sadr@aj table of contents - pravos.unios.hr · sadr@aj pravne znanosti dr. sc. ivan mecanovi},...

SADR@AJ

PRAVNE ZNANOSTI

Dr. sc. Ivan Mecanovi}, redoviti profesor,PRAVA DJETETA I NJEGOVA ZA[TITA(Ombudsman za za{titu prava djece)(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . 7

Dragan Zlatovi}, diplomirani pravnik,OVR[NOPRAVNA PITANJA U NOVOMHRVATSKOM PRAVUINTELEKTUALNOG VLASNI[TVA(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 29

Dr. sc. Marinko \. U~ur, redoviti profesor,POSTUPAK U MIROVINSKOM OSIGURANJU� PRAVNA SIGURNOST ILI ZAPREKA UOSTVARIVANJU PRAVA(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 51

Dr. sc. Ivan Feren~ak, izvanredni profesor, dr.sc. Antun [undali}, docent idr. sc. Goran Marijanovi}, docentPRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ � NEKEPOSLJEDICE(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Dr. sc. Ivan Mecanovi}, redoviti profesor,SPORT U MALIM DR@AVAMA (Ekonom-sko-pravna analiza)(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

Dr. sc. Vlado Belaj, izvanredni profesorPRAVO GRA\ENJA KAO ^IMBENIKUBLA@AVANJA STAMBENE KRIZE(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 97

Mr. sc. Ljiljana Mileti},ANALIZA NASTAVE INFORMATIKE IPRIJEDLOG ZA NOVE NASTAVNEPROGRAME INFORMATIKE NA PRAVNOMFAKULTETU I UPRAVNOM STUDIJU NAVELEU^ILI[TU U PO@EGI(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . 113

Dr. sc. Anto Milu{i}, redoviti profesor,TEMELJNA OBILJE@JA IZBORNOG SUSTAVAZA HRVATSKI SABOR U NJEGOVOMEIZBORNOM REDU IZ 1918. GODINE(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 123

TABLE OF CONTENTS

LEGAL SCIENCES

D.Sc. Ivan Mecanovi}, Full Professor,CHILD�S RIGHTS AND THEIR PROTECTION(OMBUDSMAN FOR THE PROTECTION OFCHILDREN�S RIGHTS)(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 7

Dragan Zlatovi}, L.L.B.,LEGAL ISSUES OF EXECUTION OF CO-URT ORDERS IN NEW CROATIAN LAWON INTELLECTUAL PROPERTY(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 29

D. Sc. Marinko D. U~ur,PROCEDURE IN PENSION INSURANCE �LEGAL SECURITY OR AN OBSTACLE INTHE REALIZATION OF RIGHTS(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 51

D. Sc. Ivan Feren~ak, Associate Professor; D.Sc.Antun [undali} and D.Sc. Goran Marijanovi},Assistant Professors,PRIVATIZATION IN CROATIA - SOMECONSEQUENCES (Review Article) . . . . . . 67

D. Sc. Ivan Mecanovi}, Full Professor,SPORTS IN SMALL STATES(ECONOMIC AND LEGAL ANALYSIS)(Review Article). . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

D.Sc. Vlado Belaj, Assistant Professor,THE RIGHT OF CONSTRUCTION AS A FAC-TOR OF ALEVIATION OF THE HOUSINGCRISIS (Original Scientific Article) . . . . . . . 97

M.Sc. Ljiljana Mileti},ANALISYS OF TUITION IN INFORMATICSAND PROPOSAL FOR NEW COURSES OFSTUDY AT THE FACULTY OF LAW ANDTHE STUDY OF ADMINISTRATIVE LAW ATTHE COLLEGIATE INSTITUTE IN PO@EGA(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . 113

D. Sc. Anto Milu{i}, Full Professor,FUNDAMENTAL CHARACTERISTICS OFTHE ELECTION SYSTEM FOR CROATIANSABOR IN ITS ELECTORAL ORDER OF 1918(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . 123

UDK - 34 ISSN 0352-5317

PRAVNI VJESNIK GOD. 16 BR. 1 - 2 2000. Osijek, sije~anj - lipanj 2000.

Dr. sc. Ivan Rom{tajn, redoviti profesor,O NEKIM PROBLEMIMA VANJSKIH TRO[KOVAI ZAKR^ENOSTI PROMETNOG SUSTAVA UNAS I U SVIJETU(stru~ni ~lanak). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

Mr. sc. Rajko Odoba{a, predava~ i dr. sc. JosipVrbo{i}, izvanredni profesor,OSWALD SPENGLEROVA filozofija povijesti iproricanje propasti zapadne kulture: nagovje{tavajuli procesi dana{nje gospodarske globalizacije ispun-jenje proro~anstva? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

Mirela Peternai, apsolventica prava,PRAVNI ASPEKTI ZA[TITE BIOLO[KERAZNOLIKOSTI(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Dr. sc. Ivan Balta, docent,KOLONIZACIJA U SLAVONSKIM VELIKIM@UPAMA 1941.-1945. GODINE(prethodno priop}enje). . . . . . . . . . . . . . . . 205

Stevo Hmura, na~elnik Op}ine Podgora~,O NEKIM PROBLEMIMA SIGURNOSTICESTOVNOG PROMETA NA PODRU^JUBIV[E OP]INE NA[IE(stru~ni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

Prijevod s njema~kog na hrvatski jezik:Dr. sc. Branko Babac, redoviti profesor i mr. sc.Ljubica Kordi}, vi{i predava~:O BITI I ZNA^ENJU GOSPODARSKOGSTREMLJENJA PREMA USPJEHU - PRILOGSOCIOLOGIJI GOSPODARENJA,63/1930, pp. 449. - 512 . . . . . . . . . . . . . 245

PRIKAZ

Dr. sc. Marinko \. U~ur, redoviti profesor, pisacje prikaza knjige �POMORSKO PRAVO� autoradr. sc. Dragana Bolan~e, docenta Pravnog fakul-teta u Splitu· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 289

Dr. sc. Silvija Petri}, docentica, pisac je prikazaknjige �POSLOVNO PRAVO U TURIZMU IUGOSTITELJSTVU�, autora Vilima Gorenca iVjekoslava [mida, sveu~ili{nih profesora · · 291

D. Sc. Ivan Rom{tajn, Full Professor,ON SOME PROBLEMS OF EXTERNALEXPENSES AND THE CONGESTION OF THETRAFFIC SYSTEM IN CROATIA AND IN THEWORLD (Professional Article). . . . . . . . . . 151

M.Sc. Rajko Odoba{a, Lecturer andD.Sc. Josip Vrbo{i}, Associate ProfessorOSWALD SPENGLER�S PHILOSOPHY OFHISTORY AND THE PROPHECY OF THEDECLINE OF WESTERN CULTURE: DO THEPROCESSES OF THE PRESENT DAYECONOMIC GLOBALIZATION ANNOUNCETHE FULFILLMENT OF THE PROFECY?(Review Article) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

Mirela Peternai, Apsolvent at the faculty of Law,LEGAL ASPECTS OF THE PROTECTION OFBIOLOGICAL DIVERSITY(Review Article) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

D. Sc. Ivan Balta, Assistant Professor,COLONIZATION IN SLAVONIAN COUNTIESFROM 1941 TO 1945(Preliminary Communication) . . . . . . . . . . . 205

Stevo Hmura, Prefect of the Commune of Podgora~,ON SOME PROBLEMS OF ROAD TRAFFICSAFETY ON THE TERRITORY OF THEFORMER COMMUNE OF NA[ICE(Professional Article) . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

TRANSLATION (from German into Croatian):D. Sc. Branko Babac, Full Professor andM. Sc. Ljubica Kordi}, Senior Lecturer,KARL MANNHEIM, ÜBER DAS WESEN UNDDIE BEDEUTUNG DES WIRTSCHAFTLICHEN ER-FOLGSSTREBENS, Archiv für Sozialwissenschaftund Sozialpolitik 63/1930, pp. 449-512 . . . . . . 245

REVIEW

D. Sc. Marinko \. U~ur, Full Professor,Review of the book Pomorsko pravo (MaritimeLaw), written by D. Sc. Dragan Bolan~a, AssistantProfessor at the Faculty of Law in Split . . . 289

D. Sc. Silvija Petri}, Assiastant Professor,Review of the book Poslovno pravo u turizmu iugostiteljstvu (Business Law in Tourism and Cate-ring Industry), written by university professorsVilim Gorenc and Vjekoslav [mid . . . . . . . 291

UDK - 34 ISSN 0352-5317

PRAVNI VJESNIK GOD. 16 BR. 1 - 2 2000. Osijek, sije~anj - lipanj 2000.

PRAVNE ZNANOSTI

UVOD

U pojedinim dràvama za{tita prava dje-

teta povjerena je me|u ostalim organima i

posebnim ombudsmanima za djecu. Na kon-

ferenciji u @enevi - VI. me|unarodnoj konfe-

renciji internacionalnog ombudsman instituta

- raspravljalo se i o djelovanju Europskih pra-

vobranitelja za djecu (1996.). Europska mre-

à ombudsmana za djecu (ENOC) otvorila je

pitanje osnivanja institucije ombudsmana za

djecu ili sli~ne organizacije u svim europ-

skim dràvama. Ovim prijedlogom bavili su

se u Hrvatskoj i stru~ne udruge, pojedini re-

sori i na kraju Vlada koja je usvojila i Pro-

gram djelovanja za djecu u Republici Hrvat-

skoj (1999.), prihva}aju}i na odre|eni na~in i

uvo|enje pravobranitelja prava djeteta.

U zadnjih dvadesetak godina razvija se

institucija ombudsmana u ~itavom svijetu.

Osnivanje ove institucije govori o ugroèno-

sti ljudskih prava. Ljudska prava treba {tititi i

kroz sustav zakonodavstva, ali i kroz posebne

organizacijske oblike - ombudsmane. Nor-

malno, {to su subjekti ~ija se prava treba {ti-

titi slabiji, a najslabija su djeca, njihova se

prava treba sna`nije {tititi, pa je i razumljiva

potreba za stvaranjem posebne organizacije -

pravobranitelja prava djeteta.

Stvaranje europske mreè ombudsmana

za djecu (ENOC) te èlja i organizacija i po-

jedinaca koji se profesionalno ili volonterski

bave pravima djece (u okviru skrbi o djeci),

otvorilo je pitanje: "na koji na~in je najbolje

prenijeti europska iskustva u Hrvatsku, a gle-

de ostvarivanja i za{tite prava djece?" To se

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{titaPravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

7

UDK 342.7:351.91

Izvorni znanstveni ~lanak

Primljeno 28. kolovoza 1999.

Dr. sc. IVAN MECANOVI], redoviti profesor Pravnog fakultetaSveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVA DJETETA I NJEGOVA ZA[TITA(Ombudsman za za{titu prava djece)

Premda je Deklaracija o pravima djeteta donesena jo{ 1959. godine,

efikasnoj za{titi prava djeteta pristupa se organizirano u zadnjih desetak

godina. Problemu za{tite djeteta organizirano se pristupa u Hrvatskoj jo{ za

vrijeme Domovinskog rata, a posebno nakon 1995. godine kada se pri

Saboru organizira Radna grupa Odbora za obitelj, mlade` i {port kojoj je

jedan od osnovnih ciljeva stvoriti pravnu podlogu za efikasan sustav ost-

varivanja i za{tite prava djeteta. U tom pravcu potrebno je promatrati i pri-

jedloge zakona i donesene zakone koji se odnose na probleme djelovanja

obitelji i za{tite djece u obitelji, kaznene odgovornosti za povrede prava

djeteta, socijalne skrbi i sl.

Klju~ne rije~i: Ombudsman (pravobranitelj) prava djeteta, povreda

prava, vladin program, mreà za za{titu prava djeteta.

pitanje posebno postavlja nakon susretaENOC u Trondheimu 1997. godine.1

Ve} se i ranije, dodu{e, formira i u Hrvat-skoj me|uresorni odbor, odnosno radna sku-pina koja djeluje pri Odboru za ljudska pravaZastupni~kog doma Sabora Republike Hr-vatske, a koja pokre}e brojne aktivnosti upravcu sagledavanja problema za{tite djece testvaranja mreè institucija za za{titu, uzutvr|ivanje prava i nositelja za{tite djece. Todaje mogu}nost institucionalizacije za{tite,dono{enja zakonskih odrednica u zakonimaiz domene socijalne skrbi, kaznenog prava,zdravstvene za{tite i sl. te stvaranja povolj-nog ozra~ja za ukupnost ostvarivanja i za{titeprava djeteta. Normalno, pri tome je potrebnoslijediti Konvenciju UN o pravima djece, kao{to je potrebno stvoriti mreù institucija koje}e pruàti organiziranu za{titu djece te voditiskrb o tome da se u nizu drugih institucija nedovode u pitanje prava djeteta, bez obziraradi li se o {koli, u~eni~kom domu, {port-skom dru{tvu ili u krajnjem slu~aju i o rodi-teljskom domu. Normalno je da se osje}a po-treba za stvaranjem institucije kojoj }e bitiosnovni zadatak briga i kontrola svih onihkoji se bave neposrednim radom s djecom, alii preventivna za{tita same djece, odnosno ost-varivanje njihovih prava i njihove za{tite. Zbogtoga se donosi i Vladin program za djecu.

Ukupnost institucionalne organizacijesubjekata koji vode brigu o djeci osigurava sjedne strane dugoro~ne efekte (socijalne,ekonomske, obrazovne i sl.) kojima se osigu-rava sretno i zdravo djetinjstvo, a s drugestrane traì i kratkoro~ne zahvate kojima se{tite povrije|ena prava pojedinog djeteta,skupina djece, pa i ~itave populacije. Tomoè traìti i dodatna sredstva, ali dugoro~nodaje povoljne rezultate.2

Uz stvorene organizacijske oblike koji sebave odgojem i obrazovanjem, skrbi o djeci,njihovom zdravstvenom i drugom za{titom tedjelovanje obitelji, pojavljuje se i potreba zauvo|enjem posebne institucije koja se moèsupsidijarno pozabaviti svim pitanjima ostva-renja prava djeteta i njegove za{tite. To bimogao biti PRAVOBRANITELJ PRAVADJECE.3 Jasno je da bi se moglo ustrojiti istaviti u funkciju i niz drugih organizacijskihoblika koji mogu obaviti iste zadatke, ali sedanas u svijetu prihva}a za ostvarivanje pravagra|ana institucija ombudsmana, pa se poanalogiji ovaj ustrojbeni oblik moè primije-niti i na ostvarivanje i za{titu prava djece. Ikod ustroja pravobraniteljstva za prava djece,mogu}e su razli~ite varijante: 1. Povjeravanjefunkcije pravobranitelja prava djece jednomod zamjenika pu~kog pravobranitelja, 2.Ustrojstvo posebnog pravobraniteljstva zaostvarivanje prava djece i njihovu za{titu kaoposebne dràvne institucije, i 3. Stvaranje, uokviru udruga i nevladinih (a i vladinih) or-ganizacija, funkcije pravobranitelja pravadjece, kao nedràvne, ali visoko autoritativneinstitucije ili pojedinca. U svakom slu~aju,potrebno je zakonskim tekstom utvrditi iustrojstvo i djelokrug rada, kao i situacije ukojima je mogu}e, odnosno potrebno inter-venirati kako bi se {titila prava djece. Pri iz-boru je modela, normalno, potrebno konzul-tirati i na{u postoje}u praksu, kao i iskustvapojedinih dràva i ENOC-a, dakle kompara-tivna rje{enja te praksu rada pu~kog pravo-branitelja koja djeluje u pravcu za{tite pravagra|ana i nadzora nad radom pojedinih insti-tucija te sagledavati socijalne uvjete i socijal-nu patologiju koja djeluje na povrede pravadjeteta u na{im specifi~nim uvjetima.4 Pomo}


8

1 Citirano prema Innocenti digest No. 1. Ombudswork forchildren, UNESCO 1997. i Dijete, list radne skupine zaprava djeteta, Zagreb 1997.

2 Ovakav bi stav mogla potkrijepiti svaka analiza u kojoj sevaloriziraju dugoro~ni efekti. O metodama analize vidi:Mecanovi}, I. Ekonomika dru{tvenih djelatnosti, Infor-mator Zagreb 1984.

3 U ovako sro~enom nazivu sa~uvao se je dio naziva pra-vobranitelj (ombudsman), dok smatram da je u duhu jezi-ka bolje govoriti o pravobranitelju prava djece, nego opravobranitelju djece.

4 Ako uzmemo u obzir socijalnu situaciju u na{oj zemlji,mora se voditi ra~una i o velikom broju nezaposlenih sve}im brojem djece, zatim postojanju jo{ uvijek velikogbroja izbjeglica i povratnika {to u svakom slu~ajuuslo`njava probleme vezane uz za{titu prava djece.Me|utim, ~injenica je da u mnogim obiteljima s ovim isli~nim problemima djeca imaju sretnije djetinjstvo odnekih obitelji koje ìve u blagostanju.

pri ostvarivanju prava djece te pokretanje po-stupaka protiv onih koji povre|uju prava dje-ce pravobranitelj (ili drugi organizacijskioblik za{tite) provodi u okvirima postoje}egpravnog sustava. Osnovnu skrb za sretno izdravo djetinjstvo normalno vode: {kole,dje~je institucije, obitelj te pojedine dràvneili nevladine institucije, ali i one mogu zaka-zati. Tako|er je potrebno locirati mjesta nakojima dolazi do najve}ih devijacija u odno-su prema djeci i njihovim pravima. Nor-malno, pri tome je limitiraju}i ~imbenik soci-jalna situacija u zemlji, ali i volja dominant-nih struktura za rje{avanje pitanja za{titedjece.5

Prava djece ne bi smjela biti u zna~ajnojkorelaciji s razinom standarda u dru{tvu.Prava se djece mogu {tititi u okviru niègop}eg standarda, ali se s op}im podizanjemnivoa standarda mogu stvarati povoljniji ok-viri za ostvarenje prava djeteta. Jasno je da jesocijalna politika sastavni dio op}e i gospo-darske politike neke dràve. Hrvatska kao"socijalna dràva"6 mora arbitrirati u koristsocijalno ugroènih, a u mnogim su situacija-ma to djeca i mlade`. Pri tome se mora vodi-ti ra~una i o ~injenici da djeca i nisu nositeljipravne osobnosti, pa se i formalno pravno nemogu pojavljivati kao traìtelji pravne za{tite.A njihova prava mogu kr{iti i oni koji bi ihtrebali {tititi, kao {to su roditelji, {kole, udru-ge gra|ana ili pak pojedinci. Propusti semogu odnositi i na svjesno kr{enje prava dje-ce ili na inertnost i nezainteresiranost u raduili na postojanje patolo{kih pojava (djelova-nje ulice, droga i sl.) kojima se ugroàva iìvotna i socijalna sigurnost djece. Potrebnoje stvoriti instituciju koja putem zakonskiutvr|enih subjekata, ali i samostalno, moèstaviti dru{tvo na potrebnoj razini odgovor-nosti i djelokruga u funkciju pa i onda kadapojedini subjekti ne djeluju ili djeluju na kri-vi na~in. Takvoj instituciji, smatram da treba

dati zna~ajnija prava od onih koja ima pu~kipravobranitelj.

Takvoj instituciji potrebna je pomo} jav-nosti. Stoga je njezin zadatak o uo~enim po-javama, ali i djelovanju pojedinih institucija,pa i pojedinaca, konstantno obavje{avati jav-nost, kao i Zastupni~ki dom, vladine resore tenevladine organizacije. Jasno je da pri tometreba {tititi dignitet djeteta. U takvoj sprezi sjavno{}u mogu}e je osigurati i preventivnodjelovanje institucije, kao i iniciranje postu-paka, a u krajnjoj situaciji i represivno djelo-vanje (uz pomo} represivnih organa), uz da-vanje uputa i naloga za rje{avanje pojedinihsituacija. Zbog toga pravobranitelju pravadjece treba dati vi{e prava od onih koje danasima pu~ki pravobranitelj.7

Da bi se osigurala funkcija preventivnog,u pravilu supsidijarnog, te izuzetno kurativ-nog djelovanja, potrebno je na~initi analizu:postoje}e organiziranosti subjekata koji sebave brigom o djeci i njihovim pravima,mogu}e patologije i povreda djece koje sejavljaju u na{em dru{tvu, analizirati postoje}isustav pu~kog pravobranitelja te na~initikomparativnu analizu ustroja koje nudiENOC.

Normalno, rezultat toga mogu biti i tezeza zakonsko rje{enje ustroja pravobraniteljaprava djeteta.

KOMPARATIVNA ANALIZA USTROJ-BENIH OBLIKA U POJEDINIM DR@A-VAMA KOJE DJELUJU U ZEMLJAMAENOC-A I PU^KOG PRAVOBRANI-TELJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U brojnim dràvama Europe, pa i svijeta,postoje organizacije koje imaju funkcije pra-vobranitelja za prava djece. U nas se ovimposlovima moè baviti i pu~ki pravobranitelj.


9

5 U svakoj je situaciji, ako postoji politi~ka volja, zarje{enje problema za{tite prava i realne skrbi o djecimogu}e na}i na~ine da se problemi rije{e.

6 Ustavna definicija iz ~l. 1. st. 1. Ustava Republike Hrvat-ske.

7 U razli~itim dràvama ombudsmani imaju razli~itu razi-nu prava. U ve}ini prevladava izvorni oblik prava koji jerazvijen u [vedskoj kroz gotovo 300 godi{nju praksu. Udavanju zna~ajnijih prava ombudsmanu smatram da jenajdalje oti{la Poljska. Vidi Letopis Pravnog fakultete N.Sad.

No da bi se mogle sagledati prednosti pojedi-nih sustava, poku{at }emo ih analizirati te sa-gledati njihove prednosti i nedostatke, odno-sno primjenjivost u okviru ustavnopravnogsustava Republike Hrvatske.

Ustavom Republike Hrvatske uvedena jeinstitucija pu~kog pravobranitelja, slijede}i{vedski model ove institucije. Dodu{e, samUstav i ne govori mnogo o samoj instituciji.^lankom 93. Ustava utvr|eno je samo da jepu~ki pravobranitelj opunomo}enik Saborakoji {titi prava gra|ana predvi|ena Ustavom izakonima u postupku pred dràvnom upra-vom i tijelima koja imaju javne ovlasti.Zakonom o pu~kom pravobranitelju utvr|ujese djelokrug i na~in rada pu~kog pravobrani-telja. Ovako definiran poloàj (opunomo}e-nik Sabora), predmet djelovanja (za{tita us-tavnih i zakonom predvi|enih prava gra|ana)te djelovanje pred organima dràvne uprave itijelima s javnim ovlastima, otvorio je mo-gu}nost da se Zakonom o pu~kom pravobra-nitelju mogu dosta slobodno utvr|ivati detal-ji njegovog rada. Sam je Ustav definirao da jeosnovna nadle`nost za{tita gra|ana pred or-ganima dràvne uprave i tijelima s javnimovlastima {to je i logi~no kod tropodjele vla-sti. Logi~no je da pu~ki pravobranitelj nemoè zastupati gra|ane u postupku pred sud-benim vlastima premda u svijetu postoje irje{enja u kojima je i to mogu}e. Jasno je da,{tite}i ustavna i zakonska prava gra|ana,pu~ki pravobranitelj moè {tititi i prava djecekoja su predvi|ena Ustavom, zakonima ime|unarodnim dokumentima koje je prihva-tila Hrvatska. Prema tome, mogu}e je da se{tite i takva prava ili direktnim anga`manomsamog pu~kog pravobranitelja ili pak jednogod njegovih zamjenika koji bi se mogao spe-cijalizirati za za{titu prava djece.

Interpretacijom se Ustava, prema kojemsve što nije izravno zabranjeno Ustavom,mogu na osnovi zakona stvarati i drugi oblicikoji su sli~ni instituciji pu~kog pravobrani-telja. Dakle mogu}e je i stvarati zakonomutvr|ene oblike i institucije koje smo nazvalipravobraniteljem prava djece. Teoretskim pri-

stupom o javnim ovlastima, koje se moguprenositi s dràvnih organa na tijela i organi-zacije u javnom sektoru8, smatramo da jemogu}e na osnovi zakona otvoriti mogu}noststvaranja izvandràvne i nevladine organiza-cije pravobranitelja prava djece koja bi imalopravo za{tite prava djece kao izvedenice izjavne ovlasti upravnog i stru~nog nadzoranad radom tijela s javnim ovlastima. Dodu{e,bilo bi vrlo nategnuto dati pravo upravnog istru~nog nadzora i nad organizacijamadràvne uprave,9 iako je i to mogu}e. Prematome, Ustav Republike Hrvatske omogu}avasve tri mogu}e varijante ustroja pravobrani-telja prava djece, a Zakonom bi se o pu~kompravobranitelju ili nekim drugim zakonomtrebao definirati oblik institucije, njezinomjesto u pravnom sustavu, ovlasti i sl.

Zakon je o pu~kom pravobranitelju done-sen 1992. godine, kao i Ustav, prihvatio {ved-ski model postojanja jedinstvene institucijepu~kog pravobraniteljstva (na razini ~itaveRepublike). Pu~ki je pravobranitelj u svomradu samostalan i neovisan, a djeluje u okvi-ru Ustava, zakona, morala i pravi~nosti, kaoeti~ke kategorije. On moè traìti i mora do-biti stru~nu pomo} znanstvenih i stru~nih in-stitucija. Djelokrug rada pu~kog pravobrani-telja utvr|en je ~l. 5.-12. Zakona o javnompravobranitelju. Prema Zakonu pu~ki pravo-branitelj

- razmatra pojedine slu~ajeve ugroènostiprava gra|ana koje u~ine organi dràvneuprave i tijela s javnim ovlastima prilikomvr{enja poslova iz nadle`nosti tih organa itijela, a na zahtjev samih gra|ana ili naosnovi drugih izvora saznanja,


10

8 O javnim ovlastima i njihovoj funkciji, na~inu prijenosa isl. vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sek-tora I. Pravni fakultet Osijek 1995. godina.

9 Svaka ustanova, trgova~ko dru{tvo ili udruga gra|ana, akojoj se zakonom omogu}i, moè vr{iti i upravni i stru~ninadzor nad tijelima u javnom sektoru. Normalno, ne bi semogao provoditi nadzor nad organima dràvne uprave. Utom pravcu posebno je pitanje nadzora nad radom centa-ra za socijalnu skrb koji su u isto vrijeme i tijela javneslu`be, ali i dràvni organi. Smatram da se nad njimamoè provoditi nadzor samo putom tijela dràvne vlasti.

- predlaè pokretanje stegovnih i kaznenihpostupaka protiv pojedinaca koji djeluju udràvnoj upravi i javnom sektoru, a koji suu~inili, prema mi{ljenju pu~kog pravobra-nitelja, delikte koji se mogu okarakterizira-ti kao potvrde pravnih normi,

- daje upozorenja, obavje{tenja, prijedloge,preporuke i izvje{}a u svezi s uo~enim pro-blemima koje su du`ni nadle`ni objaviti tena njih i reagirati,

- ima u svakom trenutku pravo pregleda kaz-neno-popravnih domova i drugih institucijau kojima se ograni~ava sloboda kretanja teod nadle`nih traìti da uo~ena stanja (ukoli-ko su suprotna zakonu i sl.) odmah poprave,odnosno da ih svedu u zakonom i moralomutvr|ene granice.

Pu~ki se pravobranitelj u pojedinim slu-~ajevima ne moè uklju~ivati u predmete ukojima je upravni ili drugi postupak u tijeku(~l. 6. Zakona). O eventualno nepoduzetimmjerama o kojima je upozorio nadle`ne iz-vje{}uje Zastupni~ki dom ~iji je opunomo-}enik.

U ovako utvr|enom djelokrugu radapu~kog pravobranitelja u Zakonu postoje, usvakom slu~aju, slabosti koje bi se trebaleispraviti. One se odnose na poziciju pu~kogpravobranitelja koji u su{tini vrlo te{ko moèstvarno pomo}i gra|anima ako nema pravoda se na osnovi vlastitog saznanja o nepravil-nostima tijekom postupka ne moè uklju~iti unjega kao ovla{teni umje{a~, posebno ukoli-ko se radi ve} o albenom postupku, odnosnodrugostepenom upravnom ili postupku kojise vodi pred Upravnim sudom. U tom pravcusmatram da je potrebno, bez obzira na za{tituprava djece, zakonom promijeniti pozicijupu~kog pravobranitelja. Ima rje{enja u poje-dinim ustavima i zakonima o pu~kom pravo-branitelju, odnosno u pojedinim dràvama(Poljska, npr.) u kojima ombudsman imaznatno aktivniju ulogu, s pravom da se umi-je{a u upravni spor ili pravo na samostalnuàlbu ili pak u slu~aju potrebe pokretanjapred sudovima kaznenih postupaka kada imastatus dràvnog odvjetnika. Zbog toga {to

nema samostalna prava, ve} samo upozora-vanje, predlaganje, preporu~avanje i sl., ovainstitucija nema u nas onaj ugled koji bi tre-bala imati.10

Tako|er se postavlja pitanje bi li se treba-la organizirati slu`ba pu~kog pravobraniteljai na terenu ùpanija ili vi{e ùpanija jer se naterenu i doga|aju povrede prava gra|ana.Tako|er, postoje dràve u kojima je sustavombudsmana deta{iran.11

Sva ova pitanja, vezana uz pozicijupu~kog pravobranitelja, trebaju se uklopiti uokvir - za{tite prava djeteta. Smatram dasada{nji djelokrug rada pu~kog pravobrani-telja, njegova prava, kao i prava u okviru po-stupka ne mogu osigurati efikasnu za{tituprava djece kakva se traì kroz djelovanjepravobranitelja prava djece. Zbog toga je,bez obzira na izbor modela, potrebno, biloZakonom o pu~kom pravobranitelju, bilo po-sebnim zakonom o pravima djece i reìmuza{tite tih prava, omogu}iti na{em ombud-smanu slobodnije i samostalnije djelovanje,jasno u okviru pozitivnog sustava, dok istifunkcionira, a samostalno u situaciji kad jeevidentno da se ne osiguravaju zakonskeodrednice, pravila struke i djelovanje pra-vi~nosti u okviru za{tite djece.

U okvirima izvje{}a o sastanku ENOC-au @enevi u lipnju 1996. definirani su osnovniciljevi i na~ela12, ustroj i du`nosti ombud-smana za prava djeteta.


11

10 Ovaj se zaklju~ak name}e npr. stavom Vrhovnog sudakoji svojom okru`nicom zabranjuje davanje traènihdokumenata pu~kom pravobranitelju te stavovima Vladeu pojedinim slu~ajevima kada je pu~ki pravobraniteljpredlagao pojedina rje{enja koja Vlada nije prihvatila.No, kako se radi o relativno novoj instituciji za nadati seda }e se prekinuti takva praksa.

11 Kad govorimo o deta{iranju, onda ne promatramo stanjeu pojedinim federativnim dràvama, ve} u zemljama ukojima postoji mogu}nost djelovanja ombudsmana i naniìm razinama. Kod federacija suvremeno shva}anjegovori u prilog postojanju ombudsmana i na razini fede-ralnih jedinica, bez obzira na njihovu veli~inu. Takav jeprimjer u Federaciji Bosne i Hercegovine gdje je na osno-vi Daytonskog sporazuma uveden sustav ombudsmana i ukantone.

12 Prema ~asopisu Dijete, Zagreb 1997.

Na~ela su na kojima se temelji rad om-budsmana:

- samostalnost u odre|ivanju zadataka i prio-riteta, uz pravo na kritiku dràvnih organa iinstitucija javnog sektora,

- pravo nadzora i upozorenja na kr{enje pravadjece,

- kontrola primjene Konvencije o pravimadjeteta te rad u skladu s Konvencijom,

- omogu}avanje nesmetanog rada u okvirumandata na koji je izabran, uz izbor po par-lamentu ili imenovanjem po {efu dràve,

- dislokacija na niòj razini institucije ombud-smana, bilo stvaranjem detaìranih ureda,bilo izborom ombudsmana na niòj razini,

- pravo na pomo} svih relevantnih tijela,

- osiguranje na osnovi zakona niza pravnihodluka i ovlasti koji su mu potrebni kako bimogao u postupcima pred dràvnim organi-ma braniti prava djece,

- pravo da se neposredno obra}a tijelima i iz-van dràve, posebno Europskoj komisiji zaprava ljudi, kao i Me|unarodnom sudu akose pred doma}im tijelima ne mogu rije{itikonkretna pitanja prava djece i sl.

Ciljevi su koji se, prema mi{ljenjima izENOC-a, trebaju ostvariti:

- vlast i politi~ke stranke moraju biti svjesnipostojanja gra|ana mla|ih od 18 godina kojis obzirom da nisu bira~i, nisu u fokusu inte-resa, a sami ne mogu djelovati neposrednona vlast,

- dovesti vlast u situaciju da vodi brigu o inte-resima i pravima djece,

- osiguravati me|uresornu suradnju pojedinihorgana vlasti i subjekata u javnom sektoru,odnosno stvoriti ~vorno mjesto u objedinja-vanju rada subjekata koji parcijalno vodebrigu o djeci,

- pove}avanje gra|anskih prava djece i to kaokonkretnog prava,13 uz otvaranje mogu}nosti

davanja i glasa~kog prava mladeì u svezi sdràvnim aktivnostima na lokalnoj i nacio-nalnoj razini, a vezano uz vladine programe,odnosno regulaciju prava i aktivnosti veza-nih uz djecu,

- mehanizam prigovora i pomo}i svakom dje-tetu ako su njegova prava povrije|ena.

Ustrojstvo tijela koja pruàju pomo} djeci uostvarenju njihovih prava moè biti razli~ito:

- pravobranitelji prava djece mogu biti vladineili parlamentarne institucije (nevladine)

- pravobranitelji mogu biti u okviru ombud-smana za ljudska prava ili specijaliziranisamo za za{titu prava djece

- pravobranitelji mogu biti centralisti~ki ililokalno ustrojeni.

Du`nosti pravobranitelja za prava djece,prema citiranom izvje{}u, mogu se svrstati usljede}e skupine:

- analiza konkretne politike prema djeci i nji-hovim problemima u zemlji, uz prijedlogmjera u svezi ostvarivanja Konvencije opravima djeteta,

- djelovanje na dono{enje zakona i drugihpropisa, op}eg i specijalisti~kog zna~enja,uz predlaganje tekstova te sudjelovanja u ra-spravi glede tekstova koji se dostavljaju za-konodavcu,

- komunikacija s djecom i mladeì, kaodvosmjerna komunikacija, uz mogu}nostdjece i mladeì da se neposredno obra}ajupravobranitelju, kao {to se pravobraniteljmoè neposredno obra}ati i komunicirati sdjecom i mladeì,

- istupanje u funkciji glasnogovornika djecei mladeì, u funkciji obavje{tavanja javnostio problemima djece, podizanja dru{tvene svijesti o poziciji djece u okviru konkretnogsustava, uz poja~avanje glasa djece kako bise ~ulo njihovo mi{ljenje o ostvarivanju i ra-zini prava djece,

- povezivanje i ostvarenje suradnje izme|uvladinih i nevladinih organizacija, udrugagra|ana, {kola i ostalih ustanova u kojima


12

13 Pojam konkretno pravo proizlazi iz sistematizacije ljud-skih prava, a prema teoriji ustavnog prava. Konkretno jeljudsko pravo ono pravo koje dràva {titi svojim meha-nizmom, a osobe koje povrijede ovo pravo ka`njava poslu`benoj du`nosti. Vidi: Mecanovi}, I. Ustavno pravo I.Pravni fakultet Osijek 1978.

se ostvaruju interesi i prava djece, a u funk-ciji zadovoljavanja prava, potreba i interesadjece,

- osiguravanje dostupnosti zdravstvenih,obrazovnih i inih slu`bi, uz pra}enje radatakvih ustanova i udruga te utvr|ivanje ne-dostataka i predlaganje odgovaraju}ih rje-{enja kako bi se otklonili nedostaci,

- istraìvanja povodom konkretnih slu~ajevapovreda prava i pritu`bi, uz pruànje pravnepomo}i tijekom postupka, bez obzira naeventualne tro{kove takvih postupaka.

Premda se radi samo o Izvje{}u ENOC-a,dakle pravno neobavezuju}em dokumentu, iznjega se moè zaklju~iti:

- sna`no opredjeljenje u nizu dràva u pravcustvaranja institucije pravobranitelja pravadjece,

- opredjeljenje za stvarnu za{titu, a ne samoza sagledavanje i upozoravanje drugih naproblem,

- potreba op}e povezanosti svih subjekatakoji djeluju na sektoru ostvarivanja interesa,potreba i prava djece,

- potreba za stalnim unaprje|ivanjem zako-nodavstva te njegovog provo|enja u pravcuza{tite djece,

- postojanje potrebe pravne pomo}i djeci uokviru njihovog prava i njegovih ostvari-vanja,

- postojanje potrebe za kontrolom rada insti-tucije u okviru kojih djeca ìve, rade i ost-varuju svoje potrebe i interese,

- postojanje potrebe za kritikom vladaju}ihstruktura i njihovih politi~kih i drugih pro-grama glede ostvarivanja deklariranih na-~ela i njihovih stvarnih ostvarenja, uz upoz-navanje javnosti o uo~enom.

Jasno je da ovako postavljena na~ela, ci-ljevi, ustrojstvo i du`nosti koje se postavljajupred pravobranitelja prava djece traè da se

- sagledaju stvarna stanja pozicije djece udru{tvu, povrede prava djece, razina djelo-vanja pojedine institucije, uz kontrolu even-

tualnih povreda prava djeteta i sl., u okviru~ega je bitna istraìva~ka i kontrolna funk-cija koju pravobranitelj prava djece trebaimati, a {to nije u skladu s pravima pu~kogpravobranitelja u Ustavnom sustavu Repu-blike Hrvatske,

- omogu}i pravobranitelju prava djece dapomaè u okviru postupka pred nadle`nimorganima, u konkretnim slu~ajevima, poje-dinom djetetu, uz poduzimanje pravnihradnji u ime djeteta bez obzira tko je drugastrana u sporu (roditelji, socijalne institucije,{kole ili pojedinci koji su povrijedili samodijete), uz najavu àlbe ili drugih pravnih li-jekova u okviru upravnog ili sudbenog spo-ra; ni ova mogu}nost ne postoji u okviruZakona o pu~kom pravobranitelju, ali da-vanje ovakve mogu}nosti nije suprotno (bezobzira na izabrani model) ustavnoj pozicijiinstitucije pu~kog pravobranitelja,

- sudjeluje prilikom izrade zakona, uz mo-gu}nost iniciranja dono{enja zakona.

Obra}anje je javnosti, kritika vlasti i po-jedinih vladinih i nevladinih institucija op}epoznata metoda u djelovanju ombudsmana ugotovo svim dràvama u kojima postoji ovainstitucija, no u Hrvatskoj se ona odnosisamo na za{titu ustavnih i zakonskih pravagra|ana, a ne i na ustroj i djelovanje pojedi-nih institucija i sl.

U okviru ENOC-a, s definiranim statu-som ombudsmana za prava djece, danas dje-luju takve institucije u desetak dràva. Premave} citiranom izvje{}u (objavljenom u ~aso-piosu Dijete br. 4/97) moèmo u~initi kom-parativni pregled organizacije i djelovanja in-stitucije u nekoliko dràva u kojima su ve}organizirane institucije ombudsmana za pra-va djece.

Austrija

U Austriji je 1989. godine Zakonom o do-brobiti djece i mladeì odre|en poloàj pra-vobranitelja za djecu u svih devet pokrajina.Pravobranitelji imaju zakonom zajam~en sta-


13

tus, ali se sredstva kojima raspolaù razliku-ju od pokrajine do pokrajine, ovisno o poli-ti~kim prioritetima. Ve}ina pravobraniteljaimenuje se u posebnom postupku koji uk-lju~uje javni natje~aj i/ili javna predstavljan-ja. Mandat traje pet ili {est godina. Temeljemposebne ustavne povlastice ne smije biti ni-kakvog uplitanja u njihov rad od strane poli-ti~ara ili dràvnih slu`benika. Dje~ji pravo-branitelj u Salzburgu, primjerice, ima ~etve-ro~lano osoblje: odvjetnika, psihologa,socijalnog radnika i tajnicu. Uz rad na poje-dina~nim slu~ajevima - od 600 do 700 go-di{nje - ovaj je ured uspostavio grupe za du-goro~ne zadatke za pitanja kao {to su sek-sualno zlostavljanje, djeca izbjeglice bezpratnje, politika sigurnosti u prometu i sni-ènje dobne granice za bira~ko pravo. Tako-|er se odabiru godi{nji prioriteti i provode sekampanje za obuku i podizanje svijesti.

Finska

Finski pravobranitelj za djecu po~eo jedjelovati 1981. u Mannerheimskom savezuza dobrobit djece kao jaki, neovisni braniteljprava djece. Mannerheimski savez je velikanevladina udruga s lokalnim dru{tvima u sva-koj op}ini te okru`nim uredom u svakoj po-krajini. Zadatak pravobranitelja je da interve-nira kad su povrije|ena ljudska prava djece, sosobitim naglaskom na onu djecu koja imajupote{ko}a u dobivanju pomo}i od vlasti. Umnogim slu~ajevima ova djeca su bila sek-sualno zlostavljana ili `rtve drugog fizi~kognapada. Pravobranitelj je, tako|er, uklju~en ume|unarodnu suradnju u pogledu dje~je por-nografije i prostitucije. Posao obavljaju prav-ni stru~njaci, a usredoto~en je na pet podru-~ja: pravnu pomo} u pojedina~nim slu~ajevi-ma, javno raspravljanje o nedostacima upogledu zakonskih prava djece, zakonodavst-vo i lobiranje, educiranje i me|unarodnu su-radnju. Godi{nje se pravobranitelju upu}ujeoko 300 slu~ajeva, od ~ega 50-70 uklju~ujeozbiljne povrede dje~jih prava. Postoji i tele-fonska slu`ba savjetovanja za djecu kroz koju

se godi{nje ostvari 40.000 kontakata. Pravo-branitelj je tri slu~aja proslijedio Europskojkomisiji za ljudska prava. Odbor direktoraMannerheimskog saveza utvr|uje politikukoja usmjerava rad pravobranitelja, a nadzorje osiguran putem parlamentarnog pravobra-nitelja i Udruènja finskih pravnika.

Norve{ka

Prvi pravobranitelj za djecu u svijetu ime-novan je u Norve{koj 1981. Njegov sada{njiured zapo{ljava deset ljudi, koji se prije sve-ga bave savjetovanjem djece i odraslih,rje{avanjem pojedina~nih slu~ajeva te odno-sima s javno{}u i radom s medijima.Godi{nje se tom tijelu samo putem telefonskeslu`be "Dje~ja linija" obra}a oko 10.000 dje-ce. Norve{ke nevladine udruge pruàju sli~nupomo} putem sli~nih linija namijenjenih po-sebnim problemima tako da se ovim telefon-skim linijama ukupno sluì vi{e od 100 tisu}adjece i odraslih. Dodatno je pravobranitelj zadjecu potaknuo stvaranje posebne usluge naInternetu kako bi se olak{ao dijalog s djecomi izme|u djece. Kao posljedica smanjivanjabudèta i reformi poduzetih u norve{kim so-cijalnim programima aktivnosti pravobrani-telja za djecu znatno su se preusmjerile pre-ma politi~koj areni. On je uklju~en u rad nanovom ustroju {kolskog sustava te se posve-tio problemima djece izbjeglica. Pravobra-nitelj, tako|er, nastoji odràvati stalnu su-radnju s privatnim poslovnim sektorom.Kona~no, on trenutno planira razvoj mreè ukoju }e biti uklju~ena djeca i mlade` u raz-li~itim norve{kim gradovima i op}inama,koja }e vr{iti funkciju dje~jeg pravobraniteljana lokalnoj razini.

[panjolska

[panjolska ima sustav regionalnih pravo-branitelja gra|ana koje biraju regionalni par-lamenti. Iz tog je razloga odlu~ila da ne uspo-stavi posebnu ustanovu pravobranitelja zadjecu, nego da pitanja dje~jih prava integrirau postoje}i ustroj. Trenutno se vodi rasprava


14

o tome da se uspostavi tre}a funkcija u uredusaveznog pu~kog pravobranitelja namijenje-na zastupanju prava i interesa djece. Tu }ezada}u preuzeti jedan od postoje}ih pomo}-nika pravobranitelja. Pravobranitelj nastojiizbje}i uplitanje u obiteljske razmirice i um-jesto toga nastoji utjecati na tijela vlasti gledeprovo|enja postupaka i dono{enja odluka nadobrobit djece te ujedno podupire rad drugihudruga za pomo} djeci.

[vedska

[vedsku pravobraniteljicu za djecu ime-novala je 1993. godine vlada na razdoblje od6 godina. Njen prvenstveni cilj je pra}enje ipomaganje u primjeni odredaba Konvencije opravima djeteta u [vedskoj. Zajedno s 14 za-poslenih bavi se djecom i mladeì u dobi dozaklju~no 17 godina. Njen ured je smje{tenpri Ministarstvu zdravlja i socijalne skrbi. Odpravobraniteljice za djecu o~ekuje se da u in-teresu dje~jih prava utje~e na stavove i odlu-ke vladinih tijela, poslovnih i drugih institu-cija. Takva nastojanja uklju~uju, primjerice,sustavno prosu|ivanje {vedskog zakono-davstva sa stajali{ta njegove uskla|enosti sna~elima sadrànim u Konvenciji o pravimadjeteta ili davanje savjeta lokalnim zajednica-ma u pogledu politike prema djeci. Daljnjedjelatnosti pravobraniteljice usmjerene su narad s medijima, edukaciju i odnose s jav-no{}u kako bi se podigla razina javne svijestio dje~jim pravima. I kona~no, ona sebe vidikao glasnogovornicu djece i mladeì. U tomsvojstvu organizira razne skupove na kojimasudjeluju i djeca. Njen ured, tako|er, pruàpravnu pomo}, psiholo{ko savjetovanje i te-lefonsku uslugu - "Dje~ji pravobranitelj iz-ravno". Dje~ji pravobranitelj zaduèn je i zauskla|ivanje istraìvanja o poloàju djece iprikupljanje statisti~kih podataka o djeci imladeì. Sljede}e teme predstavljaju naj-zna~ajnije podru~je interesa u radu pravobra-nitelja za djecu: pote{ko}e u vezi sa {kolom,gradovi i op}ine - prijatelji djece, uklju~iva-nje i smje{tanje djece izbjeglica.

Njema~ka - prijedlog

êtiri njema~ke udruge za pomo} djeci,me|u njima i Njema~ki odbor za UNICEF,iznijele su nacrt prijedloga za utemeljenjeustanove pravobranitelja za djecu (saveznipovjerenik za djecu). Najva`niji elementi pri-jedloga su da savezni povjerenik za djecu tre-ba biti biran u zakonodavnom tijelu obi~nomve}inom na razdoblje od pet godina te da gaimenuje savezni predsjednik, s mogu}no{}ujo{ jednog mandata. Ured pravobranitelja tre-bao bi imati podr{ku jednog dràvnog slu`be-nika vi{eg ranga i dodatnog osoblja. Budètbi se planirao kao dio budèta Ministarstvaobitelji. Povjerenik }e nastojati osigurati dase u svim zakonodavnim i administrativnimpostupcima vodi ra~una o interesima djece.Povjerenik }e podràvati i razmatrati naporekoji se ulaù s ciljem primjenjivanja odreda-ba Konvencije o pravima djeteta u Njema~koji promicat }e odgovaraju}u suradnju izme|usavezne vlade, dràva i lokalnih jedinica.Ured }e pripremati izvje{}a i iznositi prepo-ruke za pobolj{anje uvjeta ìvota djece, tesura|ivati s raznim udrugama za djecu i mla-de`. Savezni povjerenik za djecu imat }e pra-vo pristupa spisima i izvje{tajima vladinih ti-jela, a dràvne slu`be }e mu biti du`nepomo}i u izvr{avanju obveza.

Iz komparativne analize ustroja instituci-je ombudsmana u citiranim zemljama Europemoè se zaklju~iti:

1. Da udruga ENOC preferira osnivanje insti-tucije posebnog PRAVOBRANITELJAPRAVA DJETETA, normalno, uz otvaranjemogu}nosti da se i postoje}em uredu om-budsmana povjeri i ovaj zadatak ili da ne-vladine udruge same imenuju ombudsmanaza prava djeteta.

2. Da se radi o novoj instituciji koja treba, naosnovi iskustva u radu ombudsmana zaprava gra|ana, utvrditi principe rada te po-staviti organizaciju kako bi mogla ostvari-vati ciljeve koji su u za{titi prava djetetaspecifi~ni.


15

3. Da se treba raspraviti dilema trebaju li om-

budsmani za prava djeteta ulaziti u pojedi-

ne slu~ajeve kada je u~injena povreda pra-

va djeteta ili kada je potrebno preventivno

djelovati kako ne bi nastupila povreda pra-

va djeteta ili trebaju ostati na razini op}e,

principijelne za{tite, stimuliraju}i rad dru-

gih institucija u za{titi prava djeteta.

4. Da postoji sna`na tendencija stvaranja su-

stava ombudsmana u zemljama koje se ele

priklju~iti Europskoj zajednici pa je stva-

ranje institucije ombudsmana, pa i onog za

prava djeteta, od interesa za dràve koje se

èle uklju~iti u Europsku zajednicu.

5. Da je djelovanje pu~kog pravobranitelja,

kao i eventualno pravobranitelja prava dje-

teta, od interesa i za domicilnu za{titu dje-

ce u Hrvatskoj.

Zadaci su ombudsmana za djecu mo`danajbolje definirani u {vedskom modelu.Prema Zakonu o utemeljenju Ureda ombud-smana za djecu 1993., osnovni su zadaci{vedskog ombudsmana za djecu:

- pra}enje svih pitanja koja se odnose na

za{titu prava djece,

- pratiti uskla|enost domicilnih zakona i

Konvencija UN o pravima djece i drugih

me|unarodnih dokumenata, uz predlaganje

intervencija u domicilno zakonodavstvo

ukoliko je u suprotnosti s me|unarodnim

normama o pravima djece,

- obavje{tavanje lokalnih i drugih organa so-

cijalne skrbi o povredama prava mladeì

(do 18 godina),

- briga da se ne smanjuju budètska sredstva

za rad organizacija koje se bave pitanjima

za{tite i skrbi o djeci,

- analiza stanja djece koja su u posebno

te{kim uvjetima ìvota (obiteljske prilike,

bolest, retardiranost i sl.),

- obavje{tavanje mladeì o njihovim pravima,

o Konvenciji o pravima djeteta i domicilnih

zakona i drugih propisa kojima se definira-

ju prava,

- analiza stradavanja djece u {koli, obitelji i

ulici,

- analiza ìvota i prilika u kojima ìve djeca

izbjeglica i sl.

Ombudsman za prava djeteta sura|uje sdrugim socijalnim ustanovama i vladinim inevladinim organizacijama koje se bave pro-blemima djece. O uo~enim pojavama izv-je{}uje Vladu, uz predlaganje mjera kojesmatra potrebnima. Tako|er, informira jav-nost o problemima prava djece i njihovojza{titi.

S obzirom na specifi~ni poloàj Vlade u[vedskoj, koja je odvojena od dràvne upra-ve pa predstavlja samo izvr{nu vlast (a ne iupravu), pozicija ombudsmana za prava dje-teta nije umanjena ~injenicom da podnosiizvje{}a Vladi, a ne Parlamentu.

Iz raspoloìve je literature i Zakona o ute-meljenju ureda ombudsmana evidentno da seu [vedskoj nije neposredno utvrdilo pravoombudsmana za djelovanje u pojedina~nimslu~ajevima, no op}e se djelovanje uvijek,ipak, zasniva na uo~enim tendencijama kojesu vidljive iz pojedina~nih slu~ajeva. Tako|erje vidljivo da je u formalno-pravnom smislupozicija pravobranitelja prava djeteta (om-budsmana) razli~ita od pozicije ombudsmanaza prava gra|ana te da se radi o razli~itoj,pravno samostalnoj instituciji koja ima sli~nulogiku djelovanja, ali i razli~it sadràj, kao ipoziciju u ukupnom pravnom sustavu. Om-budsman je za prava djeteta vezan uz izvr{nuvlast, a samo posredno uz parlament.

POJAVNI OBLICI POVREDEPRAVA DJECE

Dijete je vrlo osjetljiv subjekt koje jemogu}e povrijediti na razli~ite na~ine, u raz-li~itim situacijama i po brojnim subjektima.

U Hrvatskoj je, za vrijeme Domovinskograta te ratova na teritoriji biv{e Jugoslavije,kao i nakon rata, bilo mnogo primjera stra-


16

danja djeteta i povrede njegova prava. Premapodacima UN14 u zadnjih je deset godina uratovima poginulo vi{e od dva milijuna, ra-njeno vi{e od ~etiri milijuna, a ostalo bez do-mova vi{e od 12 milijuna djece. Postoji velikbroj djece (ispod 15 godina) koja se koriste uratnim sukobima kao borci. Sve je to bilo pri-sutno i u na{oj zemlji. Mrtva i ranjena djeca,djeca bez roditelja i doma, u izbjegli{tvu iprognani{tvu, razlog su pove}anoj brizi zadjecu u Hrvatskoj. Zbog toga je stvoren i ve-lik broj institucija i udruga za pomo} djeci teskrbi o djeci i njihovim pravima. Od me|una-rodnih organizacija UN-a, UNESCO-a, raz-li~itih svjetskih udruga te doma}ih institucijai udruga stvoren je sustav koji djeluje. U rat-nim je i poratnim uvjetima briga o djeci i nji-hovim pravima briga svih, a ne samo pravo-branitelja.

U mirnodopskim uvjetima smatram da jepotreban pravobranitelj. Skrb se ombudsma-na treba odnositi na svu djecu koja se nalazena teritoriju odgovaraju}e dràve, bez obziraradi li se o gra|anima ili izbjeglicama, prog-nanicima ili djeci u bijegu. Potrebe za{titedjece u mirnodopskom okruènju ne trebapodcjenjivati. Djecu se moè zlostavljati i za-nemarivati i u

- obitelji,

- {koli

- na ulici,

- u nizu posebnih dje~jih ustanova i sl.

Obiteljsko zlostavljanje i zanemarivanjeodnosi se na tjelesno zlostavljanje, psiho-lo{ko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje igrubo i obi~no zanemarivanje. Pojava zlo-stavljanja i zanemarivanja djece u Hrvatskojima oko 3000 slu~ajeva godi{nje15, baremonih koje statistika evidentira, dakle kojimasu se bavile slu`be socijalne za{tite i sudovi.

Jasno je da se radi samo o "vrhu sante" jer upraksi ima vjerojatno mnogo vi{e stvarnihslu~ajeva. Kod obiteljskog zlostavljanja i za-postavljanja radi se u pravilu o pojedina~nimslu~ajevima jer je malo obitelji koje ne moguili ne èle u okviru svojih mogu}nosti pruìtimaksimum svojoj djeci. No {to je s onim obi-teljima koje s obzirom na svoju dru{tvenu po-ziciju zanemaruju djecu bez elje da zanema-ruju, ve} iz objektivnih okolnosti: te{kog ma-terijalnog i socijalnog poloàja. U takvim seslu~ajevima zlostavljanje i zanemarivanje ine otkriva. S druge strane i postoje}e socijal-ne institucije te{ko otkrivaju ove pojave, avjerojatno bi bilo isto i s pravobraniteljemprava djece. No, ba{ zbog te{ko}a u otkriva-nju potrebno je stvoriti mehanizam u kojemse mogu vr{iti ispitivanja i ovakvih pojava.Jasno je da je potrebno kod zanemarivanja izlostavljanja u obitelji osigurati preventivnuza{titu, konkretnu za{titu kada se pojedinislu~aj dogodi te posteriornu za{titu djeteta.

Zlostavljanje djece moè se doga|ati i uokviru {kola, kroz sustav ka`njavanja, u~e-ni~kim domovima i drugim institucijamakoje se bave zbrinjavanjem, odgojem i obra-zovanjem djece. Normalno je da se vr{istru~na kontrola rada takvih ustanova, kao re-doviti nadzor (ne samo pedago{ki, ve} i onajglede po{tivanja prava djeteta) {to bi u sva-kom slu~aju trebalo povjeriti pravobraniteljuprava djece.

Mnogo su prisutnija zlostavljanja djece"na ulici", posebno ona koja su klasificirana uokviru kaznenog zakonodavstva kao djelaprotiv li~nosti i morala, a koja dovode u pi-tanje ne samo prava djece, ve} uvjetuju traj-nije fizi~ke i psihi~ke probleme. Kako seovakvi delikti gone po slu`benoj du`nosti,pravobranitelju prava djece potrebno jezakonom osigurati: mogu}nost pokretanjapostupka pred redovnim sudom kako bi mo-gao imati ovlasti dràvnog odvjetnika, nor-malno supsidijarno, uz mogu}nost aktivnogsudjelovanja u takvim sporovima ako ih vodidràvni odvjetnik, kao davatelja pravne po-mo}i o{te}enom djetetu.


17

14 Citirano prema podacima s TV Dnevnika od 26. VIII.1999.

15 Vidi: Ajdukovi} M. i dr. Zlostavljano dijete, Zbornikradova "Obitelj i zdravlje" Zagreb, [kola narodnogzdravlja Andrija [tampar 1995.

Posebno je potrebno osigurati za{titu pra-va djece u institucijama za delikventnu djecu.Pravobranitelj bi trebao vr{iti kontrolu nadradom takvih institucija glede ostvarivanja,ili ne, prava djece. Povrede prava djece krozpatologiju droge, devijantnog pona{anja, ma-loljetni~kog kriminaliteta i sl. traì da se stvo-ri sredi{nja institucija koja }e se baviti svimaspektima prevencije, ali i pokretanjem po-stupaka protiv dilera, organizatora npr. isko-ri{tavanja djece za pro{enje u gradovima, ma-loljetni~kog kriminaliteta, prodaje nikotin-skih i drugih opojnih sredstava. To treba bitisupsidijarna odgovornost pravobranitelja pra-va djece.16

IZBOR EVENTUALNOG MODELAUSTROJA PRAVOBRANITELJSTVAPRAVA DJECE

Polaze}i od stava da }e i Hrvatska, premaprimjerima zemalja ~iji ombudsmani ~ineENOC, pristupiti ustroju pravobranitelja pra-va djece, moèmo unaprijed teorijski razmo-triti mogu}e modele koji bi se mogli pri tomepojaviti s njihovim prednostima i manama.Ve} je ranije izvjesno da mogu postojati usu{tini tri osnovna modela:

- model u kojem postoje}i sustav pu~kog pra-vobranitelja, uz promjene u Zakonu opu~kom pravobranitelju, preuzima i funkci-ju pravo branitelja prava djece,

- model u kojem se zakonom povjerava funk-cija za{tite prava djece posebnom samostal-nom organu - pravobranitelju prava djece,

- model u kojem se prijenosom javnih ovlastina nevladine organizacije, a na osnovi za-kona omogu}ava tim organizacijama da oneimenuju pravobranitelja za prava djece.

a) Model u kojem postoje}i sutav pu~kog pra-vobranitelja preuzima funkcije za{tite pra-va djece

U okviru Ustava Republike Hrvatske nepostoje nikakve zapreke da se pu~kom pravo-branitelju, odnosno jednom od njegovih zam-

jenika povjeri funkcija pravobranitelja pravadjece. Djeca su, uostalom, i sama gra|ani paje i u sada{njem sustavu mogu}a za{tita nji-hovih prava po pu~kom pravobranitelju ilijednom od njegovih zamjenika. To je, uosta-lom, prihvatio i Program djelovanja za djecuu kojem se na ve}em broju mjesta govori odu`nostima pu~kog pravobranitelja i njego-vog zamjenika zaduènog za prava djece.Dodu{e, govori se i o pravobraniteljima pravadjece na ùpanijskoj razini {to je u koliziji saZakonom o pu~kom pravobranitelju ili se go-vori o tome da je mogu}e stvoriti i posebnuorganizaciju pravobranitelja prava djece.

U slu~aju da se, shodno Nacionalnomprogramu djelovanja za djecu, funkcija pra-vobranitelja prava djeteta povjeri jednom odzamjenika pu~kog pravobranitelja, smatramda bi se trebale u~initi izmjene i dopuneZakona o pu~kom pravobranitelju te Zakonao lokalnoj upravi i samoupravi. Osnovneizmjene mogle bi biti:

- konstatacija da je jedan od triju zamjenikapravobranitelj prava djece;17

- utvr|ivanje veze izme|u pravobraniteljaprava djeteta i Vije}a za djecu, kao koordi-nativnog tijela koje osniva Vlada, a u kojemprema Programu djelovanja za djecu i zam-jenik pu~kog pravobranitelja ima status~lana;

- omogu}avanje pu~kom pravobranitelju damoè postupiti, ako se radi o povredamaprava djeteta, i u predmetima u kojima sevodi upravni ili drugi postupak; zamjenikpu~kog pravobranitelja koji brani prava dje-teta treba u svakom slu~aju imati pravo nasamostalno poduzimanje radnji tijekomprvostupanjskog postupka kada se radi opovredi prava djeteta, kao {to bi trebao ima-ti pravo na samostalno najavljivanje àlbe,odnosno tu`be Upravnom sudu;

- davanje prava pu~kom pravobranitelju (od-nosno zamjeniku), ako na njegov zahtjev


18

16 Detaljnije "Dijete" 4/1997.

17U nastavku je tekst dopuna Zakona o pu~kom pravobrani-telju u kurzivu.

nadle`ni organi ne pokrenu postupak, damoè samostalno pokrenuti i kazneni iupravni postupak pred nadle`nim sudom,imaju}i u takvom slu~aju sve ovlasti dràv-nog odvjetnika;

- davanje prava zamjeniku pu~kog pravobra-nitelja na pregled ustanova, odnosno domo-va, u okviru kojih se ostvaruju ili ograni-~avaju prava djeteta.

Ovim izmjenama, koje bi (po mojemmi{ljenju) bile i primjerene djelovanju pu~-kog pravobranitelja u ostvarivanju pravagra|ana, a koje bi osiguravale kvalitetno dje-lovanje zamjenika pravobranitelja za pravadjeteta, oja~ala bi se u cijelosti institucijapu~kog pravobranitelja.

U Zakonu o lokalnoj upravi i samouopra-vi bilo bi potrebno razviti ideju iz Programadjelovanja za djecu glede ostvarivanja i orga-nizacije institucije pravobranitelja prava dje-teta na ùpanijskoj razini.

b) Model osnivanja nove institucije pravo-branitelja prava djeteta

Osnivanje nove institucije pravobranite-lja prava djeteta preferira ENOC, a omo-gu}ava na{ Ustav. Osnivanje takve, nove, in-stitucije traì da se donese novi zakon kojimbi se definiralo:

- ciljevi koji se èle posti}i djelovanjem pra-vobranitelja prava djeteta,

- na~ela na osnovi kojih se osniva nova insti-tucija,

- ustrojstvo institucije,

- djelokrug i na~in rada nove institucije,

- prava pravobranitelja prava djeteta,

- postupak u ostvarivanju prava djeteta teutvr|ivanje nepravilnosti u radu drugih in-stitucija, ustanova, udruga i pojedinaca, i

- na~in izbora i razrje{enja pravobraniteljaprava djeteta.

Ciljevi i na~ela koje je preporu~io ENOCu svakom su slu~aju prihvatljivi, a moè ih se

vrlo jednostavno preto~iti u odrednice zako-na. Glede ustrojstva institucije potrebno se jeopredijeliti o alternativi: ili imati centralizira-nu instituciju (poput pu~kog pravobranitelja)ili prihvatiti ideju (iz Programa djelovanja zadjecu) o postojanju pravobranitelja na raziniùpanija. Djelokrug bi nove institucije u sva-kom slu~aju morao sadràvati sve ono {toimaju pravobranitelji u dràvama ENOC-a,uz rije{eno pitanje prava pokretanja postupkapred sudovima i organima uprave i javnihslu`bi na osnovi vlastite inicijative. Pravapravobranitelja prava djeteta moraju se uskla-diti s potrebama za{tite djece u svakodnev-nim situacijama, podjednako ukoliko ihugroàvaju: obitelji, {kole, druge ustanove,poduze}a, organi dràvne uprave ili pojedin-ci. Glede postupka smatram da pravobrani-telj djeluje po vlastitoj inicijativi ili na osno-vi zahtjeva organa socijalne skrbi ili udrugakoje se bave pitanjima prava i za{tite djeteta.U funkciji za{tite pokre}e samostalno po-stupke pred sudbenim, upravnim i drugim or-ganima i tijelima, uz pravo podizanja àlbi itu`bi (u tom slu~aju sa statusom dràvnogodvjetnika). Sam postupak kojim se pokre}eza{tita prava djece treba biti besplatan.Ukoliko postoje pravobranitelji na raziniùpanija, oni imaju ista prava, a pravobrani-telj je na razini Republike samo prvi me|ujednakima. Izbor pravobranitelja prava djete-ta vr{io bi se na prijedlog resornog mini-starstva na osam godina, a razrje{enje bi seprovodilo na prijedlog Vlade (ili resornogministarstva). Jasno je da osnivanje posebnogPravobraniteljstva za prava djeteta moè do-vesti u pitanje djelovanje pu~kog pravobrani-telja.

c) Model u kojem funkciju pravobraniteljadjece preuzima osoba koju izaberu na tufunkciju nevladine organizacije i udrugekoje se bave za{titom prava djece i socijal-nom skrbi o djeci

Smatraju}i da je rje{enje osnivanja pravo-branitelja prave djece najteè rje{ivo u okvi-ru ovog modela, no kako je i on jedna od


19

mogu}ih varijanti, dajemo nekoliko osnovnihteza za eventualno prihva}anje ove varijante.

Pravobranitelj kojeg bi izabrale nevladineorganizacije, udruge ili ustanove mogao biimati javne ovlasti samo ako bi mu takve ovla-sti dao zakonodavac zakonom.19 U protivnomslu~aju on bi mogao samo prihva}ati zahtjevepojedinaca koji smatraju da su im prava povri-je|ena te ih upu}ivati nadle`nim organima.Stvarni status pravobranitelja prava djece ovi-sio bi u tom slu~aju isklju~ivo o osobnom au-toritetu osobe koja obna{a funkciju.

Ako bi se otvorila zakonska mogu}nostimenovanja pravobranitelja prava djece, kaoizabranika nevladinih organizacija, tada bi semoralo definirati:

- koje se javne ovlasti prenose na tako izabra-nog pravobranitelja (u svakom slu~aju sma-tram da bi se trebala prenijeti ovlast uprav-nog i stru~nog nadzora, te normiranja u ok-viru nadle`nosti),20

- na~in izbora ili imenovanja te davanje su-glasnosti na izbor ili imenovanje koje bimoglo davati ili resorno ministarstvo, Vladaili nadle`ni dràvni organ za skrb o djeci,kao i uvjeti razrje{enja,

- aktivnosti koje moè provoditi, a koje mogubiti: predlaganje pojedinih rje{enja, stru~napomo} pojedincima ili udrugama, izvje{ta-vanje o uo~enom uz obavje{tavanje javnostio nepravilnostima i pojavama ili o pojedi-nim slu~ajevima,

- eventualno osnivanje posebne ustanove(koju osnivaju nevladine organizacije) kojabi mogla pruàti pomo} u ostvarivanju pra-va djece, a na osnovi statuta koji usvajaju na

skup{tini osniva~i,21

- na~in financiranja aktivnosti, uz definiranjeizvora sredstava, a uz nagla{enu neprofita-bilnost u radu,

- koji dràvni resor provodi nadzor nad ra-dom pravobranitelja prava djece, i sl.

U okviru ovog modela prednost je stva-ranje "~vorne to~ke" za za{titu prava djece, anedostaci su u ~injenici da i dalje ne postoji~vr{}a mogu}nost sustavnog pruànjapomo}i u za{titi prava djece, ve} se organizi-ra tijelo koje moè samo koordinirati upruànju pomo}i, ali (zapravo) ne moè dje-lovati mimo dràvne uprave i javnih slu`bi.

Premda se je (neizravno) kroz modelPrograma... Vlada Republike Hrvatske opre-dijelila za model pod a), ipak preferiramomodel pod b). Slabosti modela a) mogu sevidjeti analizom Programa djelovanja za dje-cu. Kako bi se sagledala i mogu}nost rje{enjakroz model b), u prilogu dajem jednu odmogu}ih varijanti Zakona o pravobraniteljuprava djece (djeteta).

NACIONALNI PROGRAMDJELOVANJA ZA DJECU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Vlada je Republike Hrvatske, nakon duljihpriprema, usvojila 1. 10. 1998. zaklju~komNacionalni program djelovanja za djecu.22

Sam program sadrì:

- ocjenu stanja u za{titi i skrbi o djeci uRepublici Hrvatskoj,

- program djelovanja, s proklamacijom mje-ra, za pobolj{anje kvalitete zadovoljavanjapotreba djece u svim podru~jima ìvota, uz


20

19 Vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sekto-ra I. i II. Pravni fakultet Osijek 1995. - 1996.

20 Glede javne ovlasti vo|enja upravnog i stru~nog nadzorau socijalnoj skrbi vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelo-vanje javnog sektora II.

21 Vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sekto-ra I

22 Zaklju~ak Vlade Republike Hrvatske glasi:1. Donosi se Nacionalni program djelovanja za djecu u

Republici Hrvatskoj.2. Zaduùju se nositelji izvr{enja pojedinih zadataka iz

Nacionalnog programa da svake godine, u okviru svo-jih prijedloga potrebnih sredstava iz dràvnogprora~una, iskaù sredstva i za izvr{enje zadataka izNacionalnog programa.

3. Zaduùje se Ministarstvo prosvjete i {porta da predloìnajpogodnije na~ine i oblike sudjelovanja djece upra}enju Nacionalnog programa i izno{enju prijedlogaza njegovu {to u~inkovitiju provedbu.Zagreb, 1. listopada 1998.

osiguranje povoljnijih uvjeta za rast i razvojdjece u iznimno te{kim okolnostima i po-sebnu skrb za talentiranu djecu,

- definirane nositelje pojedinih zadataka uostvarivanju prethodnih zadataka,

- potrebu osnivanja Vije}a za djecu, kao koor-dinacijskog tijela koje }e djelovati priDràvnom zavodu za za{titu obitelji, mate-rinstva i mladeì.

Nacionalni program predstavlja, po mo-jem mi{ljenju, nesistematiziranu materijukoja je sadràna u relativno velikoj knjizi23

koja u su{tini predstavlja pregledni materijalza stvarni program mjera kakav se donosi ueuropskim dràvama.

Ocjena stanja u za{titi i skrbi o djeci uRepublici Hrvatskoj

Uz op}enite statisti~ke podatke o demo-grafskoj strukturi stanovni{tva Hrvatske tebroja obitelji i djece u njima u ocjeni se stanjaanalizira posebno:

- posljedice rata i tranzicije za poziciju, pa istradanja djece; konstatira se da je u ratu po-ginulo 303 djeteta, da je ranjeno 1280 djece,a da je nestalo 35-ero djece (stanje sa17.04.97.),

- gospodarsko stanje uz ratna razaranja,smanjenje BND zbog rata {to je dovelo i doizravnih i neizravnih posljedica po kvalitetuìvota djece (nezaposleni roditelji, {tete odrata u obitelji, niske i neispla}ivane pla}e,optere}enost prora~una i sl.),

- zdravstveno stanje, uz za{titu maj~instva,rije{eno je zakonski na zadovoljavaju}ina~in, dok u praksi postoje uvijek i odgova-raju}i problemi na koje upozorava Pro-gram..,

- uloga obitelji u podizanju i odgoju djece, uzstvaranje institucija za pomo} obiteljima,majkama i samoj djeci, ukoliko do|e doproblema u obitelji,

- problemi siroma{nih obitelji kojima dràvadaje pomo}, ali koje jo{ uvijek djeluju nagranici egzistencije, uz razli~ita socijalna

davanja i sl. kojima se pobolj{avao socijalnipoloàj takvih obitelji, a kroz to i djece,

- odgoj i {kolovanje od pred{kolskog (kojeobuhva}a 32% djece pred{kolskog uzrasta),osnovnog obrazovanja koje se odvija u cca2500 osnovnih {kola, a koje poha|a 98%populacije, srednje obrazovanje sa 55%obuhvatom populacije; {kolstvo je u "Do-movinskom ratu" bitno o{te}eno, a najavl-juje se daljnja reforma; tako|er postoji po-seban program {kolovanja darovite djece,

- odgoj i obrazovanje djece s pote{ko}ama urazvoju kojim su obuhva}ena: djeca so{te}enim vidom i sluhom, s motori~kimo{te}enjima, mentalnom retardacijom i sl.te djeca s poreme}ajima u pona{anju,

- odgoj i {kolovanje pripadnika etni~kih i na-cionalnih zajednica i manjina,

- {kolovanje odraslih (?!)

- infrastruktura s kojom se ostvarivao pro-gram u za{titi i skrbi.

U teorijskom i prakti~nom smislu sma-tram da je ocjena stanja bila potrebna, ali nekao dio Programa, ve} samo kao dokumenta-cija uz Program.

Djeca u iznimno te{kim okolnostima

U okviru Programa, kao njegov posebandio analizira se pozicija djece u iznimnote{kim okolnostima:

- djeca `rtve rata,23


21

23Djeca stradala u ratu - podaci iz Nacionalnog programa

Poginuli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303 (04. 04. 1997.)

Ranjeni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.280 (04. 04. 1997.)

Nestali i zato~eni. . . . . . . . . . . . . . . . . 35 (04. 04. 1997.)

Djeca nestalih roditelja . . . . . . . . . . . 900 (04. 04. 1997.)

Djeca jednog poginulog roditelja. . 4.455 (04. 04. 1997.)

Djeca obaju poginulih roditelja . . . . 131 (04. 04. 1997.)

Djeca prognanici . . . . . . . . . . . . . 36.053 (16. 12. 1996.)

Djeca izbjeglice iz BiH . . . . . . . . 46.305 (16. 12. 1996.)

Djeca povratnici. . . . . . . . . . . . . . 11.279 (16. 12. 1996.)

Izvor: Nacionalni program djelovanja za djecu... str. 55.

- zanemarena i zlostavljana djeca,

- djeca bez roditeljske skrbi,

- tjelesno i mentalno o{te}ena ili psihi~ki bo-

lesna djeca kojoj je potrebna skrb u poseb-

nim ustanovama,24

- djeca s poreme}ajima u pona{anju kojih je

evidentirano preko 7000 u Republici Hrvat-

skoj,25 kao i djeca i mlade` evidentirana po

policiji, kojih je evidentirano u vi{ego-

di{njem prosjeku oko 4000, i sl.

Skrb o djeci koju provode lokalne zajedni-ce, ustanove, Vladine i nevladine organiza-cije i skupine gra|ana

Na podru~ju Hrvatske djeluju brojne or-ganizacije, ustanove i lokalne zajednice kojese bave problemima skrbi o djeci, njihovimpravima, a i za{titom ovih prava.

To su

- gradovi i op}ine - u okviru inicijative "Gra-dona~elnici - branitelji djece", a i u okvirusvojih ustavnih obveza (~l. 128. st. 2.Ustava),

- centri za socijalnu skrb,

- vjerske i karitativne organizacije,

- hrvatski Crveni kri`,

- UNICEF,

- pojedine udruge gra|ana.

U okviru se Programa ne govori, dakle opu~kom pravobranitelju u dijelu u kojem senabrajaju organizacijski oblici ili pak o pra-vobranitelju prava djeteta. No, tu se radi

samo o nabrajanju postoje}ih organizacija.

PROGRAM DJELOVANJA

U okviru se Programa konstatira:

- posve}ivanje osobite pozornosti polo`ajudjece {to proizlazi iz zakonodavih rje{enja,strategije demografske obnove Hrvatske ibrojnih aktivnosti koje se provode, a koje seodnose na svu djecu,

- ratno je stanje snizilo razinu zadovoljavanjapotreba i skrbi o djeci.

Zbog toga je cilj Nacionalnog programa idjelovanja na osnovi njega:

- pobolj{anje kvaliteta zadovoljavanja potre-ba djece u svim podru~jima `ivota,

- osiguranje uvjeta za primjeren rast i razvojdjece u iznimno te{kim okolnostima i

- omogu}avanje darovitoj djeci ostvarivanjasposobnosti i talenta.26

U realizaciji takvog programa navode seprijedlozi djece u razli~itim podru~jima:

a) u gospodarstvu:

- osigurati besplatnu i zdravu hranu,

- osigurati zdravu vodu,

- razviti industriju odje}e i obu}e, hrane i po-trep{tina, a iste proizvode osloboditi poreza,

- urediti u gradovima i naseljima pje{a~ke ibiciklisti~ke staze,

- urediti zelene povr{ine, sportske terene ikontejnere za otpatke,

- osigurati primjerene uvjete stanovanja,

- izgra|ivati {kole, vrti}e i vjerske objekte,

- ka`njavati zapo{ljavanje djece na crno,

- pove}ati dje~ji doplatak i sl.27

b) u zdravstvu:

- pove}ati broj zdravstvenih institucija zadjecu,

- uvesti besplatnost u zdravstvenu za{titu dje-ce,


22

26Vidi Program... str. 76.


24 Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi u1997. godini pokrenut je postupak i izre~ene mjere odu-zimanja prava ~uvanja i odgoja u 200 slu~ajeva.Roditeljskih prava li{ena je 71 obitelj. U centrima za soci-jalnu skrb evidentiran je 1.071 slu~aj zlostavljanja djece izanemarivanja roditeljske du`nosti i sl.Izvor Op. cit. stranica 62.

25Vidi Program str. 68 i dalje.

- osigurati u zdravstvenim institucijama po-sebne prostore za djecu,

- poticati preventivu kroz {port i tjelovje`bu,

- osnivati klubove i zajednice za lije~enjemladih ovisnika,

- smanjiti potro{nju alkohola, duhana i sl.,

- posve}ivati pa`nju kroni~no bolesnoj djeci,

- osigurati da svaka {kola ima psihologa, pe-dagoga ili osobu koja }e voditi ra~una o psi-hi~kom zdravlju djece,

- pobolj{ati prehranu djece, uz detaljan sani-tarni i higijenski nadzor nad hranom.28

c) u prehrani:

- pove}ati broj pravilno uhranjene djece za20% (prema 1996.),

- smanjiti slabokrvnost,

- smanjiti broj nedono{~adi,

- pove}ati broj èna koje hrane djecu vlasti-tim mlijekom,

- pobolj{ati prehranu djece u {koli.29

d) u slobodnom vremenu:

- osposobiti i izgraditi bazene i sportska igra-li{ta,

- u svim {kolama opremiti informati~ke u~io-nice,

- u svim {kolama pokreniti radionice klasi~-nog i modernog plesa,

- pomo}i kulturno zabavni ìvot i rad,

- osigurati {kolske ekskurzije,

- omogu}iti druènje s djecom iz drugih ze-malja,

- iz TV programa izbaciti nasilje i pornogra-fiju,

- ukinuti doma}e zada}e tijekom vikenda,

- urediti izleti{ta i kampove i sl.30,

e) u odgoju i obrazovanju:

- dje~ja se prava moraju po{tovati u {koli, bezobzira na nacionalnost, vjeru i socijalni status,

- u {koli mora postojati me|usobno uva-àvanje i tolerancija u~enika i u~itelja,

- osigurati infrastrukturu za bavljenje kultur-nim, {portskim i zabavnim sadràjima,

- organizirati klubove i druge udruge za ani-maciju slobodnog vremena i sl.31

- {kole kvalitetno opremiti,

- pove}ati broj sati tjelesne kulture,

- u~initi obrazovanje stvarno besplatnim,

- pove}ati brigu za darovite u~enike,

- kontrolirati buku u gradovima (promet, di-sco-klubovi i kafi}i),

- pove}ati broj stru~njaka koji rade neposred-no (van nastave) s djecom i sl.

f) u podru~ju osobnih prava i socijalneza{tite

- djeca imaju pravo na besplatnu posjetu kul-turnim institucijama te predstavama za djecu,

- dje~ji je doplatak pravo sve djece,

- besplatna je hrana u {koli pravo sve djece,

- pravo na {kolske klubove te sli~ne instituci-je u naseljima,

- u svakoj ùpaniji treba osigurati pravobra-nitelja prava djece,

- u svakoj {koli treba roditelje upoznati sKonvencijom o pravima djece,

- djeci treba osigurati ve}u sigurnost u grado-vima,

- poticati osnivanje terapeutskih grupa kojebi radile s djecom progranicima (povratni-cima), ovisnicima i s djecom s poreme}eno-sti u pona{anju,

- zaposliti odgovaraju}i broj psihoterapeutakoji bi pruàli pomo} djeci,

- uvesti - "Otvoreni telefon" za potrebe djecei sl.32


23


29Vidi Program... str. 84. - 85.


31Vidi Program... str. 118

32 U okviru za{tite osobnih prava, sudionici savjetovanja iPlana djelovanja za djecu ratom zahva}enih podru~ja Sl.Brod 22. - 24. studeni 1996. pojavljuje se ideja o ùpanij-skim pravobraniteljima prava djece. Sama je po sebi ovaideja prihvatljiva, ali ona traì bitne promjene u posto-je}em zakonodavstvu.

Subjekti koji bi trebali ostvariti Programdjelovanja za djecu

U okviru Vije}a koje treba koordiniratisve aktivnosti na ostvarenju Programa... tre-baju djelovati:

- Ministarstvo rada i socijalne skrbi,

- Ministarstvo zdravstva,

- Ministarstvo prosvjete i {porta,

- Ministarstvo obnove i razvitka i niz drugihministarstava,

- Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinst-va i mladeì,

- zamjenik pu~kog pravobranitelja (zaduènza za{titu prava djece)

- predstavnici nevladinih udruga,

- zastupnici u Saboru,

- istaknuti stru~njaci i sl.

U samom Programu stoji i sljede}e:

"Radi ostvarivanja svih prava djetetapredvi|enih ovim programom djelovanja iKonvencijom o pravima djeteta funkcionalno}e se osnaìti djelovanje pu~kog pravobrani-telja na na~in da se jedan od njegovih zamje-nika zaduì za za{titu prava djece te da seoja~a njegova uloga u za{titi dje~jih prava."(Program str. 114.).

Prema tome Vije}e za djecu postaje pre-ma programu tijelo u kojem se koordinirajuaktivnosti gotovo svih resora Vlade na ostva-renju djelovanja za djecu. No, velik broj sub-jekata i vrlo nekonsistentan Program moèbiti i zapreka za stvarnu skrb o djeci, njiho-vim pravima i potrebama. S druge strane izteksta Programa proizlazi izbor Vlade da sepu~ki pravobranitelj (odnosno njegov zamje-nik) bave za{titom prava djece. Normalno,ovakav bi zadatak pu~kom pravobraniteljutrebalo pretvoriti u zakonski stiliziranu obve-zu, jer on nije slu`benik Vlade ve} povjerenikSabora. No, ostavimo se "formalnosti".Ovakav stav zna~i da je stav mjerodavnih uRepublici Hrvatskoj da se prihvati varijantaza{tite prava, po zamjeniku pu~kog pravobra-

nitelja. Svi drugi subjekti trebaju voditira~una o skrbi, potrebama i interesima djece,a zamjenik pu~kog pravobranitelja o za{titiprava djece i od onih koji nedovoljno skrbe orealizaciji Programa i Konvencije.

Jo{ jednom nagla{avam da smatram sâmNacionalni program vrlo neadekvatnim do-kumentom. U njemu se susre}e:

- pro{lost (opis stanja),

- èlje djece,

- deklarativni stavovi Vlade, uz prelaènjenadle`nosti (glede pu~kog pravobranitelja),

- uo~ena potreba za zakonskim prijedlozima ko-jima }e se osigurati realizacija Programa i sl.

Zbog toga smatram da bi se o svim ovimpitanjima trebala utvrditi stru~na i znanstvenastajali{ta, a zatim provesti Saborska raspravauz dono{enje zakonskih propisa kojima bi seutvrdila i definirala ova materija. Zbog toga iu Prilogu dajem svoje vi|enje eventualnogZakona o pravobranitelju prava djeteta.

Pri tome znanstvena i stru~na iskustvapravobranitelja prava djece (a posebnoiskustva iz [vedske) mogu posluìti kao do-bra osnova.

Prilog

TEZE ZA IZRADU ZAKONA O PRA-VOBRANITELJU PRAVA DJETETA(Model b.)

Teza 1.

Pravobranitelj je prava djece povjerenikSabora za za{titu prava, potreba i interesadjece.

Pravobranitelj je prava djece neovisan isamostalan u svom radu. Pravobranitelj pravadjece djeluje u okviru ustavnih i zakonskihodredbi, me|unarodnih pravnih akata kojimase utvr|uju prava djece, a koje je prihvatilaRepublika Hrvatska.

Pravobranitelj je prava djece u svom raduduàn po{tovati na~ela pravi~nosti, morala tepravila struke koja se odnose na rad s djecomi mladeì.


24

Teza 2.

Pravobranitelja prava djece bira i raz-rje{ava Zastupni~ki dom na razdoblje od 8godina, a na prijedlog ministarstva u ~ijem jedjelokrugu socijalna skrb.

Pravobranitelj prava djece bira se i raz-rje{ava kvalificiranom natpolovi~nom ve}i-nom.

Teza 3.

Pravobranitelj prava djece ima do 4 zam-jenika koje bira i razrje{uje Zastupni~ki domna prijedlog pravobranitelja djece. Zamjenicise biraju na razdoblje od 8 godina, a raz-rje{uju se na prijedlog pravobranitelja pravadjece.

Zamjenici pravobranitelja prava djecemogu biti ujedno i voditelji izdvojenih uredapravobranitelja na terenu.

Teza 4.

U obavljanju poslova iz svog djelokruga,pravobranitelj prava djece moè traìtipomo} znanstvenika i stru~njaka iz podru~jarada s djecom, kao i ustanova i udrugagra|ana koji se bave za{titom djece. U svomradu pravobranitelj sura|uje obvezatno s cen-trima socijalne skrbi.

Teza 5.

Pravobranitelj prava djece:

- razmatra pojedine slu~ajeve ugroàvanjaprava djece koje u~ine organi dràvne upra-ve, ustanove i druge organizacije u javnimslu`bama, osobe koje se bave odgojem iskrbi o djeci te u slu~ajevima u kojima sma-tra da su povrije|ena prava djeteta pokre}epostupke radi za{tite prava djeteta,

- upozorava nadle`ne organe i institucije opropustima koje je uo~io ili za koje je doz-nao, daju}i im smjernice za uklanjanjeuo~enih nepravilnosti,

- kontrolira rad ustanova koje se bave socijal-nom skrbi i za{titom djece, odgojem i obra-zovanjem djece i mladeì te djecom i mla-deì devijantnog pona{anja,

- upozorava na uo~ene tendencije vezane zaostvarivanje ili povrede prava djece i mla-deì,

- obavje{tava javnost o uo~enim pojavama,

- obavje{tava resorna ministarstva o uo~enimpojavama, daju}i im sugestije za djelovanje upravcu uklanjanja eventualnih propusta, kakou praksi, tako i u normativnoj aktivnosti,

- obavje{tava, ako je to potrebno, me|una-rodna tijela o povredama prava djece akoupravni i sudbeni organi ne poduzmu po-trebne mjere za za{titu prava djece,

- izvje{tava Zastupni~ki dom Sabora Repu-blike Hrvatske najmanje jednom godi{nje ouo~enim pojavama, a po potrebi i ~e{}e.

Teza 6.

Ako pravobranitelj prava djece utvrdi da

se radi o povredi prava s elementima kaznene

ili stegovne odgovornosti, moè predloìti

pokretanje kaznenog, prekr{ajnog ili stegov-

nog postupka.

Ako nadle`ni organ dràvne uprave i tije-

la s javnim ovlastima ne pokrene postupak u

roku 30 dana, moè ga pokrenuti sam pravo-

branitelj prava djece.

Ako se pri tome radi o kaznenom djelu,

pravobranitelj prava djece u slu~aju iz stavka

2. ovog ~lanka ima status dràvnog odvjetni-

ka u konkretnom predmetu.

Teza 7.

Pravobranitelj prava djece moè inicirati

Zastupni~kom domu Sabora Republike

Hrvatske dono{enje i izmjene zakona koji se

odnose na za{titu prava djece i mladeì.

Kod dono{enja zakona i njihove izmjene

pravobranitelj prava djece ima pravo sudjelo-

vati u svim fazama izrade zakonskih tekstova.

Teza 8.

Pravobranitelju prava djece du`ni su svidràvni organi i institucije u javnom sektorustaviti na uvid svu dokumentaciju koja se od-


25

nosi na pitanje iz djelokruga za{tite prava dje-teta i to u roku od 30 dana, kao i pruìti svupotrebnu pomo}.

Pravobranitelj prava djece duàn je po{to-vati propise koji se odnose na eventualnu taj-nost dokumenata i saznanja do kojih su do{liu obavljanju svoje funkcije.

Teza 9.

Pravobranitelj prava djece poduzima po-trebne radnje zbog ispitivanja pojedina~nihpovreda prava djece, propusta i nepravilnostiu radu organa uprave, ustanova i udrugagra|ana koje se bave skrbi o djeci, na svojuinicijativu ili na zahtjev gra|ana ili tijeladràvne uprave ili javnih slu`bi.

O zahtjevima zainteresiranih u pravcu po-kretanja postupka pravobranitelj prava djecesamostalno odlu~uje ho}e li se zahtjev ili pri-tu`bu uzeti u postupak.

Na pritu`be upu}ene pravobranitelju pra-va djece ne pla}a se taksa.

Teza 10.

Kad pravobranitelj prava djece dovr{i po-stupak pokrenut na zahtjev gra|ana obavje-{tava o tome podnositelja pritu`be koji tadamoè pokrenuti upravni postupak samostalnoili zajedni~ki s pravobraniteljem.

Pravobranitelj prava djece na osnovi zaht-jeva gra|ana ili na osnovi samostalne odlukemoè: upozoriti organe uprave i javnih slu`bio uo~enom, preporu~iti na~in rje{avanja ilipokrenuti upravni postupak u svezi s kon-kretnim predmetom.

Teza 11.

Pravobranitelj prava djece moè u svakodoba pregledati ustanove koje se bave poslo-vima u svezi sa skrbi i pravima djece, kao iudruge koje se bave pomo}i u svezi sa skrbi odjeci.

Nakon obavljenog pregleda pravobrani-telj prava djece po potrebi sa~injava izvje{}ekoje dostavlja organima koji provode upravnii stru~ni nadzor nad institucijom. U njemu

izvje{tava o uo~enim nepravilnostima te dajeprijedloge za ispravljanje negativnosti. Akonadle`ni organi za nadzor ne postupe u skla-du s izvje{}em u roku od 30 dana, pravobra-nitelj moè pokrenuti upravni ili traìti po-kretanje kaznenog postupka ako se radi o ne-pravilnostima koje imaju kvalifikacijukaznenog djela.

Ukoliko dràvni odvjetnik ne prihvati po-kretanje kaznenog postupka, isti moè pokre-nuti i pravobranitelj prava djece. U tomslu~aju pravobranitelj ima sva prava koja pri-padaju dràvnom odvjetniku.

Teza 12.

Za pravobranitelja prava djece moè bitiizabran gra|anin Republike Hrvatske s naj-manje 15 godina rada na poslovima u svezi sradom na poslovima socijalnog rada s dje-com i mladeì te sa zavr{enim pravnim fa-kultetom, psihologijom ili studijem socijal-nog rada.

Iste uvjete mora ispunjavati i zamjenikpravobranitelja prava djece.

Pravobranitelj prava djece i njegovi zam-jenici polaù zakletvu u zakonom propisa-nom tekstu koji se odnosi na dràvne du`no-snike.

Teza 13.

Pravobranitelj prava djece ima svoj ured sodgovaraju}im brojem slu`benika i namje{te-nika. O opsegu ureda odluku donosi sam pra-vobranitelj prava djece, uz suglasnost VladeRepublike Hrvatske.

Pravobranitelj prava djece moè, zboguo~enih povreda prava djece na odgovara-ju}em teritoriju, osnivati podru`nice u veli-kim gradovima ili teritoriji gdje postojiutvr|ena opasnost za prava djece. Na ~elupodru`nica moè biti zamjenik pravobranite-lja prava djece.

Teza 14.

Pravobranitelj prava djece moè biti raz-rije{en i prije isteka roka:


26

1. na osnovi ostavke koju prihva}a Zastup-ni~ki dom ili u roku od 6 mjeseci nakonproteka od ostavke ako se u tom roku oostavci ne izjasni Zastupni~ki dom,

2. uslijed gubitka hrvatskog dràvljanstva,

3. odlukom Zastupni~kog doma Sabora Re-publike Hrvatske.18

U definiranom prijedlogu zakona zastup-ljeni su osobni stavovi autora te njegovoopredjeljenje za ~vr{}u poziciju i prava pra-vobranitelja prava djece. Normalno je, ukoli-ko bi se tako definirala pozicija pravobrani-telja prava djece, on bi imao zna~ajnije ovla-sti od pu~kog pravobranitelja, dodu{e umnogo uèm segmentu djelovanja. Tako|er,u tom slu~aju bi iz nadle`nosti pu~kog pravo-branitelja trebalo izuzeti za{titu djece {to je usvakom slu~aju teorijski dvojbeno ili prihva-titi postojanje paralelnog rada {to bi se mogloi neposredno, operativno urediti.

Zbog toga bi se, po mojem mi{ljenju, tre-balo redefinirati i nadle`nost pu~kog pravo-branitelja.

U svakom slu~aju teze za zakon sastavlje-ne su na osnovi Izvje{}a ENOC-a, a uz kon-zultaciju Zakona o pu~kom pravobranitelju.

LITERATURA

1. Ajdukovi}, M. (1997.) Nasilje u obitelji -pravni, psiholo{ki i socijalni aspekt, Zbornikradova "Na{a obitelj danas" Zagreb, Mi-nistarstvo rada i socijalne skrbi.

2. Ajdukovi}, M. i dr. Zlostavljano dijete,Zbornik radova "Obitelj i zdravlje", [kola na-rodnog zdravlja Andrija [tampar" 1995.

3. Babac, B. (1995.), Neka razmatranja o odrazurada pu~kog pravobranitelja na djelovanje vla-de s motri{ta {kodljivosti za gra|ane procije-njuje ~ine ili propuste javne vlasti, Pravni vje-snik Osijek 1-4 / 1995.

4. Dijete - list radne skupine za prava djeteta,

Zagreb 4 / 1997.

5. Ba~i}, A. Ustavno pravo Republike Hrvatske,

Pravni fakultet Split 1997.

6. Globalizacija i socijalna dràva, Zbornik ra-

dova (urednik S. Zrin{ak) Studijski centar so-

cijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu i

Savez samostalnih sindikata Zagreb 1998.

7. Hrvatska kao socijalna dràva, Zbornik radova

(urednik V. Puljiz) Centar za industrijsku de-

mokraciju SSSH, Zagreb 1997.

8. Lauc, Z. O Ustavu Republike Hrvatske, Pravni

fakultet Osijek 1991.

9. Ljudska prava - Osnovni me|unarodni doku-

menti, [kolske novine Zagreb 1990.

10. Mecanovi}, I. Pu~ki pravobranitelj u pravnom

sustavu Republike Hrvatske, Pravni vjesnik 1-

4 / 1991.

11. Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog

sektora, Pravni fakultet Osijek 1995. (knjiga I)

i 1996. (knjiga II.).

12. Meeting of European Network of Ombudsman

for Children 8-9 June 1997. Trondheim,

Norway - Summary Report.

13. Ombudswork for Children, Innocenti digest

No. 1. Unicef, Florence Italy 1997.

14. Program skrbi o djeci u Republici Hrvatskoj,

Zagreb 1997.

15. Sokol - Smerdel, Ustavno pravo, Zagreb,

Informator 1998.

16. Zbornik radova sa savjetovanja o ombudsma-

nima, Novi Sad 1990.

17. Zakon o udrugama Republike Hrvatske, N. no-

vine 70/1997.

18. Zakon o socijalnoj skrbi, N. novine 73/1997.

19. Nacionalni program djelovanja za djecu u

Republici Hrvatskoj, izdava~ Nacionalni od-

bor za izradu nacionalnog programa djelova-

nja za djecu u Republici Hrvatskoj, Zagreb

1999.


27

18 Ponu|eni nacrt teza predstavlja samo jednu od mogu}-nosti rje{avanja pozicije pravobranitelja prava djece. Prinjegovoj izradi koristio sam sistematizaciju Zakona o


28

D. Sc. IVAN MECANOVI], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj

Strossmayer University in Osijek

CHILD’S RIGHTS AND THEIR PROTECTION(OMBUDSMAN FOR THE PROTECTION OF CHILDREN’S RIGHTS)

SUMMARY

The development of the institution of ombudsman raises the question of existence of more thanone system of ombudsman. In my opinion, in Croatia, except for the ombudsman and his office, specialombudsman for specific areas of human life and activities could be established by corresponding lawsbecause of possible violations of rights of citizens and groups of citizens in these areas. Juridical foun-dation for this can be found: 1) in the fact that laws could regulate issues of some offenses not exclusi-vely prohibited by the Constitution, 2) in the fact that, in conformity with the Constitution, all interna-tional conventions, contracts and other documents adopted by the Sabor have the power above law.

Thus, in my opinion, it is legally possible and socially justified to introduce an ombudsman forchildren’s rights. This could be achieved in several ways, but the necessary precondition is always theenacting of a special law on ombudsman for the rights of children. The first way is the introduction of aseparate institution in the form of a Sabor’s incumbent. The second is giving the possibility to some go-vernmental and non-governmental organizations for protection of children to establish and appoint oneombudsman as performer of public competencies, and the third way is that of opening the possibility toappoint one of the deputies of the ombudsman specially for the rights of children and for the protectionof those rights.

Key words: ombudsman for the protection of children’s rights, violation of law, government’sprogram, network for protection of the rights of children

I. UVOD

Intelektualno je vlasni{tvo na cijeni kao

nikad do sada. Na podru~ju biotehnologije,

informatike, telekomunikacija, umjetni~kog

djelovanja, naklade zvuka i slike i drugim

srodnim podru~jima, pojava brojnih novih,

individualiziranih produkata zahtijeva brzu

i u~inkovitu za{titu od svih oblika opona{anja

i povreda.

U vrijeme uspostavljanja, na trì{tu, kon-tinuiranih interakcija u prometu konkurentnihroba i usluga, uspostavljanje kvalitetnog isvrhovitog sustava za{tite je condicio sine quanon po{tenog trì{nog natjecanja i ja~anja in-telektualnog kapitala poduzetnika kaoklju~nog preduvjeta uspje{nog poslovanja.

I dok se jo{ donedavno ovom pravnompodru~ju posve}ivala nedovoljna pa`nja, da-nas se pravo intelektualnog vlasni{tva smatra

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tvaPravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

29

UDK: 347.778 (497.5)


Primljeno 12. listopada 1999.

DRAGAN ZLATOVI], dipl. pravnik, [ibenik

OVR[NOPRAVNA PITANJA U NOVOM HRVATSKOM PRAVUINTELEKTUALNOG VLASNI[TVA

Intelektualno vlasni{tvo danas postaje predmetom ne samo interesa

me|unarodnih asocijacija i nacionalnih zakonodavstava, ve} sve vi{e i

promi{ljenim elementom intelektualnog kapitala suvremenog poduzetni{tva

i ~imbenik poslovnog trì{nog uspjeha.

Republika Hrvatska neizostavno je zainteresirana postati ~lanicom

svjetskih i europskih integracija, a posebice Svjetske trgovinske organizaci-

je (World Trade Organisation – WTO), za {to je bilo potrebno da, izme|u

ostalog, i svoje zakonodavstvo na ovom podru~ju harmonizira sukladno

me|unarodnopravnim rje{enjima, odnosno na podru~ju intelektualnog vlas-

ni{tva Sporazumu o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva

(TRIPS), {to je i u~injeno dono{enjem novih zakona odnosno noveliranjem

ranijih propisa.

U sklopu novina na ovom podru~ju autor u ovom radu obrazlaè

ovr{nopravna pitanja koja impliciraju zakoni iz oblasti intelektualnog vlas-

ni{tva, posebice problematiku privremenih mjera u sustavu gra|ansko-

pravne za{tite na ovom podru~ju, a kojima se stvaraju pretpostavke za brzu

i u~inkovitu za{titu titulara i njihovih ugroènih, odnosno povrije|enih

prava.

Klju~ne rije~i: intelektualno vlasni{tvo, ovr{no pravo, industrijsko

vlasni{tvo, privremene mjere prava, vladin program, mreà za za{titu prava

djeteta.

sve zna~ajnijom granom pravnog poretka. Una{oj pravnoj teoriji ipak jo{ bez posebne ar-gumentacije prevladava podjela na pravo in-dustrijskog vlasni{tva i autorsko i srodna pra-va, umjesto da ih se izu~ava u okvirima je-dinstvene i samostalne pravne discipline -prava intelektualnog vlasni{tva.1

Iako je iznimno te{ko prona}i jednosta-van generi~ki naziv za niz posebnih prava okojima je ovdje rije~, ipak drìmo termin "in-telelektualno vlasni{tvo" najpogodnijim, tovi{e {to isti ne samo u me|unarodnim raz-mjerima2 nego i kod nas3 prodire u legisla-tivnu uporabu.

Republika Hrvatska neizostavno je zain-teresirana postati ~lanicom svjetskih i europ-skih integracija, a posebice Svjetske trgovin-ske organizacije (World Trade Organization -WTO)4, za {to je bilo potrebno da izme|uostalog i svoje zakonodavstvo na ovom po-dru~ju harmonizira sukladno me|unarodno-pravnim rje{enjima, odnosno na podru~ju in-telektualnog vlasni{tva Sporazumu o trgovin-skim aspektima intelektualnog vlasni{tva(TRIPS).5

Podru~je patenata, ìgova, modela i uzo-raka te oznaka podrijetla proizvoda bilo jedonedavno ure|eno preuzetim Zakonom oza{titi izuma, tehni~kih unapre|enja i znako-va razlikovanja koji se u Republici Hrvatskojprimjenjuje kao republi~ki Zakon ("Narodnenovine", broj 53/91), a koji je u me|uvreme-nu u vi{e navrata revidiran ("Narodne novi-ne", broj 19/92, 61/92 i 26/93) te je promije-nio naziv u Zakon o industrijskom vlasni{tvu(dalje: ZIV).

S obzirom da je preuzeti ZIV bio kodifi-kacija razli~itih prava industrijskog vlasni-{tva i tako nedostatno jasan i primjenjiv, od-nosno da datira u svojim temeljnim rje{enji-


30

1 Dok se pod pravom industrijskog vlasništva ili industrijskezaštite razumijevaju prava koja proizlaze iz patenata, ìgo-va, modela i uzoraka te oznaka porijekla robe, pravo inte-lektualnog vlasništva šire se odre|uje tako da ga uz pravaindustrijskog vlasništva ~ine i autorska i srodna prava(pravo izvo|a~a, pravo proizvo|a~a fonograma i organi-zacija za radio difuziju, nakladni~ko pravo, pravo proiz-vo|a~a televizijskih emisija i dr.), oplemenjiva~ko pravo,poslovna tajna, znanstvena otkri}a, planovi rasporeda in-tegriranih sklopova i zaštita od nelojalne utakmice. Pojamintelektualnog vlasništva šire je prihva}en u zemljamacommon law-a i to prvenstveno u pravnoj literaturi, dokzakonodavstva uklju~uju}i i naše i dalje izbjegavaju je-dinstvenu kodifikaciju propisa iz ovog podru~ja tako da sedonose specijalni zakoni za pojedine vrste prava intelek-tualnog vlasništva. Za o~ekivati je da se barem u okviri-ma redovitih pravnih dodiplomskih i poslijediplomskihstudija ova materija izu~ava kao jedinstvena i zasebna dis-ciplina, kako bi se poja~ala svijest o va`nosti ove proble-matike koju mnogi još, unato~ jasnoj privatnopravnoj pri-padnosti, tretiraju kao "javno dobro" neovlašteno koriste}irezultate intelektualnog napora i rada titulara tog prava.Usp. Cornish: Intellectual Property, third edition, Sweet &Maxwell, London, 1996. i Marett: Intellectual PropertyLaw, Sweet & Maxwell, London, 1996.

2Kao u nazivu organa Ujedinjenih naroda, World Intellec-tual Property Organization (WIPO) i u Agreement onTrade - Related Intellectual Property Rights includingTrade in Counterfeit Goods (TRIPS).

3 Vidi ~l. 28. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstavai dràvnih upravnih organizacija ("Narodne novine", broj48/99) kojim se regulira djelovanje Dràvnog zavoda zaintelektualno vlasništvo, kao organizacije koja obavljaupravne i stru~ne poslove koji se odnose na zaštitu indu-strijskog vlasništva; izume i znakove razlikovanja- mode-la i uzoraka, robnih i uslu`nih ìgova te oznaka podrijetlaproizvoda; informacijsko-dokumentacijske poslove koji seodnose na prikupljanje, sre|ivanje i stavljanje na uvid pa-tentne dokumentacije zainteresiranim subjektima i drugeoblike diseminacije informacija iz podru~ja intelektualnogvlasništva; poslove me|unarodne suradnje s odgovara-ju}im dràvnim institucijama drugih zemalja, kao i s

me|unarodnim organizacijama, posebice sa Svjetskom or-

ganizacijom za intelektualno vlasništvo (WIPO/ OMPI);

poslove koji se odnose na pripreme, zaklju~ivanje i iz-

vršavanje me|unarodnih ugovora iz podru~ja intelektual-

nog vlasništva te obavlja upravne i druge poslove koji se

odnose na autorska i srodna prava i sl.

4 Svjetska trgovinska organizacija (WTO) rezultanta je

Urugvajske runde pregovora u okviru Op}eg sporazuma o

carinama i trgovini (GATT), uz proširenje svoje aktivnosti

i na dva druga nova podru~ja - trgovinu uslugama i inte-

lektualno vlasništvo (TRIPS).

5 "Cilj ugovora TRIPS-a jeste me|unarodna zaštita tvorevi-

na ljudskog uma, koje uklju~uje prava umnoàvanja, pa-

tente, industrijski dizajn, robne i trgova~ke znakove.

TRIPS propisuje jedinstvene minimalne standarde i raz-

doblja u kojima se mora jam~iti zaštita intelektualnog vla-

sništva. Zemlje ~lanice, nadalje, ne smiju razli~ito tretira-

ti strane i svoje dràvljane u pogledu dobivanja, obujma i

odràvanja prava na zaštitu autorskog vlasništva (primje-

na na~ela najpovlaštenije nacije i nacionalnog tretmana).

Ugovorom se, tako|er, traì od nacionalnih zakonodav-

stava uspostava odgovaraju}eg nadzora nad primjenom

mjera za zaštitu intelektualnog vlasništva." Cit. i šire

Mimica: Republika Hrvatska i Svjetska trgovinska organi-

zacija (WTO), Informator br. 4728, od 30.6.1999.,str. 1. i

dalje.

ma iz biv{eg sustava te da stoga nije primje-ren stanju hrvatskog gospodarstva i posti-gnu}ima hrvatskog inventivnog rada, bilo jepotrebno izvr{iti zakonodavnu reviziju naovom podru~ju te novim propisima uskladitidoma}e pozitivno pravo s pravilima europ-skih i me|unarodnih sustava, uz uvaàvanjeposebnosti i sada{njeg gospodarskog trenut-ka Hrvatske.

Tako su na zasjedanju Sabora RepublikeHrvatske od 30. lipnja 1999. godine donese-ni Zakon o patentima (dalje: ZOP), Zakon oìgu (dalje: ZO@), Zakon o industrijskomobli~ju (dalje: ZOIO), Zakon o oznakamazemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga(dalje: ZOZPPU), te Zakon o za{titi planovarasporeda integriranih sklopova (dalje: ZOZ-PRIS).

Ovim je zakonima Republika Hrvatskaposebno zakonski uredila pojedina prava in-dustrijskog vlasni{tva i stvorila novi jedinst-veni sustav industrijskog vlasni{tva, na na~inkako je ova problematika ure|ena u drugimzemljama trì{nog gospodarstva, a ~ime suispunjeni zahtjevi u odnosu na odre|eneme|unarodne sporazume i ugovore {to ukona~nici zna~i pribliàvanje europskim isvjetskim integracijama te stvaranje boljihpreduvjeta gospodarskog razvitka i uklju~e-nja u procese globalizacije.

Nadalje je u "Narodnim novinama", broj76 od 19. srpnja 1999. godine objavljenZakon o izmjenama i dopunama Zakona oautorskom pravu (u daljnjem tekstu: NovelaZAP-a) koji sadrì niz novih odredaba kojesu stupile na snagu dana 27. srpnja 1999. go-dine i u kojima se postoje}i Zakon o autor-skom pravu ("Narodne novine", broj 53/91 i58/93, dalje: ZAP) uskla|uje s modernim au-torskopravnim porecima, posebice prizna-vanjem i ure|ivanjem posebnih subjektivnihprava proizvo|a~ima fonograma, proizvo|a-~ima videograma i organizacijama za radio-difuziju.6

Kada se ovome dodaju izmjene carinskih,poreznih i inspekcijskih propisa, dono{enjeZakona o izmjenama i dopunama Zakona otrgovini, ure|ivanje tzv. oplemenjiva~kogprava i brojni drugi zakonski i podzakonskiakti, onda se moè zaklju~iti da je RepublikaHrvatska izgradila cjelovit sustav prava inte-lektualnog vlasni{tva.

U sklopu }e se novina na ovom podru~juna{a pa`nja ovaj put zadràti na ovr{noprav-nim pitanjima koja impliciraju zakoni izoblasti intelektualnog vlasni{tva, a kojima sestvaraju pretpostavke za brzu i u~inkovituza{titu titulara i njihovih ugroènih, odnosnopovrije|enih prava.

II. ODNOS OVR[NOG PRAVA I PRAVAINTELEKTUALNOG VLASNI[TVA

Sigurnost gospodarskog prometa i prav-nog poretka uop}e zahtijeva da se sudbenimpostupkom pruì svekolika za{tita onome ~ijasu prava povrije|ena i koji je uslijed togapretrpio odre|enu {tetu. U tom pogledu vrlova`nu ulogu ima ovr{no pravo ~iji se gospo-darsko socijalni zna~aj danas sve vi{e isti~e ikoji odre|uje njegovu konstrukciju i sadràj sobzirom na specifi~ne potrebe vremena.Koneksitet prinudne ovrhe odnosno osigu-ranja i ekonomskih odnosa jednog dru{tvasvakim danom postaje sve o~itiji te se takoovr{ni postupak javlja kao iznimno bitan~imbenik glede privrednog prometa. 7

Ratio je novog ovr{nog prava i postupka8

u tome da se povrije|enom u pravu odnosnoo{te}eniku pruì maksimalna satisfakcija, dabude {to efikasnije odnosno da odgovarazahtjevima hitnosti, ekonomi~nosti, savje-snosti i socijalnosti, te da ujedno teì k tomu


31

6 Detaljnije kod Gliha: Hrvatski autorskopravni poredak,

Informator, broj 4695, od 6. 3. 1999. i Rado~aj: Pred do-

nošenjem smo izmjena i dopuna hrvatskog zakona o autor-

skom pravu, Contus - glasilo HDS, broj 101, lipanj 1999.

7 Vidi kod Triva - Belajec -Dika: Sudsko izvršno pravo, Op}i

dio, II. izdanje, Informator, Zagreb, 1984., str. 3 i dr.

8 Novim Ovršnim zakonom ("Narodne novine", br. 57/96)

hrvatsko je ovršno pravo u bitnim odrednicama novelira-

no, sve u cilju osiguranja kvalitetnijeg poloàja vjerovni-

ka, zbog ~ega je ovršni postupak simplificiran i omo-

gu}ena njegova ve}a efektnost, uz uvo|enje niza novih in-

stituta posebice u dijelu mjera osiguranja.

da se mjerilom interesa pravne sigurnosti idru{tvene sredine u cjelini na|e mogu}nostza koordinaciju svih interesa, koji se javljajuu postupku ovrhe. Ovo se poglavito manife-stira u pro{irenoj mogu}nosti uporabe prav-nih sredstava osiguranja, u cilju {to potpunijei {to stvarnije za{tite prava i otklanjanja opa-snosti za kona~nu ovrhu sudske rje{idbe.9

Paralelno s ovom revizijom hrvatskogovr{nog prava, u ovo vrijeme uspostavljanjabrojnih interakcija u povodu roba i usluga natrì{tu, koje ~esto me|usobno konkuriraju,predmetom sve nagla{enije za{tite intelek-tualnog vlasni{tva postaju patenti, korisnimodeli, industrijski dizajn, trgova~ke marke,uslu`ne marke, trgova~ka imena, oznake iliimena podrijetla, suzbijanje nepo{tene trì{neutakmice, autorska i srodna prava koja bivajuu bespo{tednoj trì{noj konkurenciji izloènabrojnim i ~estim povredama.10

Sredstva osiguranja u postupku po sporo-vima povodom povrede prava intelektualnogvlasni{tva od osobitog su zna~enja kada seima na umu priroda ovog prava.11

Kod povrede patenta, uzorka ili ìga, kaoi tvrtke, oznake podrijetla proizvoda i lojalnegospodarske utakmice, svrha postupka morabiti u tome da se {to prije sprije~i i ukloni po-vreda tog prava, da se suzbije nepo{tena utak-mica i da se onemogu}i {teta koja bi dokona~ne sudske odluke mogla nastati kako zatitulara povrije|enog prava, tako i za gospo-darsko socijalne interese te sredine i pojedin-ce.12

Ovo je potrebito naro~ito stoga {to je kodimaterijalnih imovinskih prava, kao {to jepravo industrijskog vlasni{tva, te{ko dokazi-vati nastalu {tetu i izgubljenu dobit koja ~estomoè biti i nenadoknadiva.

Do sada je kod na{ih sudova postupakkako po kaznenim, tako i po gra|anskim spo-rovima o povredi prava industrijskog vla-sni{tva13, u ve}ini slu~ajeva duè trajao jer su-dovi nemaju jo{ prakti~nog iskustva u ovojmateriji, kao i zbog toga, {to su naj~e{}e u pi-tanju tehni~ka i specijalisti~ka stru~na pro-blematika koja traì konzultaciju vje{taka ilistru~njaka ili pribavljanje mi{ljenja nadle`-nog upravnog organa14 ili kona~no {to se ~ekana prejudicijalna rje{enja ovog upravnog tije-la po sporovima koji se ~esto kod njega para-lelno vode o poni{tenju registriranih prava,~ija je povreda u pitanju. Za to pak vrijeme,koje moè trajati godinu i vi{e, onaj kome suprava povrije|ena odnosno o{te}enik i daljetrpe povredu i {tetu, ~ekaju}i na ovr{nu sud-sku odluku, dok je tuèni u mogu}nosti, kori-ste}i se tu|im pravom industrijskog vlasni{-tva i ~ine}i djela nelojalne utakmice, posti}isvoj cilj, ugroziti egzistenciju o{te}enoga ikona~no potpuno onemogu}iti krajnju efekti-zaciju presude. Iz tih razloga, a kako bi se ot-klonila daljnja {teta i osigurali zahtjevio{te}enog korisnika odnosno nositelja prava,potrebno je i sasvim opravdano prigodomsvake povrede prava industrijskog vlasni{tvapoduzeti sudskim putem mjere osiguranja iodrediti sve {to je nu`no da se povreda pravazaustavi i dalje ne obnovi te sprije~i nastanak{tete.

U ranije vaè}em ZIV-u, za razliku odZAP-a, nije bilo specijalnih odredbi o sred-stvima osiguranja te su se u tom pogledu isk-


32

9 Vidi kod Dika: Novo ovršno pravo - neki temeljni instituti

(dalje Dika I), u Dika (ur.) i dr.: Novo ovršno i ste~ajno

pravo, Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1996., str. 1 i

dr.

10 Detaljnije kod îzmi}: Ogledi iz prava industrijskog vla-

sništva, Split, 1998. (dalje: îzmi} I) i Henneberg: Autor-

sko pravo, Informator, Zagreb, 1996.

11 Usporedi kod Verona: Pravo industrijskog vlasništva,

Informator, Zagreb, 1978., str. 3 i dalje.

12 Identi~no i na podru~ju autorskih i srodnih prava gdje se

uz zaštitu nositelja autorskog prava štiti i ukupni pravni

poredak. Usp. Henneberg: Nositelji autorskog prava,

Informator broj 4314-4315, od 12. i 15.7.1995.

13 O oblicima imovinskopravne zaštite prava industrijskogvlasništva opširnije kod îzmi}: Tu`be zbog povrede iosporavanja prava iz podru~ja industrijskog vlasništva,"Informator", broj 4546, od 1.10.1997., str.7. (daljeîzmi} II) i Zlatovi}: Postupak u parnicama povodom zaš-tite prava na ìg, " Vladavina prava ", Zagreb, 1998., god.II, br. 5, str. 133-165.

14 U Republici se Hrvatskoj radi o Dràvnom zavodu za in-telektualno vlasništvo sa sjedištem u Zagrebu.

lju~ivo koristili op}i propisi o mjerama osi-guranja sadràni u citiranom Ovr{nom zako-nu. Naime, nije bilo mjesta traènju pre-ventivne zabrane na temelju propisa ~lanka117. ZIV-a koji je govorio samo o tu`benomtraènju o{te}enog titulara prava koje se imaraspraviti u sporu pred nadle`nim sudom, akoja odredba nije govorila o pravu o{te}enogna zabranu, pa ni preventivnu, ve} je pred-vi|ala utvr|ivanje postojanja povrede prava,zabranjivanje njegova daljnjeg vrije|anja tenaknadu u~injene {tete.

Upravo na{e novo zakonodavstvo na po-dru~ju intelektualnog vlasni{tva unosi poseb-ne odredbe o privremenim mjerama koje uzop}e odredbe OZ-a stoje na raspolaganjuo{te}enom nositelju prava odnosno ovla{te-nom korisniku.

U nastavku }emo se prvo osvrnuti name|unarodnopravna rje{enja koja su uvjeto-vala ovu novinu u na{em pozitivnom pravuintelektualnog vlasni{tva te na temeljne raz-loge koji su utjecali na takva stajali{ta na{egzakonodavca.

III. ME\UNARODNOPRAVNARJE[ENJA

Izgradnja novoga pravnog sustava indu-strijskog vlasni{tva u Republici Hrvatskoj, sastrate{kim priklju~cima na europsko okru-ènje, name}e se kao imperativ.15

Vlada Republike Hrvatske pohranila je28. srpnja 1992. godine u Svjetskoj organiza-ciji za intelektualno vlasni{tvo (WIPO) in-strument kojim se smatra stranom ugovara-teljicom, me|u ostalima, sljede}ih me|una-rodnih akata i to: Konvencije kojom se osnivaSvjetska organizacija za intelektualno vla-sni{tvo, Pari{ke konvencije za za{titu indu-strijskog vlasni{tva, Madridskog sporazumao me|unarodnoj registraciji ìgova, Ni~an-skog sporazuma o me|unarodnoj klasifikaci-ji proizvoda i usluga za registraciju ìgova te

Lokarnskog sporazuma o me|unarodnoj kla-sifikaciji industrijskih uzoraka i modela teBernske konvencije o za{titi knjièvnih i um-jetni~kih djela16, a tako|er je u primjeni iUniverzalna konvencija o autorskom pravu iz1952. s Protokolima 1., 2. i 3.17, Strasbour{kisporazum o me|unarodnoj klasifikaciji pate-nata i Budimpe{tanski ugovor o me|unarod-nom priznavanju depozita mikroorganizamaza potrebe patentnog postupka. Time jeRepublika Hrvatska osigurala kontinuitet~lanstva u nare~enim konvencijama i spora-zumima, polaze}i od zate~enog stanja ~lanst-va biv{e SFRJ, a temeljem odredaba me|una-rodnog prava o sukcesiji dràva glede ugovo-ra i vlastitih pozitivnih propisa.

U cilju ostvarivanja visokog stupnjaza{tite i {tovanja industrijskog vlasni{tva tepostizanja preduvjeta za svekoliku gospodar-sku i kulturnu suradnju s visoko razvijenimzemljama, aktivnosti Republike Hrvatskeusmjerene su daljnjem uskla|ivanju prava in-dustrijskog vlasni{tva pod okriljem WIPO-ate pristupanju Svjetskoj organizaciji za trgo-vinu (GATT/WTO), a time i Ugovoru o trgo-vinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva,tzv. TRIPS-u.18

U ovom ugovoru, uz brojne odredbe koji-ma je cilj smanjiti zapreke me|unarodnojtrgovini i promicati u~inkovitu i primjerenuza{titu prava intelektualnog vlasni{tva, nalazese i odre|ene odredbe procesnopravne naravi,posebice zaseban razdio posve}en isklju~ivoprivremenim mjerama.19


33

15 Vidi kod îzmi}: Aktualnosti na podru~ju prava industrij-skog vlasništva u pravu Republike Hrvatske, "Informator"broj 4516/97.

16 Naknadno je Republika Hrvatska prihvatila i potvrdila

Ugovor o suradnji na podru~ju patenata - PCT ("Narodne

novine" - me|unarodni ugovori br. 3/98) te Pravilnik pre-

ma Ugovoru o suradnji na podru~ju patenata ("Narodne

novine" - me|unarodni ugovori, broj 10/98).

17 Vidi kod Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu,

Leges, Zagreb, 1994., str. 186.

18 Ovaj ugovor donesen je 15. travnja 1994. godine, a stupio

je na snagu 1. sije~nja 1995. godine. Ina~e kod nas je u iz-

vorniku i u prijevodu na hrvatski jezik objavljen u îzmi}

I: op. cit. str. 146-163.

19 Tako i Gliha: Autorska prava i GATT, Informator, broj

4326-4327, od 23. i 26.8.1995., str. 8.

Prema ~lanku 50. TRIPS-a sudbene vlastiovla{tene su u postupku ostvarivanja pravaintelektualnog vlasni{tva naloìti hitne i dje-lotvorne privremene mjere:

a) radi sprje~avanja nastanka povrede bilo ko-jeg prava intelektualnog vlasni{tva i pogla-vito radi sprje~avanja ulaza robe u trgo-va~ke kanale u njihovoj nadle`nosti, uklju-~uju}i uvoznu robu odmah nakon carinskogpostupka;

b) radi o~uvanja relevantnih dokaza glede na-vodne povrede prava.

Sudbene su vlasti ovla{tene, kad je to pri-godno, primijeniti privremene mjere bez sas-lu{anja druge stranke, poglavito u slu~ajevi-ma kada bi odlaganje imalo za vjerojatnuposljedicu nenadoknadivu {tetu za nositeljaprava ili u slu~ajevima kada postoji o~iglednaopasnost od uni{tavanja dokaza (~l. 50. st. 2.TRIPS-a).

Tako|er su iste ovla{tene traìti od pred-lagatelja osiguranja neka pruì razumno do-stupne dokaze kako bi se u dovoljnoj mjeriuvjerile da je predlagatelj nositelj prava i daje predlagateljevo pravo povrije|eno ili po-stoji neposredna opasnost od povrede tenaloìti predlagatelju da poloì kauciju ili od-govaraju}e osiguranje dovoljno za za{titutuènog i sprje~avanje zlouporabe.

Kada su privremene mjere odre|ene bezsaslu{anja druge stranke, doti~ne stranke bit}e obavije{tene najkasnije odmah nakonizvr{enja mjera. Preispitivanje }e se,uklju~uju}i pravo na saslu{anje, obaviti nazahtjev tuènoga u razumnom roku nakonobavijesti o mjerama, zajedno s odlukomho}e li se mjere izmijeniti, ukinuti ili potvr-diti (~l. 50. st. 4. TRIPS-a).

Od podnositelja zahtjeva moè se traìtida snabdije tijelo koje }e izvr{iti privremenemjere i drugim obavijestima potrebnim zbogidentifikacije doti~ne robe.

Na izloèni se na~in poduzete privremenemjere mogu na zahtjev tuènika ukinuti ili sena drugi na~in moè prekinuti njihove u~inkeako postupak za dono{enje odluke o meritu-

mu spora nije pokrenut unutar razumnogroka odre|enog od sudbene vlasti koja je do-nijela odluku o takvim mjerama kada je toprema pravu ~lanice ovog Ugovora dopu-{teno ili, u nedostatku te odredbe, u roku neduèm od 20 radnih dana ili 31 kalendarskogdana koji god je dulji (~l. 50. st. 6. TRIPS-a).

U slu~aju kada se ukidaju privremenemjere ili kada one prestaju zbog kojeg ~ina ilipropusta predlagatelja ili kada se naknadnoustanovi da nije bilo povrede ili opasnosti odpovrede prava intelektualnog vlasni{tva, sud-bene su vlasti ovla{tene naloìti predlagate-lju, na zahtjev tuènika, da plati tuèniku pri-kladnu naknadu zbog {tete nanesene ovimmjerama.

IV. RAZLOZI ZA SPECIJALNEOVR[NOPRAVNE ODREDBE UPROPISIMA NA PODRU^JU PRAVA INTELEKTUALNOGVLASNI[TVA

Kao posljedica razvijene me|unarodnenormative na ovom podru~ju, kao i bogategospodarske i sudske prakse u tuzemstvu,o~ekivano se pristupilo sveobuhvatnoj revizi-ji i dono{enju novih pozitivnih propisa iz oveoblasti.

Pri tome je trebalo novelirati postoje}arje{enja i na planu za{tite prava intelektual-nog vlasni{tva i to ne samo u svezi materijal-nopravnih rje{enja, nego i postupovnih pravi-la. Ovu je reviziju trebalo provesti kako u ok-viru dono{enja specijalnih propisa zapojedino pravo, i to kao zasebnih akata, takoi prilikom promjena OZ-a kao lex generalisovr{nog prava.

Drìmo potrebitim ukazati na neke razlo-ge koji su utjecali na novine koje su na{lemjesta u kona~nim prijedlozima navedenihusvojenih legislativnih izmjena i dopuna.

Republika Hrvatska ima strate{ki poli-ti~ki i gospodarski interes pristupiti u ~lanst-vo GATT / WTO-u, a time i ve} spomenutomUgovoru o trgovinskim aspektima intelek-tualnog vlasni{tva, tzv. TRIPS-u. Navedeni


34


35

ugovor sadrì i odredbe procesnopravne na-ravi u ~lancima 42.-50. koje je trebalo re-spektirati u svjetlu pristupa ovoj organizacijii uskla|ivanju doma}eg zakonodavstva sobvezuju}im odredbama me|unarodnih ugo-vora. Radi se o odredbama koje se odnose napo{teno i jednako su|enje u odnosu na objeparni~ne strane, teret dokazivanja, tu`benizahtjev (nalog za obustavu vr{enja povrede,naknadu {tete i ostale vidove - npr. povla~e-nje roba iz prometa ili uni{tenje), obvezituènika da pruì informacije o tre}im osoba-ma koje na bilo koji na~in sudjeluju u radnja-ma povrede odre|enog prava, a posebice naovlasti sudbene vlasti glede privremenih mjera.

Da ne bi bilo sumnje u mogu}nost i na~inprimjene mjera osiguranja, nadalje drìmopotrebitim, ve} u specijalnim propisima pra-va industrijskog vlasni{tva, rije{iti neka pi-tanja izdavanja privremenih mjera u ovim po-stupcima.

Uz supsidijarnu primjenu odredbi OZ-a,morale su se taksativno nazna~iti mjere kojesud moè odrediti u ovakvim slu~ajevima, akojima se privremeno oduzimaju ili isklju-~uju iz prometa proizvodi odnosno drugipredmeti koji sluè u svrhu povrede pravakoji su nastali kao posljedica povrede pravaili kojima se povre|uje pravo, odnosno koji-ma se zabranjuje poduzimanje radnji kojimabi se mogla nanijeti povreda ili radnji kojimase povrje|uje pravo, odnosno osiguravaju do-kazi u postupku.

Tako|er je trebalo precizirati rok u kojembi predlagatelj morao podnijeti tu`bu ako seprivremena mjera odre|uje prije podno{enjatu`be. Kako bi ovakav propis u svemu biopotpun, trebalo mu je jo{ dodati op}u klauzu-lu o recepciji ostalih propisa o mjerama osi-guranja iz OZ-a.20

Za primjenu projektiranog propisa bit }epotrebne odre|ene formalne i materijalnepretpostavke.

Formalne pretpostavke bile bi sljede}e: 1)da postoji odre|ena osoba koja se s dovoljnorazloga sumnji~i za povredu prava industrij-skog vlasni{tva i 2) da je protiv te osobe pod-nijeta gra|anska tu`ba zbog povrede pravaintelektualnog vlasni{tva po kojoj jo{ nijeizre~ena presuda, ili da u pomanjkanju tu`beda postoji slu~aj opasnosti za otklanjanje da-lje {tete povrije|enog i osiguranje njegovihzahtjeva.

Materijalna se pak pretpostavka sastoji utome da povrije|eni dokaè da ima odre|enopravo intelektualnog vlasni{tva, koje je ve}povrije|eno i da bi se bez zahtijevane mjereosiguranja {teta koja prijeti te{ko dala nadok-naditi.

Kao dokaz o vlasni{tvu izvjesnog pravaindustrijskog vlasni{tva posluìt }e isprava,izvod iz registra ili uvjerenje Dràvnog zavo-da za intelektualno vlasni{tvo o patentu,uzorku, modelu ili ìgu, odnosno izvod iztrgova~kog registra o upisu tvrtke trgova~kogdru{tva, a kod djela nelojalne utakmice tomoè biti primjerice potvrda nadle`ne gospo-darske komore ili strukovnog udruènja.Ipak, bojimo se da }e u ve}ini slu~ajeva bitipotrebno povredu u objektivnom smislu do-kazati sudskim vje{ta~enjem ili sudskimuvi|ajem {to bez sumnje moè oteàti i uspo-riti postupak.

Privremene mjere osiguranja sastojale bise, uglavnom, u uzap}enju i ~uvanju predme-ta kojima se vr{i povreda tu|eg prava inte-lektualnog vlasni{tva i u zabrani vr{enja i ob-navljanja daljnjih povreda.21 Kao takvi pred-

20 Sli~no rješenje sadrì i njema~ki Markengesetz iz 1994.

Kod o~itih povreda prava na ìg nositelj ìga ima pozivom

na ~l. 19. st. 3. navedenog zakona pravo traìti da se o

tome dostave podaci mjerom odre|enom sukladno civil-

nom procesnom zakonu. O tome kod Berlit: Das neue

Markenrecht, 3. Auflage, Verlag C.H. Beck, Muenchen,

1999., str. 125. i Giefers: Markenschutz, 4. AuflageRudolf

Haufe Verlag, Freiburg i.Br.,1995.,str. 141. i 150.

21 Za rješenja talijanskog prava konzultirati Vanzeti-diCataldo: Manuale di Diritto Industriale, seconda edizio-ne, Giuffre Editore, Milano, 1996., str. 212 i 384-385.;Sena: Il Nuovo Diritto dei Marchi,seconda edizione,Giuffre Editore, Milano, 1998., str.213-218.; te Barbuto:Misure cautelari in materia di marchi e brevetti: supera-mento dei contrasti giurrrisprudenzialicon gli accordiTrips, in Atti del Convegno di Milano del 16 aprile 1996sull'adeguamento della legislazione nazionale agli accordiTrips e procedimenti cauterali in materia di proprieta in-dustriale, Milano 1996, 25.


36

meti dolaze u obzir sami predmeti izra|enipo patentu, uzorku ili modelu, etikete i alatiobiljeèni ìgom, zatim predmeti izra|eni poodre|enom patentiranom postupku, robaopremljena tu|im ìgom, nelojalna reklama,natpisi tvrtke, fonogrami i videogrami, ra~u-narski programi, kao i oru|e i sprave kojesluè isklju~ivo za izradu predmeta kojima sevrije|aju tu|a za{ti}ena prava.

Zabrana suda za vr{enje i obnavljanjedaljnjih povreda sastojala bi se od nalogaprotivniku predlagatelja osiguranja da nesmije dalje izra|ivati patentirane predmete,primjenjivati patentirani postupak, pu{tati upromet robu obiljeènu za{ti}enim znakomrazlikovanja itd.22

V. O MJERAMA OSIGURANJA USKLOPU ZA[TITE PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA

1. Op}enito o mjerama osiguranja

Stupanjem na snagu novog Ovr{nog za-kona23 omogu}ena je i pro{irena uporabapravnih sredstava osiguranja i kod povredaprava intelektualnog vlasni{tva.

U svom tre}em dijelu (~l. 253. - 307.)novi Ovr{ni zakon predvi|a kao oblike osi-guranja u naj{irem smislu, radi osiguranjaneposredne i potpune efektizacije: 1) osigu-ranje prisilnim zasnivanjem zalo`nog pravana nekretnini; 2) sudsko i javnobilje`ni~koosiguranje na temelju sporazuma stranaka; 3)sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijeno-som vlasni{tva na stvari i prijenosom prava;4) osiguranje prethodnom ovrhom; 5) osigu-ranje prethodnim mjerama te 6) privremenemjere.

Neki od navedenih oblika osiguranja(gore navedeni pod 1., 2., 3. i 5.), zbog svojihposebnosti i naravi prijepora nisu prikladniza za{titu nositelja predmetnih prava, iako jenjihova aktualnost u ovim vremenima pose-bice nagla{ena.24

Da bi osigurao tu`beni zahtjev nositeljaprava ili drugog ovla{tenika sud moè na te-melju odredaba ovr{nog postupka, po prijed-logu i ako smatra opravdanim, dozvoliti osi-guranje prethodnom ovrhom na temelju pre-sude doma}eg redovnog suda u parni~nompostupku u imovinskopravnom sporu o po-vredi prava intelektualnog vlasni{tva kadaovakva presuda jo{ nije ovr{na zato jer jo{nije protekao rok koji je u presudi odre|en zaispunjenje.25

Ovdje }e sud dozvoliti samo radi osigu-ranja nenov~ane ovrhe {to je upravo slu~ajkod za{tite prava industrijskog vlasni{tva i tokada predlaga~ odnosno ovrhovoditelj u~inivjerojatnim da postoji opasnost da bi se zbogodgode ovrhe do ovr{nosti presude onemo-gu}ila ili znatno oteàla ovrha i kada poloìprimjereno osiguranje za {tetu koja bi zaovr{enika mogla nastati uslijed ove ovrhe.

Sud je duàn prije odluke o takvom pred-metu odràti ro~i{te radi rasprave o prijedlo-gu i osiguranju, te da u nedostatku sporazumastranaka odredi visinu osiguranja koje trebaprethodno poloìti, te rok za polog, jer se radio bitnom uvjetu za provedbu ovrhe.26 Za pri-jedlog osiguranja ove vrste nadleàn je onajsud koji bi bio nadleàn za ovrhu na temeljuovr{ne isprave.

22 Da je trebalo odredbe o privremenim mjerama osiguranjaunijeti u specijalne propise industrijskog vlasništva raz-vidno je iz utvr|enja da su iste odredbe postojale u poseb-nim propisima koji ure|uju materiju drugih prava intelek-tualnog vlasništva. O tome vidi raniji ~l. 97. Zakona o au-torskim pravima ("Narodne novine", broj 53/91 i 58/93);Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges,Zagreb,1994., str.62. i Henneberg: Autorsko pravo,Informator, Zagreb, 1996., str.142.

23Novi Ovršni zakon stupio je na snagu 12. kolovoza 1996.godine.

24 O tome kod Dika: Sudsko i javnobilje`ni~ko zalo`noprav-no osiguranje tra`bina na temelju sporazuma stranaka(dalje Dika II), i Barbi}: Sudsko i javnobilje`ni~ko osigu-ranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava,oba rada u Dika (ur.) i dr.: op. cit., str. 75.-136.

25 Detaljnije o ranijim rješenjima instituta osiguranja pre-thodnom ovrhom, koji nije imao konstantno mjesto u su-stavu ovršnog prava na ovim prostorima, primjerice kodBrn~i}: Zbirka obrazaca za sudske podneske i sudskarješenja po Zakonu o izvršenju i obezbje|enju, Zagreb,1937.

26 Vidi podrobnije u ~l. 281. i 282. OZ-a.


37

Osiguranje prethodnim mjerama, osigu-

ranje prisilnim zasnivanjem zalo`nog prava

na nekretnini, sudsko i javnobilje`ni~ko osi-

guranje na temelju sporazuma stranaka, te

sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijeno-

som vlasni{tva na stvari i prijenosom prava,

odnose se isklju~ivo na nov~ane tra`bine te u

sporovima o povredi prava intelektualnog

vlasni{tva izravno ne dolaze u obzir.

U nastavku }emo se op{irnije osvrnuti na

osiguranje privremenim mjerama koje nas

ovdje poglavito interesiraju.

2. Privremene mjere u postupcima povodom za{tite industrijskogvlasni{tva

Privremene mjere moèmo definirati kao

sredstva vremenski ograni~enog osiguranja

budu}eg ostvarenja tra`bina predlagatelja

osiguranja koja se mogu odrediti prije pokre-

tanja ili u tijeku sudskog ili upravnog postup-

ka te nakon okon~anja tih postupaka sve dok

ovrha ne bude provedena, pod uvjetom da

predlagatelj osiguranja u~ini vjerojatnom

svoju tra`binu i opasnost da }e se ina~e ost-

varenje tra`bine sprije~iti ili znatno oteàti,

ili kojima se osigurava stvarno privremeno

stanje u pogledu nekog spornog pravnog od-

nosa radi sprje~avanja nasilja ili otklanjanja

nenadoknadive {tete. 27

S obzirom na specifi~nost sporova radi

za{tite prava industrijskog vlasni{tva i reflek-

sije ~injenja povrede tog prava na trì{tu i u

sferi materijalnih i moralnih prava ovla{teni-

ka istog prava, privremene su mjere u ovim

sporovima onaj procesni instrument kojim se

oja~ava ukupna pozicija vlasnika odnosno ot-

kri}e povrede ve} u ranoj fazi, ne ~ekaju}i re-

lativno dug sudski postupak eliminiraju

odre|eni {tetni efekti povrede prava indu-

strijskog vlasni{tva i u mnogome onemo-

gu}ava {tetnik u daljnjem vr{enju povrede.28

Privremene mjere iako mogu anticipirati,dodu{e samo privremeno, kona~nu sudskuodluku o meritumu stvari kada se ista odre-|uje prije pokretanja sudskog postupka, ipakne mogu i ne smiju prejudicirati kona~nu od-luku.

Kako cilj privremene mjere nije ostvare-nje nego osiguranje tra`bine, ne moè seistom iscrpiti sadràj tra`bine vjerovnika od-nosno predlagatelja osiguranja.

Unato~ nekim situacijama koje predstav-ljaju iznimku od navedenog pravila, u parni-cama radi za{tite prava industrijskog vla-sni{tva privremene mjere ne smiju bitiodre|ene kao mjere realizacije, ve} isklju~ivokao mjere osiguranja. Kada bi privremenemjere glasile identi~no tu`benom zahtjevuodnosno dijelu istog zahtjeva, tada bi po tu`bituìtelja postalo bespredmetno raspravljati otim dijelovima tu`benog zahtjeva jer susadràni u odre|enoj privremenoj mjeri.

Stoga ovakve zahtjeve za odre|ivanje pri-vremene mjere treba odbiti jer privremenamjera ne moè zamijeniti presudu, a pro-vo|enje bi takve privremene mjere imalo zaposljedicu kona~nu ovrhu sudske odluke (v.rje{enje Trgova~kog suda u Splitu, br. XVP-1272/97, od 5. rujna 1997.).

U ovim se slu~ajevima u na~elu radi oprivremenim mjerama radi osiguranja ne-nov~ane tra`bine iako ni zahtjev za odre|iva-nje privremene mjere radi osiguranja nov-~ane tra`bine nije isklju~en u slu~ajevimakada se uz zabranu daljnjeg vr{enja povredeprava industrijskog vlasni{tva traì naknada

27 Usporedi Dika: Privremene mjere osiguranja, "Infor-mator", broj 4257-4260/94-95. (dalje Dika III); Ru`djak:Privremene mjere, u Dika (ur.) i dr.: op.cit., str.142.

28 Mogu}nost predlaganja i odre|ivanja privremenih mjera ustranim zakonodavstvima, konkretnije u ~lanku 65. tali-janskog Trademark Law, Royal Decree No. 929 of June21, 1942, as last amended by Legislative Decree No. 198of March 19,1966., odnosno ~lanku švicarskog FederalLaw on the Protection of Trademarks and Indications ofSource, of August 28, 1992, as last amended on December16, 1994, "Industrial Property",1996. 06., koji nadovezu-ju}i se na temeljne odredbe civilnih procesnih zakona pre-ciziraju posebnosti donošenja tih mjera u ìgovnim sporo-vima,


38

{tete zbog neovla{tenog kori{tenja istog ilisli~nog prava, odnosno ostvarivanja dobitidovo|enjem u zabludu krajnjih korisnika na{tetu titulara prava.29

Kako smo ve} naveli, za razliku od ranijekodifikacije prava industrijskog vlasni{tvaZIV-a, novi zakoni u ovoj oblasti sadrè po-sebne odredbe o privremenim mjerama.

Tako se u sklopu odredbi o gra|ansko-pravnoj za{titi patenta u ~lanku 79. stavak 1.odre|uju tri privremene mjere koje tuìteljmoè zahtijevati od suda i to kumulativno ilipojedina~no po izboru. Te su mjere:

a) privremena mjera prestanka obavljanjaradnji kojima se povre|uje patent ili radnjikojima bi se mogla nanijeti povreda paten-tu,

b) privremena mjera oduzimanja odnosnoisklju~enja iz prometa proizvoda koji sunastali ili pribavljeni povredom patenta ipredmeta (pribora i alata) prete`no upotri-jebljenih u stvaranju proizvoda kojima sepovre|uje patent,

c) privremena mjera osiguranja dokaza o po-vredi patenta.

Dakle, proizlazi da se privremena mjeramoè odnositi i na jo{ nezapo~etu radnju po-vrede patenta ako je ista po prirodi stvari iokolnostima slu~aja takva da je mogu}a po-vreda patenta.

Odre|ivanje privremene mjere moètuìtelj predlagati u samoj tu`bi odnosno iprije podno{enja tu`be pod uvjetom da tu`bupodnese u roku od 15 dana od dana podno{e-nja prijedloga za odre|ivanje privremenemjere. U svakom slu~aju privremenu mjerusud moè odrediti tako da ista vrijedi do pra-vomo}nosti presude o glavnoj stvari30, s timeda istu odre|uje bez prethodne obavijestidrugoj stranci ako postoji opasnost od na-stanka nenadoknadive {tete ili opasnost da bi

kasnije izvo|enje dokaza o povredi patentnogprava moglo biti oteàno ili ~ak onemogu-}eno. ZOP sadrì i klauzulu kojom se naostala pitanja koja nisu u svezi s ovom mate-rijom regulirana istim zakonom, primjenjujuodgovaraju}e odredbe OZ-a.

Predlaganje izdavanja privremenih mjerau ìgovnom pravu rezervirano je samo za no-sitelja ìga31, za slu~ajeve povrede odnosnoopasnosti od povrede njegova prava32 s te{konadoknadivim {tetnim posljedicama tako dase, tako|er, mogu od suda traìti tri privre-mene mjere, bilo kumulativno, bilo pojedi-na~no predlagane i to:

a) privremena mjera zabrane obavljanja po-stupaka kojima se vrije|a pravo nositeljaìga,

b) privremeno oduzimanje predmeta protu-pravno obiljeènih ìgom ili njihovo isk-lju~enje iz prometa,

c) mjere za osiguranje dokaza o predmetimaprotupravno obiljeènih ìgom i mjere zao~uvanje postoje}eg stanja.

I ZO@ poznaje mogu}nost traènja izri-canja privremene mjere i prije podno{enjatu`be, bez ekspliciranja razloga za takvotraènje, uz uvjet da se tu`ba podnese u rokuod 20 radnih dana ili 31 kalendarskoga dana,ovisno o tome koji je rok dulji. Ukoliko nosi-telj ìga - predlagatelj privremenih mjera nepodnese tu`bu u nare~enom roku, sud moèna temelju zahtjeva tuènika postupak obu-staviti i ukinuti zahtijevane mjere.

Zakon predvi|a i sankcije za predlagate-lje neutemeljenih privremenih mjera i to uvidu naknade {tete drugoj stranci, odnosno

29 Detaljnije o privremenim mjerama radi osiguranja

nov~anih tra`bina vidi u Triva-Belajec-Dika: op. cit., str.

389. i dalje.

30 Vidi ~l.79. st. 2. ZOP-a.

31Vidi ~l. 53. ZO@-a.

32 Tu`ba u povodu zaštite ìga moè se pokrenuti i prije negošto je došlo do stavljanja roba ili usluga ozna~enih spor-nim ìgom u promet, odnosno ve} kada postoji namjeratakvog neovlaštenog ponašanja. Postoji stajalište ranijesudske prakse da se u ovom slu~aju ne moè traìti osigu-ranje nenov~ane tra`bine koja još ne postoji, ve} samo po-stoje indicije koje upu}uju da bi tra`bina mogla nastati infuturum (vidi PSH, Pz-2101/90,od 18.9.1990., PSP-47/220).


39

pologa odgovaraju}eg iznosa kod suda radiosiguranja osobe protiv koje se izri~e privre-mena mjera.33

Novi ZOIO predvi|a u ~lanku 52. stavak1. mogu}nost nositelja industrijskog obli~jada u slu~aju povrede ili opasnosti od povredenjegovog prava zbog ~ega mu prijeti te{konadoknadiva {teta predloì izricanje privre-mene mjere zabrane obavljanja radnji kojimase vrije|a pravo nositelja industrijskogobli~ja i/ili privremenog oduzimanja predme-ta koji protupravno sadrè, ~ine ili u bitnomeopona{aju industrijsko obli~je odnosno nji-hovog isklju~enja iz prometa te osiguranjadokaza o prijepornim predmetima odnosnoo~uvanja postoje}eg stanja.

Ovaj zakon sadrì jednaka rje{enja kao iZO@ u odnosu na mogu}nosti, uvjete iovla{tenja suda glede izricanja privremenihmjera prije podno{enja tu`be, odnosno gledenaknade {tete i osiguranja druge stranke zbogneutemeljenih mjera.

Na kraju i ZOZPPU, u okviru odredbe ogra|anskopravnoj za{titi,34 sadrì op}u neraz-ra|enu odredbu po kojoj sud moè, na prijed-log tuìtelja, odrediti privremenu mjeru uskladu s OZ-om ako bi odga|anje uzrokova-lo te{ko nadoknadivu {tetu ili kada postojiopasnost od uni{tavanja dokaza.

Da bi privremenu mjeru sud odredio,predlagatelj osiguranja mora u smislu odred-bi ~lanka 298. OZ-a odnosno odgovaraju}ihodredbi posebnog zakona35 u~initi vjerojat-nim postojanje tra`bine i opasnost da }e bezodre|ivanja traène mjere protivnik osigu-ranja sprije~iti ili znatno oteàti ostvarenjetra`bine (v. odluku Visokog trgova~kog sudaRH, P`-3104/97, od 15. 1. 1998., Informatorbr. 4593 od 14. 3. 1998.). Primjerice ta se vje-rojatnost moè dokazati prilaganjem rje{enjaDràvnog zavoda za intelektualno vlasni{tvo

o priznanju doti~nog prava, odnosno dokazada je u prodaji zate~en proizvod kojim se vri-je|a pravo vlasnika ~ime se ukazuje namogu}nost nastanka nenadoknadive {tetekoja se u ovom slu~aju sastoji od stvaranjazablude kod kupaca i mogu}ih promjenatrì{nih odnosa.

Ne postoji vjerojatnost tra`bine kao jed-nog od uvjeta za izdavanje privremene mjereako se ne u~ini vjerojatnim da je, primjericekod ìgova, znak du`nika identi~an ili sli~ansa za{ti}enim ìgom vjerovnika.36

Ne treba, s obzirom na procesnu i materi-jalnopravnu poziciju tuènika odnosnoovr{enika, posebno elaborirati stajali{te daove pasivne strane u postupku ne mogu zah-tijevati odre|ivanje privremenih mjera u nji-hovu korist i to stoga {to isti nemaju tra`bine(v. OS Split, G`-3041/82,od 17. 10. 1982.,PSP-22/204).

Da bi se u~inila vjerojatnom druga pret-postavka za odre|ivanje privremene mjere -opasnost sprje~avanja ili znatnog oteànjaostvarenja tra`bine - dovoljno je ukazati naobjektivnu opasnost odnosno potrebu da sesprije~i nastanak nenadoknadive {tete kojaprijeti. Ukoliko se tra`bina ima ostvariti uinozemstvu, tada ne treba dokazivati opa-snost jer se radi o apsolutnoj i neoborivoj pre-sumpciji, a i u slu~aju tuzemne tra`bine neo-vla{tena uporaba tu|eg prava u gospodar-skom prometu u pravilu dovodi do nazna~eneopasnosti odnosno znatne {tete za predlaga-telja osiguranja.

Relativno povoljan poloàj predlagateljaosiguranja moè biti pod odre|enim uvjetimalimitiran odre|ivanjem davanja osiguranja,kako to predvi|aju ~lanci 300. i 301. stavak2. OZ-a odnosno ~lanak 53. ZOIO i ~lanak53. ZO@-u.

Kako ovakve mjere osiguranja mogu du-boko zadirati u interesnu sferu i ugroziti eg-zistenciju osobe prema kojoj se primjenjuju,33 Vidi ~l. 54. ZO@-a.

34 Vidi ~l. 30.st.3. ZOPPPU-a.

35 Vidi ~l. 53. ZO@-a i ~l. 52. ZOIO-a, za razliku od ~l. 79.ZOP-a.

36 Ovdje se termini "du`nik" i "vjerovnik" rabe u materijal-nopravnom smislu.


40

a ~esto se na kraju spora mogu pokazati i kaoneumjesne, opravdano su u izvjesnim slu~a-jevima u~injene zavisnim od deponiranjakaucije za osiguranje {tete koja bi mogla na-stati za protivnika ovrhovoditelja.

Koliko god novi ovr{ni postupak zastupapotrebu za {to potpunijim osiguranjemizvr{enja, isto toliko on vodi ra~una o potre-bi o~uvanja savjesnosti i normativnosti pu-tem preventivnih odnosno represivnih mjera.Tako predlagatelj osiguranja, a i sam protiv-nik osiguranja moè skoro svaku mjeru osi-guranja zamijeniti polaganjem izvjesne svotenovca od strane protivnika osiguranja (~l.300. OZ-a).

Sud moè, na prijedlog predlagatelja osi-guranja, odrediti privremenu mjeru i kad ovajnije u~inio vjerojatnim postojanje tra`bine iopasnost ako prethodno, u roku koji mu jesud odredio, da osiguranje za {tetu koja biprotivniku osiguranja mogla nastati odre-|ivanjem i provedbom privremene mjere.Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranjeu odre|enom roku, sud }e odbiti prijedlog zaosiguranje.37

Nadalje je sudu dana i mogu}nost da pre-ma danom slu~aju dozvolu privremene mjereuvjetuje polaganjem osiguranja, ~ak i ako jeovrhovoditelj svoj zahtjev u~inio dovoljnovjerojatnim.

Ako predlagatelj osiguranja ne da osigu-ranje u odre|enom roku, sud }e obustaviti po-stupak i ukinuti provedene radnje.38 Osigu-ranje se odre|uje do isteka roka do kojegaprotivnik osiguranja moè u postupku osigu-ranja zatraìti naknadu {tete.

Kako neovla{teni korisnik prava industrij-skog vlasni{tva ~esto i pored privremenemjere nastavlja s ~injenjem povrede tog pra-va u gospodarskom prometu, za titulara jeprava povoljno {to se zahtjev za ovrhom pri-

vremene mjere radi sprje~avanja nastupanjanenadoknadive {tete moè ponavljati na te-melju iste odluke sve dok se ista odràva nasnazi jer je svrha takvog zahtjeva osuje}enjesvake daljnje aktivnosti ili propu{tanjedu`nika kojom bi bila dovedena u pitanjesvrha izdavanja privremene mjere. Tako|er,sud moè, na prijedlog predlagatelja osigu-ranja, produìti trajanje privremene mjere, uzuvjet da se nisu promijenile okolnosti pod ko-jima je ta mjera odre|ena, s tim da se to morazatraìti u tijeku vremena za koje se odre|ujeprivremena mjera.

Sredstva osiguranja, koja sud u ovimslu~ajevima odobrava, mogu biti razna, a pre-ma svrsi koja se èli u svakom pojedinomslu~aju posti}i. U odredbi ~lanka 299. OZ-analazimo samo, primjerice, navedena sredst-va osiguranja nenov~anih tra`bina od kojihbi za ovu vrstu sporova, koji su predmet obra-de u ovom radu, mogli izdvojiti privremenumjeru zabrane protivniku osiguranja gledepoduzimanja radnji kojima se moè nanijeti{teta predlagatelju osiguranja.

Ipak, tuma~enjem navedenih privreme-nih mjera u citiranoj zakonskoj odredbi u ob-zir pri povredi prava industrijske za{titemogu do}i i sljede}e mjere:

a) ~uvanje pokretnina koje se nalaze kodovr{enika, kao npr. predlagateljevih paten-tiranih sprava ili predmeta izra|enih ponjegovim patentima, uzorcima ili modeli-ma, etiketa i ambalaè ozna~enih predla-gateljevim za{ti}enim ìgom, kao i alata isprava koje isklju~ivo sluè za izradupredmeta kojima se vrije|a njegovoza{ti}eno pravo industrijskog vlasni{tva, ana koje je upravljen zahtjev titulara prava;

b) prinudna uprava pokretnih ili nepokretnihstvari ili prava;

c) sudska zabrana otu|ivanja i pu{tanja u pro-met ovih stvari ili njihovog optere}ivanja ujavnim knjigama;

d) ovla{tenje predlagatelju da protivnikovestvari koje se kod njega nalaze i na koje sezahtjev odnosi, a ~ije se osiguranje traì,

37 Usp. Ru`djak: op. cit., str. 154.

38 Ovo op}e ovršnopravno rješenje drìmo boljim rješenjemu odnosu na rješenja iz ZO@-u i ZOIO-u po kojima sudreagira tek na traènje druge stranke.


41

zadrì sve do pravomo}ne odnosno ovr{neodluke o tom zahtjevu;

e) nalog ovr{eniku da izvr{i izvjesne radnjekako bi se sa~uvale stvari navedene pod a)i odràlo sada{nje stanje stvari;

f) zabrana protivniku predlaga~a da ne ~iniizvjesne {tetne radnje ili promjene na na-prijed navedenim stvarima.

Kako dakle OZ ne nabraja taksativno svasredstva osiguranja nenov~anih tra`bina pri-vremenom mjerom, ostavlja se tako sudumogu}nost da prema prijedlogu vjerovnikaodredi i druge mjere39 i to one kojima se po-stiè svrha osiguranja, a prvenstveno one na-vedene u posebnim zakonima na podru~juprava industrijskog vlasni{tva.

Tako u sporovima radi za{tite od povredeìga mogu biti predloène i odre|ene privre-mene mjere kojima se moè odrediti skida-nje i uni{tavanje kori{tenog ìga, odnosnoznaka, posebice povla~enje iz prodaje svihkoli~ina proizvoda obiljeènih za{ti}enimznakom, uz zabranu svake daljnje prodaje (v.rje{enje TS Zagreb br. P-11801/94). Nadalje,kao privremena mjera moè egzistirati iodre|enje zaplijene etiketa, memoranduma,promotivnih i drugih materijala na kojima senalaze sporni znak odnosno etiketa, uz po-sebno odre|enje da se iste zaplijenjene stvariimaju ~uvati po sudu (v. rje{enje Trgova~kogsuda u Splitu br. XVP-1272/97, od5.9.1997.).

Valja naglasiti da se tra`bina ne moè osi-gurati tako da se protivniku osiguranja one-mogu}i obavljanje djelatnosti koja je pred-met njegova poslovanja (v. PSH P`-765/92,od 31. 3. 1992.,PSP 52/187), pa takootpada mogu}nost da se ovr{eniku zabranidaljnja proizvodnja npr. bezalkoholnih pi}a

koje je etiketirao spornim znakom (v. cit.rje{enje TS Split).

Ovo se ograni~enje naslanja na odredbeovr{nog postupka koje reguliraju za{titu dje-latnosti pravnih osoba, osim ako se ne radi ozahtjevu temeljem ~lanka 71. OZ-a.

Trajanje privremene mjere odre|uje sud urje{enju o odre|ivanju privremene mjere, asukladno okolnostima slu~aja. Za o~ekivati jeda se u predmetnim pravnim stvarima privre-mene mjere odre|uju tako da stupaju na sna-gu odmah po dono{enju, a da ostaju na snazido pravomo}nog okon~anja spora u svezi po-vrede ìga.40

Na kraju treba navesti da }e u slu~ajuodre|ivanja privremene mjere prije pokreta-nja parni~nog postupka radi za{tite industrij-skog vlasni{tva, sud istodobno odrediti i roku kojem predlagatelj osiguranja mora pokre-nuti sudski postupak radi opravdavanja mje-re, a sve u smislu odredbe ~lanka 303. stavak1. OZ-a i specijalnih propisa.

U odnosu na ranije ure|enje ovrhe uhrvatskom zakonodavstvu, novinu predstav-lja i odredba ~lanka 299. OZ-a po kojoj sudmoè privremenom mjerom privremeno ure-diti sporni odnos me|u strankama kada je tonu`no zbog otklanjanja nastupa nenadokna-dive {tete.

Prijedlog za izdavanje privremene mjeremora sadràvati to~no ozna~enje: 1) vrste ovemjere; 2) za koje se vrijeme predlaè; 3) zaht-jeva koji pripada predlagatelju i 4) istinitih~injenica na kojima se prijedlog temelji. Upomanjkanju isprave, ove se ~injenice mora-ju sudu u~initi vjerojatnim.

Kona~no, ako se pravomo}no utvrdi dapravno ne postoji zahtjev za ~ije je osiguranjebila dozvoljena privremena mjera ili ako jeona bila neopravdana ili ako predlagatelj osi-guranja propusti da u stavljenom roku podne-se tu`bu, onda }e sud, a na temelju prijedlogaili po svojoj ocjeni, naloìti visinu naknade{tete koju }e predlagatelj privremene mjere

39 Osim navedenog sud moè ovršeniku privremenom mje-rom naloìti da u~ini ili propusti odre|ene radnje ili prom-jene, npr. da odmah skine odre|enu nelojalnu reklamu,odstrani tu|i zašti}eni ìg sa svoje robe, da prestane s iz-radom i puštanjem u promet predmeta izra|enih po paten-tiranom postupku, da s predmeta proizvedenih namjernompovredom predlagateljevog prava industrijskog vlasništvaskine znakove povrede, ili onaj dio koji sadrì povreduitd.

40 Usp. Crni} - Grubi}: Izvršni postupak u praksi, Informa-tor, Zagreb, 1994.


42

morati isplatiti odnosno prethodno kod sudapoloìti svome protivniku.

Kada se analiziraju sve pozitivnopravneodredbe ovr{nog prava, bilo iz op}ih ili po-sebnih izvora ovr{nog prava, moè se za-klju~iti da postoji dovoljno normativnih pret-postavki za u~inkovito kori{tenje institutaprivremenih mjera u sporovima radi za{titepovrije|enih ili ugroènih prava industrij-skog vlasni{tva.

Tome posebice pogoduju moderna op}aovr{nopravna rje{enja iz novog hrvatskogovr{nog prava {to se ne moè bez rezervi ikriti~kih opaski kazati za posebne odredbekoje sadrè novi zakoni s podru~ja industrij-ske za{tite.

Naime, glavna se primjedba u svezi sure|ivanjem instituta privremenih mjera unovom hrvatskom pravu industrijskog vla-sni{tva ogleda u nejedinstvenom pristupuovoj problematici odnosno razli~itim rje{e-njima u svakom od posebnih zakona iako zato nema razloga, posebice u posebnostimamaterije za{tite svakog od za{ti}enih prava.

Tako ZOP i ZOZPPU ne sadrè odredbe onaknadi {tete odnosno o obvezi pologa nosi-telju prava kao modaliteta za{tite osobe pro-tiv koje se izri~e privremena mjera od neute-meljenog pona{anja titulara, koje ZO@ iZOIO eksplicitno reguliraju. Nejednaka surje{enja i glede rokova u kojima titular poje-dinog prava kao predlagatelj izricanja privre-mene mjere prije utuènja mora podnijetitu`bu ~ime se stavljaju pojedini nositelji pra-va u nejednak poloàj, a razli~ita rje{enja usli~nim pitanjima dovode i do slabljenjapravne sigurnosti ovla{tenika prava iz ovogpodru~ja odnosno do nevaloriziranog rangi-ranja pojedinih prava41 po kojima bi se za no-sitelje patenata u odnosu na titulare ostalih

prava osiguravala brà za{tita uslijed kra}ihrokova u ovoj stvari.42

Nadalje kod ZOP-a se ne traì da tuìtelju~ini vjerojatnim da je njegovo pravo povri-je|eno ili ugroèno kao kod ZO@-a i ZOIO-a,ali to ne zna~i da to u takvom sporu nije po-trebno jer ipak na takvo pona{anje i potrebudokazivanja tuìtelja upu}uju op}a rje{enja izOZ-a. ZO@-a, ZOIO-a i ZOZPPU-a nesadrè odredbe o mogu}nosti suda da, kad jeto prigodno, primijeni privremene mjere bezsaslu{anja druge stranke, poglavito u slu~aje-vima kada bi odlaganje imalo za vjerojatnuposljedicu nenadoknadivu {tetu za nositeljaprava, ili u slu~ajevima kada postoji o~igled-na opasnost od uni{tavanja dokaza, kojupredvi|a i preporu~a ~l. 50. st. 2. TRIPS-a.Novi ZOP predvi|a takovu mogu}nost, alipropu{ta utvrditi rok u kojem je sud obvezanobavijestiti o izre~enoj privremenoj mjeriprethodno nesaslu{anu drugu stranku te prei-spitati utemeljenost izre~ene privremene mje-re.43

Tako|er ZOP propu{ta utvrditi tko imaaktivnu legitimaciju za podno{enje prijedlogaza odre|ivanje privremene mjere, dok ZO@ iZOIO to pravo rezervira za nositelje ìga od-nosno industrijskog obli~ja44. Novi zakoninisu usugla{eni ni normativno-terminolo{ki

42 Primjerice, francuski Loi No 91-7 du 4 janvier 1991 rela-tive aux marques de fabrique, de commerce ou de service(Journal officiel de la Republique francaise, January6,1991) u ~lanku 21. st. 3. predvi|a u francuskom ìgov-nom pravu rok od 15 dana u kojem se mora podnijeti tu`baradi zaštite ìga.

43 Takav naputak sadrì ~l. 50. st. 4. TRIPS-a po kojem kadasu privremene mjere odre|ene bez saslušanja druge stran-ke doti~ne stranke bit }e obaviještene najkasnije odmahnakon izvršenja mjera, dok }e se preispitivanje, uklju-~uju}i pravo na saslušanje obaviti na zahtjev tuènika u ra-zumnom roku nakon obavijesti o mjerama, zajedno sa od-lukom ho}e li se mjere izmijeniti, ukinuti ili potvrditi.

44 Iako to nije predmet ovog rada za primijetiti je da kodZO@ i ZOIO pravo na gra|anskopravnu zaštitu pripadasamo nositeljima prava što je po nama rješenje koje suàvazaštitu u odnosu na dosadašnji ZIV jer ne vodi ra~una opravima i zaštiti legitimnih stjecatelja prava (korisnik isk-lju~ive licence i sl.). O tome detaljnije kod Zlatovi}:Postupak u parnicama povodom zaštite prava na ìg,Vladavina prava br. 5/98, str. 147 i dalje.

41 Iako su ta rješenja u okviru zadanog intervala iz ~l. 50. st.6. TRIPS-a ne vidimo ni logi~no ni usporednopravno ob-jašnjenje takvih solucija po kojima je kod patenata taj rok15 dana od dana podnošenja tu`be (ne navodi se radi li seo radnim ili kalendarskim danima - op. aut.), dok je kodìgova i industrijskih obli~ja taj rok odre|en alternativnokao u citiranoj odredbi TRIPS-a, a kod oznaka zemljopi-snog podrijetla proizvoda i usluga nema niti spomena oovoj mogu}nosti a kamoli slova o predmetnim rokovima.


43

tako da jedni govore o "odre|ivanju privre-mene mjere" (ZOP i ZOZPPU) dok drugirabe sintagmu "izricanja privremene mjere"(ZO@ i ZOIO).

Drìmo da se trebalo upotrebljavati ter-minologiju op}eg ovr{nog prava gdje se rabikombinacija "odre|ivanje privremene mjere"(~l. 293. i sl. OZ-a). U cijelosti neprihvatlji-vim drìmo rje{enje sastavlja~a ZOZPPU-akoji nudi jednu uop}enu upu}uju}u odredbuu ~l. 30. st. 3. po kojoj sud moè na prijedlogtuìtelja odrediti privremenu mjeru sukladnos OZ-om ako bi odga|anje uzrokovalo te{konadoknadivu {tetu ili kada postoji opasnostod uni{tavanja dokaza.

Razumijevaju}i ùrbu zakonodavca udono{enju ovih zakona radi ispunjavanja uv-jeta za prijam Republike Hrvatske u WTO,ne moèmo ne ukazati na povr{nost i nedo-re~enost u sastavljanju odredbi ovih zakonakada je u pitanju problematika sudske za{titeprava industrijskog vlasni{tva odnosno njiho-va me|usobna neuskla|enost iako je sastav-lja~ zakonskih prijedloga bila ista institucija -Dràvni zavod za intelektualno vlasni{tvo {tosamo govori da u izradi novog zakonodavstvanije bilo dovoljno koordinacije odnosno nisuse traìla, a ni akceptirala mi{ljenja pravneteorije i prakse niti su se u cijelosti unijele irazradile odredbe me|unarodnih akata, pose-bice TRIPS-a.

Na ovaj je na~in opet nezahvalan zadatakprepu{ten sudskoj praksi da svojim rje{idba-ma kreira zakone i ispravlja legislativne pro-puste.

3. Privremene mjere u sklopu za{tite autorskih prava

Za razliku od ranije vaè}ih propisa na po-dru~ju prava industrijskog vlasni{tva kojinisu sadràvali posebne odredbe o privreme-nim mjerama, ZAP je kao modalitetublaàvanja posljedica dugotrajnosti autor-skih sporova uveo mogu}nost dono{enja pri-vremenih mjera prije dono{enja pravomo}nepresude.45

Tako je prema odredbi ~l. 97. ZAP-a bilo

propisano da na zahtjev tuìtelja koji u~ini

vjerojatnim da je njegovo autorsko pravo po-

vrije|eno, sud moè i prije dono{enja pre-

sude narediti:

- da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz pro-meta predmeti kojima bi se mogla izvr{itipovreda autorskog prava te

- da se zabrani nastavljanje zapo~etih radovakojima bi se mogla nanijeti povreda autor-skog prava.46

Ovakvo rje{enje razumijevalo je dono-{enje ove mjere ne samo u slu~aju ve}izvr{ene povrede autorskog prava, nego ikada postoji opasnost da do te povrede tekdo|e.47

Dono{enjem je Novele ZAP-a citirana

odredba u cijelosti izmijenjena. Precizirano

je tko sve moè traìti odre|ivanje privreme-

ne mjere u autorskom sporu, pa tako prema

~l. 12. Novele ZAP-a isto moè predloìti au-

tor, drugi nositelj autorskog prava, njihove

udruge ili druge pravne osobe specijalizirane

za ostvarivanje autorskih prava i to samo ako

u~ine vjerojatnim da je autorsko pravo povri-

je|eno ili prije nastupa povrede ako postoji

neposredna opasnost od povrede prava.

Tako sud moè odrediti48:

a) da se privremeno oduzmu ili isklju~e izprometa predmeti odnosno sredstva

46 O kona~noj stipulaciji ove odredbe vidi kod Feldman -Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994.,str. 118.

47Isto i Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb,

1996., str.142.

48 Pri tome se napominje da sud moè, s obzirom na okolno-sti slu~aja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to po-trebno. Ako je u pojedinom slu~aju mogu}e odrediti višeprivremenih mjera, sud je duàn odrediti onu koja je naj-prikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su svejednako prikladne, sud odre|uje onu koja je najmanje te-gobna za protivnika osiguranja.

45Za slovensko autorsko pravo vidi kod Kocbek:Pravo inte-lektualne lastnine, Maribor, 1992., str.156.

- kojima se povrje|uje autorsko pravo49 ili

- koja sluè za povredu autorskog prava ili,

- koja su nastala kao posljedica povrede au-torskog prava ili

- koja mogu sluìti kao dokazi o u~injenojpovredi autorskog prava;

b) da se zabrani

- nastavljanje zapo~etih radnji kojima bi semogla nanijeti povreda autorskom pravu ili

- nastavljanje radnji kojima se povrje|uje au-torsko pravo.50

Pri tome }e sud odrediti odgovaraju}emjere i bez prethodne obavijesti drugoj stra-ni u sljede}im situacijama:

- ako postoji opasnost da bi kasnije izvo|enjedokaza o povredi autorskog prava moglobiti oteàno ili onemogu}eno ili

- ako postoji opasnost od nastanka te{ko na-doknadive {tete ili

- ako postoji opravdana opasnost da privre-mene mjere odre|ene sukladno ~l. 97. st. 1.noveliranog ZAP-a ne}e biti u~inkovite.

Kako bi se osigurala primjena na~ela eko-nomi~nosti sudskog postupanja odnosno pro-vo|enje postupka bez odugovla~enja i sa {tomanje tro{kova, postupak je po prijedlogu zaodre|ivanje privremenih mjera hitan. S obzi-rom na okolnosti {to povreda autorskog pra-va dovodi do negativnih pojava koje brzo do-vode do te{ko otklonjive {tete, o~ekivano jeda se ovim propisivanjem hitnosti postupkaodre|ivanja privremenih mjera kod autorskogspora oja~a pozicija nositelja autorskog prava.

Novela ZAP-a, za razliku od novog zako-nodavstva industrijskog vlasni{tva, sadrì iop}u klauzulu o recepciji odgovaraju}ihodredbi OZ-a.

U~inkovitost se i prvenstvenost ovih mje-ra u odnosu na druge modalitete za{tite ogle-da u tome da se njezinom primjenom postiètrenutno zaustavljanje nezakonite uporabeautorskog djela {to je i osnovni cilj sudskogpostupka, a ~ime se postupak naknade {tetene dezavuira nego mu se pridaje sekundarnozna~enje.51

U sklopu za{tite tzv. srodnih prava52 u~l.18. Novele ZAP-a primijenjena su iden-ti~na rje{enja odre|ivanja privremenih mjeraradi za{tite autorskih prava i kod za{tite pra-va umjetnika izvo|a~a.53

Analiziraju}i citirane odredbe, zaklju~u-jemo da je u postupku gra|anskopravneza{tite autorskih prava odre|ivanje privreme-


44

49 U tom smislu iz starije sudske prakse:

"Prema odredbi ~l.97. ZAP-a, na zahtjev tuìtelja kojiu~ini da je njegovo autorsko pravo povrije|eno sud moèi prije donošenja presude narediti da se privremeno oduz-mu ili isklju~e iz prometa predmeti ili da se zabrani na-stavljanje zapo~etih radova kojima bi se mogla nanijetipovreda autorskog prava.Prema nalaènju ovog suda, tuìtelj je u~inio vjerojatnimda je njegovo autorsko pravo na iskorištavanje pojedinihautorskih doprinosa djela povrije|eno na taj na~in što je taista autorska djela tuènik objavio u svom ~asopisu podnaslovom "S". Naime, iz dokumentacije spisa proizlazi daje upravo tuìtelj imao isklju~ivo pravo na iskorištavanjetih autorskih djela, doprinosa za ~asopis. Osnovanotuìtelj isti~e da nije traìo izdavanje privremene mjerekojom bi se tuèniku zabranilo izdavanje ~asopisa pod na-zivom "S", ve} je privremenom mjerom traèna zabranaraspolaganja i raspar~avanja samo broja i magazina "S" od13.5.1994., pa nije za takvu privremenu mjeru biloodlu~no tko je nositelj prava na izdavanje ~asopisa podnaslovom "S", ve} je bilo odlu~no tko ima pravo na isko-rištavanje autorskih djela, tj. doprinosa koji su objavljeni u~asopisu tuènika. Prema nalaènju ovog suda, tuìtelj jeu~inio vjerojatnim da je imao ovlaštenje za iskorištavanjeautorskih djela koja su uvrštena bez dozvole autora utuènikov magazin od 13. 5. 1994." VTS RH, P`-2437/94,od 15. 11. 1994., cit. po Gliha: Autorsko pravo - sudskapraksa, prilog lista Informator br. 4450-4451 od 30. 10. i2. 11. 1996., godina VI., broj 24, rješidba br. 135., str. 11.

50 Stariji propisi autorskog prava koji su vaìli na ovim pro-storima, in concreto ~l. 60. st. 2. Zakona o zaštiti autor-skog prava iz 1929. godine predvi|ali su jednu posebnumjeru osiguranja. Naime u onim slu~ajevima kada se vrši-la povreda autorskog prava uz naplatu od strane posjetite-lja, tako kod protupravno odrànih predavanja, izvo|enjaili izlaganja, povrije|ena osoba mogla je traìti da se za-plijene svi prihodi, te da joj se dosude u presudi. Cit. poŠuman: Komentar Zakona o zaštiti autorskog prava ime|unarodnih propisa, Beograd, 1935., str.304.

51Tako i Vukmir u Feldman - Vukmir: op. cit., str. 56.

52 O srodnim pravima detaljnije kod Besarovi}: Pravo indu-strijske svojine i autorsko pravo, NIO Poslovna politika,Beograd, 1984., str. 307.

53 O zaštiti izvo|a~kih prava opširnije kod Urem: Pravoizvo|a~a knjièvnih i umjetni~kih djela, RTZ i "Mladost"Zagreb, Zagreb, 1969.

nih mjera zavisno od materijalnih pretpostav-ki. Materijalna pretpostavka ogleda se u tomeda o{te}ena odnosno povrije|ena osobadokaè svoje autorsko pravo na odre|enomdjelu i da u~ini vjerojatnim da je njegovo pra-vo ve} povrije|eno ili da postoji neposrednaopasnost od povrede.54

Privremene mjere odnose se kako napredmete povrede, tako i na sredstva povre-de.55 Pod predmetima se povrede, primjerice,razumijevaju protupravno izra|ene reproduk-cije, portreti i primjerci djela, dok se podsredstvima razumijevaju alati i sprave kojesluè isklju~ivo protupravnom umnoàvanju(npr. tiskarski slog, oblici, valjci, plo~e, vrpcei sl.).

Od suda odre|ena privremena mjeramoè se naknadno u postupku njezinog prei-spitivanja, iniciranom od protivnika predla-gatelja - eventualnog povreditelja autorskogprava, pokazati neutemeljenom. To obi~nobiva kada se civilni postupak pravomo}nozavr{ava odbijanjem tu`benog zahtjeva.Pokaè li se da je odre|ena privremena mje-ra neosnovana, predlagatelj te mjere mora na-doknaditi protupredlagatelju svaku imovin-sku {tetu koja je prouzro~ena odre|ivanjemzahtijevane privremene mjere. Iznos visinenaknade utvr|uje sud na temelju prijedlogapo slobodnom uvjerenju.

Kako bi se sprije~ilo izdavanje neuteme-ljenih i {ikanoznih privremenih mjera, pred-vi|ena je mogu}nost suda da predlagatelj pri-vremene mjere osigura protivniku {tetu kojuovaj moè trpiti uslijed zahtijevane mjere.Ovo osiguranje obavlja se polaganjemodre|enog nov~anog iznosa (kaucije).

U rje{enju kojim se odre|uje privremenamjera koja ima u~inak rje{enja o ovrsi,odre|uje se i njezino trajanje, s tim da uslu~aju nepromijenjenih okolnosti u odnosuna vrijeme odre|ivanja mjere sud produùjetrajanje privremene mjere ako predlagatelj utom smislu podnese sudu prijedlog do istekavremena vaènja privremene mjere.

Za razliku od odredbi koje reguliraju ovumateriju kod izvjesnih prava industrijskogvlasni{tva, ~lanak 12. Novele ZAP-a neodre|uje moè li se odre|ivanje privremenemjere izvr{iti prije utuènja, ako tamogu}nost postoji u roku u kojem predlaga-telj mjere mora podnijeti tu`bu i koje susankcije za nepostupanje predlagatelja, a svesukladno odredbama TRIPS-a koje se u iden-ti~nom tekstu odnose na sva prava intelek-tualnog vlasni{tva, bez iznimke.

4. Nadle`nost sudova u postupkuodre|ivanja privremenih mjera

Ti sporovi u Republici Hrvatskoj pripada-ju stvarnoj nadle`nosti trgova~kih sudova.Naime, prema ~lanku 18. Zakona o sudovima("Narodne novine", broj 3/94,100/96 i131/97) trgova~ki sudovi po kauzalnom kri-teriju u prvom stupnju sude i u sporovimakoji se odnose na za{titu i uporabu izuma,znakova razlikovanja i tehni~kih una-pre|enja, pravo na uporabu tvrtke i u sporo-vima iz autorskog prava, ako posebnim zna-kom nije druga~ije odre|eno.

Kako druge zakonske odredbe o tomenema, u sporovima je radi za{tite intelektual-nog vlasni{tva stvarna nadle`nost trgova~kihsudova isklju~iva i neprijeporna, bez obzirana svojstvo stranaka (v. Rje{enje VSJ, R-16/67 od 27. velja~e 1967., ZSO, Knj. XII,Sv.I, 1967.). 56


45

54 Sud moè, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odreditiprivremenu mjeru i kad nije u~inio vjerojatnim postojanjetra`bine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sudodredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osigu-ranja mogla nastati odre|ivanjem i provedbom privreme-ne mjere. Ako predlagatelj ne da osiguranje u odre|enomroku, sud je duàn odbiti prijedlog za osiguranje. Usp.Gorenc i dr.: Rje~nik trgova~kog prava, Masmedia,Zagreb, 1997., str. 403.

55Isto i Šuman: op. cit., str. 302.

56 Detaljnije o nadle`nosti trgova~kih sudova kod Dika:Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova u parni~nom i iz-vršnom postupku, "Pravo u gospodarstvu" broj 7-8/94(dalje Dika IV) i Erakovi}: Stvarna nadle`nost trgova~kihsudova, "Informator" broj 4170/94, odnosno karakteri-sti~no za sporove radi zaštite industrijskog vlasništva kodZlatovi}: Gra|anskopravna zaštita prava na ìg uRepublici Hrvatskoj,"Pravo u gospodarstvu" broj 3/98

Stvarna nadle`nost sudova u ovr{nom po-stupku osiguranja ure|ena je Zakonom o su-dovima glede stvarne nadle`nosti uz primje-nu odredbi Ovr{nog zakona glede mjesnenadle`nosti.57 Ovr{ni postupak i postupakosiguranja isklju~ivo su u sudskoj nadle`no-sti, izuzev odre|enih postupaka osiguranjakoje mogu provoditi i javni bilje`nici.58

Trgova~ki sudovi, sukladno odredbi ~lan-ka 19. to~ka 5. Zakona o sudovima, rje{avajui provode izvr{enje odluka koje su donijeli uprvom stupnju, dok provo|enje ovrhe na ne-nov~anim sredstvima ovr{enika mogu povje-riti op}inskom sudu.

Kako smo prethodno naveli, primjena jeodre|ivanja privremenih mjera u postupcimaradi za{tite prava intelektualnog vlasni{tvavrlo ~esta i u~inkovita s obzirom na gospo-darsku funkciju tih prava i utjecaj njihoveneovla{tene uporabe na trì{te te imovinska imoralna prava njegova titulara.

Odredba ~lanka 19. to~ka 5. Zakona o su-dovima sadrì redakcijski propust jer ne od-govara eksplicitno na pitanje nadle`nostitrgova~kih sudova u odre|ivanju i provo-|enju osiguranja tra`bina vjerovnika, negosamo utvr|uje nadle`nost trgova~kih sudovaglede provedbe osiguranja dokaza za postup-ke za koje su ina~e nadle`ni.59

Kada se ima u vidu da su raniji propisiizri~ito rje{avali ovo pitanje, ovu bi stipulaci-ju citirane zakonske odredbe trebalo tuma~itiekstenzivno tako da bi sintagma "provedbaosiguranja dokaza" podrazumijevala kakoovla{tenje trgova~kih sudova radi odre|iva-nja i provo|enja osiguranja u stvarima iz nad-le`nosti istih sudova tako glede osiguranjadokaza u tim stvarima.

Ovr{ni zakon donosi pravila o isklju~ivojmjesnoj nadle`nosti u postupcima osiguranja

{to zna~i da stranke nemaju pravo odre|iva-nja i ugovaranja nadle`nosti nekog drugogsuda (v. PSH Pz-18/92,od 21.1.1992., PSP52/185).

U slu~aju da se privremena mjera odre-|uje prije pokretanja sudskog postupka radiza{tite ìga, mjesno je nadleàn za odlu~iva-nje o prijedlogu za osiguranje privremenommjerom onaj sud koji bi bio nadleàn zaodlu~ivanje o prijedlogu za ovrhu.

Za provedbu je privremene mjere mjesnonadleàn sud koji bi bio mjesno nadleàn zaprovedbu ovrhe (~l. 292.st.1.OZ). Ukoliko sedono{enje privremene mjere traì u tijekusudskog postupka, nadleàn je za odre|iva-nje privremene mjere sud pred kojim trajesudski postupak o meritumu stvari, uz mo-gu}nost da se prema specifi~nostima slu~ajamoè kao nadleàn pojaviti i sud ina~e nad-leàn za odlu~ivanje o prijedlogu za ovrhu(~l.292. st. 2. OZ).

VI. OSTALA OVR[NOPRAVNAPITANJA

1. Ovrha na pravima industrijskogvlasni{tva

Predmet su ovrhe, prema ~l. 4. st. 2. OZ-a,ovr{enikove stvari i prava na kojima se moèprovesti ovrha radi ostvarenja odre|enog ovr-hovoditeljevog potraìvanja ili njegovog osi-guranja odnosno radi se o objektu pravnihradnji koje imaju zna~enje sredstva ovrhe.60

Me|u druga imovinska odnosno materi-jalna prava koja dolaze kao predmet ovrhe,OZ u odredbi ~l. 199. st. 1. navodi i patente itehni~ka unapre|enja, ali ne i druga prava in-dustrijskog vlasni{tva.

Tu prazninu op}eg propisa upotpunjujusada novi zakoni iz prava industrijskog vla-sni{tva, tako da predmetom ovrhe mogu biti iìg61 i industrijsko obli~je62, a s tim provedba


46

57Usp. Dika I: op. cit., str. 6-10.

58 Tako javni bilje`nici mogu sudjelovati u postupcimazalo`nopravnog osiguranja tra`bina na temelju sporazumastranaka i osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i pri-jenosom prava. O tome detaljnije kod Dika II i Barbi}: op.cit. str. 75-98 i 99-136.

59Usp. Dika I: op. cit., str. 9.

60 Vidi kod Triva - Belajec - Dika: Sudsko izvršno pravo,Op}i dio, Informator, Zagreb, 1984., str. 167. i dr.

61 Vidi ~l.32.st.1 ZO@-u. 62 Vidi ~l. 37. st.1. ZOIO-u.

ovrhe ima u~inak prema tre}ima tek nakonupisa u odgovaraju}i registar.

Nadalje u ~l. 202. OZ-a regulirano je dase ovrha protiv pravne osobe koja obavljadjelatnost radi stjecanja dobiti moè odreditiizme|u ostalog i na patentima, tehni~kimunaprje|enjima i drugim pravima, bez ogra-ni~enja.63

Za odlu~ivanje je o prijedlogu za ovrhuna patentu, tehni~kom unapre|enju ili nekomsli~nom ovr{enikovu pravu i za provedbu teovrhe mjesno nadleàn sud na ~ijem se po-dru~ju nalazi prebivali{te ovr{enika, a akoovr{enik nema prebivali{te u RepubliciHrvatskoj, nadleàn je sud na ~ijem se po-dru~ju nalazi boravi{te ovr{enika, odnosno uslu~aju se ovr{enika pravne osobe nadle`nostsuda odre|uje prema sjedi{tu iste.

Sredstva su ovrhe ovr{ne radnje ili sustavtakvih radnji kojima se po zakonu tra`binaprisilno ostvaruje odnosno metode kojimasud prinudno ostvaruje ovrhovoditeljevo po-traìvanje.64

Ovrha se na patentu, tehni~kom unap-rje|enju ili nekom sli~nom ovr{enikovompravu prema ~l. 200. OZ-a provodi pljenid-bom toga prava, njegovim unov~enjem, su-kladno odredbama o prodaji pokretnih stvari,i kona~no samim namirenjem ovrhovoditelja.

2. Ovrha u autorskom pravu

Za razliku je od ovih prava intelektualnogvlasni{tva kod autorskih prava situacija sa-svim druga~ija.

Naime, autorsko pravo kao cjelina eo ipsone moè biti predmetom ovrhe upravo zatojer se radi o pravu osobnopravnog karaktera{to je izri~ito propisano odredbom ~l. 99. st.1. ZAP-a.65 Naime, radi se o odredbi op}eg

karaktera, po kojoj se ovrha na autorskompravu ne moè izvr{iti protiv bilo kojegnositelja autorskog prava66, a ne samo protivautora i njegovih nasljednika.

Samo imovinske koristi67, koje potje~u odautorskog djela i koje nositelji autorskogprava vuku iz autorskog djela, mogu bitipredmetom ovrhe (~l. 99. st.2. ZAP-a). Ovase imovinskopravna ovla{tenja mogu sasto-jati od primjerice:

a) dobiti koju izvla~e nositelji autorskog pra-va iz svog autorskog djela 68;

b) autorske naknade kao imovinskopravnizahtjevi koji izlaze iz autorskog prava od-nosno iz iskori{tavanja autorskog djela 69;

c) tra`bine na ime naknade {tete zbog povre-de autorskog prava;

d) stvari kao materijalne podloge na kojoj jedjelo fiksirano70.

Prema tome, autorska prava moraju u po-stupku ovrhe ostati intakta, dok se ovrhamoè provoditi samo na imovinskimovla{tenjima nositelja autorskog prava. Pritome, kako to odre|uje ~l. 99. st. 3. ZAP-a i~l. 128. OZ-a ne mogu biti predmetom ovrhe:


47

63 O specifi~nostima ovrhe nad sredstvima pravne osobe imogu}im ograni~enjima ovrhe detaljnije kod [epi}: Ovrhana imovini pravnih osoba, u Dika (ur.) i dr.: op. cit., str. 64.

64Usp. kod Triva-Belajec-Dika: op. cit., str. 162.

65 Ranije zakonodavstvo nije sadràvalo tako izri~itoodre|enu odredbu. Naime ~l. 20. Zakona o zaštiti autor-skog prava iz 1929. godine regulirao je ovakvu zabranukao izuzetak, odnosno da autorsko pravo samo po sebi nemoè biti predmetom ovrhe protiv autora i njegovih nas-ljednika.

66 O kategoriji nositelja autorskog prava detaljnije kodHenneberga: Nositelji autorskog prava, I-III, Informator,br. 4310 od 28.6.1995., br. 4314-4315 od 12. i 15.7.1995.i 4318-4319 od 26. i 29.7.1995.

67 Ovrha se ne moè vršiti na autorskim moralnim ovlašte-njima (pravo objave djela, pravo na povla~enje djela izprometa, na priznanje autorstva, na poštovanje cjelovitostidjela, pravo na ~ast i ugled autora).

68 Kao npr. knjièvnika iz objavljenog knjièvnog djela,skladatelja iz tiskanih nota odnosno iz javnog izvo|enjanjegove skladbe, filmske ku}e iz javnog prikazivanja fil-ma, slikara iz prodaje ili javnog prikazivanja svojih za pro-daju prire|enih slika i sl.

69 Kao npr. zahtjevi iz nakladnog ugovora, ugovora o prika-zivanju ili filmskog ugovora, ugovora o radio-difuzijskomemitiranju djela i sl.

70 Ovo samo pod uvjetom da se radi o djelu koje je dovršenoi objavljeno. U njema~kom autorskom pravu ovrha na iz-vornom primjerku autorskog djela moè se odrediti ako sedobije prethodni pristanak autora, izuzev izvornog djelaarhitekture ili ranije objavljenog djela likovne umjetnosti.Cit. po Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb,1996., str.3.


48

a) nedovr{ena autorska djela;

b) neobjavljeni rukopisi71 te

c) predmeti koji su nu`ni autoru koji samo-stalno u obliku zanimanja obavlja umjet-ni~ku ili koju drugu profesionalnu djelat-nost da dovr{i odnosnu vrstu djela (pisa}ipribor, boje, kistovi, filmski pribor, knjige,kiparski pribor i sl.);

d) osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spi-si te obiteljski portreti.

Dakle, sve dok autor svoje intelektualnodjelo nije uklju~io u svoju imovinu, ovrha usvezi s tim pravom nije mogu}a. Upravosadràj autorskog moralnog prava ~ini i pravoda po svojoj volji tim autorskim pravom dis-ponira, odnosno da ga po svom izboru pri-kaè, objavi ili na drugi na~in u~ini pristu-pa~nim javnosti odnosno da ga povu~e iz jav-nosti. Kako slijedom navedenoga nositeljautorskog prava ima isklju~ivo pravo svojedjelo u~initi dostupnim javnosti, to je pravovjerovnika po svojoj snazi iza ja~eg pravaautora da objavi svoje djelo. Naime, vjerov-nik ne moè traìti od autora da objavi svojejo{ neobjavljeno djelo odnosno da dovr{isvoje jo{ nedovr{eno djelo, kako bi se potomnamirio ovrhom na imovinskoj koristi kojaproizlazi iz tog objavljenog odnosno dovr-{enog djela. Dok autor ili drugi nositelj au-torskog prava nije sukladno vlastitoj dispozi-ciji slobodnom voljom objavio djelo odnosnoistim se koristio u pravnom prometu, vjerov-nik nema mogu}nosti ovr{nopravnih zahtjevau tom pravcu.

VII. ZAKLJUÂK

U ovom smo radu poku{ali ukazati nava`nost i rje{enja pitanja o mjerama osigu-ranja povodom povrede prava industrijskogvlasni{tva, kako u novom Ovr{nom zakonutako i u novim legislativnim rje{enjima mate-rije prava intelektualnog vlasni{tva te ukaza-

ti na specifi~nosti i razlike koje se javljajukod pojedinih prava industrijskog vlasni{tva iautorskih prava.

Zbog navedenih zamjerki na rje{enja upropisima iz prava industrijskog vlasni{tva,moèmo zaklju~iti da Novela ZAP-a uz prim-jenu odgovaraju}ih odredbi OZ-a sadrì opti-malna i kvalitetnija rje{enja kada su u pitanjuzakonske pretpostavke za kori{tenje institutaprivremenih mjera u sklopu za{tite autorskihprava.

Stvar je zainteresiranih da se u svrhuza{tite svojih prava ovim odredbama koriste,a zadatak suda da s dosta znanja i puno taktaprimijeni propise, koordiniraju}i potrebu za{to potpunijim osiguranjem tra`bine s potre-bom o~uvanja savjesnosti i normativnosti pu-tem preventivnih odnosno represivnih mjerapravnog sustava odnosno ovr{nog postupka.

LITERATURA

1. Barbuto: Misure cautelari in materia di marchi

e brevetti: superamento dei ontrasti giurispru-

denziali con gli accordi Trips, in Atti del

Convegno di Milano del 16 aprile 1996 sull'a-

deguamento della legislazione nazionale agli

accordi Trips e procedimenti cauterali di pro-

prieta industriale, Milano, 1996.

2. Berlit: Das neue Markenrecht, 3.Auflage,

Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1999.

3. Besarovi}: Pravo industrijske svojine i autor-

sko pravo, NIO Poslovna politika, Beograd,

1984.

4. Brn~i}: Zbirka obrazaca za sudske podneske i

sudska rje{enja po Zakonu o izvr{enju i

obezbje|enju, Zagreb, 1937.

5. Cornish: Intellectual Property: Patents, Co-

pyright, Trade Marks and Allied Rights, third

edition, Sweet & Maxwell, London, 1996.

6. Crni} - Grubi}: Izvr{ni postupak u praksi,

Informator, Zagreb, 1994.

7. îzmi}: Tu`be zbog povrede i osporavanja

prava iz podru~ja industrijskog vlasni{tva,

"Informator", broj 4546/97.

8. îzmi}: Ogledi iz prava industrijskog vla-

sni{tva, Split, 1998.

71 Iako autorsko pravo nastupa s dovršenjem djela, za ovrhudjela bitno je da isto bude i objavljeno odnosno na odgo-varaju}i na~in u~injeno dostupno javnosti.


49

9. îzmi}: Aktualnosti u podru~ju prava indu-

strijskog vlasni{tva u pravu Republike

Hrvatske, "Informator", broj 4516/97.

10. Dika: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova u

parni~nom i izvr{nom postupku, "Pravo u go-

spodarstvu", broj 7-8/94.

11. Dika: Privremene mjere osiguranja, "Infor-

mator", broj 4257-4260/94-95.

12. Dika (ur.) i dr.: Novo ovr{no i ste~ajno pravo,

Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1996.

13. Erakovi}: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudo-

va, "Informator", broj 4170/94.

14. Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu,

Leges, Zagreb, 1994.

15. Giefers: Markenschutz, 4. Auflage, Rudolf

Haufe Verlag, Freiburg i. Br., 1995.

16. Gliha: Autorska prava i GATT, Informator, br.

4326-4327, od 23. i 26.8.1995.

17. Gliha: Hrvatski autorskopravni poredak,

Informator, br.4695, od 6.3.1999.

18. Gliha: Autorsko pravo - sudska praksa, Infor-

mator, br. 4450-4451, od 30.10. i 2.11.1996.

19. Gorenc (ur.) i dr.: Rje~nik trgova~kog prava,

masmedia, Zagreb, 1997.

20. Henneberg: Autorsko pravo, Informator,

Zagreb, 1996.

21. Henneberg: Nositelji autorskog prava, I-III,

Informator, br. 4310 od 28.6.1995., 4314-4315

od 12. i 15.7.1995. i 4318-4319 od 26. i

29.7.1995.

22. Kocbek: Pravo intelektualne lastnine, Maribor,

1992.

23. Marett: Intellectual Property Law, Sweet &Maxwell, London, 1996.

24. Mimica: Republika Hrvatska i Svjetska trgo-vinska organizacija (WTO), Informator, br.4728, od 30.6.1999.

25. Puhari~ i dr.: Zakon o industrijski lastnini s ko-mentarjem, ^Z Uradni list Republike Slo-venije, Ljubljana, 1994.

26. Rado~aj: Pred dono{enjem smo izmjena i do-puna hrvatskog zakona o autorskom pravu,Cantus - glasilo HDS-a, Zagreb, br. 101, lipanj1999.

27. Sena: Il Nuovo Diritto dei Marchi, Marchionazionale ie marchio comunitario, secondaedizione, Giuffre Editore, Milano, 1998.

28. [uman: Komentar Zakona o za{titi autorskogprava i me|unarodnih propisa, Beograd, 1935.

29.Triva-Belajac-Dika: Sudsko izvr{no pravo,Op}i dio, Informator, Zagreb, 1984.

30. Urem: Pravo izvo|a~a knjièvnih i umjetni-~kih djela, Radio-televizija Zagreb i "Mla-dost" Zagreb, Zagreb, 1969.

31. Vanzetti - Di Cataldo: Manuale di DirittoIndustriale, seconda edizione, Giuffre Editore,Milano, 1996.

32. Verona: Pravo industrijskog vlasni{tva, Infor-mator, Zagreb, 1978.

33. Zlatovi}: Gra|anskopravna za{tita prava na igu Republici Hrvatskoj, "Pravo u gospodarst-vu", broj 3/98.

34. Zlatovi}: Postupak u parnicama povodomza{tite prava na ìg, "Vladavina prava",Zagreb, broj 5/98.

DRAGAN ZLATOVI], L.L.B.

LEGAL ISSUES OF EXECUTION OF COURT ORDERS IN NEW CROATIANLAW ON INTELLECTUAL PROPERTY

SUMMARY

Intellectual property is today becoming an issue not only of interest for international associa-

tions and national legislations, but it is also more and more turning into a well-thought element of intel-

lectual capital of modern entrepreneurship and a factor of business success on the market.

The Republic of Croatia is unreservedly interested in becoming a member of global and

European integrations, especially of the World Trade Organization (WTO). This requires from Croatia,

among other things, to bring its legislation into harmony with the solutions of the international law and,

respectively, to coordinate the law regulating intellectual property with the Agreement on marketing

aspects of intellectual property (TRIPS), which Croatia has complied with by passing new laws and

amending some of the already existing ones.

The author of this paper explains – as some of the novelties in this field of law – the issues of

the Law on Execution of Court Orders implied by the laws regulating intellectual property, especially the

problems of transitional arrangements in the system of civil legal protection of intellectual property – ar-

rangements that provide necessary prerequisites for a quick and efficient protection of the legal owners

and of their imperiled or violated rights.

Key words: intellectual property, Law on the Execution of Court Orders, industrial property, tran-

sitional arrangements.


50

I. UVOD

Novi mirovinski sustav, ure|en pravnimnormama u Republici Hrvatskoj, zapo~eo serealizirati 1. sije~nja 1999. godine. Prelomilisu se odnosi koji su bili ure|eni propisima izoblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja ikoji su formirali brojne socijalno-pravne od-nose identificiranih subjekata tih odnosa do31. prosinca 1998. godine.

“Sustav mirovinskog osiguranja u Repu-blici Hrvatskoj ~ine: 1) obvezno mirovinskoosiguranje na temelju generacijske solidarno-sti, 2) obvezno mirovinsko osiguranje za sta-

rost na temelju individualne kapitalizirane

{tednje, 3) dobrovoljno mirovinsko osigura-

nje na temelju individualne kapitalizirane

{tednje”.1

Odre|ivanje osnovnih prava (socijalnih

prestacija) u obveznom mirovinskom osigu-

ranju na temelju generacijske solidarnosti,

kako je to uredio Zakon o mirovinskom osi-

guranju, dugo je najavljivano, i, bez obzira

{to nije predmetom ovoga rada, daleko je re-

striktivnije nego {to je bilo. Restriktivniji su i

Dr. sc. MARINKO \. UÛR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

51

UDK 368.4 (497.5)


Primljeno 20. studenoga 1999.

Dr. sc. MARINKO \. UÛR, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci

POSTUPAK U MIROVINSKOM OSIGURANJU – PRAVNASIGURNOST ILI ZAPREKA U OSTVARIVANJU PRAVA

1. sije~nja 1999. godine zapo~eo se realizirati novi mirovinski sustav

u Republici Hrvatskoj i to samo u prvom stupcu: obvezno mirovinsko osigu-

ranje na temelju generacijske solidarnosti. Primjena Zakona o mirovinskom

osiguranju “N.N.” 102/98, zahtijeva velika sredstva, kadrove i postupke.

Uz uvaàvanje svake norme navedenog propisa i njihove konzistentne

veze i me|uovisnosti, u ovom radu se izdvajaju one kojima je ure|en postu-

pak stjecanja prava iz mirovinskog osiguranja. Republika Hrvatska je soci-

jalna dràva. Socijalna je pravda jedna od najve}ih vrednota ustavnog

poretka Republike Hrvatske. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u

suglasnosti s Ustavom. Svi su pred zakonom jednaki.

Za ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja primjenjuje se

Zakon o op}em upravnom postupku i posebni postupci utvr|eni Zakonom o

mirovinskom osiguranju (i drugim propisima u oblasti mirovinskog osigu-

ranja). To je strog, precizan, sloèn i kompliciran postupak rokova, radnji i

ovlasti koji je ~esto zapreka ostvarivanju prava.

Klju~ne rije~i: mirovinsko osiguranje, sredstva, postupak, socijalna

pravda, posebni postupci.

1 Zakon o mirovinskom osiguranju "N.N" 102/98 : ~l. 1.

uvjeti za stjecanje tih prava, a ostvariti je po-jedino pravo put prepun rokova, radnji i tije-la, ure|en Zakonom i provedbenim propisi-ma, ali i brojnim aktima Hrvatskog zavoda zamirovinsko osiguranje.

Subjekti su mirovinskog sustava u obvez-nom mirovinskom osiguranju na temelju ge-neracijske solidarnosti: osiguranik, ~lanoviobitelji osiguranika, osigurane osobe i kori-snici s jedne strane i brojni socijalno pravniorgani s druge strane.

Nije uputno “pamtiti” sve osiguranike uobveznom osiguranju. “Popis” je ekstenzi-van, i u~injen metodom taksativnog normi-ranja. Jednostavno, treba ~itati odgovaraju}eodredbe Zakona i primjenjivati kada serje{ava konkretni socijalnopravni odnos.Ovakvom rje{enju moè se uputiti dosta pri-govora s nomotehni~kog aspekta, ali ni re-daktori Zakona nisu na{li bolje rje{enje.

Pitanje je jesu li jednaki (i ravnopravni)svi osiguranici u obveznom mirovinskomosiguranju kada je rije~ o uvjetima za staòsiguranja jer “kada osiguranik sam pla}adoprinose za osiguranje priznat }e mu se staòsiguranja ako su u cijelosti pla}eni doprino-si za mirovinsko osiguranje i obveze kojeproizlaze iz neupla}enih doprinosa” (~l. 24.Zakona).

Za primjenu pojedinih odredbi Zakonanu`no je imati i na odgovaraju}i na~in kori-stiti druge propise (o zapo{ljavanju, zdravst-venom osiguranju, o braku i dr.).

Kada nastupi odre|eni rizik i kada buduispunjeni uvjeti predvi|eni Zakonom, stvore-na je osnova za stjecanje propisanih socijal-nih prestacija. Njih je manje i teè ih je ost-variti. Pored osnovnih prava utvr|ena su isupsidijarna prava.

Utvr|en je reìm “ste~enih prava”, aizvr{eno je “~i{}enje” prava u mirovinskomosiguranju od onih koja “vi{e pripadaju soci-jalnoj skrbi”.

Zakon o mirovinskom osiguranju propi-suje da “u postupku rje{avanja o pravima iz

mirovinskog osiguranja primjenjuju seodredbe Zakona o op}em upravnom postup-ku, ako ovim Zakonom nije druk~ijeodre|eno” (~l. 9. st. 2.). înjenica je daZakon u brojnim odredbama odre|ujedruk~ije, pa se moè govoriti o posebnompostupku za rje{avanje o pravima iz mirovin-skog osiguranja.

Izrazite su divergencije u postupku.Pojmovi su nedore~eni (nedefinirani) i brojni(priznavanje prava, osiguranje prava, neo-tu|ivost prava i drugi). Sloènost postupka jeve}a kada se u postupak uklju~uju “ovla{tenivje{taci”, nadle`na slu`ba za zapo{ljavanje itijela odre|ena propisima o zdravstvenomosiguranju. Postupak bi morao garantiratirealizaciju na~ela mirovinskog osiguranja, alii njihovo stjecanje, ostvarivanje i za{titu uslu~aju ukidanja ili ograni~avanja prava.

Postupak za priznavanje i osiguravanjeprava iz mirovinskog osiguranja ure|en jeZakonom o op}em upravnom postupku iZakonom o mirovinskom osiguranju. Ono {toje i dalje poseban problem jesu autonomniakti Zavoda kojima se taj postupak ~inisloènijim, skupljim i manje poznatim.

II. SUBJEKTI U MIROVINSKOMSUSTAVU

II.1. Osnovni je subjekt u mirovinskomsustavu osiguranik. Ve} se u stavku 3. ~lanka2. Zakona o mirovinskom osiguranju taj po-jam spominje, ali u vezi s obveznim mirovin-skim osiguranjem za starost na temelju indi-vidualne kapitalizirane {tednje. Tim susta-vom “bit }e obuhva}eni osiguranici mla|i od40 godina ìvota”.

Osiguranik je obvezno osiguran za (soci-jalni) slu~aj starosti i invalidnosti ili kako teo-rija socijalnog prava u~i ti slu~ajevi su pokri-veni obveznim mirovinskim osiguranjem natemelju generacijske solidarnosti.

^lanovi obitelji osiguranika imaju zako-nom odre|ena prava za slu~aj smrti osigura-nika, odnosno korisnika mirovine.


52

[iri je pojam korisnik materijalnog prava(~lanak 5. st. 1. Zakona o mirovinskom osi-guranju).

Prava u obveznom mirovinskom osigu-ranju na temelju generacijske solidarnostiimaju zaposlenici, poljoprivrednici, obrtnici idruge osigurane osobe (~lanak 6. Zakona omirovinskom osiguranju). To su sve osigura-ne osobe.

II. 2. Drugi je subjekt socijalno pravnihodnosa u obveznom mirovinskom osiguranjuza starost na temelju individualne kapitalizi-rane {tednje (“za ostvarivanje prava zaposle-nika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osi-guranih osoba utvr|enih zakonom...”) (javnaustanova) Hrvatski zavod za mirovinsko osi-guranje (~lanak 6. Zakona o mir. osiguranju).

Pored Hrvatskog zavoda za mirovinskoosiguranje kao “drugi subjekt” tih odnosa ja-vljaju se Republika Hrvatska, jedinice lokal-ne uprave i samouprave, jedinice lokalnesamouprave i poslodavci koji “stvaraju uvje-te za provedbu prevencije invalidnosti” iosiguranja za{tite invalida rada, vojnih invali-da i drugih osiguranih osoba glede njihovaosposobljavanja za rad i zapo{ljavanje ... ~la-nak 7).

Invalidi su rada, vojni invalidi i druge osi-gurane osobe me|u subjektima “osiguranihosoba” u navedenim socijalno pravnim odno-sima.

III. OSIGURANICI

Iz citiranih (i navedenih) odredbi Zakonao mirovinskom osiguranju vidi se nedosljed-nost u kori{tenju pojmova vezanih za osigu-ranike. To je problem koji stvara nejasno}e uprimjeni. Za “op}e odredbe” trebalo je kori-stiti samo pojam “osiguranik” i “osiguranaosoba”.

U glavi II. “Vrste osiguranja i osiguraneosobe”, pod “A” “osiguranici” i “1. obveznoosiguranje” u ~lanku 10. i drugima, re~enice(stavci) po~inju neprecizno, umjesto da je na-pisano “Osiguranici u smislu ovoga Zakonasu ...” i onda ih taksativno navesti. Redaktor

je, umjesto toga, prvo naveo osiguranike u“obveznom osiguranju”, a zatim u “2. pro-duènom osiguranju” u ~lanku 17. Zakona omirovinskom osiguranju (dalje: Zakon).

III. 1. Osiguranici u obveznom osigura-nju su 1) zaposlenici i s njima, prema poseb-nim propisima, izjedna~ene osobe, 2) osobekoje su izabrane ili imenovane na du`nosti utijelima dràvne vlasti, jedinicama lokalneuprave i samouprave i jedinicama lokalne sa-mouprave ako za taj rad primaju pla}u, 3)osobe koje se nakon zavr{enog {kolovanjanalaze na obveznom prakti~nom radu ili nadobrovoljnoj praksi (volonteri) ako rade pu-nim radnim vremenom, bez obzira na to pri-maju li za taj rad pla}u, odnosno naknadu, 4)hrvatski dràvljani koji su u RepubliciHrvatskoj zaposleni kod stranih diplomat-skih, konzularnih i drugih me|unarodnihpredstavni{tava ili u osobnoj slu`bi kod stra-nih dràvljana ako me|unarodnim ugovoromnije druk~ije odre|eno, 5) strani dràvljani iosobe bez dràvljanstva koji su zaposleni nateritoriju Republike Hrvatske ako me|una-rodnim ugovorom nije druk~ije odre|eno.Nezaposlene osobe obvezno su osiguranepod uvjetima i u trajanju utvr|enim propisi-ma o zapo{ljavanju.” (~lanak 10. Zakona)2

“Obvezno su osigurani: 1) obrtnici itrgovci pojedinci, upisani u odgovaraju}i re-gistar, 2) osobe koje u skladu s posebnim pro-pisima samostalno obavljaju profesionalnudjelatnost kao {to su odvjetnici, lije~nici, zu-bari, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori,prevoditelji, primalje i drugi, 3) vrhunski{porta{i i {ahisti, ako nisu osigurani po dru-goj osnovi” (~lanaka 11. Zakona)3


53

2 Zakon o zapo{ljavanju "N.N" 59/96. ~l. 3. Pored ostalih suprava na koja su "svi zaposlenici u radnom odnosu ob-vezno osigurani za slu~aj nezaposlenosti" i pravo nazdravstveno osiguranje, pravo na mirovinsko i invalidskoosiguranje i doplatak za djecu po propisima koji ure|uju tapodru~ja ...". Sada je to Zakon o mirovinskom osiguranjuu ~lanku 10. "vratio" propisima o zapo{ljavanju. Njih tre-ba tuma~iti uzajamno: vidi ~lanak 31-35 Zakona ozapo{ljavanju.

3 Pored ostalih, vidi: Zakon o trgova~kim dru{tvima u "N.N"111/93; Zakon o obrtu "N.N" 90/96, Zakon o odvjetni{tvu.

“Poljoprivrednici i ~lanovi njihovihku}anstava, koji obavljaju poljoprivrednudjelatnost kao jedino ili glavno zanimanje,obvezno se osiguravaju ako u trenutku pod-no{enja prijave na osiguranje ...” ispunjavajuuvjete utvr|ene u odredbi ~lanka 12. Zakona.

“Obvezno su osigurani ~lanovi upravetrgova~kih dru{tava, ako nisu obvezno osigu-rani po drugoj osnovi” (~l. 13. Zakona).

Osiguranici su u obveznom osiguranjusve}enici, redovnici, redovnice i ostali vjer-ski slu`benici za vrijeme slu`be za vjerskuzajednicu ako nisu obvezno osigurani po dru-goj osnovi.” (~lanak 14.) i “roditelj kojiobavlja roditeljske du`nosti u prvoj godiniìvota djeteta, a nije obvezno osiguran podrugoj osnovi”, pod uvjetima {to ih utvr|ujeodredba ~lanka 15. Zakona.

Posebnu kategoriju osiguranika u obvez-nom osiguranju ~ine oni osiguranici koji seosiguravaju “na osobni zahtjev” (hrvatskidràvljani zaposleni u inozemstvu kodme|unarodnih organizacija i stranih posloda-vaca ili na brodovima pod stranom zastavomako nisu obvezno osigurani po stranim propi-sima i dr.) (~lanak 16. Zakona).

III. 2. Osiguranici u produènom osigu-ranju su “osobe kojima je prestalo obveznomirovinsko osiguranje,” pod uvjetima i nana~in odre|en ~lankom 17. Zakona.

III. 3. Osobe osigurane u odre|enim okol-nostima

Odre|ene osobe obvezno su osigurane namirovinsko osiguranje, ali samo za slu~ajeveinvalidnosti i profesionalne bolesti (~lanak18. Zakona).4

III. 4. ^lanovi obitelji osiguranika

^lanovi obitelji osiguranika ili korisnikamirovine (starosne, prijevremene starosne iliinvalidske) osigurani su u slu~aju smrti osi-guranika ili korisnika mirovine (~l. 21.Zakona). ^lanove obitelji koji imaju ova pra-va i uvjete uz koje su oni osigurani odre|ujeZakon.

III. 5. Uvjet za sta` osiguranja

Samo “razdoblje koje je osiguranik pro-veo nakon navr{ene 15. godine ìvota u ob-veznom mirovinskom osiguranju i produè-nom osiguranju” ra~una se u sta` osiguranja(~l. 23. Zakona).

Kada osiguranik sam pla}a doprinose zaosiguranje priznat }e mu se sta` osiguranja“ako su u cijelosti pla}eni doprinosi za miro-vinsko osiguranje i obveze koje proizlaze izneupla}enih doprinosa” (~l. 24. Zakona).

Zakon o radu omogu}ava sklapanje ugo-vora o radu s punim, sa skra}enim i s radnimvremenom manjim od punoga radnog vreme-na. Svaki od tih oblika u mirovinskom osigu-ranju “tolerira” i Zakon o mirovinskom osi-guranju.

Naime, Zakon polazi od toga da je punoradno vrijeme 42 sata tjedno, ali i kra}e odtoga ako je tako “utvr|eno posebnim propisi-ma ili kolektivnim ugovorom” (st. 1. ~l. 25.Zakona), pa priznaje u to puno radno vrijemei rad u skra}enom radnom vremenu u to~noodre|enim slu~ajevima (st. 2. ~l. 25.). Zakon“prera~unava” sve oblike nepunog radnogvremena na puno radno vrijeme “u sta` osi-guranja u trajanju najvi{e 12 mjeseci za poje-dinu kalendarsku godinu” (~lanak 25.: - kodjednog ili vi{e poslodavaca, rad u sezoni, radinvalida zbog profesionalne nesposobnosti zarad).

Zakon posebno priznaje u sta` osiguranja“i razdoblja koje je osoba, odnosno osigura-nik proveo 1) na bolovanju nakon prestankazaposlenja ili dugog rada na osnovi kojega jebio osiguran, a za to razdoblje je primao nak-nadu pla}e, 2) na profesionalnoj rehabilitaci-


54

4 Pojam invalidnosti odre|en je u ~lanku 3., 18. i 19. Zakonao mirovinskom osiguranju.Pojam tjelesnog o{te}enja odre|en je u ~lanku 18. i 19.

~l. 56. I 172) st..1. i ~l. 191. Zakona o mirovinskom osig-

uranju.

Ozljeda na radu: ~l. 18-19; 37, 39. st. 3., 52. st. 5. i 191.

Zakona o mirovinskom osiguranju.

Profesionalna bolest: ~l. 18; ~l. 19. st. 2., ~l. 34. st. 3; ~l.

38; ~l. 39. st. 3; ~l. 52 st. 5. i ~l. 191. Zakona o mirovin-

skom osiguranju.

ji na koju je bio upu}en” (u odre|enomsvojstvu) “bez obzira da li je prije toga bioosiguran” i 3) koriste}i se naknadom pla}e usvezi s pravom na profesionalnu rehabilitaci-ju” (~l. 26. Zakona).

Odredbe ~lanka 27. Zakona mogu setuma~iti samo uz pomo} “posebnih propisa”,propisa o zapo{ljavanju i o pravima roditelja(iz ovoga i drugih zakona), jer se “u sta` osi-guranja ra~una ... i razdoblje koje je osoba(podvukao: U. M.) odnosno osiguranik pro-veo izvan zaposlenja na osnovi kojega je bioosiguran...”.

IV. OSIGURANICI I PRAVA

Prava u obveznom mirovinskom osigu-ranju za starost na temelju individualne kapi-talizirane {tednje odre|uje Zakon.

Tri su rizika (slu~aja) osiguranja: starost,invalidnost i smrt.

Svaki od navedenih rizika (slu~ajeva) osi-guranja (kada nastupi i kada su ispunjeni dru-gi zakonom odre|eni uvjeti) osnova je zastjecanje socijalnih prava (socijalnih prestaci-ja):

1) osigurani rizik starosti, osnova je za stje-canje prava na starosnu i prijevremenu sta-rosnu mirovinu;

2) osigurani rizik invalidnosti, osnova je zastjecanje prava na invalidsku mirovinu iprofesionalnu rehabilitaciju s naknadompla}e;

3) osigurani rizik smrti osnova je za stjecanjeprava na obiteljsku mirovinu.

Neke su prestacije “zajedni~ke” za pojedi-ne osigurane slu~ajeve. Tako je najni`a mirovi-na pravo za slu~aj starosti, invalidnosti i smrti,a osnovna mirovina za slu~aj starosti ako se za-konom o obveznom mirovinskom osiguranjuza starost na temelju individualne kapitalizira-ne {tednje i Zakonom o dobrovoljnom miro-vinskom osiguranju na temelju individualnekapitalizirane {tednje ne odredi druk~ije.

Tjelesno o{te}enje nije individualnost.Pravo zbog tjelesnog o{te}enja koje je poslje-

dica ozljede na radu i profesionalne bolestijest naknada zbog tjelesnog o{te}enja.

Navedena prava, u odre|enim slu~ajevi-ma i pod odre|enim uvjetima zahtijevaju iposebna (socijalne prestacije) koja se prizna-ju kao prava na naknadu putnih tro{kova usvezi s ostvarivanjem navedenih prava osigu-ranih prava). To je supsidijarno pravo uz jed-no od navedenih osnovnih prava.

Promjene su u~injene Zakonom o miro-vinskom osiguranju radikalne, i po ukidanjuprava koja su se priznavala do 31. prosinca1998. godine.5 To, u pravilu zna~i da se ta“biv{a” prava vi{e ne mogu priznavati, ali jeprimijenjeno na~elo ste~enih prava u mirovin-skom osiguranju do 31. prosinca 1998.Ste~ena prava na minimalnu mirovinu, za{tit-ni dodatak uz mirovinu, nov~anu naknadu zatjelesno o{te}enje zbog bolesti i ozljede izvanrada te pravo na doplatak za pomo} i njegu,osiguravaju se i od 1. sije~nja 1999., priznatasu u istom opsegu i uskla|uju se prema odred-bama Zakona o mirovinskom osiguranju (kaoi ostala prava: ~lanak 172. st. 1. Zakona).

Izvr{eno je i “~i{}enje” mirovinskog osi-guranja od prava koja po svojoj naravi pripa-daju socijalnoj skrbi (doplatak za pomo} injegu druge osobe i osposobljavanje za raddjece s te{ko}ama u du{evnom ili tjelesnomrazvoju).6

Tvrdi se da }e pravo na najni`u mirovinu(~lanak 82. Zakona), koja se odnosi i na sta-rosnu i na invalidsku i na obiteljsku mirovi-nu, biti “svojevrsna zamjena za minimalnumirovinu i za{titni dodatak uz mirovinu”).7


55

5 Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovin-skog i invalidskog osiguranja koji se u RepubliciHrvatskoj primjenjuju kao republi~ki zakon "N.N" 5326/83, 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93.,96/93., 44/94., 59/96., ; Zakon o mirovinskom i invalid-skom osiguranju individualnih poljoprivrednika "N.N"26/83., 49/83., 57/83., 47/86., 40/90., 26/93.; Zakon o ost-varivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranjapripadnika biv{e JNA "N.N" 96/93. i drugi.

6 Zakon o socijalnoj skrbi "N.N", 59/96.

7 [kember, A., Osnovni rizici i prava iz mirovinskog osigu-ranja, Zakon o mirovinskom osiguranju, Organizator,Zagreb, 1998. str. 104.

Korisnike “ste~enih prava” na temeljupreostale radne sposobnosti Zakon “prevodi”po slu`benoj du`nosti na invalidsku mirovinuzbog profesionalne nesposobnosti za rad.8

Ova kategorija korisnika prava u posebnomje poloàju zbog odre|ivanja “novoga prava”i zbog odre|ivanja visine toga prava. Radi se,naime, o najnovijim ~etirima kategorijama“prija{njih korisnika”: korisniku koji nije za-poslen, za vrijeme zaposlenja (na drugomposlu), za vrijeme zaposlenja sa skra}enimradnim vremenom i skra}enim radnim vre-menom na drugom poslu.

“Prevo|enje” se provodi “bez ponovnogocjenjivanja radne sposobnosti korisnika, a iiznos invalidske mirovine je posebno odre-|en. Ina~e, kada je kod osiguranika utvr|enaprofesionalna nesposobnost za rad, moè seponovno utvrditi preostala radna sposobnost“ako se, s obzirom na njegovo zdravstvenostanje, ìvotnu dob, naobrazbu i sposobnost,moè profesionalnom rehabilitacijom ospo-sobiti za rad s punim radnim vremenom nadrugom poslu” (~lanak 34. st. 4. Zakona).Kao {to se vidi nema vi{e u Zakonu upori{taza profesionalnu rehabilitaciju da bi se radiloskra}eno radno vrijeme na bilo kojem poslu.9

IV. 1. Divergencije u postupku

“U postupku rje{avanja o pravima iz mi-rovinskog osiguranja primjenjuju se odredbeZakona o op}em upravnom postupku, akoovim Zakonom nije druk~ije odre|eno” (~la-nak 9. stavak drugi Zakona).

Prava su iz mirovinskog osiguranja neo-tu|iva, osobna, materijalna, neprenosiva i nemogu se naslijediti (ako se ne radi o dospje-lim nov~anim primanjima koja nisu ispla}enado smrti korisnika), nezastariva (osim dos-pjelih, a neispla}enih mirovina i drugihnov~anih davanja “u slu~ajevima odre|enimZakonom”). “Ste~ena prava iz mirovinskogosiguranja, utvr|ena zakonom, mogu se uki-nuti samo u slu~ajevima odre|enim ovimZakonom“, kao i kori{tenje prava i njihovoograni~avanje. “Primanja na osnovi mirovin-skog osiguranja mogu biti predmet ovrhe iosiguranja u skladu sa zakonom.” (~lanak 5.Zakona)

U postupku valja razlikovati priznavanjeprava u mirovinskom osiguranju i osigura-vanje prava. Tako }e pravo na profesionalnurehabilitaciju priznati socijalnopravni organodre|en Zakonom, a rehabilitaciju je duànosigurati “poslodavac kod kojega je osigura-nik bio zaposlen u vrijeme nastanka invalid-nosti...” (~lanak 40. st. 1. Zakona). Postupakosiguravanja prava u ovom slu~aju nijeupravni postupak, ve} postupak odre|en Za-konom o mirovinskom osiguranju. To se od-nosi i na isplatu tro{kova profesionalne reha-bilitacije.

Poseban postupak predvi|en je u Zakonui u slu~aju “prilago|ivanja invalida rada zarad na poslu na koji je premje{ten, odnosnoupu}en nakon zavr{ene profesionalne rehabi-litacije, kada je ono potrebno radi postizanjanormalnoga radnog u~inka uz normalan na-por” (~lanak 41. st. 2.) Manjkavosti su ovoga“rje{enja”, pored ostaloga, i u difuznim poj-movima (“normalni radni napor”, “ normalniradni u~inak”).

U postupku se provo|enja profesionalnerehabilitacije invalida rada javljaju i ugovore-ni elementi (obveznopravni), kao npr. ugovoro provo|enju profesionalne rehabilitacije kodposlodavca ili ugovor s ustanovom za profe-sionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje invali-da. Druga je strana ugovora Zavod (Hrvatskizavod za mirovinsko osiguranje).

Dr. sc. MARINKO \. UÛR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2):51-66, 2000.

56

8 Prema odredbi ~lanka 174. Zakona o mirovinskom osigu-ranju: "Korisnicima prava na temelju preostale radne spo-sobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmije-njene radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili premapropisima koji su vaìli do 31. prosinca 1993., prevode seta prava (podvukao N. N.) od 1. sije~nja 1999. po slu`be-noj du`nosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalnenesposobnosti za rad prema odredbama ovoga Zakona".

9 Profesionalna nesposobnost za rad (invalidnosti) postojikada je kod osiguranika "zbog promjena u zdravstvenomstanju koje se ne mogu otkloniti lije~enjem, radna sposob-nost trajno smanjena za vi{e od polovice prema tjelesno ipsihi~ki zdravome osiguraniku iste ili sli~ne naobrazbe isposobnosti."(st. 1. ~lanak 34. Zakona o mirovinskom osi-guranju)


57

Sloènost postupka ~ine i pregledi po“ovla{tenom vje{taku”.10 U postupku sudjelu-je Zavod, korisnik prava, poslodavac iovla{teni vje{tak. Prethodno je donesenorje{enje o priznavanju prava na profesionalnurehabilitaciju po Zakonu o op}em upravnompostupku, a koje mora postati pravomo}no.11

Pored navedenih, a nakon zavr{etka pro-fesionalne rehabilitacije, javlja se (opet sadau funkciji socijalnopravnog organa) “nad-le`na slu`ba zapo{ljavanja” (~lanak 47. st. 3.te ~l. 48. st. 2. Zakona), ali, i dok rehabilita-cija traje, moè do}i do “naknadnog lije~e-nja” ili “medicinske rehabilitacije” kada seprovodi postupak po propisima o zdravstve-nom osiguranju (~lanak 49. Zakona). 12

Socijalno pravni odnos nastaje u praviluinicijativom osiguranika, odnosno na zahtjevosiguranika (npr. u ~lanku 54. kada osigura-nik podnosi zahtjev za invalidsku mirovinuili u ~l. 32. st. 2. kada se podnosi zahtjev zapriznanje prava na starosnu mirovinu i prije-vremenu starosnu mirovinu).

Poseban je postupak kada se pojedinopravo ste~eno na osnovi invalidnosti mijenjai kada se stje~e novo pravo “zbog promjena ustanju invalidnosti”, odnosno kada se “utvr-|eno pravo gubi” (~lanak 55. Zakona).

Pojedina~nim rje{enjem (pojedina~niupravni akt) utvr|uju se “u mjese~noj svoti”mirovine i ostala nov~ana primanja iz miro-vinskog osiguranja. Ova primanja ispla}ujuse unatrag (~lanak 87. st. 1. Zakona).

Zakon odre|uje razloge kada se “dospje-la primanja” mogu isplatiti unatrag (~l. 87. st.2.), odnosno na~in isplate mirovina u ino-zemstvo (“u skladu s me|unarodnim ugovo-rom ili na temelju uzajamnosti” – ~l. 88.Zakona).

Posebna je pravna radnja u postupku“vlastiti izbor” samo jedne mirovine “akoosiguranik, odnosno korisnik mirovine stek-ne pravo na dvije ili vi{e mirovina ...” (~l. 89.Zakona).

IV. 2. Ponovno ostvarivanje, obustavlja-nje isplate i odre|ivanje nove mirovine

Zakon o mirovinskom osiguranju razliku-je postupke koji se odnose na (1) stjecanjeprava uz ostvarivanje prava, (2) odre|ivanjemirovine, (3) ponovno ostvarivanje prava, (4)obustavljanje isplate mirovine i (5) postupakprimanja mirovine.

U navedenim postupcima Zakon razliku-je pojmove osiguranika, korisnika prava i ob-veznika upla}ivanja doprinosa za mirovinskoosiguranje.

Za ostvarivanje prava iz mirovinskog osi-guranja koriste se podaci sadràni u mati~nojevidenciji (st. 1. ~l. 97.).

U postupcima se koriste isprave izdane uskladu sa zakonom, a sluè za utvr|ivanjesvojstva osiguranika, mirovinskog staà,pla}e, osnovice i osiguranja, naknade pla}e idoprinosa.

Postupak se, u pravilu vodi u nadle`nojpodru~noj ustrojbenoj jedinici Zavoda gdjese vodi mati~na evidencija: (1) prema sje-di{tu poslodavca, (2) prema mjestu registra-cije, odnosno obavljanja djelatnosti, (3) pre-ma prebivali{tu koje je osiguranik imao prijeodlaska u inozemstvo, (4) prema sjedi{tunadle`ne slu`be zapo{ljavanja, (5) prema sje-di{tu tijela nadle`nog za utvr|ivanje katastar-skog prihoda od poljoprivrede, (6) ustrojbenajedinica Zavoda u kojem je osiguranik ostva-rio pravo iz mirovinskog osiguranja, odnosnoustrojbena jedinica Zavoda koja obavljaisplatu mirovinskog primanja, (7) prema mje-stu prebivali{ta, (8) prema sjedi{tu trgova~-kog dru{tva.

IV. 3. Postupak za ostvarivanje prava izmirovinskog osiguranja

O pravima na mirovinsko osiguranje i izmirovinskog osiguranja donosi se rje{enje. U

10 "Invalid rada s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, kojinije u roku od {est mjeseci od dana pravomo}nosti rje{enjao priznavanju prava upu}en na profesionalnu rehabilitaci-ju, Zavod upu}uje na pregled ovla{tenom vje{taku premaovome Zakonu radi ponovne ocjene preostale radne spo-sobnosti" (~l.45. Zakona)

11 Zakon o op}em upravnom postupku "N.N" 53/91.

12 Zakon o zdravstvenom osiguranju "N.N" 1/97.


58

prvom stupnju rje{enje donosi ustrojbena je-dinica Zavoda na ~ijem je podru~ju osiguranaosoba koja ostvaruje pravo, odnosno od kojese izvodi pravo bila posljednji put osigurana,a u drugom stupnju – sredi{nja ustrojbena je-dinica Zavoda.

O pravima iz mirovinskog osiguranjakoja se ostvaruju primjenom me|unarodnihugovora rje{ava u prvom stupnju – sredi{njaustrojbena jedinica Zavoda, u drugom stup-nju – nadle`no tijelo koje imenuje Upravnovije}e Zavoda (~lanak 105. st. 4. Zakona).

IV. 3.1. Utvr|ivanje prava na osiguranje

“Pravo na mirovinsko osiguranje utvr|ujese priznanjem svojstva osiguranika” (st. 1. ~l.106. Zakona).

Nadle`no tijelo Zavoda donosi rje{enje opriznavanju svojstva osiguranika. Nadle`notijelo donosi rje{enje o prestanku svojstvaosiguranika (~l. 107. st. 1.), u slu~aju kada tozahtijeva “osoba za koju obveznik pla}anjadoprinosa ne podnese prijavu, odnosno odja-vu osiguranja”, kao i u slu~aju “ako Zavod natemelju prijave na osiguranje ne priznasvojstvo osiguranika ili to svojstvo prizna ponekom drugom temelju ...” (~l. 108. Zakona).

“Osiguraniku prestaje svojstvo osigurani-ka prestankom okolnosti na temelju kojih jestekao svojstvo osiguranika ...”, a poljopri-vrednicima i ~lanovima njihovih ku}anstava,te sve}enicima, redovnicama i ostalim vjer-skim slu`benicima “i u slu~aju stjecanja pra-va na mirovinu” (~l. 109. Zakona).

IV. 3.2. Utvr|ivanje prava iz osiguranja

“Prava iz mirovinskog osiguranja ostva-ruju se u Zavodu” (st. 1. ~l. 110), a “Postupakza ostvarivanje prava iz mirovinskog osigu-ranja pokre}e se na zahtjev osiguranika, od-nosno osigurane osobe, ako ovim Zakonomnije druk~ije odre|eno” (st. 1. ~l. 111.)

Dok traje zaposlenje “postupak za ostva-rivanje prava na temelju invalidnosti pokre}ese i u povodu prijedloga izabranog doktoramedicine primarne zdravstvene za{tite (st. 2.~l. 111. Zakona).

“Postupak radi kontrolnog pregleda (uslu~ajevima {to ih utvr|uje Zakon ...) pokre}enadle`na ustrojbena jedinica slu`be Zavodapo slu`benoj du`nosti” (st. 4. ~l. 111.).

Poseban je postupak propisan za vje{ta~e-nja “kada se pri rje{avanju o pravu iz miro-vinskog osiguranja utvr|uje invalidnost, tje-lesno o{te}enje ili op}a nesposobnost za rad~lanova obitelji ...”, kao i razlozi prestankaprava na temelju invalidnosti (~l. 113. do ~l.115. Zakona).

Sloèn je i posebno propisan postupak re-vizije nalaza i mi{ljenja o invalidnosti, a natemelju kojega se stje~e pravo prema Zakonu(~l. 116. Zakona).

“Rje{enje o priznavanju prava iz mirovin-skog osiguranja izvr{ava se odmah nakondono{enja ...”, a izvr{ava ga Zavod (~l. 119.Zakona).

IV. 3.3. @alba, obnova postupka, revizija idrugo

“Protiv rje{enja o pravima i obvezama izmirovinskog osiguranja donesenog u prvomstupnju moè se izjaviti àlba sredi{njojustrojbenoj jedinici slu`be Zavoda” (st. 1. ~l.120).

Zakon predvi|a postupak obnove postup-ka (~l. 121.), na zahtjev stranke ili po slu`be-noj du`nosti, utvr|uju}i na~elo nezastarivostiprava iz mirovinskog osiguranja.

Zakon utvr|uje slu~ajeve kada se moèpravomo}no rje{enje izmijeniti novim rje{e-njem (~l. 122.)

“Rje{enje, kojim se rje{ava o svojstvuosiguranika, mirovinskom staù i dokupustaà, podlijeè reviziji. Reviziju obavlja sre-di{nja ustrojbena jedinica Zavoda” (~l. 123.st. 1. i 2.). “U reviziji se moè na rje{enje datisuglasnost, izmijenit ga ili poni{titi” (~l. 125.st. 1.)

“Pravomo}no rje{enje Zavoda moè seponi{titi, oglasiti ni{tavnim ili ukinuti po pra-vu nadzora u slu~ajevima i uz uvjete propisa-ne Zakonom o op}em upravnom postupku”(~l. 126. st. 1.). “Rje{enje doneseno u dru-


59

gom stupnju u povodu àlbe, odnosno rje-{enje doneseno pri obavljanju prava nadzora... kona~no je u upravnom postupku i protivnjega se moè pokrenuti upravni spor, akoovim zakonom nije druk~ije odre|eno”. (~la-nak 126. st. 3. Zakona).

V. POSEBNOSTI U ORGANIMA, PRAVIMA I ROKOVIMA

“Zavod ima javne ovlasti u rje{avanju opravima i obvezama iz mirovinskog osigu-ranja” (~lanak 127. st. 2. Zakona). U ovojodredbi (i drugima) Zakon govori o pravimai obvezama iz mirovinskog osiguranja. Taprava i obveze ~ine sadràj socijalnopravnihodnosa koji nastaju izme|u subjekata u miro-vinskom osiguranju.

V.1. Veliki problem u socijalnopravnimodnosima u mirovinskom osiguranju pred-stavljaju navedeni i drugi postupci u stjeca-nju svojstva osiguranika i osigurane osobe,ali i u ostvarivanju prava iz mirovinskog osi-guranja. No, taj je problem potenciran broj-nim provedbenim propisima za primjenuZakona, kako onih {to ih donose VladaRepublike Hrvatske i nadle`na ministarstvatako i Statut i drugi op}i akti Zavoda kojimase ure|uju prava i obveze osiguranika i kori-snika prava.

V.2. Zakon obvezuje Zavod na dva iz-vje{taja. Jedan je onaj {to ga je Zavod “obve-zan najmanje jedanput godi{nje podnijeti(izvje{}e o svojemu radu) ministarstvu nad-le`nom za mirovinsko osiguranje, a drugi je“izvje{}e o godi{njem poslovanju”, {to ga Za-vod dostavlja Hrvatskom dràvnom saboru.

V.3. Kao socijalnopravni organi, u odre-|enom se smislu javljaju i oni “obveznicipla}anja doprinosa” za mirovinsko osigura-nje {to ih je Zakon takvima odredio (poslo-davci i s njima izjedna~eni subjekti, Hrvatskizavod za zapo{ljavanje, Hrvatski zavod zazdravstveno osiguranje, Centar za socijalnuskrb, Republika Hrvatska, {kole, visoka u~ili-{ta i nadle`na dràvna tijela i dr.), s posebnimovlastima i aktivnostima.

Teorija socijalnog prava u~i da, poreddrugih specifi~nosti u socijalnopravnoj me-todi, stoji i ona da se sankcija za neuspostav-ljanje socijalnopravnog odnosa moè izre}isamo (u nov~anom obliku) socijalnopravnomorganu (drugom subjektu tog odnosa).

U {irem smislu, taj je drugi subjekt i pos-lodavac komu se moè izre}i nov~ana kaznaza prekr{aj: “ako ne prijavi po~etak ili presta-nak poslovanja ...”, “ako ne prijavi ili ne od-javi osiguranje ...”, sta` osiguranja i dr., “akodoprinos za mirovinsko osiguranje ne pla}a upropisanim rokovima i dr. (~l. 168. Zakona).Kazna se moè izre}i i Hrvatskom zavodu zazdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavoduza zapo{ljavanje (~l. 169. Zakona).

Me|utim, izuzetak se od pravila da osigu-ranik ne moè biti ka`njen, provodi samoonda “kad sam pla}a doprinos za mirovinskoosiguranje”, pa on tada zapravo i nije kori-snik prava jer je pla}anje doprinosa osnova iuvjet za prava iz mirovinskog osiguranja (~l.170.).

Pored nov~ane kazne poslodavcu, odno-sno osiguraniku koji je sam obveznikpla}anja doprinosa, moè se “uz nov~anukaznu izre}i i mjera oduzimanja dozvole zaobavljanje djelatnosti ili zanimanja u trajanjudo jedne godine” (~l. 171. Zakona).

V.4. Neujedna~enost u postupanju omo-gu}ava i nedosljednost pri upotrebi pojmovajer se, pored drugih, javljaju i “osiguravanjeprava ... u istom opsegu”, “uskla|ivanje mi-rovina i drugih prava” na na~in utvr|en uop}em aktu Zavoda, “iskazivanje mirovine iostalih mirovinskih primanja”, “odre|ivanjenove svote mirovine”, “prevo|enje prava”,“utvr|ivanje aktualne vrijednosti mirovine”,“nastanak kori{tenja prava”, “ponovno odre-|ivanje mirovine” i drugi.

V.5. Dan stjecanja prava, rok u kojem semoè podnijeti zahtjev za ostvarivanje pravana starosnu i prijevremenu starosnu mirovinui uplate doprinosa, a kao pretpostavka za stje-canje prava na te mirovine, u Zakonu suure|eni kroz postupovne odredbe “va`nim za


60

stjecanje prava na starosnu i prijevremenumirovinu”.13

Starosna i prijevremena starosna mirovi-na stje~u se na dan na koji su ispunjeni uvje-ti za njihovo stjecanje (~l. 30.,, 178., 179. i ~l.54. Zakona) odnosno u ~lanku 31. i 182.Zakona. Za starosnu i prijevremenu starosnumirovinu to je u pravilu dan na koji su kumu-lativno ispunjeni uvjeti ìvotne dobi i miro-vinskog staà, a propisani za stjecanje tih mi-rovina.

Mirovina se moè ste}i tek prvoga danaod dana prestanka osiguranja. Mirovina se nemoè ostvarivati i biti osiguran. Izuzetak jesamo kada se prima invalidska mirovina zbogprofesionalne nesposobnosti za rad. Uspo-stavom osiguranja obustavlja se isplata miro-vine (~l. 90. st. 3. Zakona).

Ako se pravo na mirovinu uspostavljaznatno kasnije nego {to su ispunjeni propisa-ni uvjeti, mirovina se moè ste}i samo zaubudu}e (u odnosu na dan podno{enja zaht-jeva) te za najvi{e {est mjeseci unatrag.

Zakon razlikuje u tom smislu tri perioda,“tri vremena”: (1) dan na koji su ispunjeniuvjeti za starosnu i prijevremenu starosnu mi-rovinu, (2) dan prestanka osiguranja i (3) danpodno{enja zahtjeva za ostvarivanje tih prava.

V.6. Prava su iz mirovinskog osiguranjastrogo osobna prava koja se (kao {to je napi-sano), u pravilu, ostvaruju samo na zahtjevosiguranika. (Poslodavac ne moè u ime za-poslenika podnijeti zahtjev za stjecanje pravana mirovinu).

Zahtjev za priznavanje prava na starosnu iprijevremenu starosnu mirovinu moè sepodnijeti najranije dva mjeseca prije prestan-ka osiguranja (dakako kad se zna da }e bitikumulativno ispunjena oba zahtjeva: dob ista` za stjecanje prava), a nakon {to su uvjetiza stjecanje prava ispunjeni zahtjev ne moèzastariti jer prema ~lanku 5. st. 2. Zakona“prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu

zastarjeti” (izuzev dospjelih, a neispla}enihnov~anih davanja po Zakonu). Pa i u tomslu~aju pravo na mirovinu moè se ostvaritinajvi{e {est mjeseci unatrag ({to je rezultatfinancijskog, a ne drugog karaktera).

V.7. Bez obzira {to se radi o istom susta-vu mirovinskog osiguranja zaposlenika, sa-mostalnih gospodarstvenika i poljoprivredni-ka, oni nisu u jednakom poloàju u stjecanjuprava. Naime, zaposlenici stje~u prava iz mi-rovinskog osiguranja i u slu~aju da za njihposlodavac nije uplatio du`ne doprinose, aprema ~lanku 24. Zakona. Kada su u pitanjuosobe koje su same obveznici uplate doprino-sa, onda one mogu za odre|ena razdoblja ost-variti sta` osiguranja i temeljem togaodre|ena prava, samo ako je doprinos u cije-losti upla}en (~lanak 32. st. 4., u vezi s ~lan-kom 10. st. 1., t. 4., ~l. 11. do ~l. 14. i ~l. 16.i 17. Zakona).

V.8. Posebnu skupinu ~ine osiguranici iprava po osnovi beneficiranog staà. Ovdjese ne radi o nejednakostima, ve} poku{aju dase te kategorije izjedna~e zbog “nejednakogpoloàja” s drugim osiguranicima i pravimakoja ne spadaju u te skupine. 14 U ostvarivanjuprava ove skupine “prati” i poseban postupak.

V.9. Prava na osnovi invalidnosti

Postupci, organi i rokovi posebno suizraèni u pravima na osnovi invalidnosti.15

Sloènost sadràja pojma invalidnosti nije iz-van konteksta sadràja Zakona. Taj sadràj

13Poto~njak, @., Zbornik: "Zajedni~ke odredbe" Organiza-tor, Zagreb, 1998. str. 149.

14Zakon o staù s pove}anim trajanjem "N.N" 71/99 u ~lan-ku 1. osiguranika s beneficiranim staòm svrstava u triskupine: (1) osiguranici zaposleni na osobito te{kim i zazdravlje i radnu sposobnost {tetnim radnim mjestima; (2)osiguranici koji nakon odre|enih godina ìvota, zbog na-ravi i teìne posla, dolaze u priliku da im fiziolo{ke funk-cije organizma opadaju u toj mjeri da onemogu}avajudaljnje uspje{no obavljanje toga posla, i (3) osiguranicislijepe osobe, osobe oboljele od distrofije i srodnihmi{i}nih i neuromi{i}nih bolesti, oboljeli od paraplegije,cerebralne i dje~je paralize, multipleks skleroze, reuma-toidnog artritisa, gluhe osobe te osobe kod kojih postojefunkcionalni poreme}aji zbog kojih se ne mogu samostal-no kretati bez uporabe invalidskih kolica.

15 Pojam invalidnosti odre|en je u ~lanku 34. Zakona o mi-rovinskom osiguranju.


61

obja{njavaju pojmovi: trajna nesposobnost zarad, promjena zdravstvenog stanja, lije~enje,smanjenje radne sposobnosti, tjelesno idu{evno zdravi osiguranik, izobrazba i spo-sobnost, ~etiri uzroka nesposobnosti za rad(bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu,profesionalna bolest), profesionalna nespo-sobnost za rad, op}a nesposobnost za rad, od-govaraju}i (prikladni) poslovi, profesionalnarehabilitacija i drugi.

Bitno su razli~iti postupci ocjene invalid-nosti zbog smanjene radne sposobnosti i oc-jene invalidnosti kod gubitka radne sposob-nosti ako osiguranik moè na svojem poslu ilina poslovima koje obavlja, (tjelesno i psi-hi~ki zdrav osiguranik iste ili sli~ne izobraz-be i sposobnosti), a rije~ je o poslovima kojisu odgovaraju}i poslu na kojem osiguranikradi, raditi s radnim vremenom od 3,5 sata nadan ili vi{e. Kod takvog osiguranika ne po-stoji invalidnost, tj. potpuno je sposoban zarad. Gubitak radne sposobnosti postoji akoosiguranik ne moè raditi polovicu (ili vi{e)punog radnog vremena (bez obzira {to bi mo-gao raditi jedan, dva sata dnevno).

Osiguranik kod kojega je do{lo do sma-njenja radne sposobnosti (profesionalna ne-sposobnost za rad) prolazi posebne postupkeimaju}i u vidu koje pravo moè ostvariti: pra-vo na invalidsku mirovinu ili pravo na profe-sionalnu rehabilitaciju. Javlja se i poslodavackoji je duàn, prema ~lanku 77. Zakona oradu, osiguraniku osigurati druge poslove zakoje je sposoban. U postupku sudjelujeovla{tena osoba koja utvr|uje smanjenu rad-nu sposobnost, ali i zaposleni~ko vije}e ilislu`ba zapo{ljavanja.

Osiguranik kod kojega je do{lo do gubit-ka radne sposobnosti (op}a nesposobnost zarad) moè ostvariti pravo na invalidsku miro-vinu (~lanak 52. st. 1l. Zakona).

Neposredna opasnost od invalidnostiustanovljava se u posebnom postupku: utvr-|uje se bolest ili profesionalna bolest kao uz-rok neposredne opasnosti od nastanka inva-lidnosti. Na temelju utvr|enog postojanja ne-

posredne opasnosti od invalidnosti osigura-nik ne stje~e status invalida rada niti moèostvariti neko pravo na temelju Zakona, aliostvaruje pravo na raspored na druge poslovekod poslodavca.16

Neposredna opasnost od nastanka inva-lidnosti ne moè se utvr|ivati za obrtnika,poljoprivrednika i sl. osiguranika.

V.10. Ozljeda na radu i profesionalna bolest

Za osiguranika je bitno je li invalidnostnastala zbog ozljede na radu jer to utje~e nastjecanje prava na invalidsku mirovinu iliprofesionalnu rehabilitaciju. Bitni su elemen-ti definicije ozljede na radu: vanjski doga|aj,radnja ~ovjeka, nasilnost, poslovni karakter.

Profesionalne bolesti su bolesti izazvaneduìm neposrednim utjecajem procesa rada iuvjeta rada na odre|enim poslovima na te-melju kojih je uspostavljeno svojstvo osigu-ranika prema Zakonu. 17

Posebni su postupci za utvr|ivanje posto-janja ozljede na radu kod profesionalne bole-sti, kao i za priznavanje prava po toj osnovi.18

Pravo na naknadu zbog tjelesnogo{te}enja moè se ostvariti samo ako je uzrokozljeda na radu ili profesionalna bolest.Ozljeda je na radu profesionalni uzrok i rizik.Da bi se slu~aj mogao priznati kao ozljeda naradu, potrebno je da taj doga|aj ima poslovnikarakter (da je vremenski, prostorno i uzro~-no povezan s redovnim radom osiguranika).

VI. POSTUPAK ÛVA ZAKONITOST IPRAVNU SIGURNOST

Novi je mirovinski sustav u RepubliciHrvatskoj na snazi u prvom stupcu (razini)tek jednu godinu dana. Analiza o njegovimu~incima i posljedicama jo{ nema, a njegovusvrhovitost moèmo prvenstveno cijeniti potim posljedicama. Rje{enja de lege lata su

16 Zakon o radu: ~l.77. i 78.

17 Zakon o listi profesionalnih bolesti "N.N" 162/98

18 Vidi i Zakon o za{titi na radu "N.N" 59/96.


62

takva kakva su. Njih treba primjenjivati jer sesamo tako moè o~uvati na~elo zakonitosti ipravna sigurnost bez koje nema suvremenogdemokratskog dru{tva.

Sada su, uglavnom, poznati osnovni pro-pisi u mirovinskom sustavu. Pravne normesadràne u tim propisima treba primijenitidosljedno, bez obzira na sve okolnosti u koji-ma se ostvarivanje propisa realizira. O~ekujese da }e vi{e od jednog milijuna subjekataovih specifi~nih socijalnopravnih odnosamo}i o~ekivati i primiti prava koja suutvr|ena u propisima: od statusa osiguranikado pojedine socijalne prestacije koja pojedi-nom korisniku pripada, a pod odre|enim uv-jetima. Ne bi bilo dobro ako se ne ostvari ono{to je propisano.

Ne ulaze}i u sadràj pojedinih prava umirovinskom osiguranju, nagla{ava se zna~ajpostupovnih odredbi propisa kojima su taprava priznata. Postupak je put, na~in kakoostvariti propisano pravo. Postupak stvara iobveze (terete) subjektima ovih pravnih od-nosa.

U ovom sustavu brojni su socijalnopravnisubjekti, a jo{ brojniji socijalnopravni odnosime|u njima. Propisima je njihovo djelovanje(postupanje) odre|eno i o~ekuje se da se tisubjekti toga odre|enog postupka drè.

Na~ela propisa u mirovinskom sustavuosnova su i okvir pravne sigurnosti u tom su-stavu.

VI.1. Nezastarivost prava

“Zastarjelo{}u prestaje pravo zahtijevatiispunjenje obveze” (~lanak 360. st. 1. Zakonao obveznim odnosima). U mirovinskom osi-guranju prava ne zastarijevaju. Mirovinsko jeosiguranje dugoro~no osiguranje. Prava suza{ti}ena zakonom. Samo pod uvjetimaodre|enim zakonom, dospjele a neispla}enemirovine i druga nov~ana davanja u mirovin-skom osiguranju mogu zastarjeti (~lanak 5.st. 2. Zakona).

Karakter i sadràj prava u mirovinskomosiguranju odredio je i sadràj citirane nor-

me. To ne zna~i da su stranke - subjekti utome neograni~eno slobodni jer }e pravo namirovinu npr. koristiti od dana podno{enjazahtjeva i najvi{e {est mjeseci unatrag odpodnesenog zahtjeva. Na ovaj na~in stvara sei u materijalnom smislu sigurnost za sredstvaiz kojih se ispla}uju mirovine i druganov~ana primanja po principu generacijskesolidarnosti. Prema tome, vrijeme je kaopravna ~injenica posebno bitno za realizacijuprava. Bez obzira koliko dugo osiguranik nijekoristio pravo da podnese zahtjev na mirovi-nu, to pravo ne prestaje nevr{enjem (neobav-ljanjem) prava.

Sporazum (ugovor, nagodba) izme|uZavoda i osiguranika o zastarjevanju prava namirovinu ili drugo nov~ano potraìvanje nemoè proizvoditi pravne u~inke ni za te sub-jekte socijalnopravnog odnosa ni za tre}eosobe. Osiguranik se ne moè prisiliti dapodnese zahtjev za starosnu mirovinu, ali jedrugi subjekt, socijalnopravni organ, duàn,kada osiguranik podnese zahtjev i ispuni uv-jete, priznati mu to pravo, a u skladu sa zako-nom.

Nezastarivost prava iz mirovinskog osi-guranja treba tuma~iti u korist osiguranika,odnosno korisnika prava pa i u pravu da prei-spituje pravo i visinu mirovine i drugog pra-va. To su socijalna prava (ljudska prava).

Podno{enjem zahtjeva za ostvarivanjeodre|enog prava osiguranik ulazi u procesnapravila, daleko stroìja nego {to je re~enona~elo, pa se zbog toga (u nekim djelima)tvrdi da na~elo nezastarivosti ne moè diratiu meritum jer to zamjenjuju izvanredni prav-ni lijekovi.

Izvanredni pravni lijekovi u mirovinsko-invalidskom osiguranju izviru (i posljedicasu) iz stroge osobnosti prava iz mirovinskogosiguranja koje je utemeljeno na uspostavl-jenom obveznom osiguranju i uzajamnimodnosima osiguranika i socijalnopravnogorgana na drugoj strani.

U odredbi je ~lanka 122. Zakona o miro-vinskom osiguranju propisano: “Pravomo}no


63

rje{enje moè se izmijeniti novim rje{enjemako je prvim rje{enjem povrije|en zakon iliop}i akt Zavoda na {tetu osiguranika, odno-sno osigurane osobe.” Novo rje{enje donijet}e se i onda kada se sazna za nove ~injenicekoje utje~u na pravo osiguranika, odnosnoosigurane osobe, a koje su nastale nakondono{enja rje{enja o pravu.”

Prema odredbi ~lanka 123. Zakona o mi-rovinskom osiguranju “Rje{enje, kojim serje{ava o svojstvu osiguranik, mirovinskomstaù i dokupu staà, podlijeè reviziji.”Revizija odlaè izvr{enje rje{enja, a obavljaje sredi{nja ustrojstvena jedinica Zavoda. “Ureviziji se moè na rje{enje dati suglasnost,izmijeniti ga ili poni{titi” (~l. 125. st. 1.Zakona).

Zakon o mirovinskom osiguranju poznajei poseban razlog za obnovu postupka, kada sesazna za nove ~injenice (“nova causa super-veniens”) iako to ne poznaje Zakon o op}emupravnom postupku.

“Rje{enje doneseno u drugome stupnju upovodu àlbe, odnosno rje{enje doneseno priobavljanju prava nadzora ... kona~no je uupravnom postupku i protiv njega se moèpokrenuti upravni spor, ako ovim Zakonomnije druk~ije odre|eno” (~lanak 126. st. 3.Zakona).

Specifi~nost je postupka u nagla{enompravu nadzora, ali “u slu~ajevima i uz uvjetepropisane Zakonom o op}em upravnom po-stupku” (~l. 126. st. 1. Zakona).

VII. ZAKLJUÂK

VII.1. Zakon je o mirovinskom osigura-nju, pored ostalog, u nomotehni~kom smislu,sloèn, generalni, univerzalni propis velikogopsega. Karakteriziraju ga jezi~ni pojmovi ipravne kategorije, ali i postupak o kome semalo vodilo ra~una u izradi i dono{enju ovogZakona.

Prava iz mirovinskog osiguranja ostvaru-ju se u upravnom postupku. Me|utim, to je“okvirna”, principijelna odredba jer su brojna

pitanja postupka u mirovinskom osiguranjupropisana Zakonom o mirovinskom osigu-ranju, ali i drugim podzakonskim aktima iop}im aktima Zavoda. Rije~ima se Zakona oop}em upravnom postupku (~lanak 3.) radi osupsidijarnoj primjeni ZUP-a. U provedbiZakona o mirovinskom osiguranju va`no jeda se, u svakom konkretnom socijalnoprav-nom odnosu, primjene na~ela ZUP-a: na~elozakonitosti, na~elo za{tite prava gra|ana iza{tite javnog interesa, na~elo u~inkovitosti,na~elo materijalne istine, na~elo saslu{anjastranke, na~elo ocjene dokaza, na~elo samo-stalnosti u postupku rje{avanja o konkretnompravu, na~elo ekonomi~nosti postupka,na~elo pomo}i neukoj stranci i dr.

Istina, neka od re~enih na~ela dolazemanje do izraàja (na~elo saslu{anja stranke,na~elo samostalnosti u rje{avanju, na~elouporabe jezika i pisma i dr.).

Prihva}eno je na~elo dvostupnosti prirje{avanju i na~elo sudske za{tite u upravnomsporu.

VII.2. Postupak ima svoju tehnologiju:prijava osiguranja (ili dono{enje rje{enjakoje tu prijavu zamjenjuje), utvr|ivanjesvojstva osiguranika i utvr|ivanje prava naosiguranje.

Slijedi utvr|ivanje prava iz osiguranja. Zato je nadleàn Zavod. Postupak moè inicira-ti stranka podno{enjem zahtjeva, a moè gainicirati nadle`ni organ Zavoda po slu`benojdu`nosti.

Kada se radi o utvr|ivanju prava na te-melju invalidnosti, postupak se pokre}e naprijedlog izabranog doktora medicine pri-marne zdravstvene za{tite.

Podaci u mati~noj evidenciji bitni su zautvr|ivanje mirovinskog staà, pla}e, osno-vice osiguranja i drugih ~injenica na temeljukojih se stje~e, odnosno odre|uje pravo namirovinu.

Zakon o op}em upravnom postupku uve-like koristi, kao dokazno sredstvo, izjavusvjedoka. Zakon o mirovinskom osiguranjuto “dokazno sredstvo” koristi izuzetno “u


64

slu~aju dokazivanja svojstva osiguranika imirovinskog staà” kada se radi o periodimaiz Domovinskog rata i staà u Hrvatskoj do-movinskoj vojsci od 1941. do 1945. godine.

VII.3. Poseban je postupak odre|ivanjaopsega i sadràja medicinske dokumentacijena temelju koje se vje{ta~i o invalidnosti jerje Zakon izvr{io korjenite promjene u po-stupku utvr|ivanja invalidnosti, tjelesniho{te}enja i op}e nesposobnosti za rad. To jesada u nadle`nosti ovla{tenih vje{taka (poje-dinaca) jer su invalidske komisije prestale sradom 31. prosinca 1998.

Dio te “posebnosti” ~ini i “obvezni kon-trolni pregled” nakon ste~enog prava iz miro-vinskog osiguranja “u roku od ~etiri godineod dana utvr|ene invalidnosti”.

Pojedina prava teku od dana kada suutvr|ena (kao npr. dan nastanka invalidnosti,odnosno tjelesnog o{te}enja utvr|uje se nadan kada je na temelju pregleda ovla{tenogvje{taka dano mi{ljenje ...)

Pored ovoga, svaki nalaz i mi{ljenjeovla{tenog vje{taka o invalidnosti, a na te-melju koje se stje~e pravo iz mirovinskog osi-guranja, obvezno podlijeè reviziji i to prijedono{enja rje{enja o pravu. Reviziju obavljastru~no povjerenstvo.

VII.4. @alba na prvostupanjsko rje{enje opravima i obvezama iz mirovinskog osigu-ranja ne odga|a izvr{enje rje{enja, osimrje{enja o priznavanju prava na profesionalnurehabilitaciju.

Zbog karaktera prava iz mirovinskog osi-guranja Zakon predvi|a mogu}nost obnovepostupka, druk~ije nego {to su uvjeti i radovipostavljeni u Zakonu o op}em upravnom po-stupku (na zahtjev stranke ili po slu`benojdu`nosti).

Zakon utvr|uje uvjete izmjene pravo-mo}nog rje{enja i dono{enje novog rje{enja

(ako je prvim rje{enjem povrije|en Zakon ili

op}i akt Zavoda na {tetu osiguranika, kada se

sazna za nove ~injenice koje utje~u na pravo,

a koje su nastale nakon dono{enja prvog

rje{enja).

VII.5. Zakon specifi~nije ure|uje reviziju.

Nema revizije u op}em smislu, ali postoji

prethodna revizija.

Propisana je revizija rje{enja o utvr|iva-

nju mirovinskog staà, rje{enja o svojstvu

osiguranika i o dokupu staà (tamo gdje su

priznata).

Ako je protiv rje{enja izjavljena alba, re-

vizija se rje{enja obavlja u àlbenom postup-

ku istim rje{enjem.

Pravomo}no se rje{enje Zavoda moè

poni{titi, oglasiti ni{tavnim ili ukinuti po pra-

vu nadzora, a u skladu s odredbama Zakona o

op}em upravnom postupku.

Protiv rje{enja donesenoga u drugom

stupnju u àlbenom postupku moè se pokre-

nuti upravni spor. Trebalo bi ozbiljnije raz-

misliti i o organiziranju socijalnog sudstva.

VII.6. Brojni su subjekti u jo{ brojnijim

socijalnopravnim odnosima u mirovinskom

osiguranju. Ti subjekti iniciraju postupke

(radnje) za uspostavljanje socijalnopravnog

odnosa u zadanim rokovima i po propisanom

postupku.

Postupak je sloèn, skup, nesuvremen i

optere}en brojnim radnjama koje treba zami-

jeniti novim i lak{e ostvarivim. Malo je pro-

pisa koji sadrè takva procesna pravila, kao

{to su ovi u oblasti mirovinskog osiguranja.

Nerijetko su ta pravila zapreka za ostvariva-

nje osobnih, neotu|ivih i nezastarivih prava u

ovim odnosima.


65

LITERATURA

1. Be`ovan, G., Neprofitne organizacije i kombi-

nirani model socijalne politike, Revija za soci-

jalnu politiku, Zagreb, 2/1995., br. 3.

2. Chatagner, F., La protection sociale, Paris, Le

Monde ed. 1994.

3. Dupeyroux, Jean Jacques, Droit de la sécurité

sociale, Paris, Daloz, 1999.

4. Europska socijalna povelja, Centar za razvoj

neprofitnih organizacija, Zagreb, 1996.

5. Herman, Vilim, Socijalno osiguranje, Pravni

fakultet, Osijek, 1990.

6. Poto~njak, @. i dr., Zakon o mirovinskom osi-

guranju, Organizator, Zagreb, 1998.

7. Puljiz, V., Determinante razvoja socijalne po-

litike, Revija za socijalnu politiku, Zagreb, 4.,

1997., br. 2.

8. Ravni}, A., Some legal aspects and the actual

state to the labour field in the Republic of

Croatia, Zbornik Pravnog fakulteta, Zagreb 42

(1992.), br. 3

9. Zakon o mirovinskom osiguranju, “N.N.”

102/98.

10. Zakon o listi tjelesnih o{te}enja, “N.N.”

162/98.

11. Zakon o listi profesionalnih bolesti, “N.N.”

162/98.

12. Zakon o sta`u osiguranja s pove}anim trajan-

jem, “N.N.” 71/99.

13. Pravilnik o vo|enju mati~ne evidencije o osi-

guranicima obveznicima pla}anja doprinosa i

korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja,

“N.N.” 2/99.

14. Ustav Republike Hrvatske, “N.N.” 8/98.

15. Zakon o op}em upravnom postupku, “N.N.”

53/91.

D. Sc. MARINKO \. U^UR

PROCEDURE IN PENSION INSURANCE – LEGAL SECURITY OR AN OBSTACLE IN THE REALIZATION OF RIGHTS

SUMMARY

The date 1st January 1999 marked the beginning of realization of the new pension system in the

Republic of Croatia – but only the realization of the first column of the law: compulsory pension insu-

rance on the basis of generational solidarity. The application of the Law on Pension Insurance, Narodne

novine 102/98, demands large financial assets, cadres and procedures.

Under appreciation of every norm of the said regulation and of the consistent connection and in-

terdependence between these norms, the author of this paper singles out those that regulate the procedu-

re of acquisition of pension insurance rights. The Republic of Croatia is a social state. Social justice is

one of the most valuable issues of the constitutional order of the Republic of Croatia. In the Republic of

Croatia, the laws must be in keeping with the Constitution. All persons are equal in front of the law.

Pension insurance rights are realized through the application of the Law on General

Administrative Procedure and of special procedures determined by the Law on Pension Insurance (and

by other regulations in the field of pension insurance). It is a rigorous, precise and complicated procedu-

re including terms, actions and competencies, a procedure that is frequently a bar to the realization of

rights.

Key words: pension insurance, assets, procedure, social justice, special procedures.


66

1. UVOD

Razlike u politi~kim sustavima dovele suu povijesti do toga da su dru{tva (dràve) spodjednakim resursima imale neujedna~enrazvoj. Kao posljedica toga ustalilo se razli-kovanje bogatih i siroma{nih, razvijenih i ne-razvijenih, pa onda i slobodnih i neslobod-nih, demokratskih i nedemokratskih dru{tava.U ovu drugu grupu - siroma{nih, nerazvije-nih, neslobodnih i nedemokratskih – svrsta-vane su sve biv{e socijalisti~ke zemlje.Nakon raspada socijalizma sva su se tadru{tva na{la u situaciji okretanja do ju~erdrugoj strani, kapitalizmu. Ovo, pak, okre-tanje nije niti kratak niti jednostavan ~in.Rije~ je o tranziciji koja od po~etka devede-setih ozna~ava period velikih, korjenitihpromjena u svim segmentima dru{tvenogìvota. Te se promjene o~ituju kroz procestransformacije politi~ke strukture, gospodar-ske strukture, socijalne strukture i normativnestrukture. (Cifri}, 1998: 52) Kao i druge

zemlje u tranziciji, i Hrvatska ìvi tranziciju

na njoj pripadaju}i na~in. Sve promjene koje

su se desile na politi~koj, gospodarskoj, soci-

jalnoj i normativnoj ravni hrvatskog dru{tva

nisu bile idealno-tipski odre|ene nekim mo-

delom tranzicije koji je mogu}e primijeniti.

Model je stvarala svaka zemlja za sebe. On je

bio jednak za sve tranzicijske zemlje s ciljem

– posti}i gospodarski rast koji }e donijeti bla-

gostanje te demokratizaciju politi~kog ìvota.

No, zemlje su se razlikovale u odabiru puta

do tog cilja. Hrvatskoj je taj put bio dodatno

oteàn nametnutim joj ratom koji je bitno

preusmjeravao sredstva od dugoro~nih inve-

sticija koje su zna~ile razvoj.1 Tako|er su se

ratne posljedice pokazale i u usporavanju

procesa demokratizacije.

IVAN FERENÂK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedicePravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

67

UDK: 338.24 (497.5)

Pregledni ~lanak

Primljeno 22. studenoga 1999.

IVAN FERENÂK, izvanredni profesor, ANTUN [UNDALI] i GORANMARIJANOVI], docenti na Ekonomskom fakultetu Sveu~ili{ta J. J. Strossmayerau Osijeku

PRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ - NEKE POSLJEDICE

Nakon raspada socijalizma tranzicijski su procesi, u biv{im socija-

listi~kim zemljama, usmjereni ka kapitalizmu. Osim promjena politi~ke na-

ravi, zna~ajne promjene zahva}aju ekonomiju. Klju~na dimenzija ovih

promjena u Hrvatskoj jest pluralizacija vlasni{tva odnosno privatizacija. Na

koji je na~in privatizacija zapo~ela, koje promjene doìvljava njen zakonski

okvir, te koji su dometi privatizacije, pitanja su koja danas tretira ovaj rad.

Posebice se razmatraju dru{tvene posljedice kao i prihva}anje i odnos

prema privatizacijskom procesu u Hrvatskoj.

Klju~ne rije~i: tranzicija, pluralizam, pretvorba poduze}a

1Rat je, uz cijenu tranzicijskog restrukturiranja, u~inio daHrvatska nije uspjela posti}i predtranzicijsku razinu raz-voja do 1996. {to su neki ekonomisti predvi|ali (D. Vojni}(1997.) Europske zemlje u tranziciji, Hrvatska gospodar-ska revija, 6/1997., str. 1- 14)

Sada{nji je realitet Hrvatske obiljeèn na-gla{enim socijalnim tenzijama koje se ~estotuma~e posljedicom procesa privatizacije ko-jemu su nedostajale socijalna pravednost, po-duzetni~ki rezon i sluh za trì{te.

2. ZAKONSKI OKVIR PRIVATIZACIJE

Klju~na dimenzija tranzicijskog procesajest pluralizacija vlasni{tva odnosno privati-zacija. Prvi je legislativni okvir hrvatskogmodela privatizacije predstavljao Zakon opretvorbi dru{tvenih poduze}a (travanj l99l.).On je determinirao mogu}nosti pretvorbedru{tvenih poduze}a u trgova~ka dru{tva, apoduze}a su samostalno odabirala i predla-gala model pretvorbe odnosno privatizacije.

U po~etku privatizaciju “nose” Agencijaza restrukturiranje i razvoj RH i Hrvatskifond za privatizaciju. Agencija ocjenjuje za-konitost procijenjene vrijednosti kapitala po-duze}a te predloènog modela pretvorbe iprivatizacije. Hrvatski fond za privatizacijuprovodi i odgovara za prodaju poduze}a.

Pretvorbu je dru{tvenih poduze}a u trgo-va~ka dru{tva bilo mogu}e provesti na slje-de}e na~ine:

- prodajom cijelog poduze}a ili njegovogidealnog dijela;

- investiranjem u poduze}e, npr. dokapitali-zacijom;

- pretvaranjem potraìvanja u udio u kapitalupoduze}a;

- prijenosom bez naknade dijela ili cjelokup-nog kapitala poduze}a na Hrvatski fond zaprivatizaciju;

- neprodani se (neupisani) dio kapitala podu-ze}a raspore|uje na na~in da se 2/3 kapitalaprenose na Hrvatski fond, a 1/3 kapitalaprenosi se na mirovinske fondove.

Poduze}a su elaborat o pretvorbi imalapredati Agenciji za restrukturiranje i razvojRH do 25. lipnja l992. godine. Iste se godineAgencija za restrukturiranje i razvoj RH iHrvatski fond za privatizaciju spajaju te seformira Hrvatski fond za privatizaciju kojiprivatizacijski proces provodi do danas.Krajem l994. godine formira se (i postoji

usporedno s Hrvatskim fondom za privatiza-ciju) Ministarstvo privatizacije odgovorno zadono{enje strategijskih odluka glede daljnjegodvijanja privatizacije. Ovo se posebice od-nosi na pitanje i provo|enje kuponske priva-tizacije i privatizacije javnih poduze}a (po-duze}a u vlasni{tvu Republike Hrvatske).

[irenje se zakonskih okvira privatizacij-skog procesa dogodilo u velja~i l996. godineusvajanjem Zakona o privatizaciji. Zakon na-stoji ubrzati i olak{ati proces privatizacije,uvode}i novi model – dodjelu dionica beznaplate odre|enim, socijalno najugroènijim,kategorijama gra|ana – tzv. “kuponsku pri-vatizaciju”.

3. DOMETI PRIVATIZACIJE

Koncepcijski je, dakle, proces privatizaci-je zami{ljen i provo|en kao “step by step”privatizacija. Grubo re~eno, izabrana je onatranzicijska politika koja se temeljila na “gra-dualisti~koj” privatizaciji te makroekonom-skoj “{ok terapiji”.2

Prva se faza privatizacije provodila pogla-vito metodama otkupa od strane zaposlenih(EBO – Employees buy out i MBO –Management buy out).3 U ovoj je fazi inau-gurirana kompenzacijsko-patriotska privati-zacija (besplatna podjela dionica ratnim voj-nim invalidima i obiteljima poginulih hrvat-skih branitelja). Na ovaj je na~in, a premana~elu “first come, first serve” ustupljen tekmali dio vrijednosti ukupnog portfelja kojimraspolaè Hrvatski fond za privatizaciju.

Potisnuv{i strah od “~e{kog sindroma”Zakon o privatizaciji (ovaj je iskorak mogaobiti u~injen znatno ranije) protegnuo je pravo


68

2“Uspjesi koje su postigle primjerice Slovenija i ê{ka sgradualisti~kim makroekonomskim pristupom i brzomprivatizacijom nasuprot uspjesima koje je postiglaHrvatska makroekonomskom “{ok terapijom” i graduali-sti~kim pristupom privatizaciji danas su vidljivi i uspore-divi.” M. [kare (1999.), Kako rije{iti hrvatsku gospodar-sku krizu, Hrvatska gospodarska revija, 10/1999., str.1061.

3Zaposleni i ranije zaposleni u poduze}u vlasni{tvo nad po-duze}em mogu ste}i uz osnovni popust od 20% i dodatniod l% za svaku godinu radnog staà.

na dodjelu dionica bez naplate, osim na ratnevojne invalide Domovinskog rata te obiteljipoginulih hrvatskih branitelja, i na obiteljizato~enih ili nestalih hrvatskih branitelja,obitelji poginulih, zato~enih i nestalih civila,hrvatske branitelje i civile koji su bilizato~eni, civilne invalide rata, mirnodopskevojne invalide, prognanike i izbjeglice – po-vratnike i biv{e politi~ke zatvorenike.

Uo~i (krnje) masovne privatizacije (ona inadalje zadràva patriotsko-kompenzacijskoobilje`je) od 2.552 registrirana transformira-na poduze}a ukupne vrijednosti glavniceve}e od 23 milijarde DEM u potpunosti jeprivatizirano l.006 poduze}a. Vrijednost jetemeljnog kapitala ovih poduze}a ne{to ve}aod l,5 milijardi DEM.

Drugu skupinu ~ini l.3l8 poduze}a ukup-ne vrijednosti kapitala od l3,5 milijardi DEMkoja su ve}inski privatizirana, dakle, s vi{eod 50% kapitala u privatnim rukama.

Posljednju skupinu poduze}a ~ini 228 po-duze}a u ve}inskom vlasni{tvu dràve odno-sno dràvnih fondova. Vrijednost je glavniceovih poduze}a ve}a od 8 milijardi DEM (pri-bli`no 35% ukupne vrijednosti svih navede-nih poduze}a). Rije~ je o velikim poduze-}ima kojih je prosje~na vrijednost temeljnogkapitala ve}a od 35 milijuna DEM.4

Zaklju~imo kako je (uo~i kuponske pri-vatizacije) 54% vrijednosti kapitala poduze}aobuhva}enih privatizacijom postalo vlasni{-tvom malih i velikih strate{kih (banke, vje-rovnici) dioni~ara. Pribli`no, rije~ je o l2,5

milijardi DEM privatizirane vrijednosti.Dràvi, odnosno fondovima je preneseno oko9,5 milijardi DEM ili 4l% ukupnog kapitalapoduze}a u privatizaciji. Ne zaboravimo ipreostalih 5% ili oko l milijarde DEM {to je,u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju, re-zervirano za potraìvanja biv{ih vlasnika dijelakapitala pojedinih poduze}a. Dràvni epskiimetak uve}avaju, me|utim, javna poduze}a,poduze}a u vlasni{tvu Republike Hrvatske.Velik posao glede privatizacije ovih poduze}atek predstoji, odnosno tek je zapo~et. Taj priva-tizacijom tek dotaknuti dio poduze}a “teì”izme|u 25 i 30 milijardi DEM.

Zanimljiva je prihodovna strana dosa-da{njeg privatizacijskog procesa. Od l992. dol996. godine pla}ene su ({to gotovinom, {toobveznicama za obnovu i razvitak RepublikeHrvatske te obveznicama deviznih depozitagra|ana) dionice ukupne vrijednosti 2,6 mili-jardi DEM. Prema tomu, od ukupno privati-zirane vrijednosti (12,5 milijardi DEM) na-pla}eno je (do kraja 1996.) tek 21%. Razlogeje ovakovog stanja mogu}e potraìti u popu-stima koje su mali dioni~ari uìvali prilikomkupnje paketa dionica do 20.000 DEM,obro~nom na~inu pla}anja dionica te (ma-njim dijelom) besplatnoj podjeli obiteljimapoginulih branitelja i invalidima Domovin-skog rata.

Detaljniji i ne{to noviji pregled ostvare-

nih prihoda (u 000 kn) od prodaje dionica i

udjela dat }e sljede}a tablica:


69

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. UKUPNO

Uplata u kunama 303.392 192.886 290.600 262.813 217.351 144.163 1.411.805

Uplata u devizama -------- 152.776 189.865 152.720 535.404 54.487 1.085.252

Uplata u dràvnim obveznicama 178.622 103.965 155.115 5.169 187 --------- 443.058

Uplate u “staroj deviznoj {tednji” -------- 2.221.318 2.642.349 854.115 897.700 308.676 6.924.358

UKUPNO 482.614 2.670.945 3.277.929 1.274.807 1.650.842 507.326 9.864.473

Izvor: N. û~kovi} (l997.), Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije,

u Privatizacija i javnost, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 28.

4Izvor podataka: Hrvatsko gospodarstvo, (l997),7-8/l997,Hrvatsko gospodarstvo, (l998), l06/l998, Hrvatsko gospo-darstvo, (l998), l07/l998.

Prema dostupnim je podacima5 u priva-tizacijskom procesu (do kraja 1998. godine)sudjelovalo oko 886.000 gra|ana. U privati-zaciji je, dakle, participiralo ne{to vi{e od18% stanovni{tva Hrvatske. Masovnosti je,odnosno pove}anju broja sudionika, svakakopridonio Zakon o privatizaciji koji je omo-gu}io (relativno kasno i tek kao odgovor nazastoje u procesu privatizacije) masovnu(krnju) privatizaciju i koji je na privatizacij-sku scenu izveo privatizacijske investicijskefondove. Ali, potrebito je upozoriti i na ma-sovnu pojavu otkazivanja ugovora te smanji-vanje broja, prije svega, malih dioni~ara.

Potreba deetatizacije i debirokratizacijeekonomske aktivnosti zahtijeva i privatizaci-ju javnih poduze}a u vlasni{tvu RepublikeHrvatske (du`nosnici su biv{e vlade najavlji-vali da }e se privatizacija velikih sustavaobavljati po posebnim zakonima koje valjadonijeti) te privatizaciju bankarskog sustava(ve}ih banaka koje su nakon sanacije gotovopotpuno pre{le u vlasni{tvo dràve te banakau kojima je neizravno u~e{}e dràve u struk-turi vlasni{tva jo{ uvijek dominantno). Tekkrajem 1999. godine imali smo prilike svje-do~iti i otvaranju ovog procesa.

Put privatizacije nije jednostavna i kratkapre~ica. To pokazuje i hrvatski primjer.Hrvatska }e, sasvim sigurno, neke korake natom putu i ponoviti. Aktualna, tek izabranavlast, naime, inzistira na reviziji do sadau~injenog.

3. UMJESTO ZAKLJU^KA: UÎNCI PRIVATIZACIJE

Privatizacija je, dakako, va`na, ali jesamo dio ukupne gospodarske i razvojne stra-tegije i politike Republike Hrvatske ~iji je ciljbrì gospodarski rast, o~uvanje i rast zaposle-nosti, tehnolo{ka modernizacija hrvatskoggospodarstva, uno{enjen ovih i u~inkovitih

metoda i vje{tina menagementa u hrvatskogospodarstvo, uklju~ivanje hrvatskog gospo-darstva u razvojne tokove europskog i svjet-skog gospodarstva, poticanje poduzetni{tvaitd.6

Ne ulaze}i u detaljno razmatranje onoga{to se eljelo i onoga {to jest postignuto, kon-statirajmo kako privatizacija nije uspjela oba-viti temeljnu zada}u: deetatizaciju i debiro-kratizaciju ekonomije. Dràva gospodari hr-vatskom ekonomijom unato~ evidentnodruga~ijem ideolo{kom opredjeljenju. Alo-kacija je resursa, u ratnoj, ali i poratnojHrvatskoj, zadràla bitne elemente socijali-sti~ke (etatisti~ke) alokacije. Privatizacija su iostali elementi ukupne gospodarske strategi-je i politike rezultirali takvim makroeko-nomskim okruènjem koje je, prije svega,stvorilo pretpostavke (a mogu}e da je to bio icilj) anakronisti~kog i necivilizacijskog pro-cesa prvobitne akumulacije kapitala.

Minulo nas je razdoblje socijalizma pou-~ilo da je ideologija neu~inkovita glede ma-terijalnog blagostanja ve}inske populacije.Politi~ka u~inkovitost ideologije (i to nesamo marksisti~ke) bez rezultata u gospo-darstvu i socijalnom standardu nije dugo-vje~na. Ona moè za odre|eno vrijeme osi-gurati socijalni mir i svjesno prihva}anje od-gode materijalnih poticaja za neku skorubudu}nost. No, put se u kapitalizam ne gradina ideolo{koj inspiraciji. Stoga je privatizaci-ja dru{tvene imovine socijalizma bila ideo-lo{ki opravdana u smislu potpunog raskida-nja sa svim ostacima socijalizma. Njezino sudaljnje opravdanje trebali biti rezultati kojevrednuje trì{te: prije svega to je efikasnostnovog ustroja vlasni~ke strukture glede ra-cionalizacije proizvodnje, modernizacije iekspanzije na trì{tu.

Okrupnjavanje je vlasni{tva va`na pretpo-stavka ulaènja u trì{ne odnose. No, jednakoje va`no i pitanje koliko su oni koji su pret-vorbom dobili na upravljanje to vlasni{tvo


70

5Vidjeti: N. û~kovi}, (1997.) Privatizacija u tranzicijskimzemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, uPrivatizacija i javnost, Institut dru{tvenih znanosti IvoPilar, Zagreb, str. 32.

6Vidjeti: Zakon o privatizaciji (1996.), Narodne novine, br.21/1996.

spremni i sposobni za trì{nu orijentaciju.Drugim rije~ima, transformacija vlasni{tvasama po sebi ne moè biti jamstvo zaìvlja-vanja trì{ta, dakle poduzetni~kog kapitaliz-ma. Od dràve inaugurirani kapitalizam i da-lje je ostao politi~ki kapitalizam koji nosi svaobilje`ja samoupravne socijalisti~ke privrede(@upanov, 1997;5).

Dok je politi~ka elita, nastala u prvim go-dinama samostalne dràve, svoj poloàj è-ljela u~vrstiti, me|u ostalim i na gospodar-skoj razini, imenuju}i podobnu (politi~ki, nepoduzetni~ki) “poduzetni~ku elitu”, ova jedruga elita svoj poloàj gradila na brzomboga}enju. Time je neprestano dovodila uopasnost svoje stvoritelje – aktualnu politi~-ku vlast. Naime, polarizacija dru{tva na uskisloj bogatih i {iroke slojeve siroma{nih i osi-roma{enih (to se odnosi na osiroma{ivanjesrednje klase) stvarala je u javnosti osje}ajnedostatka socijalne pravednosti. Socijalna jestvarnost sve obiljeènija rezigniraju}im to-novima nad amoralno{}u i op}im grabeòmmalobrojnih tajkuna. To ne samo da su argu-menti oporbenih (sada ve} vladaju}ih) poli-ti~kih stranaka u kvalificiranju aktualnih pri-lika, nego su to i zaklju~ci analiti~kog pristu-pa brojnih znanstvenika.

Stupanj je disperzije biv{eg dru{tvenogvlasni{tva u Hrvatskoj (18% stanovni{tva)znatno niì u odnosu na uspje{nije tranzicij-ske zemlje – one koje su ranije i odlu~nijeinaugurirale masovnu privatizaciju (u prosje-ku 40-70% stanovni{tva).

Uski je krug privatizacijskih dobitnika(nova poduzetni~ka elita) doista daleko odSchumpeterovog (stvarala~kog) tipa poduzet-ni{tva. Tako se govori o tradiciji “divljeg” po-duzetni{tva, te o plja~ki i korupciji kao uspo-rednom gospodarstvu (Rogi}, 1998:59-60).Postoje}i se uvjeti u gospodarstvu oslikavajupojmom mafija-kapitalizam.7 Plja~ka i gra-be` kao put Hrvatske u kapitalizam urodili su

osje}ajem relativne deprivacije kod osiro-ma{enih slojeva (@upanov, 1995: 113-114,145-146). U privatizacijskoj su igri uloziizuzetno visoki. Frani~evi} }e, u tom smislu,ustvrditi kako privatizacija predstavlja nepo-novljivu ìvotnu priliku (Frani~evi}, 1997:299). I ovdje se, u uvjetima tranzicijske ano-mije, povijesne igre nulte sume, privatni inte-res pojavljuje u svom najgorem izdanju.Mogu}nost da se brzo i lako stekne velikobogatstvo (bogatstvo koje }e odrediti i osigu-rati poloàj generacija {to dolaze) pove}avabezkrupuloznost igra~a.

Uski su socijalisti~ki okviri osje}aja“ekonomske pravde” popucali. Nema, ili jedosad nije bilo, discipliniraju}e i usmjerava-ju}e uloge trì{ta, nema suosje}anja, nema,ili ga dosad nije bilo, straha od zakonskihsankcija i dru{tvene osude. Ali, “nekoopera-tivnost i spremnost na kori{tenje nelegalnihsredstava postaju problem tek kada dràva,kao nositelj procesa pretvorbe i za{titnik od-govaraju}ih pravila igre, nema mogu}nosti ilivolje kazniti prekr{aje, ili je ~ak sama u toupletena”.8 Sve je uo~ljiviji sindrom nas-lje|ene sprege politike i gospodarstva, sin-drom politi~kog namjesni{tva koje zanema-ruje dugoro~ne posljedice poduzetni~ke ne-podobnosti politi~ki podobnih (Karaji} i dr.,1995:224-227).

Premda je ovakvo stanje mogu}e pravda-ti tezom da je gra|enje novog uvijek put unepoznato koji traì uspostavljanje socijalnogkonsenzusa oko cijene puta u kapitalizam,te{ko je o~ekivati prihva}anje brze socijalnediferencijacije do ju~er podjednakih. Thurowupozorava na neizbje`nost nemira i kaosa upostkomunisti~kim dru{tvima (Thurow,l997:61).9 Taj je nemir s vremenom sveizraèniji kroz rastu}e nepovjerenje u socijal-


71

7“…pravedna se socijalna redistribucija vi{e shva}a kao

factor koji remeti brè postizanje tranzicijskih ciljeva,nego kao uvjet demokratske konsolidacije.” R. Kalanj(1998.), Tranzicija, konsolidacija demokracije i pitanjekulture, u knjizi Cifri} i dr.: Dru{tveni razvoj i ekolo{kamodernizacija, Zagreb, str. 24.

8A. [tulhofer (1998.), Krivudava staza hrvatske privatiza-cije, u Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tvenihznanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 169.

9Uspostavljanje je kapitalizma cilj i hrvatske tranzicije, no~esto politi~ki kreatori javnog mnijenja “zaboravljaju” nastanje aktualnog kapitalizma koji im je uzor kojemu valjateìti. Thurow je tu vrlo konkretan: “Vje~ne istine kapita-lizma – rast, puna zaposlenost, financijska stabilnost, rastrealnih nadnica – izgleda da nestaju, upravo kao {to ne-staju neprijatelji kapitalizma.” L.C.Thurow (1997),Budu}nost kapitalizma, MATE, Zagreb, str.3.

nu pravednost politike (biv{e) vlade i oprav-danost brojnih ste~aja poduze}a, mnoènjazaposlenih bez pla}e, kao i stalni rast neza-poslenosti. Na mikrorazini, u poduze}ima jenepovjerenje jo{ izraènije kroz stalno prisut-ni strah za radno mjesto. O~igledno je da sukreatori takve politike zaboravili na moralnubrigu kapitalizma 19. stolje}a oko radnih uv-jeta (R. Owen, J. Rowentree), a jo{ ih manjedoti~e aktualna spoznaja u svijetu mene-d`menta da je odrànje povjerenja klju~nakohezivna snaga svakog sistema (Maclagan,1998:53).10

Kroz ove je naznake o~igledno da se pro-ces tranzicije (pravdan kao ulaènje u kapita-lizam) razli~ito prihva}a: na makrorazini(dràva) sve {to tranzicija donosi nu`na je ci-jena raskida sa starim (privatizacija vla-sni{tva uz brzi rast socijalne nejednakosti, ne-sigurnost radnog mjesta i pla}e, pad ìvotnogstandarda za ve}insku populaciju, ...); na mi-krorazini (ne-dràvna poduze}a, radnici ipoljoprivrednici) se tranzicija ocjenjuje nenjezinim finalnim ciljem, nego tragovimakoje ostavlja u svakodnevici. Ti se tragovi neprihva}aju samo kao cijena raskida sa starim,ve} i kao argument àljenja za pro{lim (za si-gurno{}u radnog mjesta i pla}e, kolektivnomodgovorno{}u, planiranju “odozgo”, za soci-jalisti~kim egalitarizmom).

Taj nesklad izme|u interesa makro- i mi-kro-razine ~esto je bio pra}en politi~kom ne-spretno{}u tuma~enja opravdanosti odre-|enih mjera kojima dràva inaugurira kapita-lizam. Menedèrski su krediti dobar primjerte nespretnosti: premda bi njima osnovni ciljtrebao biti stvaranje preduvjeta izlaska podu-zetnika u trì{nu utakmicu kroz koju }e sepotvrditi efikasnost novog gospodarstva, rea-litet pokazuje da oni primarno proizvode du-boko socijalno raslojavanje. Uop}e, hrvatski(predatorski) kapitalizam i njemu prilago-|ena i podre|ena privatizacija za posljedicuima tragi~an rast nezaposlenosti i siroma{tva.

Prema kriterijima Svjetske banke stopasiroma{tva u Hrvatskoj u 1998. godini iznosi8%. Rije~ je, dakle, o onom dijelu stanov-ni{tva koji nije bio u stanju osigurati golu eg-zistenciju ili koji nije uspijevao osiguratidnevni dohodak od 4$ iskazanih na osnovikupovne mo}i ili mjese~ni dohodak od 610kuna. Na prvi pogled situacija nije tragi~na.Me|utim, ova je stopa siroma{tva u Hrvat-skoj desetak puta vi{a od one zabiljeène uê{koj, Sloveniji i Ma|arskoj.11 Uz primjenukriterija U.S. Census Bureau-a (prag siro-ma{tva od 16$ dnevno iskazanih na osnovikupovne mo}i ili 70 kuna dnevno) oko 25%stanovni{tva Hrvatske, u 1998. godini, ìvje-lo je ispod praga siroma{tva.12 Stvari su, uv-jereni smo, u me|uvremenu postale jo{ gore.

Ovom procesu prvobitne akumulacije ka-pitala odgovara i dominacija trgova~kog ka-pitala. U Hrvatskoj je sve manje isplativoproizvoditi, a profitabilno je {vercati ili eufe-misti~ki re~eno trgovati. S tim u svezi noti-rajmo ~injenicu da je Hrvatska posljednjihgodina zabiljeìla tzv. vulgarnu tercijarizaci-ju i deindustrijalizaciju gospodarstva.

Posljedica je ukupnih tranzicijskih silnicai najniì indeks te~ajnih devijacija u odnosuna druge tranzicijske zemlje. Jednostavnore~eno, u Hrvatskoj je stimuliran uvoz, a za-nemarivan izvoz. Umjesto “izvozne ekspan-zije” Hrvatska promovira “uvoznu supstituci-ju”. Kao negativna posljedica javlja se i viso-ka stopa nezaposlenosti. Ona se kre}e narazini od 20%. Dodajmo tomu ozbiljan pro-blem dezinvestiranja, alarmantnu nelikvid-nost poduze}a, te jo{ jedan tranzicijski feno-men – neispla}ivanje pla}a radnicima.Svijetle to~ke, poput niske stope inflacije irelativno stabilnog te~aja kune, ne mogu pri-kriti dubinske probleme hrvatskog gospo-darstva {to ih je iznjedrila na hrvatski na~invo|ena privatizacija i ini tranzicijski procesi.Hrvatska je, naàlost, na za~elju najuspje{ni-jeg dijela tranzicijskog karavana.


72

10Maclagan isti~e vrijednost stavova da je povjerenje emo-

cionalno ljepilo koje veè sljedbenike s njihovim vo|ama,a {to je ujedno jamstvo stabilnosti dru{tva. (Maclagan,1998:60-63)

11Vidjeti: M. [kare (1999.), Kretanje siroma{tva u

Hrvatskoj i zemljama tranzicije, Hrvatska gospodarska re-vija, prosinac 99, str. 1302.

12Isto, str. 1302.


73

LITERATURA

1. Ahec-[onje, A. (1998.), Gospodarski rast u ze-

mljama u tranziciji: dosada{nja iskustva i pro-

gnoze do kraja desetlje}a, Privredna kretanja i

ekonomska politika, Zagreb, 65/1998.

2. Cifri}, I. (1998.), Tranzicija i transformacija, u

knjizi: Cifri} i dr.: Dru{tveni razvoj i ekolo{ka

modernizacija, Zagreb.

3. û~kovi}, N. (1997.), Privatizacija u tranzicij-

skim zemljama: namjere i stvarnost deset godi-

na kasnije, u Privatizacija i javnost, Institut

dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

4. Frani~evi}, V. (1997.), Politi~ka ekonomija nes-

lu`benog gospodarstva – Dràva i regulacija,

Financijska praksa, No. 1-2

5. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 97/98/1997.

6. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 106/1998.

7. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 107/1998.

8. Kalanj, R. (1998.), Tranzicija, konsolidacija de-

mokracije i pitanje kulture, u knjizi Cifri} i dr:

Dru{tveni razvoj i ekolo{ka modernizacija,

Zagreb.

9. Karaji}, N. i dr. (1995.), Stari i mladi lavovi: ti-

pologija hrvatskih menadèra u razdoblju tran-

zicije, Revija za sociologiju, Zagreb, Vol. 26,

No. 3-4/1995.

10. Maclagan, P. (1998.), Management and Mo-

rality, London, SAGE Publications.

11. Rogi}, I. (1998.), Tranzicijski trokut: muka s

nedovr{eno{}u, u zborniku: Rogi}-Zeman:

Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tve-

nih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

12. Sirotkovi}, J. (1998.), Strukturni poreme}aji

hrvatskog gospodarstva i mogu}a rje{enja,Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 10/1998.

13. [kare, M. (1999.), Kako rije{iti hrvatsku go-

spodarsku krizu, Hrvatska gospodarska revija,

Zagreb, 10/1999.

14. [kare, M. (1999.), Kretanje siroma{tva uHrvatskoj i zemljama tranzicije, Hrvatska go-

spodarska revija, Zagreb, 12/1999.

15. [tulhofer, A. (1998.), Krivudava staza hrvatske

privatizacije, u Privatizacija i modernizacija,

Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

16. Thurow, L.C. (1997.), Budu}nost kapitalizma,Zagreb, MATE.

17. Veselica, V. (1997.), Hrvatska gospodarska i so-

cijalna zbilja (Ostvarenja gospodarske politike),

Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 1/1997.

18. Rogi}, I. (1998.), Tranzicijski trokut: muka snedovr{eno{}u, u zborniku: Rogi}-Zeman:

Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tve-

nih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

19. Vojni}, D. (1997.), Europske zemlje u tranzici-ji, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 6/1997.

20. Vojni}, D. (1998.), Europske zemlje u tranzici-ji (Qvo vadis Croatia), Privredna kretanja i eko-

nomska politika, Zagreb, 66/1998.

21. Zakon o privatizaciji, (1996.), Narodne novine,

Zagreb, 21/1996.

22. @upanov, J. (1995.), Poslije potopa, Nakladnizavod Globus, Zagreb.

23. @upanov, J. (1997.), Tranzicija i politi~ki kapi-talizam, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb,12/1997.


74

D. Sc. IVAN FEREN^AK, Associate Professor; D. Sc. ANTUN [UNDALI] and

D. Sc. GORAN MARIJANOVI], Assistant Professors at the Faculty of Economy of the

Josip Juraj Strossmayer University in Osijek

PRIVATIZATION IN CROATIA - SOME CONSEQUENCES

SUMMARY

In the countries of failed socialism, transitional processes are principally oriented towards capi-

talism. In addition to changes of political nature, there is also a large turn in the economy. In Croatia, that

turn is characterized by the process of privatization. How did the privatization start (legislative frame-

work), which changes in the legislative framework of the privatization process took place, and what are

the ranges of privatization itself – these are the questions dealt with in this study. The study also points

out some social effects, as well as the acceptance of the privatization process in Croatia.

Key words: transition, pluralism, transformation of companies

UVOD

Sportu su, kao svjetskom fenomenu, do-

prinijeli masovni mediji koji su omogu}ili

globalizaciju sporta, posebno nakon 1974.

godine te ekonomski efekti koji se postiù

kroz sportsku djelatnost. Normalno, postoji

jo{ uvijek i mogu}nost afirmacije pojedine

dràve i njezine politike kroz sportsku aktiv-

nost, ali toga je sve manje.

Sredstva koja se "vrte" u sportu, profiti

koji se ostvaruju, govore u prilog postojanju

ne samo sportskog marketinga, ve} i potrebe

definiranja ekonomike sporta.

Kako se sport odvija na globalnoj razini,

za njega vrijede i op}e ekonomske zakonito-

sti te i specifi~ne zakonitosti koje proizlaze iz

bi}a samog sporta. Kao osnovna ekonomska

zakonitost pojavljuje se djelovanje slobodnog

trì{ta koje je to ja~e, {to se radi o manjoj sre-

dini. Male zemlje u cijelosti i u drugim dje-

latnostima moraju po{tivati djelovanje trì{ta

i njegovih zakonitosti. No, sport sa svoje stra-

ne moè i sam utvr|ivati koja je dràva veli-

ka, a koja je mala. Jedna te ista dràva moè

u nekom sportu biti velika, a u svim ostalim

sportovima mala. Zbog toga o malim dràva-

ma u sportskom smislu govorimo pod uvjeti-

ma: da dràva nema vi{e od 10 milijuna sta-

novnika, da dràva nema vi{e nacionalni do-

hodak po stanovniku od 15.000 $ i da dràva

nije svjetski dominantna u pojedinom sportu.

Po ovoj definiciji Hrvatska pripada redu

malih dràva. Ona nema kriti~nu masu sta-

novnika, dohodak per capita, a osim, mo`da,

u vaterpolu i nije dominantna dràva u ne-

kom, svjetski interesantnom sportu. Zbog

toga je ona vrlo pogodna za analizu koja je od

interesa za utvr|ivanje pozicije malih dràva

u sportu.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dràvama (Ekonomsko-pravna analiza)Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

75

UDK 796.071 (497.5)

Pregledni ~lanak

Primljeno: 15. prosinca 1999.

Dr. sc. IVAN MECANOVI], redoviti profesor Pravnog fakultetaSveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

SPORT U MALIM DR@AVAMA(Ekonomsko-pravna analiza)

Sport je danas u cijelosti svjetski fenomen. Sportske aktivnosti odvi-

jaju se pred o~ima javnosti gotovo bez granica. Izuzetak je u svakom slu~aju

{kolski sport koji dijeli sudbinu sustava obrazovanja u pojedinoj dràvi te

eventualno sustav nièrazrednog takmi~enja. Svi su ostali segmenti sporta u

cijelosti otvoreni svjetskoj javnosti putem medija. Zbog toga pojedine dràve

mogu sve manje svojim propisima regulirati odnose koji se pojavljuju u

sportu. No, to ne zna~i da ne postoji sna`na regulativa koja regulira ne samo

sustav takmi~enja, pravila pojedinih sportova, ustroj svjetskih federacija i

konfederacija, ve} i odnose me|u pojedinim subjektima u okviru pojedinih

sportova te sporta u cjelini.

Klju~ne rije~i: Sport u Hrvatskoj, Zakon o sportu, ekonomika sporta,

vrhunski sport, rekreativni sport, marketing u sportu i sport u marketingu.

U ovoj analizi poku{at }emo dati djelo-vanje utvr|enih zakonitosti na sport uHrvatskoj, utvrditi njegovu poziciju u okviruglobalnih sportskih odnosa, analizirati njegovpravni sustav te stvarnu ekonomsku pozicijuu okviru nacionalne ekonomike i ekonomikesporta. Pri tome }emo se morati sluìti i po-jedinim primjerima koji se pojavljuju u spor-tu i oko njega.

U ranijoj se fazi razvitka sporta i sport-skih aktivnosti (do negdje 1974. godine1)sport razvijao na nacionalnoj razini. Me|una-rodnih susreta kao i velikih sportskih prired-bi bilo je manje nego danas, a interes je zanjih bio velik samo u dràvama u kojima se jeodràvala velika priredba. Ipak, i u toj fazistvorena su dva para pristupa sportu: 1. par -profesionalni sport u kojem je dominantanbio profit i amaterski sport u kojem je domi-nantno bilo samo takmi~enje; i 2. par sportkoji je sluìo afirmaciji nacije i sport koji jebio sastavni dio ìvota pojedinca.2 Profesio-nalni sport smatrao se je niè vrijednimpremda je davao zna~ajan profit i organizato-rima, a i pojedinim sporta{ima. Sportske suaktivnosti i one vezane uz sport (trena`ni po-stupak, medicinska istraìvanja, organizacijau sportu i sl.) bile na samom po~etku. No,one su dràve kojima je sport sluìo kaosredstvo nacionalne i politi~ke afirmacijestvarale uvjete u kojima se postupno bri{upojmovi amater i profesionalac, a znanost se

stavlja zajedno s organizacijom u funkcijusporta, odnosno afirmacije nacije i sustava.Normalno, pojedinci u takvim dràvama,koje se bave sportom, nisu stvarni amateri.Oni su vojna lica, policajci i sl., dakle dràvnislu`benici visokog statusa. Prate}a je organi-zacija, tako|er, sastavni dio dràvnog apara-ta, kao i priprema za vrhunska ostvarenjakroz strogu obrazovnu osnovu kojom se stva-raju kandidati za vrhunski sport. Osnovni jecilj afirmacija dràve i poretka, a sport jesamo sredstvo. Normalno, sportski uspjesimoraju se priop}iti i svijetu i vlastitimgra|anima. Ovakav sport, koji je nastao u ok-viru totalitarnih sustava, pridonosio je i raz-voju samog sporta. Demokratske su zemlje isame morale, pod djelovanjem i dràvnogprofesionalizma, a i vlastitog "profitabilnog"profesionalizma, i same posegnuti za razvo-jem sporta, stvaranjem zaklada i sredstava zapripreme sporta{a, razvojem sveu~ili{nogsporta (uz privilegije studentima - sporta{i-ma) kako bi osigurale ravnopravno sudjelo-vanje vlastitih sporta{a s onima iz dràvarealsocijalizma.3

Razvitak javnih medija i njihov interes zasport otvorio je novo poglavlje u razvojusporta. Putem radija, a jo{ vi{e televizije,svaki zna~ajniji sportski doga|aj u{ao je for-malno u svaki dom u svijetu. Mediji su omo-gu}ili globalizaciju sporta. U isto je vrijemepod utjecajem predsjednika MOO gos.Samarancha revidiiran odnos prema profe-sionalizmu. Stvorena je nova podjela sporta{aprema razini sportskih dostignu}a (vrhunskisport, takmi~arski sport, rekreativni sport,{kolski sport, "pomo}ne sportske aktivnosti"


76

1.Do 1974. godine TV ku}e nisu pla}ale nikakve ili supla}ale neznatne naknade za prijenose velikih sportskihpriredbi. Nakon te godine interes medija i javnosti postajetakav da se naknade za sportske prijenose najve}ih prired-bi mjere i s vi{e od milijarde dolara. S druge strane i lo-kalna TV mreà (npr. u [panjolskoj) prenosi sve prvoli-ga{ke nogometne i ko{arka{ke susrete {to osigurava i pri-hode, ali i ve}u posjetu samim utakmicama.

2 Kori{tenje je velikih sportskih priredbi u politi~ke svrhepo~elo Berlinskom olimpijadom koja je 1936. godine tre-bala afirmirati nacionalsocijalizam i njegovu rasnu teoriju.Zadnje veliko takmi~enje s politi~kim predznakom (ali i sgospodarskim ambicijama) bile su Olimpijske igre uSeulu 1988. godine koje su trebale pokazati da reìm J.Koreje nije diktatorski. Iza njih nije bilo sportskih prired-bi koje su imale neposredne politi~ke ciljeve, ali nemasportskih priredbi koje se ne koriste radi afirmacije zemljeorganizatora te zbog ekonomskih efekata.

3 Stvaraju}i osnove za tzv. dràvni sport, pojedine su dràvesvojim vrhunskim sporta{ima davale visoke vojne ~inove.Demokratske su dràve, me|utim, s obzirom na trì{nost itrì{nu orijentaciju, preferirale nov~ana davanja. Na toj seosnovi moralo "razbiti" poimanje amaterizma i profesio-nalizma. Indikativna je u tom pravcu izjava E. Mosesa(svjetskog rekordera na 400 m s preponama): "Moj prija-telj Sedih (svjetski rekorder u bacanju kladiva) ima ~inpukovnika u Ruskoj vojsci. Da i meni Armija USA dâ pu-kovni~ki ~in i ja ne bi traìo naknadu za nastupe. No jamoram ste}i imovinu za vrijeme sportske karijere, jer nadrugi na~in ne mogu osigurati egzistenciju."

i sl.). Pad realsocijalizma i prelazak na domi-nantno trì{no gospodarstvo u svjetskim ok-virima, otvorio je i djelovanje "sportskogtrì{ta", trì{ta na kojima se afirmiraju speci-fi~ne vrijednosti pojedinih sporta{a, pojedinatakmi~enja te vrijednost sporta kao marke-tin{kog manekena za niz proizvoda, ali i mar-keting druge vrste, pa sve do ponovnog poli-ti~kog marketinga.

Po definiciji koja je op}e prihva}ena, apredvi|a je i na{ Zakon o {portu, sport je da-nas: tjelesna aktivnost radi postizanja sport-skih rezultata u okviru pojedinih sportova,tjelesna aktivnost radi igre i zabave, aktivnostvezana uz pripremu drugih osoba ili sport-skih priredbi.4

Mediji, novi svjetski poredak i trì{no go-spodarstvo, omogu}ili su djelovanje novihzakonitosti u okviru sporta, odnosno sporto-va. Jasno je da danas postoji globalno svjet-sko sportsko trì{te, a kao njegovi, samo dje-lomi~no, autonomni dijelovi i nacionalnasportska trì{ta na kojima se odvijaju sport-ske djelatnosti, posebno one koje su vezaneuz vrhunske sportske rezultate. Uvjete djelo-vanja na takvom trì{tu odre|uju one dràvekoje su dominantne u pojedinim sportovima,posebno ukoliko u takvim dràvama, a i usportovima, vrijede u cijelosti trì{ne zakoni-tosti kao op}e prihva}eni dru{tveni modeli.Vrijednost pojedinog sporta na trì{tu i spor-ta{a u njemu odre|uju zemlje u kojima po-stoji dovoljno velik interes, a same su dovolj-no velike da mogu stvoriti kriti~nu masu kojagarantira profit za organizatore. Vrijednostina trì{tu, npr. ko{arke, odre|uje USA sa svo-jom NBA ligom, nogometa Italija i V. Bri-tanija, rukometa Njema~ka ili [panjolska i sl.U okviru tih dràva stvaraju se op}a pravilakoja se onda prenose na sve dràve koje seèle takmi~iti u tom sportu. Sa svojim susta-vom takmi~enja i pojedine svjetske sportskefederacije doprinose stvaranju uvjeta za raz-voj sporta, ali i za razvitak trì{ta za pojedine

sportove. Djelovanje svjetskih federacija po-sebno je interesantno za individualne sporto-ve. Najprije za razvijen sustav takmi~enja utenisu, zatim u atletici, plivanju i sl. uz prviprofesionalni sport - boks, u okviru kojeg usu{tini vrijednosti odre|uju pojedini organi-zatori, ali pod uplivom svjetskih federacija.

Djelovanjem se svjetskih federacija ~itavsustav sportskog takmi~enja internacionalizi-ra, pa i globalizira. Stvaranje sustava "Zlatnelige" u atletici, Svjetskog kupa u skijanju,Lige prvaka u nizu ekipnih sportova i sl., kaoi sustava kontinentalnih prvenstava, svjetskihprvenstava i olimpijskih igara, pridonosi glo-balizaciji sustava takmi~enja, ali i stvaranjuekonomike u pojedinim sportovima i sportu ucjelini.

Djelovanjem Evropske zajednice i njezi-nim pravilima5 pro{irena su osobna pravasporta{a, a "rad" je u sportu (vrhunskih spor-ta{a) dobio status rada svakog djelatnika, od-nosno rada na principu ponude i potra`nje,dakle na op}em trì{nom principu.

Iz svega navedenog iskristalizirali su sesljede}i principi koji djeluju u sportu:

- postojanje specifi~nog sportskog trì{ta ko-je ima sljede}e segmente: trì{te sporta{a,trì{te sportskih natjecanja i trì{te za re-kreaciju,

- postojanje specifi~nog trì{ta za pasivne ak-tere u sportu sa segmentima: posjeta sport-skim priredbama te pra}enja sporta krozmedije,

- postojanje posebnog trì{ta prate}ih efekatakroz sport, pra}enje ekonomske propagandeuz sport, kao npr. manekena, kori{tenjesporta za druge, pa i politi~ke ciljeve i sl.

- postojanje potrebe da se jasno definirajupojmovi koji djeluju i primjenjuju se u spor-


77

4 Vidi Zakon o {portu Republike Hrvatske ~l. 1. (N.N.111/1997.).

5 U okviru tzv. "slu~aja Bosman" me|unarodno je pravo-su|e zauzelo stajali{te da postoji zna~ajna sloboda ugova-ranja sporta{a. Tako|er se stalo na stajali{te da se sporta{iiz dràva ~lanica EU ne smatraju u okviru EU strancima.To je dalo sporta{ima ve}a prava, dovelo do stvaranja ipojedinih heteronomnih pravila te do pove}ane mogu}no-sti izjedna~ivanja sportske aktivnosti s drugim trì{nim ak-tivnostima.

tu, uz stvaranje sportskog prava koje }e posvojoj logici morati biti najprije me|una-rodno, a tek onda domicilno,

- postojanje potrebe da se utvrde psiholo{ke,sociolo{ke, medicinske, i ekolo{ke granicebavljenja sportom, uz po{tivanje trì{nihpravila, uz strogu kontrolu uzimanja nedoz-voljenih sredstava, za{titu samih takmi~ara,ali i gledatelja, zabranu nedozvoljene kon-kurencije i sl.

Sport mora biti u su{tini neizvjesno tak-mi~enje u kojem se ne bi trebao unaprijedznati pobjednik, a posebno se do pobjede nebi smjelo dolaziti na nedozvoljen na~in.Ovakav pristup, koji je u prvom redu eti~ki,omogu}ava i realizaciju trì{nih zakonitosti.Sport je danas u su{tini "igra na sre}u" (usmislu instituta trgova~kog prava), pa je sva-ko uplitanje u rezultat, osim djelovanja samihsporta{a, pravilima nedozvoljeno. Ono ru{iinteres (?!) za sport te ga pretvara u cirkus.6

Uz globalno sportsko trì{te, na kojem sedefiniraju pravila, postoji i nacionalno sport-sko trì{te, odnosno nacionalni sustav sporta.Njega se u ve}ini dràva definira posebnimzakonima o {portu, za njega se stvara poseb-na organizacijska struktura koja je u pravnomsustavu i domicilne dràve, ali i svjetskih ikontinentalnih federacija. Autonomno sport-sko pravo teì da se {to vi{e odvoji od stegepozitivnog pravnog sustava pojedine dràve.[to je dràva manja, to je djelovanje svjet-skog sportskog trì{ta u njoj sna`nije. Velikedràve u pojedinim sportovima, kako smo na-veli, stvaraju vlastiti pristup koji snagomtrì{nih odnosa postaje globalni, a koji ondamale zemlje moraju prihvatiti ako èle djelo-vati u konkretnoj grani sporta. Zbog togapravni sustavi u pravilu definiraju vi{e infra-strukturu sporta, nego sam sport. Jasno je dase mora u okviru nacionalnog pravnog susta-va utvrditi npr. ~ija je osnovna zada}a iz-gradnja sportskih objekata koji su potrebni za

{kolski, rekreativni ili takmi~arski sport (nalokalnoj razini) ili kakva }e biti organizacij-ska struktura subjekata koji se bave ustrojemu sportu, ho}e li postojati posebno mini-starstvo sporta ili }e nacionalni olimpijski od-bor biti krovna organizacija, ho}e li sporta{ibiti oporezovani, ho}e li na svoje prihodepla}ati doprinose i sl. No, u su{tini se propi-sima ne mogu isklju~iti ekonomske i trì{nezakonitosti. Me|utim, potrebno je voditira~una i o mjerama ekonomske politike kojamoè prihva}ati ili deformirati ciljeve kojedràva stavlja pred sport, daju}i sportu drugevrijednosti kao mjerilo (politi~ki marketing).

SVJETSKA I NACIONALNAORGANIZACIJA SPORTA

Svjetska i nacionalna organizacija sportapostavljena je u nekoliko hijerarhijski defini-ranih sustava koji djeluju u nizu slu~ajevaparalelno, a u nizu slu~ajeva me|usobno uv-jetovano.

Na ~elu jedne od takvih piramida, odno-sno hijerarhijskih sustava, nalazi se Me|una-rodni olimipijski odbor koji u svom sustavuokuplja:

- svjetske sportske federacije (saveze) uolimpijskim sportovima, i

- nacionalne olimpijske odbore koji imajurazli~it status u svojim dràvama.

Po svom ugledu, organizaciji, zna~enjuudruènih sportskih federacija, a po financij-skim mogu}nostima, Me|unarodni olimpij-ski odbor predstavlja "krovnu" sportsku orga-nizaciju u svijetu. Njegov statut, stavovi rad-nih tijela i odluke izvr{nih tijela predstavljajuza ve}inu sportova stvarno obvezatne odred-nice. Onaj koji ih ne po{tuje ne moè se tak-mi~iti na Olimpijskim igrama. Stavovi MOOglede npr. profesionalizma, kontrole dopin-ga, sustava svjetskih prvenstava kao prednat-jecanja za Olimpijske igre i sl. op}e su prih-va}ena pravna pravila kojih se pridràva svi-jet, a koja preuzimaju i pojedine svjetskefederacije u svoje statute, kao i pojedine


78

6 Slobodno je hrvanje primjer u kojem se sport pretvara ucirkus {to me|utim ne dovodi u pitanje posje}enost takvihpriredaba u pojedinim dràvama.

dràve u svoja zakonodavstva ili pravila naj-

vi{ih sportskih foruma.

Me|unarodni olimpijski odbor, koji je ne-kada bio siroma{na organizacija, danas pred-stavlja zna~ajnu ekonomsku snagu koja sasvojim sredstvima moè bitno djelovati narazvoj sporta u svijetu, ali i na profite koji seostvaruju organizacijom pojedinih Olimpij-skih igara.7 U okviru ekonomike velikihsportskih priredbi, Olimpijske igre imaju po-sebno mjesto, one su priredba koja svojim or-ganizatorima, Me|unarodnom olimpijskomodboru, a u zadnje vrijeme i nacionalnim od-borima, pa i sporta{ima donosi zna~ajnasredstva.8 Me|utim, komercijalizacija samihIgara dovodi do toga da ih u pravilu mogudobiti (za organizaciju) samo one zemlje ukojima je mogu}e posti}i zna~ajne komerci-jalne ili druge efekte.

Me|unarodni olimpijski pokret obuhva}ave}i broj zemalja, nego Organizacija ujedi-njenih naroda pa predstavlja i zna~ajan poli-ti~ki autoritet premda zastupa tezu o depoliti-zaciji sporta.9

Svjetske sportske federacije sa~injavaju

udruène kontinentalne sportske federacije

i nacionalne sportske federacije. One su

udruène u MOO, a pojedine federacije izsportova koji nisu olimpijski povezane su ukonfederaciju neolimpijskih sportova.Svjetske sportske federacije organizirajusvjetska sportska prvenstva koja u pojedi-nim sportovima (nogometu, atletici, ko{arci,skijanju) imaju status najve}ih sportskih pri-redbi koje svojim organizatorima, a to su uprvom redu same svjetske federacije, dono-se zna~ajne prihode, kao i tehni~kim organi-zatorima takvih prvenstava. Sredstva se di-jele i na sudionike svjetskih prvenstava(shodno uspjehu). Prihodi takvih svjetskihprvenstava u atraktivnim sportovima mjerese milijardama dolara, a interes je za njihvelik, pa ih u pravilu u takvim sportovimane dobivaju male zemlje.10

Kontinentalni su sportski savezi u ve}inisportova organizatori i mentori:

- kontinentalnih prvenstava,

- sustava reprezentativnih takmi~enja,

- sustava kontinentalnih klupskih takmi~enjai kupova u pojedinim sportovima.

Kontinentalni sportski savezi utvr|ujugodi{nji kalendar takmi~enja, uz odre|ivanjetehni~kih organizatora pojedinih presti`nih ifinalnih takmi~enja. I ovdje se radi o zna~aj-nim takmi~enjima koja s obzirom na interes,broj posjetitelja, gledanost na TV i interessponzora osiguravaju zna~ajan profit za svesubjekte koji sudjeluju u samom sportskomdoga|aju.

Normalno, postoje i tzv. "mali sportovi"koji imaju, tako|er, svoje sustave takmi~enja,ali koji ne donose zna~ajne prihode svojimorganizatorima. Organizaciju takvih sporto-va i svjetskih prvenstava, kontinentalnih pr-venstava i sl. stoga mogu dobiti i maledràve.


79

7 Stvaraju}i vlastiti marketing, prihvatom sve zna~ajnijihsredstava kao naknade za TV prijenose te izborom takvihdoma}ina olimpijskih igara koji su u stanju visoko profi-tabilno organizirati igre (a i druga svjetska prvenstva uatraktivnim sportovima), stvoreni su uvjeti za 1. visok pro-fit svjetskih sportskih (i kontinentalnih) asocijacija u po-jedinim sportovima, 2. stvorena su sredstva koja se moguuporabiti za razvoj sporta u manjim dràvama, 3. stvorenasu sredstva kojima se mogu nagra|ivati individualni i op}iuspjesi {to dovodi do ekonomskih posljedica u nacional-nim federacijama, 4. stvorena je mogu}nost prerastanjapojmova amater - profesionalac, a uz stvaranje pojmavrhunski sporta{.

8. Vidi: Mecanovi}, I. Ekonomika velikih sportskih priredbi,RSIZ Fizi~ke kulture, Zagreb 1990.

9. Autoritet me|unarodnog sporta pokazuje se u pojedinimsituacijama kada se me|unarodne asocijacije ne slaù sastavovima dràva i vlada i to velikih sila. Ameri~ki jeolimpijski odbor bio zamoljen da ameri~ki sporta{i ne na-stupaju na Olimpijskim igrama u Moskvi, dakle nije mubilo zabranjeno. Svjetski je sport isklju~io na izvjesno vri-jeme iz svojeg reda neke zemlje, ali npr. Teniska federaci-ja nije isklju~ila JAR kada je bio isklju~en zbog aparhedaiz UN.

10 Kod velikih je priredaba stvarni organizator u formalnomsmislu Olimpijski odbor (za Olimpijske igre), odnosnopojedina svjetska (ili kontinentalna) federacija. Oni pov-jeravaju organizaciju igara (ili prvenstva) zemlji i gradudoma}inu, utvr|uju}i uvjete (pa i financijske) pod kojima}e se odràti priredba. Na taj na~in stvarni organizator nemoè imati gubitke, bez obzira na to kako je pro{ao teh-ni~ki organizator.

Svjetske i kontinentalne federacije utvr-

|uju i organizaciju u pojedinim sportovima

na nacionalnoj razini. Nacionalni savezi u po-

jedinim sportovima udruèni su u pravilu

(ako se radi o olimpijskom sportu) u nacio-

nalni olimpijski odbor te u svoju kontinental-

nu (i svjetsku) federaciju. Nacionalne saveze

tvore: udruèni klubovi (ili drugi organizacij-

ski oblici) te teritorijalne organizacije u poje-

dinim sportovima. Nacionalni su savezi nosi-

telji:

- reprezentativnog sporta (zajedno s nacio-

nalnim olimpijskim odborom ili bez njega),

- organizacije sustava takmi~enja u svojim

sportovima,

- dono{enja propisa koji se odnose na sam

sport u pojedinoj dràvi, uz manje mo-

gu}nosti korekcije sportskih pravila u sa-

mom sustavu sporta i njegovih pravila,11

- utvr|ivanje pravila organizacije, utvr|iva-

nje standarda za odràvanje takmi~enja, iz-

bor organizacijskih oblika za ustroj u poje-

dinom sportu i sl.,

- koordinacije s nacionalnim olimpijskim

odborom i dràvnom upravom.

Materijalne mogu}nosti pojedinih nacio-

nalnih saveza ovise o

- prihodima od reprezentacije i me|unarod-

nih nastupa nacionalnih selekcija u pojedi-

nim sportovima,

- donacija od strane dràve,

- sponzorstva od strane zainteresiranih subje-kata,

- sportskog marketinga, i

- doprinosa udruènih ~lanica.

Prihodi sportskih saveza mogu biti i

zna~ajniji, a njihova autonomija kroz rasho-

de moè biti i u cijelosti ili zna~ajno izvan

okvira koji postoje na trì{tu pojedine zeml-

je.12 Normalno, pozicija je pojedinog saveza

ovisna o sportskoj i ekonomskoj snazi poje-

dinog sporta u konkretnoj dràvi. Ali, {to je

dràva ve}a, a sport popularniji, to je i eko-

nomski status pojedinog saveza povoljniji.

Savez na nacionalnoj razini sa~injavaju:

udruèni klubovi i drugi organizacijski obli-

ci koji su predvi|eni sportskim ili pozitivnim

propisima te teritorijalni savezi.

Udruèni klubovi i drugi oblici ustroja

predstavljaju bazne subjekte od kojih proiz-

lazi ~itava organizacija sportske strukture. U

pravnom smislu oni su vezani uz

- pravne norme svojih saveza, kontinental-

nih, odnosno svjetskih federacija,

- pozitivne pravne norme dràve u kojoj dje-

luju,

- pravne norme Evropske zajednice (za udru-

ène dràve) i

- svoje autonomne norme - statutarne odred-

nice vlastitih statuta.13

U ekonomskom smislu klubovi i drugi orga-

nizacijski oblici ostvaruju sredstva od

- vlastitih prihoda (ulaznice, sportski marke-

ting),


80

11 Na nacionalnoj se razini mogu definirati zakonima i sport-skim normama: 1. pojedina odstupanja od me|unarodnihpravila (npr. duljina susreta u vaterpolu je u Hrvatskoj 9minuta po ~etvrtini, a u me|unarodnim okvirima 7 minu-ta), 2. na~in i procedura osnivanja sportskih subjekata(klubovi, poduze}a, individualna inicijativa), 3. imovinasportskih subjektiviteta, 4. odnos gradova i op}ina gledepovezivanja u horizontalne sportske organizacije, 5. stva-ranje sportske infrastrukture i sl. U vezi s navedenim vidi:Zakon o {portu N.N. 111/97. te Statut Hrvatskog olimpij-skog odbora, ali i druge brojne zakone koji se odnose nasport, posebno iz oblasti obrazovanja, komunalnih djelat-nosti, gospodarstva, poreza i sl.

12 Klasi~an je primjer Nogometnog saveza Hrvatske koji jekroz sustav takmi~enja za Svjetsko prvenstvo i osvajanjem3. mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine osiguraozna~ajna sredstva koja mu osiguravaju autonomiju u ma-terijalnom smislu.

13 U slu~aju sukoba pravnih normi, sve norme koje se odno-se na sam sport, a rije{ene su pravilima asocijacija u sa-mom sportu, imaju prednost pred dràvnim pravom.Problemi osnivanja organizacija, standardizacije objekatai sl. imaju ravnopravan tretman u obama pravnim sustavi-ma, a fiskalni su i sl. propisi dominantno u domeni dràv-nog prava.


81

- "prodaje" igra~a, odnosno takmi~ara14,

- ~lanarina,

- donacija i sponzorstva (op}ine, dràve, go-spodarstva), i

- prihoda od imovine (kamate, najamnine,prodaja prava i sl.).

U praksi prihodi pojedinih klubova i dru-gih organizacijskih oblika ovise o

- interesu gledatelja za pojedini klub,

- interesu sponzora za ulaganje u pojediniklub, i

- ukupnom interesu za pojedini sport u odgo-varaju}oj sredini.

Ekonomska snaga pojedinog kluba, odno-sno drugog organizacijskog oblika u sportu,ovisi u cijelosti i o rashodima. Kako se radi upravilu o neprofitabilnim organizacijama,15

prihodima se moraju pokrivati rashodi {to jeu nizu situacija vrlo te{ko. Pri tome se moravoditi ra~una i o ~injenici da najrazvijenijiklubovi u nacionalnim okruènjima diktirajuuvjete, ali i odre|uju standarde koji }e djelo-vati u pojedinom sportu, ukoliko to ne u~ine,a u pravilu nemaju takvu snagu da bi moglidjelovati, sportski nacionalni savezi.

Uz ovu hijerarhiziranu strukturu postojiniz me|unarodnih i nacionalnih organizacijakoje se nalaze izvan ove strukture. To uprvom redu vrijedi za niz sportskih komerci-jalnih i profitabilnih organizacija koje djeluju(za sada) izvan ovog sustava. To se u prvomredu odnosi na

- organizacijske oblike u profesionalnomboksu koji se nalazi izvan strukture Me|u-narodnog olimpijskog odbora te svjetskih ikontinentalnih saveza,

- organizaciju profesionalnih tenisa~a kojasamostalno organizira sustav teniskog tak-mi~enja,

- organizaciju NBA lige u ko{arci te sli~nihorganizacija u hokeju na ledu-NLA lige i sl.

Ovdje se radi o profesionalnoj organiza-ciji koja je ustrojena na profesionalnim pra-vilima, ali i na vrlo precizno odre|enim stan-dardima u nizu detalja koje }e, po na{emmi{ljenju, morati preuzeti i sport u pojedinimdràvama, posebno u onim sportskim grana-ma za koje postoji poja~an interes.

Tako|er, postoji i niz paralelnih organiza-cija koje se bave ustrojem sporta pojedinihkategorija gra|ana (vojni sport, sport djece iomladine, sport retardiranih osoba, sport in-valida i dr.), no ovaj sport ima u su{tini soci-jalne elemente, a ne ekonomske, pa se s njimu ovoj studiji ne}emo posebno baviti.

Bez obzira na specifi~nost generalne pira-mide u sportu (Me|unarodni olimpijski od-bor --- klub) te paralelnih sustava, postoji ten-dencija uklju~ivanja i pojedinih paralelnihsustava u jedinstveni-globalni sustav sporta.16

Stvaranje globalnog sustava stvorio je niz~imbenika koji su zajedni~ki za ~itavu glo-balnu piramidu kao {tu su

- sve zna~ajnija autonomija sporta (u prav-nom, ekonomskom, organizacijskom i sl.smislu),

- sve manja ovisnost o centrima politi~kemo}i u pojedinoj sredini,

- sve vi{e prisutni faktori trì{nog djelovanjau okviru sportskih organizacija,

- sve zna~ajnija potreba standardizacije u po-jedinim elementima vezanim uz sport.

Da bi se sport mogao razvijati kao svjet-ski fenomen u okviru sustava koji je stvoren,potrebno je stvoriti kohezione faktore kojimase sustav povezuje.

14 Prodaja je termin koji se odnosi na cesiju ugovora. Neprodaje se takmi~ar, ve} se cedira njegov ugovor i njego-ve obveze iz ugovora.

15 U pravnom su poretku, u okviru sporta koji se odvija u ok-virima svjetskih asocijacija, sportske organizacijeutvr|ene kao neprofitabilne pa se vi{ak prihoda nad ras-hodima u pravilu treba reinvestirati u sam sport. No, i po-red toga veliki klubovi djeluju u nizu sportova i profitabil-no, uz transfere profita ulaga~ima.

16 To je vidljivo u okviru pribliàvanja NBA i FIBA uko{arci; tendencija koja }e dovesti do ulaska i NBA u or-ganizaciju FIBA.


82

Autonomija sporta

Autonomija sporta ovisna je o mjestu u

hijerarhiji te o ekonomskim mogu}nostima

pojedine razine u sportskoj organizaciji.

Autonomija je Me|unarodnog olimpijskog

odbora, po na{em mi{ljenju, potpuna. On sa-

mostalno, u okviru svojeg statuta, donosi

svoje odluke koje obvezuje one koji èle biti

~lanovi "olimpijske obitelji". Autonomija je

svjetskih i kontitentalnih federacija, a u okvi-

ru njihove veze s MOO, zna~ajna. I MOO i

federacije uz pravnu autonomiju imaju u ci-

jelosti financijsku autonomiju, kao i organi-

zacijsku i sl. Nacionalni su olimpijski odbori

u su{tini, a prema Statutu MOO-a, sastavi dio

ustroja MOO-a pa je i njihov stupanj autono-

mije zna~ajan, posebno ukoliko si mogu osi-

gurati i financijsku autonomiju {to je slu~aj u

ve}ini velikih dràva.17

Autonomija je niìh organizacijskih jedi-

nica relativna. One su vezane uz nacionalne

saveze i njihove odluke u pravnom i organi-

zacionom smislu, dok im pokri}e prihodima

rashoda garantira stvarnu autonomiju u okvi-

ru trì{ta. Kona~no, i svako poduze}e je toli-

ko autonomno koliko je profitabilno te ukoli-

ko djeluje u okvirima koje mu utvrdi pozitiv-

no zakonodavstvo. Jasno je da su veliki

klubovi npr. u nogometu u Engleskoj, Italiji,

[panjolskoj, Njema~koj autonomni, no veli-

ko je pitanje jesu li jednako tako autonomni

klubovi u malim dràvama: Danskoj, Norve-

{koj, Luksemburgu, Cipru i sl., a posebno

jesu li autonomni klubovi u zemljama u tran-

ziciji u kojima je ~itavo gospodarstvo tek na

putu k trì{nom gospodarstvu, a politi~ki ut-

jecaji i na gospodarstvo i na sport jo{ su uvi-

jek sna`ni, a stvarne su tendencije takve da bi

se pojedinci u klubovima rado vratili pod

skute dràve.18

Ipak, tendencija je u svakom slu~aju uk-

upna autonomija sporta u svijetu, tendencija

koja u biti smeta mnogima u okviru dràvnih

i paradràvnih aparata. Pri tome se zaborav-

ljaju funkcije dràve u ukupnosti javnog sek-

tora, kontrola zakonitosti u radu u pojedinim

situacijama te pridràvanje standarda koje je

utvrdila dràva, a kojima se mogu utvr|ivati

i granice autonomije, kao i funkcije dràve u

okvirima gospodarske politike. Mnogi u ok-

viru dràvnih organa pokazuju tendenciju

bitnog mije{anja u rad subjekata u sportu,

bez obzira radi li se o personalnoj uniji me|u

funkcijama u sportu i u dràvnoj upravi ili

otvorenom mije{anju u rad sportskih organi-

zacija.

Autonomija je sportskih organizacija u

pravnom smislu neprijeporna. Zakonima se

utvr|uju elementi ustroja, a u okviru tih ele-

menata sportske organizacije djeluju samo-

stalno, utvr|uju}i prava i obveze pojedinih fi-

zi~kih osoba i pravnih entiteta. Ova autono-

mija u pravilu ide sve do dominacije

sportskog prava nad heteronomnim dràvnim

pravom.19

Tako|er, arbitriranje u sportu u pravilu se

provodi na osnovi autonomnog pravnog su-

stava, bez kori{tenja dràvnih upravnih ili

pravosudnih organizacija.

Ekonomska je autonomija u svakom slu-

~aju bitna za ostvarivanje pravne autonomije.

Tamo gdje su klubovi, savezi i me|unarodne

federacije ekonomski neovisne, one su i prav-

no autonomne. Normalno je da sportska or-

17 U Italiji je krovna sportska organizacija CONI koji imazna~ajne autonomne prihode s kojima moè razvijati sveone sportove koji nisu u stanju samostalno osiguravati fi-nancijsku autonomiju. Zakon o {portu i u Hrvatskojpoku{ava kroz prihode od 1/3 sredstava Lutrije stvorititakvu poziciju za HOO.

18 Hrvatski stav definira poziciju dràve u sportu tako "dadràva pomaè razvoj sporta" ~l. 68. Ustava RepublikeHrvatske {to omogu}ava, s obzirom na neodre|enost poj-mova, i velike intervencije dràve, ali i potpuno odsustvodràve iz sporta.

19 Sportske su federacije i organizacije u sportu (npr. u USA)u cijelosti izvan ingerencije dràve, osim u dijelu kojim seosigurava javni interes. To vrijedi i za Olimpijski odbor,ali i profesionalne lige u pojedinim sportovima.

ganizacija koja prima zna~ajna sredstva od

dràve, posebno ukoliko se sredstva dobijaju

na osnovi diskrecione ocjene pojedine dràv-

ne slu`be, u su{tini provodi i politiku svoga

financijera. Prema tome, i uz dràvnu pomo},

mogu}e je ostvariti autonomiju samo ukoliko

su prihodi unaprijed definirani, a njihovi iz-

vori jasni i nepodlo`ni arbitrarnosti dràvnih

organa.20 Normalno, to ne vrijedi za {kolski

sport koji je uvijek samo sastavni dio proce-

sa obrazovanja, ali moè vrijediti za sport

studenata, odnosno sportsku aktivnost poje-

dinih sveu~ili{ta,21 posebno u sredinama u ko-

jima postoji stvarna autonomija sveu~ili{ta.

Vezanost sporta uz dràvnu politikui centre politi~ke mo}i

S obzirom na velike promotivne mogu}-nosti sporta, politi~ki marketing vrlo ~estokoristi sport kao svoj medij, a sporta{e kaosvoje manekene. Pri tome se pojavljuje neko-liko varijanti kori{tenja sporta u korist propa-gande dràvne politike ili pojedinog reìma,odnosno personalne unije izme|u sportskeorganizacije i dràvnih organa. U tom pravcupotrebno je utvrditi postojanje:

- dràvnog sporta koji je prisutan u dràvamas totalisti~kim politi~kim sustavima,

- dràve kao dominantnog financijera sporta,a u okvirima demokratskih i parademokrat-skih sustava,

- dràve kao nositelja razvitka sporta u tran-zicijskim dràvama u kojima jo{ uvijek nedjeluje slobodno trì{te roba i usluga, pa je

vra}anje pod okrilje dràve ~esto jedini iz-laz za financiranje subjekata u sportu,

- posebnih dràvnih interesa koji se moguostvariti kroz sport, a kojima se stvara kori-sna simbioza izme|u sporta i dràve, bezobzira na autonomnu poziciju sporta.

Normalno, sport kao bitan faktor ìvotane moè se promatrati izvan svojeg okruè-nja, te je utjecaj op}ih uvjeta ìvota, pa i po-litike u pojedinoj zemlji, sna`no prisutan i usportu {to ne mora zna~iti i mije{anje poli-ti~kih struktura u sport. U okviru npr. "Ame-ri~kog na~ina ìvota" koji je op}eprisutan po-jam u svim porama ameri~kog ìvota, odvija-ju se i sportske aktivnosti koje potvr|uju tajna~in ìvota i to bez neposrednog utjecajadràve i politike na sport.

Dràvni je sport negacija trì{nog pristu-pa sportu odnosno i obrnuto, trì{ni je pristupnegacija dràvnog sporta. U modernom glo-balnom dru{tvenom konceptu u kojem je pri-sutna demokracija trì{ni pristup i slobodaljudi te njihova prava u sportu nije mogu}dràvni pristup sportu, ipak, moramo voditira~una o ~injenici da dràve imaju svoje inte-rese koje ostvaruju u sportu ili putem sportate da pojedini segmenti dràve imaju i obve-ze prema sportu22, tako da je utjecaj dràvajo{ uvijek zna~ajan u okviru sporta. Posebnose to moè odnositi na - pravo na sport - od-nosno sportsku aktivnost gra|ana kao dio so-cijalnih prava pojedinih gra|ana. Osobnosmatram da bi bilo potrebno definirati ovopravo gra|ana tako da dràva stvara odgova-raju}u infrastrukturu za bavljenje sportomsvojih gra|ana, dakle da se stvara mreà ob-jekata i institucija koje mogu pruàti uslugegra|anima u ostvarenju prava na sport, a kojeonda mogu koristiti i subjekti koji pripadajusportskom sektoru koji je autonoman. U pra-vilu, kako se ve}ina prava gra|ana ostvarujeu mjestu stanovanja, dakle na razini naselja,odnosno gradova, gradovi bi trebali biti nosi-


83

20 Bez financijske autonomije nije mogu}e osigurati ukup-nost autonomnosti u sportu. Zbog toga je potrebno stvori-ti takav izvor prihoda kojim se mogu arbitrirati dràvni re-sori i njihovi slu`benici.

21 U nizu zemalja postoji jak sveu~ili{ni sport koji je temelj(npr. u USA) za plivanje, ko{arku, atletiku i sl., a u Europinpr. za veslanje. Ovi sportovi imaju svoju autonomiju ikroz sustav sveu~ili{ta. U Europi je naàlost dominantanklupski, a ne sveu~ili{ni sport premda s obzirom natrì{nost i ne postoje kvalitetne razlike u poziciji samihsporta{a. No sredstva kojima se stimuliraju sporta{i ipaksu razli~ita (stipendije, povoljniji uvjeti {kolovanja i sl.).

22 Pod pojmom dràva razumijevamo sve razine dràvne or-ganiziranosti: op}inu, grad, regiju (ùpaniju) i samudràvu.

telji stvaranja sportske infrastrukture. Supsi-dijarno je mogu stvarati i autonomni subjektiu sportu koji imaju prava vlasnika nad imovi-nom, posebno ukoliko mogu ostvarivati i pro-fit u okviru svoje djelatnosti, a ne samo po-krivati rashode vlastitim prihodima, a vi{aksredstava koristiti samo za dalji razvoj sporta,odnosno reinvestirati ga u sam klub ili drugiorganizacijski oblik u sportu.23

Kao poseban vid dràvnog sporta pojav-ljuje se "gradski ili komunalni sport" u okvi-ru kojeg pojedina teritorijalna jedinica èlistvarati svoj vrhunski sport sna`nim uplitan-jem u ìvot sportske organizacije, daju}i jojsredstva, ali ostvaruju}i nad njom i potpunnadzor. Ako se radi o sna`noj zajednici,mogu}e je posti}i nakratko i zna~ajnije rezul-tate na toj osnovi. No, izme|u dràvnog tota-lizma i onog op}inskog u su{tini nema bitnerazlike. Mogu se razlikovati motivi, ali ne ikona~ni rezultati.

Kroz sustav financiranja, a u svezi s eko-nomskom politikom pojedine dràve, mogu-}e su intervencije dràve u sport. Financira-nje je najvi{ih sportskih federacija, odnosnoolimpijskih odbora mogu}e uz prepu{tanjenjima daljnjeg razvitka sporta u funkcijidràvnih ekonomskih i politi~kih interesa. Naprimjeru CONI (Olimpijski odbor Italije)vidljiv je takav koncept. Sport je u reprezen-tativnom smislu u interesu dràve, ali se onane mije{a u realizaciju interesa, ve} to pre-pu{ta drugom sportskom subjektu kojem,me|utim, osigurava stalan, autonoman izvorfinanciranja. Sport se od strane dràve stavljai u funkciju razvitka pojedinih privrednihgrana, posebno turizma pa je takvo dràvno"mi{ljenje" u sport u su{tini prihvatljivo.

U dràvama koje su u tranziciji prematrì{nom gospodarstvu, ali do kojeg se moèdo}i samo sna`nom aktivno{}u dràve i nje-zinih organa, normalno je da se takvi odnosipojavljuju i u sportu. No, u tim je dràvama iu sportu potrebno stvoriti slobodno trì{no

nadmetanje kao osnovni princip i u sportu,ali i u gospodarstvu {to se ne mora doga|ati,a {to ima zna~ajne posljedice u sportu.Stvaranje povla{tenih subjekata koji na na-cionalnoj razini, zbog veze s dràvnim struk-turama, arbitriraju situaciju u sportu moèdovesti do stvaranja nezdravih odnosa teuru{avanja ~itave sportske organizaije. No,takvo je stanje i u gospodarstvu u kojem po-stoje "omiljeni tajkuni" i "omiljeni klubovi" usportu.

Me|utim, u tranzicijskim je dràvama ot-klon sporta prema dràvi i èlja za vra}anjempod njezine skute objektivna zakonitost.Trì{te jo{ uvijek ne djeluje, pa zbog ~ega bionda moglo djelovati i sportsko trì{te? Aonda je za sportske djelatnike "luka spasa"vra}anje pod dràvne skute.

I u dràvama u kojima postoji trì{no

usmjerenje u punom smislu postoji zbog in-

teresa gra|ana, a i same dràve - poseban in-

teres u nizu djelatnosti, a u funkciji ostvari-

vanja i sloboda i prava gra|ana te op}eg inte-

resa koji definira dràva. Bez obzira na

autonomiju u sportu, svaka dràva ima i pra-

vo i obvezu utvrditi razinu posebnog interesa

u sportu, financirati ostvarenje tog interesa i

ciljeva te djelovati na sportske organizacije

da se ti interesi ostvaruju. Jasno je da taj po-

sebni interes dràve definira zakon, odnosno

drugim normama ili mjerama razvojne strate-

gije i ekonomske politike, dok provo|enje i

realizaciju javnog interesa prepu{ta subjekti-

ma u sportu.24 U ostvarenju je posebnog inte-

resa dràva du`na osiguravati i sredstva i

upliv na subjekte koji taj posebni interes ost-

varuju. Ta }e veza izme|u dràve i subjekata

u sportu biti relativno trajna.


84

23 Vidi: I. Mecanovi}, Ustrojstvo i djelovanje javnog sektoraII. Pravni fakultet Osijek 1996.

24 Posebni dru{tveni (javni) interes predstavlja interes ~ita-vog dru{tva koji je nadre|en individualnim i grupnim in-teresima pojedinih subjekata. O pojmu posebnog dru{tve-nog (javnog) interesa vidi: I. Mecanovi}, Ustrojstvo i dje-lovanje javnog sektora I. Pravni fakultet Osijek 1995.godina. O posebnom interesu u sportu vidi: Zakon o {por-tu ~l. 3.

Trì{no djelovanje u sportu

Trì{no je djelovanje subjekata u okvirusportskog sustava organizacije refleks:

- trì{ne organiziranosti dru{tva i

- autonomije u sportu koja se moè ostvaritisamo u uvjetima samostalnog financiranjapojedinih subjekata u sportu.

Normalno, uvijek je kod toga potrebnovoditi ra~una i o postojanju posebnog intere-sa u sportu koji je korektiv trì{nom djelo-vanju. Kako smo ve} naglasili, u okviru sesporta stvara nekoliko segmenata djelovanjatrì{ta:

- trì{te samog sporta i

- trì{te vezano uz sport.

Trì{te sporta ima svoje segmente:

- trì{te sportskih priredbi s podtrì{tem gle-datelja, ~lanova, sportskih prijenosa i sl. uzrazlikovanje redovnog sustava takmi~enja,me|unarodnog sustava takmi~enja, organi-zacije velikih sportskih priredbi i sl.,

- trì{te sporta{a i

- trì{te sportskog marketinga.

Trì{te vezano uz sport ima niz segmena-ta, a naro~ito:

- trì{te kori{tenja sporta kao sredstva pro-mocije,

- trì{te opreme za rekreativce i {kolski sport,

- trì{te turisti~kih usluga vezanih uz sport i sl.

Svi ovi segmenti po~ivaju na zajedni~koj,osnovnoj, premisi: interesu za sport koji po-stoji kod stanovni{tva i mogu}nosti i potrebipojedinca da od svojih sredstava, neposrednoili posredno, uz intervenciju dràve (op}ine)zadovoljava svoje potrebe, ali i prava u spor-tu.

Stvaraju}i trì{ni pristup, razvijaju}i sport-ski marketing, definira se i osnovni objekttrì{nog interesa, a to je - sport, odnosno pojedi-ni subjekt u sportu: klub, reprezentacija, tak-mi~ar i sl. koji smo uzeli za vlastiti simbol tesmo za njega spremni davati odgovaraju}a sedst-va: ~lanarine, ulaznice, dio TV pretplate i sl.

Trì{te djeluje kao globalno, nacionalno,regionalno i lokalno. No, najsna`nije je dje-lovanje globalnog trì{ta na kojem pojedinevelike dràve u pojedinim sportovima utvr-|uju mjerila vrijednosti koja se prenose i nanacionalna trì{ta, a i na lokalna trì{ta.Trì{te definira i {irina interesa za pojedinisport u svijetu koji se objektivno mjeri bro-jem posjetitelja sportskih susreta, kao i atrak-tivnosti pojedinog sporta u prijenosima naTV. Ako npr. nogomet u svijetu prati cca mi-lijarda ljudi, onda je trì{te koje se temelji nanogometu zna~ajno. Nogomet je interesantani za TV prijenose pa su sredstva koja se u nje-mu pojavljuju (na globalnoj razini) velika.No, danas u nogometu vrijednosti utvr|uju V.Britanija, Italija, [panjolska, Njema~ka, Bra-zil, Argentina..., a prije svih V. Britanija. Uprvom se redu odre|uje vrijednost igra~a, od-nosno iznos njihovog ugovora. Na tom trì{tusvaki igra~ izvan V. Britanije, kada dobijeradnu dozvolu (a u pravilu je dobiva), igra zavelik novac kako kod dolaska, tako i svako-dnevno kroz premije. Bez obzira radi li se oEnglezu, Dancu, Makedoncu, Nigerijcu,Japancu, Brazilcu ili Hrvatu, trì{te djeluje naisti na~in. Kako pravo na naknadu imaju iklubovi25 iz kojih dolaze igra~i, dominacijana ovom trì{tu ima sljede}e posljedice:

- odre|uje se vrijednost igra~a, pa i u malim irelativno ili apsolutno siroma{nim dràva-ma koje ili moraju jednako pla}ati kvalitet-ne igra~e ili ih ne mogu zadràti,

- utvr|uju se pravila na globalnom nivou.

Jasno je da broj gledatelja (na terenu, od-

nosno uz TV) odre|uje stupanj interesa veli-

kih ogla{iva~a, odnosno njihovih reklamnih

agencija. Zbog toga multinacionalne kompa-

nije prate sport. Klasi~ni primjeri su Coca

Cola, Mercedes i drugi proizvo|a~i motornih

vozila, proizvo|a~i prehrambenih artikala i sl.


85

25 Prema prihva}enim normama u transferima sudjeluju iklubovi i sporta{i. Stoga je dobar transfer u interesu i spor-ta{a, ali i kluba koji moè na taj na~in, posebno kroz pra-vilo "prvog ugovora", sudjelovati i u nekom kasnijemtransferu.

Prihodi od ulaznica, TV reklama i ~vrstaveza s pojedinim proizvo|a~ima raznih roba,uz naprijed spomenute, osiguravaju prihode iOlimpijskom odboru te svjetskim federacija-ma kroz sustav takmi~enja kojima su oni or-ganizatori. Velike su sportske priredbe u pra-vilu i za organizatore i za tehni~ke organiza-tore26 visoko profitabilne, normalno vezaneuz specifi~nosti zemlje organizatora.27 Poslje-dica je èlje za profitom ~injenica da velikekompanije u su{tini imaju sve ve}i utjecaj naizbor doma}ina velikih sportskih priredbi. Todaje Me|unarodnom olimpijskom odboru isvjetskim federacijama u atraktivnim sporto-vima financijska sredstva kao podlogu za au-tonomiju.

Ista pravila vrijede i za velike sportske fe-deracije i klubove u pojedinim velikim drà-vama. Sustav reprezentativnog takmi~enja,zajedno sa sredstvima koja prate nastupe re-prezentacija i pojedinih takmi~ara u indivi-dualnim sportovima, osigurava nacionalnimsavezima u atraktivnim sportovima dovoljneprihode za njihov rad. Sli~no je i s klubovimau razvijenim dràvama. Pojedini su klubovikoji imaju npr. 50 pa i vi{e tisu}a pretplatni-ka za utakmice (broj posjetitelja koji se mje-ri brojem mogu}ih mjesta na stadionima) ijak klubski marketing u stanju vrhunskipla}ati, ali i dobivati sporta{e iz ~itavog svi-jeta. Svi su drugi za njih samo trì{te na ko-jem "kupuju" ono {to èle. Normalno, ni kodnjih nije sve idealno, ali se sve (osim samogsportskog dijela - takmi~enja) odvija na tr-ì{nim principima. Stvorena je kod potro{a~apotreba za proizvodom koja se onda koristiza stvaranje dovoljno atraktivne ponude.

Potreba se temelji na nizu racionalnih, ali ineracionalnih ~imbenika: identifikaciji, uì-vanju u sportu, nacionalnim osje}ajima i sl.Pri tome ako takmi~ar A moè svojim sport-skim ugledom podi}i prihode za "n%", ondamu je "cijena" "n/x%". I ta se cijena pla}a.Uz velike klubove u takvim dràvama djelu-ju oni manji koji se takmi~e u niìm razredi-ma. Uz gledatelje koje i oni imaju, lokalnementore i ogla{iva~e, dakle svoje nacionalno,regionalno, odnosno lokalno trì{te, glavni jeizvor prihoda za takve klubove "proizvod-nja", odnosno "prodaja" takmi~ara, pa i onimogu u okviru svojeg - suènog trì{ta egzi-stirati vi{e ili manje uspje{no. Dakle, sport-sko se trì{te u takvim dràvama segmentira-lo te u okvirima pojedinog segmenta postojemogu}nosti i za one manje, normalno, ukoli-ko usklade svoje mogu}nosti s mogu}nosti-ma svoje okoline. Svaki izlet izvan realnihmogu}nosti u pravilu zavr{ava zna~ajnijimnegativnim posljedicama.

Pojedine grane gospodarstva mogu i samestvarati specifi~nosti na ovako segmentira-nom trì{tu. To vrijedi za turizam kojemu jesport potreban kao dio turisti~ke ponude teproizvo|a~e sportske opreme kojima je vr-hunski sport "maneken" koji im omogu}avaplasman zna~ajnih koli~ina roba na trì{tu.

Posebni dràvni interesi

I visoko razvijene dràve imaju svoje po-sebne interese koje realiziraju kroz sport. Bezobzira radi li se o dràvama u kojima ne po-stoji trì{ni pristup ili s nagla{enim trì{nimpristupom u sportu, poseban interes postoji.On je vezan uz ve} spomenuto - pravo nasport ili na ~injenicu da interes dràvnihstruktura mora postojati u onim segmentimakoji su od interesa za velik dio stanovnika.Jasno je da dràva u okviru svojeg sustavamora utvrditi autonomiju, ali i granice auto-nomije u sportu. To traì da se interes kojipostoji na odgovaraju}i na~in institucionali-zira te da se u okviru tako institucionalizira-nog interesa definira i postojanje mjera za


86

26 Tehni~ki organizatori, nakon {to su utvrdili svoje obvezeprema stvarnom organizatoru, slobodno mogu stvaratisvoj marketing, financijsku konstrukciju i sl. Vidi: I.Mecanovi}, Marketing velikih sportskih priredbi, RSIZFizi~ke kulture Hrvatske, Zagreb 1990. Knjiga VI. Modelafizi~ke kulture.

27 Jasno je da }e neke zemlje koristiti npr. cijenu ulaznica kaoosnovu {to pokazuje interes koji }e onda pratiti iogla{iva~i, a druge }e npr. organizirati veliku sportsku lu-triju, tre}e }e kombinirati sustave. Vidi: I. Mecanovi},Marketing velikih sportskih priredbi.

razvoj i funkcioniranje sporta. Uostalom,dràve definiraju i djelovanje trì{ta u cjelini,{tite}i potro{a~e standardizacijom i kontro-lom kvaliteta, zabranom monopola i sl., au~esnike odnosno konzumente od eventual-nih {kodljivih tvari koje mogu imati pojediniproizvodi. Prevedimo to na sportski jezik:dràva ima interes da za{titi sport od "laìra-nja", a sporta{e od dopinga, gledatelje odvandalizma i mogu}nosti nemira na takmi-~enjima i sl. Normalno, uz omogu}ivanje uv-jeta svakom gra|aninu na sportske aktivnosti.

U tome se interes sportskih asocijacija idràva poklapa. Svi ovi ~imbenici djeluju naglobalnoj razini, kao i u velikim dràvama skvantitativno razli~itim efektima prema oni-ma koji djeluju u malim i siroma{nim dràva-ma.

Poseban odnos nastaje samo u nekimsportovima ili sustavima takmi~enja koji suneovisni o svjetskim sportskim federacijama,odnosno imaju svoju specifi~nu organizaciju.To se odnosi na sada{nji sustav u tenisu, od-nosno u profesionalnim ligama u USA.

Otvoreni sustav takmi~enja teniskih pro-fesionalaca u kojem se znaju pravila kojaomogu}avaju velike zarade, ali i punu disci-plinu, govore o autonomiji u svakom detaljuu ovom sustavu. Tko èli biti profesionalacmora ih se pridràvati. Tko èli biti organiza-tor turnira, tako|er ih se mora pridràvati. Utom je sustavu sve jasno.

Zatvoreni je sustav NBA lige u USA pro-totip za sve ekipne sportove. U njega moguu}i organizacije koje ispunjavaju uvjete u fi-nancijskom smislu, veli~ini gledali{ta i teh-ni~koj opremljenosti. Iz njega se ispada kadase ne mogu ispunjavati ekonomski kriteriji,ili kada se mjesto na slobodnom trì{tu pro-da. Kako se radi o zatvorenom sustavu, u nje-mu se konstantno osigurava konkurentnostsustavom prioriteta u odabiru novih ili slo-bodnih igra~a uz prioritet najslabije plasiraneekipe koja ve} naredne godine moè biti, akoje osigurala nove, kvalitetne igra~e, i prva.Dakle u cijelosti se po{tuje princip konkuren-

cije. S druge strane, bogate ekipe nisu uprednosti nad manje bogatim jer se pravilimautvr|uje koli~ina novca koji se moè davatiigra~ima. Na taj se na~in, uz mogu}nost iz-vla~enja profita za ulaga~e, izjedna~uju uvje-ti koji vrijede za sve ekipe, omogu}ava seneizvjesnost takmi~enja {to zna~i i osnovnavrijednost sporta - ravnopravno takmi~enje.Ovaj model koji u Europi nije do sada prih-va}en - smatram da bi u cijelosti mogaorije{iti niz problema, posebno u manjim pa imalim dràvama.

U oba od ovih sustava postignuta je punaautonomija, osigurano je djelovanje trì{nihzakonitosti, a pozicija dràve svedena je naprikupljanje poreza i osiguravanje reda na sa-mom takmi~nju.

Ekonomski i pravni uvjeti za sportsko djelovanje u malim dràvama

Definiraju}i pojam "mala dràva", kaodràva s malim brojem stanovnika i s niskimnacionalnim dohotkom "per capita", uzmogu}nost da se u ovakve dràve stavljaju ive}e dràve u tranziciji, odredili smo potrebuda se utvrde specifi~nosti koje djeluju nasportskim terenima u takvim dràvama. To seu prvom redu odnosi na

- ~imbenike koji djeluju na nacionalnom ni-vou, a koji odre|uju ekonomiju i trì{nostsamog sporta,

- uvjete koje utvr|uje dràva (ili lokalna za-jednica), a odnose se na sport,

- sportsku doktrinu koja je prisutna u pojedi-noj maloj dràvi.

Jasno je da svi ovi ~imbenici odre|ujusudbinu sporta u malim dràvama.

Ekonomski i trì{ni uvjeti koji djeluju nasport u malim dràvama

I male su dràve u sportskom smislu sa-stavni dio globalnog sportskog trì{ta, aliimaju i svoje nacionalno i lokalno sportsko"trì{te". U individualnim sportovima istak-


87

nuti pojedinci postaju sastavni dio "sportskogjet seta" koji u tenisu, atletici, plivanju i sl.svojom kvalitetom djeluju na globalnoj razinii pod uvjetima koji djeluju na globalnoj razini.

Kod ekipnih sportova situacija je bitnorazli~ita. Osnovni problemi koji djeluju umalim zemljama u ekipnim sportovima svo-de se na

- usku takmi~arsku osnovicu koju definira uisto vrijeme mali broj kvalitetnih takmi~arai mali broj gledatelja, kao i mali broj po-tro{a~a koji se veù u svojoj potro{nji naproizvode koji se reklamiraju uz sport,

- sna`no djelovanje globalnog trì{ta kojeodvodi u razvijenije sredine najkvalitetnijetakmi~are, a koje putom globalnih medijadaje mogu}nost kvalitetnih radio, a posebnoTV prijenosa velikih sportskih doga|aja, od-nosno kvalitetnijih takmi~enja u susjedstvu,

- relativno ili apsolutno usko domicilno trì-{te koje onda i samo djeluje na sport,

- mogu}nost monopolizacije pojedinih klu-bova ili drugih organizacijskih oblika s ten-dencijom koncentracije kvalitete na jednommjestu, ali i obaranjem kvalitete na drugimmjestima, odnosno u cjelini,

- stvaranje uvjeta za monopolizaciju pojedi-nog sporta kao nacionalnog sporta i

- potrebu dràvne intervencije u takvim drà-vama radi osiguravanja "nacionalnih intere-sa".

Od pojedinih subjekata koji se pojavljujuu okviru sportske organizacije potrebno jeanalizirati poziciju svakog od njih jer im mje-sto na globalnoj razini nije jednako, pa zatoni materijalna situacija. Sportski savezi u ma-lim dràvama, koji organiziraju me|unarodnesusrete na reprezentativnoj razini, shodnosnazi sporta mogu imati sli~no mjesto kao ioni u razvijenim, odnosno velikim dràvama.Ako su npr. nogometa{i, ko{arka{i, rukome-ta{i, odbojka{i i drugi sporta{i u atraktivnimsportovima u pojedinoj maloj dràvi dovolj-no kvalitetni, onda se njihova vrijednost, ~ijisu nositelji savezi i nacionalni olimpijski od-

bori, regulira na globalnoj razini. Ako su npr.nogometa{i Hrvatske tre}i na svjetskomprvenstvu, oni u su{tini za Nogometni savezpostiù iste uvjete (ili samo ne{to slabije) kaoi nogometa{i npr. Njema~ke na tom istommjestu. Na ovom primjeru moèmo zaklju~itida razina kvalitete reprezentacije nije ovisnao kvaliteti domicilnog sustava takmi~enja jerve}ina reprezentativaca djeluje na globalnojrazini, igraju}i u Italiji, [panjolskoj, Nje-ma~koj ili Engleskoj te da sam Savez moèna trì{tu prolaziti vrlo dobro, bez obzira nakvalitetu u domicilnim organizacijama.

Osnova su sporta, uz same sporta{e, baz-ne organizacije: klubovi, odnosno drugi orga-nizacijski oblici koji organiziraju edukacijusporta{a, trena`ni proces te sustav kvalitet-nog (ili manje kvalitetnog) takmi~enja. Jasnoje da u maloj dràvi, posebno ukoliko je onai siroma{na (ili u tranziciji), postoji relativnomali broj klubova u pojedinom sportu. Malibroj klubova traì i mali broj sporta{a, suàvastru~nu razinu rada (problem trenerskog ka-dra), suàva interes gledatelja, dovodi do po-trebe prodaje najboljih pojedinaca u ve}e klu-bove u zemlji ili izvan nje, {to dovodi i dodaljnjeg osiroma{enja takvih klubova ili nji-hove nemogu}nosti da se i u uvjetima nacio-nalnog, odnosno regionalnog i lokalnogsportskog trì{ta takmi~e ravnopravno s dru-gim sportskim subjektima. U malim jedràvama u pravilu u ve}ini sportova neizv-jesna sudbina sportskog kluba, posebno uko-liko se nerealno postave ambicije.

Pojedine zemlje mogu imati odgovara-ju}e antropolo{ke predispozicije za pojedinesportove. To zna~i da je npr. broj visokih ispretnih mladi}a i djevojaka ve}i nego u dru-gim dràvama ili je zbog ìvota na visiniplu}ni kapacitet zna~ajnije razvijen {to susportske prednosti koje pripadnicima tih na-roda daju posebno mjesto na sportskomtrì{tu. No njihovi ih klubovi u domicilnimzemljama te{ko mogu zadràti.

U okvirima nacionalnog sportskog susta-va ni pojedini dijelovi male zemlje nisu jed-


88

nako razvijeni. U isto vrijeme postoji jedanili vi{e velikih gradova koji i u toj sredinipredstavljaju mjesto u kojem postoji ve}i in-teres za sport, zna~ajnije djelovanje trì{ta isna`niji klubovi koji imaju ve}i broj gleda-telja, sna`niji marketing i relativno vi{u razi-nu mogu}nosti izlaska na globalnu sportskurazinu. Takvi klubovi na nacionalnoj razinidovode do mogu}eg pada kvalitete te dovodeu pitanje i konkurentnost u sportu kao bitnuosobinu i sporta i djelovanja trì{ta u cjelini.Ovakva se pozicija nekih "ravnopravnijih" usportu, moè vezati i uz paradràvne interesekoji polaze od ocjene mogu}nosti me|una-rodnog u~e{}a pojedinih klubova ili od vla-stite kluba{ke zagriènosti mo}nika. Ona,me|utim, dovodi u pitanje postojanje intere-sa za takmi~enje. Ako klub "A" u ko{arci imaprednost vi{e od 10 bodova u maloj ligi, kojadjeluje u nekoj zemlji, onda je interes za nje-gove domicilne susrete mali.

Konkurencija stvara interes, interes stva-ra trì{te, a trì{te diè razinu u pojedinomsportu.28

Zbog toga je nacionali interes u pojedi-nim sportovima, koji bi trebali osiguravatisportski savezi, postojanje konkurencije kojasama po sebi stvara kvalitetu te trì{no djelo-vanje i na globalnoj i na nacionalnoj razini.

Pozicija je kluba u takvim situacijama uv-jetovana:

- globalnim trì{tem koje s jedne strane dje-luje tako da iz kluba odlaze u razvijenijesredine najtalentiraniji pojedinci, a oni man-je talentirani postaju sve skuplji, smatraju}ida i na njihovu "cijenu" djeluju globalni uv-jeti,

- nacionalnim ekonomskim i pravnim susta-vom koji, iako je klub autonoman, ipaksna`no djeluje na ìvot i djelovanje kluba,

- lokalnim okvirima koji trebaju osigurati in-frastrukturu koja je potrebna, a koju klubo-vi ne mogu (ili mogu) sami osigurati,

- organizacijom samog kluba, te njegovimrealnim sportskim ambicijama, organizaci-jom, menand`mentom i sl.

Klubovi u takvim situacijama morajuutvrditi svoju poziciju na nacionalnoj razini ukonkretnom sportu. Neki }e od njih:

- smatrati neuspjehom svaki plasman niì odnpr. tre}eg mjesta i podrediti svoju organi-zaciju takvim ambicijama,

- drugi }e smatrati opstanak u najkvalitetni-jem sustavu takmi~enja svojim ciljem,

- neki }e planirati ostanak na regionalnoj ililokalnoj razini i sl.

Jasno je da budèt svakog od njih ovisi orealizaciji ambicija. No trì{te je usko, a ne-realne ambicije mogu biti pogubne.

Klubovima iz prve skupine moè se tr-ì{te pro{iriti natjecanjem na kontinentalnojrazini. Ono sa sobom nosi mogu}nost ostva-rivanja zna~ajnijih prihoda, ali i pove}avarashode. No, u okviru malog nacionalnogtrì{ta, izlazak na kontinentalno trì{te moèbitno podi}i kvalitetu. Zbog toga je sudbinamalih dràva da za pojedine klubove stvorieventualno mogu}nost regionalnog sustavatakmi~enja u kojem sudjeluju najkvalitetnijeekipe iz malih dràva koje su susjedi. Primjerje za to me|udràvna liga u odbojci koja do-nosi najkvalitetnijim ekipama iz pet-{est ze-malja kvalitetno takmi~enje, stvaraju}i naumjetan na~in relativno veliko trì{te u tomsportu. Prihodi klubova su definirani:

- prihodi od ~lanarina koji mogu biti i zna-~ajna stavka i kod klubova u malim dràva-ma,29

- prihodi od prodanih ulaznica,

- prihodi od prava na nagrade u me|unarod-nim takmi~enjima,


89

28 Problem postojanja "ravnopravnijih" klubova nastaje ondakada stvarni hegemoni u pojedinoj dràvi preferiraju poje-dini klub, omogu}uju}i mu niz ekonomskih, a posebnofakti~kih prednosti, stavljaju}i u interesu kluba u funkcijusve raspoloìve snage. Ovakva pozicija pojedinih klubovazvu~i vrlo poznato.

29 Pojedini klubovi, npr. Barcelona, imaju i do 100.000 ~la-nova. U Hrvatskoj je u nekom vremenskom razdobljuDinamo imao oko 26.000 ~lanova.

- prihodi od marketinga,

- prihodi od sponzorstva i dotacija,

- prihodi od prodaje igra~a,

- prihodi od dràve i lokalne vlasti.

Prihodi najpopularnijih klubova u pojedi-noj maloj zemlji mogu sadràvati sve ovestavke od kojih su pojedine vezane uz posto-janje interesa (~lanarine, posjet gledatelja, re-zultati marketinga), neke uz vlastito djelo-vanje (stvaranje igra~a, odnosno natjecateljakoji su interesantni na trì{tu) te stava dràvekoja moè svojim fiskalnim propisima bitnoarbitrirati u okvirima prihoda klubova (npr.stavom da su marketin{ki efekti za gospo-darstvo tro{ak, a ne dio ukupnog prihoda).Posebni prihodi mogu se vezati uz interes go-spodarstva u pojedinom takmi~enju (vidi ut-jecaj na turizam i sl.).

No, postavlja se pitanje rashoda. Rashodise odnose u prvom redu na tro{kove hladnogpogona, a zatim na primanja sporta{a.Normalno, postavlja se i pitanje investicija uinfrastrukturu (stadione i igrali{ta, prate}eobjekte, ambulante, teretane, smje{tajne ka-pacitete i sl.)

Rashodi klubova u malim i siroma{nimdràvama u pravilu su ve}i od prihoda.Naime, prihodi se ostvaruju u logici domicil-nih trì{nih i drugih odnosa, a rashodi su~esto uvjetovani globalnim odnosima ili susamo ne{to niì od onih koje imaju klubovi nasli~noj razini takmi~enja u velikim i razvije-nim zemljama. Zbog toga su potrebne "i-njekcije" sa strane. One se u prvom redu od-nose na infrastrukturne objekte o kojima vodebrigu gradovi i op}ine, a klubovi koriste tuinfrastrukturu uz nerealnu najamninu (ili beznje). Rijetko koji klub ima vlastite objekte, ai ukoliko ih ima, do{ao je do njih donacijama,"naslje|ivanjem" od nekih velikih priredbikoje su u ranijem razdoblju odràne ili preda-jom u vlasni{tvo komunalnih objekata.Problem izgradnje i odràvanja objekata umalim zemljama predstavlja jedno od doktri-narnih pitanja o kojima je potrebno zauzetiprethodni stav. Naime, ako su objekti komu-nalni, onda se postavlja pitanje - komu su na-mijenjeni? Kvalitetni klubovi traè za svoje

potrebe i kvalitetne objekte, uz ekskluzivnireìm kori{tenja, a komunalna infrastrukturatreba pripadati svim gra|anima. S druge stra-ne postavlja se pitanje odràvanja objekata,amortizacije objekata i sl. Tako|er, postavljase pitanje odnosa sportskih federacija premaobjektima (definiranje standarda i veli~ineobjekata kao pretpostavke za uklju~ivanje ume|unarodni sustav takmi~enja).30 Tro{kovihladnog pogona u malim i nerazvijenimzemljama mogu biti i niì od onih u velikim irazvijenim dràvama. Prema tome posebno jepotrebno utvrditi tro{kove vezane uz vlastitetakmi~are, odnosno njihova primanja po ugo-vorima i gaè prema rezultatima, mjese~nenaknade i sl., zatim potrebnu infrastrukturuza njih (stanove, automobile i sl.) na razinikoju definira globalno trì{te - za najja~e klu-bove u maloj dràvi, a najja~i klubovi za sveostale. Gaè su takmi~arima niè od onih udrugim dràvama, ali su enormne prema za-radama gra|ana u takvim dràvama.

U prosjeku se (npr. za sustav takmi~enja uekipnom sportu) moè utvrditi egzaktno brojgledatelja i ~lanova kluba i staviti ih u odnosprema rashodima. To je egzaktno mjerilo in-teresa za klub pa i osnovica za marketing isli~ne prihode. Pri tome se moè postaviti iformula:

Ku =tro{kovi

broj gledatelja + ~lanovi

Ke =prihodi

rashodi

Ku = koeficijent interesa

Ke = koeficijent efikasnosti poslovanja

I vrlo veliki tro{kovi, ako ih prati velikibroj gledatelja i potpora ~lanova, mogu dava-


90

30 Bez obzira tko gradi objekte, oni se moraju amortizirati.Zbog toga se postavlja pitanje isplati li se graditi npr. sta-dion za 100.000 gledatelja ako }e u razdoblju od 25 godi-na biti 50 puta pun, a stvarni prosjek gledateljstva je npr. narazini od 20.000. Cijena je izgradnje stadiona znatno vi{aod koristi od 400.000 uvjetno re~eno prodanih ulaznica.

ti povoljan koeficijent interesa koji bitno dje-luje na koeficijent efikasnosti. [to je koefici-jent interesa vi{i, evidentno je i koeficijentefikasnosti povoljniji, osim u slu~aju da senerazumno tro{e sredstva.

Ako klub u velikoj zemlji ima prosjek gle-datelja po utakmici npr. 50.000, a igra npr. 50utakmica godi{nje, onda on ima 2,5 milijunagledatelja. Ako u isto vrijeme klub u maloj isiroma{noj zemlji ima prosjek gledatelja od2.000 do 5.000 u npr. 30 utakmica, dakleizme|u 60.000 i 150.000, onda tro{kovi togakluba moraju biti u razmjeru manji za 20 puta.

Tro{kovi za investicije, hladni pogon i sl.mogu biti i niì, ali tro{kovi za nagrade tak-mi~arima ne mogu biti manji dvadeset putajer djeluju trì{ni principi pa }e takmi~ari kojivrijede odlaziti iz takvih sredina, a njihovimodlaskom padat }e interes za klub, daklesmanjivat }e se koeficijent interesa.

Izlaz je iz ove situacije za klubove u ma-lim dràvama "proizvodnja" za svjetskotrì{te takmi~ara i konstantna prodaja najbo-ljih da bi se moglo pove}ati prihode, a na tajna~in uskla|ivati prihode i rashode. To traìda se razvija snaàn pogon rada s mladim se-lekcijama. Najjeftiniji je igra~ kojeg je klubsam proizveo. To su shvatili i najve}i svjetskiklubovi.31 To je sudbina u velikoj ve}inislu~ajeva najprije provincijalnih klubova umalim zemljama koji u svoje ve}e klubove"prodaju" takmi~are, a ovi ih replasiraju nasvjetsko trì{te.

Na lokalnom trì{tu u malim zemljamapotrebno je pravnim sustavom (bilo auto-nomnim - sportskim, bilo i dràvnom regula-tivom) stvoriti uvjete izbjegavanja nelegalnekonkurencije, uz utvr|ivanje kvote koju poje-dini klub moè utro{iti npr. za "kupovinu" ilipak nagra|ivanje svojih igra~a.

Realitet u pristupu i ambicijama moèosigurati trajnost klupskog pogona. U malimzemljama postoje vrlo ~esti uzleti pojedinih

sredina koje u vi{em sustavu takmi~enjaizdrè jednu ili dvije godine, a onda se izgu-be i iz onog sustava koji im je objektivnomogu}. U malim dràvama postoji mogu}-nost, uz konstantnu fluktuaciju takmi~ara, zasamo nekoliko stabilnih i standardnih klubo-va koji mogu biti nacionalni {ampioni te kojimogu posti}i srednju klasu na globalnoj razi-ni. Ovdje se mogu stvoriti iznimke od op}egpravila: 1. ako postoje neke druge, a ne samosportske tendencije (u pravilu dràva ili zbogne~ega posebni interes) i 2. Ako se radi osportu u kojem je doti~na mala zemlja svjet-ski ili kontinentalno dominantna.

Prema tome poziciju klubova u malimdràvama u cijelosti mogu utvr|ivati sljede}i~imbenici:

a) pozitivni

- organiziran konstantan stru~ni rad s vlasti-tim kadrovima te vlastitim pogonom,

- sustav uklju~ivanja u me|unarodna tak-mi~enja,

- ~vrsta veza sa stanovni{tvom uz zna~ajno~lanstvo,

- realno postavljene ambicije.

b) negativni

- sna`no djelovanje globalnog sportskog tr-ì{ta,

- ograni~enost lokalnog trì{ta,

- op}e siroma{tvo u samoj zemlji,

- neadekvatna organiziranost samog kluba,

- nerealne ambicije.

Ovi su ~imbenici u cijelosti uvjetovani usvim malim i siroma{nim dràvama, a imajuposebnu teìnu u zemljama u tranziciji. Naove zemlje uz navedeno djeluju jo{ i

c) specifi~ni ~imbenici

- snaàn upliv i mogu}nost upliva dràvnihstruktura,

- poku{aj stvaranja umjetnostvorenih klubovakoji trebaju biti "ogledalo" reìma uz ru{e-nje cjelokupne sportske strukture,


91

31 Klasi~an je primjer za vlastiti pogon i proizvodnju igra~aAjax iz Amsterdama koji kroz svoj omladinski pogonstvara konstantno velik broj igra~a koje onda plasira kakou svoju, tako i u brojne druge mom~adi.

- nedovoljno djelovanje trì{ta u cijelosti,

- sna`na porezna presija koja poga|a i sport-

ske klubove i sl.

Pravno reguliranje sporta u malimdràvama

Pravno reguliranje sporta u malim drà-

vama u pravilu nema zna~ajne razlike prema

onom koje postoji u velikim i razvijenim

dràvama. U vrijeme kada se poku{avaju

stvoriti kodeksi me|unarodnog prava kojima

se regulira slobodno djelovanje trì{ta, kao i

za{tita ljudskih prava, stvaraju se uz auto-

nomne sportske normativne sustave i sustavi

{irih dràvnih zajednica (npr. EU). Male su

zemlje pri tome u situaciji da im je najpo-

voljnije slijediti me|unarodne standarde, da-

kle i pravni sustav koji definiraju me|una-

rodni subjekti.

Premda se, po na{em mi{ljenju, tek stva-

ra sportsko pravo kao me|unarodno hetero-

nomno pravo (autonomno pravo je ve} davno

stvoreno), ve} postoje neki zajedni~ki pristu-

pi koji osiguravaju i sustav sportskog prava.

To se u prvom redu odnosi na

- zabranu svih sredstava s kojima se na umje-

tan na~in podiè tjelesna mogu}nost spor-

ta{a (doping),

- omogu}avanje slobodnog fluktuiranja spor-

ta{a (uz neka manja ograni~enja) te za{tite

njihovih prava, posebno onih vezanih uz po-

jam rada, slobode ugovaranja i slobode na-

kon proteka ugovora,

- slobodno odabiranje organizacijskih oblika

u sportu ali uz obveze replasiranja dijela

sredstava u sport omladine,

- slobodno "udruìvanje" turizma i drugih

djelatnosti sa sportom i sl.

- prihvat mogu}nosti arbitriranja po dràvnim

sudovima i stanja u sportu i sl.

Svi ovi ve} prihva}eni pravni okviri mogu

se pro{iriti u domicilnom pravnom poretku,

ali ih se ne moè isklju~iti iz njega.

Doktrinarni stavovi premasportu u malim dràvama

U malim dràvama jo{ uvijek postoje udoktrinarnom smislu sljede}e varijante:

- dràvni sport u kojem je osnovni interes re-prezentiranje dràve,

- paradràvni sport u kojem su nositelji spor-ta paradràvne organizacije (npr. vojska,policija) pri ~emu se rashodi sportskih orga-nizacija uklapaju u prora~une na indirektanna~in,

- trì{na varijanta sporta,

- mje{oviti sustavi u kojima ima elemenataprethodnih doktrinarnih pristupa.

Uostalom i u razvijenim je dràvama jo{uvijek dominantan mje{oviti sustav u kojempostoji i trì{ni pristup, ali i stvaranje jakihnpr. policijskih ekipa, zatim sveu~ili{nih eki-pa i sporta koji ima i kvalitetu i dominaciju upojedinim sportovima i sl. Takav je mje{ovi-ti sustav u svakom slu~aju danas najpovoljni-ji i za male zemlje.

Pozicija je pojedinih subjektiviteta usportu u malim dràvama, kao i u onim utranziciji, vrlo razli~ita. U okviru specifi~nihsituacija mogli bismo utvrditi sljede}e zako-nitosti:

- u individualnim sportovima talentirani po-jedinci postaju dio svjetskog "jet seta" usportu zbog otvorenog djelovanja globalnogsportskog okruènja odnosno svjetskogtrì{ta, a pojedinci su kao {to su bili boksa~Jahanson32 ili {ahist Larsen,33 pojedini teni-sa~i, stolnotenisa~i, atleti~ari ili pliva~i po-stali sastavni dio globalnog sportskogokruènja,

- reprezentativne selekcije malih dràva uekipnim sportovima, a sastavljene od takmi-~ara koji su na{li svoje mjesto u globalnim


92

32 [vedski boksa~ koji je bio profesionalni prvak svijeta, ado{ao je iz zemlje u kojoj je u to vrijeme boks bio zabra-njen.

33 Danski {ahist - velemajstor i jedan od najboljih svjetskih{ahista koji je do{ao iz male dràve.

okvirima, mogu imati zna~ajne rezultatekao na primjer Danska koja je bila europskiprvak u nogometu, vrlo sna`na repre-zentacija Norve{ke u nogometu, Hrvatska unogometu, ko{arci, rukometu, Jugoslavija uko{arci i sl. To dovodi do prihoda koje ost-varuju njihovi sportski savezi, a koji mogubiti i zna~ajni daju}i na taj na~in dojam ma-terijalne neovisnosti takvih saveza,

- klupski sport u okviru svjetski razvijenihsportova u kojima konkretna mala zemljanije svjetski dominantna ima najteù situa-ciju jer u okviru takvih sportova djeluje ucijelosti svjetsko sportsko trì{te koje dajeznatno ve}e {anse klubovima iz velikih sre-dina, a male zemlje svodi na "proizvodnju"takmi~ara koji se mogu dobro plasirati, aliizvan svoje zemlje jer domicilni klubovi upravilu ne mogu izdràti (kroz relativnoograni~eno trì{te) te ograni~ene prihode ikonkurenciju velikih,

- u okviru klupskog sporta u malim dràvamapostoje, za njihove uvjete, veliki klubovikoji onda uvjetuju djelovanje nacionalnogsportskog trì{ta, ostvarivaju}i na njemuiste odnose kojima su i sami optere}eni naglobalnoj razini jer mogu u pravilu od osta-lih klubova uzimati najbolje takmi~are,

- klubovi u malim dràvama moraju djelova-ti u okviru danih realiteta, mali klubovi mo-raju prihvatiti logiku "proizvo|a~a" talenatakoje ne mogu zadràti dugo, ali koji im osi-guravaju kontinuitet kvalitete te mogu}nostfinanciranja kroz njihov odlazak u ve}e sre-dine,

- u malim se sredinama na globalnoj razinipokazuje znatno vi{e kvalitete mladih se-lekcija, pa nije ~udo da takve selekcije po-kazuju zna~ajnije uspjehe od onih u senior-skoj konkurenciji,

- u malim dràvama sportski klubovi i drugiorganizacijski oblici tendiraju stavljanjapod dràvnu za{titu jer im ona moè osigu-rati povoljnije odnose na globalnoj razini,nego {to im moè dati djelovanje trì{takoje je ipak jedini stvarni regulator odnosa

u otvorenom dru{tvu podjednako u sportu,kao i u svim gospodarskim odnosima,

- u doktrinarnom je smislu u malim dràvamamogu}a samo mje{ovita doktrina utjecajana razvitak sporta i

- pravni odnosi u sportu, koji dolaze iz razvi-jenog svijeta, odnosno globalni odnosi, po-staju fakti~ki sastavni dio domicilnog sport-skog prava.

Je li pozicija sporta u malim zemljama ucijelosti kroz ovakav pristup te{ka? Ako sepostavi ispravno strategija te postave realniciljevi i ambicije, ne mora biti. Stvaranje su-stava sporta za mlade te rekreativnog sporta itakmi~arskog sporta na srednjoj razini kvali-tete dovodi do razvoja sporta u kojem samojedan njegov segment odlazi izvan dràve.Ako se, me|utim, razvije sustav me|unarod-nih takmi~enja, onda i klubovi iz malihdràva mogu postati sastavni dio globalnogsportskog trì{ta, djeluju}i na njemu.

Teà je situacija onih dràva, koje su uisto vrijeme i male i siroma{ne. Moto je zabavljenje sportom u tim dràvama za poje-dince - bijeg od siroma{tva {to omogu}avatakvim dràvama i pored nerazvijene sport-ske infrastrukture snaàn razvitak sporta mla-deì. Ina~e sve ostale zakonitosti, koje smoutvrdili, vrijede i za ove dràve.

Problemi sporta u malim dràvama (pa ivelikim) u tranziciji jednak je onom kojeimaju i u gospodarstvu, pa se poku{ava isport vratiti u cijelosti ili djelomi~no pod sku-te dràve gledaju}i u tome spas.

U okviru je razvitka globalnih odnosa usportu evidentno da male zemlje imaju pri-bli`no isti status kao regije u velikim dràva-ma {to ne mora biti ni slabo.

Malim dràvama pripada i Hrvatska.Op}a pravila koja smo utvrdili vrijede i zanju, a doma}e pojave u sportu samo potvr-|uju, odnosno ilustriraju pojave koje smo nateorijskoj osnovi utvrdili kao zakonitosti. Bezobzira radi li se o nogometu, koji je vrlo usp-je{an na reprezentativnoj razini, ili o rukome-


93

tu, ko{arci... na klupskoj razini uglavnom po-stoje jedan ili dva dominantna kluba kojimogu "kupiti" svakog takmi~ara u zemlji, alikoji i sami ne mogu zadràti svoje najboljesporta{e, a kamoli dovesti svjetsku kvalitetu.Kod takvih klubova postoji jo{ uvijek snaànupliv dràvnih i paradràvnih struktura nafunkcioniranje takvih dru{tava; ~lanstvo klu-bova gotovo ne postoji, interes za doma}etakmi~enje je neznatan, a stvarni se rezultatimogu o~ekivati samo ukoliko se uspije plasi-rati u jedan od europskih kupova. Manje sre-dine moraju prodavati svoje sporta{e. Interesnije velik jer je rezultat takmi~enja u praviluizvjestan, a mije{anje politike u sport dovodido gubitka osje}aja klupske pripadnosti. Ne-razvijeno gospodarstvo nije u stanju bitisponzor sportu, a rijetki su primjeri (npr.Umag) kori{tenja sporta u slu`bi gospodar-ske promid`be. A sve je ovo zamagljeno broj-nim svjetskim uspjesima reprezentacija ipojedinih klubova ({to je normalno) te uspje-sima mla|ih selekcija ({to je, tako|er, nor-malno).

Shvatiti svoje mjesto na nacionalnom iglobalnom sportskom trì{tu, biti realist iimati realne ambicije, pretpostavka je dalj-njeg razvitka sporta. Utvrditi organizaciju,definirati standarde koji se moraju po{tivati,osigurati lojalnu konkurenciju i sportskuneizvjesnost u rezultatima i plasmanima,stvoriti mogu}e veze u gospodarstvu (poseb-no turizma - a Hrvatska je turisti~ka zemlja),rije{iti pitanje nesklonosti fiskusa premasportu te rije{iti sport nepotrebnog mije{anjasa strane, predstavlja mogu}nost razvitkasporta i u uvjetima globalnog trì{ta.

LITERATURA

1. Bartoluci, M. (1997.) Ekonomika imened`ment sporta, Zagreb 1997.

2. Dèma, K. - Serdaru{i}, M. (1995.) Sport i no-vac RETA Zagreb.

3. Fere{ak i dr. (1983.) Poslovna logistika,Informator Zagreb.

4. Kotler, P. (1988.) Upravljanje marketingom,Informator Zagreb.

5. Mecanovi}, I. (1989.) Ekonomika fizi~ke kul-ture, Zavod za fizi~ku kulturu Zagreb.

6. Mecanovi}, I. (1990.) Marketing velikih sport-skih priredbi RSIZ fizi~ke kulture Zagreb.

7. Relac, M. - Baroluci M. (1987.) Turizam isportska rekreacija, Informator Zagreb.

8. Reter, I. (1992.) [portni marketing... ali kakotrìti {port, Koper.

9. Sikavica, P. (1994.) Poslovno odlu~ivanje,Informator Zagreb.

10. Stipeti}, V. - Bartoluci M. (1993.) Uloga {por-ta u gospodarskom razvoju, Zbornik radovaKonferencije o {portu Alpe - Jadran - Rovinj1993.

11. Susret Evropskih ministara {porta - Slu`benidokumenti Strasborg 1994.

12. Zakon o {portu, N. N. 111/97.


94

IVAN MECANOVI], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer

University in Osijek

SPORTS IN SMALL STATES(ECONOMIC AND LEGAL ANALYSIS)

SUMMARY

In addition to the global sport market, which is mostly manifested in the Olympic Games and in

some world championships, there is also the market for particular sports defined by the sport and eco-

nomic relations in the states that are most developed in the respective sport. This applies to competitive

sport. There is also – as a segment of market effects – the market on the level of one, even small, indivi-

dual state. This national market is, in such states, always narrow in all segments. Thus it is also narrow

in sports. Similar situation applies also to undeveloped countries and countries in transition, and this is

felt especially painfully in sport. As a consequence, there is a constant drop of quality in small countries

because their best athletes go to those countries in which they have a more favorable position on the sport

market. For that reason, small countries can have good individuals, but they can not have good clubs or

teams (with the exception of maybe one or two clubs in the most attractive sports). Such countries can

have well-developed sports at the school or recreation level, there may be some good junior or cadet se-

lections, and sometimes they can even have good national teams composed of athletes playing in foreign

clubs, but, as a rule, they can not have high quality domestic competitions or leagues, resulting in a ra-

ther small interest of the domestic public and a constantly dropping number of spectators in most sports.

Everything said above applies also for the sports in Croatia. Good and talented individuals go

abroad. Our national football team has won the third place in the world championship, but there are only

a few players from our national league in it. One club holds the monopoly in quality and this results in a

very uninteresting national championship. The number of spectators is small. The situation is similar in

handball, basketball, volleyball and other team sports. And as far as individual sports are concerned, good

individuals participate in various forms of international championships and global systems of competi-

tion anyway.

These are the principles from which the sport development policy must set out; otherwise we can

accept the model of state-financed and controlled sports and abandon the market model in sports, which

is dominant in the world.

Key words: sports in Croatia, Law on Sports, economy of sport, top-level sport, recreational

sport, marketing in sport and sport in marketing.


95

1. UVOD

Pravo gra|enja, kao novo stvarno pravo unas, omogu}uje nositelju da na tu|em ili vla-stitom zemlji{tu ili ispod njega izgradi i ima uvlasni{tvu vlastitu zgradu ili sli~an objekt.Cilj istraìvanja koje }e biti ponu|eno ovimradom je 1. utvrditi teorijske podloge pravagra|enja kao novoga stvarnoga prava, prijesvega prema temeljnim na~elima i oblicimastvarnih prava, 2. analizirati odredbe vaè}e-ga hrvatskoga prava, dakle normativnu pod-logu prava gra|enja, uz neophodnu kompara-ciju s rje{enjima austrijskoga i njema~kogapravnoga kruga jer su bila uzor na{em nor-mativnom rje{enju glede prava gra|enja, 3.

istraìti primjere prava gra|enja u praksi, akopostoje, te mogu}e koristi od njegove primje-ne u praksi, 4. na temelju provedenih istraì-vanja izvesti temeljne znanstvene i prakti~nespoznaje o pravu gra|enja u nas s ciljemoìvotvorenja prava gra|enja u praksi i otva-ranja jo{ jedne alternative rje{avanja stambe-nih problema.

Radi ostvarivanja ovih zadataka koristit}e se naro~ito normativna i poredbenopravnametoda, a tek podredno povijesna metoda.

U europskim pravnim sustavima razliku-je se germanski sustav prava gra|enja, kojempripada njema~ko nasljedno pravo gra|enja(Erbbaurecht) i austrijsko pravo gra|enja

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ublaàvanja stambene krizePravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

97

UDK: 347.2


Primljeno 25. oùjka 2000.

Dr. sc. VLADO BELAJ, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVO GRA\ENJA KAO ÎMBENIK UBLA@AVANJASTAMBENE KRIZE

U radu se istraùju teorijske podloge prava gra|enja kao novoga

stvarnoga prava u nas, prije svega prema temeljnim na~elima i oblicima

stvarnih prava. Analiziraju se odredbe vaè}ega hrvatskoga prava uz

neophodnu komparaciju s rje{enjima austrijskoga i njema~koga pravnoga

kruga jer su predstavljala uzor na{em pravu gra|enja. Nadalje se istraùju

primjeri i mogu}nosti primjene prava gra|enja u praksi te mogu}e koristi od

toga. Pravo gra|enja djeluje i kao socijalni ~imbenik jer omogu}uje da se

izgradi i ima u vlasni{tvu zgrada izgra|ena na tu|em zemlji{tu, a da se ne

mora platiti cijena gra|evinskoga zemlji{ta. Nositelj prava gra|enja pla}a,

dodu{e, obro~no naknadu vlasniku zemlji{ta. Druga je pogodnost za nosite-

lja prava gra|enja u tome {to moè podi}i hipotekarne kredite na osno-

vanom pravu gra|enja i tako s malim po~etnim sredstvima podi}i zgradu.

Svoj interes u osnivanju prava gra|enja mogli bi prona}i i pojedini gradovi

jer bi ostvarivali trajne prihode za svoje prora~une, a pomogli bi i u

rje{avanju socijalnih problema svojih gra|ana.

Klju~ne rije~i: pravo gra|enja, stambena kriza, nositelj prava

gra|enja, vlasnik zemlji{ta, jedinstvenost nekretnine

(Baurecht), te romanski sustav prava gra-|enja koji postoji u Francuskoj, Italiji, [pa-njolskoj, [vicarskoj i u jo{ nekim dràvama.U nas pravo gra|enja, odnosno njegovo nor-mativno oblikovanje, ima uzor u austrijskomstvarnom pravu i to ne samo zbog tradicije,nego i zbog odre|ene kvalitetne potvr|enostiaustrijskih propisa u praksi. U germanskompravu gra|enja sadràna je socijalna funkcija{to omogu}ava da siroma{niji slojevi stanov-ni{tva izgrade stambene objekte na tu|emzemlji{tu, ali bez pla}anja cijene gra|evin-skoga zemlji{ta koja je, uglavnom, prili~novisoka.

Uo~ljivo je da germanski sustav pravagra|enja, koji je primijenjen u Njema~koj1 iAustriji2, ne treba biti uzor hrvatskom stvar-nom pravu glede prava gra|enja samo u nor-mativnom smislu, nego i u prakti~nomzna~enju, kroz odre|ene socijalne uloge kojemoè obavljati.

2. POJAM PRAVA GRA\ENJA

Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pra-vima3 (u nastavku ZV) ure|uje pravo gra-|enja u posebnom poglavlju (VI. dio) od 280.do 296. ~lanka. ZV je u ~lanku 280. stavku 1.definirao pojam prava gra|enja na sljede}ina~in: “Pravo gra|enja je ograni~eno stvarnopravo na ne~ijem zemlji{tu koje ovla{}ujesvoga nositelja da na povr{ini toga zemlji{taili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagda{njivlasnik tog zemlji{ta duàn je to trpjeti”.Sli~nu definiciju prihva}a i na{a pravna zna-nost. “Pravo gra|enja je ograni~eno stvarno

pravo na ne~ijem zemlji{tu koje ovla{}ujesvojeg nositelja da na povr{ini toga zemlji{taili ispod nje ima u svojem vlasni{tvu zgradutrajno fizi~ki spojenu s tim zemlji{tem, asvagda{nji vlasnik tog zemlji{ta je duàn totrpjeti”.4 Iz ovih je definicija vidljivo da se nenagla{ava kako je pravo gra|enja stvarno pra-vo na tu|oj stvari {to ono prema uobi~ajenojpercepciji jest5. Naime, prema ZV pravogra|enja i ne mora isklju~ivo postojati natu|oj stvari jer “vlasnik zemlji{ta moè bitinositelj prava gra|enja na svome zemlji{tu”.6

Normalno bi bilo da pravo gra|enja postojina tu|em zemlji{tu7 tako da i spomenutumogu}nost osnivanja prava gra|enja na vla-stitom zemlji{tu treba shvatiti samo kao pri-vremeno stanje jer je za o~ekivati da do|e dootu|enja tre}oj osobi ili zemlji{ta ili pravagra|enja sa zgradom. U protivnom ne bi ima-lo nikakvoga smisla osnivati pravo gra|enja.

Pravo je gra|enja stvarno pravo jer se od-nosi na stvar, djeluje prema tre}im osobama,a ulazi i u numerus clausus jer ga ZV ubrajau stvarna prava. Njegova je pravna priroda,me|utim, u pravnoj znanosti sporna tako daga jedni smatraju podvrstom slu`nosti, drugipodijeljenim vlasni{tvom nekretnine, a tre}istvarnim pravom posebne vrste.8 Ne treba za-nemariti ni sli~nosti prava gra|enja s ugovo-rom o zakupu, pogotovo s tzv. dugoro~nim


98

1U Njema~koj postoji nasljedno pravo gra|enja (Erbba-urecht), a njegov pravni izvor nije Njema~ki gra|anski za-konik (BGB), nego Odredba od 15. sije~nja 1919. (ErbbauVerordnung). Ova je odredba znatno dopunjena Zakonomo izmjenama stvarnoga prava od 21. rujna 1994.(SachenRÄndG). Odredbe Njema~koga gra|anskoga za-konika vrijede samo za mali broj nasljednih pravagra|enja koja su ve} postojala 22. sije~nja 1919.

2U Austriji postoji poseban zakon o pravu gra|enja(Baurechts Gesetz iz 1912.) koji ure|uje pravo gra|enja, au bitnim je to~kama izmijenjen 1990. (BauR NOV-BGBI1990/258.)

3Narodne novine, br. 91/1996.

4Gavella, N.- Josipovi}, T.- Gliha, I.- Belaj, V.- Stipkovi},Z.: “Stvarno pravo”, Zagreb, 1998., str. 696. i 697.

5“Pravo gra|enja je stvarno pravo na tu|oj stvari sadràj ko-jega je ovlaštenje izgraditi i imati u vlasništvu gra|evinuna tu|em zemljištu”, (Vedriš, M.- Klari}, P.: “Gra|anskopravo”, Zagreb, 2000., str. 357.). O pravu gra|enja koje postoji na tu|em zemljištu vidjetiviše i u ~lanku Simonetti, P.: “Pravo gra|enja i drànjavlastite zgrade na tu|em zemljištu”, Pravo u gospodarstvu,br. 5-6/1994., str. 354.-370.

6^l. 284. st. 2. ZV.

7U inozemnim pravnim sustavima pravo gra|enja postoji natu|oj nekretnini. Tako, primjerice, u § 1. austrijskogaZakona o pravu gra|enja stoji: “Pravo gra|enja je stvarno,otu|ivo i nasljedivo pravo, iznad ili ispod površine ne~ije-ga tu|ega zemljišta imati gra|evinu”.

8Više o pravnoj prirodi prava gra|enja u knjizi Gavella, N.-Josipovi}, T.- Gliha, I.- Belaj, V.- Stipkovi}, Z. : “Stvarnopravo”, Zagreb, 1998., str. 694. i 695.

zakupom. Naime, i pravo gra|enja omogu-}ava svome nositelju kori{tenje tu|om stvari,odnosno u ovom slu~aju zemlji{tem, {to po-drazumijeva i ubiranje odre|enih civilnihplodova, a svakako uporabu toga zemlji{ta. Upravilu je naplatno, a ~ak je glede naknadekoju pla}a nositelj prava gra|enja povu~enaanalogija s naplatom zakupnine za takvozemlji{te. Dakle, bilo bi mogu}e sa stajali{tapravne doktrine razmi{ljati o pravu gra|enjakao posebnoj vrsti zakupa jer je nesumnjivoda ugovori o uporabi i kori{tenju tu|e stvari(zakup i najam) sadrè u sebi stvarnopravneelemente.

Ipak pravo gra|enja treba shvatiti kao po-sebno stvarno pravo. Ono je i ograni~eno pra-vo, kao primjerice i pravo slu`nosti, {to seo~ituje kroz ograni~enje vlasnika zemlji{tapostojanjem prava gra|enja, a kroz to i ~inje-nicom da on ne smije ~initi s tim zemlji{temono {to bi imao pravo ~initi kada pravogra|enja ne bi postojalo, ali i trpljenjem rad-nji nositelja prava gra|enja na tom zemlji{tu.

Pravo gra|enja moè postojati iznad, ali iispod povr{ine zemlji{ta. To zna~i da bi najednom zemlji{tu mogla postojati dva pravagra|enja kojih su nositelji razli~ite osobe,jedno na povr{ini, a drugo ispod povr{inezemlji{ta. Naravno da je mogu}, a za o~eki-vati je da bude i ~e{}i, slu~aj da jedna zgradakoja postoji na jednom pravu gra|enja imapodzemni i nadzemni dio i nalazi se u vla-sni{tvu iste osobe.

ZV spominje zgradu koja se javlja kaopredmet prava gra|enja, ali taj izraz ne trebadoslovno shvatiti jer se zapravo radi ogra|evini (npr. predmet prava gra|enja moèbiti parkirali{te i sli~no).

3. DJELOVANJE NAÊLA PRAVNOGAJEDINSTVA NEKRETNINE

Na~elo pravnoga jedinstva nekretnine9,koje je u nas ponovno uvedeno ZV-om, zna~i

zapravo uvo|enje tradicionalnoga na~ela su-perficies solo cedit.10 Na~elo superficies solocedit nastalo je u rimskom pravu, a prvi jeput formulirano u Gajevim Institucijama.Superficies u prijevodu zna~i vanjski oblik,povr{inu11 tako da na~elo superficies solo ce-dit razumijeva da zemlji{te i sve {to se posije,posadi ili izgradi na povr{ini ili ispodpovr{ine zemlji{ta postaje vlasni{tvo vlasnikazemlji{ta.

Kada je rije~ o pravu gra|enja svakako nasnajvi{e zanima djelovanje na~ela superficiessolo cedit u odnosu na objekte izgra|ene nane~ijem zemlji{tu. U rimskom pravu vlasnikzemlji{ta ujedno je i vlasnik zgrade koja je po-dignuta na tom zemlji{tu. To dokazuju i brojniizvori u kojima se nagla{ava jedinstvo gra|evi-ne i zemlji{ta.12 Zgrada i zemlji{te na kojem jeizgra|ena ~ine neraskidivo jedinstvo {to jeposljedica shva}anja da su gra|evine sastavl-jene od dvaju dijelova: zemlji{ta i zgrade.13


99

9O višestrukim aspektima djelovanja ovoga na~ela vidjeti u~lanku Simonetti, P.: “Pravno jedinstvo nekretnine i njezi-nih posebnih dijelova”, Pravo u gospodarstvu, br. 4/1998.,str. 646.-681.

10Na~elo je superficies solo cedit bilo primijenjeno u

Op}em gra|anskom zakoniku s minimalnim izuzecima.Tako je ovo na~elo dosljedno bilo prihva}eno za sijanje isa|enje na tu|em zemljištu (§ 420. OGZ), pa i u ve}inislu~ajeva gra|enja na tu|em zemljištu. Na~elo supreficiessolo cedit tako vrijedi kod gra|enja na vlastitom zemljištus tu|im materijalom (§ 417. OGZ), kod gra|enja tu|immaterijalom na tu|em zemljištu (§ 418. OGZ) i kodgra|enja vlastitim materijalom na tu|em zemljištu bezznanja i protiv volje vlasnika zemljišta (§ 419. OGZ). Ipakkod gra|enja na tu|em zemljištu postoji i slu~aj odstu-panja od na~ela superficies solo cedit, a to je kada je vla-snik zemljišta znao za izgradnju, ali je odmah nije zabra-nio te na taj na~in vlasnikom zemljišta i izgra|enoga ob-jekta postaje graditelj, a vlasnik zemljišta ima pravo traìtiza zemljište samo prometnu cijenu (proistje~e iz § 418.OGZ).

11Romac, A.: ”Rje~nik rimskog prava”, Zagreb, 1975., str.549.

12Aedificatum solo cedit - gra|evina prati sudbinu zemljiš-ta, Sec Gaius-Just. 2,73 (A-166); Aedificia solo cohaerent– zgrade pripadaju zemljištu, Venuleius – D.43, 24, 10(A-167); Ius soli sequitur aedificium – gra|evina slijedipravnu sudbinu zemljišta, Paulus – D.13, 7, 21 (I-685);Solo cedere solent ea quae aedificantur aut serantur –zemljištu obi~no pripada sve što se na njemu zida ili sije,Gaius – D.41, 1, 9, 1 (S-370); Quod solo inaedificatur,solo cedit – što se na zemljištu izgradi, dijeli sudbinuzemljišta, Sec. Just. 2, 1, 33, (Q-567). Stoj~evi}, D. –Romac, A.: “Dicta et regulae iuris”, Beograd, 1984.

13Aedes ex duobus rebus constant ex solo et superficie,Iavolenus – D.41,3,23,pr.; Stoj~evi}, D.- Romac, A., ibi-dem, str. 56. (A-164).

Po jednom shva}anju na~elo superficiessolo cedit imalo je u rimskom pravu razdob-lja odstupanja od izvornoga poimanja i to kodnastajanja prava vlasni{tva na zajedni~komzemlji{tu gensa na kojem je postojalo zajed-ni~ko vlasni{tvo.14

Prema drugom stajali{tu, koje je prihvat-ljivije, odstupanja od primjene na~ela super-ficies solo cedit nije bilo u rimskom pravu“jer se ovaj princip odnosio samo na zemlji-{te na kome je postojalo privatno vlasni{tvo,pa se ne moè uspore|ivati sa zasnivanjemprava vlasni{tva na zajedni~kom zemlji{tugensa”.15

Mo`da se izvjesnim odstupanjem od ovo-ga na~ela moè smatrati sklapanje pravnihposlova putem kojih se “pojmovi solum i su-perficies osamostaljuju i u pravnom prometudjeluju kao odvojeni i me|usobno nezavisnipredmeti”.16

Korijene primjene na~ela superficies solocedit u nas nalazimo ve} u srednjovjekovnompravu. Iako je uvrijeèno mi{ljenje kakosrednjovjekovno pravo nije priznavalo na~elosuperficies solo cedit17, ipak se mogu prona}iprimjeri djelovanja ovoga na~ela i u tomerazdoblju.18

Iako je OGZ, kao {to je spomenuto, prih-vatio na~elo superficies solo cedit, ono je u

nas nakon II. svjetskoga rata, odnosno za vri-jeme uklju~enosti hrvatskoga pravnoga susta-va u socijalisti~ki pravni krug, gotovo potpu-no napu{teno. To je bilo mogu}e s obziromna to da se nije primjenjivao OGZ kao cjeli-na, odnosno sustav, nego samo njegova poje-dina pravna pravila za koja nije postojalazamjena novim propisima. Tako je bilomogu}e da se gotovo potpuno napusti na~elosuperficies solo cedit. Zadràno je samo kodsijanja i sa|enja na tu|em zemlji{tu i djelo-mi~no kod gra|enja na tu|em zemlji{tu19,dok je postalo gotovo pravilo da su vlasnikzemlji{ta i vlasnik gra|evine razli~iti pravnisubjekti. Napu{tanje na~ela superficies solocedit bilo je uzrokovano, prije svega, proce-som posvema{njega podru{tvljavanja gra|e-vinskoga pa i poljoprivrednoga zemlji{ta kojeje svoj odraz imalo i u nacionalizaciji gra|e-vinskoga zemlji{ta u gradovima i naseljimagradskoga tipa. Na taj su na~in svi subjekti,osim subjekata dru{tvenoga vlasni{tva, bilidovedeni u poloàj da u najve}em brojuslu~ajeva ne mogu imati vlasni~ka prava nazemlji{tu na kojem se nalazi gra|evina ~iji suoni vlasnici. Ipak odre|ena veza izme|u vla-snika gra|evine i zemlji{ta postojala je i tadajer je izgra|eno gra|evinsko zemlji{te gledeprava kori{tenja dijelilo pravnu sudbinu zgra-de. S druge strane obilje`ja prava kori{tenjagra|evinskoga zemlji{ta koja su se ogledala uneotu|ivosti i trajnosti davala su mu karakterprava vlasni{tva bliskoga prava.

Danas je situacija oko primjene na~ela su-perficies solo cedit ~ista jer na{ ZV prihva}apravno jedinstvo nekretnine te ve} u op}imodredbama o stvarima i stvarnim pravima,doti~no u ~lanku 2. stavku 3., odre|uje:“Nekretnine su ~estice zemljine povr{ine, za-


100

14Puhan, I.: “Superficies solo cedit”, Enciklopedija imovin-skog prava i prava udruènog rada, III. sv., Beograd,1978., str. 231.

15Simonetti, P.: “Gra|enje na tu|em zemljištu”, Sarajevo,1982., str. 40.

16Puhan, I., ibidem, str. 231.

17Margeti}, L.: “Srednjovjekovno hrvatsko pravo – stvarnaprava”, Zagreb – Rijeka – âkovec, 1983., str. 102.

18“Koparski sud uzeo je u obzir poznato rimskopravno

na~elo superficies solo cedit. Me|utim, dok je rimsko pra-vo dozvoljavalo vlasniku stabla da ubere plodove, koji sus toga stabla pali na tu|e zemljište, što bi se mo`da mogloizvoditi djelomi~no i iz spomenutog na~ela, u Kopru sezaklju~uje da vlasnik stabla ne smije ulaziti u tu|e zem-ljište da bi pobirao plodove, ~ime se koparsko pravo pri-klanja srednjovjekovnom na~elu koje je bilo u to vrijemetakore}i posvuda prihva}eno, a po kojem vlasnik zemljiš-ta ima pravo na plodove, koji padnu s tu|eg stabla”(Margeti}, L., op. cit., str. 30.).

19Tako je bivši Zakon o osnovnim vlasni~kopravnim odno-sima (Narodne novine, br. 53/1991.) predvidio u ~lanku25. da }e vlasnik zemljišta koji nije znao za gradnju nasvojem zemljištu imati pravo zadràti vlasništvo i na zem-ljištu i na izgra|enom objektu. U ~lanku 26. predvi|a seako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao zaizgradnju, a vrijednost zemljišta je znatno ve}a od vrijed-nosti gra|evine, da }e vlasnik i zemljišta i gra|evine po-stati vlasnik zemljišta.

jedno sa svime {to je sa zemlji{tem trajno

spojeno na povr{ini ili ispod nje, ako zako-

nom nije druk~ije odre|eno”. Postoji, dakle,

jedinstveni pravni reìm za zemlji{te i sve

ono {to je s njime trajno spojeno, a to zna~i

da postoji i jedinstveni vlasni~ki subjekt.

Postoje i odre|eni izuzeci od na~ela prav-

noga jedinstva nekretnine; jedan je pravo

gra|enja, a drugi koncesija {to je predvi|eno

u ~lanku 9. stavku 4. ZV. Kod prava gra|enja

naru{ava se, na prvi pogled, na~elo superfi-

cies solo cedit jer je razli~it vlasnik zemlji{ta

i vlasnik gra|evine podignute na ili ispod

toga zemlji{ta. S obzirom na to da je na~elo

pravnoga jedinstva nekretnine temeljno

na~elo na{ega stvarnopravnoga sustava, pro-

na|eno je kompromisno rje{enje koje sluì

o~uvanju ovoga na~ela i kod prava gra|enja.

Pravo je gra|enja u pravnom pogledu izjed-

na~eno s nekretninom {to propisuje ~lanak

280. stavak 2. ZV, a zna~i da se za samo pra-

vo gra|enja fingira kao da je zemlji{te i sma-

tra se posebnim zemlji{noknji`nim tijelom20.

Uvjetno re~eno, gra|evina nije izgra|ena na

tu|em zemlji{tu nego na pravu gra|enja koje

je “umjetno” ili “pravno” zemlji{te. Time se,

temeljem fikcije da je pravo gra|enja nekret-

nina, odràva na~elo superficies solo cedit, a

samim time i bit stvarnopravnoga sustava.

Gra|evina nije dio prirodnoga zemlji{ta,

nego njegov teret jer “zgrada koja je

izgra|ena, ili koja bude izgra|ena, na zem-

lji{tu koje je optere}eno pravom gra|enja pri-

padnost je toga prava, kao da je ono

zemlji{te”.21

4. USPOSTAVA PRAVA GRA\ENJA

ZV poznaje dva na~ina osnivanja pravagra|enja: 1. pravnim poslom i 2. odlukomsuda. Za uspostavu prava gra|enja pravnimposlom nu`no je da je taj posao valjan i u pi-sanom obliku, a odredbe o osnivanju pravagra|enja temeljem pravnoga posla22 ZVsadrì u ~lancima 287. i 288.

Modus je ili na~in osnivanja pravagra|enja pravnim poslom dvostruki upis togaprava u zemlji{nu knjigu. Pravo se gra|enjasmatra nekretninom pa se stoga za njega for-mira i posebno zemlji{noknji`no tijelo, azgrada se upisuje kao da je izgra|ena na pra-vu gra|enja. Vlasnik zemlji{ta mora u pisa-nom obliku o~itovati volju da se njegovozemlji{te optereti pravom gra|enja, a osimtoga, ako bi pravo gra|enja {tetilo ve} upisa-nim ograni~enim stvarnim pravima na zem-lji{tu koje bi se opteretilo pravom gra|enja,moè ga se upisati samo pristankom ovla{te-nika tih prava. Tako ako je, primjerice, nazemlji{tu upisano zalo`no pravo, pravoslu`nosti ili pravo stvarnoga tereta, potrebnoje odobrenje ovla{tenika tih prava da se osnu-je pravo gra|enja jer bi ono moglo ugrozitinjihova prava.

Ponekad pravni posao kao titulus osni-vanja prava gra|enja moè biti nevaljan jerosniva~ prava gra|enja, a to je vlasnik zem-lji{ta, na to nema pravo. Ipak, ako se radi oza{titi stjecateljeva povjerenja u zemlji{neknjige, mo}i }e se temeljem samoga zakonaste}i pravo gra|enja. To }e biti slu~aj ako jeosniva~ prava gra|enja neistinito upisan uzemlji{nu knjigu kao vlasnik zemlji{ta, astjecatelj to nije znao te radi toga nastupajupravni u~inci za{tite povjerenja u zemlji{neknjige. U ovom bi se slu~aju moglo smatratida je pravo gra|enja osnovano temeljem sa-moga zakona.

“Pravo gra|enja moè svojom odlukomosnovati sud u postupku diobe i ostavinskom


101

20Jednako rješenje postoji i u austrijskom pravu. “Pravo

gra|enja smatra se nekretninom (§ 6. st. 1. Zakona o pra-vu gra|enja). Gra|evina je pripadnost prava gra|enja itako tako|er nepokretna” (Koziol, H. – Welser, R.:“Grundriß des bürgerlichen Recht”, Band II., Sachenrecht,Familienrecht, Erbrecht, str. 171., Wien, 1991.).I u njema~kom pravu, prema § 11. Odredbe o nasljednompravu gra|enja, nasljedno se pravo gra|enja tretira kaozemljište.

21^l. 280. st. 3. ZV.

22O osnivanju prava gra|enja pravnim poslom vidjeti i u

~lanku Sarvan, D.: “Osnivanje prava gra|enja na temeljupravnog posla”, Pravo i porezi, br. 7/1997., str. 22.-27.

postupku, ako je ovla{ten u tom postupkuosnovati slu`nost, a i u drugim slu~ajevimaodre|enim zakonom. Na osnivanje pravagra|enja odlukom suda na odgovaraju}i sena~in primjenjuju pravila o osnivanju slu`no-sti odlukom suda.”23 Ako se radi o postupkudiobe, a ona je mogu}a kod suvlasni{tva i za-jedni~koga vlasni{tva, sud moè osnovatipravo gra|enja samo ako su stranke s timesuglasne, a kod geometrijske diobe nekretni-ne i bez njihove suglasnosti.24 Pravo gra|enjasud moè osnovati i u ostavinskom postupkugdje opet postoji analogna primjena odredabakoje vrijede za slu`nosti (~lanak 226. st. 2.ZV), prema kojima sud koji provodi ostavin-ski postupak moè svojom odlukom odlu~itida se osnuje pravo gra|enja ako je ostaviteljsvojim valjanim zapisom ili nalogom bioodredio da se osnuje to pravo.

5. OBILJE@JA PRAVA GRA\ENJA IMOGU]E KORISTI PRIMJENEPRAVA GRA\ENJA U PRAKSI

5.1. Pravna obilje`ja prava gra|enja kaoposebne vrste stvarnoga prava

Smisao je postojanja prava gra|enja daotvori mogu}nost gra|enja i na zemlji{tu kojenije u vlasni{tvu vlasnika gra|evine. To jenaro~ito aktualno danas, kada primjenomna~ela pravnoga jedinstva nekretnine, postajepravilo da je vlasnik zemlji{ta i svega onoga{to je na njemu izgra|eno ista osoba.Me|utim, upravo pravo gra|enja omogu}avapravno razdvajanje zemlji{ta od objekta kojije na njemu izgra|en. To je razdvajanje pro-vedeno vrlo dosljedno iako je u teorijskomsmislu do{lo do odràvanja na~ela superficiessolo cedit i kod prava gra|enja stvaranjemfikcije da je pravo gra|enja svojevrsna ne-kretnina. Naime, “tko je nositelj pravagra|enja taj je i vlasnik zgrade koja je pri-

padnost toga njegovoga prava, a glede zem-lji{ta koje je optere}eno pravom gra|enja imaovlasti i du`nosti plodouìvatelja; svaka tomesuprotna odredba je ni{tava”.25 Na taj je na~inosigurana ~vrsta pravna veza izme|u zem-lji{ta na kojem je uspostavljeno pravogra|enja i zgrade koja je na njemu izgra|ena,a sve radi za{tite interesa nositelja pravagra|enja i oìvotvorenja same ustanove pravagra|enja. Nositelj prava gra|enja ima gledezemlji{ta ovlasti i du`nosti plodouìvatelja.26

Tako, primjerice, plodouìvatelj ima pravo napotpunu porabu stvari i na sve njezine plodo-ve i koristi bez obzira na svoje potrebe. Osimtoga ima pravo i na ~ist prihod od ~iste vri-jednosti stvari, a sve ovlasti moè ostvarivatisamo u granicama o~uvanja su}anstva (sup-stance) {to uklju~uje i o~uvanje temeljnenamjene poslu`ne stvari.

^vrsta veza izme|u prava gra|enja izemlji{ta na kojem je uspostavljeno potvr-|ena je i sljede}om odredbom sadrànom u~lanku 283. ZV-a: “Pravo gra|enja ne moèse odvojiti od zemlji{ta koje optere}uje, patko na bilo kojem pravnom temelju steknevlasni{tvo optere}enoga zemlji{ta, stekao jezemlji{te optere}eno pravom gra|enja, akozakonom nije druk~ije odre|eno”.

Temeljna su pravna obilje`ja prava gra-|enja, kao posebne vrste stvarnoga prava,osim ve} spomenute neodvojivosti od zem-lji{ta na kojem postoji, prometnost imogu}nost optere}ivanja {to je ure|eno ~lan-kom 285. ZV. Prometnost prava gra|enjao~ituje se kroz mogu}nost otu|enja i nas-lje|ivanja. S obzirom na to da je zgrada kojaje izgra|ena dio prava gra|enja, ona se pre-nosi, naslje|uje i optere}uje zajedno s pra-vom gra|enja. Dakle, nije mogu} samostalan


102

25^l. 281. st. 1. ZV.

26Plodouìvanje je ure|eno od ~lanka 203. do ~lanka 211.ZV.13 U slu~aju sukoba pravnih normi, sve norme koje seodnose na sam sport, a rije{ene su pravilima asocijacija usamom sportu, imaju prednost pred dràvnim pravom.Problemi osnivanja organizacija, standardizacije objekatai sl. imaju ravnopravan tretman u obama pravnim sustavi-ma, a fiskalni su i sl. propisi dominantno u domeni dràv-nog prava.

23^l. 289. st. 1. i 2. ZV.

24To proistje~e iz ~lanka 226. st. 1. ZV koji se doduše od-nosi na slu`nosti, ali citirana odredba iz ~lanka 289. ZVupu}uje na primjenu upravo tih odredaba.


103

promet prava gra|enja bez prometa i zgradekoja na njemu postoji {to razumijevaotu|ivanje i naslje|ivanje, prije svega upravozgrade koja postoji na pravu gra|enja.Uostalom, samo pravo gra|enja bez zgradekoja je na njemu izgra|ena i nema neku po-sebnu vrijednost {to zna~i da samostalan pro-met sve da je pravno i dopu{ten, ne bi imaosmisla. Samostalan promet prava gra|enjamogu} je jedino u slu~aju kada izgradnja jo{nije zapo~ela, a kada je izgradnja zgradezapo~ela ili je ve} zavr{ena, nije mogu}eotu|ivanje prava gra|enja bez otu|ivanja isame zgrade.

Pravo gra|enja mogu}e je opteretitislu`nostima, stvarnim teretima i zalo`nimpravom. I u ovom se slu~aju to prvenstveno~ini na zgradi koja je sastavni dio pravagra|enja, a nalazi se u vlasni{tvu nositeljaprava gra|enja. Bit mogu}nosti optere}ivanjaprava gra|enja nalazi se u optere}ivanju pra-va vlasni{tva koje postoji na zgradi, samo {tose to ~ini posredno, preko prava gra|enja.Kada pravo gra|enja ne bi u sebi sadràvalo itaj vlasni~ki supstrat, vjerojatno da njegovooptere}ivanje ne bi imalo puni smisao. Ovakopostoji velika sli~nost optere}ivanja pravagra|enja s optere}ivanjem stvari u ne~ijemvlasni{tvu koja se pojavljuje kao poslu`nastvar ili zaloèna stvar i sli~no.

5.2. Socijalna i gospodarska obilje`japrava gra|enja te mogu}e koristi od primjene u praksi

Razlozi uvo|enja prava gra|enja u na{estvarnopravno ure|enje nisu povezani samo spribliàvanjem i uskla|ivanjem na{ega gra-|anskoga prava s pravima zemalja srednjoeu-ropskoga pravnoga kruga. Pravo gra|enja ot-vara, naime, i odre|ene mogu}nosti za stva-ranje novoga oblika stambene izgradnje kojimoè utjecati na smanjivanje stambene krize.Rje{avanje stambenih problema, posebicemla|ih nara{taja, ima zna~ajne pozitivneu~inke sa socijalnoga, demografskoga, go-spodarskoga, radnoga, zdravstvenoga, odno-

sno prakti~ki s bilo kojega motri{ta. Stoga jepotrebno razmotriti bilo koju mogu}nost kojamoè pomo}i ostvarivanju ciljeva u stambe-noj oblasti.

Iako je pravo gra|enja prije svega pravnipojam, svakako je potrebno ispitati i njegovmogu}i pozitivan utjecaj na gospodarsko isocijalno okruènje. Pravo gra|enja omo-gu}ava {irem sloju gra|ana, dakle i onimakoji nemaju nov~anih sredstava za kupnjugra|evinskoga zemlji{ta, da stjecanjem pravagra|enja izgrade objekt u svojem vlasni{tvu,ali na tu|em zemlji{tu.

“Pravo gra|enja prije svega je sredstvosocijalne politike, jer omogu}ava pribavlja-nje gra|evinske ~estice i kredita za gra|enjestanova i stambenih zgrada, uz male izdatke,~ime bitno utje~e na sniènje tro{kova iz-gradnje, odnosno cijene stana, a razmjernotome i najamnine za stan u koju }e eventual-no biti ura~unata periodi~na naknada zazemlji{te na kome je osnovano pravo gra-|enja u iznosu od prosje~ne trì{ne zakupni-ne za takvo zemlji{te”.27 Osim {to potencijal-ni nositelj prava gra|enja ne mora platiti cije-nu gra|evinskoga zemlji{ta, osnivanjemprava gra|enja otvara mu se mogu}nost podi-zanja stambenih kredita pomo}u kojih moèizgraditi zgradu. Na taj na~in za stjecanje vla-sni{tva na zgradi koja je podignuta na pravugra|enja po~etno nisu potrebna velika nov-~ana sredstva.

Zalo`no pravo koje sluì osiguranju kre-dita koji bi eventualno ostvario nositelj pravagra|enja moè se osnovati i na samom pravugra|enja sa zgradom koja }e se na njemu iz-graditi. To je velika pogodnost, a posebice zaone subjekte koji nemaju u vlasni{tvu nekret-nine ili pokretnine pogodne za osnivanjezalo`noga prava na njima. Banke ili drugi po-tencijalni davatelji kredita kao mogu}izalo`ni vjerovnici, ako kredit odobre, imajudovoljno osiguranje za slu~aj nepodmirivanjakreditnih obveza, u vrijednosti izgra|enoga

27Simonetti, P.: “Osnivanje prava gra|enja”, Zbornik Prav-nog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci, br. 2/1999., str. 557.


104

objekta. Jedino je o ~emu bi zalo`ni vjerov-nici trebali strogo voditi ra~una namjenskotro{enje kreditnih sredstava, odnosno njihovotro{enje za izgradnju zgrade koja se podièna pravu gra|enja.

Uspostava je prava gra|enja sa stajali{tanositelja prava gra|enja posebice zanimljivau onim mjestima u kojima su cijene gra|evin-skoga zemlji{ta visoke, barem sa stajali{tapotencijalnih graditelja. Nasuprot tomu, uonim mjestima u kojima cijene gra|evinskihzemlji{ta jo{ nisu visoke, vjerojatno je malamogu}nost uvo|enja prava gra|enja jer nepostoji ekonomski interes potencijalnih nosi-telja prava gra|enja. Prou~avanje prakti~nihprimjera cijena gra|evinskoga zemlji{ta u po-jedinim gradovima u Republici Hrvatskoj po-kazuje da su cijene gra|evinskih zemlji{ta,koja su u vlasni{tvu jedinica lokalne samou-prave, u pravilu znatno vi{e u velikim grado-vima,28 a niè u manjim gradovima29 i peri-fernim dijelovima velikih gradova. U seo-

skim sredinama gra|evinska su zemlji{ta upravilu u privatnom vlasni{tvu i relativno ni-skih cijena tako da nije za o~ekivati da se unjima uspostavlja pravo gra|enja.

U zemljama poput Austrije i Njema~ke30,u kojima pravo gra|enja postoji ve} dugovremena, “pravo gra|enja se po pravilu kon-stituira na zemlji{tu u vlasni{tvu gradova, od-nosno gradskih op}ina”.31 Ipak, izmjenomaustrijskoga Zakona o pravu gra|enja iz1990. godine “ne moè pravo gra|enja bitiosnovano samo na javnom ili crkvenom do-bru. Prakti~no zna~enje prava gra|enja jeodatle bilo vrlo malo. Nakon odbacivanjaovih ograni~enja sada moè pravo gra|enjaod svakoga vlasnika zemlji{ta biti pro{ire-no”.32 I u njema~koj Odredbi o nasljednompravu gra|enja ne postoji ograni~enje osni-vanja prava gra|enja i na zemlji{tima privat-nih vlasnika iako praksa pokazuje da ganaj~e{}e osnivaju gradovi i op}ine.33

Iako u nas pravo gra|enja moè osnovati

bilo koji subjekt na svojem zemlji{tu, ipak je

mnogo vjerojatnije da to u~ini grad ili op}ina

nego privatni vlasnik zemlji{ta. Gradovi

mogu, naime, osnivanjem prava gra|enja na

zemlji{tima koja su u gradskom vlasni{tvu

osigurati za svoje prora~une stalne izvore pri-

hoda, a istodobno djelovati i kao ~imbenik

socijalne politike. Privatni }e se vlasnici

gra|evinskih zemlji{ta vjerojatno teè

odlu~iti za osnivanje prava gra|enja ve} i

zbog toga {to imaju znatno manje povr{ine

zemlji{ta u vlasni{tvu, a jednokratnom pro-

dajom ostvarit }e brzi protok novca. Osim

28Tako je, primjerice, u Zagrebu prema podacima iz Slu`be-noga glasnika, br. 1/1998. po~etna cijena gra|evinskogazemljišta, koje se koristi za stambenu namjenu, a u vla-sništvu je Grada Zagreba, u atraktivnom podru~ju iznosi-la 2.456,00 kuna po ~etvornom metru bruto razvijene po-vršine. U prvom podru~ju iznosila je 2.171,00 kn/ m2, udrugom podru~ju 1.709,00 kn/ m2, u tre}em 1.175,00kn/m2, u ~etvrtom 819,00 kn/ m2, u petom 408,00 kn/ m2,u šestom 391,00 kn/ m2 i u sedmom 178,00 kn/ m2. U Splitu je prema Zaklju~ku o utvr|ivanju po~etne cijenegra|evinskoga zemljišta na podru~ju Grada Splita iz 1998.godine po~etna cijena gra|evinskoga zemljišta za stambe-nu namjenu u vlasništvu Grada Splita u atraktivnom po-dru~ju iznosila 2.484,00 kuna po ~etvornom metru brutorazvijene površine. U prvom podru~ju iznosila je 2.194,00kn/ m2, u drugom 1.728,00 kn/ m2, u tre}em 1.188,00 kn/m2, u ~etvrtom 828,00 kn/ m2, u petom 504,00 kn/ m2, ušestom 396,00 kn/ m2 i u sedmom 180,00 kn/ m2.

29Tako je, primjerice prema Zaklju~ku Gradskoga pogla-

varstva Grada Vara`dina donesenom na 41. sjednici od 21.lipnja 1996. godine cijena gra|evinskih zemljišta za stam-benu izgradnju iznosila u rasponu od 160,00 kn/m2 do281,00 kn/m2 za pojedina zemljišta.Prema podacima dobivenim na temelju pra}enja trìšta ne-kretnina od strane vještaka te agencija i procijenjenim vri-jednostima u ovršnim postupcima Op}inskoga suda uZadru, te na temelju prihva}enih hipotekarnih vrijednostiod strane banaka na podru~ju Zadarske ùpanije koji suobjavljeni u elaboratu ~iji je autor V. Tadi}, ovlašteni sud-ski vještak za gra|evinarstvo, a naru~itelj grad Zadar, ci-jene zemljišta na podru~ju Zadarske ùpanije oscilirale suu 1996. godini od minimalnih 12,00 kn/m2 do maksimal-nih 800,00 kn/m2 ovisno o lokaciji, komunalnoj opremlje-nosti, vrsti zemljišta, priklju~cima itd.

30Za njema~ko nasljedno pravo gra|enja preporu~ljivo je zadetaljno upoznavanje vidjeti, primjerice, monografijuKnothe, H. G.: “Das Erbbaurecht” (eine rechtsdogmati-sche und rechtspolitische Untersuch), Frankfurt am Main,1987.

31Simonetti, P.: “O pravnom reìmu gra|evinskog zemljiš-ta”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci, br.1/1996., str. 4.

32Koziol, H. – Welser, R., op. cit., str. 171.

33Vidjeti, Baur, F.: “Lehrbuch des Sachenrechts”, Münchenund Berlin, 1963., str. 246.

toga, privatni vlasnici nisu optere}eni rje{a-

vanjem socijalnih problema dru{tva.

Pravo je gra|enja novo stvarno pravo unas, uvedeno ZV-om, tako da se u praksi jo{nije potvrdilo. Ipak, uo~ava se da pojedinigradovi, odnosno njihove uprave, razmi{ljajuo uvo|enju prava gra|enja. U tome je ~ini se,bar za sada, najdalje oti{ao grad Rijeka.34

5.3. Ure|ivanje me|usobnih odnosa subjekata prava gra|enja

Subjekti su prava gra|enja vlasnik zem-lji{ta i nositelj prava gra|enja. Ranije je spo-menuto da vlasnik zemlji{ta i nositelj pravagra|enja, prema na{em ZV, moè biti jednaista osoba, no to je privremenoga karaktera,dok ne do|e do otu|enja drugoj osobi jer uprotivnom ne bi imalo nikakva smisla.

Pravo gra|enja, kao {to je spomenuto, na-staje pravnim poslom i odlukom suda.Nastajanje prava gra|enja pravnim poslommoè se smatrati pravilom, dok uspostavasudskom odlukom postoji samo u odre|enimslu~ajevima (npr. rje{enje o naslje|ivanju, na-stajanje u postupku diobe suvlasni{tva ili za-jedni~koga vlasni{tva, sudska odluka u par-ni~nom postupku nakon spora stranaka o po-stojanju prava gra|enja i sli~no). Me|utim,~ak i u slu~aju kada je pravo gra|enja nastalosudskom odlukom, me|usobne odnose subje-kata potrebno je urediti pravnim poslom.Ovdje se, dodu{e, ne}e raditi o pravnom pos-lu kojim se uspostavlja pravo gra|enja nego opravnom poslu kojim se ure|uju me|usobniodnosi.

U suprotnom se slu~aju, kada pravogra|enja nastaje pravnim poslom, u pravilutim pravnim poslom ure|uju i me|usobni od-nosi subjekata. To, me|utim, ne zna~i da nijemogu}e postupiti i druk~ije, tako da moèpostojati i vi{e pravnih poslova od kojih sejednim pravo gra|enja osniva, a drugimure|uje njegov sadràj, a naravno da }e i kodpreinake sadràja prava gra|enja trebati na-stati novi pravni posao koji moè, ali i nemora zna~iti prestanak ranijega ili ranijihpravnih poslova. Ipak, najprakti~nije jerje{enje da se jednim pravnim poslom uredesva pitanja vezana uz pravo gra|enja.

Zakonski sadràj prava gra|enja nije do-statan glede ure|ivanja svih odnosa vlasnikazemlji{ta i nositelja prava gra|enja s obziromna njihovu raznovrsnost i sloènost. Stoga setreba potpomo}i ugovorom izme|u tih dvijustrana. Takvi ugovori bi trebali predstavljatipravilo jer bez njih je vrlo te{ko zamislitifunkcioniranje prava gra|enja u praksi.

Pravni bi se posao kojim se osniva pravogra|enja i ure|uju me|usobni odnosi subje-kata mogao nazvati ugovorom o pravugra|enja. ZV ne odre|uje naziv toga pravno-ga posla, a predloèni je naziv vjerojatno naj-bliì smislu. Ugovor o pravu gra|enja trebaobi sadràvati mnoge sastojke kojima bi seprecizirao me|usobni sadràj odnosa izme|uvlasnika zemlji{ta i nositelja prava gra|enjajer ZV je prili~no oskudan glede takvih odre-daba. Subjekti prava gra|enja moraju po{to-vati samo one odredbe ZV-a koje su prisilnepravne prirode, a to su, primjerice, odredbe ona~inu osnivanja prava gra|enja koje podra-zumijevaju postojanje pravnoga posla u pisa-nom obliku ako se pravo gra|enja osnivapravnim poslom, zatim odredbe o nasljedivo-sti i otu|ivosti prava gra|enja, poglavito o ne-mogu}nosti posebnoga otu|ivanja zgrade bezotu|ivanja i prava gra|enja.

Ugovor bi o pravu gra|enja u standard-nom obrascu trebao sadràvati sljede}e sa-stojke:

- ugovorne strane, a to su vlasnik zemlji{ta inositelj prava gra|enja;


105

34Naime, grad Rijeka je u Odluci o gra|evinskom zemljištu(Slu`bene novine, br. 6/1997.) uredio i neka pitanja veza-na uz pravo gra|enja, odnosno njegovo eventualnouvo|enje u praksu. U ~lanku 19. spomenute Odluke stoji:“Na zemljištu u svom vlasništvu Grad moè osnovati pra-vo gra|enja u korist druge osobe, radi gradnje gra|evinai/ili ure|enja javnih površina. Pravo gra|enja osniva seugovorom izme|u Grada kao vlasnika zemljišta (nekretni-ne) i nositelja prava gra|enja. Pravo gra|enja osniva se narok duì od 10 godina. Rok na koji se osniva pravogra|enja kao i visinu naknade za isto, utvr|uje pojedi-na~nom odlukom Poglavarstvo, na osnovu prijedlogaOdjela gradske uprave”. U spomenutoj Odluci osim nave-denoga stoji i da se osnivanje prava gra|enja provodi te-meljem javnoga natje~aja.

- predmet ugovora (naznaka zemlji{ta na ko-jem se uspostavlja pravo gra|enja);

- zgrada ili druga gra|evina koja }e se izgra-diti u sustavu prava gra|enja (veli~ina,oblik, vrsta, namjena);

- po~etak i zavr{etak izgradnje zgrade;

- trajanje prava gra|enja;

- naknada vlasniku zemlji{ta;

- eventualna ograni~enja u raspolaganju zgra-dom i pravom gra|enja;

- mogu}nost preinake sadràja ugovora;

- clausula intabulandi;

- stupanje u posjed zemlji{ta nositelja pravagra|enja;

- prestanak prava gra|enja;

- naznaka o tome tko }e platiti tro{kove izra-de ugovora, uknji`be i eventualne porezneobveze;

- mjesto i datum sastavljanja ugovora;

- ovjereni potpisi ugovornih strana.

O nekima od navedenih sastojaka potreb-no je dati i dodatna obja{njenja. Tako kada jerije~ o ugovornim stranama, a to su vlasnikzemlji{ta i nositelj prava gra|enja, potrebnoje naglasiti da su to u pravilu razli~ite osobe.Me|utim, ako je vlasnik zemlji{ta i nositeljprava gra|enja jedna te ista osoba, {to je pre-ma ZV mogu}e, onda se ne radi o ugovoru,nego o jednostranom pravnom poslu kojim seosniva pravo gra|enja, ali i taj pravni posaomora sadràvati ve}inu sastojaka ugovora opravu gra|enja. Tako bi trebao sadràvatinaznaku zemlji{ta, pitanja vezana uz zgradukoja se gradi u sustavu prava gra|enja, tra-janje prava gra|enja, prestanak pravagra|enja itd. Treba, me|utim, naglasiti pri-vremenost situacije u kojoj je vlasnik zem-lji{ta i nositelj prava gra|enja jedna ista oso-ba jer se moè pretpostaviti kako je smisaouspostave prava gra|enja u ovom slu~aju ka-snije otu|enje zgrade ili mo`da zemlji{tadrugoj osobi. Nakon {to do takvoga otu|enjado|e, opet }e trebati napraviti ugovor o pravugra|enja kojim }e se urediti odnosi s tim dru-gim subjektom.

Predmet je ugovora prije svega zemlji{tena kojem se uspostavlja pravo gra|enja, pa jestoga potrebno navesti osnovne podatke onjemu u ugovoru. To se odnosi na katastarskei zemlji{noknji`ne oznake, veli~inu i poloàjtoga zemlji{ta. Ako postoji mogu}nost i akosu stranke suglasne, moè se urediti i na~inkori{tenja okolnoga zemlji{ta koje sluì re-dovitoj uporabi zgrade.

Ugovorom se svakako treba urediti i pi-tanje kako }e izgledati zgrada ili drugagra|evina koja }e se izgraditi u sustavu pravagra|enja. Najpovoljnije je rje{enje, sa staja-li{ta vlasnika zemlji{ta, da projekt zgrade po-stoji ve} u trenutku uspostave prava gra|enjatako da se eventualne nesuglasice glede veli-~ine, oblika, vrste, namjene objekta i sli~nomogu unaprijed otkloniti. Po~etak i zavr{etakizgradnje zgrade, tako|er, bi trebali biti spo-menuti u ugovoru o pravu gra|enja, a moèse predvidjeti da to budu i bitne sastavnicetoga ugovora. Tada bi nepridràvanje rokovadovelo do raskida ugovora o pravu gra|enja,a na taj na~in i do prestanka samoga pravagra|enja. Me|utim, po~etak i zavr{etak iz-gradnje vjerojatno i ne}e biti toliko zna~ajnivlasniku zemlji{ta ako je odmah po sklapanjuugovora, odnosno uspostavi prava gra|enjado{lo do redovite isplate naknade.

Na{ ZV ne predvi|a ograni~avanje traja-nja prava gra|enja. Dakle, po ZV-u se, ako uugovoru o pravu gra|enja ili drugom prav-nom temelju uspostave ne bi bio odre|en rok,smatra da je pravo gra|enja uspostavljeno naneodre|eno vrijeme. Iako u mnogim inozem-nim pravnim sustavima postoji ograni~avanjetrajanja prava gra|enja35, ~ini se da je rje{enjekoje glede toga predvi|a ZV dobro odabrano


106

35Tako, primjerice, u Njema~koj “nasljedno pravo gra|enjanormalno prestaje istekom odre|enoga vremena.Razdoblja koja nalazimo u praksi kre}u se izme|u 30 i100 godina, a ~est je slu~aj da se ugovori zaklju~uju na 99godina” (Schwab, K. H. – Prütting, H.: “Sachenrecht”,München, 1997., str. 388. i 389.). Prema drugom gledištutrajanje prava gra|enja naj~eš}e se odre|uje na rok od 66ili 99 godina (vidjeti Wieling, H. J.: “Sachenrecht”, Berlin,Heidelberg, 1997., str. 695. Prema § 3. st. 1. austrijskogaZakona o pravu gra|enja trajanje prava gra|enja ne moèbiti manje od 10 ni više od 100 godina.

jer ne sputava stranke. Istodobno je omo-gu}eno da sami subjekti prava gra|enja odre-de rok do kada }e postojati pravo gra|enja nanekom zemlji{tu. Ipak, postoje mi{ljenja dabi “vremenska neograni~enost, naime, moglai samo zna~enje vlasni{tva u~initi gotovo ilu-zornim”.36 Iako je shvatljivo da pravo gra|e-nja koje nije vremenski ograni~eno teè opte-re}uje zemlji{te i njegova vlasnika, ipak tonije argument za zakonsko ograni~avanje tra-janja prava gra|enja jer, primjerice, i stvarneslu`nosti, koje su kao i pravo gra|enja teretnekretnine, mogu postojati na neodre|enovrijeme.

Pravo gra|enja naplatno je pravo pa vla-sniku zemlji{ta pripada naknada. “Nositeljprava gra|enja duàn je vlasniku zemlji{tapla}ati mjese~nu naknadu za zemlji{te u iz-nosu prosje~ne zakupnine za takvo zemlji{te,ako nije {to drugo odre|eno”.37 Iako ZVpredvi|a konkretna mjerila za naplatu nakna-de (mjese~ne isplate u iznosu prosje~ne za-kupnine za takvo zemlji{te), ostavlja se isto-dobno mogu}nost da se stranke i druk~ijesporazume. Izgleda da }e se upravo ova dru-ga mogu}nost ~e{}e u praksi koristiti jer binaknada odre|ena prema zakupnini bila vje-rojatno previsoka za potencijalne nositeljeprava gra|enja. Ako se pravo gra|enja shvatii kao mogu}i socijalni ~imbenik, onda bi nak-nada trebala biti relativno mala. Svakako dapostoji mogu}nost da se vlasnik zemlji{taodrekne naknade, bilo u potpunosti, bilo uodre|enom vremenskom razdoblju (npr.po~etnih godina) tako da pravo gra|enjamoè biti ustanovljeno i kao besplatno pravo.Moè se kazati da bi naknada koju pla}a no-sitelj prava gra|enja vlasniku zemlji{ta treba-la na izvjestan na~in predstavljati neku vrstuotplate vrijednosti gra|evinskoga zemlji{ta.

Ugovorne strane mogu ugovorom o pravugra|enja odrediti i eventualna ograni~enja uraspolaganju zgradom i pravom gra|enja.Tako se, primjerice, moè ograni~iti promet-

nost, odnosno otu|ivost zgrade s pravom

gra|enja jer to ulazi u mogu}i dispozitivni

dio sadràja ovoga ugovora.

Ugovaratelji mogu ugovorom predvidjeti

odre|ene odredbe koje se ti~u mogu}nosti

preinake sadràja ugovora. Preinaka sadràja

ovoga ugovora svakako je mogu}a i bez tih

odredaba, prema pravilima op}ega obvezno-

ga ugovornoga prava, no odredbe o preinaci

mogu, primjerice, precizirati oblike njezina

izvr{avanja ili obavljanje preinake samo gle-

de odre|enih pitanja i sli~no.

Ugovor o pravu gra|enja svakako treba

sadràvati clausulu intabulandi, a to je izri~ita

izjava zemlji{noknji`noga prednika, odnosno

u ovom slu~aju vlasnika zemlji{ta, da je su-

glasan s time da se uknjiì pravo gra|enja

kao teret toga zemlji{ta. Ovo je potrebno

zbog uknji`be prava gra|enja u zemlji{nu

knjigu.

Ugovorom }e se svakako odrediti i datum

stupanja u posjed zemlji{ta od strane nosite-

lja prava gra|enja.

Ugovorne strane mogu predvidjeti i

odredbe o prestanku prava gra|enja u samom

ugovoru iako je to pitanje ure|eno i ZV-om.

Mogu}e je, me|utim, ugovorom precizirati

sadràj pojedinoga na~ina prestanka prava

gra|enja {to moè njegovo djelovanje na iz-

vjestan na~in usmjeriti. Tako je jedan od raz-

loga prestanka prava gra|enja, koji se navodi

u ZV-u, ispunjenje raskidnoga uvjeta, a ugo-

vorom se moè precizirati o kojem se kon-

kretnom uvjetu radi. Ako je to, primjerice,

promjena namjene stvari, onda u ugovoru tre-

ba navesti da }e, ako do nje do|e, samim time

biti ispunjen raskidni uvjet i prestat }e pravo

gra|enja.

Ugovor o pravu gra|enja sadrì i stan-

dardne sastavnice koje imaju i ostali ugovori,

kao {to su naznaka o tome tko }e platiti

tro{kove izrade ugovora, tro{kove uknji`be u

zemlji{nu knjigu i eventualne porezne obve-

ze, zatim mjesto i datum sastavljanja ugovo-

ra te ovjerene potpise ugovornih strana.


107

36Schwab, K. H. – Prütting, op. cit., str. 384.

37^l. 281. st. 2. ZV.

U ugovor o pravu gra|enja ne treba uno-siti one odredbe koje nisu potrebne jer su tapitanja ure|ena zakonom, kao {to su, primje-rice, pitanja prometnosti, nasljedivosti,mogu}nosti optere}ivanja, neodvojivosti pra-va gra|enja od zemlji{ta na kojem postoji itd.Naravno, to se odnosi samo na one slu~ajevekada stranke ne koriste dispozitivnost zakon-ske odredbe, a prisilnih pravnih pravila o pra-vu gra|enja nema mnogo. Tako prisilnimodredbama ZV-a o pravu gra|enja moèmo,primjerice, smatrati odredbe o neodvojivostiprava gra|enja od zemlji{ta, o pravnom te-melju uspostave, na~inu osnivanja i drugo.

6. ZA[TITA PRAVA GRA\ENJA

Za{tita je kod prava gra|enja dvojaka. Sjedne strane postoji za{tita samoga pravagra|enja, a s druge strane za{tita prava vla-sni{tva zgrade izgra|ene na pravu gra|enja.

“Pravo gra|enja, dok nije izgra|ena zgra-da, a i nakon toga, uìva za{titu po pravilimao za{titi prava slu`nosti, koja se primjenjujuna odgovaraju}i na~in” (~l. 291. st. 1. ZV).Dakle, osim posjedovne za{tite (samopomo}i sudska za{tita), mogu}a bi bila i tu`ba zautvr|enje da pravo gra|enja postoji, tu`baradi ispunjenja pravnoga posla o osnivanjuprava gra|enja (npr. ako nositelj pravagra|enja ne bi redovito pla}ao naknadu) tesredstva za za{titu prava gra|enja kao jedno-ga od knji`nih prava po pravilima zemlji-{noknji`noga prava.

“Pravo vlasni{tva zgrade izgra|ene napravu gra|enja uìva za{titu po pravilima oza{titi prava vlasni{tva, koja se primjenjujuna odgovaraju}i na~in” (~l. 291. st. 2. ZV).

7. PRESTANAK PRAVA GRA\ENJA

Na~ini prestanka prava gra|enja nabroja-ni su u ~lanku 292. stavku 1. ZV, a to su pro-past stvari, ovla{tenikovo odreknu}e, istekroka i ispunjenje raskidnoga uvjeta, za{titatu|ega povjerenja, prestanak korisnika, raste-re}enje te ukinu}e. Ipak, za kona~ni je pre-

stanak prava gra|enja potrebno da uz ispu-njenje jednoga od spomenutih razloga do|e ido brisanja u zemlji{noj knjizi prava gra|enjakao tereta na zemlji{tu optere}enom tim pra-vom i kao posebnoga zemlji{noknji`noga ti-jela {to proistje~e iz ~lanka 292. st. 2. ZV.

“Na prestanak prava gra|enja propa{}ustvari, ovla{tenikovim odreknu}em, istekomroka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, za{ti-tom tu|ega povjerenja, prestankom korisnikai rastere}enjem na odgovaraju}i se na~inprimjenjuju pravila o prestanku stvarnih tere-ta" (~l. 293. ZV).

Pravo gra|enja, kona~no, moè prestatipropa{}u stvari i to, uvjetno re~eno, poslu`-ne, ali i povlasne. Samo pravo gra|enja kao,uvjetno re~eno, povlasna stvar ne moè tjele-sno propasti jer se radi o zemlji{noj nekretni-ni, ali moè propasti zgrada izgra|ena napravu gra|enja {to moè dovesti do ukinu}aprava gra|enja. Te{ko je zamisliti da nekret-nina, odnosno zemlji{te na kojoj postoji pra-vo gra|enja moè propasti, no teorijski bi i tobilo mogu}e, primjerice, usljed tektonskihporeme}aja ili trajnoga poplavljivanja. Akoeventualno do|e do povrata u prija{nje stanje,oìvjelo bi i pravo gra|enja {to je ure|eno~lankom 273. st. 1. ZV i odnosi se na propaststvari kod stvarnih tereta, a na odgovaraju}ise na~in primjenjuje i na prestanak pravagra|enja zbog propasti stvari.

Pravo gra|enja moè prestati i odrek-nu}em koje moè biti jednostrano i vi{estra-no. Jednostrano odreknu}e postoji kada jesamo jedan nositelj prava gra|enja, a ako ihje vi{e, tada je potrebno da se svi odreknuprava gra|enja da bi ono prestalo. Odricanjese od samo pojedinih prava koja proizlaze izprava gra|enja ne smatra odreknu}em kojepredstavlja razlog za prestanak prava gra-|enja.

Pravo gra|enja moè prestati i istekomroka. Iako ZV ne predvi|a ni minimalno, alini maksimalno trajanje prava gra|enja, sub-jekti prava gra|enja mogu ugovorom pred-vidjeti ograni~avanje rokom. Ako rok ne bi


108

bio predvi|en ni ugovorom, pravo gra|enja jeuspostavljeno na neodre|eno vrijeme.

Pravo gra|enja prestaje i ispunjenjem ra-skidnoga uvjeta koji mora biti predvi|en upravnom poslu kojim se osniva pravo gra-|enja ili eventualno u nekom drugom prav-nom poslu koji ure|uje me|usobne odnosesubjekata kod prava gra|enja. Primjerice, ra-skidni uvjet moè se ticati odre|ene namjenezgrade izgra|ene na pravu gra|enja, papromjena namjene moè dovesti do prestan-ka prava gra|enja.

Pravo gra|enja moè prestati i za{titomtu|ega povjerenja, a to }e se dogoditi kadapravo gra|enja nije upisano u zemlji{nu knji-gu, a optere}enu nekretninu stekne osobakoja nije znala da ono postoji jer taj podataknije bio vidljiv iz zemlji{ne knjige.

Prestankom korisnika odnosno nositelja,prestat }e i pravo gra|enja. Dakle, pravogra|enja prestaje prestankom pravne osobejednim od mogu}ih na~ina prestanka, ali upravilu ne prestaje smr}u fizi~ke osobe jer jepravo gra|enja nasljedivo. Smrt fizi~ke osobekao nositelja prava gra|enja moè biti razlo-gom prestanka prava gra|enja u potpunosti,dakle ne samo za pojedinoga nositelja, jedinou slu~aju ako je pravnim poslom predvi|enoda pravo gra|enja prestaje smr}u njegova no-sitelja {to tada isklju~uje mogu}nost naslje-|ivanja.

Pravo gra|enja moè prestati i rastere}e-njem, a to je ukidanje zakonom u op}em in-teresu. Naravno, da bi do{lo do prestanka ra-stere}enjem, potrebno je da takav zakon naj-prije bude donesen, a u pravilu bi nositeljprava gra|enja trebao dobiti odgovaraju}unaknadu.

Pravo gra|enja kona~no moè prestati iukinu}em {to je ure|eno ~lankom 294. ZV.Tako, ne bude li na pravu gra|enja izgra|enazgrada u roku od dvadeset godina od osnutkatoga prava, vlasnik optere}ene nekretninemoè zahtijevati da se ono ukine. Ako nijedruk~ije odre|eno, odluku o ukinu}u donosisud na zahtjev vlasnika optere}ene nekretni-

ne, bez obzira na pravni temelj na kojem jepravo gra|enja bilo osnovano. Pravo gra|enjana kojem je bila izgra|ena zgrada, ali jesru{ena do te mjere da se ne moè rabiti zasvrhu kojoj je bila namijenjena, prestat }eukinu}em kao da zgrada i nije bila izgra|enaako nije u roku od {est godina ponovno iz-gra|ena barem u mjeri koliko je najnu`nijeda sluì svojoj prija{njoj glavnoj namjeni.

“S prestankom prava gra|enja postaje pri-padnost zemlji{ta ono {to je pravom gra|enjabilo od zemlji{ta pravno odvojeno. Na odnosvlasnika zemlji{ta i osobe kojoj je prestalopravo gra|enja na odgovaraju}i }e se na~inprimjenjivati pravila po kojima se prosu|ujuodnosi nakon prestanka prava plodouìvanja,ako nije {to posebno odre|eno. Vlasnik jeduàn osobi kojoj je prestalo pravo gra|enjadati onoliku naknadu za zgradu koliko je nje-gova nekretnina u prometu vrijednija s tomzgradom nego bez nje”.38

“Tu|a stvarna prava koja su bila teret pra-va gra|enja prestaju s prestankom toga prava,ako nije {to drugo odre|eno. Zalo`no pravokoje je teretilo pravo gra|enja nakon prestan-ka toga prava tereti naknadu koju je vlasnikduàn osobi ~ije je pravo gra|enja prestalo.Slu`nosti, stvarni tereti i zalo`na prava u ko-rist i na teret prava gra|enja sa zgradom,ostaju kao slu`nosti i stvarni tereti u korist,odnosno na teret zemlji{ta sa zgradom, a sdotada{njim prvenstvenim redom.”39

8. ZAKLJU^NA RAZMATRANJA

Pravo je gra|enja novo stvarno pravo unas, me|utim njegova je pravna priroda upravnoj znanosti sporna. Tako ga neki sma-traju podvrstom slu`nosti, drugi podijeljenimvlasni{tvom nekretnine, tre}i stvarnim pra-vom, a ne treba zanemariti ni sli~nosti pravagra|enja s ugovorom o zakupu. Ipak, najpra-vilnije je ~ini se shvatiti pravo gra|enja kaoposebno stvarno pravo ~ija su temeljna obi-


109

38^l. 295. ZV.

39^l. 296. ZV.

lje`ja neodvojivost od zemlji{ta na kojem jeuspostavljeno, prometnost koja se o~itujekroz otu|ivost i nasljedivost te mogu}nostoptere}ivanja.

Kod prava se gra|enja na prvi poglednaru{ava na~elo pravnoga jedinstva nekretni-ne, no s obzirom da je pravo gra|enja u prav-nom smislu izjedna~eno s nekretninom, te-meljem stvorene fikcije odràva se ovona~elo, a samim time i bit stvarnopravnogasustava.

Pravo gra|enja ima u sebi i odre|ena go-spodarska i socijalna obilje`ja. Ono moèpredstavljati poticaj stanogradnji, a moè dje-lovati i kao socijalni ~imbenik. Njime bi semogli posluìti oni gra|ani koji nemaju sred-stava za kupnju gra|evinskoga zemlji{ta nitiimaju mogu}nosti podizanja hipotekarnihkredita jer nemaju nekretnine u vlasni{tvu.Osnivanjem prava gra|enja otvara se mogu}-nost uspostave zalo`noga prava na samompravu gra|enja, odnosno zgradi koja na nje-mu bude podignuta.

U praksi se pravo gra|enja u nas jo{ nijepotvrdilo iako u pojedinim gradovima posto-je razmi{ljanja o njegovu uvo|enju. Za o~eki-vati je da }e u budu}nosti pojedini gradoviomogu}iti osnivanje prava gra|enja nagra|evinskim zemlji{tima ~iji su oni vlasnicite na taj na~in posti}i pozitivne u~inke zagra|ane, ali i osigurati trajan prihod za svojeprora~une, bez jednokratne prodaje zemlji{ta.

LITERATURA

1. Baur, F.: “Lehrbuch des Sachenrechts”,München, 1963.

2. Belaj, V.: “Pravo gra|enja – novo stvarno pra-vo”, Pravo i porezi, br. 10/1997.

3. Belaj, V.: “Pravo gra|enja prema Nacrtu pri-jedloga Zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnimpravima”, Zbornik Pravnog fakultetaSveu~ili{ta u Rijeci, br. 1/1996.

4. Gavella, N. – Josipovi}, T. – Gliha, I. – Belaj,V. – Stipkovi}, Z.: “Stvarno pravo”, Zagreb,1998.

5. Koziol, H. – Welser, R.: “Grundriß des bür-

gerlichen Rechts”, Band II., Sachenrecht,

Familienrecht, Erbrecht, Wien, 1991.

6. Margeti}, L.: “Srednjovjekovno hrvatsko pra-

vo – stvarna prava”, Zagreb-Rijeka-âkovec,

1983.

7. Puhan, I.: “Superficies solo cedit”,

Enciklopedija imovinskog prava i prava

udruènog rada, III. sv., Beograd, 1978.

8. Romac, A.: “Rje~nik rimskog prava”, Zagreb,

1975.

9. Schwab, K. H. – Prütting, H.: “Sachenrecht”,

München, 1997.

10. Simonetti, P.: “Gra|enje na tu|em zemlji{tu”,

Sarajevo, 1982.

11. Simonetti, P.: “O pravnom reìmu gra|evin-

skog zemlji{ta”, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 1/1996.

12. Simonetti, P.: “Osnivanje prava gra|enja”,

Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u

Rijeci, br. 2/1999.

13. Simonetti, P.: “Pravne osnove gra|enja na

tu|oj nekretnini (de lege lata)”, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br.

1/1996.

14. Simonetti, P.: “Pravno jedinstvo nekretnine i

njezinih posebnih dijelova”, Pravo u gospo-

darstvu, br. 4/1998.

15. Simonetti, P.: “Pravo gra|enja”, Sarajevo-

Beograd, 1986.

16. Simonetti, P.: “Pravo gra|enja i drànja vlasti-

te zgrade na tu|em zemlji{tu”, Pravo u gospo-

darstvu, br. 5-6/1994.

17. Simonetti, P.: “Pretpostavke, funkcija i priroda

prava gra|enja”, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 2/1998.

18. Sarvan, D.: “Osnivanje prava gra|enja na te-

melju pravnog posla”, Pravo i porezi, br.

7/1997.

19. Stoj~evi}, D. - Romac, A.: “Dicta et regulae iu-

ris”, Beograd, 1984.

20. Vedri{, M. – Klari}, P.: “Gra|ansko pravo”,

Zagreb, 2000.


110


111

D. Sc. VLADO BELAJ, Assistant Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj


THE RIGHT OF CONSTRUCTION AS A FACTOR OF ALEVIATION OF THEHOUSING CRISIS

SUMMARY

Right of construction as a new material right in Croatia allows the holder of this right to build and

own a building on, or under, someone else's or on his own ground. The right of construction should be

regarded as a special form of material right, although it is sometimes considered as a subform of usufruct

or as a joint ownership over immovables. The reason for existence of the right of construction is in the

fact that it should open the possibility to construct buildings even on land that is not the property of the

owner of the construction. It is exactly the right of construction that allows a legal separation of the

ground from the building. In theoretical sense, the superficies solo cedit principle is still preserved

through the creation of the fiction that the right of construction is a specific form of real property.

The reasons for the introduction of the right of construction into our system of material law are

not connected only with the efforts to bring our civil law closer and harmonize it with the laws of the

Central European legal circle. The right of construction, namely, comprises some social elements as well,

because it allows a wider circle of citizens, including also those who do not have enough money to buy

their own construction ground, to acquire the right of construction and build their own buildings on so-

meone else's ground.

The right of construction originates from a legal transaction and from a court decision and the

owner of the construction ground and the holder of the right of construction regulate their mutual rela-

tions through a contract. In our country there are no legal provisions limiting the duration of the right of

construction, although this, too, can be determined in the contract.

Since the right of construction is a new material right, this institution has not been proved in prac-

tice yet. It is to be expected that this will happen in the future, because - having in mind the compensa-

tion they can realize through this right - the towns, the communes and perhaps private owners of con-

struction ground as well can find their interest in the establishment of the right of construction.

Key words: right of construction, housing crisis, holder of the right of construction, owner of the

construction ground, integrity of the real estate

UVOD

Stjecanje se znanja iz informatike na

sveu~ili{tima i fakultetima, koji nisu direktno

usmjereni na razvitak hardwarea (Elektro-

tehni~ki fakulteti), softwarea (Fakultet orga-

nizacije i informatike, Prirodoslovno–mate-

mati~ki fakultet te u zadnje vrijeme Filozof-

ski fakultet), te primijenjene informatike

(Ekonomski fakultet), po~elo uvoditi relativ-

no kasno i s velikim problemima (program-

skim, kadrovskim i problemima vezanim uz

opremu), specijalni software. Sve se ovo od-

vijalo u uvjetima rata i pora}a. Brzina je

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe...Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

113

UDK: 007: 378 (497.5)


Primljeno 18. travnja 2000.

Mr. sc. LJILJANA MILETI], Veleu~ili{te u Poègi

ANALIZA NASTAVE INFORMATIKE I PRIJEDLOG ZANOVE NASTAVNE PROGRAME INFORMATIKE NA PRAVNOM FAKULTETU I UPRAVNOM STUDIJU NA VELEUÎLI[TU UPO@EGI

Nastava se informatike na Pravnom fakultetu u Osijeku obavlja od

1987. godine. Prema mi{ljenju prof. dr. I. Mecanovi}a, ona se sastojala od

triju razina: Osnovnog informati~kog opismenjivanja, koje se obavljalo kroz

vje`be nakon I. semestra, predmeta Informatika nakon V. semestra i Prava

informacija nakon VII. semestra, pri ~emu su predmeti Informatika i Prava

informacija izborni predmet. Na studiju VI. stupnja predavao se predmet

Informatika s trideset sati predavanja i vje`bi. Nastava informatike u Poègi

krenula je prema programu Pravnog fakulteta u Osijeku na izdvojenom

studiju tog fakulteta 1992. godine, a u principu je nastavljena i nakon

osamostaljivanja Veleu~ili{ta u Poègi i na njegovom Upravno–pravnom

smjeru.

Me|utim, razvoj informatike je vrlo brz. Stoga je potrebno

znanstveno, teorijski, a i empirijski modelirati pristup ovom predmetu. Pri

tome se postavljaju brojne teorijske pa i prakti~ne dileme. Teorijske – da li

uop}e imati poseban predmet Informatike ili informatizirati nastavu ostalih

predmeta, a empirijske – u kojoj mjeri studenti dolaze iz srednje {kole sa

znanjem informatike i kori{tenja informacijske opreme.

U ovom radu autor poku{ava u prvom dijelu rije{iti teorijska i empi-

rijska pitanja, koriste}i se metodom znanstvene analize, a u drugom dijelu

daje svoja iskustva iz prakti~nog rada na vo|enju predmeta Informatike na

studiju VI. stupnja na Veleu~ili{tu u Poègi.

Klju~ne rije~i: informatika, upravno-pravne znanosti, stjecanje

informati~ke pismenosti, informatizacija svih predmeta studija, prijedlog

softwarskog rje{enja za informatizaciju, Veleu~ili{te.

promjene u informatici otvarala i niz proble-ma uz ud`benike, literaturu, pomanjkanjespecifi~nih programskih rje{enja i sl. No naj-ve}i problem predstavlja u biti potpuno (ilidjelomi~no) pomanjkanje informati~ke pi-smenosti kod studenata.1 Vrlo je te{ko prila-goditi program nastave za studente koji nisunikada radili na ra~unalu niti su se bavili teo-rijskom informacijskom znanosti, odnosno zastudente koji su “hakeri “, koji samostalnoprogramiraju, ubacuju se u razli~ite sustave isvojim hobisti~kim radom u cijelosti vladajusvim (ili ve}im dijelom) radnjama na ra~unalu.

Programi su, u okviru kojih se poku{alona Fakultetu ili Visokoj {koli dati osnove in-formati~ke pismenosti, dakle nadoknaditimanjak prenesen iz srednje {kole, bili u da-nim okolnostima prije 10–ak godina jedinorje{enje pa se kroz 30 sati vje`bi poku{alodati osnove za nastavu Informatike u kojoj sedavalo i ne{to znanja potrebnog za rad ustruci, uz osnovna znanja iz teorijske infor-matike. Za razliku od visokih u~ili{ta i fakul-teta u me|uvremenu je informatizacija upra-ve, gospodarstva i drugih segmenata ìvotapostala stvarnost. Informati~ka se opremauvodi u ukupne radne tokove a telematika iprijenosni sustavi stvaraju mreè informira-nja koje je potrebno koristiti u svim situaci-jama, dakle i u studiju. Informatika u gotovosvim sferama ìvota i rada omogu}ava kvali-tetniji rad uz manju kvantitetu rada, osim {toto jo{ uvijek ne vrijedi ili tek djelomi~no vri-jedi za studij. No, ta se situacija moè promi-jeniti u trenucima kada se na visokom u~ili{tupojavi adekvatna oprema koja omogu}ava iinformatizaciju struke.2

U ovako sloènim okvirima postavlja senekoliko pitanja o daljnjem razvitku informa-tike na pojedinom fakultetu ili visokomu~ili{tu. Osnovno je teorijsko pitanje: preda-vati li i dalje informatiku kao poseban pred-met ili informatizirati nastavu svih predmetaili imati poseban predmet informatike, ali sdjelomi~no primijenjenim programima dru-gih predmeta? Izbor mogu}eg modela, nor-malno, ovisi o: predznanju studenata, posto-janju odgovaraju}e opreme i programa, na-stavnom programu na visokom u~ili{tu ilifakultetu te postojanju odgovaraju}ih priru~-nika, ud`benika i softwarea.

I.

1. Postojanje posebnog predmeta – IN-FORMATIKA - prednosti, nedostaci ipretpostavke

Na ve}ini visokih u~ili{ta i fakulteta, kojinisu predmetno usmjereni prema informacij-skim znanostima, postoji poseban predmetInformatika koji je uveden izme|u 1980. i1995. godine, ~esto pra}en pomanjkanjemopreme, opisnom nastavom i neadekvatnomliteraturom.

Uvo|enje predmeta Informatike na fakul-tete i visoke {kole bio je u svakom slu~ajuzahtjev trenutka kada se vr{ila op}a informa-tizacija svih dru{tvenih tokova globalnihrazmjera koja je i{la vrlo brzo (prebrzo zavrlo tromi {kolski sustav), uz stalno tehni~koi tehnolo{ko pobolj{anje opreme i programakoji je u jednoj relativno siroma{noj i ratomopusto{enoj zemlji traìo da se na fakultetimai visokim {kolama barem djelomi~no ispravemanjkavosti u {kolovanju u~enika.

Iz drugog se dijela ove studije, a u kojemje prikaz konkretnog rada na predmetuInformatika, vidljivo kako iz prikaza progra-ma, tako i uspjeha studenata, da oni dolaze navisoka u~ili{ta u cijelosti (ili u velikom dije-lu) informati~ki nepismeni. Stoga smatramda je i u narednom razdoblju potrebno,odre|eno vrijeme, zadràti poseban predmet


114

1înjenica je da samo neka usmjerenja u srednjim {kolamaili samo neke srednje {kole daju svojim u~enicima “infor-mati~ku pismenost”, pa dok sve {kole ne informatizirajunastavu na bilo koji na~in, ova ~injenica predstavlja stvar-ni problem na studiju na kojem se pretpostavlja da studentipoznaju rad na ra~unalu. Me|utim, ova je pretpostavkao~ito kriva.

2Bez opreme, koja }e omogu}ivati grupni i individualni radstudenata i profesora na ra~unalima, te{ko je izvr{iti in-formatizaciju nastave, odnosno omogu}iti i informatizaci-ju struke.

Informatika. On je potreban sve do onog tre-nutka kada se moè postaviti pretpostavka dasvi studenti koji se upi{u imaju osnovnoznanje iz Informatike koje su stekli u osnov-noj i srednjoj {koli. Ako ova pretpostavkanije ostvarena onda je potrebno da na viso-kom u~ili{tu steknu ovu pismenost na koju }emo}i nadogra|ivati primjenu ra~unala u pro-cesu rada u struci.

Pretpostavke su za ostvarivanje programai sadràja nastave u tom slu~aju:

- postojanje posebnog kabineta za Infor-matiku (s relativno ve}im brojem ra~unala –na dva do tri studenta jedno ra~unalo),

- postojanje (kod vje`bi) manjih studijskihgrupa koje mogu brojati, s obzirom na brojra~unala u kabinetu, najvi{e 30 studenata,

- postojanje adekvatnih programa koji mogubiti usmjereni u op}e programe struke,

- postojanje ud`benika i

- prisustvo kvalitetnih nastavnika.

Smatraju}i da se rad na studiju VI. stup-nja i Upravno–pravnog studija u Poègi od-vijao, kao {to je vidljivo iz drugog dijela ovestudije, na ovim pretpostavkama, moèmozaklju~iti da }e se u praksi morati zadràti jo{neko vrijeme nastava informatike kao poseb-nog predmeta, bez obzira na evidentne slabo-sti takvog rje{enja koje se mo`da moè po-bolj{ati uvo|enjem programa koje }emoobraditi kasnije. U svakom slu~aju smatrambitnim stjecanje onih znanja koja su za studiji kasnije za ìvot potrebna, a koje studentinisu savladali tijekom osnovnog i srednjegobrazovanja.3 Zbog toga je i u kasnijem raz-voju i kori{tenju Informatike u svim predme-tima, mogu}e osigurati kroz te~aj informatike

na fakultetima ili visokoj {koli stjecanje po-trebnog znanja iz informatike kao pretpostav-ke za daljnji studij.

2. Informatizacija svih nastavnih sadràjana fakultetima i visokim {kolama

Informatizacija svih nastavnih sadràjapolazi od sljede}ih pretpostavki:

- svi studenti u cijelosti poznaju rad nara~unalu, sluè se alatima i programima,

- postoji zna~ajan broj ra~unala u kabinetu,bibliotekama i drugim prostorima fakulteta,a pristupom na odgovaraju}e mreè i pro-grame,

- postojanje specifi~nih programa koji stu-dentima omogu}uju u~enje i savladavanjepotrebnog znanja za svaki (ili gotovo svaki)predmet,

- postojanje nastavnika koji znaju koristitimultimediju na nastavi, uz stvaranje odgo-varaju}ih programa koji se koriste u nastavipojedinog predmeta,4

- postojanje pojedinih stru~nih i znanstvenihorganizacija koje se bave proizvodnjom od-govaraju}ih programskih paketa, odnosnosoftwarskih rje{enja,

- povezivanje u mreè iz kojih se mogu dobi-vati relevantne informacije i sl.

- postojanje odgovaraju}ih materijalnih sred-stava koja omogu}uju ne samo opremanje,ve} i zna~ajne pretplatni~ke tro{kove veza-ne uz cijene pojedinih rje{enja, uklju~enja upretplatni~kom statusu uz profesionalne or-ganizacije i mreè i sl.,

- Postojanje “profesionalnih informati~ara”koji }e pomagati pojedinim nastavnicima udefiniranju programa itd.

Sve dok se ne ostvari ve}i dio pretposta-vaka ovaj se model ne moè ostvariti.


115

3Sli~no se na pravnim fakultetima rje{ava problem latin-skog jezika. Pretpostavkom je za studij poznavanje latin-skog jezika koji se, me|utim, ne slu{a u svim srednjim{kolama. Zbog toga pravni fakultet na razli~ite na~ine (or-ganizacijom vlastitog seminara ili uz kori{tenje pu~kihsveu~ili{ta) izvan satnice nastavnog programa rje{avajunaknadno ovu pretpostavku. Ako se inzistira na pretpo-stavci da je Informatika savladana u srednjoj {koli, nu`noje organizirati ostvarenje programa koji omogu}uje pret-varanje pretpostavke u ~injenicu.

4Smatram da iz niza razloga ovu pretpostavku treba ostva-riti podjednako obvezom nastavnika da koriste ra~unala teda sami stvaraju programe ili da ih osiguravaju kod speci-jaliziranih ku}a. Bez znanja nastavnika u kori{tenjura~unala i njihove volje da ih koriste nije mogu}e osigura-ti informatizaciju svih sadràja na fakultetima i visokim{kolama.

Smatram da su najteè ostvarive pretpostavkeobrazovanje studenata, postoje}e znanje na-stavnika i materijalna sredstva.

U informatizaciji pojedinih obrazovnihpredmeta postoji potreba razli~itih pristupa, ai mogu}nosti informatizacije su vrlo razli~ite.Stoga smatram da je potrebno kao prethodnopitanje utvrditi {to }e studenti raditi sutrakada zavr{e studij. Prema programu Veleu-~ili{ta u Poègi (a njega }emo uzeti kao mo-del) na Upravno–pravnom smjeru obrazujuse pravnici koji }e raditi kao:

- voditelji upravno–pravnih poslova u orga-nima dràvne uprave, te u upravnim struk-turama lokalne uprave i samouprave,

- voditelji op}ih i kadrovskih slu`bi u trgo-va~kim dru{tvima,

- voditelji poslova tajnika i op}ih poslova uustanovama i sl.

Evidentno je da zavr{eni studenti pravnihfakulteta uz navedene poslove djeluju i u pra-vosu|u. Koji su poslovi karakteristi~ni zazavr{ene studente Upravno–pravnog smjera,te kojim se bazama podataka trebaju koristitikako za vrijeme studija, tako i poslije?Odgovor na ovo pitanje traì i definiranje po-sebnih sadràja koji se mogu informatizirati,a koji se odnose na konkretne predmete.Jasno je da pri tome tijekom studija postoji ubiti tri razine predmeta:

- prete`no teorijski5 predmeti,

- predmeti vezani uz poznavanje materijalnopravnih materijala,

- predmeti vezani uz procedure, odnosno iz-radu odgovaraju}ih dokumenata, obrazaca,evidencija i sl.

Prete`no teorijski predmeti mogu se in-formatizirati na sljede}e na~ine:

- da se stvore odgovaraju}e baze podataka namedijima, koje se u slu~aju potrebe mogu

koristiti prelistavanjem ili kori{tenjem od-govaraju}ih datoteka, odnosno ulaska umreè podataka,

- da se stvore programi u~enja teorijskihpredmeta uz pomo} ra~unala i sl.

Klasi~ni su predmeti teorijskog zna~enjana Upravno–pravnom smjeru Veleu~ili{ta uPoègi npr. Ustavno pravo, dok je na pravnimfakultetima znatno vi{e teorijskih predmeta,ali su problemi informatizacije tih predmetau biti isti kao i u Ustavnom pravu.

Kori{tenje informati~kih sredstava isadràja u ovladavanju (za vrijeme studija ipra}enju u kasnijoj praksi) Ustavnim pravomtraì da postoje:

- datoteke Ustava vezane uz sadràj, teorijskepojmove Ustavnog prava, komparativnoustavno pravo i sl. Uz mogu}nost adekvat-nog kori{tenja klju~nih rije~i u pretraìva-nju pojedinih pojmova institucija i sl.,

- mogu}nost uklju~ivanja u odgovaraju}emreè podataka i informatizacija, koje omo-gu}avaju komparativno pra}enje pojedinihinstitucija i sl.,

- odgovaraju}i registri putem kojih se moèkao menijem do}i do podataka na jednosta-van na~in.

Na ovoj je razini potrebno:

- imati organizaciju koja }e konstantnoure|ivati i popunjavati odgovaraju}e datote-ke, {to ve} i postoji na odgovaraju}i na~in uokviru CD–a sa zakonskim propisima, od-nosno ustavnim propisima te kompjuterizi-rane odluke Sabora, Vlade i pojedinih mini-starstava,

- osigurati ulazak u razli~ite datoteke, bilo uokviru bibliote~no–informati~nih sustava ilidrugih institucija (instituta i sl.) koje se baverazli~itim pitanjima u svezi s Ustavnim pra-vom,

- pokazati studentima potrebne radnje za ko-ri{tenje alata, datoteka i mreè, uz stvaranjemultimedijskih ud`benika koji se i sami na-laze u memorijama ili se mogu kroz odgo-varaju}a sredstva uklju~iti u ra~unalo.


116

5Kod teorijskih predmeta mogu}e je koristiti odgovaraju}ebaze podataka, datoteke i mreè kako bi se studenti upoz-nali s teorijom, ali su mogu}nosti manje nego kod “prak-ti~nih” predmeta. No, teorijskih predmeta je na visokimu~ili{tima manje. Oni su po definiciji stru~ni studij.

Ako se npr. treba savladati pojam “parla-mentarna dràva”, onda je potrebno omo-gu}iti:

- dobivanje podataka o tome {to pojam “par-lamentarne dràve” zna~i u teorijskomsmislu,

- pregled teorija o “parlamentarnoj dràvi”,

- komparativan pregled “parlamentarnih dr-àva”

- prednosti i nedostaci “parlamentarnih dr-àva” i sl.

Predmeti koji su vezani uz materijalnopravo mogu se informatizirati:

- stvaranjem datoteka o pravnim propisima(koje u biti ve} i postoje) na razini Repu-blike (Sabor, Vlada, Predsjednik Republike,ministarstva), lokalnih zajednica (gradova,op}ina, ùpanija), uz konstantno aùriranjeistih datoteka,

- stvaranje datoteka o sudbenoj, upravnoj idrugoj praksi koja se bazira na primjenipropisa (dakle pregled sudskih rje{enja ipresuda ili rje{enja upravnih organa u poje-dinim slu~ajevima od interesa za konkret-nog korisnika),

- ulaz u mreè koje raspolaù odgovaraju}imdatotekama.

Predmeti koji su vezani uz procesna pra-va, a posebno uz upravni proces, kao i proce-sna pravila utvr|ena statutima uz upravniproces te procesna pravila utvr|ena statutimai drugim op}im aktima mogu se informatizi-rati:

- stvaranjem datoteka obrazaca koji se koristeu postupku,

- stvaranjem informatiziranih sustava stva-ranja spisa, njegove nomenklature, kretanja,utvr|ivanja rokova, evidencija o pojedinimpredmetima i sl.6

- utvr|ivanjem algoritama procesnih radnji i sl.

U prakti~noj primjeni procesne radnje od

obrazaca, dostavnih radnji stvaranja spisa i

njegovog pretraìvanja predstavlja pravo po-

dru~je za primjenu informatike.

Informatizacija je nastave, dakle, mogu}a

za gotovo sve predmete, a posebno: Znanost

o upravi, Ustrojstvo i djelovanje javnog sek-

tora, Radno pravo i sl.

Ako analiziramo npr. Ustrojstvo i djelo-

vanje javnog sektora, onda je u procesu na-

stave mogu}e koristiti ra~unalo kod

- teorijskih analiza pojmova (npr. Javni sek-

tor, javne ovlasti, ustanove, udruge, infra-

strukture, komunalno gospodarstvo i sl.)

- uklju~ivanja u baze podataka ekonomskog

sadràja kojim se dokumentira u~e{}e poje-

dinih djelatnosti u bruto dru{tvenom proiz-

vodu, standarde UNESCO – a i sl., dakle

~ijim se uklju~enjem dobivaju podaci koji

su prikupljeni i koji se mogu na}i kod raz-

li~itih subjekata u njihovim informati~kim

sustavima,

- stvaranja statuta, odluka osniva~a o osni-

vanju i sl., uz stvaranje tipskih dokumenata

na osnovi kojih se moè uz kori{tenje

ra~unala stvarati i konkretne dokumente,

- analiza sadràja pojedinih zakona, podza-

konskih akata u svezi s pojedinom djelat-

no{}u i sl.

Omogu}ivanje u~enja uz pomo} ra~unala,

kori{tenje literature, odnosno podataka, stva-

ranje dokumentacije koja }e studentima biti

potrebna, odnosno njezino simuliranje, a po-

sebno stvaranje navika da se uz pomo}

ra~unala mogu rje{avati pojedini problemi,

bilo vezani uz statutarna pitanja ili kadrovske

evidencije, disciplinske i druge postupke

predstavljaju u okviru informatizacije svih

predmeta metodologiju i metodiku kojom se

osigurava, a pod pretpostavkama koje sam iz-

nijela, kvalitetno u~enje i savladavanje gradi-

va, ali i brz ulazak u proces rada.


117

6VIDI – Informacijski sistemi u uredskom poslovanju,Zbornik radova Vara`din 1992., posebno radove dr.Vidovi}a u okviru Zbornika u kojima je definiran sustavstvaranja, vo|enja, aùriranja spisa te njegovog ~uvanja.

3. Postojanje posebnog predmeta – IN-FORMATIKA – uz informatizacijuostalih predmeta – prednosti, nedostacii pretpostavke

Kako se radi o simbiozi prethodnih mo-dela, kod ovog modela, koji je kao kompro-misan mo`da i najrealniji, mogu}e je osigu-rati i savladavanje osnovnih pojmova (za onekoji nisu savladali informatiku u srednjoj{koli), kao i u~enje uz pomo} ra~unala te in-formatizaciju svih predmeta i sadràja.

Pretpostavke glede opreme, znanja na-stavnika i sl. iste su kao i kod modela 2.

4. Sadràji u studiju pravnih znanosti kojise mogu obavljati uz kori{tenje ra~unala

Ve} smo spomenuli stvarna usmjerenja ukojima }e djelovati bilo upravni pravnici, bilodiplomirani pravnici, a koja se prostiru odpravosu|a do upravnih i kadrovskih poslova.Ostavljaju}i po strani teorijske modele za na-stavu informatike ili informatizaciju svihpredmeta, potrebno je

- u okvirima programa kojima raspolaè ka-binet za Informatiku ugra|ivati odgovara-ju}e software-ska rje{enja : evidentiranjezakonskih i podzakonskih akata uz mogu}-nost njihovog pretraìvanja i me|usobnogvezanja, po identifikacijskim klju~evima ilikarakteristi~nim rije~ima,7

- ugraditi programe koji se odnose na “spis” injegovo vo|enje8

- stvoriti ili preuzeti programe vezane uz iz-radu statuta i drugih op}ih akata, te njihovoaùriranje,

- stvoriti obrasce za pojedina~ne akte iz per-sonalne i kadrovske evidencije te drugihpravnih dokumenata koji se vode u podu-ze}u, ustanovi ili udruzi,

- omogu}iti “prelistavanje” ranijih odluka,rje{enja i sl. te njihovo ukr{tanje s propisi-ma i internim aktima i sl.

Na osnovi takvog “menija” moè se stvo-riti memorije i datoteke putem kojih jemogu}e, posebno kroz sustav seminara ivje`bi, obrazovati studente u stjecanju znanjaiz kori{tenja ra~unala u svom studiranju irje{avanju pojedinih problema kao “treninga”za kasniji rad u praksi nakon diplomiranja.

II. NASTAVA IZ PREDMETA INFOR-MATIKE NA UPRAVNO–PRAV-NOM STUDIJU U PO@EGI

Slijedi opis sada{njeg na~ina izvo|enjanastave iz informatike.

Predmet Informatika predajem na Uprav-

no–pravnom studiju od 1995. kada je to or-

ganizirano u sklopu Pravnog fakulteta u

Osijeku. Od 1998. godine Upravno–pravni

studij odràva se u sklopu Veleu~ili{ta u

Poègi. Svake godine pove}ava se broj upisa-

nih studenata. Ove godine upisan je velik

broj studenata. Uz 30 redovnih studenata jo{

je 83 studenta koji su upisani po osobnim po-

trebama. Tom broju treba dodati 40 izvanred-

nih studenata. Nastava informatike organizi-

rana je na sljede}i na~in. Svaki student oba-

vezan je pro}i tzv. prakti~ni dio. Studenti su

podijeljeni u skupine od po 30 studenata.

Prakti~ni se dio odràva u specijaliziranoj

u~ionici informatike. U~ionica raspolaè s 20

ra~unala koja su spojena na server. Sva su

ra~unala uz pomo} Classneta spojena u

mreù, tako da je mogu}e u svakom trenutku

imati pristup svakom ra~unalu. Sa servera je

mogu}e slati odre|ene podatke i programe na

server pozivati slike ekrana s ostalih ra~unala

i obrnuto. Sa servera je mogu}e komunicirati

sa svakim ra~unalom i ispravljati odre|ene

pogre{ke. Svako od tih ra~unala ima pristup

do zajedni~kih vanjskih jedinica, npr. printe-

ra. Nadalje, svako ra~unalo ima u svakom tre-

nutku pristup na vanjsku mreù. Svako

ra~unalo ima svoju stalnu IP adresu. Studenti


118

7Vidi – Informacijski sustav Ministarstva pravosu|a u ko-jem su ve} postavljene metode vezane uz navedene pro-bleme.

8Vidi – Informacijske i komunikacijske tehnologije u ured-skom poslovanju, Zbornik radova FOI Vara`din 1992.


119

u prakti~nom dijelu moraju ovladati s nekoli-

ko podru~ja. To su Disk operativni sustav

DOS, Windows NT 4.0, Microsoft Word 97,

Microsoft Excel 97, Microsoft Acces 97 i

nau~iti se sluìti Internetom i slanjem po{te

putem e-maila. Najzanimljiviji im je dio sla-

nje i primanje elektronske po{te putem Inter-

neta te pretraìvanje putem Interneta. U prak-

ti~nom dijelu moraju znati napisati dokument

u Wordu i izra|ivati dokumente u Excelu.

Studenti vje`be moraju redovito poha|ati,

a nakon odslu{anih 30 sati pristupaju pola-

ganju kolokvija. Kolokvij se sastoji u izradi

dokumenata u Microsoft Wordu ili Microsoft

Excelu. Na kolokviju studenti dobiju doku-

ment koji moraju izraditi u 30 minuta. Oni

koji uspje{no poloè prakti~ni dio moraju

usmeno odgovoriti na nekoliko pitanja koja

se odnose na Dos, Windows NT 4.0,

Microsoft Word, Microsoft Excel i Internet.

Ove su godine na prakti~nom dijelu or-ganizirane ~etiri grupe, a nakon kolokvija po-stignuti su sljede}i rezultati:

S izvrsnim je zadovoljilo 15 studenata

S vrlo dobrim 29 studenata

S dobrim 23 studenta

S dovoljnim 26 studenata

Nije zadovoljilo 20 studenata

Kod izvanrednih studenata rezultati susljede}i:

S izvrsnim je zadovoljio 1 student

S vrlo dobrim 5 studenata

S dobrim 11 studenata

S dovoljnim 8 studenta

Nije zadovoljilo 15 studenata.

Studenti su, koji nisu zadovoljili, imali

priliku svaki mjesec pristupiti polaganju

prakti~nog dijela. I oni studenti koji u prvom

roku nisu uspje{no poloìli zadani kolokvij,

nakon jednog ili vi{e poku{aja uspjeli su za-

dovoljiti postavljene uvjete. Postojao je jedan

manji broj koji je prekinuo daljnje studiranje.

Nakon uspje{no obavljenog kolokvija sli-jedi pismeni dio gdje studenti rje{avaju za-datke iz brojevnih sustava i logi~ke algebre.

U brojevnim sustavima rje{avaju se zada-ci iz binarnog, oktalnog i heksadecimalnogbrojevnog sustava. Zatim se rje{avaju kon-verzije iz jednog brojevnog sustava u drugi iosnovne aritmeti~ke operacije u navedenimbrojevnim sustavima.

U logi~koj algebri studenti moraju znatiosnovne zakonitosti Booleove algerbe,osnovne sklopove OR, AND, NOT te pravititzv. tablice stanja i ispisivati ure|ene parove,odnosno ure|ene trojke za koji odre|enisklop na izlazu poprima istinu ili la`.

U prvom je ispitnom roku kod redovnihstudenata pismenom dijelu pristupilo 103studenta. I brojevne sustave i Booleovu alge-bru poloìlo je 44 studenta. 17 studenata nijezadovoljilo ni jedan ni drugi dio. 40 studena-ta poloìlo je samo brojevne sustave, dok suod 41 studenta 2 poloìla Booleovu algebru,a pet nije pristupilo rje{avanju zadataka izBooleove algerbe.

Rezultati pismenog ispita u rje{avanju za-dataka iz brojevnih sustava:

Odli~nih je 12 studenata, vrlo dobrih 10,dobrih 26, dovoljnih 26 i nedovoljnih 20.

Rezultati kod izvanrednih studenata:

Pismenom ispitu pristupilo je 16 studena-ta. Od toga je 10 studenata zadovoljilo i jedani drugi dio. Od preostalih je studenata {est za-dovoljilo brojevne sustave, dok nisu zadovo-ljili Booleovu algebru.

Usmenom dijelu ispita pristupili su stu-denti koji su zadovoljili prakti~ni i pismenidio. Za usmeni dio ispita obra|ene su slje-de}e teme:

1. Nastanak informatike

1.1. Povijesni razvitak znanstvene misli

1.2. Pojam sustava

1.3. Kibernetika

1.4. Derivati kibernetike

1.5. Informatika


120

2. Informacijski sustavi

2.1. Pojam informacijskog sustava

2.2. Komponente informacijskog sustava

2.3. Razvijanje informacijskog sustava

2.4. Metoda sistemske analize

2.5. Metode ra~unalstva krajnjeg korisnika

3. Materijalno-tehni~ka komponenta infor-macijskog sustava

3.1. Razvitak na~ina obrade podataka

3.2. Tehnolo{ke generacije elektronskihra~unala

3.3. Gra|a elektronskih ra~unala

3.4. Parainformacijska tehnologija

4. Metodolo{ka znanja u ra~unala: ra~unalniprogrami

4.1. Pojam software

4.2. Metodolo{ko znanje u ra~unalu

4.3. Razvijanje programa

4.4. Razvitak programskih jezika

4.5. Klasifikacija ra~unalnih programa

4.6. Budu}nost programiranja

5. înjeni~no znanje u ra~unalu: organizacijapodataka

5.1. Signali, podaci i informacije

5.2. Jedinice podataka

5.3. Kodiranje i standardni kodovi u in-formatici

5.4. Modeliranje podataka

5.5. Datoteke podataka

5.6. Baze podataka

6. Mre`na komponenta informacijskih sustava

6.1. Prirodna i socijalna komunikacija

6.2. Telekomunikacije

6.3. Razvitak ra~unalnih mreà

6.4. Vrste ra~unalnih mreà

6.5. Vrste mreà prema kriterijuvlasni{tva

6.6. Vrste mreà prema kriteriju kori{tenetehnike

6.7. Osiguranje integriteta podataka pri

prijenosu u mreàma

7. Perspektive informatike

7.1. Umjetna inteligencija

7.2. Neuronske mreè

7.3. Multimedijski sustavi

7.4. Beì~ne komunikacije

7.5. Prividna (virtualna) stvarnost

7.6. Trodimenzionalna grafika i ra~unalnaanimacija

7.7. Sustavi za potporu odlu~ivanja

Prvom je ispitnom roku kod redovnih stu-denata, od 44 studenta koji su stekli uvjete,pristupilo 37 studenata.

S izvrsnim su poloìla dva studenta, s vrlodobrim 14, s dobrim 16, s dovoljnim 0, a nijepoloìlo 5 studenata.

Kod izvanrednih je studenata, od 10 stu-denata koji su stekli uvjete, poloìlo 7 i to svrlo dobrim 1, dobrim 4, s dovoljnim 2, doksu 3 studenta upu}ena na drugi rok.

Rezultati usmenog ispita (prvi ispitni rok)

redovni studij

Izvrsnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Vrlo dobrih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Dobrih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Dovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

Nedovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Nije pristupilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Grafi~ki rezultati uspjeha na kolokviju iz

informatike (prvi rok)

Redovni studij

Odli~an . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Vrlo dobar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Dobar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Dovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Nedovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Uspjeh na usmenom ispitu kod izvanrednih

studenata – prvi rok

Izvrsnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

Vrlo dobrih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

Dobrih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Dovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Nedovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Rezultati uspjeha na kolokviju iz infor-

matike

Izvanredni studenti (prvi rok)

Izvrstan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

Vrlo dobar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Dobar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Dovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Nedovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15


121

LITERATURA

1. Informacijski sistemi u uredskom poslovanju

1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998.,

1999. Zbornici sa simpozija, Fakultet organiza-

cije i informatike Vara`din.

2. Informacijske i komunikacijske tehnologije u

uredskom poslovanju, FOI, Vara`din 1992.

3. Mecanovi}, I., Nastava informati~kih predmeta

na pravnim fakultetima, Zbornik radova FOI

Vara`din 1994.

4. Mecanovi}, I., Ustrojstvo i djelovanje javnog

sektora I. i II. Pravni fakultet Osijek 1996. –

1997.

5. Mecanovi}, I. Uvod u pravo informacija, Pravni

fakultet Osijek 1997.

6. Muì}, V. – Redek, S., Kompjutor u preobraàju

{kole, [kolska knjiga, Zagreb 1987.

7. Panijan, @. , Poslovna informatika, Informator

Zagreb 1999.

8. Poslovno komuniciranje i masovni mediji,

Alineja Zagreb 1992.

9. Nastavni plan i program – Pravni fakultet

Osijek 1999.

10. Nastavni plan i program Veleu~ili{te Poèga

1998., 1999.

11. Craig Stinson, Windows NT 4.0 Workstation,

Znak Zagreb, 1997.

12. Russell Borland, Kako koristiti Microsoft

Word 97, Znak Zagreb, 1997.

13. Mark Dodge, Chris Kinata, Kako koristiti

Microsoft Excel 97, Znak Zagreb, 1997.


122

Mr. sc. LJILJANA MILETI], Collegiate Institute in Poèga

ANALISYS OF TUITION IN INFORMATICS AND PROPOSAL FOR NEWCOURSES OF STUDY AT THE FACULTY OF LAW AND THE STUDY OFADMINISTRATIVE LAW AT THE COLLEGIATE INSTITUTE IN PO@EGA

SUMMARY

In theoretical sense, tuition of Informatics on faculties of law and high schools of administrative

law can be organized in three ways: incorporated in all subjects, especially in seminars and in practical

classes; as a separate subject; and as a combination of both above variants. Each of these forms of tuition

has its own advantages and shortcomings. Practical experiences in teaching speak, at the moment, in fa-

vor of Informatics as a separate subject, because the students come to the faculty or college with insuffi-

cient knowledge and therefore it can neither be presumed that they know the basics of Informatics nor

that they are familiar with working on computers. However, in time, this should change and we should

aim towards the first variant.

Key words: Informatics; administrative-legal sciences; acquisition of literacy in Informatics; in-

formatization of all courses of study; proposal of a software solution for informatization, collegiate in-

stitute

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu...Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

123

1. TEORIJSKOPRAVNA OSNOVA INA^ELA IZBORNOG SUSTAVA

1.1. Pravnu osnovu izbornog reda zaHrvatski sabor iz 1918. godine sa~injavali su:1) Zakon od 11. rujna 1918. o izbornom reduza Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije iDalmacije1 (dalje: Izborni zakon 1918.); 2)

Naredba od l. listopada 1918. Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, od-jela za unutarnje poslove o provedbi navede-nog zakona i Naredba ove zemaljske vlade sistim nadnevkom kojom se ustanovljuje op-seg i birali{ta glasa~kih okru`ja2; 3) Ove supropise u pogledu za{tite slobode izbora do-

UDK: 34 (497.5) (091) 1918


Primljeno 24. svibnja 2000.

Dr. sc. ANTO MILU[I], redoviti profesor Pravnog fakultetaSveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

TEMELJNA OBILJE@JA IZBORNOG SUSTAVA ZA HRVATSKISABOR U NJEGOVOME IZBORNOM REDU IZ 1918. GODINE

Nakon povijesnog uvoda u hrvatsko izborno pravo 1848. – 1918. iprikaza rasprave o Osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz1918. godine (Pravni vjesnik, 15/3-4, 1999., str. 309.-318. i 418.-457.)autor u ovoj raspravi razmatra pravne institute posljednjeg izbornog susta-va za Hrvatski sabor, onog {to je u pravni poredak gra|anske Hrvatske uve-den Zakonom od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor KraljevineHrvatske, Slavonije i Dalmacije, ali koji nikad nije primijenjen na saborskimizborima u praksi izbornog procesa.

Autor se posebno osvr}e na glavne pravne institute tog izbornog sus-tava, a u okviru ovih tematskih cjelina: l. Teorijskopravna osnova i na~elaizbornog sustava; 2. Aktivno i pasivno bira~ko ili izborno pravo; 3. Popisbira~a ili izborne listine: sastavljanje, reklamacijski postupak i godi{njarevizija; 4. Izborni kotari; 5. Izborni postupak, i 6. Za{tita bira~kog pravai slobode izbora.

U svojim zaklju~nim razmatranjima autor povezuje izborni sustavkoji razmatra s onim prija{njima, ustvr|uju}i da je Izborni zakon 1918. uveou Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju dotad najdemokratskiji izborni sustav zaHrvatski sabor, koji je odgovarao duhu tog vremena i temeljnim dru{tvenimi politi~kim institucijama, iako su zahtjevi glavnih hrvatskih politi~kihstranaka i{li i dalje od toga, a povijesno je slijedio onaj postupni prirodnirazvitak hrvatskog izbornog prava gra|anskog doba sve od 1848. godine.

Klju~ne rije~i: Hrvatski sabor, izborni zakon, godina 1918., izbornisustav, instituti izbornog prava.

1 Zakon od 11. rujna 1918. o izbornom redu za SaborKraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik za-kona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku iSlavoniju, komad XI, 1918.)

2 Naredba od 1. listopada 1918. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj-ske vlade odjela za unutarnje poslove o provedbi zakonaod 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor KraljevinaHrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik zakona i nare-daba …, komad XIII. 1918.)


124

punjavali jo{ neki propisi, i to: a) Zakon od 1.oùjka 1907. o za{titi slobode izbora3, b)odredbe §§ 36. i 143. Zakona od 17. svibnja1875. o kaznenom postupku4, i c) odredbe §§68. i 101. Kaznenog zakona od 27. svibnja1852. o zlo~instvima, prijestupima i prekr-{ajima5.

Ova zakonska i provedbena pravna osno-va Izbornog reda 1918., kao sustav pravnihpravila, uklju~ivala je sve institute izbornogprava nu`ne za provedbu saborskih izbora.Kao sustav postupka i metode demokratskeuspostave narodnih predstavni~kih tijela, iz-bori imaju posebno zna~enje u liberalno-plu-ralisti~koj predstavni~koj demokraciji. Oni semogu bliè odrediti kao “~in kojim treba dase obrazuje funkcionalno predstavni{tvo”6.Izbori uvijek pretpostavljaju da bira~ (onajkoji bira) ima mogu}nost izbora izme|u naj-manje dviju alternativa, a pri tom da ima islobodu biranja. Pojmu izbora imanentna jepoliti~ka sloboda. Ili, drugim rije~ima, na~eloizbora u svojoj biti pretpostavlja politi~kuslobodu. Stoga se mnogi pravni i politolo{kipisci, razmatraju}i instituciju izbora srazli~itih aspekata, doti~u i pitanja slobodeizbora. W.J.M. Mackenzie, profesor javneuprave na Victoria University of Manchester,navodi da slobodni izbori, iako nisu sami posebi krajnji cilj, ipak predstavljaju vrlo vri-jedno sredstvo. Jer nitko jo{ nije prona{aobolji politi~ki mehanizam kojim bi se u veli-kim zajednicama osigurala dva uvjeta potreb-na za upravljanje javnim poslovima u ma ko-

jem dru{tvu. Prvo, izbori mogu stvoriti su-glasnost i osigurati sudjelovanje naroda u jav-nim poslovima ~ak i onda kad je upravljanjetako sloèno da ga obi~an gra|anin ne moèizravno razumjeti.

Drugo, izbori mogu biti sredstvo mirnogprelaska upravljanja na nove nosioce kad jeprija{njima do{lo vrijeme da odu, bilo zbogsmrti, bilo zbog neuspjeha”.7

D. N o h l e n, profesor politi~ke znanostina Sveu~ili{tu u Heidelbergu polaze}i odtoga da ako b i r a~ t r eba b i r a t i u p r a -vo m s m i s l u (spac. A.M.) on mora imatimogu}nost izbora i slobodu biranja, pa, s timu vezi, navodi: “Mogu}nost izbora i slobodabiranja ne smiju biti samo na papiru. Onemoraju biti pravno osigurane”.8

Izbori se u nekoj dràvi reguliraju pravnimpravilima koja pripadaju izbornom pravu,doti~no u onom pravu “{to utvr|uje pravnepretpostavke izbora i nastanka vlasti”. Izbornopravo u {irem smislu obuhva}a i pojam izbor-nog sustava koji sadrì onu pravno-tehni~kirazra|enu metodu preko koje bira~i na izbori-ma mogu izraziti svoje izborno opredjeljenje.9

Izborni sustav moèmo bliè odrediti kaoskup na~ela, instituta te odre|enih radnji oso-ba i izbornih tijela koji se nalaze u me|usob-nom odnosu {to ga kao krajnji cilj odre|ujedemokratski i legitimni izbor predstavnikaneke zajednice u predstavni~ko tijelo ili na-rodno predstavni{tvo.

Izborni je sustav, dakle, sloèna strukturakoja se sastoji od vi{e me|usobno povezanihelemenata koji - kao {to isti~e Mckenzie –djeluju jedni na druge. Najva`niji elementi ilidijelovi strukture svakog izbornog sustavajesu: bira~ko pravo, izborni postupak i za{titabira~kog prava i slobode izbora.

3 Zakon od 1. oùjka 1907. o za{titi slobode izbora. Izvor:Saborski izborni zakoni o za{titi slobode izbora, o izbor-nom redu i ure|enju sabora; Naklada akademske knjiàre\ure Trpinca, Zagreb, 1908.

4 Zakon od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku (Sbornikzakonah i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku iSlavoniju, XIX, 25. lipnja 1875., br. 30.)

5 Kazneni zakon o zlo~instvih, prestupcih i prekr{ajih, pro-gla{en patentom od 27. svibnja 1852.

6 Ali izbori su ujedno i ~in “kojim se artikulira povjerenjebira~a u izabrane” i “kojim se kontrolira vlada“. DiterNohlen, Izborno pravo i strana~ki sustav (prevela s nje-ma~kog Mirjana Kasapovi}), [kolska knjiga, Zagreb,1992, str. l5, 20.

7 W.J.M. Mackenzie, Free Elections, George Allen andUnwin, London, 1958. str. 13, 14.

8 D. Nohlen, op. cit., str. 16.

9 Doti~no, “strana~ku i/ili kandidatsku preferenciju” – kakoto kaè Nohlen – {to se izraàva u glasovima, nakon ~egatreba samo “glasove prevesti u mandate” (D. Nohlen, isto,str. 35.)


125

Bira~ko pravo (aktivno i pasivno) osnov-ni je element svakog izbornog sustava i onoizraàva stupanj politi~kih prava gra|ana unekom dru{tvu. Povijesni proces razvitkabira~kog prava, od ograni~enog prava glasaprema op}em pravu glasa, nije tekao rav-nomjerno; bio je uvjetovan odgovaraju}impromjenama u dru{tvenim odnosima koje suizazvane: prvo, gra|ansko-demokratskim re-volucijama, i, drugo, borbom radni{tva u ok-viru radni~kog pokreta (sindikalnog i u okvi-ru radni~kih politi~kih stranaka) za svoja po-liti~ka prava i gra|anske slobode. Usporedo sborbom za uvo|enje op}eg prava glasa vodi-la se borba i za jednako pravo glasa, a tozna~i da svaki bira~ na izborima raspolaèsamo s jednim glasom, a tako|er da na izbo-rima jedan bira~ ne moè ni u kom pogleduimati bilo kakvu prednost prema drugimbira~ima.10 Daljnji zahtjev koji se u vezi s de-mokratskim izbornim pravom liberalno–plu-ralisti~kog gra|anskog dru{tva postavio jestizravan ili neposredan izbor, tj. bira~i morajusami birati svoje predstavnike u narodnopredstavni~ko tijelo bez ikakvih posrednika.Ba{ primjena na~ela izravnog izbornog(bira~kog) prava dovela je do toga da je udràvama gra|anskog dru{tva predstavni~kademokracija postala dominantnim oblikompoliti~ke organizacije.

Izborni postupak, kao sljede}i element ustrukturi izbornog sustava, obuhva}a sve oneradnje koje bira~i i odre|ena tijela poduzima-ju u cilju ostvarenja bira~kog prava na izbori-ma. Izborni postupak ima vi{e stadija, od ko-jih su najva`niji: a) odre|ivanje kandidata zaizbor u predstavni~ko tijelo; b) glasovanje

kao ~in izvr{enja bira~kog prava, i c) raspod-jela ili reparticija mandata. Izborni postupakmoè biti jednostavniji ili sloèniji; on moèobuhva}ati sve navedene stadije ili, pak nekiod njih mogu biti u ve}oj ili manjoj mjeri re-ducirani ili sasvim izostavljeni. Tako postu-pak kandidiranja nije obvezatan tamo gdjenisu uvedene obvezatne kandidatske liste, araspodjela mandata ima mnogo ve}e zna~e-nje u izbornim sustavima u kojima je primi-jenjen sustav razmjernog predstavni{tva negou onima gdje je proveden ve}inski sustav.Mogli bismo sasvim uop}eno ustvrditi da jetamo gdje je strana~ko-politi~ki ìvot razvije-niji, izborni sustav, u pravilu, razra|eniji isloèniji.

U naj{irem smislu izborni postupak obuh-va}a i evidentiranje bira~a, tj. sastavljanje po-pisa bira~a ili izbornih listina s reklamacij-skim postupkom povodom prigovora bira~a{to se odnose na popise bira~a. Zatim, onobuhva}a postupak kandidiranja, pa utvr-|ivanja izbornih jedinica i njihovog broja,odre|ivanja bira~kih mjesta i rasporedabira~a po bira~kim mjestima, a tako|er i iz-bor bira~kih tijela, kao i sve njihove radnjeprije izbora. Sve to zajedno sa~injava tzv.predizborni postupak. Dalje, u izborni postu-pak ulazi i cijeli izborni proces u vezi s gla-sovanjem i radom bira~kih odbora i izbornihpovjerenstava do zaklju~enja glasovanja, za-tim utvr|ivanje izbornih rezultata glasovanjaili posljetka izbora i reparticija mandata (iz-borni postupak u uèm smislu) i, na kraju,sve radnje koje se odnose na àlbeni postu-pak u vezi s izborima.

Tre}i element u strukturi izbornog sustavajest za{tita bira~kog prava. Pod za{titombira~kog prava ovdje razumijevamo zakon-ske mjere, u prvom redu kaznene sankcije, zasva ona protupravna djela u vezi s izborimakojima se vrije|a slobodan izbor i izvr{enjebira~kog prava (tzv. izborne krivice). To jeza{tita bira~kog prava u uèm smislu.Me|utim, za{tita tog prava moè imati i {irezna~enje. U za{titu bira~kog prava u tom{irem smislu moè se uklju~iti i reklamacij-

10 D. Nohlen isti~e kako na~elo jednakosti izbornog prava“zahtijeva da teìna glasova svih bude jednaka”, a time se,kaè, “postulira jednakost broj~ane vrijednosti glasova”.On tako|er navodi da s na~elom jednakosti nisu spojivaklasna/kurijska i pluralna izborna prava, pa odmah iznosii argumente za svoju tvrdnju, navode}i: “1. kod izbornogprava klasa ili kurija bira~ko se tijelo dijeli u skupine kojebroj~ano jako odstupaju jedna od druge, a koje birajuto~no odre|eni broj zastupnika; 2. kod pluralnog izbor-nog prava broj glasova {to su na raspolaganju onima s pra-vom glasa diferencira se dodatnim glasovima za odre|eneskupine osoba: zemljoposjednike, o~eve obitelji itd.” (Isto,str. 26)


126

ski postupak u povodu prigovora bira~a {to seti~u sastavljanja popisa bira~a, kao i cijeliàlbeni postupak u vezi s izborima jer ti po-stupci, in ultima linea, tako|er sluè za{titibira~kog prava.

Za{tita bira~kog prava vaàn je elementstrukture svakog izbornog sustava jer bezodgovaraju}e pravne za{tite bira~ko pravo, makoliko da je {iroko, moè ostati iluzornim. Nato neki pravni pisci posebice upozoravaju.Tako Constance E. S m i t h u svojoj raspravio izborima i izbornim zakonima u SAD na-gla{ava kako glasanje, da bi bilo djelotvorno,mora biti za{ti}eno takvim sredstvima kojaosiguravaju nezavisnost svakog pojedinogbira~a, kao i nepovredivost njegova glasa.“Bez takvih garancija bira~ko pravo je bezikakvog zna~enja.”11 S tim u vezi autorica kon-statira kako se jedva moè re}i da bira~ imapovlasticu biranja ako se – radi zastra{ivanjabilo od javnih slu`benika, privatnih grupa ilipak dru{tvenog pritiska – boji glasovanjem iz-raziti svoje po{teno opredjeljenje na izbori-ma... Pored toga, bira~ tako|er mora bitiza{ti}en od korupcije i namjernog krivotvo-renja izbornih rezultata. Od posebne su za njuva`nosti zakonom precizno utvr|ena ovla{ten-ja slu`benih osoba koje provode izbore. “Opisnjihovih poslova i postupaka u svakom stadijuizbornog procesa treba da jam~e to~nobiljeènje i brojenje svakog glasa.”12

Navedeni elementi strukture izbornog su-

stava nisu dijelovi jedne stati~ke strukture,

nego se, naprotiv, oni isprepli}u i jedan na

drugi djeluju interaktivno, kako me|usobno,

tako i s obzirom na cijeli izborni proces koji

obuhva}aju.13

Na ovom bismo se mjestu jo{ osvrnuli naneka terminolo{ka pitanja. Terminologija sena{eg suvremenog izbornog prava, kao dijelaustavnog prava, glede nekih pravnih institutaizbornog prava razlikuje od terminologijestarog hrvatskog izbornog prava. Tako je da-nas u ustavnome pravu uobi~ajen naziv zaodre|ene pravne institute kao pojmove i iz-vedene sintagme: bira~, bira~ko pravo (aktiv-no i pasivno bira~ko pravo) i popis bira~a.(Usp. npr. S. Sokol i B. Smerdel, Ustavnopravo, Zagreb 1998/1999. pod Bira~ko pravoi njegovo ostvarivanje, str. 148 – 156).Hrvatsko izborno pravo gra|anskog doba zaiste je pojmove i sintagme rabilo druge nazi-ve, ali su oni, uz to, pro{li svoj povijesni raz-vojni put. Tako jo{ Izborni zakon od 6. srpnja1875. u pogledu izbornog prava razlikuje po-jam izbornika i bira~a, pa skupine izbornikakoje su imale izravno pravo glasa naziva iz-bornicima, dok ostale, koji su to pravoizvr{avali posredno, naziva bira~ima. Zato iZakon od 1. oùjka 1907. o za{titi slobode iz-bora govori jo{ o bira~ima i izbornicima, da-kle razlikuje ih terminolo{ki glede njihova iz-bornog prava. Promjenu je u tom pogledu do-nio tek Zakon o izbornom redu od 28. svibnja1910. koji je ukinuo posredno biranje zastup-nika i uveo jedinstven pojam izbornika i iz-bornog prava (aktivnog i pasivnog), a aktivnose izborno pravo od tada izvr{avalo samo iz-ravno.

I Izborni zakon 1918. glede odre|enihpravnih instituta izbornog prava i njihovihnaziva rabi pojmove i izvedene sintagme: iz-bornik, izborno pravo i izborne listine. Svesu to ina~ice ili sinonimi pojmovima i sintag-mama: bira~, bira~ko pravo i popis bira~a usuvremenom hrvatskom ustavnom i izbor-nom pravu. U ovoj raspravi, poglavito tamogdje se radi o prikazu cjelovitih pravnih insti-tuta (bira~ko pravo, popisi bira~a) rabi se su-vremena ustavnopravna terminologija. Me-|utim, kad se pre{lo na dijelove koji se odno-se na zakonom reguliran uì dio izbornogprocesa, uglavnom smo se dràli tada{nje za-konske terminologije jer je ona povijesno au-tenti~nija. Pritom valja uvijek imati na umu

11 C.E. Smith, Voting and Election Laws, Oceana Publications,Legal Almanac Series No 24, New York 1961., str. 9.

12 Isto, str. 10.

13 O izbornom sustavu i njegovoj strukturi vidi u autorovuradu: Izborni sistem, struktura izbornog sistema i neki pro-blemi koji se postavljaju u vezi s izborom lokalnih pred-stavni~kih tijela, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 29,broj 1-2, 1979., str. 189-203. Usp. Jovan Stefanovi},Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, Zagreb,


127

da se radi samo o terminolo{kim razlikamajer je rije~ o ina~icama odgovaraju}ih pravnihinstituta.

1.2. Izborni sustav koji je Zakonom o iz-bornom redu za Hrvatski sabor 1918. u{ao upravni poredak Trojedne Kraljevine Hr-vatske, Slavonije i Dalmacije zasnivao se naovim temeljnim na~elima: a) na op}em pravuglasa glede aktivnog bira~kog prava za svemu{karce koji su navr{ili 24 godine, a nane{to uèm od toga pasivnom bira~kom pra-vu zbog nekih dodatnih posebnih uvjeta, b)na isklju~enju od bira~kog prava svih èna,pa je u tom pogledu bira~ko pravo bilo ogra-ni~eno14, c) na stalnom popisu bira~a (izbor-nim listinama), d) na jednakom izravnom(neposrednom) pravu glasa i na tajnom gla-sovanju za zastupni~ke kandidate u izbornimjedinicama koje su utvr|ene izbornim zako-nom, e) na primjeni sustava apsolutne ve}inepri utvr|ivanju izbornih rezultata, i f) na za-konskoj za{titi bira~kog prava i slobode iz-bora.

Najva`nija promjena do koje je do{lo uovom izbornom redu spram dotada{njega iz-bornog reda iz 1910. godine bilo je pro{irenjeaktivnog bira~kog prava na sve mu{karce

odre|ene dobi, uz neke zakonom utvr|ene iz-nimke, i uvo|enje tajnog glasovanja. Pogla-vito prihva}anjem tajnog glasovanja zao-kruèna su u hrvatskom izbornom pravu tritemeljna na~ela svakog demokratskog izbor-nog sustava: jednako i izravno bira~ko pravouz tajno glasovanje. Sve je to istaknuto i odpredlagatelja Osnove zakona o novom sabor-skom izbornom redu, a isto tako i od mnogihzastupnika, u provedenoj raspravi prije izgla-savanja zakonske osnove u Saboru TrojedneKraljevine.

2. AKTIVNO I PASIVNO BIRA^KO ILIIZBORNO PRAVO

2.1. Problem aktivnog bira~kog prava

svodi se na problem prava glasa na izborima.

Za aktivno bira~ko pravo, dakle da bi se ste-

klo pravo izbora saborskih zastupnika po

ovom izbornom sustavu, bilo je potrebno da

su na strani nositelja tog prava, osim

mu{kog spola i navr{ene 24 godine, ispunje-

ni jo{ sljede}i uvjeti: a) da je doti~ni mu{ka-

rac zavi~ajnik u nekoj od op}ina Kraljevine

Hrvatske i Slavonije; i b) da nije isklju~en ni

izuzet od bira~kog (izbornog) prava. Uvjet

zavi~ajnosti nije se traìo za zajedni~ke

ugarsko-hrvatske ~inovnike i namje{tenike u

Hrvatskoj i Slavoniji, uklju~iv{i ovamo i

namje{tenike dràvnih eljeznica, koji, kako

je navedeno, sura|uju u obavljanju zajed-

ni~kih poslova.

Izborni zakon 1918. razlikuje isklju~enje

od aktivnog bira~kog prava i izuze}e od tog

prava. Isklju~enje je posljedica nekog statu-

snog stanja gra|ana koje je vezano uz ogra-

ni~enje djelatne sposobnosti neke osobe ili

koje je dovelo do posljedica {to ih dru{tveni

poredak ocjenjuje negativno i ne prihva}a

kao uredno gra|ansko stanje. Izuze}e je od

aktivnog bira~kog prava vezano, pak, uz

odre|eni personalni status osobe koja je izu-

zeta od izbornog prava {to je op}enito ne-

spojivo s izvr{avanjem gra|anskih prava.

14 Izborni sustavi u kojima je primijenjeno op}e pravo glasapovijesno slijede sustave s ograni~enim pravom glasa.Prijelaz od ograni~enog do op}eg prava glasa bio je povi-jesni proces koji je zapo~eo jo{ u 19. stolje}u, a trajao jedesetlje}ima. Prije 1848. godine op}e izborno pravomu{karaca nije postojalo jo{ ni u jednoj europskoj zemlji.Ograni~enja su se izbornog prava u gra|anskom dru{tvunakon toga, od sredine 19. stolje}a, odnosila ponajprije naimovinski cenzus (stupanj imu}nosti propisan za stjecanjebira~kog prava) i na cenzus inteligencije (gdje je kao uv-jet za stjecanje bira~kog prava propisana odre|ena {kolskasprema). Me|utim, i kod primjene na~ela op}eg prava gla-sa ipak to jo{ ne zna~i da pravo glasa pripada svimgra|anima pod jednakim uvjetima. Dugo se pod op}impravom glasa razumijevalo samo bira~ko pravo mu{kara-ca. U Engleskoj je, na primjer, do primjene op}eg pravaglasa za mu{karce do{lo izbornom reformom iz 1918. go-dine, a tek izborna reforma iz 1928. godine, dakle desetgodina poslije, izjedna~ila je ène, s obzirom na pravo gla-sa, s mu{karcima. Danas primjena op}eg prava glasa “zah-tijeva da na~elno svi dràvljani – neovisno o spolu, rasi,jeziku, prihodu ili posjedu, profesiji, staleù ili klasi, nao-brazbi, vjeri ili politi~kom uvjerenju – imaju pravo glasa ida mogu biti birani” (D. Nohlen, op.cit. str. 25).


128

Isklju~eni od aktivnog bira~kog prava po

Izbornom zakonu 1918. bili su a) oni, koji su

pod o~inskom vla{}u, {titni{tvom ili skrbni-

{tvom; 2) oni koji su iz javnih ili op}inskih

sredstava uìvali ubo{ku opskrbu ili koji su se

uzdràvali na teret javne milostinje;15 3) oni

nad ~ijom je imovinom otvoren ste~aj sve

dok on nije zavr{en; i 4) oni koji su po

gra|anskom ili vojnom (domobranskom)

sudu osu|eni zbog nekog kaznenog djela na

kaznu uz koju je, po zakonu o posljedicama

kaznenih djela, bio povezan gubitak izbornog

prava, a za vrijeme dok su trajale pravne

posljedice te kazne.

Izuzeti su od aktivnog bira~kog prava bili

~asnici u aktivnoj vojnoj slu`bi, vojni sve}e-

nici, ~inovnici i osobe u vojnoj slu`bi koji su

primali mjese~nu pla}u bez “~inovnog razre-

da” (tzv. gaìsti), zatim osobe ro~nog sastava

oruàne sile i oru`ni{tva, a tako|er i pripad-

nici redarstva i javnih straà u vojni~ki orga-

niziranim jedinicama.16 Izuze}e se nije odno-

silo, tj. od aktivnog bira~kog prava nisu bile

izuzete one osobe oruàne sile koje su se na-

lazile u djelatnoj vojnoj slu`bi po svojoj za-

konskoj obvezi na oruànu vje`bu, ili pripre-

mu oruàne sile, na odre|eno vrijeme.

U vezi je s aktivnim bira~kim pravom

Izborni zakon 1918. posebno propisao da se

izborno pravo izvr{ava neposredno (izravno)

i to samo od osoba koje su pravomo}no upi-

sane u izbornu listinu, tj. u popis bira~a (§ 5.

st. 1 cit. zakona). Tom je zakonskom odred-

bom prihva}eno na~elo izravnog prava glasa,

a odmah potom izraèno je i na~elo jednakog

prava glasa odredbom da svaki bira~ ima pra-

vo samo na jedan glas i da moè biti upisan

samo u jednu izbornu listinu (§ 5. st. 1 istog

zakona).

U ovakvom bi opsegu propisano aktivno

bira~ko pravo u Hrvatskoj i Slavoniji dovelo

na budu}im saborskim izborima, da su oni

odràni, do znatnog pro{irenja kruga gra|ana

s aktivnim bira~kim pravom u odnosu na pre-

thodno stanje. Prema jednoj vladinoj aproksi-

maciji, iznesenoj u obrazloènju Osnove za-

kona o izbornom redu iz 1918. o kojem i ra-

spravljamo, kako bi se broj bira~a s aktivnim

bira~kim pravom od 200.000, koliko ih je

bilo 1910. godine, po novom izbornom zako-

nu pove}ao na oko 500.000, dakle, uslijedilo

bi pove}anje bira~a za cca 150%.17

2.2. P a s i v n o b i r a ~ k o p r a v o jest

onaj problem izbornog prava koji u izbornom

sustavu rje{ava ili odgovara na pitanje tko

moè biti izabran u predstavni~ko tijelo.

Naj~e{}e se za stjecanje pasivnog bira~kog

prava u pojedinim izbornim sustavima traè

neki posebni uvjeti koji se ne postavljaju za

aktivno bira~ko pravo. U tom slu~aju pasivno

je bira~ko pravo uè od aktivnog bira~kog

prava. Na taj je na~in i hrvatski Izborni zakon

1918. rije{io pitanje pasivnog bira~kog prava,

dakle tko moè biti izabran i za narodnog za-

stupnika u Hrvatski sabor. On je za pasivno

bira~ko pravo postavio ne{to stroè uvjete od

onih koji su se traìli za aktivno bira~ko pra-

vo.

15 Ova zakonska odredba koja isklju~uje od bira~kog pravaosobe koje se nisu mogle same uzdràvati pa njihovoizdràvanje pada na teret dru{tva i javnih sredstava, preu-zeta je iz austrijskog izbornog zakona iz 1907. godine.Takva, niti sli~na, odredba nije postojala u dotada{njemhrvatskom izbornom pravu (osim pri izboru gradskih za-stupstava glede osoba koje su uìvale ubo{ku potporu), pani u prethodnom saborskom izbornom redu iz 1910. g.Osim svoje asocijalne note, ona je i pravno upitna ako sena~elo op}eg prava glasa {ire tuma~i kao jedno od temelj-nih gra|anskih prava.

16 Gubitak izbornog prava zbog kaznenih osuda izre~enih pogra|anskim sudovima bio je ure|en Zakonom od 10. lip-nja 1890. o posljedicama kaznenih osuda i kazni. Isteposljedice koje su u pogledu izbornog prava propisane timzakonom nastajale su i onda kada je presuda izre~ena povojnom, doti~no domobranskom sudu, ali samo ako jepresuda izre~ena zbog takvog ~ina ka`njivog i po gra|an-skom kaznenom zakonu uz koji je vezan gubitak izbornogprava. To se, dakle nije odnosilo na strogo vojni~kaka`njiva djela, kao {to je npr. povreda podre|enosti ili ne-posluh nadre|enom (§ 2. Naredbe zemaljske vlade od 1.listopada 1918. o provedbi Zakona o izbornom redu zaSabor od 11. rujna 1918.)

17 Pod javnim straàma organiziranim vojni~ki smatrale suse posebice financijske, carinske i uzni~ke (zatvorske)straè kako je protuma~eno u § 2. naredbe cit. u prethod-noj bilje{ki.


129

U Hrvatski je sabor, po § 6. st. 1. navede-nog Zakona, mogao biti izabran samo onajtko je udovoljavao sljede}im uvjetima: a) daje zavi~ajnik koje od op}ina u Hrvatskoj iSlavoniji, s tim da je zavi~ajno pravo stekaobar pet godina prije odràvanja izbora; b) daima aktivno bira~ko pravo i da nije isklju~enod bira~kog, doti~no izbornog prava; c) daima na podru~ju Hrvatske i Slavonije stalnoprebivali{te18, i d) da je pismen i vje{t hrvat-skom ili srpskom jeziku.

Nisu mogli biti izabrani za narodne za-stupnike:

- sudski namje{tenici, zajedni~ki namje{teni-ci u uredima na zajedni~kim poslovima izu-zev{i ministre i dràvne tajnike, veliki upa-ni i s njima izjedna~enog ili nièg ~inov-ni~kog razreda namje{tenici bilo koje strukeZemaljske vlade;

- namje{tenici javnih zaklada i zavoda kojimaupravljaju vlada ili op}ine;

- op}inski namje{tenici, izuzev{i na~elnike;

- nastavnici svih javnih i privatnih u~ili{ta izavoda, izuzev{i profesore Kr. sveu~ili{taFranje Josipa I. u Zagrebu;

- umirovljeni namje{tenici koji su gore spomenuti,ako su uz dodatak mirovini ili uz dnevnicu slu iliu zajedni~kom, zemaljskom ili op}inskom ureduili u zakladama i zavodima kojima upravljaju vla-da i op}ine, i

- predsjednici i odbornici, ~lanovi glasa~kihodbora u onom izbornom kotaru u kojem suvr{ili svoju slu`bu.19

Relevantne ~injenice, na osnovi kojih seutvr|ivalo moè li netko biti izabran zastup-nikom, prosu|ivale su se prema “~asu izbo-ra”. No, kada bi narodni zastupnik nakon iz-

bora izgubio pasivno bira~ko pravo, prestajaomu je mandat jer je slijedom toga postao “ne-sposoban za vr{enje mandata”.

3. POPISI BIRAÂ ILI IZBORNE LI-STINE: SASTAVLJANJE, REKLA-MACIJSKI POSTUPAK I GODI[NJAREVIZIJA

3.1. Pri organizaciji izbora za predstav-ni~ka tijela treba, tako|er, rije{iti i pitanjeevidencije bira~a i na~ina dokazivanja aktiv-nog bira~kog prava. To se obi~no rje{avauvo|enjem popisa bira~a, ili, kako ih nazivahrvatski Izborni zakon 1918., izbornih listina.Problematika sastavljanja i vo|enja popisabira~a pripada onim pitanjima koja su od po-sebne va`nosti za svaki izborni sustav. Otome kako su ta pitanja rije{ena ovisi ne samoizvr{enje bira~kog prava, ve} je ponekad isamo postojanje bira~kog prava vezano zaupis bira~a u taj popis. Nije zato slu~ajno {tosvaki izborni sustav evidentiranju bira~a pri-daje odgovaraju}u pozornost, a znatan brojdjela kojima se naru{ava propisani reìm zasastavljanje i vo|enje popisa bira~a svrstavame|u izborne krivice. Glavna pitanja koja sepri izboru predstavni~kih tijela postavljaju uvezi s evidentiranjem bira~a jesu: a) jesu lipopisi bira~a stalni ili se pak sastavljaju zasvake izbore te kakve je pravne prirode samupis u popis bira~a; b) je li osiguran postupaku kojem gra|ani s aktivnim bira~kim pravommogu ishoditi upis u popis bira~a; c) tkoodlu~uje o prigovorima bira~a u vezi s upi-som u popise bira~a.

Stalni popisi bira~a, za razliku od onihkoji se sastavljaju za svake izbore, imajuprednost zbog lak{eg dokazivanja i ostvari-vanja bira~kog prava. Ta je prednost u tome

18 Uvjet stalnog prebivali{ta na podru~ju Hrvatske iSlavonije nije se traìo od javnih ~inovnika koji su posvom zvanju morali prebivati izvan tog podru~ja. To se,prakti~ki, odnosilo samo na hrvatsko-slavonsko-dalma-tinskog ministra u Zajedni~koj vladi.

19 U zakonu su navedeni jo{ neki posebni razlozi zbog kojihneka osoba nije mogla biti izabrana za zastupnika. To seodnosilo poglavito na njezin personalni vojni~ki ili njemusli~ni status, inkopatibilan sa zastupnikom, a korespondi-

rao je s gore navedenim razlozima za isklju~enje tih osobaod aktivnog bira~kog prava (~asnici u aktivnoj vojnojslu`bi, vojni sve}enici, ~inovnici i osobe u vojnoj slu`bi kojesu primale mjese~nu pla}u bez ~inovnog razreda, osobero~nog sastava oruàne sile i oru`ni{tva te pripadnici re-darstva i javnih straà koje su organizirane vojni~ki u jedi-nicama).


130

{to osoba upisana u takav popis na dan izbo-ra ne mora dokazivati svoje bira~ko pravo jerje postupak upisa u popise bira~a provedenranije. Svakoga tko je upisan u popis bira~amoralo se na dan izbora pustiti da glasa, istokao {to se osobi koja nije upisana u popisbira~a nije moglo dozvoliti da glasa. Naime,kod sustava stalnih popisa bira~a upis se u ta-kav stalni popis bira~a smatra ne samo doka-zom o posjedovanju bira~kog prava, nego jeto ujedno bila i nu`na pretpostavka za ostva-rivanje prava. Glede osoba upisanih u stalnipopis bira~a vaìla je presumpcija o posjedo-vanju bira~kog prava. S tim u vezi moè sepostaviti pitanje kakve je pravne prirode upisu popis bira~a: je li to konstitutivni ili dekla-ratorni pravni ~in. U ve}ini, izborno zakono-davstvo ne stoji na stanovi{tu da je upis u po-pis bira~a konstitutivni pravni ~in, tj. da setek njime zasniva samo bira~ko pravo, ve}naprotiv polazi s motri{ta da je upis u taj po-pis deklaratorni pravni ~in. U popis bira~aupisuju se osobe koje su ve} stekle bira~kopravo na osnovi odre|enih pravnih ~injenica,ali je upis u popis bira~a pretpostavka za ost-varenje bira~kog prava.

3.2. Izborni zakon 1918. odre|uje da se

izbornici – bira~i upisuju u izborne listine –

popise bira~a. Izborne su listine stalne, pa se

svake godine tek ispravljaju, odnosno nado-

punjavaju, a mogle su se mijenjati jedino

godi{njom revizijom. Svaki izbornik mogao

je biti upisan samo u jednu izbornu listinu {to

je bila posljedica naprijed ve} istaknutog

na~ela jednakog prava glasa.

Izborne su listine sastavljali i vodili grad-

ska i op}inska poglavarstva, a prve su izbor-

ne listine, prema odredbi Izbornog zakona,

gradska i op}inska poglavarstva bila du`na

sastaviti u roku od 90 dana od progla{enja tog

zakona.20 U izborne se listine, po slu`benoj

du`nosti, upisivalo izbornike koji su u vrije-

me sastavljanja listina stanovali (prebivali) u

op}ini ili dijelu op}ine za koji se sastavljala

izborna listina.21 Ipak, tko je po svojoj slu`be-

noj funkciji redovito stanovao izvan podru~ja

Hrvatske i Slavonije, mogao je na svoj zaht-

jev biti uvr{ten u izbornu listinu one op}ine u

kojoj je zavi~ajan. U op}inama ~ije je po-

dru~je pripadalo dvama ili vi{e glasa~kim

okru`jima, posebne su se izborne listine sa-

stavljale za svaki dio op}ine koji pripada dru-

gom glasa~kom okru`ju. U gradovima, pak,

koji su bili neposredno podre|eni Zemaljskoj

vladi,22 a koji su birali vi{e od jednog zastup-

nika, izborne su se listine sastavljale za svaki

izborni kotar posebno.

Izborne su listine sadràvale ove podat-

ke o izborniku: ime i prezime, zanimanje,

njegovo prebivali{te i ku}ni broj. Svaka je

izborna listina morala biti zaklju~ena (ov-

jerena) potpisom na~elnika i uredskim

ìgom.

Nakon isteka zakonskog roka za sastav-

ljanje izbornih listina one su tijekom 14

dana bile izloène u op}inskom uredu, a

tako|er je i u svakom op}inskom mjestu

morala biti izloèna lista izbornika iz

doti~nog mjesta. Uz to se uobi~ajenim pu-

tem ogla{avalo mjesto javnog izlaganja iz-

borne liste, odnosno izbornih listina s naz-

21 Pod izbornicima koji redovito stanuju u op}ini ili dijelu

op}ine imali su se, prema tuma~enju Zemaljske vlade u

Naredbi od 1. listopada 1918. o provedbi zakona o iz-

bornom redu, razumijevati oni izbornici koji na tom po-

dru~ju imaju svoje redovito prebivali{te. Redovitim pre-

bivali{tem smatralo se, pak, “ono mjesto, gdje se tko na-

selio u nakani da ondje stalno prebiva, koja nakana ili se

dokazati moè ili se jasno vidi iz okolnosti” (§ 4. cit.

Naredbe).

22 Gradovi neposredno podre|eni Zemaljskoj vladi ili gra-dovi I. vrste bili su po Zakonu od 21. lipnja 1895. oustrojstvu gradskih op}ina izvan postoje}ih ùpanija.Dakle, po svom pravnom poloàju oni su izjedna~eni saùpanijama i kao ove, u upravnom pogledu, “neposred-no podre|eni” Zemaljskoj vladi. To su bili: glavni ze-maljski grad Zagreb te gradovi Osijek, Vara`din iZemun.

20 Po tome se, me|utim, nije postupalo jer su u me|uvre-menu nastupili doga|aji od 29. listopada i 1. prosinca1918. koji su zna~ili kraj dràvnopravnog postojanjaTrojedne Kraljevine (29. listopada 1918.) koja je u{la udràvnopravni okvir Dràve Slovenaca, Hrvata i Srba, azatim i kraj kratkog dràvanopravnog postojanja te dràve(1. prosinca 1918.).


131

nakom da je otvoren ~etrnaestodnevni rok

za prigovore izbornika.23

O prigovorima (reklamacijama) na izbor-ne listine odlu~ivalo se u reklamacijskom po-stupku. Reklamacije su se mogle odnositi:

a) na prigovor izbornika zbog protuzakonitogispu{tanja iz izborne listine {to je podrazumi-jevalo i izbornikov zahtjev da u nju bude upi-san; b) na prigovor svakog upisanog izborni-ka da se s doti~ne liste bri{e onaj izbornikkoji je u nju upisan nepravilno (jer nema uv-jeta za aktivno izborno pravo ili je po zakonuisklju~en ili izuzet od izbornog prava) ili dase upi{e u izbornu listinu onaj tko je izdoti~ne liste protuzakonito ispu{ten.

Reklamacije su u gradovima rje{avali re-klamacijski odbori sastavljeni od na~elnikaili njegova zamjenika i dvaju ~lanova grad-skog zastupstva koje je ovo izabralo, a u seo-skim op}inama odbori sastavljeni od izaslani-ka kotarske oblasti, kao predsjednika i dvaju~lanova op}inskog zastupstva. Reklamacijskisu odbori o prigovorima izbornika odlu~ivalive}inom glasova, s tim da je predsjednik gla-sovao samo onda ako su glasovi ~lanova od-bora bili podijeljeni, tj. ako nisu bili suglasniglede odluke. Rje{idbe reklamacijskog odbo-ra upisivale su se u zapisnik koji se vodio oradu reklamacijskog odbora, a potom su se upismenom otpravku dostavljale reklamantu ionom izborniku glede kojeg je eventualnoodre|eno brisanje iz listine.

Protiv rje{idbe reklamacijskog odboramogao je reklamant, i ona osoba koje serje{idba tako|er ticala, podnijeti putem grad-skog, odnosno op}inskog poglavarstva prizivStolu sedmorice u roku od 5 dana ra~unaju}iod dana dostave rje{idbe. I usmeni prizivi bilisu tako|er dozvoljeni o ~emu se pisao zapi-snik u gradskom ili op}inskom poglavarst-vu.24 Stol sedmorice rje{avao je o prizivima

na nejavnoj sjednici, u vije}u od triju ~lano-va, ve}inom glasova. Njegove obrazloènerje{idbe dostavljale su se u pismenom otprav-ku onoj oblasti koja mu je priziv proslijedilana odluku. Ova je oblast o rje{idbi Stola sed-morice obavje{tavala prizivatelja i onog iz-bornika ~ije je brisanje iz izborne listine,eventualno, odre|eno.

Na temelju je rje{idbe Stola sedmorice re-klamacijski odbor bio duàn bez odugovla-~enja ispraviti i kona~no sastaviti izbornu li-stinu, zatim je potpisati po svom predsjedni-ku i ~lanovima (time je izborna listinapostajala pravomo}nom) i predati je grad-skom odnosno op}inskom na~elniku na~uvanje. Tako pravomo}no sastavljena ko-na~na izborna listina bila je slu`beni doku-ment podoban za provedbu saborskih izbora.

Jedanput godi{nje, i to od 1. do 30. sije~-nja, gradska i op}inska poglavarstva provodi-la su redovitu reviziju izbornih listina. U ok-viru godi{nje revizije gradska su i op}inskapoglavarstva bila du`na sastaviti: l) iskazonih osoba koje su stekle zakonske uvjetepropisane za aktivno izborno pravo ili gledekojih su prestali zakonski razlozi zbog kojihsu bile isklju~ene ili izuzete od izbornog pra-va; 2) iskaz onih osoba koje se iz izborne li-stine moralo brisati zbog toga {to su umrle ilikoje su prestale biti zavi~ajnici u kojoj odop}ina Hrvatske i Slavonije ili koje su se od-selile iz op}ine, odnosno dijela op}ine. Oveiskaze gradska su i op}inska poglavarstvabila du`na, odmah nakon {to je protekao rokza godi{nju reviziju, tj. ve} 31. sije~nja t.g.izloìti zajedno sa stalnom izbornom listom ioglasiti na na~in kako se postupalo i priprvom sastavljanju izborne listine. Dalje bise pri svakoj godi{njoj reviziji izbornih listi-na postupalo isto kao u ve} opisanom rekla-macijskom postupku.

Polaze}i od revidiranih izbornih listina,poglavarstva “gradova utjelovljenim u ùpa-nijama”, a u seoskim op}inama nadle`ne ko-tarske oblasti, sastavljala su abecedne skupneimenike izbornika za svako pojedino gla-sa~ko okru`je, a u “gradovima neposredno

23 Gradska i op}inska poglavarstva bila su du`na primiti svaku rekla-maciju ne ocjenjuju}i njihovu opravdanost: ~ini li im se opravda-nom ili ne (§ 7. cit. provedbene naredbe).

24 U prizivu su zainteresirane stranke mogle ne samo pred-loìti nove dokaze i podnijeti nova dokazala (dokaznasredstva) za prije iznesene ~injenice, nego i navesti nove~injenice, pa i one koje su nastale nakon sastavljanja iz-borne liste (§ 10. cit. provedbene naredbe).


132

podre|enim Zemaljskoj vladi” za svaki iz-borni kotar.

Na osnovi svega izloènog o izbornim li-stinama moèmo utvrditi kako je Izborni za-kon 1918. prihvatio na~elo konstitutivnostiaktivnog izbornog (bira~kog) prava gledeupisa izbornika u izbornu listinu. To zna~i daje taj zakon po{ao od toga da samo onaj tko jepravomo}no upisan u izbornu listinu moèizvr{avati aktivno izborno pravo. Suglasnotomu na saborskim izborima mogao je glaso-vati svatko upisan u izbornu listinu ako pozakonu i nije imao uvjete za aktivno izbornopravo ili ako su za nj, nakon pravomo}nogupisa u izbornu listinu, propisani uvjeti pre-stali. Naprotiv, nije mogao glasovati onaj tkoje u vrijeme sastavljanja ili revizije izborne li-stine imao uvjete za aktivno izborno pravo ilije te uvjete naknadno stekao, a nije pravo-mo}no upisan u izbornu listinu.25

4. IZBORNI KOTARI

Problem izbornih jedinica i njihove pod-

jele ~ini daljnju grupu pitanja koju treba

rije{iti u svakom izbornom sustavu za izbor

predstavni~kog tijela. Ti se problemi razli~ito

rje{avaju u slu~aju ako na izborima cijelo po-

dru~je na kojem se bira predstavni~ko tijelo

(npr. cijela dràva) ~ini jednu jedinstvenu iz-

bornu jedinicu i u slu~aju kada se to

podru~je, taj teritorij, dijeli na manje izborne

jedinice. U slu~aju podjele podru~ja obuh-

va}enog izborima za predstavni~ko tijelo na

manje izborne jedinice, odmah se postavlja i

pitanje ho}e li se formirati ve}e izborne jedi-

nice u kojima }e se birati vi{e zastupnika ili

manje izborne jedinice u kojima se bira po

jedan zastupnik. O rje{avanju tog pitanja

naj~e{}e zavisi i to ho}e li se na izborima pri-

mijeniti sustav glasovanja po listama s raz-mjernim predstavni{tvom ili, pak, sustav po-jedina~nog glasovanja.

Po Izbornom zakonu 1918. KraljevinaHrvatska i Slavonija bila je, radi provedbe sa-borskih izbora, podijeljena na manje izbornejedinice u kojima se ve}inskim sustavom bi-rao po jedan narodni zastupnik. Doti~no, pre-ma § l. cit. zakona, podru~je je Hrvatske iSlavonije podijeljeno na 122 izborna kotara,odnosno uvedeno je toliko izbornih jedinica spravom njihovih bira~a na izbor jednog za-stupnika u Hrvatski sabor.

Izborni kotari (ozna~eni s rednim brojevi-ma od 1 do 122)26 bili su ovi:

1. Grad Zagreb – sjeverozapadni dio;27

2. Grad Zagreb – jugozapadni dio;28

3. Grad Zagreb – ju`ni dio;29

4. Grad Zagreb - jugoisto~ni dio;30

25 Grad je Zagreb po Izbornom zakonu 1918. bio podijeljenna pet izbornih kotara, a grad Osijek na dva. I Rijeci su skotarom, po odluci Hrvatskog sabora, iako nije biladràvnopravnom sklopu Trojedne Kraljevine, pripala dvazastupni~ka mjesta (121. i 122. izborni kotar) pa je uHrvatski sabor mogla i dalje birati dva zastupnika.Samom je gradu prepu{teno odlu~iti ho}e li ih “biratiskupa ili razdijeljeno u dva kotara” (§ 2. cit. zakona).

26 Grad Zagreb je po Izbornom zakonu 1918. bio podijeljenna pet izbornih kotara, a grad Osijek na dva. I Rijeci su skotarom, po odluci Hrvatskog sabora, iako nije bila udràvnopravnom sklopu Trojedne Kraljevine pripala dvazastupni~ka mjesta (121. i 122. izborni kotar), pa je uHrvatski sabor mogla i dalje birati dva zastupnika. Samomgradu je prepu{teno odlu~iti ho}e li ih “birati skupa ili raz-dijeljeno u dva kotara” (§ 2. cit. zakona).

27 Sjeverozapadni je dio grada kao izborna jedinica ome|enkako slijedi:prema jugu do crte koja ide sredinom Ilice, aprema istoku do crte koja ide zapadnom stranomJela~i}eva trga, sredinom Duge ulice, Kipnog trga,Jurjevske ulice, Cmroka i ceste koja odavle vodi u [estine.

28 Jugozapadni dio grada ome|en je, i to: prema sjeveru docrte koja ide sredinom Ilice, a prema jugoistoku do crtekoja ide sredinom Frankopanske ulice, zapadnom stranomSveu~ili{nog trga, isto~nom stranom Trga Khuen-Hédervárya i sredinom Savske ceste.

29 Ju`ni dio grada ome|en je kako slijedi: prema sjeveroza-padu do crte koja ide sredinom Savske ceste, isto~nomstranom Trga Khuen-Hédervárya, zapadnom stranomSveu~ili{nog trga i sredinom Frankopanske ulice premasjeveru do crte koja ide sredinom Ilice i Jela~i}eva trga, aprema sjeveroistoku do crte koja ide sredinom Petrinjskeulice i Baro{eve ceste, a zatim sabirnim i odvodnim kana-lom.

30 Jugoisto~ni dio grada ome|en je, i to: prema sjeveru docrte koja ide sredinom Maksimirske ceste i Vla{ke ulice, aprema jugozapadu do crte koja ide sredinom Baka~eve uli-ce, isto~nom stranom Jela~i}eva trga, a prema zapadu docrte koja ide sredinom Duge ulice, Kipnoga trga, Jurjevskeulice, Cmroka i ceste koja vodi u [estine.


133

5. Grad Zagreb – sjeveroisto~ni dio;31

6. Grad Osijek – gornji grad;

7. Grad Osijek, donji grad, tvr|a i novi grad;

8. Grad Vara`din

9. Grad Zemun;

10. Grad Karlovac;

11. Grad Senj i upravne op}ine Brlog, Jabla-nac i Sveti Juraj;

12. Upravne op}ine Brinje, Jezerane i KriviPut;

13. Upravne op}ine Dabar, Oto~ac, Sinac i[kare;

14. Upravne op}ine Kosinj, Pazari{te i Peru{i};

15. Upravne op}ine Gospi}, Karlobag i Smi-ljan;

16. Upravne op}ine Li~ko Petrovoselo, Ko-renica i Vrhovine;

17. Upravne op}ine Buni}, Podlapac i Udbina;

18. Upravne op}ine Li~ki Osik, Lovinac iMedak;

19. Upravne op}ine Donji Lapac, Srb i Zavalje;

20. Upravne op}ine Bruvno, Gra~ac i Zrmanja;

21. Upravne op}ine Krstinja, Vojni} i Vuk-mani};

22. Upravne op}ine Cetin-grad i Slunj;

23. Upravne op}ine Dre`nik, Primi{lje i Ra-kovica;

24. Upravne op}ine Barilovi}, Krnjak, Perja-sica i Veljun;

25. Upravne op}ine Bosiljevo, Generalskistol, Komorske Moravice, Severin naKupi i Vrbovsko;

26. Upravne op}ine Dre`nica, Gomirje,Modru{, Ogulin i O{tarije;

27. Upravne op}ine Gornje Dubrave, Josip-dol, Pla{ki i Tounj;

28. Upravne op}ine Bribir, Griàne-Belgrad,Ledenice, Novi i Selce;

29. Grad Bakar i upravne op}ine Bakarac,Crikvenica, Drivenik, Hreljin, Kralje-vica, Krasica i Praputnjak;

30. Upravne op}ine Delnice, Fuìne, Li~, Lo-kve, Mrkopalj i Ravna Gora;

31. Upravne op}ine Cernik-âvle, Grobnik,Jelenje i Su{ak;

32. Upravne op}ine Brod Moravice, Brod naKupi, Crni Lug, âbar, Gorovo, Ple{ce,Prezid i Skrad;

33. Upravne op}ine Dvor, Rujevac, Zrin i @i-rovac;

34. Upravne op}ine Divu{a, Dubica, Kostaj-nica, Majur i Me~en~ani;

35. Upravne op}ine Crkveni Bok, Gradusa,Staza i Sunja;

36. Grad Petrinja i upravne op}ine Blinja,Gora, Hrastovica i Mo{}enica;

37. Upravne op}ine Jabukovac, Klasni}, Kra-ljev~ani i Mali Gradac;

38. Upravne op}ine êmernica, Maja, Pernai Topusko;

39. Upravne op}ine Bovi}, Lasinja i Vr-ginmost;

40. Upravne op}ine Bu~ica, Glina, Jukinac iStankovac;

41. Grad Sisak i upravne op}ine Lekenik,Letovani} i Sela;

42. Upravne op}ine Gu{}e, Krate~ko, Mar-tinska Ves, Orle, Palanjek i Topolovac;

43. Upravne op}ine Donja Kup~ina Kravar-sko, Kupinec, Pisarovina, Pokupsko i[i{ljavi};

44. Upravne op}ine Dragani}i, Ja{kovo, O-zalj i Re~ica;

45. Upravne op}ine Duga Resa, Netreti} iRibnik;

46. Upravne op}ine Cvetkovi}, Jastrebarsko,Klin~a Sela, Petrovina, Ple{ivica i SvetaJana;

47. Upravne op}ine Kalje, Kra{i}, So{ice iVivodina;

48. Upravne op}ine Podvrh, Samobor, SvetiMartin pod Oki}em i Sveta Nedjelja;

49. Upravne op}ine Dubranec, Novo î~e,Odra, Velika Gorica i Vukovina;

50. Upravne op}ine Brdovec, Brezovica,Stenjevec, Stupnik, Sveta Klara i Vrap~e;

51. Upravne op}ine Bistra, Kraljevec, Pu{}a,Donja Stubica, izuzev{i porezne op}ineAndra{evec i Lepa Ves;

31 Sjeveroisto~ni je dio grada ome|en kako slijedi: premajugu do crte koja ide sredinom Maksimirske ceste, Vla{keulice, Baka~eve ulice i sjevernom stranom Jela~i}eva trga,a prema zapadu do crte koja ide sredinom Duge ulice,Kipnoga trga, Jurjevske ulice, Cmroka i ceste koja vodi u[estine.


134

52. Upravne op}ine Gornja Stubica, MarijaBistrica, Oroslavje i Zabok, i od upravneop}ine Donja Stubica porezne op}ineAndra{evec i Lepa Ves;

53. Upravne op}ine Morav~e-Belovar i SvetiIvan Zelina;

54. Upravne op}ine Ka{ina, [estine i Sesveteizuzev{i porezne op}ine Resnik, Sesvetei Sesvetski Kraljevec;

55. Upravne op}ine Brckovljani, Dugo Selo,Lupoglav, Oborovo i Bregi, zatim porez-ne op}ine Resnik, Sesvete i SesvetskiKraljevec iz upravne op}ine Sesvete;

56. Upravne op}ine Bi{kupec, Jalàbet, Mar-tijanec i [emovec;

57. Upravne op}ine Ludbreg, Mali Bukoveci Rasinja;

58. Upravne op}ine Krièvljan-êstica, Pe-trijanec, Vidovec i Vinica, zatim porezneop}ine âlinec, Donje Ladanje i Ma-ru{evec iz upravne op}ine Maru{evec;

59. Upravne op}ine Brezni~ki Hum, NoviMarof i Vara`dinske Toplice;

60. Upravne op}ine Ivanec i Maru{evec, izu-zev{i porezne op}ine âlinec, DonjeLadanje i Maru{evec;

61. Upravne op}ine Lobor, Ma~e i Mihov-ljan;

62. Upravne op}ine Budin{}ina, Hra{}ina,Trgovi{te i Zlatar;

63. Upravne op}ine Bednja, Gjurmanec i Pe-trovsko;

64. Upravne op}ine Krapina, Krapinske Top-lice, Radoboj i Za~retje;

65. Upravne op}ine Desini}, Hum na Sutli iPregrada;

66. Upravne op}ine Klanjec, Tuhelj, VelikoTrgovi{}e i Zagorska Sela;

67. Grad Koprivnica i upravne op}ine Drnje,Gjelekovec, Koprivni~ki Ivanec i Pete-ranec;

68. Upravne op}ine Gola, Hlebine, Podrav-ski Novigrad i Molve;

69. Upravne op}ine Gjurgjevac i Virje;

70. Upravne op}ine Ferdinandovac, Kalino-vac, Klo{tar, Pitoma~a i PodravskeSesvete;

71. Upravne op}ine Grubi{no Polje, Ra~a iVeliki Grdjevac,

72. Upravne op}ine Borek, âzma i Ivanska;

73. Upravne op}ine Farka{evac, Kapela iSveti Ivan @abno;

74. Upravne op}ine Trojstvo, Severin i Ve-lika Pisanica;

75. Grad Bjelovar i upravne op}ine Gudovaci [tefanje;

76. Upravne op}ine Gare{nica, Veliki Zden-ci, Hercegovac i Vukovje;

77. Upravne op}ine Kutina, Lipovljani, Lo-nja i Popova~a;

78. Upravne op}ine Dubrava, Ivani}grad,Klo{tar Ivani}, Kri` i Ludina;

79. Upravne op}ine Gradec, Raven i Vrbo-vec;

80. Grad Krièvci i upravne op}ine GornjaRijeka i Sveti Petar Orehovec;

81. Upravne op}ine Sokolovac i Vojakovac;

82. Upravne op}ine Antunovac, Hrastovac,Jasenovac, Krapje, Medjuri}, Novska,Pakra~ka Poljana i Uljanik;

83. Upravne op}ine Bu~, Sira~, Veliki Bastajii Vili}-selo;

84. Upravne op}ine âgli}, Dragovi}, Kuku-njevac, Lipik i Pakrac;

85. Upravne op}ine Badljevina, Brestovac,Daruvar, Deànovac, Gaj, Kon~anica iVanjski Daruvar;

86. Upravne op}ine Ma{i}, Oku~ani, Raji} iStara Gradi{ka;

87. Upravne op}ine Cernik, Davor, NovaGradi{ka, Orubica, Re{etari, VanjskaNova Gradi{ka;

88. Upravne op}ine Brodski Drenovac,Brodski Stupnik, Luàni, Nova Kapela,Oriovac, Staro Petrovo Selo i [tivica;

89. Upravne op}ine Bekteè, Jak{i}, Kaptol,Kutjevo, Mihaljevci, Straèman i Velika;

90. Grad Poèga i upravne op}ine Pleternica,Poè{ki Brestovac, Ru{evo i VanjskaPoèga;

91. Upravne op}ine Andrijevci, Beravci,Gar~in, Klakar, Podvinj, Svilaj, Trnjani iVelika Kopanica;

92. Grad Brod i upravne op}ine Bebrina,Brodski Varo{, Kanià, Koba{ i Sibinj;

93. Upravne op}ine Gjulaves, Ivanovo Selo,Pivnica, Slatinski Drenovac i Vo}in;


135

94. Upravne op}ine Luka~, [pi{i} Bukovicai Virovitica;

95. Upravne op}ine Cabuna, Gornji Miho-ljac, Gradina, Sopje i Suhopolje;

96. Upravne op}ine Donji Miholjac, Mar-janci, Podravska Moslavina, PodravskiPodgajci, [ljivo{evci i Viljevo;

97. Upravne op}ine Petrijevci, Valpovo, Va-njsko Valpovo, Retfala i Bizovac, izu-zev{i porezne op}ine êpinski Ma-rtinci;

98. Upravne op}ine êpin, Ernestinovo, Hra-stin, Ko{ka, Podgora~, Vuka i poreznaop}ina êpinski Martinci iz upravneop}ine Bizovac;

99. Upravne op}ine Budrovci, \akovo, Go-rjani, Krndija, Punitovci, Semeljci,Vi{kovci i Vrbica;

100. Upravne op}ine Bra~evci, \akova~kiSelci, Drenje, Ga{inci, Levanjska Varo{,Pi{korevci, Strizivojna, Trnava i Vr-polje;

101. Upravne op}ine Nova Bukovica, Ora-hovica i Slatina;

102. Upravne op}ine Feri~anci, Kloko~evci iNa{ice;

103. Upravne op}ine Aljma{, Bijelo Brdo,Bobota, Dalj, Erdut, Korog, Sarva{,Tenja, Trpinja i Vera;

104. Upravne op}ine Bogdanovci, Borovo,Br{adin, Ceri}, Marinci, Nu{tar, Ostro-vo, Pa~etin, Sotin, Tordinci i Vukovar;

105. Upravne op}ine Andrija{evci, Antin,Gabo{, Ivankovo, Jarmina, Marku{ica,Novo Selo, Retkovci, Stari Mikanovci,Vinkovci i Vodjinci;

106. Upravne op}ine Bo{njaci, Drenovci, Gu-nja, Nijemci, Posavski Podgajci, Ra~i-novci, Rajevo Selo, Soljani i Vrbanja;

107. Upravne op}ine Babina Greda, Cerna,Gradi{te, Gundinci, Sikirevci, [amac,[titar i @upanja;

108. Upravne op}ine Berak, âkovci, Ko-mletinci, Laze, Miklu{evci, Mirkovci,Negoslavci, Novi Jankovci, Orolik,Otok, Petrovci, Privlaka, Slakovci, StariJankovci, Svinjarevci i Tompojevci;

109. Upravne op}ine Ba~inci, Bapska, Be-rkasovo, Gibarac, Ila~a, Kukujevci,Lovas, Sot, [id i Tovarnik;

110. Upravne op}ine Ada{evci, Bosut, Grk,Ilinci, Jamena, Kuzmin, Lipovac, MalaVa{ica, Morovi} i Stro{inci;

111. Upravne op}ine Bingula, âlma, Divo{,Erdevik, La}arak, Leìmir, Mandjelos iMartinci;

112. Grad Mitrovica i upravne op}ine Grgu-revci, Jarak, [a{inci i Veliki Radinci;

113. Upravne op}ine Dobrinci, Kraljevci,Pe}inci, Popinci, Prhovo, Ruma, Sri-jemski Mihaljevci i Voganj;

114. Upravne op}ine Golubinci, In|ija, Pu-tinci, Stara Pazova i Vojka;

115. Upravne op}ine Bu|anovci, Bresta~,Grabovci, Hrtkovci, Klenak, Kupinovo,Nikinci, Obre`, Ogar i Plati~evo;

116. Upravne op}ine A{anja, Be~men, Beà-nija, Boljevci, De~, Dobanovci, Jakovo,Karlov~i} i Sur~in;

117. Upravne op}ine Batajnica, Belegi{, No-vi Banovci, Nova Pazova, Novi Slan-kamen, Stari Banovci, Stari Slankamen,Surduk, [imanovci i Ugrinovci;

118. Grad Srijemski Karlovci i upravne op-}ine Be{ka, ôrtanovci, Kr~edin,Kru{edol, Maradik i Novi Karlovci;

119. Grad Petrovaradin i upravne op}ine Be-{enovo, Bukovac, Irig, Jazak, Kame-nica, Neradin, Rivica i Vrdnik;

120. Upravne op}ine Beo~in, êrevi}, Ilok,Ledinci, Ne{tin, Opatovac, Susek i[arengrad;

121. i 122. Grad Rijeka s kotarom – bira dvazastupnika.

Ako se neka upravna op}ina prije izborarazdijelila u dvije ili vi{e upravnih op}ina, iz-bornici svake od ovih op}ina birali su u onomizbornom kotaru kojemu je pripadala prvo-bitna upravna op}ina. Isto tako, u slu~aju dase od neke upravne op}ine odcijepio jedandio i pripojio drugoj op}ini koja pripada dru-gom izbornom kotaru, izbornici odcijeplje-nog dijela op}ine i dalje su birali u onom iz-bornom kotaru kojemu je odcijepljeni dio pri-je pripadao.

U prilogu se nalazi tabelarni prikaz pod-jele izbornih kotara (osim Rijeke) prema


136

nazo~nom ìteljstvu {to ga je izradilaZemaljska vlada uz zakonsku osnovu ovogizbornog reda.

5. IZBORNI POSTUPAK

5.1. Izborni postupak obuhva}a sve oneradnje koje bira~i i odre|ena tijela poduzima-ju u cilju ostvarenja efektivnog izvr{enjabira~kog prava. Izborni postupak ima vi{estadija, od kojih su najva`niji: a) izbor tijelakoja }e provoditi izbore;: b) odre|ivanje kan-didata za izbor u predstavni~ko tijelo (u su-stavima s obvezatnim kandidatskim listama);c) glasovanje kao ~in izvr{enja bira~kog pra-va i d) raspodjela ili reparticija mandata.

U pogledu na~ina odre|ivanja tko je iza-bran u predstavni~ko tijelo primjenjuju sedva sustava: ve}inski sustav i sustav razmjer-nog (proporcionalnog) predstavni{tva. Uve}inskom sustavu izabran je onaj kandidatkoji je dobio ili ona kandidatska lista koja jedobila najve}i broj glasova. Pri tome se moètraìti samo relativna ve}ina (najve}i brojglasova u odnosu na ostale kandidate ili kan-didatske liste) ili apsolutna ve}ina (natpolo-vi~na ve}ina, tj. polovica vi{e jedan glas odukupnog broja glasova). U sustavu razmjer-nog predstavni{tva ili proporcionalnom su-stavu svaka kandidatska lista dobiva u pred-stavni~kom tijelu onoliki broj mjesta (man-data) koliko je razmjerno dobila glasova naizborima.

H a n s K e l s e n, austrijski pravnik isveu~ili{ni profesor, u svojoj op}oj teorijiprava daje prednost sustavu razmjernog pred-stavni{tva u odnosu na ve}inski sustav. Tuprednost vidi u sljede}em: “Po sistemuve}inskog predstavni{tva, svaki predstavnikje izabran glasovima jedne - ve}inske grupenasuprot glasovima druge – manjinske grupe.Po sistemu razmjernog predstavni{tva svakipredstavnik je izabran jedino glasovima svo-je vlastite grupe, a da nije izabran nasuprotglasovima druge grupe.

Sistem razmjernog predstavni{tva je naj-ve}a mogu}a pribli`nost ideala samoopred-

jeljenja u predstavni~koj demokraciji i stoga

najdemokratskiji izborni sistem”.32 Problem

je, me|utim, u tome {to iako se primjenjuju

razli~iti sustavi za reparticiju mandata kod

razmjernog predstavni{tva33, niti jedan od

njih nije u stanju udovoljiti svim zahtjevima

koje postavlja sustav razmjernog predstav-

ni{tva: ponajprije da bude pravi~an u tom

smislu da izborni rezultati {to realnije

odraàvaju politi~ku snagu stranaka koje sud-

jeluju u izborima, odnosno njihov stvarni

uspjeh u bira~kom tijelu. S druge strane

32 Hans Kelsen, Op{ta teorija prava i dràve (prijevod s en-gleskog jezika Radomir D. Luki} i Milorad V. Simi},Beograd, 1951., str. 284.

Dodajmo tomu jo{ da je ovo staro Kelsenovo izborno pra-vilo u novijoj literaturi prili~no relativizirano. Tako D.N o h l e n, u ve} citiranoj raspravi Izborno pravo i stra-na~ki sustav, u dijelu {to ga naslovljuje: Zaklju~ci za vred-novanje i analizu izbornih sustava, pi{e: “Kako su izbornisustavi usmjereni na dva na~ela predstavni{tva koja seuzajamno jasno razlikuju, vrednovanje se vi{e ne obavljapo jednome jedinom kriteriju, nego prije svega i poglavi-to po kriteriju vlastitoga izbornog sustava. Razmjerni iz-bori ne vrednuju se, prema tome, vi{e jedino i prvenstve-no po kriteriju ve}inskih izbora, a ve}inski izbori po krite-riju razmjernih izbora…”. Polaze}i od toga, Nohlen, kakosam kaè, postavlja vrednovanje izbornih sustava na dru-gu osnovu, a glede toga, za nj, nakon provedene analize,“name}u se dvije konzekvencije”. On ih je formuliraoovako:

1.Izborni sustavi treba da se vrednuju prije svega po tomeu kojoj mjeri udovoljavaju zadanim na~elima predstav-ni{tva, a ne prvenstveno po tome da li ispunjavaju funk-cije konkurentskog na~ela predstavni{tva. Pritom, daka-ko, postoji prostor za poredbeno vrednovanje, ali ne i zaisklju~ivo vrednovanje po krivom mjerilu…

2. Rasprava o na~elima predstavni{tva trebala se voditi uteoriji demokracije odre{ito, pri ~emu su se trebali po{to-vati respektivni povijesno-sociopoliti~ki odnosi.Naprotiv, uglavnom nema smisla o prednostima i nedo-stacima izbornih sustava govoriti potpuno neovisno o tadva odnosa. Oni su ~ak ovisni o demokratskoteorijskomstajali{tu razmatranja, te ovisni o prostoru i vremenu. Tiodnosi ~esto se pori~u, svjesno ili nesvjesno prigu{uju. Ak o s e r a s- p r a v lj a n a r a z i n i n a ~ e l a p r e d s t a v n i { t v a - zaklju~uje Nohlen - t e t e o-r i j s k e i h i s t o r i j s k e p r e d u v j e t e t r e-b a b e z u v j e t n o r a z m o t r i t i” - spac. A.M. (D.Nohlen, op.cit. str. 88-90)

33 Od sustava koji se primjenjuju za reparticiju mandata kodrazmjernog predstavni{tva najpoznatiji su a) sustav izbor-nog koli~nika; b) sustav takmi~enja lista uz zajedni~kidjelitelj, i c) tzv. d¢Hondtov sustav. Osim navedenih, po-stoje i drugi sustavi za reparticiju mandata, ali su oniuglavnom ili kombinacija navedenih sustava ili neka odnjihovih varijanti.

opravdano se isti~u nedostatci politi~kogu~inka ve}inskog pravila. Primjenom pravilave}ine ili majorizacije – pi{e D. N o h l e n -politi~ki se broje samo glasovi pobjedni~kogkandidata, a glasovi koji su dani poraènomnatjecatelju propadaju.34

Pitanja ve}inske ili proporcionalne ra-

spodjele mandata bila su u sredi{tu pozorno-

sti zastupnika u saborskoj raspravi o

Izbornom zakonu u studenom i prosincu

1917. Iako je tada vi{e zastupnika predlagalo

da se na izborima za Hrvatski sabor primije-

ni razmjerni sustav raspodjele mandata,

Vlada je ~vrsto stajala i ostala kod ve}inskog

sustava.

5.2. U sklopu predizbornog postupka u

Izbornom zakonu 1918., najva`nije je bilo

rije{iti pitanje izbora glasa~kih i izbornih od-

bora za provedbu izbora, zatim pitanje njiho-

ve izborne procesne funkcije i glasa~ke do-

kumentacije pri izvr{enju izbornog ~ina.

Kandidacijski postupak nije uveden iako ga

je dotada{nji izborni red za Hrvatski sabor iz

1910. godine predvi|ao.35 Formalno prediz-

bornom postupku pripada i sastavljanje popi-

sa bira~a i njihov pravni reìm, ali je to pi-

tanje naprijed ve} apsolvirano u vezi s raz-

matranjem bira~kog prava.

Prije izbora, u predizbornom postupku,trebalo je ponajprije formirati izborna tijela.Po § 24. Izbornog zakona izborom narodnogzastupnika “ravnaju u svakom izbornom ko-taru glasa~ki odbori i izborni odbor. Njihovaje uloga ili procesna funkcija na izborimatako|er precizno odre|ena u ovom izbornomredu. Glasa~kom je odboru bio zadatak utvr-diti broj glasova izbornika koji su pred njimglasovali i koliko je pritom predano valjanihglasova za pojedinu osobu. Izbornom je od-boru, pak, bila zada}a ustanoviti posljedak iz-bora za ~itav izborni kotar.

U gradovima neposredno podre|enimZemaljskoj vladi broj glasa~kih odboraodre|ivala su gradska poglavarstva jer ih je utim gradovima moglo biti vi{e. U svim dru-gim izbornim kotarima za svaki se glasa~kiokrug, prethodno odre|en vladinom nared-bom, postavljao jedan glasa~ki odbor.Glasa~ke odbore u glasa~kim okruzima kojisu obuhva}ali samo jednu op}inu ili samo diojedne op}ine, kao i u gradovima neposrednopodre|enim Zemaljskoj vladi, ~inili su preds-jednik i ~etiri odbornika. U glasa~kim okru-zima koji su obuhva}ali dvije ili vi{e op}ina,odnosno dijelova op}ina, u glasa~ke su od-bore ulazili jo{ po dva odbornika za svakuop}inu, doti~no dio op}ine.

Odbornike glasa~kih odbora birala sugradska odnosno op}inska zastupstva iz redaonih izbornika koji su upisani u izbornu listi-nu doti~ne op}ine ako su znali ~itati i pisati, anisu bili javni aktivni namje{tenici. Njihovizbor imao se obaviti najkasnije pet dana pri-je izbora. Predsjednika glasa~kog odboraodre|ivalo je u gradovima neposredno po-dre|enim Zemaljskoj vladi gradsko pogla-varstvo, kao svoga izaslanika, a u svim dru-gim glasa~kim okruzima predsjednike je gla-sa~kih odbora imenovala ona ùpanijskaoblast u okviru ~ije se mjesne nadle`nosti na-lazilo birali{te doti~nog glasa~kog odbora.Predsjednik i odbornici izbornih odbora nisuposebno imenovani odnosno birani jer jeIzbornim zakonom propisano da su ~lanoviprvog glasa~kog odbora svakog izbornog ko-


137

34 D. Nohlen, op.cit., str. 93.

35 Prema odredbi §28. Zakona od 28. svibnja 1910. o izbor-nom redu za Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije iDalmacije kandidatom za narodnog zastupnika postao jeonaj koga su predloìla najmanje petnaestorica izbornikapred izbornim odborom (doti~no pred glasa~kim odboromkoji je vr{io i funkciju izbornog odbora) i to najkasnijepola sata nakon konstituiranja tog odbora prije po~etkaglasovanja. Uz prijedlog kandidata, izbornici – predlaga~i,mogli su tako|er predloìti po dvojicu pouzdanika svogakandidata za svaki izborni, odnosno glasa~ki odbor.Imenovani pouzdanici imali su pravo biti nazo~ni ~itavomizbornom ~inu, uklju~uju}i i utvr|ivanje rezultata glaso-vanja.

Napu{tanje kandidacijskog postupka u Izbornom redu iz1918. godine, o kojemu je dalje rije~, Vlada je obja{nja-vala tako {to je ustvrdila kako unato~ nekim “dobrim stra-nama kandidacije “ ipak preteù “njene slabe strane, kojepoglavito leè u tome da komplicira i oteè izborni ~in”(Obrazloènje osnovi zakona o izbornom redu …, uz §33., Prilozi cit. u bilj. 18)

tara ujedno i ~lanovi izbornog odbora za cije-li izborni kotar. Du`nost ~lanova (predsjedni-ka i odbornika) svih izbornih tijela bila jepo~asna i obavljali su je bez pla}e. Mogle suje otkloniti samo osobe koje su bile starije od60 godina ili koje su je bole{}u bile spri-je~ene izvr{avati.

Osim izbora, odnosno imenovanja, izbor-nih tijela, u sklopu je predizbornog postupkabilo predvi|eno izdavanje izbornih iskaznicasvim izbornicima neposredno prije izbora.Naime, izbornim je redom (§ 32.) propisanoda gradska poglavarstva, odnosno kotarskeoblasti u okviru svoje nadle`nosti, najkasnijedva dana prije izbora dostave svakom izbor-niku u njegov stan izbornu iskaznicu. One sutrebale posluìti tomu da se “lak{e ustanoviizborno pravo i istovjetnost izbornikova”. Utom cilju izborne su iskaznice sadràvale ovepodatke: 1) teku}i broj pod kojim je izbornikupisan u izbornu listinu, 2) izbornikovo ime iprezime, zanimanje i prebivali{te (mjesto sta-novanja) s ku}nim brojem, i 3) bira~ko mje-sto te dan i sat po~etka i zavr{etka izbora.Ove su izborne iskaznice bile samo pomo}nadokumentacija u radu glasa~kih odbora, a iz-bornika nisu diskvalificirale s obzirom nanjegovo izborno pravo. To je proizlazilo izpravnog reìma ustanovljenog za ove iskaz-nice. Svaki je izbornik mogao do}i na bira-li{te i bez iskaznice, a tako i glasovati ako jesvoju istovjetnost s osobom upisanom u iz-bornu listinu mogao dokazati vjerodostojnimispravama. Njegovu se istovjetnost, tako|er,moglo dokazati i tako da su je potvrdila dva~lana glasa~kog odbora ili starje{ina onogsela u kojem je izbornik stanovao.

Posljednji ~in koji dolazi u obzir u pre-dizbornom postupku, ali ne i posljednji usklopu ukupnog izbornog procesa, bilo jeodre|ivanje dana izbora i eventualnog uègizbora narodnih zastupnika. O tome jeodlu~ivala Zemaljska vlada naredbom o ra-spisivanju izbora. U toj je naredbi vlada biladu`na odrediti dane izbora narodnih zastup-nika za svaki pojedini izborni kotar (ako su seizbori provodili u razli~ite dane), a ujedno je

bila du`na odrediti i dane za eventualni uìizbor. Uì izbor odre|ivao se osam dana izadana ustanovljenog za prvi izbor, ali tako dase uì izbori mogu odràti najmanje desetdana prije otvorenja Sabora. Izbori su seodràvali u “teàtne” (radne) dane. Ako bidan kojeg izbora padao u nedjelju ili priznatesvetkovine, vlada je bila du`na odrediti izbo-re za idu}i radni dan.

Vladin raspis izbora progla{avao se uslu`benim novinama 14 dana prije nego {tosu trebali zapo~eti izbori. Osim toga, nad-le`ne ùpanijske oblasti, a u gradovima ne-posredno podre|enim Zemaljskoj vladi grad-ska poglavarstva, morali su najmanje desetdana unaprijed (prije po~etka izbora) obzna-niti u slu`benim novinama i oglasima istak-nutim na op}inskim ku}ama i u svim mjesti-ma doti~nog izbornog kotara, sljede}e: 1) danizbora narodnog zastupnika i sat kad izborzapo~inje i zavr{ava, 2) to~nu naznaku sva-kog glasa~kog okru`ja i {to on svojimutvr|enim opsegom obuhva}a (a u gradovi-ma neposredno podre|enim Zemaljskoj vladii podjelu izbornika po abecednom redu), 3)to~nu naznaku svakog birali{ta s imenompredsjednika glasa~kog odbora i 4) dan even-tualnog uèg izbora. Du`nost je navedenihoblasti bila isto tako da zajedno s izdavanjemizbornog oglasa objave i tekst Zakona od 1.oùjka 1907. o za{titi slobode izbora te za-konske odredbe §§ 36., 38. i 143. Zakona od17. svibnja 1875. o kaznenom postupku i §§68. i 101. Kaznenog zakona.

Izbori narodnih zastupnika provodili suse na osnovi izbornih listina koje su kona~nosastavljene po~etkom iste godine u kojoj suse odràvali izbori.36 îm je Zemaljska vladaproglasila dan izbora, nadle`ne su slu`beneoblasti bile du`ne izloìti na uvid abecedneskupne imenike izbornika {to su sastavljaniuz izborne listine. Navedeni skupni imeniciizlagali su se “na sva~iji uvid” u uredu oneop}ine na podru~ju koje se nalazilo birali{te


138

36 Vidi naprijed o godi{njoj reviziji izbornih listina i okona~nom sastavljanju istih.

doti~nog glasa~kog okruga, a u gradovimaneposredno podre|enim Zemaljskoj vladi ugradskom poglavarstvu. Uz to je, svim zain-teresiranim, bio dozvoljen uvid i u izbornelistine koje su se nalazile kod op}inskihna~elnika na ~uvanju.

5.3. Izborni je postupak u uèm smislu ilisam izborni ~in onaj dio izbornog procesakoji je zapo~injao na dan izbora na svakombirali{tu37 glasa~kog okru`ja, a kontinuiranoje tekao pred glasa~kim odborom od 8 do 16sati. Osim ve} prethodno imenovanih i iza-branih ~lanova glasa~kog odbora (predsjed-nika i odbornika) predsjednik je odbora nadan izbora, prije po~etka glasovanja, imeno-vao i zamjenike ~lanova glasa~kog odbora izreda prisutnih izbornika. Svakom jeglasa~kom odboru uz to bio dodijeljen ibilje`nik {to ga je odredio predsjednikop}ine. Bilje`nik je pomagao glasa~komodboru, a posebna mu je du`nost bila voditizapisnik o radu glasa~kog odbora i tijekuglasovanja. Na birali{tu je za vrijeme glaso-vanja uz predsjednika i bilje`nika morala bitinazo~na najmanje polovica odbornika.Predsjednik i bilje`nik nisu se smjeli isto-dobno udaljiti s birali{ta, a za vrijeme odsut-nosti jednoga od njih zamjenjivao ih je drugi~lan odbora.

Radom glasa~kog odbora ravnao jepredsjednik, a zaklju~ci odbora donosili suse ve}inom glasova. Predsjednik je glasovaosamo onda kad su glasovi ~lanova odborabili jednako podijeljeni, pa je u tom slu~ajuodlu~ivao predsjednikov glas. U nekim jeizbornim poslovima odluka bila pridrànasamo za predsjednika. Tako je posebnadu`nost predsjednika glasa~kog odbora, radiza{tite slobode izbora, bila brinuti se za

odràvanje mira i reda kod izbornog ~ina. Utu svrhu on je izdavao sve potrebne naredbe.Gra|anske i redarstvene oblasti, a posebnozapovjednici oru`nika izaslanih na izboreradi eventualnog odràvanja naru{enog mira,bili su du`ni odazvati se predsjednikuglasa~kog odbora kad od njih zatraì pomo}.

Prije po~etka glasovanja, a najkasnije do9 sati bira~ki odbor se morao konstituirati, anjegovi ~lanovi, ako nisu bili javni ~inovnici,zaprise}i.38 Nakon toga, predsjednik jeglasa~kog odbora progla{avao odbor konsti-tuiranim.

Osim ~lanova glasa~kog odbora i njiho-vih zamjenika, kada su u funkciji, raduglasa~kog odbora mogli su biti nazo~ni iizborni~ki pouzdanici. Njih je, na pozivpredsjednika, u pismenoj formi predlagalo15 izbornika koji su trebali glasovati predtim glasa~kim odborom. Kod izbornog ~inanije moglo sudjelovati vi{e od {est pouzdani-ka, a ako ih je predloèno vi{e, glasa~ki jeodbor me|u predloènima odre|ivao onekoji }e ostati pouzdanicima. Pri tome jeglasa~ki odbor morao voditi ra~una o tome“da sve stranke koje }e se natjecati, budu pomogu}nosti jednako zastupljene”. Pouzdani-ci su imali pravo sudjelovati u cijelom ure-dovanju glasa~kog odbora.

Radi za{tite slobode izbora svima je bilozabranjeno na birali{te donijeti “{tapove ioru`je”.

Isto je tako bilo zabranjeno za vrijemeizbornog ~ina na birali{tu, zatim u zgradigdje se ono nalazi i u najblièm okoli{u,dràti govore i agitirati za izbor neke osobe.39


139

37 Za birali{ta su op}inska poglavarstva bila du`na osiguratiodgovaraju}e prostorije, vode}i ra~una o tome da budeomogu}en slobodan pristup izbornicima (slobodan ulaz iizlaz) kako bi se izbjeglo njihovo gomilanje. U toj su pro-storiji morali biti ure|eni posebni pregradci za glasovanje.Uz to su op}inska poglavarstva tako|er trebala osigurati iizbornu àru (glasa~ku kutiju) za svako birali{te i omotekoji sluè pri glasovanju (§ 23. cit. provedbene naredbe).

38 Tekst prisege (zavjernice) {to su je davali ~lanoviglasa~kog odbora glasio je ovako: “Ja N.N. zavjerujem sesve~ano da }u u svim poslovima, koje zakon povjeravaglasa~kom odboru, raditi po{teno, nepristrano i savjesno”(§ 33. Zakona o izbornom redu).

39 U vladinoj je provedbenoj naredbi, s tim u vezi, istaknutokako navedene zakonske odredbe idu za tim da se “sprije~isvako nedopu{teno i teroristi~ko utjecanje na izbornike uizbornim prostorijama i najblièm okoli{u izborne zgra-de”, ali istodobno vlada upozorava da se taj prostor neodredi {ire “nego {to je to prema mjesnim prilikama be-zuvjetno nu`no”. Vlada je tako|er upozorila kako je “uinteresu ~isto}e izbora” va`no strogo se pridràvati spo-menutih odredaba (§ 26. cit. provedbene naredbe).


140

Neposredno prije po~etka glasovanja,glasa~ki je odbor morao provjeriti i uvjeritise da je izborna àra prazna, a nakon togaprvo su glasovali ~lanovi glasa~kog odbora.Potom su na glasovanje prozivani izborniciiz abecednog skupnog imenika. Na taj na~inizbornici su prozivani samo jedanput, anakon glasovanja prozvanih, izbornici sudalje glasovali onim redom kako su pristupi-li pred glasa~ki odbor.

S obzirom da je na saborskim izborimaprimijenjeno na~elo izravnog i tajnog pravaglasa, glasovalo se glasovnicama na kojimaje bilo napisano ili tiskano ime one osobe zakoju se glasuje. Glasovnicu je svaki izbornikmogao donijeti sa sobom s ve} napisanimimenom osobe za koju se opredijelio kaosvog zastupni~kog kandidata. Me|utim, sa-mo glasovanje moralo je biti tajno. Tehni~kije to rije{eno tako {to je izbornim zakonompropisan sljede}i postupak glasovanja:“Svaki izbornik dolazi pred glasa~ki odborosobno, prima od jednog ~lana glasa~kogodbora, kojega je predsjednik za to odredio,jedan omot40 pa u posebnom pregratku izbor-ne prostorije, nevi|eno od drugih, stavlja utaj omot svoju glasovnicu, zalijepi omot teistupiv{i pred glasa~ki odbor i iskazav{isvoju istovjetnost predaje omot predsjednikuglasa~kog odbora, koji ga odmah polaè uizbornu àru, po{to se uvjerio da mu je samojedan omot predan i da je omot zalijepljen”.(§ 35. cit. izbornog zakona).

Bilje`nik je glasa~kog odbora u popis oglasovanju biljeìo imena izbornika koji gla-suju, po teku}em broju, redom kako su gla-sovali, dok su predsjednik i ~lanovi odbora,kao i pouzdanici, pazili na to da bilje`nikto~no i ispravno biljeì imena izbornika koji

su glasovali. Nakon zavr{enog glasovanja svisu oni uz bilje`nika bili du`ni potpisati popiso glasovanju, s napomenom je li taj popisvo|en u redu ili nije.

Glasa~ki je odbor mogao po slu`benojdu`nosti ili na prigovor bilo kojeg svoga~lana ili pouzdanika, pa i svakog izbornika,odbiti glasovnice onih osoba: a) koje nisu iz-bornici {to bi imali glasovati pred tim odbo-rom ili koji su ve} glasovali na tim izborima;b) koje u vrijeme izbora nemaju pravo glasa:c) koje ne mogu dokazati svoju istovjetnostna propisani na~in i d) koje su svoje glasov-nice predale u otvorenom omotu ili koje su ihstavile u omot na takav na~in da je osuje}enatajnost glasovanja.

O odbijanju glasovnica odlu~ivao je gla-sa~ki odbor, a njegova se odluka, uz naznakurazloga odbijanja, morala ubiljeìti u zapi-snik glasa~kog odbora. Odluka je glasa~kogodbora bila kona~na, osim {to je izbornikukojemu je glasovnica odbijena iz razloga na-vedenih pod c) i d) glasa~ki odbor mogaonaknadno dopustiti glasovati ako je ispuniopropisane uvjete, pa je i tu odluku valjalo uni-jeti u zapisnik.

Glasovanje je neprekidno trajalo do l6sati.41 U to vrijeme, ako u izbornoj prostorijinije bio nazo~an niti jedan izbornik koji jo{nije glasovao, predsjednik glasa~kog odboraprogla{avao je glasovanje zavr{enim. Me|u-tim, ako je u to vrijeme u izbornoj prostorijibilo jo{ izbornika koji su èljeli glasovati, iz-bori su se nastavljali sve dok nisu odglasalisvi na birali{tu nazo~ni izbornici. Tek nakontoga, a najkasnije do 20 sati, glasovanje je va-ljalo zaklju~iti, a izbornu prostoriju zatvoriti.

Po zavr{etku glasovanja slijedio je zak-lju~ni dio izbornog procesa koji je tekao unazo~nosti glasa~kog odbora, bilje`nika i iz-

40 Omoti koji su se upotrebljavali na izborima pri glasovanjutrebali su biti napravljeni od “neprovidna papira”, pro-vi|eni slu`benim ìgom i jednaki u svim izbornim kotari-ma. U glasa~kim je pregradcima, u kojima je izbornikmogao “nevi|eno ni od koga staviti svoju glasovnicu uomot”, glasa~ki odbor morao osigurati da bude i praznihglasovnica od bijelog papira i pisa}i pribor. Izbornik, kojizbog tjelesnih mana nije bio u stanju sam staviti svoju gla-sovnicu u omot i omot zalijepiti, mogao je “pozvati upomo} osobu svoga povjerenja” (§ 35. cit. izbornog zako-na).

41 U slu~aju da su na izborima, pri izbornom ~inu izborni-ka, nastupile izvanredne prilike, “koje su mogle da spri-je~e po~etak, nastavak ili zavr{etak izbora, predsjednikglasa~kog odbora mogao je odlu~iti izbore “za koji sat od-goditi”. U tom slu~aju izborni se ~in nastavljao istog danatamo gdje je prekinut, a razlog mirovanja izbornog proce-sa, zbog prekida izbornog ~ina, glasa~ki je odbor moraokonstatirati u zapisniku (§ 40. cit. izbornog zakona).


141

borni~kih pouzdanika. Glasa~ki je odborprvo morao ustanoviti broj predanih omota sglasovnicama i taj broj sravniti s brojem iz-bornika koji su glasovali prema popisu. Uslu~aju da se pri sravnjivanju pokazala razli-ka, moralo se prebrojavanje ponoviti, a even-tualno tako utvr|enu razliku zabiljeìti u za-pisnik. Tek je nakon toga glasa~ki odbor pri-stupio otvaranju omota i prebrojavanjuglasovnica.42

Izborni je zakon propisao koje glasovnicenisu valjane, pa ih, pri ustanovljenju posljet-ka izbora, glasa~ki odbor nije uzimao u obzirpri prebrojavanju glasova. To su l) glasovnicekoje su predane u omotu na koji nije udarenslu`beni ìg; 2) glasovnice na kojima nije na-pisano nikakvo ime; 3) glasovnice iz kojih sene moè nedvojbeno razabrati osoba za kojuse glasuje; 4) glasovnice na kojima su napi-sana dva ili vi{e imena i 5) glasovnice kojesadrè kakav uvjet ili naputak.43

Po zavr{etku prebrojavanja glasovnica uzapisniku su se glasa~kog odbora konstatira-le sve relevantne ~injenice o posljetku glaso-vanja, propisane izbornim zakonom, a zatimsu zapisnik, kao najva`niji izborni dokumento tijeku izbornog procesa, potpisali predsjed-nik i ostali ~lanovi glasa~kog odbora i bi-lje`nik. Zapisniku se jo{ trebalo priloìti po-pis o glasovanju i oba primjerka liste preda-nih glasova, koji su prethodno ve} morali bitipotpisani.

Posljedak je brojenja glasova predsjednikglasa~kog odbora progla{avao javno, a zapi-snik o radu glasa~kog odbora s cijelom iz-

bornom dokumentacijom osobno je moraouru~iti predsjedniku izbornog odbora, ukoli-ko sam nije bio predsjednik tog odbora.

Progla{enjem posljetka izbora najva`nijije dio izbornog ~ina, onaj pred glasa~kim od-borom, bio zavr{en. Drugi se dio izbornogprocesa nastavljao idu}eg dana pred izbornimodborom. U tu svrhu izborni se odbor moraosastati sutradan u 9 sati. Njegova je zada}a,utvr|ena izbornim zakonom, bila utvrditi po-sljedak izbora u cijelom izbornom kotaru i kojaje osoba izabrana za narodnog zastupnika.

Radu izbornog odbora mogli su bitinazo~ni odbornici svih glasa~kih odbora cije-loga izbornog kotara i oni pouzdanici kojimaje bilo dozvoljeno sudjelovati u raduglasa~kih odbora te bilje`nik izbornog odbo-ra. On je vodio zapisnik o radu izbornog od-bora. Izborni je odbor na temelju zapisnika iizborne dokumentacije svih glasa~kih odboramorao utvrditi koliki je ukupni broj izbornikacijelog izbornog kotara, ukupni brojiskori{tenih omota glasovnica, tj. koje su naizborima predane glasa~kim odborima u iz-bornom kotaru, koliko je, eventualno, bilopraznih omota, koliko je glasovnica predano,koliko je od tih glasovnica valjanih a kolikonevaljanih i, napokon, koliko je valjanih gla-sova dobila pojedina osoba. Sve se to moralokonstatirati i u zapisniku izbornog odbora.44

Na kraju su oba izvorna primjerka zapisnikatrebali jo{ potpisati predsjednik i ~lanovi iz-bornog odbora te bilje`nik.

Izabranim narodnim zastupnikom smatra-la se po Izbornom zakonu 1918. ona osoba

42 Tehni~ki je taj dio izbornog procesa bio rije{en tako da jenajprije predsjednik sa svake glasovnice glasno pro~itaoime osobe koje se na njoj nalazi. Zatim su bilje`nik i jo{jedan ~lan odbora kojeg je odredio predsjednik biljeìlivaljane glasove u listu predanih glasova. Svaki je od njih,tj. bilje`nik i odbornik, vodio jednu takvu listu. U nju suupisivali ime osobe koja je dobila glas, tako da se kodprvog glasa za pojedinu osobu uz njezino ime upisao brojl, a zatim za daljnje glasove upisao bi se broj 2, 3, 4 itd.Obje su se liste na kraju morale sravniti i potom konstati-rati da se slaù, a to su svi ~lanovi glasa~kog odbora ovje-rili svojim potpisima i liste priloìli zapisniku.

43 Ako je u omot stavljeno vi{e glasovnica s istim imenom,onda su se sve brojile kao jedna glasovnica, dakle kao je-dan glas. Ako je pak u omotu bilo vi{e glasovnica s raznimimenima, onda se nije uvaàvala ni jedna glasovnica.

44 Zapisnik je izbornog odbora, sadràj kojega je bio propi-san izbornim zakonom, sastavljen u dvama izvornim prim-jercima, morao sadràvati ove podatke: a) naznaku izbor-nog kotara i dana izbora; b) imena ~lanova izbornog od-bora i bilje`nika; c) zavjerenje ~lanova odbora; d) mjestoi vrijeme konstituiranja izbornog odbora; e) ukupni brojizbornika u cijelom izbornom kotaru; f) ukupni broj pre-danih omota razvrstan prema glasa~kim odborima; g)ukupni broj predanih omota u kojima nije prona|ena ni-kakva glasovnica razvrstan prema glasa~kim odborima; h)ukupni broj nevaljalih glasovnica razvrstan prema gla-sa~kim odborima; i) ukupni broj valjanih glasovnicarazvrstan prema glasa~kim odborima, uz naznaku kolikoje valjanih glasova u ~itavom izbornom kotaru predano zapojedinu osobu i j) progla{enje posljetka izbora, bilo da jejedna osoba progla{ena izabranim narodnim zastupnikomili da je odre|en uì izbor.


142

koja je dobila natpolovi~nu ve}inu svih u iz-bornom kotaru predanih valjanih glasova.Izborni odbor nije imao pravo ispitivati moèli izabrana osoba biti birana (glede njezinapasivnog bira~kog prava), ve} je o izberivostiizabrane osobe odlu~ivao jedino Sabor.Predsjednik izbornog odbora progla{avao jeodmah posljedak izbora javno, a jedan je iz-vorni primjerak zapisnika morao uru~iti iza-branom narodnom zastupniku osobno ili muga poslati preporu~enom po{iljkom.

Treba jo{, u sklopu razmatranja izbornogpostupka u ovom izbornom sustavu, tako|er,navesti i to da ako na izborima za narodnezastupnike u Hrvatskoj i Slavoniji u pojedi-nom izbornom kotaru ni jedna osoba nije po-stigla natpolovi~nu ve}inu svih predanih va-ljanih glasova u izbornom kotaru, tada se pro-vodio tzv. u ` i i z b o r izme|u onih dvijuosoba koje su dobile najvi{e glasova.45 Uì seizbor imao provesti na dan koji je ve} unapri-jed bio odre|en pri raspisu izbora. Pre-dsjednik izbornog odbora morao je ve} priprogla{enju posljetka prvog izbora objavitidan uèg izbora i imena onih dviju osobakoje ulaze u uì izbor.

Pri uèm izboru izborni je proces tekaokao i pri prvom izboru, ali su izbornici mogliglasovati samo za one dvije osobe koje suu{le u uì izbor. Ako su u uèm izboru objeosobe koje su u{le u uì izbor dobile jednakbroj glasova, tada je o izboru odlu~ivao `dri-jeb. Njega je izvla~io (provodio) predsjednikizbornog odbora u odborskoj sjednici i od-mah je morao proglasiti koja se, od dviju oso-ba u uèm izboru, smatra izabranim narod-nim zastupnikom.

Me|utim, ako bi osoba koja je trebala bitiprogla{ena izabranim narodnim zastupni-

kom, ili koja je trebala u}i u uì izbor, umrlaprije progla{enja kona~nog posljetka izbora,tada predsjednik izbornog odbora nije pro-gla{avao posljedak izbora, ve} je bio duànodrediti novi izbor. Novi se izbor, u tomslu~aju, u izbornom kotaru odràvao peti danposlije prvoga izbora. Novi izbor provodilasu ista izborna tijela koja su djelovala naprvom izboru. Predsjednik je izbornog odbo-ra tako|er bio duàn novi izbor oglasiti ba-rem dva dana unaprijed, oglasima pribitim naop}inskim ku}ama i u svim mjestima izbor-nog kotara.

Izborni zakon 1918. jo{ je glede izbornedokumentacije propisao da predsjednik izbor-nog odbora “ima bezodvla~no prijaviti banuime izabranog narodnog zastupnika i podnije-ti mu sve zapisnike i spise koji se ti~u izbora”.Ban je, pak, bio duàn sve izborne spise pos-lati Saboru na dan njegova otvaranja, doti~nou roku od osam dana nakon izbora koji suodràni za pojedino zastupni~ko mjesto.

Saborski izbori po izbornom sustavu pro-pisanom Izbornim zakonom 1918. nisu nikadodràni. Nakon {to je taj zakon stupio na sna-gu, zakonski je period Sabora TrojedneKraljevine toga saziva posebnim zakonom46

produèn “do konca {estog mjeseca od danakojega je ratificiran kona~ni mir”. Od tada bise ra~unali i svi rokovi relevantni za sazivanjenovoga sabora prema ~lanku II. – 1870. oure|enju Sabora Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije. Me|utim, Hrvatski sa-bor nakon 29. listopada 1918., kada jeodràna njegova posljednja sjednica, vi{e nijesazivan zbog dràvnopravnih promjena kojesu uslijedile osnivanjem Dràve Slovenaca,Hrvata i Srba, a nakon toga, poglavito onih

45 Izborni zakon 1918. ni{ta nije prepustio slu~aju, pa je takopredvidio procesnu situaciju kada od triju osoba koje suispod polovi~ne ve}ine najvi{e dobile glasova, dvije odnjih imaju jednak broj glasova, ali svaka od njih zasebnoima manje glasova od tre}e osobe. Koja }e od tih dvijuosoba u tom slu~aju u}i u uì izbor s tre}om osobom,odlu~ilo se `drijebom na sjednici izbornog odbora, a `dri-jeb bi vukao (provodio) predsjednik izbornog odbora.Ako je, pak, jedna od osoba koja je u{la u uì izbor umrlanakon progla{enja posljetka izbora, smatralo se da izbornije zavr{en pa se u tom slu~aju morao odrediti novi izbor.

46 “Izuzetno i jedino silom svjetskog rata, a da ni u kojimdrugim prilikama ne bude odlu~no…” -bilo je formulira-no u §l. Zakona od 16. kolovoza 1918. o izvanrednomproduènju sada{nje zakonske periode Sabora KraljevineHrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik zakona i nare-daba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, godina1918., XII, 9. listopada 1918, broj 85.). Navedeni je za-kon, dakle, progla{en u Zborniku zakona i naredaba 9. li-stopada 1918. kada je i stupio na snagu, a Zakon o izbor-nom redu od 11. rujna 1918. progla{en je u istom zborni-ku 1. listopada 1918. i tada je stupio na snagu.

sudbonosnih doga|aja od 1. prosinca 1918.koje su bile posljedica stvaranja KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca.

6. ZAŠTITA BIRA^KOG PRAVA I SLO-BODE IZBORA

U hrvatskom izbornom pravu, otkako jedonesen Zakon o za{titi slobode izbora (1.oùjka 1907.)47, za{tita bira~kog prava i slo-bode izbora bila je postavljena na takvu prav-nu osnovu koja je pruàla vrlo {iroku za{tituprava {to osiguravaju slobodne izbore.Odredbe tog zakona odnosile su se na za{titubira~kog prava i slobode izbora kako na iz-borima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskisabor, tako i na izborima za ùpanijskeskup{tine. Uza nj su slobodu izbora {titile ineke odredbe Kaznenog zakona (§§ 68. i101.),48 a u procesnom pogledu primjenjivalesu se odredbe §§ 36, 38. i 143. Zakona o kaz-nenom postupku iz 1875.49

Po Zakonu o za{titi slobode izboraodre|ene su radnje inkriminirane kao ka`nji-va djela protiv slobode izbora (tzv. izbornekrivice), a njihovim je eventualnim po~inite-ljima zaprije~eno kaznama. Za pojedina dje-la koja su kvalificirana kao prijestupi moglase po~initelju kaznenog djela izre}i kazna odnajmanje osam dana do najvi{e {est mjesecistrogog zatvora (ako za pojedina od tih djelanisu bile po Kaznenom zakonu propisaneteè kazne. Tim je inkriminacijama obuh-va}en velik broj ka`njivih djela vezanih nesamo za sam izborni ~in, za glasovanje na iz-borima, ve} i za sve one izborne radnje kojetomu prethode u svezi s izborima i s utvr|i-vanjem posljetka izbora.

Kao izborne su krivice u smislu tog zako-na bila inkriminirana ova ka`njiva djela:

a) brisanje bira~a iz izborne listine u kojoj subili upisani ili neuno{enje u listinu bira~akojima je naknadno priznato pravo glasa, a

u namjeri da im se neovla{teno oduzmebira~ko pravo;

b) neovla{teno uno{enje bira~a u izbornu li-stinu u kojoj nisu bili upisani;

c) falsificiranje ili uop}e mijenjanje sadràjaisprava na temelju kojih se sastavlja izbor-na listina;

d) posredna ili neposredna ponuda ili obe}anjebira~u – ili osobama koje pripadaju u zako-nom odre|eni krug njegovih srodnika –kakve imovinske koristi da glasa ili da neglasa za odre|enog kandidata ili da uop}ene glasa, odnosno prihva}anje takvogobe}anja ili ponude s njihove strane;

e) sprje~avanje bira~a prijetnjom ili silom daslobodno izvr{i svoje bira~ko pravo, a oso-bito nastojanje da se bira~a navede da gla-sa ili da ne glasa za odre|enog kandidataili da uop}e ne glasa, naro~ito ako se pritome sluì nasiljem ili zastra{ivanjem iliprijetnjom da }e bira~ ili tko od njegovihsrodnika – izgubiti javnu ili privatnuslu`bu ili da }e pretrpjeti kakvu imovin-sku ili neimovinsku {tetu (“na tijelu, slo-bodi, po{tenju ili imetku”);

f) javno {irenje la`nih vijesti o mjestu ili vre-menu izbora, o odustajanju nekog kandi-data od kandidature ili o nekoj drugojokolnosti koja bi mogla bira~e odvratiti odizvr{enja njihovih izbornih prava ili ih na-vesti da to pravo izvr{e samo u odre|enomsmislu;

g) glasovanje pod tu|im imenom ili prijavlji-vanje glasa~kom odboru u namjeri da seglasuje pod tu|im imenom;

h) glasovanje u jednom izbornom kotaru vi{eputa ili glasovanje u jednom ili vi{e izbornihkotara nakon {to se u jednom ve} glasovalo;

i) sprje~avanje bira~a da glasuje u namjeri daga se onemogu}i u izvr{enju njegovabira~kog prava;

j) onemogu}avanje odràvanja skup{tinebira~a - koja je sazvana u povodu raspisa-nih izbora da bi se saslu{ao kandidat iliradi izbornog dogovora – na taj na~in dase ovla{tenim osobama sprje~ava dolazak


143

47 Izvor: vidi bilj. 3.




144

na skup{tinu ili da se neovla{teno upadana skup{tinu, da se rastjeruje prisutne iosobe pozvane na skup{tinu ili pak onekoji su pozvani da rukovode skup{tinom,odnosno da se silom suprotstavi njihovimodredbama;

k) utjecanje starje{ina javnih ureda i ustanova, azloupotrebom njihovog slu`benog poloàja,na podre|ene ~inovnike i namje{tenike kaobira~e da glasuju ili da ne glasuju za odre-|enog kandidata ili da uop}e ne glasuju;

l) povreda bitnih ustanova izbornog zakona odstrane predsjednika i ostalih ~lanova izbor-nih tijela u namjeri da se onemogu}i izbor ilida se utje~e na izborni rezultat, a osobito:

- ako namjerno dopuste glasovati osobikoja nije upisana u izbornu listinu natemelju koje se provodi izbor;

- ako dopuste glasovati onomu za kogaznaju da nije osoba za koji se pred-stavlja i u ~ije ime glasuje;

- ako dopuste glasovati bira~u za kogaznaju da je ve} glasovao;

- ako ne dopuste glasovati bira~u koji jeupisan u izbornu listinu na temelju kojese glasuje;

- ako namjerno krivo biljeè ili dozvolekrivo biljeìti glasove koji su dani po-jedinim kandidatima;

- ako glasove koji su dani pojedinimkandidatima, namjerno krivo zbrajajuili dopuste da se krivo zbroje;

- ako predsjednik izbornog tijela izborenamjerno zapo~ne ili zavr{i prije nego{to je to odre|eno ili ako izbore bezopravdanog razloga obustavi.

Na temelju iznesenog moèmo ustvrditida je za{tita slobode izbora na saborskim iz-borima (i na izborima za ùpanijske skup{ti-ne) u Trojednoj Kraljevini obuhva}ala kakoza{titu slobode bira~a pri samom glasovanju,tako i za{titu izbornih radnji koje su tomuprethodile. To se poglavito odnosilo na za{ti-tu zakonom propisanog upisa bira~a u izbor-ne listine i njihovih ispravaka, slobodnogodràvanja predizbornih zborova, a isto takoi na za{titu slobode odlu~ivanja bira~a za

koga }e glasovati te, naposljetku, na za{tituod izravnog utjecaja odgovornih slu`benihosoba u izbornim tijelima na izborne rezulta-te i posljedak izbora.

Posebno su se po Izbornom zakonu 1918.na saborskim izborima primjenjivale jo{ ineke odredbe Kaznenog zakona glede odre-|enih ka`njivih djela u kojima su se steklaobilje`ja kaznenog djela zlo~instava, ka`nji-vih po Kaznenom zakonu.

Ka`njivim djelom, i to zlo~instvom, uvezi s izborima smatralo se svako okupljanjevi{e osoba radi opiranja nekom slu`benompoglavarstvu silom, u namjeri da se na tajna~in bilo {to zadobije ili da se osujeti ispu-njenje neke du`nosti, ili ako se time htjeloonemogu}iti izvr{enje neke naredbe ili za-povjedi ili na bilo koji drugi na~in poremetitijavni red i mir.50

Isto se tako zlo~instvom, ka`njivim poKaznenom zakonu, smatralo i takvo djelo uvezi s izborima, inkriminirano kao zloupotre-ba povjerene slu`bene ovlasti od strane onihkoji su du`ni brinuti se za poslove vlade unamjeri da se nekome, bilo dràvi, op}ini ilinekoj osobi, nanese {teta iz koristoljublja ilineke druge ne~asne pobude.51

Progon okrivljenika zbog svih ovihka`njivih djela poduzimao se po slu`benojdu`nosti, a su|enje njihovim po~initeljimabilo je u nadle`nosti sudbenih stolova (zazlo~ine i prijestupe) i kotarskih sudova (zaprekr{aje). Kada se kazneni progon poduzi-mao zbog izbornih krivica po prijavi preds-jednika ili kojeg ~lana izbornog tijela ili ne-koga bira~a, njima su pripadala prava privat-nog u~esnika – o{te}enog po vaè}emkaznenom postupku.52 Na taj je na~in na sa-borskim izborima u Kraljevini Hrvatskoj iSlavoniji i procesnopravno osigurana za{titabira~kog prava i slobode izbora.

50 Kazneni zakon od 27. svibnja 1852., § 68.51 Isti kazneni zakon, § 101.52 Zakon od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku, §§ 36.,

38. i 143.


145

ZAKLJU^NA RAZMATRANJA

Izborni sustav za Hrvatski sabor koji jeu{ao u pravni poredak gra|anske Hrvatskedono{enjem Zakona od 11. rujna 1918. o iz-bornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije (ali koji nikad nije bioprimijenjen na saborskim izborima u praksiizbornog procesa) jest posljednji takav prav-ni akt donesen u gra|anskoj Hrvatskoj nakraju njezinoga gra|anskog razdoblja. Ve}samim tim ima neupitnu povijesnu vrijed-nost, poglavito za hrvatsku dràvnu i pravnupovijest jer predstavlja krajnji doma{aj hrvat-skog izbornog prava, ali jo{ i vi{e zbog toga{to, u odnosu na dotada{nje hrvatsko izbornopravo, zna~i daljnji iskorak prema demokrat-skom izbornom sustavu.

Nakon {to je jo{ 1910. godine u Kra-ljevini Hrvatskoj i Slavoniji uvedeno jednakoi izravno pravo glasa, Izborni zakon 1918.,slijede}i tu demokratsku crtu u razvitku iz-bornog prava, uvodi tajno glasovanje i op}epravo glasa za sve mu{karce starije od 24 go-dine. Iako je u njemu izostalo pravo glasa zaène ({to je bio jedan od naj~e{}ih zastup-ni~kih zahtjeva u saborskoj raspravi o osnovitog zakona)53 ipak se glede dostignutog de-mokratskog standarda on pribliìo, ako ne iizjedna~io, s onim u ve}ini zemalja zapad-noeuropskog kruga. Op}e pravo glasa (uklju-~uju}i i jednako pravo glasa za ène) u to vri-jeme jo{ nije bilo prihva}eno ni u zemljama stradicionalnim demokratskim ustrojem (En-gleska, Francuska) niti u nizu drugih europ-skih zemalja: Italiji, [vicarskoj, Belgiji itd.

Izborni zakon 1918. utemeljio je bira~kopravo na saborskim izborima u KraljeviniHrvatskoj i Slavoniji na op}em pravu glasa(za mu{karce), zatim na jednakom i izravnompravu glasa i na tajnom glasovanju pri izbor-nom ~inu. Taj je zakon prihvatio sustav apso-lutne ve}ine za reparticiju zastupni~kih man-data, zatim podjelu zemlje na 122 izborne je-

dinice koje su se, pak, dijelile na izborneokruge. Predizborni postupak obiljeàva po-stojanje stalnih izbornih listina (popisabira~a) bez posebnog kandidacijskog postup-ka. I, naposljetku, izbore su provodila poseb-na izborna tijela (glasa~ki i izborni odbori)uz sudbeni nadzor cijelog izbornog procesa, aisto tako i uz {iroku sudbenu za{titu bira~kogprava i slobode izbora.

Zbog toga {to nije bio primijenjen na sa-borskim izborima, taj zakon, kao pravno vre-lo, “ostao je tek spomenikom i svjedokomdosega hrvatske ustavnopravne teorijegra|anskog dru{tva i njezinoga normativnogaoblikovanja na kraju nagodbenog razdoblja”– {to smo nedavno ve} istaknuli u gore spo-menutom radu koji predstavlja povijesniuvod u ovu raspravu.54

Prihvatimo li jednu od temeljnih odredni-ca D. Nohlena o izbornim sustavima, doti~nokako se u raspravi o na~elima predstavni{tvatrebaju po{tovati “povijesno-sociopoliti~kiodnosi” te da su izborni sustavi “ovisni o de-mokratskoteorijskom stajali{tu razmatranja,te ovisni o prostoru i vremenu”55 , onda bi-smo na kraju mogli ustvrditi: Izborni zakon1918. uveo je u Kraljevini Hrvatskoj iSlavoniji izborni sustav koji je odgovaraoduhu tog vremena i temeljnim dru{tvenim ipoliti~kim institucijama (iako su zahtjeviglavnih hrvatskih politi~kih stranaka i{li idalje od toga), a povijesno je slijedio onaj po-stupni razvitak hrvatskog izbornog pravagra|anskog doba. U svojoj je osnovi on bioukorijenjen u prvom hrvatskom demokrat-skom izbornom redu iz 1848. godine, s nje-govim, za to doba, vrlo {irokim bira~kim pra-vom. Tek je ovaj posljednji saborski izbornired iz 1918. godine u demokratskom pogledusvojim doma{ajem naposljetku prevladao ionaj prvi izborni red za hrvatski gra|anski sa-bor iz 1848. godine i onaj iz 1910. godinekoji je najvi{e slijedio njegove demokratsketradicije.

53 Ta saborska rasprava op{irno je prikazana u radu: A.Milu{i} i J. Vrbo{i}, Saborska rasprava o Osnovi zakonao izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine, Pravnivjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 418 – 457,1999.

54 Vidi: A. Milu{i}, Hrvatsko izborno pravo 1848.–1918.,Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 309-318, 1999. str. 317.

55 D. Nohlen, op. cit., str. 90.


146

@iteljstvo [mu{ko (gra|ansko i vojni~ko) i `ensko] izbornih kotara po zakonskoj osnovi Zakona od 11.

rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

P R I L O G


147


148


149

IZVORI I LITERATURA

1. Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kral-

jevine Hrvatsku i Slavoniju, komad XV, 1870;

komad IV, 1874; komad XIX, 1875; komad

XXXV 1875; komad XII, 1881; komad II,

1883; komad XI, 1884; komad XV, 1888; ko-

mad IV, 1900; komad IV, 1904; komad VI,

1910; komad VII, 1910. Dalje: Zbornik zakona

o naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i

Slavoniju, komad XI, 1918; komad XII, 1918;

komad XIII, 1918.

2. Hodimir Sirotkovi}, Izborni red za Sabor od

186l. godine i provo|enje izbora, Rad JAZU u

Zagrebu, knjiga 347, Zagreb 1967.

3. Hodimir Sirotkovi}, Ustavni polo`aj i organiza-

cija rada Sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije

u gra|anskom razdoblju njegova postojanja

1848.-1918., Posebni otisak, Zagreb 1981.

4. Hodimir Sirotkovi}: Izborni sistem: HRVAT-

SKA. HRVATSKA I SLAVONIJA; Enciklopedija

Jugoslavije, JLZ Miroslav Krle`a, 2. izd., sv. 5,

Zagreb 1988.

5. Josip Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske, I,

Zagreb 1989.

6. Bogdan Krizman, Osnivanje Pu~ke selja~ke

stranke 1904.-1905, Radovi Instituta za hrvat-

sku povijest Sveu~ili{ta u Zagrebu, 2, 1972.

7. Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom

ratu, Zagreb 1989.

8. W.J.M. Mackenzie, Free Ellections, George

Allen and Unwin, London 1958.

9. Anto Milu{i}, Izborni sistem, struktura izbor-

nog sistema i neki problemi koji se postavljaju u

vezi s izborom lokalnih predstavni~kih tijela,

Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 29, 1-2,

1979.

10. Anto Milu{i}, Hrvatsko izborno pravo 1848.-

1918., Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u

Osijeku, 15, (3-4): 309-318. 1999.

11. Milu{i} i J. Vrbo{i}, Saborska rasprava o

Osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski

sabor iz 1918. godine, Pravni vjesnik Pravnog

fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 418-457, 1999.

12. Diter Nohlen, Izborno pravo i strana~ki sustav

(prevela s njema~kog Mirjana Kasapovi}),

Zagreb, 1992.

13. Novine dalm. herv. slavonske, Te~aj XIX,

1848; Dalje: Narodne novine, god. 27, 186l;

god. 31, 1865;

14. Ladislav Poli}: Povijest modernoga zakono-

davstva hrvatskoga, Posebni otisak, Zagreb,

1908.

15. Prilozi k stenografskim zapisnicima Sabora

kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

Petogodi{ta 1908-1913; 1913.-1918.

16. C.E. Smith, Voring and Election Laws, Oceana

Publications, Legal Almanac Series No 24,

New York 196l.

17. S. Sokol i B. Smerdel, Ustavno pravo, Zagreb

1998.

18. Nik{a Stan~i}, Hrvatski gra|anski sabor 1848-

1918., u: Hrvatski sabor, izd. Sabora

Republike Hrvatske, Nakladnog zavoda

Globus i [kolske knjige, Zagreb, 1994.

19. Jovan Stefanovi}, Ustavno pravo FNR

Jugoslavije i komparativno, Zagreb 1950.

20. Stenografski zapisnici Sabora kraljevina

Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Petogodi{ta

1913-1918.

21. Jaroslav [idak, Mirjana Gross, Igor Karaman i

Dragovan [epi}: Povijest Hrvatskog naroda,

Zagreb 1968.


150

D. Sc. ANTO MILU[I], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj


FUNDAMENTAL CHARACTERISTICS OF THE ELECTION SYSTEM FORCROATIAN SABOR IN ITS ELECTORAL ORDER OF 1918

SUMMARY

Following a historical introduction into Croatian electoral law in the period between 1848 and1918 and a review of the debate on the Foundation of the Law on Electoral Order for Croatian Sabor(Pravni vjesnik, 15/3-4, 199, pp. 309-318 and 418-457), the author discusses the legal institutes of the lastelectoral system for Croatian Sabor, the one introduced into the legal system of the civic Croatia bymeans of the law passed on 11th September 1918, regulating the electoral order for the Sabor(Parliament) of the Kingdoms of Croatia, Slavonia and Dalmatia. However, this law never found its prac-tical application in the electoral process of elections for Sabor.

The author reflects the principal legal institutes of this electoral system that he analyzes in thesethematic chapters: 1. Theoretical and Legal Foundation and the Principles of the Electoral System; 2.Active and Passive Voting Right or Electoral Right; 3. Voters’ Register or Electoral Slates: setting up,complaint procedure, annual revision; 4. Electoral Districts; 5. Electoral Procedure; 6. Protection of theElectoral Right and of the Freedom of Choice.

The very fact that this was the last legal act of its kind passed in civic Croatia at the end of its sett-lement period, gives it an unquestionable historical value because it represents the supreme achievementof Croatian electoral law, but even more so because, in comparison with the earlier Croatian electoral law,it meant a further step forward towards a democratic electoral system.

Upon the introduction of equal and direct voting rights in the Kingdom of Croatia and Slavoniaalready in 1910, the Electoral Law of 1918 followed this democratic trait in the development of the elec-toral law and introduced a secret ballots and a general voting right for all men over the age of 24.Although women were not given the right to vote (in spite of the fact that it was one of the most frequentdemands of the Sabor representatives in the debate on the essentials of this law), the law – in its demo-cratic standard – still came close, indeed it leveled with such laws in most countries of Western Europe.

Electoral Law of 1918 based the electoral right in the Sabor elections in the Kingdom of Croatiaand Slavonia on the general voting right (for men), on an equal and direct right to vote, and on secret bal-lot in the actual elections. This law adopted the system of absolute majority for repartition of represen-tatives’ mandates, it also introduced the division of the country into 122 electoral districts that were fur-ther divided into constituencies. The pre-electoral procedure was marked with the existence of permanentvoters’ lists without special candidating procedures. Finally, elections were carried out by special elec-toral bodies (voters’ and electoral committees) with courts controlling the entire electoral process andalso with a broad judicial protection of the electoral right and freedom of choice.

Since it was never applied in Sabor elections, this law – as a legal source – “remained merely amonument and a witness of the achievements of Croatian constitutional legal theory of civic society andof the normative formation of this theory at the end of the settlement period” – as it was recently poin-ted out in the aforesaid work serving as a historical introduction into this treatise.

In his conclusion, the author brings the electoral system that is the object of his considerationwith former electoral systems and concludes that the Electoral Law of 1918 introduced into the Kingdomof Croatia and Slavonia an electoral system for the Croatian Sabor that was the most democratic oneCroatia had until then. It corresponded with the spirit of that time and with the fundamental social andpolitical institutions, although the demands of the leading Croatian political parties went even beyondthat, and, historically, it continued in the course of the gradual natural development of Croatian electorallaw of the civic period that characterized Croatia ever since the year 1848.

Key words: Croatian Sabor (Parliament), electoral law, the year 1918, electoral system, institu-tes of electoral law

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetuPravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

151

1. UVODNE NAPOMENE

Proizvodnja je materijalnih dobara, upra-

vo zahvaljuju}i industrijskoj revoluciji, dosti-

gla u drugoj polovini XX. stolje}a neslu}ene

razmjere. Me|utim, prijevoz se tih dobara od

mjesta proizvodnje do mjesta potro{nje ne

razvija na suvremen i posve zadovoljavaju}i

na~in. To zna~i da promet robe i ljudi, a na-

pose robe, zaostaje za proizvodnjom dobara.

Sigurno je u svezi s navedenom proble-

matikom u prometu vaàn i utjecaj vanjskih

tro{kova u prometu, a posebno problem sva-

kodnevne zakr~enosti u prometu. Za promet

je va`no da je ekonomi~an, brz i siguran.

Zato je va`nost dodatnih tro{kova kao i

teku}a politika odre|ivanja cijena zakr~eno-

sti u prometu bila poticaj pri obradi sadràja

ovog rada.

Rad smo koncipirali tako da se u prvom

dijelu ne{to kaè op}enito o tzv. vanjskim

tro{kovima u prometu, a drugi se dio odnosi

na goru}u problematiku svakodnevne pro-

metne prakse, na zakr~enost u prometu.

2. PROBLEMI VANJSKIH TRO[KOVAU SVAKODNEVNOM PROMETU

Cestovni promet raspolaè specijalnim

vozilima za prijevoz pojedine vrste robe

(osoblja, konfekcije robe, teku}ina, robe u ra-

sutom stanju, pakirane robe, gra|evinskog

materijala, ruda i sl.) {to ne traì posebno pa-

kiranje, pa se time postiè u{teda u ambalaì

UDK: 347.763

Stru~ni ~lanak

Primljeno 10. lipnja 2000.

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Osijeku

O NEKIM PROBLEMIMA VANJSKIH TRO[KOVA I ZAKRÊNOSTI PROMETNOG SUSTAVA U NAS I U SVIJETU

Promet je, odnosno transport ili prijevoz, ~etvrto podru~je materi-

jalne proizvodnje. To podru~je, za razliku od industrije, rudarstva i

poljoprivrede, ima izuzetno velike specifi~nosti, koje se moraju uvaàvati u

strategiji i poslovnoj politici te razvoju suvremenog transporta, doma}eg i

me|unarodnog.

U svezi je s tim u ovom radu izloèn problem vanjskih tro{kova u

prometu, a posebno vaàn problem zakr~enosti, npr. u cestovnom prometu,

koji zahtijeva nova organizacijska i tehnolo{ka rje{enja kao novi na~in

mi{ljenja i djelovanja u prometnoj zbilji.

U radu su predloène i neke nove mogu}nosti i mjere za rje{avanje

problema zakr~enosti, u prometu kojima se teì kvalitetnijem pobolj{anju

prometnog sustava kao i kvaliteti ìvota uop}e. Promet spaja narode i

dràve.

Klju~ne rije~i: vanjski tro{kovi u prometu, rje{avanje zakr~enosti u

prometu, cijena rje{avanja


152

i pakovanju. Tro{kovi su prijevoza na sred-njim i kra}im relacijama niì od èljezni~kogprijevoza, a posebno za lako pokvarljivu robui robu ve}e vrijednosti kada je u pitanju ce-stovni prijevoz. Tro{kovi u cestovnom pro-metu ovisni su o ~injenici tereti li se tonskikilometar izravno tro{kovima izgradnje iodràvanja ceste. Pri tome je potrebno voditira~una o tro{kovima s pozicije dru{tva itro{kova vlasnika.

1

Kada su u pitanju tzv. dodatni tro{kovi,oni se mogu opisati ekonomskim terminomkao vanjski tro{kovi prometa. Oni su vanjskijer ih korisnik prometa, koji utje~e na njih, nepla}a izravno u cijeni prijevoza. Ipak, to nezna~i da oni ne izazivaju tro{kove, nego teretnaplate pada negdje drugdje u dru{tvu, a toobi~no kroz:

- vi{e premije osiguranja,

- manje prinose u poljoprivredi,

- pove}ano ulaganje u zdravstvu,

- pove}ane izostanke s posla,

- izazivanje efekta staklenika i dr.

Spomenuti vanjski tro{kovi imaju svojdokaz u pravilu, prije svega u:

- zakr~enosti prometa,

- prometnim nezgodama,2

- one~i{}enju zraka,3

- prometnoj buci i dr.4

Spomenute je vanjske tro{kove, {to ih su-vremeno dru{tvo kolektivno pla}a, te{ko eg-zaktno utvrditi. Prema dosada{njim istraì-vanjima u pojedinim europskim zemljamavanjski tro{kovi iznose i do 5% BDP-a.

Vanjske tro{kove prometa u zemljamaEuropske unije dajemo u priloènoj tablici 1.

Tablica 1. Vanjski tro{kovi prometa u zemlja-

ma Europske unije

Vanjski tro{ak Postotak Bilijuna od BDP-a ECU-a

Zakr~enost prometa 2,0% 122

Prometne nesre}e 1,5% 91

One~i{}enje zraka 0.4% 24

Prometna buka 0,2% 12

Izvor: Green Paper, Commission of the European,

Brussels, 1995., str. 3.

3. ZAKRÊNOST U PROMETU ICIJENA ZAKRÊNOSTI

Proces transporta (prijevoza) stvari (robe)poduzetnika cestovnim prometom obuhva}abarem ove radnje: pripremu za prijevoz, uto-var, prijevoz, pote{ko}e u prijevozu robe,istovar i smje{taj. U tom transportnom lancuprometa robe i prijevoza ljudi ~esto dolazi doproblema zakr~enosti u prometu. Dakle,zakr~enost u prometu nije nepoznata pojava udosada{njem razvitku prometnog sustava, alisve vi{e dolazi do izraàja u posljednje vrije-me smanjenjem brzine prometa posebno uurbanim sredi{tima i visokorazvijemim zem-ljama.

5

Neosporno je da je zakr~enost u prometuvi{e rezultat sve ve}e potra`nje za prometomzbog kojeg je do{lo do tako intenzivnogkori{tenja prometne infrastrukture da se po-stavlja pitanje njezinog efikasnog funkcioni-ranja (potrebe propusne mo}i).

Zakr~enost djeluje na samu u~inkovitostprometa i stvara velike probleme gospodar-stvu u nas i u svijetu. Obi~no uzrokuje ka-{njenja i nesigurnost u blagovremenom dola-sku robe i putnika na planirano i èljenoodredi{te. Tako|er smo mi{ljenja da ono uvelikoj mjeri utje~e i na one~i{}enje zraka

1Vidi kod: V. Feri{ak i dr.: POSLOVNA LOGISTIKA,Zagreb, 1983., str. 33. i d.

2“Prometna nezgoda” takav je doga|aj na cesti u kojem jesudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem jenajmanje jedna osoba poginula ili ozlije|ena ili je izazva-na materijalna {teta (usp. ~l. 4. st. 2., to~. 69. Zakona o si-gurnosti prometa na cestama (Nn.-br.54/96.)

3O one~i{}enju zraka u svezi s prometom vidi: I. Rom{tajn,Osnove hrvatskoga prometnog prava i osiguranja,Osijek,1999., str. 54 -56.

4Ibidem

5Vidi kod: S. Dvorski i dr., Vanjski tro{kovi u prometu -osvrt na problem zakr~enosti u prometu (“Suvremeni pro-met” br.3-4/1999., str. 359.i d.)


153

pove}anom potro{njom goriva zbog smanje-ne brzine translokacije, ~estim zastojima uprometu itd.

Zakr~enost prometa osobito dolazi doizraàja kada potra`nja prometa preraste po-stoje}e kapacitete. Tada se ~esto puta pred-laè pove}anje kapaciteta voznog parka, od-nosno izgradnja cestovne infrastukture,gradnja potrebnih cestovnih zaobilaznica(npr. zaobilaznica kod Karlovca i dr.).

Ipak smo mi{ljenja da isklju~ivo izgrad-njom cestovne infrastrukture ne}emo rije{itiproblem zakr~enosti u prometu, a to iz vi{erazloga od kojih bismo ipak naveli:

- kori{tenje cestovne infrastrukture u vr{nim

optere}enjima ({picama) i izvan njih. Ipak

se po na{em mi{ljenju, previ{e traì za

kori{tenje prometnica istovremeno, posebi-

ce u vremenu odlaska na posao i povratka s

posla u velikim gradovima i prilaznim pro-

metnicama. Tako se optere}enje pojavljuje

tijekom dana u vremenu od 7,30 do 9 sati

prije podne i od 15 do 18 sati poslije podne.

- izgradnjom i modernizacijom cestovne in-

frastrukture u velikom broju slu~ajeva ne

rje{ava se problem zakr~enosti u prometu.

Naprotiv, u prometnoj zbilji to izaziva rast

prometa.

3.1. Kako rije{iti problem zakr~enostiu prometu?

Mnoge europske, napose srednjoeuropskezemlje, kojima pripada i Hrvatska, imaju oz-biljne probleme zakr~enosti u prometu. Su-vremeno organizirano dru{tvo i modernadràva na prelasku iz XX. u XXI. stolje}emora voditi suvremenu prometnu politiku teje mudro i svjesno razvijati dugoro~no u svo-ju korist, nastoje}i uspje{nije rje{avati proble-me zakr~enosti u svakodnevnom prometu.

6

Kako uspje{nije rje{avati problem zakr-~enosti u prometu? Kojim metodama bi se to

moglo rje{avati? Predlaèmo da se to rje{avakroz:

- ~ekanje na red - redanje (metoda koja je da-nas naj~e{}e u primjeni),

- propisi- pravna regulativa (propisi iz sigur-nosti, organizacije i odgovornosti u prijevo-zu robe i putnika), voditi ra~una i o kori{te-nju i ograni~enju kori{tenja voznog parka,

- odre|ivanje cijena zakr~enosti u prometu(naplata odre|enog nov~anog iznosa).

[to se ti~e ~ekanja na red, ono u posto-je}im uvjetima pove}ava vrijeme putovanjaza sve sudionike u prometu uklju~uju}i i ko-risnike koji imaju hitne potrebe za prometom.Taj na~in nije ba{ stimulativan jer se ne ~inigotovo ni{ta kako bi se smanjila koncentraci-ja prometa u vr{nim optere}enjima, a {to imaodraz u neefikasnom kori{tenju cestovne in-frastrukture.

[to se ti~e propisa u nas, koji u praviluograni~avaju uporabu, odnosno koji su se ne-kad primjenjivali u prometnoj zbilji, gledeparnih i neparnih registarskih brojeva, misli-mo da nisu primjenjivi sada{njoj razini raz-vitka i demokraciji u na{em suvremenomdru{tvu pa i u svijetu. Sigurno da treba du`nupa`nju u prometu posve}ivati sigurnosti ce-stovnog prometa, a to opet ovisi o kulturivoza~a i ostalih sudionika u javnom cestov-nom prometu.

Va`na je i etika voza~a u javnom prome-tu. Etiku se ili ima ili nema i nju nam nitko nemoè niti POKLONITI niti ODUZETI.

7

U pogledu odre|ivanja cijena zakr~enosti

u prometu kao i u nekim drugim djelatnosti-

ma vezanim za rad i ìvot ~ovjeka, za promet

i sl., kao jedan od primjera rje{avanja tog pro-

blema navode se telefonske kompanije koje

upravo u vr{nim optere}enjima odre|uju vi{e

cijene telefonskih impulsa. Sukladno bi tomu

bilo mogu}e rije{iti u prometu i problem

zakr~enosti u prometu.

6Vidi kod.I. Rom{tajn , Cit. djelo pod 3, str. 9. i d.

7O etici u prometu vidi kod: L.Rom{tajn, Eti~ka kulturavoza~a kao osnova sigurnosti u cestovnom prometu(Zbornik radova, peto me|unarodno znanstveno savjeto-vanje, Opatija, 17-18. travnja , 1997., str. 169. i d. )


154

Korisnici cestovnog prometa za vozilapla}aju naknadu za ceste, bez obzira na to ko-riste li vozila i u vrijeme vr{nog optere}enjaceste.

Ipak, mislimo da je, da bi se bar nekakoublaìo problem zakr~enosti u prometu, po-trebno bolje koristiti prometnu infrastrukturu.Mjere kao {to su uporaba sustava elektro-ni~ne razmjene podataka, razvitak komuni-kacijskih sustava i modernizacija ceste mogupomo}i ublaàvanju problema. Djelotvornijabi se rje{enja mogla posti}i jedino mjeramakoje bi uklju~ivale odre|ivanje i uvo|enjepravednijih cijena. Samo naplata zakr~enostiu prometu pobolj{ava efikasnost kori{tenjacestovne infrastrukture i time ograni~ava po-trebu trenuta~nog investiranja.

3.2. O nekim problemima odre|ivanjacijena zakr~enosti u prometu

Modernizacija se prometa u nas i u svije-tu name}e kao neizbjeàn zahtjev pred zna-nost i praksu, a tako|er i pred politiku zemljeili ekonomsku integraciju. Modernizacija }ese prometa posti}i prihva}anjem novih teh-nologija u transportu, a s tim u svezi i prim-jenom nove organizacije, suvremenog me-nad`menta i marketinga.

U tom lancu veliku va`nost ima i proble-matika odre|ivanja cijena zakr~enosti u pro-metu. Kratko re~eno, odre|ivanje je cijenazakr~enosti prometa zapravo napla}ivanjekori{tenja cestovne infrastrukture i vezivanjevisine tzv. pristojbe uz postoje}u razinuzakr~enosti. I tu su u poslovnoj praksimogu}e dvije osnovne metode odre|ivanjacijena zakr~enosti prometa, i to:

8

a) cijene se pove}avaju pri ulazu u zakr~enuzonu i u vrijeme vr{nih optere}enja. Ovametoda primjenjuje se u pojedinim regija-ma i velikim gradovima ju`ne i jugo-isto~ne Azije.

b) cijene se odre|uju elektronski na pojedi-nim prometnicama podlo`nim zakr~eno-

sti, koriste}i elektronske sustave i baze po-dataka. Metoda se za sada primjenjuje napojedinim dionicama francuskih i talijan-skih autocesta na prilazima velikim grado-vima.

Valja istaknuti da Europska unija, kao je-dan od zadataka u cilju razvitka prometa, od1966. godine poti~e ba{ istraìvanja sustavaelektronskog napla}ivanja prometne zakr~e-nosti.

Sigurno da iskustva pojedinih zemalja go-vore u prilog tomu da naplata zakr~enosti uprometu rezultira porastom prora~una, te jestoga na lokalnoj i dràvnoj upravi zadatakda prilagode pravnu regulativu i odlu~e, o

- visini pristojbe za zakr~enost u prometu,

- na~inu raspodjele prihoda.

Samo neka se ne ugledaju na na{u “inte-resantnu” dràvnu praksu, npr. kod povi{enjacijena naftnih derivata. Ako recimo INA traìpove}anje cijena naftnih derivata za recimo10%, onda dràva “zadràva” za sebe do 7%,a proizvo|a~ dobije “~ak” 3 ili 4%.

Odre|ivanje }e cijena zakr~enosti u pro-metu, utjecati i na razloge te opravdanosti pu-tovanja u vr{nim optere}enjima sudionika uprometu. Stoga }e sudionici u prometu prila-goditi svoje potrebe s ciljem smanjenjatro{kova te se u tom kontekstu navode imogu}a rje{enja njihovih smanjenja:

- vo`nja u drugo vrijeme (to ne vrijedi samoza “na{e” politi~are),

- kori{tenje druge dionice,

- vo`nja prema drugom odredi{tu,

- kori{tenje alternativnih oblika prijevoza,

- vo`nja vi{e putnika u jednom automobilu(izbjegavaju se solo putovanja),

- vezana putovanja,

- izbjegavanje pojedinih putovanja itd.

Sve re~eno ima za cilj razvoj {to ekono-mi~nijeg prometnog sustava u nas i u svijetu.Trebamo brz, siguran, ekonomi~an i u~inko-vitiji prijevoz tereta i ljudi, sa {to manje vanj-8

Sravni kod: S. Dvorski i dr. Cit. djelo pod 5 , str. 360.


155

skih tro{kova i zakr~enosti prometnog susta-va.

Modernizacija se prometa name}e kaoneizbjeàn zahtjev pred znanost, praksu iprometne poduzetnike. Ekonomi~nost pro-meta zna~i ostvarenje prijevoza na {to jeftini-ji na~in.

9

Iz obra|ene problematike proizlazi da jeodre|ivanje cijena zakr~enosti u prometuopravdano i djelotvorno. Sama naplata zakr-~enosti u prometu vodi pobolj{anju djelot-vornosti prometnog sustava u nas i u svijetu.

UMJESTO ZAKLJU^KA

Promet je, odnosno transport ili prijevoz,~etvrto i va`no podru~je materijalne proiz-vodnje. To podru~je, za razliku od industrije,rudarstva i poljoprivrede, ima izrazito velikespecifi~nosti koje se moraju uvaàvati u sva-kodnevnoj strategiji i poslovnoj politici i zbi-lji razvoja suvremenog transporta.

Jedna od specifi~nosti prometnog (trans-portnog) poduzetni{tva u prijevozu tereta(robe) i putnika jest i izloèna problematikavanjskih tro{kova i zakr~enost prometnog su-stava u nas i u svijetu.

Mnoge europske, a napose srednjoeurop-ske zemlje, me|u kojima pripada i Hrvatska,zaostaju u razvoju suvremene transportnetehnologije i infrastrukture. Time one zaosta-ju i u pruànju brzih, ekonomi~nih transport-nih (prometnih ) usluga.

LITERATURA

1. J. Boì~evi}: Prometna valorizacija Hrvatske,Zagreb, 1992.

2. S. Dvorski i dr.: Vanjski tro{kovi u prometu -osvrt na problem zakr~enosti u prometu (“SU-VREMENI PROMET”, br. 3-4/1999.)

3. V. Feri{ak i dr. Poslovna logistika, Zagreb,1983.

4. Z. Jelinovi}: Ekonomika prometa i pomorstva,Zagreb, 1983.

5. J. Pa|en: Prometna politika, Zagreb, 1996.

6. I. Rom{tajn: Eti~ka kultura voza~a kao osnovasigurnosti u cestovnom prometu (Zbornik rado-va, Peto me|unarodno savjetovanje, Opatija,17.-18. tavnja 1997.)

7. I. Rom{tajn: Osnove hrvatskoga prometnog pra-va i osiguranja, Osijek-Poèga, 1999.

9Vidi kod: I. Rom{tajn, Cit. djelo pod 3, str. 11. i d.


156

D. Sc. IVAN ROMŠTAJN, Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj


ON SOME PROBLEMS OF EXTERNAL EXPENSES AND THE CONGESTIONOF THE TRAFFIC SYSTEM IN CROATIA AND IN THE WORLD

SUMMARY

Traffic, i.e., transportation or transit is the fourth very important field of material production. This

field, as opposed to industry, mining and agriculture, has extremely great specific features that must be

respected in everyday strategy and business policy and in the reality of the development of modern trans-

port.

Among these specific features of transportation entrepreneurship in the transit of goods and pas-

sengers there are also the problems of external expenses and of the congestion of the traffic system in

Croatia and in the world.

Many European, especially Central European countries, which also include Croatia, are lagging

behind in the development of modern transportation technology and infrastructure. As a consequence,

they also lose pace in providing fast, efficient and economical transportation services.

Key words: external expenses in traffic, solutions for traffic congestion, price of proposed solutions

UVOD

Oswald Spengler (1880.-1936.), njema~kifilozof i povjesni~ar kulture, je u svom dvo-tomnom djelu "Propast Zapada", tiskanomizme|u 1918. i 1922. godine, predvidio da }ezapadnoeuropsko-ameri~ka kultura u vreme-nu koje slijedi doìvjeti temeljne ekonomske,tehnolo{ke, dru{tvene i kulturalne preinake.One se sastoje u nametanju dru{tvima vodst-va od strane tri nova gospodara (tirana) - nov-ca, demokracije i tiska, a popratne pojave utako restrukturiranim dru{tvima su ekonom-ski i politi~ki imperijalizam, reduciranje de-mokracije na ispra`njenu formu, stvaranjemegapolisa i migracije novih nomada, koz-mopolitizam i pacifizam, dominacija filozofi-

je skepse, ateizma i nihilizma, svo|enje

dru{tvenih pitanja i problema na pitanja preh-

rane, seksualnosti i socijalnog stanja, ra|anje

inteligentnoga, ali neplodnog pojedinca kao

dijela mase i nestanak originalnih

umjetni~kih formi. Navedene preinake, koje

su zapo~ele negdje u doba Napoleona, bit }e

dovr{ene do kraja 21. stolje}a.

Ove promjene u strukturi dru{tava i

na~inu ìvota ne}e zna~iti napredak u smislu

tradicionalnog, zapadnog uvi|anja razvoja

povijesti kao linearnog i evolutivnog kretan-

ja od lo{ijeg ka boljem. Unutar Spenglerove

filozofije one zna~e napredak, ali samo unu-

tar ìvotnog ciklusa od ro|enja do smrti, ci-

klusa kojem su nu`no, sudbinski podvrgnute

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje..Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

157

UDK: 930.1 : 327

Pregledni ~lanak


Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, predava~ Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u OsijekuDr. sc. JOSIP VRBO[I], izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J.J. Strossmayera u Osijeku

OSWALD SPENGLEROVA FILOZOFIJA POVIJESTI I PRORICANJEPROPASTI ZAPADNE KULTURE: NAGOVJE[TAVAJU LI PROCESIDANA[NJE GOSPODARSKE GLOBALIZACIJE ISPUNJENJEPROROÂNSTVA?

Bez namjere za izja{njenjem pro et contra dogo|enih ili o~ekivanih

posljedaka globalizacije, ona se, definirana ovdje kao dinami~an niz eko-

nomskih, politi~kih, dru{tvenih i drugih neprestanih promjena na razme|u

20. i 21. stolje}a, postavlja kao referentna to~ka u odnosu na koju }e se

temeljem ustanovljenih sli~nosti ili razlika uspostaviti zaklju~ak o to~nosti

Spenglerovih predvi|anja razvoja zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture.

Procesi globalizacije, posebno oni ekonomskog karaktera, zahva}eni

u sada{njem trenutku, pokazuju izuzetnu sli~nost (istovjetnost) s procesima

koje je Spengler dosta jasno nagovijestio u Propasti Zapada.

Klju~ne rije~i: Oswald Spengler, filozofija povijesti, organske kulture,

civilizacija, globalizacija, odumiranje zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture

sve dosad "ispunjene" kulture, kao i zapad-noeuropsko-ameri~ka kultura koja je danasjo{ jedino "ìva". Kulture su ìvi organizmi,nastaju, razvijaju se i umiru, a zapadnoeurop-sko-ameri~ka kultura je navedenim promje-nama u{la u svoju posljednju fazu razvoja izakoje nema ni{ta drugo do posvema{njeg ne-stanka - fazu civilizacije ("zime" u ìvotukulture). Povijest je, dakle, znanost koja trebaprou~avati ìvot i smrt osam velikih kultura,ali i znanost koja nam, kada se s njom kaometodom posluè i druge znanosti, pomaè upredvi|anju na{e svekolike budu}nosti. Tujoj mogu}nost i novu snagu daje ~injenica dase sve kulture ra|aju, ìve i umiru kroz sli~neprocese, iako se njihova simbolika razlikuje,pa stoga {to znamo kako je izgledao kraj npr.anti~ke kulture koje vi{e nema, moèmo pre-ciznije predvi|ati kako }e izgledati krajna{ezapadne kulture.

Dominacija financijskog kapitala i spe-kulativne privrede, eksplozivni tehni~ki, ko-munikacijski i transportni napredak, univer-zalizacija trì{ta, slabljenje uloga nacionalnihdràva, supremacija nekoliko dràva i grado-va, ekonomski dispariteti izme|u bogatih i si-roma{nih, posljedi~no tome napu}ivanje veli-kih gradova i ekonomska migracija, slabljen-je socijalnih potpora i tranfera, slabljenje svihvrsta morala kroz ja~anje skepticizma i nihi-lizma, demokracija tiska umjesto naroda ieklekticizam u umjetnosti samo su neki pro-cesi obuhva}eni pojmom globalizacije, nokoji bi se, tako|er, a sukladno Spenglerovomfilozofsko-metodolo{kom aparatu, moglinazvati procesima civiliziranja, tj. procesimakoji obiljeàvaju}i zadnju fazu u razvoju bilokoje kulture iste te dovode do njihove smrti ikona~nog nestanka.

OP]ENITO O SPENGLERU I NJEGO-VOM DJELU I UTVR\IVANJE ISTRA-@IVA^KOG ZADATKA I CILJA

Oswald Spengler (1880.-1936.) je bio

njema~ki filozof i povjesni~ar kulture. Glav-

no i najpoznatije djelo mu je Propast Zapada

- obrisi jedne morfologije svjetske povijesti

(Der Untergang des Abendlandes - Umrisse

einer Morphologie der Weltgeschichte), ino-

vativna i kontroverzna komparativna analiza

svjetske povijesti objavljena u dva toma: prvi

pod naslovom Oblik i zbiljnost, a drugi kao

Svjetskohistorijske perspektive. I u hrvatskom

dvotomnom izdanju1 Propast Zapada ukupno

obuhva}a vi{e od tisu}u stranica, pa nije

~udno {to je Spengler nekoliko godina nakon

1918. godine, godine izdavanja prvog sveska

pod za tada{nji ali i dana{nji senzibilitet neo-

bi~no sna`nim i izazovnim naslovom2, postao

prvorazredna znanstvena i medijska (za ta-

da{nje prilike) atrakcija. Te je godine Spen-

gler imao 37 godina, a do 42. godine ìvota

uspio je dovr{iti i 1922. godine izdati i drugi

tom. Spengler promi{lja i pi{e pod sna`nim

utjecajem Goethea i Nietzschea, a izvori{te

pojedinih mu misli moèmo prona}i u djeli-

ma Giambattiste Vicoa (1668.-1744.), talijan-

skog povjesni~ara, esteti~ara, filologa i filo-

zofa, i Nikolaia Danilevskog, ruskog slavofi-

la i filozofa iz 19. stolje}a. Po opsegu i

utjecaju Propast Zapada dana{nja kritika

stavlja uz bok djelima kao {to su "A Study of

History" (najopse`nija knjiga XX. stolje}a u

12 tomova) Arnolda Toynbeea (1889.-1975.)

i "Social and Cultural Dynamics" (4 toma)

Pitrim Sorokina (1889.-1968.).

Jednostavnost i racionalnost kojom je

obja{njavao razloge netom proìvljene ve-


158

1Hrvatsko izdanje Propasti Zapada kojim se ovdje koristi-mo iza{lo je u biblioteci Demetra, filozofskoj biblioteciDimitrija Savi}a, u Zagrebu, I. tom 1998. godine a II.2000. godine, s predgovorom Rainera Thurnhera izInnsbrucka i u prijevodu Nerkeza Smailagi}a, negda{njegprofesora na Fakultetu politi~kih znanosti u Zagrebu.Prijevod je u gruboj verziji zavr{en 1984. ili 1985. godine,a smrt prevoditelja nagnala je izdava~a D. Savi}a da prije-vod jo{ jednom sravni s njema~kim izvornikom, prevede{to je ostalo neprevedeno, terminolo{ki i jezi~ki uskladi idopi{e oko pedesetak bilje{ki. Ovo je izdanje oboga}enoilustracijama kojih nema u njema~kom izvorniku.

2 Sam naslov knjige moè zavesti jer "propast" ne zna~i ko-laps, naglo prido{li, brzi i potpuni nestanak.

like europske tragedije Prvog svjetskog

rata, a oni su se u glavnom svodili na nu`ni,

sudbonosni karakter doga|anja proisteklog

iz unaprijed zadatih i stoga nepromjenljivih

svjetskohistorijskih doga|anja, omogu}uju

nam razumijevanje Spenglerove popular-

nosti najprije kod njema~kih, a zatim i kod

ostalih europskih ~itatelja na ~ije }e jezike

djelo vrlo brzo biti prevedeno.

Spengler je studirao matematiku i pri-

rodne znanosti (a istraìvao gotovo sve

ljudske djelatnosti - od glazbe i slikarstva

do tehnike i politike), a do 1911. kada

zapo~inje profesiju nezavisnog filozofa i

u~itelja-instruktora radio je kao profesor na

poznatoj gimnaziji u Hamburgu. Na ideju

za svoje glavno djelo do{ao je iznenada

1911. godine zamje}uju}i kako se Europa

uùrbano priprema za ljudsko i kulturo-

lo{ko samoubojstvo, a {to }e biti prvi korak

ka kona~nom nestanku europske kulture sa

svjetske i povijesne pozornice. Ratna zbi-

vanja 1914.-1918. i njihove posljedice

Spengleru samo potvr|uju valjanost njego-

vih teza.

Novac iz nasljedstva koji mu je omogu-

}avao intelektualnu i profesionalnu nezavi-

snost nestao je jer su propala strana investi-

ranja u koja se upustio uo~i izbijanja I.

svjetskog rata. Ratne je godine Spengler

proìvio u pravom siroma{tvu, ~esto pi{u}i

i pod svjetlo{}u svije}a. Kada je 1917. dje-

lo bilo zgotovljeno nastupile su ne male

pote{ko}e u pronalaènju izdava~a, dije-

lom zbog prirode i opsega sadràja, a dije-

lom zahvaljuju}i te{kim ekonomskim prili-

kama u gospodarski opusto{enoj

Njema~koj.

Pored Propasti Zapada, va`nija djela su

mu Prustvo i socijalizam (1919.), ôvjek i

tehnika (1931.) i Godine odluke (1933.).

Iako nikada nije bio ~lan nacisti~ke stran-

ke, kona~no Goebbels i nacionalsocijali-

sti~ki recenzent su Godine odluke stavili na

index librorum prohibitorum, tekstovi su

mu ponekad sna`no ohrabrivali naciste

(poznate vulgarizatore i simplifikatore) a

Spengleru pribavili epitet proto-naciste,

posebno stoga {to je proteìrao njema~ki

nacionalizam, dozivao povratak Autoriteta,

mrzio dekadentnost demokracije, egzalti-

rao pruski duh i promovirao ideju o ratu

kao esenciji ìvota. Do kraja nikada raz-

ja{njen odnos spram nacista i politi~ka

zloupotreba publiciranih ideja ostavili su

nakon II. svjetskog rata Spenglera kako iz-

van glavne matice filozofskih rasprava tako

i ispred panteona namijenjenog najve}im

filozofima.

Treba ista}i, a to su ~inili i drugi autori

(npr. Northrop Frye, s ovitka hrvatskog pri-

jevoda), kako bi Propast Zapada, i da nije

i te kako originalna i relevantna filozofija

povijesti koja uklju~uje i primjenu origi-

nalne metodologije, bila jedna od

najljep{ih i najve}ih "svjetskih romanti~kih

poema". O tome kako bi ovo djelo trebalo

priklju~iti i fundusu svjetske "lijepe"

knjièvnosti nikada ne}e biti kasno pro-

misliti i sprovesti. Stil kojim je pisana

Propast Zapada odraàva Spenglerovu

mr`nju spram tada{njeg isklju~ivog znanst-

venog stila, prepunog opreznih i cizelira-

nih sudova s mno{tvom natuknica kao po-

kri}em. Spengler u filozofski rukopis uno-

si stilsku slobodu kojom daje odu{ka

nesputanom mi{ljenju i prosu|ivanju, a

mnogi su dijelovi Propasti napisani u pole-

mi~kom stilu koji svako malo i do kraja

razbija ~esto u filozofskoj literaturi

nazo~nu akademsku dosadu.

Treba, tako|er, upozoriti, iako je to misao

koja poga|a svjetonazor svakog od nas, kako

nikada nitko ne}e saznati koliki je u ìvotu

spenglerijanac dok ne pro~ita Propast


159

Zapada, a ve}i ili manji je svatko - gotovo

nitko kome misaoni procesi nisu strani nije

"po{te|en" tog atributa3.

Stoga se ne}e pretjerati ustvrdi li se da jeSpenglerovo djelo i filozofija rezultat nesva-kida{nje monumentalne u~enosti koja, dodana{njih dana nenadma{eno, obuhva}a itako razli~ite teme kao {to su matematika,glazba, arhitektura, slikarstvo, teologija, go-spodarstvo i novac, ali, {to se zastupljenosti ugra|i Propasti ti~e u ne{to kra}im dijelovima,i pravo, kemiju, lingvistiku, relativnosti sve-mira, knjièvnost, odnose izme|u spolova iseksualni ìvot epoha, integriraju}i sve to nagotovo nevjerojatan na~in u jednu koherent-nu filozofiju povijesti4.

Temeljne ideje i klju~ne elementePropasti Zapada i nije tako te{ko razumjeti,niti prepri~ati. Za po~etak i u nekoliko re~eni-ca sumirano glavne ideje prezentirane uPropasti Zapada su sljede}e5:

Ljudsku povijest ~ine cikli~ki usponi i pa-dovi me|usobno nepovezanih visokih kultura.Te su kulture zapravo posebne (super) ìvot-

ne forme, organskog karaktera, koje poputostalih ìvih organizama moraju pro}i krozfaze ro|enje-ìvljenje-smrt. Iako zasebni en-titeti po sebi, sve visoke kulture dijele iskust-vo paralelnog razvoja, iako dijakronog, a tozna~i da doga|aji i faze u razvoju bilo kojeod njih imaju korespodentne doga|aje i fazeu razvoju svih ostalih. Stoga ukoliko kaoto~ku na{eg motri{ta uzmemo XX. stolje}e,mogu}e je iz poznate nam povijesti drugih,dovr{enih kultura prikupiti i sortiratidoga|aje i pojave te ih usporediti s ovovre-menim doga|ajima i pojavama u zapadnojkulturi. Stupanj njihove istovjetnosti auto-matski pokazuju i stupanj "istodobnosti" nji-hovih razvojnih faza. Pojave koje su karakte-rizirale posljednja razdoblja u razvoju nesta-lih kultura odgovaraju dana{njim ìvotnimpojavama u zapadnoj kulturi. Stoga se moèzaklju~iti da je na kru`nom toku povijestiìvot zapadne kulture u{ao u fazu opadanja teda tu kulturu ne dijeli jo{ mnogo vremena odnjezinog kona~nog nestanka.

Sudbinom predodre|ena razdoblja za~e-}e-ro|enje-ìvljenje-smrt kroz koja morajupro}i sve visoke kulture mogu se okarakteri-zirati i kao prolje}e-ljeto-jesen-zima u ìvotusvake od njih6. Mo}i takve sudbine ne moèse ukloniti niti zapadna kultura, iako se isterazvojne faze mogu ispuniti me|usobno di-vergentnim, a za svaku kulturu specifi~nimdoga|ajima, likovima, oblicima i fenomeni-ma (mi pa`nju usmjeravamo na oblike isu{tinu zapadne kulture):

U predkulturalnom razdoblju ljudi su usu{tini barbari, kao {to je to slu~aj i s dobomkojeg obi~no nazivamo Mra~nim dobomEurope i koje u Europi zavr{ava otprilike svladavinom Karolinga oko 800. g.n.e.

"Prolje}e" svake kulture obiljeàvasna`no vjersko osje}anje i razvoj religije koja


160

3 "Kod Spenglera me se najvi{e doima ~injenica da u praksizapravo svi prihva}aju njegovu tezu, {to god govorili ilimislili da prihva}aju. Svi o na{oj kulturi misle kao o "za-padnoj" kulturi, kojoj pripadaju Amerikanci i Evropljani;svi o toj kulturi misle kao o staroj, a ne mladoj kulturi; svi-ma je jasno da postoje vrlo nagla{ene paralele izme|una{e i klasi~ne kulture rimskog razdoblja; svima je jasnoda se klju~na promjena u na{em na~inu ìvota odigrala udoba Napoleona. Pritom ovdje ~ak i ne ubrajam ljude kojiosje}aju sentimentalno divljenje prema srednjevjekovnojkulturi, jer ona zna~i na{u vlastitu izgubljenu mladost, nitiljude koji ne mogu uìvati u glazbi poslije Mozarta iBeethovena, niti ljude koji devetnaesto stolje}e drè izo-pa~enom grozotom, niti marksiste koji govore o dekaden-ciji burùjske kulture, niti pani~are koji govore o povratkuu novi mra~ni vijek, niti heleniste koji misle da je latini-sti~ka knjièvnost drugorazredna imitacija gr~ke knjièv-nosti. Svima njima kao temelj sluì vi{e ili manje zbrkanaverzija Spenglerove vizije. Propast ili starenje Zapada dioje na{e svijesti jednako kao elektron ili dinosaurus, i u tomsmislu svi smo mi spenglerijanci (...)". Northrop Frye, sovitka prvog sveska hrvatskog prijevoda Propasti Zapada.

4 Sravni David L. McNaughton, Oswald Spengler andWorld History, [email protected] od 17. 10. 2000.

5 Sravni Keith Stimely, Spengler: An Introduction to His Lifeand Ideas, http://netjunk.com/users/library/speng.htm od17. 10. 2000.

6Sravni John Reilly, Introduction to Dr. Spengler's TemporalAnalogizer, http://pages.prodigy.net/aesir/sfol/sf2.htm od18. 10. 2000. i David L. McNaughton, Oswald Spenglerand World History, [email protected] od 17. 10.2000.

polako, ali sigurno utire put nadolaze}oj inte-lektualnosti i materijalizmu, kao {to je to ibio slu~aj s razvijenim europskim srednjimvijekom i papinskim reformama u razdoblju1050.-1150.

"Ljeto" je ìvotno doba svake kulture ukojem ona dopu{ta i podupire razvojrazli~itih umjetnosti i znanosti, kao {to su toEuropu oplemenili renesansa i rani barok,uljno slikarstvo i grandiozna glazba, ali iNewton i Leibniz.

"Jesen" u ìvotu svake kulture nalikuje je-seni u vo}njacima i vinogradima - temeljnioblici kulture doìvljavaju punu i zamamnuzrelost, iako ne nu`no i kona~ne forme, ba{kao {to se to i doga|alo diljem Europe tije-kom kasnog 17. i cijelog 18. stolje}a.

"Zima" je, za razliku od prija{njih"godi{njih doba" koja ispunjavaju svaku"kulturu" njezinim sadràjem, ne{to sasvimdrugo - zima je vrijeme "civilizacije". Timvremenom dominira materijalizam i ~ista ra-cionalna misao. Sve vrste i pravci znanosti iumjetnosti se minuciozno dogra|uju i per-fekcioniraju, ali se su{tinski ne mijenjaju. Uvremenu u kojem sve raste kvantitativno, aline i kvalitativno, nu`na je i razumljiva domi-nacija tehnike i tehnologije. Sukobi me|u na-cijama kao konstitutivnim dijelovima kulturase zao{travaju i pro{iruju, a vrhunac dostiù itenzije izme|u razli~itih dijelova dru{tva.Eventualno, jedna izme|u mnogih dràvamoè posti}i materijalnu i vojnu snagu i voljukojima }e pokoriti i apsorbirati sve ostale,stvaraju}i na taj na~in autoritarni Imperium ieru Cezarizma. U anti~koj je kulturi to uspje-lo Rimljanima, u Peruu Inkama, Astecima uSrednjoj Americi, kao i dràvi Qin (Ch'in)koja je obuhvatila sve ostale susjedne dràvepodvode}i ih pod zajedni~ki naziv Kina. Uepohi Imperiuma ljudi ponajprije shva}aju, azatim i prihva}aju granice intelektualnog pri-stupa mikro i makro problemima, te se stogavra}aju, donekle, modificiranim oblicima re-ligioznosti i starim ili novim vjerama.Spomenimo kako se Spenglerovom sna`nom

uvjerenju, iako ne i detaljno obrazloènom, uto da je Imperium kao univerzalna dràvakrajnja to~ka i cilj politi~kog razvoja civiliza-cije, kasnije pridruìo i Arnold Toynbee sidejom o univerzalnoj dràvi kao kona~nojpoliti~koj formi prema kojoj civilizacija ten-dira.

Iz iznesenog logi~no proizlazi ~itateljevazapitanost o razdoblju razvoja u kojem se da-nas nalazi zapadna kultura. Kao {to je ve} na-vedeno, prema Spengleru nema sumnje da seradi o razdoblju "zime" ili "civilizacije", a ukojem su upravo 20. i 21. stolje}e predo-dre|eni da budu period tranzicije zapadnekulture prema dobu "Rimskog-stila" u organi-zaciji i regulaciji dru{tva, dràve i ìvotauop}e. Za glavnu arhitektonsku i gra|evnusilu nadolaze}eg Imperiuma Spengler jepredvidio Njema~ku i Nijemce, ali je to defi-nitivno sprije~eno (mo`da samo odgo|eno upotrazi za novim glavnim likom) njihovimporazima u dva svjetska rata ({to bi se dogo-dilo da se u II. svjetski rat nije npr. uklju~ilaRusija?).

[to ~ini su{tinu zapadne civilizacije, od-nosno koji su to paralelizmi zapadnoj kulturina istom ovom stupnju razvoja dominirali unestalim ili nestaju}im civilizacijama (uSpenglerovom smislu tog pojma)? Zapadnacivilizacija ima istovjetna obilje`ja civilizaci-je starog Egipta, od vremena Hyskosa doXXII. dinastije, kineske civilizacije, od Ch'inhegemonije do kraja kasne Han dinastije,anti~ke civilizacije, od vladavine Aleksandrado kraja Rimskog Imperija, kao i neke karak-teristike kasne hibridne magijske kulture(koju ~ine @idovi, sirijski kr{}ani, perzijskiZoroasterijanci), ~ijem se punom razvoju uvisoku kulturu (te se kao i u slu~aju Rusijetvrdi da se radi o pseudomorfozi) isprije~ilapoliti~ka dominacija Rima7. Va`no je ustvrdi-ti kako su sve ove civilizacije zavr{ile u nekojformi Imperiuma, tj. univerzalne dràve: HanKina, Rimski Imperij, imperijalni Egipat,


161

7Ova je pseudokultura nastavljena kroz Bizantsko carstvo isasanidsku Perziju, da bi svoj kona~ni kraj doìvjela ukolapsu Otomanskog carstva na kraju I. svjetskog rata.

Otomansko carstvo, a sve su te dràvne tvo-revine trajale otprilike pet stotina godina.

[to u svezi dosad iznesenog èlimo po-staviti kao problem kojeg }emo nastojati raz-rije{iti? Na koja sve pitanja prethodno mora-mo odgovoriti? Gdje se nalaze i koji prelimi-narni odgovori i drugi preliminariistraìva~kog napora?

Namjera nam je, a u tom smjeru i uprav-ljamo na{ istraìva~ki zadatak, da nakonne{to {ireg predstavljanja Spenglerove filozo-fije povijesti i primijenjenog metodi~ko-kate-gorijalnog aparata, na~inimo skicu oblika ipoloàja zapadnoeuropsko-ameri~ke kultureizme|u 1800. i 2000. g i privrednog ìvota utoj kulturi, a sve kako bi uz pomo} kratke re-kapitulacije mogli utvrditi glavne karakternecrte zapadne civilizacije ("zime") kakve ih jeSpengler u svom predvi|anju opisao, te na tajna~in pribavljen skijagram dijelova "tijela"zapadne civilizacije na kraju rada namjerava-mo usporediti s recentnim ekonomskim, poli-ti~kim, socijalnim, kulturalnim i ekolo{kim~injenicama, pojavama i trendovima domi-nantnim na razme|u 20. i 21. stolje}a. Ciljnam je osamdesetak godina nakon pojavePropasti Zapada prikupiti i prikazati baremnekoliko iskaza (dokaza?) pro et contraSpenglerove teze o na{em dobu kao prijelaz-nom razdoblju prema propasti i nestanku za-padne kulture. Kvalitetnu ìvotnu orijentacijukoju na navedeni na~in èlimo ljudima u~ini-ti lak{om, a {to je i svrha na{eg rada, vezanaje uz motiv kojeg smo prona{li u rije~ima A.Toynbeea: "Neka mi oprosti gospodinSpengler, ali ~ini se da nema razloga da jedanniz poticajnih izaziva~a ne pobudi niz pobje-donosnih odgovora ad infinitum."

SADR@AJNE I METODI^KO-KATE-GORIJALNE SPECIFI^NOSTI SPEN-GLEROVE FILOZOFIJE POVIJESTI

Danas na svijetu postoji samo jedna kul-tura koja se bliì svom ispunjenju - to je za-padnoeuropsko-ameri~ka kultura, pi{eSpengler izme|u 1917.-1922., koja se bliìispunjenju. Po~etkom, nastankom u vremenu

zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture mogu seozna~iti godine u kojima se pojavljuje i dje-luje veliki Joachim iz Florisa (1145.-1202.),dok }e njezino ispunjenje istovremeno, dokojeg }e do}i u stolje}ima koja slijede 20. st.,biti i njezina propast. To je razlog zbog koje-ga je Spengler svoje djelo, pomalo nespretnoi nesretno, jer recepciju i kritiku ~esto odvla~iod bitnijih spoznaja, nazvao Propast Zapada(jedino ta visoka kultura nije zavr{ila svojìvotni put8), ali je (i) ta propast fenomen pro-storno i vremenski ograni~en, isto kao {to jeto nekad bila i propast antike ili bilo koje dru-ge visoke svjetske kulture. Naime, pored da-nas jo{ jedine "neispunjene" zapadnoeurop-sko-ameri~ke kulture, na svijetu je postojalojo{ sedam razli~itih "ispunjenih" visokih kul-tura: babilonska, egipatska, anti~ka (klasi~na,Gr~ka i Rim), kineska, indijska, magijska (tj.islamska, arapska) i meksi~ka (Maje iAsteci). Klasi~na (anti~ka) je postojalaizme|u 900. god. pr. n.e. i 100. god. n. e.Magijska (arapska) izme|u 100. god. pr. n.e.i 900. god. n.e. Zapadnoeuropsko-ameri~kojje dodijeljen ìvot izme|u 1000. god. n. e. i2000. god. n. e. Spenglerov tretman kulturanije ujedna~en: u knjizi je relativno malo pro-stora posve}eno meksi~koj, indijskoj, egipat-skoj, babilonskoj i kineskoj kulturi, dok jenajve}i dio pa`nje pripao arapskoj, te poseb-no anti~koj i zapadnoj. Najvrijedniji dio knji-ge upravo se i odnosi na komparativni opisparalelnog razvoja anti~ke i zapadne kulture.

Svjetska se povijest sastoji iz osam ime-novanih kultura, a ne povijesti ~ovje~anstva,koji kao pojam ima smisla samo kao biolo{kakategorija9. Postojanje povijesti ~ovje~anstvakoja se polagano, ali i kontinuirano razvija u


162

8No, ~ini se kako sam Spengler, a i poneki komentatori,drè kako tako|er postoji zasebna i tako|er neispunjenakultura Rusije, ali je ona hendikepirana zbog poku{ajaprihva}anja za nju tu|ih zapadnih ideja iz starije zapadnekulture. Taj fenomen Spengler naziva "pseudomorfoza",kao i u slu~aju magijske kulture.

9“Ljudstvo? To je apstraktum. Oduvijek su postojali samo ljudi isamo }e ljudi postojati” (Goethe). “Ali ’ljudstvo’nema cilja, ideje,plana, kao {to ga nema vrsta leptira ili orhideja. ’Ljudstvo’je zoo-lo{ki pojam ili jedna prazna rije~.” (Spengler). Sravni O. Spengler,Propast zapada, Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Demetra, Zagreb,1998., str. 29.

odre|enom pravcu i koja u nama, suvremeni-cima jednog doba, ima privremeni vrhunackoji }e ve} sutra biti nadma{en u dobu gene-racija koje nadolaze - obi~na je predrasuda,opti~ka varka i egocentrizam koji "osobneideale smatra svrhama i ciljevima prema ko-jima se odvija 'proces svjetske historije'"10.

Svaka kultura je organizam poput ìvoti-nje ili biljke: izrasta, pupa, cvjeta i na krajuvene. Nakon osvojenih vrhova svojih krea-tivnih sposobnosti svaka se kultura pretvarau civilizaciju – u stanje uko~enosti. @ivotnadob svake kulture koja joj je na po~etku do-dijeljena iznosi oko tisu}u godina. Upravostoga {to sve kulture imaju svoj "ìvotni vi-jek" i nu`na razdoblja razvoja i nestajanja,Spengler drì kako je mogu}e unaprijedutvrditi budu}e oblike razvoja zapa-dnoeuropsko-ameri~ke kulture koja jo{ nijezatvorila svoj ìvotni krug.

Prema Spengleru promatrati povijest i nezna~i ni{ta drugo do u dijakronom toku vid-jeti (i uvidjeti) kako se na razli~itim prostori-ma u razli~ito vrijeme razvijaju i cvatu kultu-re da bi naposljetku odumrle i pre{le u stanjecivilizacije. Svaka je od tih kultura nedjeljivobi}e (monada) i egzistiraju jedna pored druge(s pomakom u fazi) ili jedna iza druge. Svakaod njih ima svoju du{u koja probu|ena tjera urazvoj. Svaka kultura ima svoj “prasimbol”:za zapadnu je to beskona~an i bezgrani~anprostor (u ime kojeg se uz pomo} Kopernikata kultura odrekla geocentri~kog stajali{ta),za antiku ure|en i ograni~en kozmos, za egi-patsku kulturu staza koja vijuga kroz ìvot, zamagijsku (islamsku) kupolast prostor nalikpe}ini. U skladu s tim prvim simbolom svakakultura instinktivno bira i oblikuje i druge po-jave: mit, umjetnost, filozofiju, matematiku,znanost, pravo i gospodarstvo.

Svjetska se povijest nipo{to ne smije pro-matrati u poznatoj shemi starog, srednjeg inovog vijeka. To je Spenglerov prvi meto-di~ko-kategorijalni imperativ. Ina~e, tu je

shemu podjele epoha izumio spomenutiJoachim iz Floresa (po Spengleru, prvi misli-lac Hegelova kova, opat ~ije djelo "bija{e mi-sti~ni pogled u tajnu boànskog svjetskog po-retka"), a odgovarala je ìvotnom osje}ajueuropske kulturne du{e u nastajanju, no zanas danas vi{e nema nikakvog smisla jer jenjezina europocentri~nost, izme|u ostalog,opasna po na{e znanje o povijesnim ~injeni-cama ali i diskriminatorna, jer npr. “tisu}ljet-na povijest poput povijesti Kine ili Egiptaspada na epizodu...”.

Promatrati svjetsku povijest na pravina~in, a to je Spenglerov drugi metodi~ko-ka-tegorijalni imperativ, zna~i otkloniti jo{ jednuneobi~no ~vrstu predrasudu metodi~ko-kate-gorijalne naravi. Naime, povijest se ne moèsre|ivati po principu uzroka i u~inaka jer je takonstrukcija nedopu{teno preno{enje shemeprirodnog poretka na povijesne datosti. PoSpengleru, uz pomo} kauzalnog principa imatemati~ke zakonitosti moèmo shva}atimrtvu prirodu i na taj na~in ste}i mehani~kidojam svijeta, ali za shva}anje ìve prirodenisu dovoljni kruti mehani~ki zakoni i njiho-va uzro~no-posljedi~na su{tina. Za stjecanjeorganskog dojma svijeta moraju se proma-trati ìve forme i razli~iti fenomeni kao sim-boli~an izraz organizama u razvoju. U tompromatranju kauzalnost ili na matematici ute-meljeno prirodno znanstveno mi{ljenje nemoè pomo}i, jer se sve ìvo doga|anje od-vija kao sudbinski razvoj kroz stadijero|enja, uzdizanja, zrelosti, propadanja ismrti.

Tu metafiziku sudbine Spengler obja{njava:

"Sve na~ine, kako se promatra svijet,moèmo kona~no nazvati morfologijom.Morfologija mehani~koga i prostornoga, zna-nost, koja otkriva i ure|uje prirodne zakone ikauzalne odno{aje, zove se sistematika.Morfologija organskoga, povijesti i ìvota,svega, {to imade u sebi neku upravljenost isudbinu, zove se fiziognomika."11

Stoga se historiografija treba odre}i pri-rodnoznanstvene metode (sistematike, kau-


163

10Sravni Julije Makanec, Oswald Spengler, pogovor u O. Spengler,Propast Zapada, Svezak drugi: Svjetskohistorijske prerspektive,Demetra, Zagreb, 1998. str. 502. 11

Ibid., str. 506.

zalnosti), a povjesni~ari bi trebali postatine{to poput umjetnika12:

“Samo se tom morfolo{kom na~inu pro-matranja, koji sada simboli~no tuma~ipovr{inske duhovne i politi~ke pojave kao iz-raz dubljeg zbivanja, otkriva svjetska povi-jest, samo se njemu otkriva svijet kao povi-jest13:

"Umjesto one puste slike linearne svjet-ske povijesti... vidim igru mno{tva mo}nihkultura koje prasvjetskom silom cvatu iz kri-la maj~inskog krajolika uz koji je svaka odnjih strogo vezana ~itavim tokom svojeg op-stanka, a me|u kojima svaka ima ... svojuvlastitu ideju, ... svoj vlastiti ìvot, htijenje,osje}anje, svoju vlastitu smrt. ... Te kulture,ìva bi}a najvi{eg reda, rastu u uzvi{enojnesvrhovitosti poput cvije}a u polju. Poputbiljaka i ìvotinja, one pripadaju Goetheovojìvoj prirodi, a ne Newtonovoj mrtvoj. Usvjetskoj povijesti vidim sliku ... ~udesnognastajanja i propadanja organskih formi."

Razlikovanje svijeta kao povijesti i svije-ta kao prirode podudara se s razlikovanjemideje sudbine i principa kauzalnosti. Sudbinaje intuicija vremena koje se vi{e ne moèokrenuti niti promijeniti, nastalo uvijekproizlazi iz nastaje}eg, pa je tako "osje}anjesudbine temelj spoznavanja uzroka i poslje-dice"(Makanec) u svijetu kao povijesti.

Spengler filozofira, a na {to upu}uje i dru-ge, ne ostavljaju}i nimalo sumnje kako su mu

najva`nija dva rezultata mi{ljenja: uspje{noprikazivanje individualne biti svake kulturekroz prepoznavanje njezinog prasimbola idrugih pripadaju}ih simbola14, te utvr|ivanjeanalogija izme|u kultura kroz uspore|ivanjenjihovih razvojnih faza. Ovo drugo je zaSpenglera posebno va`no, jer se analognepojave u svakoj od kultura mogu ozna~iti kao“istodobne”, tj. kao one koje se uvijek nepo-gre{ivo pojavljuju na odre|enoj fazi razvojasvake kulture. Za Spenglera su “istodobni”npr. Napoleon i Aleksandar Veliki, kriàrskipohodi i trojanski rat, Homer i Pjesme oNibelunzima, izgradnje dvorskih hramova,egipatskih piramida i goti~kih katedrala, bezobzira koliko kalendarski, doista, me|usobnobili udaljeni.

Ako se u svakoj kulturi, dakle, njezin raz-voj odvija uvijek u istim fazama, a zapad-noeuropsko-ameri~ka kultura jo{ nije doìv-jela kona~nu sudbinu svih ostalih kultura,kroz metodu analogije moèmo proricati for-me, pa ~ak i najkrupnije doga|aje i karakte-ristike njihovih glavnih likova, kroz koje }ezapadna kultura u}i u stadij civilizacije tikdo vrata vlastite smrti i nestanka. Kako je fi-lozofsko djelo i nazvano Propast Zapada,zaklju~ujemo kako Spengler ne dvoji o tomeda je Zapad ve} u{ao u stadij civilizacije.

Istina, starost i smrt neke kulture ne zna~ei posvema{nji nestanak njezinih formi. Ba{kao {to nakon ~ovjekove smrti kostur jo{neko vrijeme nazna~uje nekada{nji oblik


164

12"Histori~ar mora da bude umjetnik. Jedan rembrandtskiportret je fizionomika, to je povijest satjerana u jedanmomenat. Rembrandtovi autoportreti jesu jedna posvegoetheovska autobiografija. Sve {to je nastalo i sve {tonastaje, sve je to izraàj jedne du{e: znanosti, umjetnosti,bogovi, bitke i gospodarske forme. Sve to ho}e da budepromatrano okom umjetnika, sve to treba da se u njegovojnajdubljoj dubini neposredno osjeti u svom svojemzna~enju, a ne da se svodi na kauzalne zakone. DonQuijote i Werther portreti su jedne epohe, Faust je portretjedne kulture. Ovdje treba imati goetheovske o~i, trebaosje}ati dubinu njegovih rije~i: 'Alles Vergngliche ist nurein Gleichnis.'" Ibid.

13Rainer Thurnher, OSWALD SPENGLER – Njegova filo-zofija povijesti i njezine politi~ko-ideolo{ke implikacije,predgovor u “Propast Zapada”, Svezak prvi: Oblik i zbilj-nost. Demetra, Zagreb, 1998., str. XXII.

14"Sve {to postoji jest simbol. Po~am od tjelesne pojave -

lica, spodobe, drànja pojedinaca, dru{tvenih slojeva,~itavih naroda -, gdje je to uvijek bilo poznato, pa dotobo`njih vje~nih i op}enitih formi spoznanja, matemati-ka i fizika, sve to govori o bi}u jedne odre|ene i nikojedruge du{e." Sravni kao pod 10, str. 509.

"Neizmjerna samo}a je domovina faustovske du{e. Sve je

ovdje izgubljeno u neizmjernosti. I nedru{tveni bogovi

Wathalle stra{ni su simboli osame. Siegfried, Hamlet,

Tristan, Parsifal, Faust najsamotniji su junaci sviju kultu-

ra. Atena i Apolon mogu se prikazati kipom, ali Bog ger-

manskog kr{}anstva ne. On se pojavljuje u olujnoj fugi

orgulja, u sve~anom koralu jedne kantate. Ovdje ìvi fau-

stovska du{a, o ovome svijetu ne zna ni{ta niti apolonski,

niti magijski ~ovjek." Ibid., str. 510.

ìvog tijela, i civilizacija moè trajati ~ak i po

nekoliko stolje}a iako je kultura nestala

(osim ako smrt ne do|e iznenada zbog utje-

caja vanjskih sila - {to obja{njava nagli kraj

meksi~ke kulture):

“Civilizacija je neizbje`na sudbina kultu-

re... Civilizacije su ... svr{etak; one slijede

postajanju kao ono postalo, ìvotu kao smrt,

razvoju kao uko~enost, zemlji i du{evnom

djetinjstvu ... kao duhovna starost i kameni

svjetski grad koji se i dalje okamenjuje. One

su kraj, neopozivo, ali se unutarnjom

nu`no{}u uvijek iznova dolazilo do njih.”15

Kultura i civilizacija su rije~i koje se po-

nekad nejasno razlikuju, ali u Spenglerovom

metodi~kom aparatu zadobivaju vlastitu jas-

no}u kao izrazi stroge i nu`ne organske uza-

stopnosti.

U civilizacijama kao svr{etku svih kultu-

ra ne postoji npr. umjetni~ka originalnost, ve}

se prakticira eklekticizam kao vrhunski izraz

nemo}i. Dok u kulturama posebno mjesto

imaju religije, kao izraz velike metafizike

svake od kultura, u civilizacijama se {ire atei-

zam, skepsa i nihilizam. Namjesto sna`nih

metafizika u civilizacijama se one zamjenju-

ju plitkom filozofijom ìvota. U civilizaciji

je ~ovjek “svjetina koja bezli~no preplavljuje

gradove, ... raskorijenjena masa, ... moderni

~italac novina, ...’obrazovni’”16. Dok kultura

nezadrìvo ide naprijed kroz sudbinu, civili-

zacija se bavi refleksijama o “problemima

seksualnosti, prehrane, socijalnog stanja”.

Kulture se bave umjetno{}u, dok civilizacije

podnose umjetni~ki obrt kao “obi~nu igru

primitivnim i egzoti~nim oblicima” koja ima

za cilj tek “draènje osjetila i efekt”17.

POLO@AJ I OBLICI ZAPADNOEU-ROPSKO - AMERI^KE KULTUREIZME\U 1800. I 2000. GODINE

Poloàj zapadnoeuropsko-ameri~ke kul-ture izme|u 1800. i 2000. godine, nakonizvr{enog usporednog promatranja, odgova-ra ("istodoban je") periodu helenizma, a tre-nutak oko 1917. i I. svjetskog rata odgovaraprijelazu iz helenisti~kog u rimsko doba.Preciznije: "prijelaz kulture u civilizacijuostvaruje se u anti~kom dobu u 4., a naZapadu u 19. stolje}u"18. Rimski svijet sasvojim osobinama kao {to su strogi smisaoza ~injenice, njegova negenijalnost i barbari-zam, disciplina i prakti~nost, protestantskiduh, pruskost, pruà nam "klju~" za razumi-jevanje vlastitih ìvota i njihove sudbine.Ako smo dosad ìvjeli kao Grci (jer je na{azapadnoeuropsko-ameri~ka kultura bila unastajanju i razvoju), od "danas" }emo egzi-stirati poput Rimljana koji su dominiralianti~kom civilizacijom, tj. zadnjom fazom uìvotnom ciklusu anti~ke kulture. Istina, raz-vitak zapadnoeuropsko-ameri~ke kulturerazlikuje se na povr{ini u mnogim elementi-ma od razvitka helenizma, ali ti su razli~itipojavni oblici ipak "jednaki po unutra{njemporivu {to velike organizme sili na njihovodovr{avanje"19.

"Mi bismo ovdje, crtu po crtu, od 'trojan-skog rata' i kriàrskih vojni, Homera i Pjesmeo Nibelunzima, preko dorike i gotike, dioni-zijskog pokreta i renesanse, Polikleta iSebastijana Bacha, Atene i Pariza, Aristotelai Kanta, Aleksandra i Napoleona, sve do sta-dija razvoja svjetskog grada i imperijalizma,prona{li u objema kulturama stalni alter egovlastite zbilje."20

Rimljani se kao bezdu{ni ljudi li{enismisla za filozofiju i profinjenu umjetnost,rasni do brutalnosti, bezobzirno naklonjenirealnim ishodima, posjednici sakralnog pravakoje je ~ak odnose izme|u bogova i ljudi


165

15Sravni kao pod 13, str. XXV.

16Ibid.

17Ibid.

18Sravni kao pod 9, str. 41.

19Ibid., str. 35.

20Ibid., str. 41.

ure|ivalo kao me|u privatnim osobama, na-laze zapravo izme|u helenske kulture ini~ega. Sve je to bilo druga~ije u Ateni, pa sugr~ka du{a i rimski intelekt odrednice razlikaizme|u kulture i civilizacije.

"A to ne vrijedi samo za antiku. Uvijek seiznova pomalja taj tip duhovno sna`nih, pot-puno nemetafizi~kih ljudi. Oni u svojim ru-kama drè duhovni i materijalni usud svakogkasnog doba. Oni su proveli babilonski, egi-patski, indijski, kineski, rimski imperijali-zam. U takvim vremenima budizam, stoici-zam i socijalizam kona~no stasaju kao raspo-loènja svjetskih razmjera, koja su kadra ucijeloj njegovoj supstanciji jo{ jednom zah-vatiti i preoblikovati ~ovje~anstvo koje segasi. îsta civilizacija, kao historijsko zbi-vanje, sastoji se sad u postupnoj razgradnjioblika {to su poprimili anorganski sadràj,{to odumiru."21

Na prijelazu iz kulture u civilizaciju svese iole zna~ajne duhovne odluke donose usvega tri-~etiri svjetska grada, "koji su savsadràj povijesti upili u sebe i spram kojih secjelokupno podru~je kulture srozava na rangprovincije, a ona opet samo jo{ svjetske gra-dove treba da hrani ostacima svog vi{egljudstva"22. Svjetski grad i provincija su te-meljni pojmovi svake civilizacije, jer vele-grad (koji je pobijedio male, glasovite grado-ve kao {to su npr. Firenca, Salamanka, Pragitd.) sa svojim novim nomadom, parazitom,tradicije li{enim ~ovjekom ~injenica, areli-gioznim, inteligentnim, neplodnim, s dubo-kom odbojno{}u spram seljaka, ~ovjekommase, ~ini jedan novi iskorak prema kraju."Nakon Sirakuze, Atene, Aleksandrije dolaziRim. Nakon Madrida, Pariza, Londona dola-ze Berlin i New York."23

U svjetskom gradu dominira kozmopoli-tizam namjesto zavi~ajnosti (duboki odnos,koji dobiva svoj smisao ~im barbarin preraste

u kulturnog ~ovjeka, a ponovno ga gubi ~imcivilizirani ~ovjek uzme za svoju lozinku"gdje je dobro, tu je domovina"), hladni smi-sao za ~injenice umjesto strahopo{tovanja zaono {to je predajom o~uvano i iz tla izraslo,znanstveno bezvjerje, "dru{tvo" umjestodràve, prirodna umjesto ste~enih prava. Usvjetskom gradu dominira novac kao anor-ganska, apstraktna veli~ina, "odvojena odsvih odnosa spram smisla plodonosnog tla,spram vrijednosti izvornog ìvljenja". Totako|er razlikuje Rimljane pred Grcima. Usvjetskom gradu ìvi masa, ne ìvi narod.Masa ne razumije ni{ta od onoga {to je pre-dajom o~uvano, ona je neprijatelj svake kul-ture - plemstva, crkve, povlastica, dinastije, uumjetnosti protiv konvencija, a u znanostiprotiv granica mogu}nosti spoznaje. Takvakasna vrsta ljudske egzistencije, bez budu-}nosti, povezana s praljudskim instinktima istanjima, ìvi uz pokli~ panem et circenses, ajedan novi naturalizam u pogledu svega sek-sualnog i socijalnog neizbje`na je supstanci-ja kasnih oblika ljudske egzistencije u civili-zaciji.

Neizbje`na kob takve egzistencije i njezi-ni pojavni oblici upu}uju nas na razmatranjedana{njih egzistencijalnih kriza. Primjeri izrimskog ìvota su sna`ni simboli, poput slikekoju imamo o stanovanju rimskog naroda usilnoj bijedi vi{ekatnih najamnih vojarni su-mornih predgra|a - a najamne su se ku}e od{est do deset katova pri najvi{e tri metra {iro-koj ulici ~esto ru{ile zajedno sa svojim stana-rima, ravnodu{nog primanja uspjeha vojnihekspanzija ili tek s nekom vrstom sportskoginteresa, ili one o napu{tanju rodnih ku}a obi-telji starog osiroma{enog plemstva i prese-ljenje u najamne ku}erine jer nisu sudjelova-li u prljavim rimskim financijskim {pekulaci-jama, pa ubacivanje le{eva puka zajedno saìvotinjskim i sme}em velegrada u groznemasovne grobnice, putuju}a rulja prebrzooboga}enih Rimljana {to s nevjericom bulji udjela Periklova doba za vrijeme posjeta rase-ljenoj Ateni (koja je ìvjela od tog "turizma"i zaklada bogatih stranaca, npr. ìdovskog


166

21Ibid.

22Ibid.

23Ibid.

kralja Heroda), a ti nam simboli omogu}ujuprepoznavanje i tuma~enje simbola dana-{njeg i svijeta budu}nosti koji }e ìvjeti u"rimskom stilu".

Razvoju svjetskog grada komplementarnaje pojava imperijalizma kao "civilizacije u~istom stanju" i "tipi~nog simbola svr{e-tka"24. Razlika izme|u kultiviranog i civilizi-ranog ~ovjeka jest u tome {to prvi usmjeravasvoju energiju prema unutra, a drugi premavan, ali je iz istih razloga {irenje i svakovrsnaekspanzija karakteristika svih dozrelih civili-zacija, bez obzira radilo se o Rimljanima,Arapima ili Kinezima. Ekspanzija je usud ko-jem se ne mogu oduprijeti niti volja svjesnogpojedinca niti volja cijelih klasa i naroda.

"Ekspanzivna je tendencija kob, neka de-monska i golema sila, {to kasnog ~ovjekasvjetskog stadija zgrabi, sili da joj sluì i tro{iga, htio on to ili ne htio, bio on toga svjestanili ne. @ivot je ozbiljavanje mogu}eg, a za~ovjeka koji se sluì mozgom dane su samoekstenzivne mogu}nosti. ... duh (je) komple-ment rasprostiranju"25.

U ekspanziji se "pod uspje{nom politi-kom razumijeva jedino teritorijalni i finan-cijski u~inak"26. Prema Spenglerovommi{ljenju na po~etku XX. stolje}a zapad-noeuropsko-ameri~ka civilizacija se jo{ nijeutjelovila u tom duhu, ali do te }e ekspanziv-ne "energije i ~isto}e" zapadna civilizacijazasigurno do}i. No to }e za zapadnoeurop-skog i ameri~kog ~ovjeka ujedno biti ikona~ni kraj povijesti.

S te to~ke promatranja Imperium Roman-um nije vi{e jedinstveni povijesni fenomen,nego normalni "proizvod stroge i energi~ne,svjetsko-gradske, eminentno prakti~ne du-hovnosti", svr{etak koji se ve} nekoliko puta

dogodio, ali kao takav nije bio prepoznat ishva}en. Ta civilizirana duhovnost obilje`jeje svake kasne faze u razvoju svake kulture iprema tome "budu}nost Zapada nije beskraj-ni uspon i napredak u pravcu na{ihtrenuta~nih ideala ... nego jedan u pogleduoblika i trajanja strogo ograni~eni i neizb-je`no odre|en pojedina~ni historijskidoga|aj od nekoliko stolje}a, koji se, iz danihprimjera, moè sagledati i u bitnim crtamaprocijeniti"27.

Tom unaprijed odre|enom ishodu razvojasvake kulture i nadolasku imperijalizma u ci-vilizaciji ni{ta ne moè izbje}i i to se nemoè promijeniti. U svakodnevnom ìvotupojedinac, a Spengler je i osobno te{ko pod-nosio spoznaju da ìvi u civilizaciji, samo tomoè htjeti (a to je ujedno i njegova odgo-vornost prema civilizaciji) ili uop}e ni{ta. Tase sudbina mora voljeti, a alternativa je o~aj ususretu sa ìvotom i budu}no{}u:

"... tko ne osje}a ono veli~ajno {to jesadràno u toj djelatnosti mo}nih inteligenci-ja, u toj energiji i disciplini ~eli~nih naravi, utoj borbi s najhladnijim, najapstraktnijimsredstvima, tko s idealizmom nekog provin-cijalca zaobilazi i traì ìvotni stil proteklihvremena - taj se mora odre}i razumijevanjapovijesti, proìvljavanja povijesti, volje zastvaranjem povijesti."28

OBLIKOVNI SVIJET PRIVREDNOG@IVOTA – NOVAC I STROJ U ZA-PADNOEUROPSKO - AMERI^KOJKULTURI

Privrednu povijest visokih, razvijenihkultura ne moè se razumjeti ukoliko kaoto~ku motri{ta zauzmemo neku poziciju unu-tar same privrede. Privredno mi{ljenje i dje-lovanje, naime, nije samostalna vrsta ìvotave} je jedna strana ìvota. Dana{nja svjetskaprivreda, a termin "svjetska" koristi i sam


167

24Ibid., str. 46.

25Ibid. str. 46 - 47. Na istim stranicama nailazimo i na ovo

proricanje: "Ma koliko se dana{nji, jo{ nerazvijeni socija-lizam protivi ekspanziji, on }e jednog dana, sa svom èsti-nom sudbine, biti njezin najva`niji nosilac."

26Ibid., str. 47.

27Ibid., str. 49.

28Ibid., str. 48.

Spengler, koja se ve} oko 250 godina "fanta-sti~no, opasno, kona~no gotovo o~ajnopodiè", nije ipak op}eljudska pojava ve}isklju~ivo zapadna i stoga nu`no dinami~ka.Od Humea i Smitha preko Marxa i dana{njihsljedbenika u ekonomskoj se analizi, ina~eizgra|enoj od samih specifi~no "engleskihpretpostavki", "engleskog odnosa svjetsketrgovine i eksportne industrije u jednoj zem-lji bez seljaka", ne radi ni{ta drugo do sa-moanaliziranja privrednog mi{ljenja jedne je-dine kulture i to na jednom jedinom stupnju.Ta je samoanaliza potpuno racionalisti~ka ipolazi u svojim istraìvanjima od materije injezinih uvjeta, zanemaruju}i pri tome or-gansko, duhovno i stvarala~ko. Ona privredniìvot doìvljava kao ne{to mehani~ki postavl-jeno i u sebi zatvoreno, obja{njivo bez ostat-ka iz vidljivih uzroka i djelovanja. Taj jena~in promatranja sistematski, a ne povijesnii vjeruje u bezvremensku ispravnost svojihpojmova i pravila te ~astoljubivo èli posta-viti jednu metodu ispravnog vo|enja privre-de. Fijasko je takve ekonomske analize vidl-jiv npr. iz ~injenice da je propalo predvi|anjegra|anskih teoreti~ara po kojem prvog svjet-skog rata ne}e biti jer bi privredne posljedicemobilizacije iznudile prekid rata za nekolikotjedana.

Nasuprot takvom racionalisti~kom, en-gleskom shva}anju privrede, privredni seìvot visokih kultura, s njihovom po stupnju,tempu i trajanju istovrsnom izgradnjom, nemoè razumjeti bez razumijevanja privred-nog stila. Stil je povezan s du{om, a da bispoznali du{u moramo se prihvatiti fiziogno-mije (morfologije organskog).

"Svaki privredni ìvot izraz je du{evnogìvota"(Spengler) jer du{evni ìvot oblikujeprivredno-djelatno bi}e u njegovom simbo-li~kom oblikovanju ekonomske "tvari" povlastitoj nutrini. Takvo, druk~ije, "neengle-sko" shva}anje privrednog ìvota, kojegSpengler pripisuje njema~kom duhu, a kojeje s one strane i kapitalizma i socijalizma kaomaterijalne analize tek privredne povr{ine,nadaje se kao izvor iscrpnog ekonomskog

analiziranja od kojeg se o~ekuju druga~iji re-zultati od op}e poznatih gra|anskih analiza."Privredno mi{ljenje, kao i pravno, stoji predsvojim pravim razvojem koji danas, kao i he-lenisti~ko-rimskom dobu, tek tamo zapo~injegdje su umjetnost i filozofija neopozivo po-stali pro{lost."29

Privreda, kao i politika, pripada rasi(krvi) i ne upravlja se prema istinama (kaonpr. religija i znanost) ve} prema ~injenica-ma. I privreda i politika sluè ìvotu da zapovijest bude “u formi”. @ivot se pomo}unjih odràva, {tovi{e, pomo}u njih èli ioja~ati, nametnuti se. Privredom se ìvotsluì da osigura vlastito postojanje samo zasebe, a politikom postojanje prema drugima.“Tome je tako nepromjenjivo od najjedno-stavnijih jednostani~nih biljki do jata i naro-da krajnje slobodnog u prostoru gibljivihbi}a”30. Ishraniti se i izboriti se: razlike u ran-gu obje strane ìvota daje spoznati njihov od-nos prema smrti. Naime, neuspjeh u privred-nom ìvotu ~itave narode, uslijed gladi npr.,izru~uje “ru`nom, prostom, sasvim nemetafi-zi~kom na~inu ìvotnog straha, pod kojim sevi{i svijet oblika kulture naglo slama, ipo~inje gola borba za opstanak ljudskih zvi-jeri”31. Smrt od politike, koja pojedince i na-rode moè povu}i u oruànu borbu, ipak jesmrt za ne{to (ideju, cilj), dok je smrt od gla-di samo smrt uslijed ne~ega.

Privreda, koja kao i politika nije u potraziza istinama i koja poti~e od rasne strane ìvo-ta, ne posjeduje stoga nikakav moral.Pojmovi kao “nesebi~an” i “bezgrje{an” be-smisleni su za privredni svijet koji se isk-lju~ivo bavi ~injenicama. Nasuprot tome, usvijetu sve}enika i znanstvenika isklju~ivo sebavi istinama. Stoga je za ta zanimanja bijegod privrede i politike kao ~injenica “ovogasvijeta” gotovo imperativ. “To nau~ava


168

29Ibid., str. 461.

30O. Spengler, Propast zapada, Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektive, Demetra, Zagreb, 1998., str. 461.

31Ibid., str. 462.

Isusovo doba kao i ono sv. Bernarda, te te-meljni osje}aj u dana{njem rustvu, a isto takoi na~in ìvota jednog Diogena ili Kanta.Zbog toga ljudi odabiru dragovoljno siro-ma{tvo ili stranstvovanje (Wanderschaft - pu-tovanje, obilaènje neke zemlje, nekog dijelasvijeta, pje{a~enje, lutala~ki ìvot) ili bjeè umona{ke }elije i sobe u~enjaka. Religija, ilifilozofija, nikada se ne bave privredom, negoto uvijek ~ini samo politi~ki organizam crkveili socijalni organizam nekog teoretiziraju}egdru{tva. To je uvijek kompromis s “ovim svi-jetom” i "znak volje za mo}i.”32

Dok se oblici vi{eg privrednog ìvota od-vijaju u kulturama, niì se oblici privrednogìvota odvijaju u biljkama i ìvotinjama. Ubiljkama se privredni ìvot odvija na njoj i unjoj (a taj je biljkoviti i sneni element nepro-mijenjen i u osnovi "privrede" ljudskog tijela,gdje u obliku organa za optok krvi vodi svojneobi~ni i bezvoljni ìvot), dok se kod ìvo-tinja biljkovitom bivstvovanju pridruùje ibudnost, osje}aju razumijevanje, a s tim i pri-sila na samostalnu brigu za ìvotom. Ovo jerazdjelnica na kojoj se javlja strah od ìvotakoji dovodi do "pipanja", "tj. odre|enog od-vajanja razumijevanja od osje}anja". Naistom je mjestu utvrdiva i to~ka na kojoj ~ov-jek postaje ~ovjek: "ôvjek je zapravo ~ovjekna stupnju kada se njegovo razumijevanje os-lobodilo od osje}anja te se kao mi{ljenjestvarala~ki upli}e u odnose izme|u mikro-kozmosa i makrokozmosa".33

Privreda je samo "podloga" bilo kojegoblika smislenog postojanja. Izostanak uspje-ha privrede u stvaranju adekvatne materijalnebaze dovest }e do izostanka vi{ih formi kul-ture - politike, filozofije i religije. [to se,pak, ~ovjek povijesno vi{e uzdiè, po dubinisimbolike i snazi izraza njegova politi~ka ireligiozna htijenja sve vi{e nadilaze sve ono{to po oblikovnom i sadràjnom bogatstvu,dubini simbolike i snazi izraza moè ponudi-ti privreda. U kona~nici, zapravo, nije va`no

da je ~ovjek u kondiciji ("u formi") ve}"za{to je tu".

Svaki se vi{i privredni ìvot zapo~injerazvijati uz i kroz selja{tvo. Selo i selja{tvovodi i predstavlja proizvo|a~ku vrstu privre-de koju karakterizira proizvodnja i potro{njaza sebe i specifi~ni pogled na svijet. Seoskostanovni{tvo ìvi potpuno seoski na slobod-nom zemlji{tu uz koje postoji jo{ samo trg,puko sastajali{te selja~kih interesa. Razmjenaje u to vrijeme proces uz pomo} kojeg dobrasamo "iz jednog ìvotnog kruga prolaze udrugi". Za ta dobra ne postoji op}e mjerilovrijednosti, kao ni za zlato i kovani novac,ve} je njihova vrijednost procijenjena odìvota, "prema promjenljivoj, osje}anoj mje-ri trenutka". U taj se i takav optjecaj dobaranakon nekog vremena uklju~uje trgovac, aliispo~etka samo kao posrednik i organ seo-skog prometa. No, ~im je trg (Markt) postaogradom, a unutar gradskih zidina gra|ani ko-jima proizvo|a~ki ìvot "tamo vani" nijeni{ta do tek sredstva i objekta, proizvo|a~kojse vrsti privrede pridruùje osvaja~ka vrstaprivrede, trgova~ka i posredni~ka, koja seproizvo|a~kom sluì kao svojim objektom,od nje se hrani, stavlja je u obvezu pla}anjarazli~itih nameta ili je jednostavno plja~ka. Utoj su osvaja~koj privredi razvijene djelatno-sti politike i trgovine - a one se u svojimpo~ecima nikako ne mogu razdvojiti jer suobje vladala~ke, osobne, ratni~ke, plja~ka{ke,s gla|u za mo}i i plijenom i reprezentantiumije}a postizanja materijalnog uspjeha nadprotivnikom kroz duhovnu nadmo}nost -"obje su nadomjestak rata drugim sredstvi-ma". Na~in ìvota trgovine je jedan "finiparazitizam, potpuno neproduktivan i zatoposve stran i lutala~ki, 'slobodan' te du{evnoneoptere}en obi~ajima i navikama zemlje, je-dan ìvot koji se hrani drugim ìvotom". Ugradu, s gradskim ìvotom i gra|anima kojivi{e nisu povezani s tlom kao dobrom (zem-lja je postala imetak), po~inje pretvorba do-bra u robu, razmjene u promet, a umjesto"mi{ljenja u dobrima dolazi mi{ljenje u nov-cu".


169

32Ibid., str. 464.

33Ibid.

"Za seljaka ranog doba 'njegova' je kravaponajprije upravo bi}e, a tek onda dobro zarazmjenu; a za privredni pogled pravoggra|anina postoji samo apstraktna nov~anavrijednost u obli~ju krave, koja se u svakovrijeme moè pretvoriti u obli~je, recimo,banknote. A isto tako pravi tehni~ar neuo~ava u glasovitu vodopadu jedinstvenuigru prirode, nego ~isti kvantum neisko-ri{tene energije".34

Novac je jedna kategorija mi{ljenja, kaomatemati~ko, pravni~ko ili tehni~ko. Ovu jekategoriju mi{ljenja proizvelo mi{ljenjegra|anina, "~ovjeka bez korijena". Dràvamase upravlja iz gradova u kojima, dakle, domi-nira gradska nov~ana privreda. Na kraju raz-voja svake kulture, a u osvit civilizacije,nov~ana se privreda uzdiè do diktature nov-ca, istodobno s pobjedom demokracije svjet-skih gradova. Kona~no, svjetski grad uznosiciviliziranu svjetsku privredu35, "koja isijavaiz sasvim uskih krugova nekolicine sredi{ta, aostatak sebi podre|uje kao provincijsku pri-vredu". Prema Spengleru, ve} se u njegovodoba svjetska privreda trebala nazivati svjet-skogradskom privredom, kao {to je to onauvijek i u svim civilizacijama bila. Jer, "osudbini se privrede odlu~uje samo jo{ namalo to~aka, na nov~anim mjestima, uBabilonu, Tebi, Rimu, u Bizantu i Bagdadu, uLondonu, New Yorku, Berlinu i Parizu"36.

Razvojem svjetskih gradova i ìvot u nji-ma postaje sve "izvje{ta~eniji, finiji, zamr{e-niji":

"Velegradski radnik u cezarskom Rimu, uHarun al-Ra{idovom Bagdadu i u dana{njemBerlinu mnogo toga doìvljava kao samo posebi razumljivo, {to se bogatom seljaku dale-ko na selu ~ini kao bezumni luksuz, ali ta sa-morazumljivost te{ko se postiè i te{ko seodràva; kvantum rada svih kultura raste u

ne~uvenoj mjeri, te se tako na po~etku svakecivilizacije razvija jedna intenzivnost pri-vrednog ìvota, koja je u svojoj napetostipretjerana i stalno ugroèna, te se nigdje nemoè dugo odràti. Kona~no se stvara kruto itrajno stanje s neobi~nom mje{avinom rafini-rano produhovljenih i sasvim primitivnihcrta, kao {to su ga Grci upoznali u Egiptu, ami u dana{njoj Indiji i Kini, ako ne nestajepred podzemnim nadiranjem neke mlade kul-ture, kao anti~ke u Dioklecijanovo doba."37

U civilizacijama kao krajnjim to~kama urazvoju kultura dolazi do redukcije svijetaoblika. Zbog toga se u njima javljaju obrisipukog odrànja ìvota u svoj svojoj "nagostii prodornosti". Stadij civilizacije svake kultu-re iznjedri plitke mudrosti o "gladi i ljubavi"kao pokreta~kim snagama. I dok je takvu "fi-lozofiju" u ranijim razvojnim fazama svakakultura ìgosala kao besramnu, u civilizacija-ma logos ìvota nije njegovo snaènje zaneku zada}u ve} je smisao sadràn u lagod-nosti i udobnosti, u panem et circenses. U ci-vilizacijama, nadalje, {iroke i sna`ne politikeprestaju odre|ivati sudbinu pojedinca i naro-da, a namjesto njih nastupa privredna politikakao najva`nija politika i ~esto svrha samojsebi.

Faustovski novac, onaj koji ima silu ifunkciju, mijenja i stil privrednog mi{ljenja, aprvi se nagovje{taj toga javlja ve} u na~inu nakoji su Normani oko 1000. godine svoj plijenu zemlji i ljudima organizirali u privrednumo} ({to podsje}a na egipatsku upravuStarog carstva i kinesku iz najranijeg D{u-doba): od Normana potje~u rije~i ~ek, kontoi kontrola. S rimskim pravom38, koje izjed-na~uje stvari i tjelesne veli~ine, a koje je za-padna kultura preuzela ve} u goti~ko doba, ieuklidskom matematikom (pojam broja kao


170

34Ibid., str. 473.

35Od sredine 18. stolje}a, najprije u Engleskoj, po~inje civi-lizirana, privredno-velegradska politika.


37Ibid., str. 468.

38"Pravna znanost svoj pravi zadatak do sada jo{ nije spoz-nala, ali je on postavljen u ovom stolje}u, i pri tom zahti-jeva ono {to je za rimskog pravnika bilo samorazumljivo,unutra{nju kongruenciju privrednog mi{ljenja i pravnogmi{ljenja te istodobnu prisnost oba." Ibid., str. 483.

veli~ine), dovr{en je proces stjecanja domi-nacije novca nad dobrima39, te se i trgovac odorgana seoske privrede mogao uzdi}i do go-spodara ~itavog privrednog ìvota. Veliki setrgovac uglavljuje izme|u proizvo|a~a i po-tro{a~a prisiljavaju}i oba da rade u njegovominteresu.

Proizvo|a~koj i posredni~koj privredi sena daljem stupnju razvoja pridruùje tre}iprivredni na~in - prera|iva~ki na~in tehnike uobliku bezbroj zanata, obrta i zvanja. Na tajse na~in razmi{ljanje o prirodi dovodi dostvarala~ke primjene. îtav se ìvot u tomprivrednom na~inu bazira na dinamici - ono{to je bitno jesu organizacijski talenti, prona-laza~ki duh, krediti, ideje, metode, energetskiizvori. Jedino va`no je, zapravo, misliti, pasukladno tome sav izvo|a~ki rad, {to ga npr.Marx jedino uzima k znanju i priznaje, nijeni{ta drugo do funkcija pronalaza~kog,ure|uju}eg, organiziranog rada, kojiizvo|a~kom daje smisao, neku vrijednost imogu}nost da uop}e bude u~injen. "Cijela jesvjetska privreda od pronalaska parnog stro-ja tvorba posve malog broja nadmo}nih gla-va, bez ~ijeg izvanredno vrijednog rada svedrugo ne bi postojalo ... postoje subjekti iobjekti svake vrste vo|enja ìvota, a razlika

je tim izraàjnija {to je ìvot zna~ajniji, obli-kovaniji ... svaka struja postojanja sastoji seod manjine vo|a i sna`ne ve}ine vo|enih,svaka vrsta privrede, dakle, od rada vo|e i odrada izvo|a~a."40

Kapitalizam postoji tek sa "svjetsko-grad-skim bivstvovanjem jedne civilizacije, i ogra-ni~ava se na sasvim mali krug onih koji tobivstvovanje predstavljaju svojom osobom iinteligencijom"41. Knjiènje vrijednosti, "~ijije apstraktni sistem dvojnim knjigovodstvomu neku ruku odvojen od osobnosti, te daljeradi vlastitom unutra{njom dinamikom",proizvelo je moderni kapital "~ije polje silaobuhva}a cijelu Zemlju"42.

Tehnika visokih kultura zapo~inje tekonda kada si ~ovjek dopusti slobodu izigra-vati boànstvo. Od tada ljudi vi{e neoslu{kuju samo hod prirode i ne pamte samonjezine znakove, ve} ju nastoje opona{atisredstvima i metodama koje iskori{tavaju za-kone kozmi~kog takta. Ponajprije su akumu-lirali pronalaske (koji su ~esto bili zaborav-ljeni ili izbjegavani): vatru, obradu kovine,alate, oru`je, plug i ~amac, gradnju ku}a, uz-gajanje ìvotinja i biljaka. No, svi ti pronalas-ci i tehni~ka znanja, {to je paradoks, nikadanisu stvorena u ozbiljnoj namjeri ure|enjaìvota.

Faustovska tehnika, kojom se sluì Faustkao tipi~ni zapadnjak, je ne{to sasvim drugood prvobitne tehnike i tehni~kih vje{tina. Tatehnika jo{ od vremena najranije gotike na-valjuje na prirodu u te`nji da njome ovlada.Zapadni mudrija{ ho}e upravljati svijetom posvojoj volji, dok je anti~ki samo "promatrao"svijet a arapski, pak, teì da kao alkemi~arprona|e ~arobno sredstvo, kamen mudraca,pomo}u kojeg }e prisvojiti prirodno blagobez muke. Faustovski izumitelj i pronalaza~je ne{to toliko jedinstveno da se svakom pro-matra~u iz drugih kultura mora ~initi krajnjeneobi~nim i nerazumljivim. [tovi{e, ~itava je


171

39"Novac je, napokon, oblik duhovne energije u kojoj su

saèti vladarska volja, politi~ka, socijalna, tehni~ka, mi-saona stvarala~ka snaga, ~e`nja za ìvotom velikog sklo-pa. Shaw ima potpuno pravo: 'Op}e {tovanje novca jedinaje nadom ispunjena ~injenica u na{oj civilizaciji ... novaci ìvot su nerazdruìvi ... novac je ìvot". Civilizacija, da-kle, ozna~uje stupanj kulture na kojemu su tradicije iosobnost izgubili svoju neposrednu vrijednost, a svaka seideja mora ponajprije u mislima preina~iti u novac da bi seozbiljila. Na po~etku ~ovjek je bio imu}an, jer je biomo}an. Sada je mo}an zato {to ima novac. Tek novacuzdiè duh na tron. Demokracija je dovr{enoizjedna~avanje novca i politi~ke mo}i". Ibid., str. 476.

"Faustovsko nov~ano mi{ljenje 'obuhva}a' ~itave konti-nente, vodene snage ogromnih rije~nih slivova, snagumi{i}a stanovni{tva dalekih krajeva, ugljenokope,pra{ume, prirodne zakone i pretvara ih u financijsku ener-giju, koja bi se bilo gdje, u obliku novinstva, izbora,budèta i vojske upotrijebila za ostvarenje vladala~kih ci-ljeva. Stalno nove vrijednosti izvla~e se iz poslovno jo{ in-diferentnog svjetskog stanja, 'usnuli duhovi zlata', kao {tokaè John Gabriel Borkmann; a {to, neovisno o tomu,stvari jo{ predstavljaju, privredno se zaista ne uzima u ob-zir.", ibid., str. 477

40Ibid., str. 484-485.

41Ibid., str. 486.

42Ibid.

faustovska, zapadna kultura stvarala~ka du{a,u njoj svi i u svakom trenutku strastveno na-stoje "razotkriti ono {to se ne vidi, izvu}i nasvjetlost unutra{njeg oka da bi ga se domo-glo".

Faustovsko tehni~ko mi{ljenje ima reli-giozno podrijetlo. Ranogoti~ki pobo`ni pro-nalaza~i u "svojim su samostanskim }elija-ma" molili i otimali tajnu Bogu, {pekuliraju}ipri tome kako mu na taj na~in najbolje sluè.Tu je i tako nastao Faustov lik43, simbol, zna-men i predstavnik prave pronalaza~ke kultu-re: "Scientia experimentalis, kako je RogerBacon najprije bio definirao prirodnoistraìvanje, zapo~inje nasilno ispitivanjeprirode s polugama i zavrtnjima, ono {to kaorezultat leì pred na{im o~ima po ravnicamadana{njice posijanim tvorni~kim dimnjacimai tornjevima za dizalice. Ali je za sve njih po-stojala i prava faustovska opasnost, da je vragimao u igri svoje prste, da bi ih u duhu odveona ono brdo gdje im obe}aje svu mo} Zemlje.To je smisao sna onih ~udnih dominikanacakakav je Petrus Peregrinus, o perpetuum mo-bile, s kojim bi se Bogu istrgla njegova sve-mo}. Tomu su ~astoljublju uvijek ponovnopodlijegali; boànstvu su iznu|ivali njegovutajnu da bi sami bili Bogom. Oslu{kivali suzakone kozmi~kog takta da nad njima izvr{enasilje, te su tako stvorili ideju stroja kao

malog kozmosa koji se pokorava jo{ samo~ovjekovoj volji."44

Ideja stroja koji se pokorava samo ~ovje-kovoj volji ostvarena je u pronalasku parnogstroja. Ugljen i vodene snage prirodepove}avaju u milijardama konjskih snagasnagu parnog stroja. Kao posljedica dolazipove}anje stanovni{tva i to do brojke koju ni-jedna druga kultura nikada ne bi dràla nimogu}om. Kako bi mogao opsluìvati stroj,ljudski ìvot postaje ne{to dragocjeno, a rad,tamo negdje od 18. st., gubi svoje omalo-vaàvaju}e zna~enje i zadobiva pa`nju ~ak ietike. Od tada, tako|er, strojevi sve vi{e oba-vijaju Zemlju "tkivom finih sila, struja i na-pona": "Njihovo tijelo postaje sve duhovnije,sve tajanstvenije. Ti kota~i, valjci i poluge negovore vi{e. Sve {to je odlu~no povla~i se usebe. Stroj se osje}alo kao |avolsku stvar, i spravom. On u o~ima vjernika ima zna~enjesvrgavanja Boga. On ~ovjeku izru~uje svetukauzalnost i biva {utke, neodoljivo, s nekomvrstom sveznanja koje gleda naprijed, od nje-ga stavljen u pokret."45

Tehnika omogu}uje ~ovjeku kao mikro-kozmosu osje}aj nadmo}i nad makrokozmo-som. Taj se trijumf vjerojatno nikada vi{ene}e posre}iti niti jednoj kulturi, a i u ovoj }evjerojatno trajati relativno mali broj stolje}a.Na{e znanje ("broj~ano iskustvo") koje na vi-sokim stupnjevima civilizacije pretvaramo utehniku moè vladati tajnom, ali je nije ot-krio. Tajna ne}e manje moriti. @ivot se sluìtehnikom kao ~arobnim klju~em, ali ta }etehnika u visokoj civilizaciji i njezinim veli-kim gradovima u jednom trenutku otkazatiposlu{nost ìvotu i nametnut }e mu se kao ti-ranin. Taj }e trenutak biti obiljeèn orgijomtehni~kog mi{ljenja oslobo|enog okovamagi~kih razmjera - po~etak toga Spenglerzamje}uje upravo u njegovo vrijeme.


172

43"To je onaj ìvotni osje}aj koji prodire van i uvis, i stogaduboko srodan gotici, koji je u djetinjstvu parnog strojado{ao do izraza kroz monologe Goetheovog Fausta.Opijena du{a ho}e preletjeti prostor i vrijeme. Neizreciva~e`nja privla~i u bezgrani~ne daljine. ôvjek bi htio da seodvoji od zemlje, da nestane u beskraju, napusti okovetijela i kruì u svemiru pod zvijezdama... Stoga nastaje tajfantasti~ni saobra}aj koji prokrstari kontinente za nekoli-ko dana, koji u plove}im gradovima prelazi preko oceana,bu{i planine, tutnji u podzemnim labirintima, prelazi odstarog, odavno u svojim mogu}nostima iscrpljenog par-nog stroja na plinski stroj, te se od cesta i pruga uzdiè doleta u zraku; stoga se izgovorena rije~ trenuta~no prenosipreko svih mora; stoga izbija to ~astohleplje rekorda idimenzija, divovske hale za divovske strojeve, ogromnibrodovi i lukovi mostova, lude gra|evine koje se uzdiùdo oblaka, basnoslovne sile koje su zbijene u jednu to~ku,odakle se pokoravaju ruci djeteta, tutnje}a, uzdrhtala,bruje}a djela od ~elika i stakla, u kojima se si}u{ni ~ovjekkre}e kao gospodar i kona~no osje}a prirodu pod sobom."Ibid., str. 494.

44Ibid., str. 493. Na taj su na~in za one kojima je pobo`nost

bila sve i koji su od po~etka vjerovali da je stroj od vragapo~inili grijeh. Prava je vjera ka`njavala sve takve - odBacona do Giordana Bruna.

45Ibid., str. 494.

Pod tiranijom tehni~kog mi{ljenja i strojafaustovski ~ovjek postaje rob svoga stvara-la{tva. "Njegovu brojnost i osnovu njegovogodrànja ivota stroj je usmjerio na jedan put,na kojem nema zastoja ni koraka unatrag.Seljak, obrtnik, ~ak i trgovac pojavljuju seodjednom kao nebitni u odnosu na tri oblika,koja je stroj odnjegovao na putu svog razvo-ja: poduzetnik, inènjer, tvorni~ki radnik. Izjedne sasvim male grane obrta, prera|iva~keprivrede, izraslo je, samo u toj kulturi i ni ujednoj drugoj, sna`no stablo koje baca sjenuna sva ostala zanimanja: privredni stroj stroj-ne industrije. On prisiljava poduzetnika kao itvorni~kog radnika na poslu{nost. Obojica surobovi a ne gospodari stroja, koji tek sad raz-vija svoju |avolsku tajnu mo}."46

No, razvoj privrednog oblika u ìvotu za-padne civilizacije ni tu ne zavr{ava. Iako jeindustrija uz pomo} tehni~kog mi{ljenja istrojeva zavladala zemaljskom kuglom, i onaje, poput selja{tva, zapravo vezana za zemlju- ona ima svoje stani{te i izvore sirovina kojiproistje~u iz tla. Krajnji razvoj dosegnut }e setek s potpuno oslobo|enim svijetom financi-ja: "Banke, a s njima i burze razvile su sepo~ev{i od 1789. god. na kreditnoj potrebi doneslu}enih razmjera rastu}e industrije u vla-stitu silu i one ho}e postati, kao i novac usvim civilizacijama, jedina mo}.

Na tlu se svjetskih gradova tada zame}eo~ajna borba tehni~kog mi{ljenja za njegovuslobodu protiv mi{ljenja u novcu, ba{ kao {tose nekada vodila borba izme|u proizvo|a~kei osvaja~ke privrede. U toj se borbi protivstroja sa svom ljudskom pratnjom diktaturanovca pribliàva prirodnom vrhuncu, ali jetu dostiè njezin kraj. Novac i mi{ljenje unovcu se gase ~im su privredni svijet domis-lili do kraja, "i to zbog nedostatka gra|e".

Na kraju svojih uspjeha, nakon pobjede inad strojem, novac dobija novog protivnika skojim zapo~inje posljednja borba - krv. U tojborbi izme|u novca i krvi civilizacija zadobi-va svoj kona~ni oblik.

Diktaturu novca i demokracije, kao poli-ti~kog oru`ja te diktature, slama uspon ceza-rizma. Uspon i mo} svjetskogradske privredemora ustuknuti pred politi~kom stranomìvota. "Ma~ pobje|uje nad novcem, volja zagospodarenjem podvrgava se opet volji zaplijenom".47 Odlu~uju}a borba povijesti odvi-jat }e se izme|u novca i prava, izme|u inte-resa privrede i otmjene brige i du`nosti kojecjelinu ìvota "drè u formi". Pravo }e nasvojoj strani imati "~astoljublje jakih rodova,koje ne nalazi zadovoljstvo u gomilanju bo-gatstva ve} u zada}ama pravog gospodarenjaizvan svih nov~anih koristi"48.

"U povijesti se uvijek radi samo o ìvo-tu, ... rasi, trijumfu volje za mo}i - a ne opobjedi istina, pronalazaka ili novca."49 U

ljudskom, kao mikrokozmosu, svjetska je po-

vijest kao svjetski sud - povijest uvijek daje

pravo ja~emu, punijem, onome koji je svje-

sniji sebe i ìvota, tj. pravu na opstanak.

Povijest je uvijek "rasi `rtvovala istinu i pra-

vednost vlasti i osu|ivala na smrt ljude i na-

rode kojima je istina bila va`nija od djela, a

pravednost bitnija od vlasti"50.

Krv je kraj i saètak svake kulture i njezi-

nih igrokaza - ~udesnih svjetova boànstava,

umjetnosti, misli, brojeva, gradova. Likovima

i doga|ajima bogata budnost kulture ponov-

no uranja u "{utljivu slu`bu postojanja", kako

to potvr|uju npr. kinesko i rimsko carsko

doba. Nalik tome biti }e i kraj zapadne kultu-

re i ono {to slijedi iza tog kraja.

IZOMORFNOST PRORICANIH I SA-DA[NJIH OBLIKA SVIJETA

Kratkom rekapitulacijom ekstrahirati

}emo glavne elemente Spenglerove teorije fi-

lozofije povijesti:


173

46Ibid., str. 495.

47Ibid., str. 497.

48Ibid., str. 498.

49Ibid.

50Ibid.

1. Stoga {to je pogre{an, treba odbaciti linea-ran pogled na povijest, a umjesto njegapreuzeti cikli~ki. Ranije je povijest, poseb-no europska, sagledavana kao linearna pro-gresija od nièg ka vi{em, poput neogra-ni~ene evolucije navi{e. Zapadna se povi-jest sagledavala kao neprestana progresija:Gr~ka-Rim-Srednji vijek-Renesansa-Mo-derna ili kao Stari vijek-Srednji vijek-Novivijek. Taj je koncept isklju~ivo plod ega za-padnog ~ovjeka.

2. Cikli~ka kretanja povijesti ne ~ine nacije,dràve, rase ili doga|aji ve} kulture. Od ne-poznatog broja ispunjenih visokih kulturaostalo je poznato njih osam. One se, a to jenajva`nija diferencija, me|usobno razlikujupo svom "prasimbolu". Za zapadnu je kul-turu to faustovska du{a koju simboliziravje~na potraga za beskona~nim. U su{tinije tog simbola ogromna tragika, jer i svi onikoji sudjeluju u toj potrazi znaju da je onabeskorisna. Materijaliziran primjer faustov-ske du{e je npr. goti~ka arhitektura, posebnounutra{njost goti~kih katedrala sa svojimokomitim linijama i prostorom koji izgledakao da je bez svoda. Efekti "prasimbola" sepored manifestiranja u umjetnosti pronalazeu specifi~nostima znanosti, tehnike, ekono-mije i politike svake od kultura.

3. Visoke kulture su "ìvi" organizmi i mora-ju pro}i kroz sve stupnjeve u razvoju krozkoje prolaze drugi organski oblici: za~e}e-ro|enje-razvoj-ispunjenje-opadanje-smrt.Zbog toga se i ukazuje na njihovu morfolo-giju. Sve su prethodno ispunjene kulturepro{le kroz te razli~ite faze, niti zapadnane}e biti izuzetak. Svakoj civilizaciji je datooko 1000 godina ivotnog vijeka51. To je nji-

hova sudbina koja se ne moè sprije~iti iliizmijeniti.

Vrhunac je razvoja svake kulture trenutaknjezina ispunjenja, iza kojeg neminovno sli-jedi faza "civilizacije" koja ozna~ava po~etakslabljenja i umiranja. Civilizacijska faza jeobiljeèna socijalnim pobunama masa, veli-kim migracijama, stalnim ratovima i kriza-ma. Sve to skupa pratit }e rast megapolisa,koji }e usisat svu svjetsku snagu, vitalnost iintelekt. Njihove mase stanovni{tva biti }ebez korijena, du{e, vjere i okrenute samo ma-terijalnim vrijednostima i zabavi. Njihovom}e preobrazbom jednom ponovno nastati se-ljaci - prikladni stanovnici kraja jedne kultu-re52.

S civilizacijskom fazom nadolazi vladavi-na novca zajedno sa svojim sijamskim bli-zancima: Demokracijom i Tiskom. Novacvlada nad cijelim civilizacijskim kaosom ukojem je profit jedini vaàn. No, preostali ~ijadu{a jo{ prepoznaje du{u kulture, zga|eninad vladavinom novca i "selja~ina" (fellahee-na), podiù uspje{nu pobunu koja s prijesto-lja svrgava diktaturu novca. Tako ovu fazu ci-vilizacije smjenjuje Doba cezarizma (imperi-jalna faza) u kojem velika mo} dolazi u rukevelikog ~ovjeka. Dolazak cezara obiljeèn jepovratom Autoriteta i Du`nosti, Po{tenja i"plemstva Krvi" (a ne novca), tj. krajem de-mokracije. Cezar i njegovi sljedbenici ratujuza zadobivanje svjetske prevlasti. Velike sumase ljudi napu{tene i bez ikakve brige odstrane zajednice, pa se stoga odvija depopu-lacija megapolisa te se mase postupnovra}aju na zemlju i ka seoskim brigama i po-trebama kao {to su to stolje}ima ranije radiliseljaci na po~etku razvoja kulture. Usredkaosa tog vremena pojavit }e se i "druga reli-gioznost", dugi povrat starim simbolima vje-re i kulture. Rezignirana masa pogubit }esvoju du{u i volju po poljima koja }eobra|ivati, a iz kojih je jednom i procvjetalakultura u ~ijoj }e smrti tada ìvjeti.53


174

51Tih tisu}u godina ìvota je, kako izgleda, vrlo nepreciznabrojka. Neki autori drè da je npr. egipatska kulturadoìvjela slom nakon 1250 godina ìvota, a da je periodnjezine civilizacije (odumiranja) trajao jo{ narednih 550godina. Magijska je mogla doìvjeti oko 800 godina kul-ture i oko 450 godina civilizacije. Izra~uni za Zapadnukulturu govore da je ona trajala oko 900 godina, dok sestarost razdoblja njezine civilizacije moè procijeniti naoko 200 godina do danas. Procjene oko daljeg trajanjazapadne civilizacije kre}u se od 100 do 300 narednihgodina. Sravni Does god exist?, Agnostic Church,www.agnostic.org od 20. 10. 2000.

52Ne moè se izbje}i dojam kako smo potvrdu ovih rije~idobili gledaju}i svojim o~ima pokretne slike filmova kao{to su Mad Max, Bladerunner ili Peta dimenzija.

53Sravni kao pod 5.

Koja su, dakle, prema Spengleru glavnaobilje`ja razdoblja zapadne civilizacije da-nas, na razme|i 20. i 21. stolje}a?

Prije svega, zapadna kultura je, kao i sveostale kulture koje su kroz to pro{le, nu`nopredodre|ena na slabljenje i odumiranje kojeispunjava stadij civilizacije kao epohu raspa-danja. Danas je civilizacija negdje na sredinisvog razvoja, jer je zapo~ela s pojavomNapoleona. Slabljenje i oko{tavanje kulturedo koje dolazi u zapadnoj civilizaciji ogledase, prema Spengleru, u:

1. prevlasti racionalizma i tehnike, "bezvjer-ne" znanosti;

2. inteligentnom i neplodnom pojedincu kaodijelu mase;

3. dru{tvu kojeg je glavni moto "panem etcircenses", a najva`nija pitanja seksualno-sti, prehrane i socijalnog stanja;

4. stvaranju megapolisa i migracijama novihnomada;

5. demokratizmu koji vodi ka cezarizmu(Imperiumu);

6. politi~kom i ekonomskom imperijalizmu iprevlasti novca, privredne politike i tiska;

7. kozmopolitizmu i pacifizmu, isticanju uprvi plan ljudskih prava;

8. filozofiji skepse, ateizmu i nihilizmu;

9. eklekticizmu u umjetnosti svedenoj naobrt.

Svakodnevne pojave ìvota na kraju 20.stolje}a i na po~etku 21. st. mogu se ljudima~initi kao ne{to {to se oduvijek odvija na istina~in i ~emu ne treba poklanjati prevelikupa`nju, iako }e ve}ina ipak zamijetiti kako sedana{nje ìvotne aktivnosti i sam fenomenìvota u mnogo ~emu i bitno razlikuju od ne-kada{njih formi. No, onima koji promatraju ianaliziraju oblike, sadràje i simboliku tihpojava nu`no se name}e pitanje imaju li tepojave neku zajedni~ku karakteristiku koja biomogu}ila njihovo bolje razumijevanje. Unedostatku trenutno bolje kvalifikacije, anali-ti~ari u posljednje vrijeme sve te divergentne

aktivnosti i pojave naj~e{}e obuhva}aju poj-

mom globalizacije. Razli~itost pojava koje se

nastoje obuhvatiti jedinstvenim pojmom glo-

balizacije proizlazi dijelom iz kakofonije

koja dolazi s na{ih ulica, iz na{ih poduze}a i

vlada, ali i dijelom stoga {to se radi o "ranom

pomaku u dubokoj ontolo{koj promjeni, ne-

mirnom traènju novih putova za razumije-

vanje nepoznatih pojava (...)"54.

Kao jo{ jedan odgovor na pojavu novoga

javlja se i upotreba niza drugih, globalizaciji

sli~nih pojmova, a kojima se, tako|er, èle

objasniti promjene koje nas okruùju: svjet-

sko dru{tvo, me|uovisnost, tendencije cen-

tralizacije, svjetski sustav, globalizam, uni-

verzalnost, globalnost, internacionalizacija,

globalitet, te koncipiranje razli~itih definicija

procesa globalizacije.

Teorijski se koncept globalizacije po~eo

formulirati u sociologiji, politologiji i ekono-

miji kao odgovor na neomarksisti~ke teorije

svjetskog sustava, teorije ovisnog razvitka i

imperijalizma. Roland Robertson je u 80-im i

90-im razvio cjelovitu teoriju globalizacije

koja je za njega analiti~ka shema na temelju

koje se mogu misliti i opisati pojave koje

imaju nadnacionalno (univerzalno svjetsko)

zna~enje55.


175

54 Sravni James Rosenau, McDonald's i "feng {ui", zapad iistok, podlistak Vjesnika "Dileme globalizacije", 1. nasta-vak, 2000. Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg pro-grama Hrvatskog radija.

55Sravni A. Milardovi}, \. Njavro, Globalizacija, u

"Globalizacija", priredio A. Milardovi}, Pan Liber, Osijek-Zagreb-Split, 1999., str. 9. Pri tome je R. Robertson kreniood modernizacijske teorije W.W. Rostova i T. Parsonsa kojimodernizaciju vide kao dru{tveni proces koji se odvija naglobalnoj razini. Postmodernizam slijedi modernizam upogledu vrijednosti, stajali{ta i djela, iako se razlikuju upogledu koncepata i mi{ljenja. Da bi se postmodernizamopisao ili odredio spominju se sljede}e pojave: raznovr-snost, difuzija, nepredvidivost, raznovrsnost, difuzija, od-sutnost ravnoteè, provincijalizam, sinkretizam, eklektici-zam, brisanje granica izme|u visoke, elitne i niske, popu-larne kulture, hedonizam, pasti{, kola`, sloènost,unutarnja proturje~ja, intertekstualnost, amoralnost i ak-siolo{ka nezainteresiranost, konformizam, osje}aj iscrp-ljenosti. (Sravni Ryszard Klusczynski, Modernizam-post-modernizam-dekonstrukcija, podlistak Vjesnika "Dilemeglobalizacije", 21. nastavak, 2000.

Prihva}aju}i navedenu analiti~ku shemuglobalizaciju moèmo ponajprije predstavitikao niz procesa promjene, a te{ko ili nikakokao kona~no i dobro definirano stanje. Kaotakva globalizacija se razlikuje od npr. globa-lizma ili univerzalizma, jer se manje odnosina vrednote i ustrojstva, a vi{e "na slijed kojise doga|a bilo u duhu ili u pona{anju, na pro-cese koji se razvijaju kad ljudi i organizacijerade svoj svakodnevni posao i nastoje ostva-riti svoje posebne ciljeve"56.

Globalizacijske procese krasi multidi-menzionalnost jer se ona o~ituje u istodob-nom ekonomskom, politi~kom, tehni~kom,ekolo{kom, kulturalnom i komunikacijskomdjelovanju promjena po ~itavom svjetskomsustavu. Globalizacijski procesi djeluju prekonacionalnih granica i stiù do svih ljudskihzajednica bez obzira na postoje}e formalne izakonodavne prepreke. Globalizaciju ~inesile koje poni{tavaju lokalne tradicije i iden-titete i "prisiljavaju pojedince, skupine i usta-nove da prihvate sli~ne oblike pona{anja ilida sudjeluju u obuhvatnijim i koherentnijimprocesima, organizacijama ili ustanovama"57.Globalizacijski procesi izazivaju i suprot-stavljene procese: "Lokalizacija potje~e odsvih onih pritisaka koji navode pojedince,skupine i institucije da suze svoje horizonte ipovuku se u manje obuhvatne procese, orga-nizacije i sustave"58. Ve}ina teoreti~ara drìkako su procesi globalizacije trenutno u pred-nosti nad procesima fragmentacije.

Jasno je da dana{nja sociolo{ka, polito-lo{ka ili ekonomska teorija ne moè to~noodgovoriti kako }e i gdje zavr{iti interakcijagospodarske, politi~ke, tehni~ke i dru{tvenedinamike obuhva}ene globalizacijom i da li}e njezine posljedice, privremene ili kona~ne,biti poèljne ili {tetne. Za na{e istraìva~kepotrebe to i nije nu`no. Ali, moè se poku{atiopisati, prije svih ostalih, procese gospodar-ske globalizacije, jer se ~ini da su ekonomskevarijable prvi i najsna`niji podupira~ ostalihdimenzija globalizacije, te designirati, ukoli-ko oni postoje, istovjetnost ili sli~nost odvija-ju}ih pojava i njihovih tendencija s onim {toje za ovo razdoblje razvoja zapadne civiliza-cije predvi|eno u Propasti Zapada (a una{em radu ranije istaknuto). Istina, pri tomese pojavljuju mnogovrsni problemi metodo-lo{ke i logi~ke prirode, od kojih spominjemonepobitnu ~injenicu kako je najnoviji val go-spodarske globalizacije u mnogim svojimaspektima ispod razine financijske, trgovin-ske i politi~ke globalizacije kasnog 19. sto-lje}a i stoga upitanost o validnosti dana{njeglobalizacije kao referentne platforme.Namjesto apodikti~kih tvrdnji o ispunjenju iliproma{enosti Spenglerovih predvi|anja, au-tori zainteresiranim ~itateljima ostavljajumogu}nost da u skladu s njihovim zapaànji-ma i senzibilitetu donesu zaklju~ke o tome dali se i u kojem stupnju procesi gospodarske idrugih globalizacija mogu poistovjetiti s odprije 80-ak godina proricanim aktivnostima iprocesima karakteristi~nim za "zimu" zapad-ne kulture, tj. njezine civilizacije.

Temeljna karakteristika gospodarske globa-lizacije jest eksplozija financijske razmjene. Od1960. do 1990. svjetska se razmjena proizvodaudvostru~ila, a kapitala u~etverostru~ila. U raz-doblju od 1990. do 1996. vrijednost me|una-rodne razmjene roba i usluga rasla jeprosje~nom godi{njom stopom od 6,2 % - goto-vo dvostruko brè od kretanja svjetskog brutoproizvoda (3,2%). Izravna strana ulaganja u dru-ge zemlje rasla su u razdoblju od 1980. do 1994.godi{njom stopom od 9,6 % - dvostruko brènego u godinama prije toga. Samo tri vode}erazvijene zemlje u svijetu - SAD, Njema~ka iJapan, - udeseterostru~ile su vrijednost vlastitih


176

57 Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg programaHrvatskog radija.) Terminolo{ka sli~nost u opisu onog"danas" koju vr{i teorija postmodernizma i opisa onog"sutra" razdoblja civilizacije koju pronalazimo u Spen-glerovovoj teoriji filozofije povijesti je frapantna. Post-modernizam nas upu}uje, tako|er, da je do{ao kraj veli-kim pri~ama i da vi{e ne postoji ujedinjavaju}i referentniokvir, kako treba odbaciti zamisli napretka i svih utopij-skih i emancipiraju}ih nastojanja, na potkopavanje zamis-li o identitetu koju zamjenjuje kult tijela, na negaciju indi-vidualizma, na suton dubine i razlike izme|u biti i pojave,na opadanje va`nosti kulturnih tekstova, na pad vrijedno-sti i gubitak istine, na odavanje po~asti paradoksu i para-logizmu, na povratak tradicionalnim umjetni~kim kompo-nentama (figura, naracija, melodija itd.), na neokonzerva-tizam.

56Sravni kao pod 54.

57Ibid.

58Ibid.

ulaganja u druge zemlje i ekonomske regije.Kina je npr. pove}ala vlastiti udio u me|unarod-noj razmjeni od 11,3 % u 1980. g. na 23,4 %vlastitog BDP-a 1994. godine. Sa stajali{ta po-jedinih privrednih djelatnosti koristi od globali-zacije trì{ta razmjerne su udjelu odre|enog po-duze}a ili grane u ukupnim svjetskim kretanji-ma. Otuda i sve nagla{eniji trendovi poslovnogpovezivanja istovrsnih ili komplementarnih po-duze}a, da bi njihov zajedni~ki udio na svjetskojprivrednoj pozornici bio {to zna~ajniji. U uspo-redbi s razvojem koji najavljuju ve} za prva dvadesetlje}a 21. stolje}a, stru~njaci procjenjuju daje "vrtoglav napredak" koji su potkraj 20. stol-je}a biljeìle zemlje poput Japana, Koreje iliTajlanda bio samo "faza zagrijavanja". Ti se novitakmaci mogu nazrijeti ve} sada me|u zemlja-ma s bogatim ljudskim i prirodnim resursima,potencijalima koji su dugo i naj~e{}e bez krivi-ce samih tih zemalja bili "uspavani"; stru~njacitu navode u prvom redu Kinu i Indiju, ali iBrazil, Rusiju, i neke nove takmace koji }e setek pojaviti na sceni.59

Pojava kompjutora i elektronike je od izu-zetne va`nosti jer osigurava slobodan protokkapitala stoga {to se reduciraju tro{kovi trans-akcija na velikim udaljenostima i osiguravagotovo trenutno stizanje informacija u velikafinancijska sredi{ta. Zbog toga se kroz razmje-nu kapitala, koja se odvija 24 sata na dan, ost-varuju profiti koji u velikoj mjeri nadilaze onetradicionalnih industrija i trgovina. Financijskaliberalizacija i integracija dovela je do pravne itrì{ne deregulacije u razvijenim zemljama, {toje omogu}ilo arbitraù na globalnoj razini i ot-varanje potro{a~kih i burzovnih trì{ta stranimtrgovcima i investitorima. Raspad SSSR-a itranzicija biv{ih socijalisti~kih dràva u kapi-talizam doveli su jo{ 2,5 milijardi ljudi nasvjetsko trì{te, kao i {irenje "iluzije o svijetuujedinjenom u jedan politi~ki blok"60.

Deregulacija trì{ta koja se odvija od1980-ih dovodi do kapitalizma koji je pri-marno spekulativan, a ne vi{e dominantno in-dustrijski. "Za monetarnu masu koja danaskruì svijetom predvi|a se da }e posti}i 15puta ve}u vrijednost od vrijednosti proiz-vodnje. Taj financijski 'balon~i}' gomila go-tovinu iz privatnih i javnih sektora i upravljajavnim dugom individualnih nacija ili pen-zionerskim fondom. Podupire spekulativnu ilegalnu logiku, a droga i korupcija postaju sa-stavni dio novog ekonomskog poretka."61

Univerzalizacija trì{ta se moè dovr{ititek kroz procese globalizacije i na taj na~instvoriti uvjete u kojima }e se dokazati po-stavke ekonomske teorije 18. stolje}a, a pokojima potpuno slobodna cirkulacija dobara iusluga dovodi do djelovanja ujedna~avaju}ihna~ela trì{ne ekonomije - ujedna~avanjanadnica, kamata, renti, cijena i standarda lju-di. No, univerzalizacija trì{ta zna~i i to da sukultura, razli~ite vrste usluga, prirodna bo-gatstva i intelektualne djelatnosti sada u pot-punom vlasni{tvu trì{ta i izrazive u novcu.Sve {to ulazi u trì{ni sustav kao ìva stvar,"izlazi kao potro{na roba, mrtvi proizvod".

Nacije-dràve kao doju~era{nji najva`nijisudionici trì{nih utakmica sve vi{e pre-pu{taju svoju dominantnu poziciju multina-cionalnim korporacijama. Proizvodne i finan-cijske multinacionalne korporacije dominira-ju proizvodnjom, razmjenom, investicijama ifinancijskim transakcijama. Korporacije kaosvjetski igra~i ne trebaju vi{e nacije-dràveza rje{avanje konflikata unutar sustava proiz-vodnje i raspodjele. Namjesto teritorijalnosti


177

59Sravni Svi putovi prema 'globalnom trì{tu', Privredni vje-snik, 15. oùjka 1999.

60Sravni Alain de Benoist, Suo~avanje s globalizacijom,

podlistak Vjesnika "Dileme globalizacije", 21. nastavakpod naslovom Veliki finale zapadnja~kog modernizma?,2000. Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg programaHrvatskog radija. Problem je zemalja Srednje i Isto~neEurope u tome {to se u njihovom slu~aju radi o ve} tre}empoku{aju tranzicijske modernizacije (Dragojevi}, sravnikao pod 55, str. 13). Prva se doga|ala od sredine 19. st. i

bila je nasilno prekinuta Drugim svjetskim ratom, druga jeindustrijsko-kolektivisti~ka propala u neefikasnosti. Noobje su modernizacije bile iskrivljene ~injenicom prostor-ne udaljenosti od sredi{ta anglo-atlantskih kapitalisti~kihgospodarstava - u 19. stolje}u Londona, a u 20 st. NewYorka. Prema Braudelu npr. Uvijek postoji samo jednosredi{te oko kojeg postoji roj relativno razvijenih supar-nika, a udaljena od sredi{ta prostirala se {iroka periferija,pakao u kojem je ìvot oduvijek teàk i kratak.

61Ibid. Naraciju i deskripciju procesa globalizacije uglav-nom smo preuzeli od istog autora.

kao mjesta razvoja pojedine industrije, danasse pod utjecajem globalizacijskih sila nacio-nalne ekonomije rastavljaju na sastavne dije-love koji }e onda, u zavisnosti od njihovekonkurentnosti i profitabilnosti, biti integrira-ni u globalni sustav proizvodnje. Proizvodiglobalne ekonomije sastavljeni su od kompo-nenti razli~itog podrijetla kojima je te{koutvrditi specifi~no nacionalni doprinos.Robert Reich pokazuje npr. da se u svakomautomobilu vrijednom 20.000 $, a proizve-denom u General Motorsu, nalaze dijeloviproizvedeni u SAD vrijedni manje od 800 $.

Prema tuma~enju koji globalizaciju pro-matra kao radikalni prekid s pro{lo{}u krozpotpunu preobrazbu i restrukturiranje global-ne politi~ke ekonomije, globalizacija je ujed-no i demontaà "westfalskog hrama nacional-nih dràva", tj. westfalskog svjetskog poretka.Stoga postwestfalski poredak donosi "raz-gradnju na~ela teritorijalnosti, suvereniteta,autonomije i legaliteta na kojima je po~ivaostari westfalski poredak"62. Globalizacija jepredstavljena transnacionalnim organizacija-ma (WTO, WB, MMF, G-8 itd.), pojavama iproblemima (promjena klime, me|unarodnotrì{te droge i kriminala, etni~kim konflikti-ma itd.), doga|ajima (Olimpijade, Svjetskanogometna prvenstva, Eurosong itd.), trans-nacionalnim zajednicama (dragovoljne mi-gracije, politi~ki i ekonomski emigranti) itransnacionalnim strukturama. Dakle, poreddeteritorijalizacije kapitala, na djelu su i dru-gi procesi koji za polje svog djelovanja nam-jesto prostora zauzimaju mreè ili "prostorstrujanja". Kao {to je to slikovito ustvrdioPaul Virio, namjesto kraja povijesti (F.Fukuyame) dogodio nam se svr{etak prosto-ra.

Multinacionalne korporacije svoje plano-ve podre|uju potrebama i mogu}nostima glo-balnog trì{ta, pa ne ~udi da one na njega èleimati i {to vi{e utjecaja. Na listi prvih sto naj-razvijenijih zemalja prema visini njihovogbruto nacionalnog proizvoda ve} se nalazi

oko 25 multinacionalnih korporacija (budètGeneral Motorsa je ve}i od indonezijskog, aNestleov od egipatskog), koje ne àle novcakojim podmi}uju politi~are i vlade manjerazvijenih zemalja. Korporacijama su, naime,potrebna nova trì{ta kako bi na njih plasira-le vi{ak financijskog kapitala (i na taj na~insprije~ile ponavljanje velike ekonomske kri-ze 1930-ih godina), prenijele proizvodnju ismanjile tro{kove, te izbjegle brigu o socijal-nim i ekolo{kim pitanjima vezanim uz proce-se proizvodnje.

Kako bi izbjegle slabljenje vlastite kom-parativne konkurentnosti i rizik isklju~enja izintegracijskih procesa, vlade zemalja izvannajuèg sredi{ta koje kreira globalizacijskeprocese, zajedno sa svojim gra|anima, drèkako bi trebale podnijeti odre|ene `rtve. Dabi opstale kao konkurentne i integrirane,zemlje prihva}aju pravnu deregulaciju, favo-riziranje me|unarodnog namjesto doma}egtrì{ta, privatizaciju dru{tvenog kapitala, slo-bodno investiranje stranih korporacija, us-kla|ivanje dohotka i cijena prema svjetskomtrì{tu, sve ve}u eliminaciju pomo}i i potpo-re i redukciju tro{kova koji su ina~e zami{lje-ni kao usporavanje trì{nog takmi~enja, kao{to su obrazovanje, socijalna skrb i za{titaokoli{a."63

Najrazvijenije nacije su usvojile monetar-nu politiku koja se uz pomo} visokih kamat-nih stopa uspje{no bori s inflacijom, ali kojako~i razvoj i uzrokuje nezaposlenost. MMF iSvjetska banka name}u istu recepturu neraz-vijenim zemljama {to kod ovih izaziva eko-nomsku katastrofu i slabi njihovu otpornostprema nasrtajima na njihovu legislativu kojaregulira rad, okoli{ ili zdravlje. Me|unarodnitrgovinski sporazumi bave se pitanjima neka-da isklju~ivo u domeni nacionalnih dràva:uvoznim kvotama, carinskim tarifama, kon-trolom nov~anih transfera. Multinacionalnekorporacije sve vi{e priti{}u nacionalne vladeu pogledu dohodaka i poreza u njihovimzemljama, dràvnih institucija, bankovnog


178


63Sravni kao pod 60.

sustava, prava privatnog vlasni{tva, socijalnei obrazovne legislative, pravila trì{nog nat-jecanja. Sve je podre|eno ostvarenju ciljapove}ane profitabilnosti bez obzira na soci-jalne posljedice. Multinacionalne korporacijesu postali entiteti izvan nacionalne i dràvnekontrole, a njihova je gotovo jedina ambicijada maksimizirajem profita kroz planiranjeplanetarne organizacije njihovih aktivnosti,eliminiraju sve zapreke i stvore jedno jedinosvjetsko trì{te.

Naàlost, pove}anje ukupnog svjetskogbogatstva tragi~no pove}ava ekonomske dis-paritete. Dana{nje sve ve}e siroma{tvo sveve}eg broja ljudi nije, istina, posljedica proiz-vodnih neuspjeha i nesta{ica, ve} krivom dis-tribucijom bogatstva i "psiholo{kim i kultu-rolo{kim na~inom razmi{ljanja koji bogat-stvo promatra samo kroz kontekst rada iprodukcije"64. Paralelno s pove}anjem svjet-skog bruto bogatstva od 50% u posljednjihdvadeset godina pove}ala se i nezaposlenost,siroma{tvo, dezintegracija prirode i dru{tava.Osamdeset i pet posto svjetskog bogatstvanalazi se u posjedu ~etvrtine svjetskog sta-novni{tva lociranog u industrijski najrazvije-nijim zemljama. Svega 385 milijardera imavi{i prihod od 2,3 milijarde najsiroma{nijih."[to je vi{e obilja, to je vi{e siroma{tva, a ta~injenica pobija liberalnu teoriju da }e profi-ti najbogatijih koristiti cijelom dru{tvu."

No, ne trpe lo{e posljedice globalizacijesamo ekonomski nerazvijene zemlje i njiho-vo stanovni{tvo, ve} je to slu~aj i s gra|animai dru{tvima onih najbogatijih dràva. Naime,tijekom 70-ih i 80-ih godina do{lo je do pu-canja dru{tvenog ugovora ili kompromisakoji je nakon ekonomske krize 30-ih i II.svjetskog rata bio "potpisan" izme|u rada ikapitala. Keynesovo stanje blagostanja kapi-tal u doba globalizacije vi{e ne priznaje i nje-ga se vi{e ne ti~u socijalne potrebe dru{tva.Globalizacija dohodaka ru{i dohotke srednjihi niìh klasa i kod najrazvijenijih, jer je sve-prisutna opasna prijetnja kako se bilo koja

proizvodnja moè preseliti negdje dalje gdjesu tro{kovi niì. Nezaposleni bez kvalifikaci-je i s nedovoljnom kvalifikacijom nisu to vi{ena kra}e ili duè vrijeme, ve} su s trì{ta radadefinitivno eliminirani kao nesposobni stoga{to se kapitalu vi{e ne isplati voditi brigu onjihovoj prekvalifikaciji ili socijalnoj za{titi.Njihovo je mjesto jo{ kako-tako osigurano urazno raznim mirotvornim i vojnim akcijamakoje najbogatiji poduzimaju {irom svijeta.Globalizacija je dovela do takve dru{tvenestratifikacije u kojoj ve}ina dru{tava tone svebliè dnu i umire od nedostatka egzistenci-jalnih uvjeta, dok se novac i financijsko-poli-ti~ka mo} koncentrira u dva-tri posto stanov-ni{tva. Razlike izme|u srednjeg i nièg slojase gube, pa su i oba sloja kao nekad u 19.stolje}u izvrnuta prekomjernoj eksploatacijiod koje ih ne moè za{tititi niti deregulirana irazvla{tena dràva niti nacionalno organizira-na sindikalna akcija koja je inferiorna u od-nosu na internacionalnu strukturu i mreùkorporacija.

Oslabljena dràva-nacija svojom makroe-

konomskom politikom polu~uje sve slabije

rezultate {to je logi~na posljedica visoke i iz-

nenadne pokretljivosti me|unarodnog kapi-

tala, globalizacije trì{ta, me|unarodno inte-

griranih dijelova nacionalnog gospodarstva i

ucjenjiva~kog djelovanja transnacionalnih

korporacija. Kako ne bi ostale izvan ekonom-

skih i politi~kih integracija, vlade sve brè i

lak{e pristaju na bezuvjetni dolazak stranog

kapitala i businessa, koji doma}inu zauzvrat

sve vi{e name}e zakonodavni okvir i regula-

ciju po svojoj mjeri. "Globalizirana ekonomi-

ja vr{i pritisak na dràve-nacije tolikom sili-

nom da su njihovi tradicionalni na~ini djelo-

vanja postupno svedeni na modalnosti

odanosti (...)"65.

Nacionalni politi~ari gube svoju mo} iugled dok dràva svoje tradicionalne poslovezamjenjuje novim. "Prije je bila socijalni po-srednik, a sada jedva izlazi na kraj s teritori-


179

64Ibid.

65Ibid.

jalnim aferama. U ulozi gledatelja, dràva jenalik na 'sudskog ~inovnika koji biljeì odlu-ke koje su negdje drugdje donesene'".66

Ugroènog suvereniteta i teritorija dràva

nema previ{e jaku volju baviti se pitanjima

demokracije. Demokratska legitimnost ostva-

ruje se samo u korelaciji sa sposobno{}u vla-

daju}e klase u posredovanju zahtjeva kapita-

la prema dru{tvenim ostacima. U situaciji u

kojoj novac slobodno cirkulira planetom, a

vlasti su izloène pritiscima iz centara globa-

lizacije, vo|enje socijalno-ekonomske politi-

ke odigrava se izvan nacionalnih parlamena-

ta. Gra|ansko pravo, i ne samo ono, postaje

besmisleno jer se ugovorna i vlasni~ka prava

garantiraju izvan formalno jo{ postoje}eg na-

cionalnog dràvnog i pravnog poretka, ali

ispra`njenog od relevantnih sadràja67.

"Globalizacija je univerzalna dràva ... (a)rezultat je modernizacije u obliku struktural-ne prilagodbe, ~iji je cilj integrirati sve svjet-ske dràve sa svjetskim trì{tem. To je proceskoji je nastao kao odgovor modernoj kriziproistekloj iz Prosvjetiteljstva".68

"Globalizacija je hipostaziranje trì{neekonomije, pretvaranje cjelokupnog kapitalau financijski i ulaganje financijskih i intelek-tualnih snaga u razvoj tehno-nauke."69

Metastazirana trì{na ekonomija uvodidiktaturu koja razbija socijalnu povezanostljudi i sve njihove odnose svodi na najmanjizajedni~ki nazivnik - istovjetni model po-tro{nje. Diktatura ekonomije cijeli univerzumèli o~istiti od razlika i pluralizama - nacio-nalnih dràva, kulturalnih identiteta, socijal-nih sigurnosti, politi~kog odlu~ivanja, preh-rambenih navika, seksualnih sklonosti i inhi-bicija, vjerskih osje}aja itd. "Globalizacija je,zapravo, imperijalizam zapadnog trì{ta kojipolako zahva}a cijeli planet, imperijalizamkoji su ljudi internacionalizirali. Globaliza-cija je masovna imitacija ekonomskogpona{anja Zapada. Cilj joj je preobra}enje ci-jelog svijeta na religiju trì{ta, a njezini teo-lozi i sve}enici propovijedaju profitabilnost.To nije univerzalizam 'bivanja' ve} 'imanja'.To je apstraktni univerzalizam svijeta koji jeu krhotinama, gdje su individualci definiranisposobno{}u da proizvode i konzumiraju.Komunizam nije uspio, dok se vjeruje da }e


180

66Ibid.

67U mnogim je zemljama i dan-danas vladavina prava

neostvarivi ideal, a mnoge ni ne teè tom cilju. Stoga jebitno postaviti pitanje za{to postoji vladavina prava uzapadnom svijetu. Prema Haroldu Bermannu ("Lawand Revolution: The Formation of the Western LegalTradition", Cambridge, Massachussets, harvardUniversity Press, 1983.) "pravo u svim dru{tvima crpivlastiti autoritet iz ne~ega izvan sebe". Iz ~ega?Odgovor na ovo pitanje donosi nam i jednu neo~ekiva-nu korist. Naime, autoritet prava na Zapadu ima isti iz-vor kao i zapadni dinamizam. Autoritet i dinamizamproistje~u iz papinskih reformi u 11. stolje}u. Te refor-me imaju zna~enje revolucije, ~ak najzna~ajnije koju jeZapad ikad iskusio. To nije bila sekularna, ve} duhov-na revolucija koja je donijela radikalno novo razumije-vanje ~ovjeka i njegovog spasenja. Reforma se bazira-la na novoj teolo{koj doktrini o tome {to je grijeh ikako ga moèmo okajati, tj. otkupiti. Bermann u svojojopse`noj studiji o pravnoj revoluciji tvrdi da bez "stra-ha od ~istili{ta i nade u Posljednji Sud, zapadna prav-na tradicija ne bi ni postojala". Duhovna je revolucijavodila ka grananju svijeta na crkvenu i sekularnu sferu,a to je razdvajanje oslobodilo energiju i kreativnostravnu onoj nuklearne fizije. Sve moderne institucije imoderni pravni sustav, moderna crkva, filozofija,sveu~ili{ta, literatura i mnogo toga drugog ima svojepodrijetlo u razdoblju izme|u 1050. i 1150. godine. Toje razdoblje otvorilo prostor druga~ijem ~ovjekovomrazvoju koji }e postati kolektivni poku{aj preuzimanjakontrole nad vlastitom sudbinom na ovoj planeti. ZaBermanna je najva`nija konzekvenca ove transforma-cije razvoj prava i njegovog autoriteta. No, danas kadasve vi{e o~ekujemo od prava i njegovih institucija, jeropada moral utemeljen na vjeri, i kada uvi|amo kakopravo treba makar minimalno zamijeniti javni moral,

pravo je izgubilo svoje transcedentalne ovlasti i vi{e ga neprihva}amo kao ne{to vi{e od dru{tvenog ugovora kojimkao takvim moèmo manipulirati i izigravati ga od prili-ke do prilike. Temeljni problem u vezi s pravom danas jetaj {to je ono izgubilo svoje duhovne temelje. Stoga Zapadvi{e nema povjerenja u pravo kao na~in za{tite duhovnih ieti~kih vrijednosti od koruptivnih socijalnih, ekonomskihi politi~kih snaga. No, zato zapad nema vi{e povjerenjaniti u sebe kao civilizacije i dru{tva, niti razumije va`nosttranscedentalne dimenzije pravne tradicije. Nitko ne moèìvjeti ukoliko ne vjeruje u pobjedu bilo ~ega, a dana{njeìvotne, ekolo{ke, socijalne i tehnolo{ke krize su mo`dauzrokovane istim onim ~ime i kriza autoriteta prava. Izvoru David Loy, The Spiritual Origins of the West,www.bpf.org/west.htm od 20. 10. 2000.

68Sravni kao pod 60

69Ibid.

kapitalizam stvoriti planet bez granica koji jenastanjen 'novim ~ovjekom'. 'Novi ~ovjek'nije radnik ili gra|anin, ve} 'priklju~eni' kon-zument koji dijeli sudbinu s nediferenciranim~ovje~anstvom koje je povezano samoInternetom ili supermarketom".70

ZAKLJU^NE USPOREDBE I PROCJE-NE IZOMORFNOSTI CIVILIZACIJE IGLOBALIZACIJE

Globalizacija i civilizacija (u smisluSpenglerove filozofije) dva su, pogotovo usvijesti laika kojih broj iz dana u dan raste,ponekad i vrlo misteriozna, neodre|ena i ap-straktna pojma. Iako se razlikuju kao teorija ipraksa, i civiliziranje i globaliziranje svijetamogu}e je uvi|ati kao dinami~no i radikalnopreoblikovanje svijeta koje "svojom dinami-kom nadilazi linearni povijesni razvitak"71, asvojom radikalno{}u prerasta "nekakvu vi{ufazu moderniteta" povijesnog razvitka.72 Izanalize oba ova pojma, iako ima i druga~ijihmi{ljenja glede globalizacije, "kao da proiz-lazi nejasno i zagonetno ukazivanje na ne-kovrsnu oznaku epohe"73. Civiliziranje i glo-baliziranje imaju svoje kona~ne ciljeve - isti-na, u teorijskom svijetu nadolazakImperiuma kao svjetske dràve je lak{e nago-vijestiti pozivaju}i se na imanentnu nu`dupovijesnog razvitka, nego {to je to u realnomsvijetu ukazati i dokazati kamo vode procesiglobaliziranja koji, istina, "stvaraju mogu-}nost uistinu globalnoga (svjetskoga) dru{tvai hipoteti~ke dràve s onu stranu teritorijal-nog nacionalnog ome|enja"74. Dok, dakle, uSpenglerovoj filozofiji i povijesnom razvitkukultura nema alternative vladavini novca, de-mokracije, tiska i imperijalizma kaoobilje`jima civilizacije, na{ se dana{nji tre-nutak povijesnog razvitka, iako se njegove

dominantne pojave i procesi (pre)~esto moguprepoznati kao oìvotvorenje filozofovihpredvi|anja, i bez obzira kako taj trenutaknazivali - modernom, postmodernom, infor-macijskim dru{tvom, "krajem povijesti" itd.,jo{ moè pokrenuti u nekom drugom danasnama ~ak i nenaslutivom pravcu. Mi uvijekìvimo u carstvu slobode {to se ti~e budu}no-sti, iako mnogi globalizaciju definiraju kaoneslobodu: kao okvir za bezuvjetno ljudskodjelovanje na po~etku 21. stolje}a. A to je ve}puno vi{e od puke sli~nosti sa Spenglerovomfilozofskom gra|om, to je identi~no s onim{to on naziva "sudbina", "kob" ili "demonskasila" ~ovjekovog ìvota.

Globalizaciju, ba{ kao i razvoj oblika uod filozofa predvi|enoj i definiranoj civiliza-ciji, moèmo promatrati i analizirati u neko-liko dimenzija: politi~koj, ekonomskoj, teh-ni~koj, ekologijskoj, organizacijskoj, komu-nikacijskoj, dru{tvenoj, kulturalnoj itd. Htjelismo ekonomsku stranu ìvota, onu koja pri-pada "rasi" i sluì ìvotu "po sebi", ali i onu~ije su varijable najva`nija platforma ostalimdimenzijama globalizacije, onakvu kakva jestili }e biti u civilizaciji i kakva jest u vremenuglobalizacije, me|usobno usporediti i iz pro-na|enih sli~nosti/razlika u funkcioniranjuprivrednih i drugih dru{tvenih cjelina {to pre-ciznije odrediti stupanj ostvarenja Spengler-ovih predvi|anja. @ivimo u doba globaliza-cijskog zamaha i poodmakle, iako s dostavremena ispred sebe, civilizacije. Nije te{koprihvatiti na~in promi{ljanja koji zaklju~ujeda filozofu moèmo tim vi{e vjerovati, a {tozna~ajno utje~e na oblikovanje iskustva poje-dinca i njegovu ìvotnu orijentaciju u vreme-nu preostale civilizacije, ~im su njegova pro-ricanja sli~nija stvarnosti koju je zami{ljao.Temeljem ne{to ranije iznesenih zaklju~aka,kako je globalizacija imperijalizam trì{takoji zahva}a cijeli planet i koji su ljudi in-ternacionalizirali i kako je svijet preo-bra}en na religiju trì{ta i profitabilnostina putu u univerzalizam "imanja" a ne"bivanja", bez obzira koliko ti zaklju~ci bilimi{ljenjem samo jedne strane, moèmo


181

70Ibid.

71Sravni @arko Pai}, Globalizacija - postmoderna utopija, uA. Milardovi}, ed., Globalizacija, Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 1999., str. 206

72Ibid.

73Ibid.

ustvrditi kako su Spenglerova "civilizacija" i"globalizacija" razli~iti pojmovi, ali u ~ijojsu su{tini sadràji istovjetnog oblika.

@ivimo u vrijeme kada pomalo velika me-tafizi~ka pitanja gube na svojoj va`nosti izna~enju, ali to nije, naàlost, najgore, jer lju-di, kako prolazi vrijeme u kojem pratimo raz-voj deformacije kod drugih, pod "tiranijomnovca" nu`no zauzimaju sve vi{e i ~e{}eàblju perspektivu iz koje se takva pitanjauop}e i ne mogu domisliti i postavljati. Da li~ovjek treba postati jo{ ve}i pesimist ukolikozaklju~i da se veliki broj ili ~ak ve}inaSpenglerovih predvi|anja ostvario ili da seostvaruje? Da li je doista "bolja budu}nost~ovje~anstva" samo farizejski optimizamplitkih teoreti~ara koji ne vide nepopravljivudiskrepanciju izme|u onoga {to pojedincitrebaju i èle i onoga {to dru{tva kao cjelinemoraju ispuniti ukoliko èle funkcionirati?Da li se odista i oduvijek na svjetskoj pozor-nici prikazuje samo jedan igrokaz - onajuspostavljanja svjetske mo}i (Weltmacht),onaj u kojem su glavne uloge i{le od Rima,Bizanta, Karolinga, "Svetog RimskogCarstva", do Napoleona, Hitlera, Staljina -kojeg ponavljanje na repertoaru svaki inteli-gentniji filozof poput Spenglera moè pred-vidjeti i u budu}e?

Iako si je i sam priskrbio titulu filozofapesimiste, koju je ponio zbog doktorske di-sertacije o "mra~nom" Heraklitu, Spenglernije na budu}nost gledao u mra~no-sivim to-novima. Za svoje je vrijeme, ono "u kojemunovac slavi svoje posljednje pobjede, a nje-gov se nasljednik, cezarizam, ne~ujno i ne-zadrìvo pribliàva", ustvrdio kako ga je unjega ubacila sudbina, pa stoga niti on nitibilo tko drugi nema slobodu posti}i ovo iliono, ali i on i svatko drugi moè slobodno~initi ono {to je nu`no ili ni{ta. Povijest ~iniono {to je njoj nu`no, s pojedincem na svojojstrani ili protiv njega. Spengler hrabro odma-huje rukom na samopostavljeni prigovor dase u civilizaciji pojedinac ne moè kreativnobaviti poezijom ili metafizikom, te poru~ujeda }e svatko biti na razini svog vremena ipodràn od povijesti ukoliko se bude bavioonim {to dolikuje civilizaciji, npr. tehnikom,poduzetni{tvom ili svemirskim otkri}ima(ukoliko mu moderniziramo misao):

"Ro|eni smo u ovo vrijeme i moramohrabro po}i ovim putem koji nam je odre|endo kraja. Nema drugog. Du`nost nam jeizdràti na izgubljenom poloàju bez nade,bez spasa."75


182

75Sravni Danko Grli}, Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb,1983., str. 391.

LITERATURA

1. Scott David Foutz, On possible Implications

of a Global Model of Development:

Current Trends in Sociological Deve-

lopment Theories and Oswald Spengler's

World-History Development Theory, www.

quodlibet.net/spengler.shtml od 17. 10.

2000.

2. David L. McNaughton, Oswald Spengler

and World History, [email protected]

od 17. 10. 2000.

3. Slavko Kuli}-Eduard âli}, Dijalog o

nacizmu i globalizaciji, Adami}, Rijeka,

1998.

4. David Loy, The Spiritual Origins of the

West, www.bpf.org / west.htm od 20. 10.

2000.

5. An|elko Milardovi}, ed., Globalizacija,

Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 1999.

6. John S. Moore, Oswald Spengler Notes,www. mith.demon.co.uk/spengler.htm od17. 10. 2000.

7. John Reilly, Introduction to Dr. Spengler's

Temporal Analogizer,http://pages.prodigy.net/aesir/sfol/sf2.htm

8. Oswald Spengler, Propast Zapada - obrisi

jedne morfologije svjetske povijesti,tom I

i II, Demetra, Zagreb, 1998.-2000.

9. Keith Stimely, Spengler: An Introduction

to His Life and Ideas,

http://netjunk.com/users/library/speng.htm

od 17. 10. 2000.

10. Lester C. Thurow, Budu}nost kapitaliz-ma - kako dana{nje gospodarske snageoblikuju sutra{nji svijet, MATE, Zagreb,1997.

11. Lester C. Thurow, Glavom o glavu - uo~i

gospodarske bitke izme|u Japana,

Europe i Amerike, Mladost, Zagreb,

1993.

12. Globalizacija i Hrvatska, Zbornik radovame|unarodnog simpozija "Male zemlje inarodi u okruènju globalizacije", MVPRH, Zaklada hrvatskog dràvnog zavjetai Veleposlanstvo RH u Bonnu, Zrinski,Zagreb-Bonn, 1999.

13. Dileme globalizacije, podlistak "Vjesni-

ka", Tre}i program Hrvatskoga radija, br.

53-54/2000.


183

M. Sc. RAJKO ODOBA[A, Lecturer at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer

University in Osijek

D. Sc. JOSIP VRBO[I], Associate Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj


OSWALD SPENGLER’S PHILOSOPHY OF HISTORY AND THE PROPHECYOF THE DECLINE OF WESTERN CULTURE: DO THE PROCESSES OFTHE PRESENT DAY ECONOMIC GLOBALIZATION ANNOUNCE THE FUL-FILLMENT OF THE PROFECY?

SUMMARY

Without the intention to support either the attitude pro or that contra the consequences of globa-

lization that already took place or those that are expected, globalization – here defined as a dynamic se-

quence of economic, political, social and other constant changes on the turn of the 20th into the 21st cen-

tury – is taken as the point of reference with respect to which, based on the determined similarities or dif-

ferences, we shall draw conclusions about the accuracy of Spengler’s forecasts regarding the

development of the Western (Western European-American) culture.

Oswald Spengler (1880-1936), German philosopher and cultural historian, in his two-volume

work Decline of the West, published between 1918 and 1922, anticipated that, in the time to come,

Western culture would undergo thorough economic, technological, social and cultural changes. These

changes consist of three new masters (tyrants): money, democracy, and the press, whose leadership will

be imposed upon the societies, and the side effects in the thus restructured societies will include econo-

mic and political imperialism, reduction of democracy to a mere empty form, creation of megalopolises

and the migration of new nomads, cosmopolitanism and pacifism, domination of the philosophy of skep-

ticism, atheism and nihilism, reduction of all social issues and problems to the issues of nourishment, se-

xuality and social status, birth of an intelligent but unproductive individual as a part of the mass and dis-

appearance of original artistic forms. These changes that have started somewhere in the time of

Napoleon, will be finished by the end of the 21st century.

Processes of globalization, especially those of economic character, observed in the present mo-

ment show a great similarity (identity) with the processes that have been quite clearly announced by

Spengler in his work Decline of the West.

Key words: Oswald Spengler, philosophy of history, organic cultures, civilization, globalization,

withering of the Western (Western European-American) culture


184

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

185

UDK: 502.7

Pregledni ~lanak


MIRELA PETERNAI, apsolventica Pravnog fakultetaSveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVNI ASPEKTI ZA[TITE BIOLO[KE RAZNOLIKOSTI

Biolo{ka raznolikost koja podrazumijeva svu raznolikost ìvota na

zemlji (ekolo{ke sustave, biljne i ìvotinjske vrste, gene) ugroèna je antro-

pogenim djelovanjem. Trend smanjenja biolo{ke raznolikosti osobito je

izraèn u posljednjem razdoblju, pa tako godi{nje nestaje i do 40.000 vrsta.

Ja~anjem svijesti o vrijednosti prirodne ba{tine raste i potreba da se za{tite

pojedini dijelovi prirode, a danas je tendencija provesti cjelovitu (integral-

nu) za{titu sveukupne biolo{ke raznolikosti. Iako je za{tita prirodne ba{tine

po svojoj naravi interdisciplinarnog karaktera, velik zna~aj za njezino

provo|enje ima i pravo okoli{a (environmental law). Izraèna je veza s

istraìvanjima koju provode biolozi, a temeljem kojih se opisuje stanje i

odre|uju smjernice za djelovanje koje se potom ugra|uju u pravni sustav

normiranjem putem op}ih ekolo{kih zakona (npr., Zakon o za{titi prirode),

ali i ugradnjom u sektorske propise. Pravni sustav ekolo{kih normi tek je u

izgradnji i usustavljanju, ali je karakteristika ekolo{kog prava doticanje

brojnih pravnih grana, od upravnog i gra|anskog, sve do prometnog,

poreznog i kaznenog. Ure|ivanje ovog pravnog sektora nu`no je da bi se

razvoj koji predstoji proveo tako, da se uz ~ovjekove potrebe po{tuje i pravo

same prirode. Nu`na je ugradnja dostignu}a ekolo{kih normi svjetske zajed-

nice u pravni sustav Republike Hrvatske te osiguranje provedbe istih.

Strategijom }e se razvoja koja se temelji na sustavno i bri`ljivo izgra|enom

normativnom sustavu osigurati provo|enje odrìvog i obnovljivog razvoja

kao preduvjeta na{eg opstanka.

Klju~ne rije~i: pravni aspekti, biolo{ka raznolikost, za{tita prirode,

ekolo{ke norme, pravni izvori, me|unarodne konvencije, institucionalizacija.

UVOD

ôvjek svojim {tetnim djelovanjem nera-

zumno koristi prirodna dobra, zaga|uje zrak,

tlo, vodu, unosi strane biljne i ìvotinjske vr-

ste u ekosustave, uzrokuje uni{tavanje sta-

ni{ta te svim tim djelovanjima uzrokuje sma-

njenje biolo{ke raznolikosti. Smanjivanjem

svih ìvu}ih sastavnica odre|enog podru~ja,

osim na lokalnoj razini, globalno se smanju-

je ekolo{ka stabilnost i ravnoteà i cijeli jeplanet sve ugroèniji i nezdraviji kako za bilj-ne i ìvotinjske vrste, tako i za ~ovjeka.

Velik je dio izuzetno bogate biolo{ke raz-nolikosti Republike Hrvatske ugroèn. Onobuhva}a endemske i rijetke vrste od svjet-skog zna~enja, prostranstva gorskih {uma,poplavnih podru~ja te otoka na kojima sezbog izdvojenosti razvilo niz rijetkih biljnih iìvotinjskih vrsta koje treba za{titi.


186

Za{tita okoli{a, a onda u sklopu nje i za-{tita prirodne ba{tine, po svojoj su naravi in-terdisciplinarnog karaktera. Osim mati~nih,biologije i ekologije, danas su predmet valo-rizacije unutar brojnih disciplina; ekonomije,energetike, filozofije, politike, prava, sociolo-gije, tehnologije. Ovaj rad temelji se na prav-nom aspektu za{tite prirodne ba{tine, dok seostalih aspekata doti~e samo okvirno. Budu}ida se za{tita biolo{ke raznolikosti prou~avaunutar prava okoli{a, nu`no je barem na~elnoodrediti mjesto ove relativno nove pravnegrane unutar cjelokupnog pravnog sustavaRepublike Hrvatske. Kako se biolo{ka razno-likost po mati~noj disciplini promatra na trirazine (na vrhu je ekosustav, sljede}a razinasu vrste koje ~ine ekosustav, dok je na dnu raz-li~itost gena koja ~ini naslije|e svake vrste)tako }e i pravni aspekti za{tite pratiti ovaj me-todolo{ki predloàk. Pravni aspekti za{tite bio-lo{ke raznolikosti podrazumijevat }e processtvaranja sustava ekolo{kih normi kroz povi-jest kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, po-zitivno zakonodavstvo Republike Hrvatske,me|unarodne konvencije iz podru~ja za{titebiolo{ke raznolikosti te izvr{avanje obvezakoje one nalaù. Komparativnim prikazomovih sastavnica poku{at }emo, s pravnog

aspekta, nazna~iti klju~ne probleme koji kodnas nisu rije{eni.

POJAM ZA[TITE PRIRODE (U ODNO-SU NA ZA[TITU OKOLI[A) U OKVIRI-MA DISCIPLINE PRAVA OKOLI[A

Razlikovanje zna~enja pojmova za{titeprirode i za{tite okoli{a nu`no polazi od poj-movnog predlo{ka znanosti ekologije i biolo-gije. Prvotno je postojao primarni sustav kojisu tvorili isklju~ivo prirodni elementi (zrak,voda, razli~iti oblici zemlji{ta), a ljudskom jedjelatno{}u stvoren sekundarni sustav. Iskori-{tavaju}i primarni sustav preko granicamogu}nosti javljaju se prve ekolo{ke kata-strofe, a s njima i realna spoznaja o ograni~e-nosti prirodnih resursa. Svijest o ograni~eno-sti resursa poljuljala je eufori~nu predod`buindustrijalizacija kao temelj blagostanja te sepo~inju uvaàvati znanstvene i tehnolo{keparadigme kojima se iskori{tavanje resursaprovodi smi{ljeno, organizirano i odrìvo.“…nekada{nje shva}anje prirode kao pukesirovine, predmeta i neovisne varijable indu-strijskog dru{tva s vremenom preraslo u po-jam prirode kao ovisne varijable, "okoli{a",kojem je nu`na ~ovjekova za{tita.”1

OSNOVNERAZLIKOVNEKARAKTERISTIKE

ZA[TITA PRIRODE ZA[TITA OKOLI[A

objekt prirodu i krajolik kao sustav aktivnosti uprirodnim razvojnim tokovima, uznaglasak na biotskoj komponenti (biljke iìvotinje) po znanstveno ekolo{kim,eti~kim i estetskim kriterijima

okoli{ kao sustav odnosa u vezi s ljudskimpotrebama ili interesima s obzirom naprirodu (npr. sigurnost pri dobivanjunuklearne energije, uklanjanju otpada),prije svega iz gospodarskih i zdravstvenihrazloga

mjerila vrijednosti prete`no ekocentri~na= vlastito pravo prirode

prete`no antropocentri~na= prema interesima ljudi

ciljevi 1) nesmetan razvoj2) (prirodna) mogu}nost cirkulacije uprirodi na temelju samoregulacije

1) trajan (dugoro~an) razvoj okoli{a kakobi se mogao koristiti2) (materijalna) efikasnost cirkulacije uprirodi

metodika za{tite prete`no "ekolo{ka" (odnosno biolo{ka)rje{enja- samoregulacije

prete`no tehni~ka rje{enja (tehnologijaokoli{a)

Tablica 1. Kriteriji razlikovanja pojmova za{tite prirode i za{tite okoli{a

1 Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organi-zator. Zagreb, 1998. str.17

2Ibidem str. 18.

Tabelarni prikaz preuzet od J. Omejac.2

Teorije za{tite okoli{a razli~ito pristupa-ju ovoj problematici. Antropocentri~na (anth-ropos=~ovjek) polazi od eti~ke du`nosti sud-jelovanja u za{titi okoli{a u onoj mjeri u ko-joj je isti ~ovjeku potreban i neophodan.Okoli{ u ovom slu~aju sluì zadovoljavanju~ovjekovih potreba. Ekocentri~na kao kriterijuzima samu prirodu, neovisno o njezinoj ulo-zi prema ~ovjeku. Krajnji je smisao ove teo-rije holos ili cjelina te je svaki dio, biljni iìvotinjski svijet, pa i ~ovjek, podre|en funk-cioniranju cjeline. Resursno-ekonomska ru-kovodi se etikom trì{ne za{tite okoli{a.Prirodne izvore èli za{tititi kako bi se i na-dalje mogli iskori{tavati, ali sada sukladnonjihovim granicama mogu}nosti, u skladu skoncepcijom odrìvog razvoja.

Unato~ razli~itosti teorijskih pristupa,znakovito je redovito klasificiranje za{titeprirode kao podvrste ili dijela za{tite okoli{a.Tako i pozitivno zakonodavstvo prvenstvenoregulira za{titu okoli{a te je vi{e naklonjenoizravnim ~ovjekovim potrebama nego prizna-vanju prava samoj prirodi. Tendencija je naizjedna~avanju va`nosti obaju pristupa.

Autori se jo{ uvijek nisu suglasili u defi-niranju i klasificiranju pojma “okoli{“. Pri-mjerice, Hoppe i Beckman3 uvode klasifika-ciju po skupinama: 1) socijalni okoli{ kaokulturne, gospodarske, dràvne institucije; 2)prirodni kao biljke, ìvotinje, voda, zemlja,zrak; 3) ~ovjekovom svjesnom djelatno{}ustvoren okoli{, kao {to su prometnice, tvornice.

Distinkciju pojmova za{tita okoli{a iza{tita prirode jednostavno prikazuje R.Breuer4 koji u svojoj klasifikaciji za{tite oko-li{a, od ~etiriju kategorija jednom ozna~avaonaj dio koji regulira za{titu biolo{ke i krajo-brazne raznolikosti, a to je Vitalna za{titaokoli{a koja regulira neposrednu za{titu bi-ljaka, ìvotinja, ribolova, lova (ostatak je kla-sifikacije sljede}i: medijalna je usmjerena nasredstva okoli{a kao {to su zrak, voda, zem-lja; kauzalnom se otklanjaju opasnosti unosa

{tetnih tvari u okoli{ (pesticidi, reciklaà ot-pada); integralna podrazumijeva cjelokupnuekoza{titu, od propisa za{tite na radu do po-reznih pravila).

Hrvatski Zakon o za{titi okoli{a5 u ~lanku5. definira: “Okoli{ je prirodno okruènje:zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i ìvotinj-ski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja ikulturna ba{tina kao dio okruènja kojeg jestvorio ~ovjek.” Iako prvenstveno odre|enakao prirodni okoli{, ova je definicija {iregnormativnog karaktera jer sadrì i ~ovjeko-vom djelatno{}u stvoren okoli{.

Pojam se prirode samostalno pojavljuje uKonvenciji o za{titi svjetske kulturne i prirod-ne ba{tine (Pariz, 1972.) koja ga {iroko defi-nira6, za razliku od Zakona o za{titi prirode7 pokojem je ona zna~ajan dio okoli{a kojemRepublika Hrvatska osigurava osobitu za{tituna principima najbolje svjetske prakse.

Ulaze}i u analizu pravo-okoli{-priroda, izve} navedene prevage antropocentri~nostistavova, nova se pravna grana naziva Pravookoli{a ili ekolo{ko pravo. Modaliteti suza{tite unutar te grane predmet rasprava jerona prihva}a moduse tradicionalnih teorijakoji se temelje na “pravu zabrane i odbijanja”dok ne uvaàva kompleksnost ekolo{kog su-stava, a time i zahtjeve ove nove pravne gra-ne. Sloan8 ovaj pristup ocjenjuje administra-tivnom regulativom, a ne stvarnim sustavompravnih normi odgovaraju}ih problematicikoju regulira.

Kao posve nova pravna grana, pravo oko-li{a jo{ nije na{lo svoje mjesto unutar prav-nog poretka. Ono ne ulazi u potpunosti niti u


187

3Ibidem str. 19.

4Ibidem str.26.

5Zakon o za{titi okoli{a (u nastavku ZZO) Narodne novinebr. 82/94 i 128/99.

6Prirodnu ba{tinu ~ine spomenici prirode koji se sastoje odfizi~kih ili biolo{kih formacija; geolo{ke i fiziolo{ke for-macije i to~no odre|ene zone koje su habitat ugroènihvrsta ìvotinja i biljaka; znamenita mjesta prirode ili pri-rodne zone koje imaju univerzalnu vrijednost. ^l. 2.Konvencije o za{titi svjetske kulturne i prirodne ba{tine.

7Zakon o za{titi prirode (u nastavku ZZP)NN 30/94, 72/94.

8Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organi-zator. Zagreb, 1998. str. 29.

jednu tradicionalnu pravnu granu, ali je uskopovezano s ustavnim (npr. temeljna na~ela),upravnim (npr. institucionalizacija za{tite),gra|anskim (npr. vlasni~ki odnosi unutar za-{ti}enih podru~ja), kaznenim (npr. represivnemjere za{tite), financijskim (npr. olak{ice ioslobo|enje od pla}anja nekih poreza). Po-zitivno pravo, praksa i kontrolni mehanizmijo{ su u razvojnoj fazi. êsto je nu`no kom-binirati norme razli~itih pravnih grana da bise dobilo traèno rje{enje. Problematika oko-li{a ve}inom je za sada regulirana normamaupravnog prava, a ~ak ga neki teoreti~ari (R.Breuer9) klasificiraju kao Posebno upravnopravo.

Hrvatska legislativa i znanstvenici jo{ ni-su definirali pojam “pravo okoli{a”, ali bi onpo J. Omejac ozna~avao: “Pravo okoli{a da-nas obuhva}a sve pravne norme u materijalnopravnom smislu koje se odnose na za{tituokoli{a, racionalno gospodarenje okoli{em,uspostavljanje prija{njeg stanja i planiranjesvih postupaka i radnji u vezi s okoli{em ko-jima je cilj uravnoteìti prirodne i umjetnostvorene elemente okoli{a u njihovoj me|u-sobnoj povezanosti te tako sprije~iti {tetne ut-jecaje na samu prirodu (odnosno na njezinepojedina~ne - ìve i neìve - elemente).”10

Ve}ina europskih zemalja svoje zakone izpodru~ja za{tite okoli{a prilago|ava zahtjevi-ma materije koju regulira, pa se tako devede-sete o~ituju u zna~ajnim pomacima u prav-nom mi{ljenju, u smislu izraàvanja potrebastvaranja novih normativnih koncepata regu-lacije okoli{a, stvaranja originalnih pravnihpostupaka te priznavanja aktivne legitimacijesubjektima odgovaraju}ih pravnih odnosa uza{titi okoli{a.

Postojanje na~ela prava okoli{a preduv-jet je daljnjeg specificiranja ove pravne gra-ne. Ona su odre|ena Ustavom RepublikeHrvatske dok se pozitivnim propisima istamoraju detaljizirati i preto~iti u cjelokupni

sustav pravnih normi. Temeljna na~ela pravaokoli{a regulirana su Zakonom o za{titi oko-li{a koji daje legalne definicije. To su npr.na~elo preventivnosti - spre~avanje i/ilismanjivanje rizika opasnosti one~i{}enja iugroàvanja prirodnih resursa (~l. 11, ZZO),na~elo o~uvanja vrijednosti prirodnih izvora ibiolo{ke raznolikosti koje zbog predmeta raz-rade iznosim u cijelosti (~l. 12, ZZO):

(1) Ne smije se umanjivati vrijednost prirod-nih izvora, vode, mora, zraka, tla, {uma iizvornih vrijednosti kr{a.

(2) Prirodne izvore treba nastojati o~uvati narazini kakvo}e koja nije {tetna za ~ovjeka,biljni i ìvotinjski svijet.

(3) Tlo treba koristiti razumno i o~uvati nje-govu produktivnost, a nepovoljne u~inkena tlo izbjegavati u najve}oj mogu}ojmjeri.

(4) Treba izbjegavati svaki zahvat koji ima{tetan u~inak na biolo{ku raznolikost io~uvati prirodni genetski sklad i skladprirodnih zajednica, ìvih organizama ineìvih tvari.

Teoreti~ari pod na~elom uzro~nosti po-drazumijevaju da svatko tko one~isti ili ugro-zi okoli{ mora razmjerno svom udjelu snosi-ti tro{kove naknade {tete.11 Na{ zakonodavacga naziva na~elom pla}anja tro{kova one-~i{}avanja. Na~elo kooperacije zna~i pro-{irenje ovla{tenja za sudjelovanje u za{titiokoli{a, pa uz dràvu to mogu biti kvalifici-rane znanstvene institucije, ali i fizi~ke osobekoje imaju pravni interes, npr. seljaci, ribari,~uvari prirode. Po na{em ZZO to bi bilona~elo cjelovitosti i na~elo javnosti i sudjelo-vanja. Na~elo op}e naknade (zajedni~kih te-reta) na{ zakonodavac ne navodi (ali pravnisustav ga sadrì po ~l. 51. Ustava po kojem jesvatko duàn sudjelovati u namirenju javnih


188

9Ibidem str. 31.

10Ibidem str. 30.

11Ono je usko vezano za porezno pitanje tj. pla}anje poseb-nih davanja zbog poja~anog one~i{}avanja okoli{a, ali una{em sustavu tro{kove za{tite snose porezni obveznicipreko prora~una koji subvencionira izravnu za{titu putemdràvnog aparata. Vi{e o povezanosti za{tite okoli{a i po-reznog prava Lon~ari}-Horvat, O. I dr: Osnove prava oko-li{a. Organizator. Zagreb,1998.

tro{kova) te zahtijeva da cijela dru{tvena sre-dina snosi teret za{tite svima jednako zna~aj-nog okoli{a. Daljnja su na~ela koja navodiZZO: na~elo zamjene ili nadomje{tanja dru-gim zahvatom te na~elo po{tivanja prava.

Ova su na~ela misli vodilje daljnje nor-mativne regulative.

PREGLED PRAVNIH IZVORAZA[TITE PRIRODE

U po~etku se pravna za{tita prirode, a sobzirom na predmet za{tite, gotovo isklju~ivosvodi na za{titu {uma ({ume ~ine primarniekolo{ki sustav Europe). Prve pravne norme spodru~ja za{tite prirode donosi Francuska,koja 1848. godine aktom za{ti}uje {ume Fon-tainebleaua. Zakonski se propisi o za{titi{uma potom pojavljuju u Skandinavskim ze-mljama; Finskoj (1869.) i [vedskoj (1886.).Sve do po~etka 20. stolje}a u Europi stagni-raju aktivnosti za{tite prirode. Ona se potomintenzivira na lokalnoj razini osnivanjemdru{tava ljubitelja prirode te nacionalnih par-kova. Prvi je bitan korak u me|unarodnimrazmjerima Konferencija o za{titi prirodnihpejzaà (Bern,1913.) na kojoj je sudjelovalo17 zemalja. U Parizu je odràn prvi me|una-rodni Kongres za{tite flore i faune, prirodnihlokaliteta i spomenika (1922.). Ovi pojedina-~ni napori dovode do osnivanja Me|unarod-nog ureda za za{titu prirode (1928.). Me|u-narodna konferencija o za{titi flore i faune(London, 1933.) daje poticaj za otvaranjebrojnih za{ti}enih prirodnih rezervata i pro-gla{enje novih nacionalnih parkova. Me|una-rodni skupovi prerastaju u specijaliziraneorganizacije koje imaju zadatak internaciona-lizirati za{titu te pripremiti njezino stupnje-vanje. Danas su najzna~ajnije organizacije:Me|unarodna unija za za{titu prirode IUCN([vicarska 1948.), Svjetski fond za odràva-nje divljine WWF ([vicarska 1961.), koji za-jedno sa IUCN ima zada}u osigurati za{titu io~uvanje biljnih i ìvotinjskih vrsta., potomMe|unarodna organizacija za prosvjetu, zna-nost i kulturu UNESCO (Pariz 1972.)zaduèna za listu svjetske kulturne i prirodneba{tine.

Deklaracija o ure|enju i za{titi prirodnog

okoli{a u Europi (Strassbourg, 1970.) uvod je

u europsku godinu za{tite prirode. Ovdje su

vladama dane direktive za postupanje {to je

realan korak k internacionalizaciji i zajed-

ni~kom rje{avanju problema za{tite prirode.

U Stockholmu je 1972. odràna prva konfe-

rencija UN-a o ~ovjekovom prirodnom oko-

li{u, pod nazivom “Samo jedna zemlja”

(“Only one earth”). Kako je cijena jake indu-

strijalizacije i ekonomskog blagostanja poja-

~ana ugroènost i optere}enost prirodne ba-

{tine, razvija se svijest o potrebi aktivne za-

{tite koja podrazumijeva cjeloviti-odrìvi

razvoj (sustainable development). Izvje{ta-

jem Svjetske /UN/ komisije za okolinu i raz-

voj unutar koncepta “Na{a zajedni~ka

budu}nost” (Our Common Future, 1986.)

stvoren je pojam odrìvi razvoj. Izvje{tajem

se definira pojam “odrìvi razvoj jest razvoj

koji izlazi u susret potrebama sada{njih gene-

racija bez kompromisa za mogu}nosti budu-

}ih generacija da zadovolje svoje potrebe”.12

Lay, V. daje dopunu ove “slu`bene” definici-

je: “Odrìvi razvitak jest onaj razvitak koji

ne dovodi do uni{tavanja ìvog svijeta (ge-

netskih vrsta i razli~itosti ekosistema), koji

omogu}ava biosferi i obnovljivim izvorima

da se regeneriraju i da kao takvi u perspekti-

vi budu upravo njegov energetski temelj, te

koji {tedljivo raspolaè neobnovljivim izvori-

ma”.13

Aktivna globalna za{tita prirode nu`no je

me|unarodnog karaktera. Me|unarodni prav-

ni sustav za{tite prirodnih dobara ~ine brojne

me|unarodne konvencije, preporuke i rezo-

lucije te bilateralni i multilateralni ugovori.

Ovim sustavom normi osiguravaju se pretpo-

stavke za za{titu prirodne ba{tine na svjet-

skoj, regionalnoj, dràvnoj i lokalnoj razini

te utvr|uju na~ela pona{anja svih razina koje


189

12Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a.

Organizator. Zagreb, 1998. str. 23.

13Ibidem str. 24.

se bave za{titom ili gospodarskim iskori{ta-

vanjem dobara.

U Hrvatskoj je prvi zakonski akt s po-dru~ja za{tite prirode Zakon o lovu iz 1893.,koji se bavio i za{titom ptica pjevica. 1900.donesen je Zakon o za{titi pe}ina, a tek na-kon desetlje}a Naredba o ~uvanju remek-dje-la prirode. Vremenski ograni~eno, trajnim sezakonima progla{avaju prvi nacionalni par-kovi (1928./Plitvi~ka jezera, Paklenica,Bijele stijene). 1930. ban dobiva ovlast za{ti-titi prirodne objekte osobite vrijednosti u{umi i na {umskom tlu. Banovina uredbompropisuje za{titu ptica pjevica i ostalih ptica(1935.), potom nakon nekoliko godina izlaziUredba o nacionalnim parkovima te Uredbao ~uvanju starina i povijesnih spomenika.Temeljem Op}eg zakona o {umama mogu}eje pojedine {umske predjele zakonom progla-siti nacionalnim parkom, pa su 1949. godinena osnovi toga progla{eni NP Plitvi~ka jeze-ra i NP Paklenica. Zakon o za{titi spomenikakulture i prirodnih rijetkosti NRH donesen je1949. Novi zakoni o za{titi prirode donose se1960., 1965., 1976. i 1994.

INSTITUCIONALNI OKVIR ZA[TITEBIOLO[KE RAZNOLIKOSTI

Kao godina utemeljenja za{tite prirode uHrvatskoj uzima se 1937. kada je utemeljenoPovjerenstvo za za{titu prirode i o~uvanjeprirodnih spomenika Savske Banovine kojeje imalo dràvni zna~aj. Godine 1950. ute-meljen je Konzervatorski zavod NRH, unutarkojeg je slu`ba za{tite prirode spojena saslu`bom za{tite spomenika kulture. Institu-cionalizirana se slu`ba za{tite prirodne i kul-turne ba{tine razdvaja te Zavod za za{titu pri-rode od 1960. djeluje samostalno (pri Mini-starstvu kulture). Ustrojavanjem samostalneRepublike Hrvatske ulazi u sastav Ministar-stva graditeljstva i za{tite okoli{a te dolazi dospajanja sa slu`bom za{tite kulturne ba{tine uDràvnu upravu za za{titu kulturne i prirodneba{tine. Godine 1994. slu`ba za{tite prirodedolazi pod Ministarstvo kulture, da bi se

1998. spojila sa za{titom okoli{a u Dràvnuupravu za za{titu prirode i okoli{a (daljeDUZPO). Do osnivanja je Ministarstvaza{tite okoli{a i prostornog ure|enja (daljeMinistarstvo) DUZPO bilo jedino integralnotijelo dràvne upravne organizacije zaduènoza brigu o za{titi prirode te je integrirano uMinistarstvo prilikom njegova osnivanja.

Sabor Republike Hrvatske kao vrhovnozakonodavno tijelo donosi odluke o o~uvanjui kori{tenju prirodnog bogatstva. Unutar nje-ga najve}i dio posla odra|uje Odbor zaza{titu okoli{a i prostornog ure|enja kojime|u ostalim odre|uje mjere za o~uvanje,unapre|enje i pra}enje biolo{ke i ekolo{keravnoteè u prirodi te mjere upravljanjaza{ti}enim dijelovima prirode. Parcijalno seovom problematikom bave i Odbor za po-ljodjelstvo, selo i selja{tvo; Odbor za po-morstvo, promet i veze; Odbor za turizam.Unutar izvr{nog sektora Vlada te tijeladràvne uprave provode zakone i druge pro-pise te stvaraju provedbene propise. Od veli-kog je zna~enja osnivanje Ministarstva za{titeokoli{a i prostornog ure|enja, koje zasigurnoizraàva ja~anje ekolo{ke svijesti kod nas ijam~i sustavnu i integralnu za{titu biolo{keraznolikosti. Stru~no su savjetodavna tijeladràvne razine u za{titi biolo{ke raznolikostiSavjet za za{titu prirode14 te Zavod za za{titubilja u poljoprivredi i {umarstvu.15 Na ùpa-nijskoj razini ve} spomenute oblike za{titeprovode Uredi za prostorno ure|enje, stam-beno-komunalne poslove, graditeljstvo iza{titu okoli{a.

Vlada je Uredbom od 2. oùjka 2000.16

ustrojila novoosnovano ministarstvo. Upravaza za{titu prirode obavlja upravne i stru~neposlove vezane za za{titu biolo{ke i krajo-brazne raznolikosti, o~uvanje prirodnih do-


190

14Provodi programe odràvanja, za{tite i kori{tenja nacio-nalnih parkova i parkova prirode.

15Zaduèn za pra}enje pojave {teto~ina bilja, te na~ine nji-hova suzbijanja.

16Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva za{tite oko-li{a i prostornog ure|enja, objava NN 27/2000.

bara od posebnog interesa za RepublikuHrvatsku, te odrìvo kori{tenje prirodnih do-bara. Unutar ove uprave osnivaju se odjelime|u kojima je, s obzirom na predmet ovograzmatranja, najaktivnija upravna jedinica za-sigurno Odjel za za{titu biolo{ke i krajobraz-ne raznolikosti. On obavlja upravne i stru~neposlove op}e za{tite raznolikosti gena, vrsta,ekolo{kih sustava i krajobraza. U zadatkeulazi koordinacija provedbe Strategije i akcij-skog plana za{tite biolo{ke i krajobrazne raz-nolikosti Republike Hrvatske, izrada stru~nepodloge za pokretanje postupka za{tite ìvot-nih zajednica, svojti i jedinki, obavljanjestru~nih i upravnih poslova vezanih za za{titukultiviranih biljaka i udoma}enih ìvotinja,izrada dopu{tenja koja predvi|aju zakoni,pra}enje provedbe mjera i izvr{avanja obvezapreuzetih iz me|unarodnih ugovora koji seti~u za{tite biolo{ke i krajobrazne raznoliko-sti, obavljanje stru~nih i upravnih poslova ve-zanih za sigurnost biolo{ke raznolikosti, su-radnja s tijelima dràvne vlasti, lokalne sa-mouprave i uprave te ustanovama koje sebrinu o biolo{koj raznolikosti, te upravni pos-lovi nadle`ne uprave za CITES.17 Pored ovog,za predmetnu je problematiku izravno i ne-posredno zaduènog odjela, vrlo usko vezanaza{tita biolo{ke raznolikosti i s radom drugihdvaju odjela; Odjel za o~uvanje prirodnih vri-jednosti obavlja upravne i stru~ne posloveo~uvanja prirodnih dobara od interesa zadràvu, izra|uje podloge za progla{avanjepodru~ja za{ti}enim, sudjeluje u izradi pla-nova i mjera za{tite i upravljanja za{ti}enimpodru~jima, daje potrebne suglasnosti, vodievidenciju za sredi{nji upisnik za{ti}enih pri-rodnih vrijednosti. Dva odsjeka (Odsjek zao~uvanje prirodnih podru~ja i prirodne ba{ti-ne i Odsjek za za{titu neìve prirode) dijelezadatke i brinu se za njihovu konkretnu pro-vedbu. Odjel za odrìvo kori{tenje prirodnihdobara obavlja upravne i stru~ne posloveodrìvog kori{tenja biolo{ke raznolikosti kojanema osobitu za{titu kao podru~je od poseb-ne vrijednosti za dràvu. Ovom je odjelu pov-

jerena izrada i utvr|ivanje uvjeta za kori{te-nje prirodnih dobara, vo|enje o~evidnika ko-risnika prirodnih dobara i izdanih uvjetaza{tite prirode, dopu{tenja i suglasnosti zakori{tenje prirodnih dobara i dr.

Vlada Republike Hrvatske posebnim za-konom osniva javne ustanove za upravljanjenacionalnim parkovima i parkovima prirode,dok za ostale kategorije to trebaju ~initi nad-le`na ùpanijska skup{tina ili Gradskaskup{tina grada Zagreba. Sukladno ~lanku18. ZZP javna ustanova obavlja djelatnostza{tite, odràvanja i promicanja za{ti}enih di-jelova prirode. Javnom ustanovom upravljaupravno vije}e ili, ako je tako odre|eno pod-zakonskim aktom, ravnatelj kojega imenuje irazrje{uje Vlada, odnosno ùpanijska skup-{tina. Stru~ni rad javne ustanove vodi stru~nivoditelj. Radi koordiniranog se provo|enjaza{tite prirode ZZP-om osniva Savjet zaza{titu prirode. Nadzor nad zakonito{}u radajavne ustanove obavljaju ministarstvo odno-sno skup{tina.

Na ùpanijskoj je razini upravljanjeza{ti}enim podru~jima zasad vrlo slabo raz-vijeno. Sukladno odredbama ZZP za pred-vi|ena za{ti}ena podru~ja, na ùpanijskoj bise razini trebale osnivati javne ustanove, a dosada su osnovane tek ~etiri. Upravljanjeza{ti}enim podru~jima provodi se izradommjera za{tite (a ne prostornih planova kaokod nacionalnog parka i parka prirode) kojedonose ùpanijska poglavarstva uz pribavlje-nu suglasnost nadle`nog ministarstva. Takona ùpanijskoj razini izostaje briga za po-dru~ja strogih i posebnih rezervata koja sunajvrjednija izvori{ta biolo{ke raznolikosti.Razlog ovakvoj “nebrizi” mogu}e je da leì usukobima koji su se pojavili prilikom proved-be ~l. 17. ZZP-a. Naime, ùpanijske upravetrebale bi biti koordinatori radnji razli~itihkorisnika za{ti}enih predjela, ali one kao tak-ve nisu sposobne za izradu planova gospoda-renja podru~jem, nemaju sredstava niti po-trebnog znanja.18 Nacionalnom se strategijomi akcijskim planom za{tite biolo{ke i krajo-


191

17Konvencija o trgovini ugroènim biljnim i ìvotinjskim

vrstama CITES (Washington, 1973.)

18Mladineo,V.: Zakonska regulativa i praksa za{tite nacio-nalnih parkova i parkova prirode. Okoli{, br. 1/1999.

brazne raznolikosti (NSAP)19 predlaè ovimkategorijama dodijeliti dràvna razina za{titete izraditi planove upravljanja. Bitno je dazakonodavac upravljanje ostalim za{ti}enimpodru~jima20 koja su u sklopu nacionalnogparka i parka prirode povjerava javnoj usta-novi koju osniva Vlada Republike Hrvatskeza upravljanje podru~jem nacionalnog parka iparka prirode.

Osim kategorije "pojedina biljna i ìvo-tinjska vrsta" koju progla{ava ministar za{titeokoli{a i prostornog ure|enja, ostale katego-rije progla{ava ùpanijska skup{tina iliGradska skup{tina grada Zagreba, a uz pre-thodno pribavljenu suglasnost nadle`nog mi-nistarstva.21

Modaliteti pravne za{tite unutar za{ti-}enih podru~ja variraju. Polazi{te su zakon-ski propisi koji sadrè norme iz podru~jaza{tite okoli{a (ekolo{ki zakoni). Njima seodre|uje institucionalni okvir, status i funk-cioniranje tijela dràvne uprave i lokalnihvlasti, ~ine procjene utjecaja na okoli{ i dr. Toje u nas prvenstveno Zakon o za{titi prirodekao jedan od op}ih ekolo{kih zakona. Indivi-dualnim se zakonima ure|uje za{tita pojedi-nog podru~ja, biljne ili ìvotinjske vrste(primjerice posebni Zakoni o progla{enju po-jedinog nacionalnog parka ili parka prirode).Brojni posebni upravni zakoni reguliraju go-spodarsko iskori{tavanje, ali i za{titu (primje-rice Zakon o slatkovodnom ribarstvu, Zakono {umama). Odre|ene norme vezane za ma-teriju za{tite okoli{a sadrè i zakoni koji su upravilu namijenjeni {irokom krugu adresata(primjerice Zakon o porezu na promet proiz-voda i usluga, dok ~l.12 st.1).

Podzakonski op}enormativni akti od veli-ke su va`nosti za normizaciju za{tite prirodneba{tine, pa osobito obuhva}aju provedbenepropise (pravilnici), op}e akte Vlade (uredbei odluke), akte ministara i ravnatelja dràvnih

upravnih organizacija (pravilnici, napuci),akte @upanijskog poglavarstva/grada Zagre-ba (primjerice mjere za{tite ostalih dijelovaprirode).

Prostorni planovi koje donosi Sabor Re-publike Hrvatske ure|uju za{titu, unapre-|enje i kori{tenje nacionalnog parka i parkaprirode. Za razliku od nacionalnih parkova,parkovi prirode jo{ uvijek nemaju izra|eneprostorne planove. Njihovim dono{enjemupravljanje ovim podru~jima ipak nije detalj-no normirano, pa se kao stvarna potreba po-javljuje izrada planova upravljanja (manage-ment plan). On bi trebao detaljno definiratikoje se aktivnosti, gdje, kada i na koji na~inmogu obavljati unutar za{ti}enih podru~ja tebi trebao i}i u ve}e detalje i od samog pravil-nika o unutarnjem redu. Pravilnik o unutar-njem redu potanko ure|uje cjelokupnu pro-blematiku konkretnog za{ti}enog podru~ja,pa tako propisuje za{titu ìvog i neìvog svi-jeta, istraìvanja, posje}ivanje i razgledanje,prometovanje, obavljanje djelatnosti, protu-poàrnu za{titu, unutarnje ozna~avanje, nad-zor, upravne mjere i kaznene odredbe zanepridràvanje odredaba pravilnika.22 Provo-|enje neposredne za{tite po ~l. 31. ZZP-aobavljaju nadzornici.

Zna~ajnu ulogu imaju institucije za prou-~avanje biolo{ke raznolikosti (primjericesveu~ili{ta, instituti itd.) koje stru~nim radom~ine temeljni preduvjet daljnje konzervacije.Nepostojanje institucije za koordinaciju pri-kupljanja i obradu podataka o biolo{koj raz-nolikosti oteàva rad ovim ustanovama, a ne-dostatak ovog institucionalnog okvira priori-tet je osiguranja razvoja cjelokupne za{titebiolo{ke raznolikosti u nas. Nevladinih udru-ga za za{titu prirode i okoli{a registrirano je unas dvjestotinjak. Njihova je prvenstvenazada}a ja~anje ekolo{ke svijesti te poticanjegra|ana na rje{avanje problema lokalne za-jednice.


192

19Nacionalna strategija i akcijski plan za{tite biolo{ke i kra-jobrazne raznolikosti (NSAP) NN 81/99.

20U smislu ~lanaka 6,7,8,9,10 i 11 ZZP-a.

21^l. 13. ZZP.

22Nov~ane kazne kre}u se od 500-5.000 kn za fizi~ke te

2.000-15.000 kn za pravne osobe, dok su mandatne od300-600 kn. izvor: Mladineo, V.: Zakonska regulativa ipraksa za{tite nacionalnih parkova i parkova prirode.âsopis Okoli{. DUZPO, br. 1/1999.

POZITIVNI IZVORI ZA[TITE BIO-LO[KE RAZNOLIKOSTI

Ustav je, kao temelj pravnog sustava, prviformalni izvor prava za{tite prirode. Ustav-nopravne norme osnova su za daljnje reguli-ranje materije putem zakona i podzakonskihakata.23 Ukupnost svih ustavnih normi koje seti~u predmetne materije ~ini ustavnopravnenorme za{tite okoli{a. Teoreti~ari smatraju daje odre|enje dràve kao socijalne, {to je slu-~aj u na{em Ustavu ~l. 1. "Republika Hrvat-ska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska isocijalna dràva", ishodi{te za{tite okoli{a jersocijalna dràva treba svojim gra|anima osi-gurati ìvotne uvjete primjerene dostojnogìvljenja. Iako je ova teza i dalje predmet ra-sprava, ustavnopravna normizacija za{titeokoli{a nedvojbena je po ~l. 3. koji odre|ujenajvi{e vrednote ustavnog poretka RepublikeHrvatske, a me|u njima je “...o~uvanje priro-de i ~ovjekova okoli{a...”, zatim ~lankom 52.stavkom 1. odre|uje se da “more, morskaobala i otoci, vode, zra~ni prostor, rudno bla-go i druga prirodna bogatstva, ali i zemlji{te,{ume, biljni i ìvotinjski svijet, drugi dijeloviprirode, nekretnine i stvari od osobito kultur-nog, povijesnog, gospodarskog i ekolo{kogzna~enja, za koje je zakonom odre|eno da suod interesa za Republiku, imaju njezinu oso-bitu za{titu.”

"Pri tomu, razlikuju se dvije vrsti dobaraza koja je odre|eno da su od interesa za Re-publiku. S jedne strane, to su "more, morskaobala i otoci, vode, zra~ni prostor, rudno bla-go i druga prirodna bogatstva"- takva su do-bra ve} ex constitucione dobrima od interesaza Republiku, i {to je praesumptio iuris et deiure: nije dopustiv protivni dokaz da nije rije~o dobru od interesa za Republiku, i nije do-pustivim bez promjene samoga Ustava, nitidonijeti zakon glasom koje bi neko od takvihdobara prestalo biti dobrom od interesa zaRepubliku. S druge strane, tu su "{ume, bilj-ni i ìvotinjski svijet, drugi dijelovi prirode,

nekretnine i stvari od naro~ito kulturnoga,povijestnog, gospodarskog i ekolo{kog zna-~enja", ali samo kada se sa zasebnim zako-nom odredi da su "od interesa za Repu-bliku."24 Dobra su od interesa za dràvu pre-ma kriteriju vlasni{tva dvovrsna. Tako suneki dijelovi prirode (vode u svom prirodnomtoku, more, zrak) izuzeti iz gra|anskoprav-nog prometa, imaju svoj posebni pravnireìm reguliran prvenstveno normama uprav-nog prava. Op}a upotreba ovih dobara izra-àva se u ~injenici da se takvim dobrom podna~elom jednakosti upotrebe moè sluìtisvatko. Dràva kao nositelj javne vlasti moèodrediti da takvim dobrom upravlja javnaustanova, ili u ime Republike Hrvatske orga-ni lokalne uprave i samouprave, ili posebnajavna poduze}a. Ipak, odre|ena dobra, pro-gla{avanjem dobrima od interesa za dràvu,ne mijenjaju svoj stvarnopravni statut. Ve-zano za problematiku vlasni{tva nad javnimdobrom, Zakon o vlasni{tvu i drugim stvar-nim pravima25 odre|uje da stvari za koje jena temelju Ustava posebnim zakonom odre-|eno da su dobra od interesa za nju pa imajunjezinu osobitu za{titu, a nisu op}a dobra,sposobne su biti objektom prava vlasni{tva idrugih stvarnih prava (~l. 4. st. 1.). Ona i da-lje mogu biti predmetom vlasni{tva, ona su“res in comercio”, ali st. 2 istog ustavnog~lanka odre|uje da se zakonom odre|ujena~in na koji ih ovla{tenici prava nad njimamogu upotrebljavati i iskori{tavati. To zna~ida se upravnopravnim normama moè ogra-ni~iti ili opteretiti vlasni{tvo na njima, za kojepak vlasnici imaju pravo na naknadu.26 ^la-nak 50. Ustava odnosi se na poduzetni~kuslobodu i vlasni~ka prava koja se po istom“mogu iznimno ograni~iti zakonom radiza{tite interesa i sigurnosti Republike, priro-de, ljudskog okoli{a i zdravlja ljudi”. U kate-


193

23^l. 5. stavak 1. Ustava glasi: " U Republici Hrvatskoj za-koni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi is Ustavom i sa zakonom."

24Babac, B.: Javno dobro u pravu hrvatskomu - neka raz-matranja o problemima konstituiranja. Pravni vjesnik. 1-4/1998. str. 57.

25Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96.

26Borkovi}, I.: Upravno pravo. Informator. Zagreb, 1995.

str. 551.

goriju cjelovitog ustavnopravnog normiranjaza{tite okoli{a ulaze i odredbe ~lanka 69. kojideklarira pravo svakoga na zdrav ìvot,du`nost dràve da mu to pravo i osigura tenalaè fizi~kim i pravnim osobama da osobi-tu skrb posvete za{titi zdravlja ljudi, prirode iljudskog okoli{a.

Vo|ena ~vrstim ustavnopravnim temelji-ma Republika Hrvatska 5. lipnja 1992. dono-si Deklaraciju o za{titi okoli{a u RepubliciHrvatskoj27. S pravnog je aspekta osobitozna~ajan tre}i dio Deklaracije kojim seizraàva odlu~nost na ustrajnoj izgradnjipravnog sustava sukladno me|unarodnimugovorima i standardima europske i svjetskezajednice. Dràva se obvezuje bdjeti nado~uvanjem vrijednosti prirodnog nacional-nog blaga.

Po svojoj su pravnoj snazi me|unarodnekonvencije koje su potvr|ene u skladu sUstavom, i objavljene, iznad Zakona (~l. 134.Ustava). Republika je Hrvatska me|unarodnipravni sustav za{tite prirode prihvatila sukce-sijom (Ustav ~l. 132-134.), Zakonom o skla-panju i izvr{avanju me|unarodnih ugovora28,Odlukom o objavljivanju mnogostranih me-|unarodnih ugovora kojih je RepublikaHrvatska stranka na temelju notifikacije osukcesiji.29

Za{tita se biolo{ke raznolikosti u svijetutemelji na sljede}im konvencijama: Konven-cija o biolo{koj raznolikosti (Rio de Janeiro,1992.), Konvencija o mo~varama odme|unarodne va`nosti naro~ito kao stani{taptica mo~varica (Ramsar 1971.), Konve-ncija o za{titi svjetske kulturne i prirodneba{tine (Pariz, 1972.), Konvencija o me|u-

narodnoj trgovini ugroènim vrstama flore ifaune CITES (Washington, 1973.), Ko-nvencija o za{titi Sredozemnog mora odzaga|ivanja (Barcelona, 1976.), Konvencijao za{titi europskih divljih vrsta i prirodnihstani{ta (Bern, 1979.) Konvencija o za{titimigratornih vrsta divljih ìvotinja (Bonn,1979.), Protokol o posebno za{ti}enim po-dru~jima i biolo{koj raznolikosti u Sre-dozemlju (Geneva, 1982.).

Konvencija o biolo{koj raznolikosti (Riode Janeiro, 1992.), kojoj je do sada pristupilo157 zemalja, temeljni je dokument provo|e-nja za{tite biolo{ke raznolikosti. Na svjetskojje razini ova konvencija ozna~ila prvizna~ajan korak k sveobuhvatnoj za{titi iodrìvom kori{tenju prirodnih dobara. Ciljevisu o~uvanje i unaprje|ivanje postoje}e bio-lo{ke raznolikosti te razumna uporaba prirod-nih dobara na na~elima odrìvosti. Veliki jedio ugovornih obveza koje proizlaze izKonvencije normirao Zakon o za{titi prirode,ali dio preuzetih obveza jo{ nije uvr{ten una{e zakonodavstvo.

Za{tita biolo{ke raznolikosti sadràjno semoè razdijeliti na za{titu ekosustava, za{tituvrsta i za{titu gena. Pojam biolo{ke raznoli-kosti moèmo definirati kao “sveukupnostsvih ivu}ih organizama koji su sastavni dije-lovi kopnenih, morskih i drugih vodenih eko-sustava i ekolo{kih kompleksa; te uklju~ujeraznolikost unutar vrsta, izme|u vrsta, te raz-nolikost izme|u ekosustava”.30

Osnovu vaè}e normativne regulativebiolo{ke raznolikosti u nas ~ini Zakon oza{titi prirode iz 1994. godine. Taj je zakonprimjer klasi~nog pristupa za{titi prirode jerosigurava za{titu pojedina~nim vrijednim di-jelovima prirode (za{tita podru~ja31 i za{titavrsta), ali integralan je, danas u svijetu ve}standardan pristup izostao.


194

27U prvom dijelu nazna~avana je prepoznatljivost izrazitogbogatstva prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske.Drugim dijelom izraàva se svijest da postoji opasnost odpove}anja uni{tavanja okoli{a uslijed neosmi{ljene strate-gije razvoja. Deklaracija o za{titi okoli{a u RepubliciHrvatskoj NN 34/92.

28Zakon o sklapanju i izvr{avanju me|unarodnih ugovoraNN 53/91, 73/91.

29Odluka o objavljivanju mnogostranih me|unarodnih ugo-vora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju noti-fikacije o sukcesiji NN MU 12/93.

30Konvencija o biolo{koj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992.Narodne novine me|unarodni ugovori 1/6/1996.

31Za{ti}eno je podru~je u smislu Konvencije o biolo{koj

raznolikosti zemljopisno odre|eno podru~je koje je nami-jenjeno ili vo|eno i upravljano tako da se postignu speci-fi~ni ciljevi za{tite vrsta.

Rukovode}i se odredbama Konvencije obiolo{koj raznolikosti, ZZP se temelji na me-todi in-situ o~uvanja. Od ~etiriju dijelova kojikonstruiraju taj zakon, najve}i je drugi diokoji klasificira za{ti}ene dijelove prirode i re-gulira problematiku tih podru~ja. Uvodni diozakona u tek dvama ~lancima odre|uje te-meljna na~ela kojima se rukovodi za{tita pri-rode po odredbama tog zakona. Od preostalihdvaju dijelova tre}i sadrì odredbe o nadzoru,a ~etvrti kaznene odredbe.

Sukladno “Op}im principima za{tite” onase provodi odre|ivanjem dijelova ìve ineìve prirode koji imaju osobitu za{titudràve, osiguravanjem racionalnog kori{tenjaprirode vode}i ra~una da se u najve}ojmogu}oj mjeri odrì ravnoteà njezinih sa-stojaka, spre~avanjem {tetnih zahvata ljudi iporeme}aja u prirodi, te osiguranjem slobod-nog razvoja prirode, dono{enjem dugoro~nihi kratkoro~nih planova, te nu`no provedbomsvih mjera za{tite prirode.32

“Za{tita pojedinih podru~ja je temeljnametoda in-situ o~uvanja biolo{ke i krajobraz-ne raznolikosti. Za{ti}ena podru~ja ~ineokosnicu sveukupne za{tite i klju~ne ~voroveekolo{ke mreè. Za djelotvornu za{titu bio-lo{ke raznolikosti nu`no je da je prostorizme|u njih popunjen {to ravnomjernije ra-spore|enim raznolikim manjim biotipima, noupravo za{ti}ena podru~ja predstavljajuuto~i{ta i spremnike biolo{ke raznolikosti.”33

Po Konvenciji o biolo{koj raznolikosti ~l. 2.pojmovno in-situ o~uvanje podrazumijevao~uvanje ekosustava i prirodnih stani{ta teodràvanje i obnavljanje vrsta sposobnih zaopstanak u njihovom prirodnom okruènju, au slu~aju udoma}enih ili kultiviranih vrsta, uokruènju u kome su razvili svoja specifi~nasvojstva.

Nacionalni park kao najvi{i i najcjeloviti-ji oblik za{tite definiran je prilikom osnivanjaprvog nacionalnog parka, Yellowstone (SAD

1872.); “Da se za{tite ~uda prirode na korist iuìtak naroda" te "da se odre|eni prostoro~uva u prirodnom stanju, da se u njemu uki-ne prirodna eksploatacija i da posluì za od-mor i uìvanje.”34 Prvi nacionalni park u Eu-ropi bio je Abisko u Finskoj, progla{en1909.35 Kod nas su prvi nacionalni parkoviprogla{eni 1949. godine. Nacionalni park jeprostrano, prete`no neizmijenjeno podru~jeiznimnih i vi{estrukih prirodnih vrijednosti, aobuhva}a jedan ili vi{e sa~uvanih ili neznatnoizmijenjenih eko-sistema (~l. 4. ZZP-a). Sa-bor Republike Hrvatske do sada je ovimstupnjem za{titio sedam podru~ja (Plitvi~kajezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati,Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit) te je svako re-gulirano posebnim zakonom. Na osnovi za-kona i provedbenih propisa za ova je po-dru~ja karakteristi~no dopu{tanje samo dje-latnosti kojima se ne ugroàva izvornostprirode te zabrana gospodarske uporabe pri-rodnih dobara. Zabrana se odnosi i na sje~u ipo{umljavanje, branje i uklanjanje biljaka sastani{ta, odlaganje ikakvog otpada, mijenja-nje prirodnog predjela, uno{enje stranih bilj-nih i ìvotinjskih vrsta, gospodarsko iskori-{tavanje, lov i ribolov, uznemiravanje i ubija-nje bilo koje vrste ìvotinja te uni{tavanjenjihovih legla, gnijezda i drugih razvojnihoblika.

Sabor Republike Hrvatske posebnimzakonom progla{ava parkom prirode pro-strano prirodno ili dijelom kultivirano po-dru~je s nagla{enim estetskim, ekolo{kim,


195

32ZZP ~l. 2.

33Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti

Hrvatske. DUZPO. Zagreb,1999. str. 77

34Karakteristi~an je razvojni put za{tite prirode u Americigdje su od gospodarskih zahvata izuzeta ogromna pro-stranstva daleko prije nego se na tom prostoru mogla raz-viti gradska urbana sredina. Za razliku od Europe koja saza{tite sasvim malih podru~ja tek kasnije ide k cjelovitojza{titi ve}ih prirodnih kompleksa. Vidakovi}, P.: Nacio-nalni parkovi u svijetu. Fond za stipendije mladih zaza{titu prirode. Zagreb. 1997. str. 38

35Finska je hvale vrijedan primjer dràvne brige za za{tituprirode jer se u njoj sustavna za{tita provodi jo{ od 1923.kada je progla{en Zakon o za{titi prirode. S obzirom nagospodarsku snagu, Finska ima za{ti}enih podru~ja dale-ko vi{e nego neke od nje gospodarski puno sna`nijedràve. Danas je pod za{titom 8,4% dràvnog teritorija.Izvor: Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a.Organizator. Zagreb, 1998.

odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnimi turisti~ko-rekreacijskim vrijednostima(~l. 5 ZZP). Kod nas su to Kopa~ki rit,Medvednica, Velebit, Biokovo, Tela{}ica,Lonjsko polje. Statusom nacionalnog parkai parka prirode za{ti}eno je 8,7% kopnenepovr{ine Republike Hrvatske.36

Samo ova dva stupnja imaju dràvnu razi-nu za{tite, dok se ostali za{ti}eni oblici priro-de (po ZZP to su: strogi rezervat, posebni re-zervat, park-{uma, za{ti}eni krajolik, spome-nik prirode, spomenik parkovne arhitekture,pojedina biljna i ìvotinjska vrsta) nalaze podùpanijskom razinom za{tite. Okvirima pro-storne za{tite Republika Hrvatska danas imaza{ti}eno 9,9% kopnene teritorijalne povr-{ine,37 ali brojna podru~ja tek o~ekuje zakon-ska za{tita.

Za vlasni~kopravne odnose unutar za{ti}e-nog podru~ja karakteristi~no je suàvanje trijuvlasni~kih prava uti, frui i abuti, ali se samo vla-sni{tvo nad zemlji{tem i nekretninama ne mi-jenja odre|ivanjem nekog stupnja za{tite na po-dru~ju. Vlasni~ka ovla{tenja mogu se suziti za-branom kori{tenja zemlji{ta na odre|eni na~inili za odre|enu namjenu, nametanjem obvezedavanja pristupa na zemlji{te te pribavljanja su-glasnosti od nadle`nog ministarstva o pro-vo|enju mjera za{tite prirode prilikom izdavan-ja lokalne dozvole. Zakon o vlasni{tvu i drugimstvarnim pravima (~l. 4. st. 2.) odre|uje da vla-snici i ovla{tenici drugih prava na stvarima iz ~l.4. st. 2. imaju pravo na pravi~nu naknadu zaograni~enje vlasni~kih prava. Ove nekretninemogu se i izvlastiti, mada je ovaj institut zbogte{ke gospodarske situacije kod nas u upotrebivi{e terminolo{ki i teorijski nego kao konkretnamjera. Na istima postoji i pravo prvokupadràve koje se biljeì u zemlji{ne knjige.

Primarni ekolo{ki sustav38 RepublikeHrvatske jesu {ume ~ijim se kr~enjem vre-

menom stvorio sekundarni (poljoprivredni~ine oranice, urbani gradovi, i dr.). Zakono-davna regulativa {uma postoji ve} cijelo sto-lje}e, pa je u nas jo{ uvijek relativno velikdio {uma sa~uvan (44% kopnenog dijela Hr-vatske ~ine {ume). Temeljni problem pred-stavlja nepostojanje sustavne brige o sveu-kupnoj ekolo{koj vrijednosti {ume.39

[ume i {umska zemlji{ta specifi~no suprirodno bogatstvo te s op}ekorisnim funkci-jama {uma, predstavljaju posebne prirodne igospodarske uvjete rada. Tako {ume premanamjeni, me|u ostalim40 mogu biti one kojepredstavljaju posebne rijetkosti ili ljepote ilisu od posebnog znanstvenog ili povijesnogzna~enja te kao takve mogu imati i odgovara-ju}i stupanj za{tite kao nacionalni parkovi,rezervati i dr. Nacionalni parkovi morajuimati izra|ene Programe za gospodarenje{umama, dok unutar parkova prirode {um-skim predjelima gospodare JP Hrvatske {umetemeljem vaè}ih gospodarskih osnova. Pu-sto{enje {uma protivno propisima kazneno jedjelo temeljem ~l. 261. Kaznenog zakona.

Ovdje je zanimljivo spomenuti problema-tiku koja se javlja kod inspekcijskog nadzora,jer se nadle`nosti inspektora za{tite prirode i{umarskog inspektora u nekim segmentimapoklapaju. Tako inspekcijski nadzor (poZZP) provodi inspektor za{tite prirode, te


196

36Izvor: Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikostiHrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 77.

37Ibidem str. 77.

38U smislu Konvencije o biolo{koj raznolikosti to je dina-mi~an kompleks zajednica biljaka, ìvotinja i mikroorga-nizama i njihovoga neìvog okoli{a koji me|usobno dje-luju kao funkcionalne cjeline).

39Po Zakonu o {umama NN 52/90 Op}ekorisne funkcije

{uma odraàvaju se osobito u za{titi zemlji{ta, prometnicai dr. objekata od erozije, bujica i poplava; utjecaju na vod-ni reìm, plodnost zemlji{ta i poljoprivrednu proizvodnju,u za{titi i unapre|enju ~ovjekove okoline, stvaranju kisikai pro~i{}avanju atmosfere i dr. (~l. 2).

Razlozi su ugroènosti {umskog ekosustava brojni; kodnas je dozvoljena uporaba pesticida koja je odavno zakon-ski sankcionirana u zemljama Europe; fragmentiraju se{umske povr{ine zbog izgradnje prometnica, infrastruktu-re, a time uni{tava prirodni raspored stani{ta; tehni~kimzahvatima u vodeni reìm sniàva se razina podzemnihvoda i zbog toga primjerice su{e sada ve} ugroène {umehrasta lu`njaka {to za sobom povla~i smanjivanje raznoli-kosti ìvotinjskih vrsta jer se primjerice ugroèna pticacrna roda u nas gnijezdi samo u starim hrastovim {umama.

40Zakon o {umama klasificira ih prema namjeni na gospo-darske, za{titne i {ume s posebnom namjenom (za {umskosjeme te {ume koje predstavljaju posebne rijetkosti ili lje-pote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnogzna~enja.

osobito nadzire kori{tenje i uporabu za{ti-}enih dijelova prirode, stanje kakvo}e prirodei provo|enje mjera za{tite prirode, teizvr{avanje izdanih uvjeta i odobrenja (~l. 47.ZZP). U okviru svojih nadle`nosti obavljanadzor nad provo|enjem odredaba ZZP-a idrugih propisa iz podru~ja za{tite okoli{a.[umarski su inspektori, me|u ostalim, ta-ko|er ovla{teni nadzirati gospodari li se{umama s posebnom namjenom u skladu sasvrhom zbog koje su takvima progla{ene.

Kod ure|enja ovih pitanja, ali osobitoprovedbe, bitnom se javlja preporuka Odboraza politiku za{tite okoli{a. CEP/UNECERepublici je Hrvatskoj naglasio da se prili-kom ja~anja sustava upravljanja za{ti}enimpodru~jima i {irenja za{tite mora osnaìti (ilitek uspostaviti) suradnja s drugim ministarst-vima, te ugraditi na~ela odrìvog gospoda-renja u politike sektora koji njima upravljaju,misle}i pri tom osobito na gospodarenje {u-mama, lov i ribolov, razvoj naselja i industrij-skih podru~ja.41

Najugroèniji su ekolo{ki sustavi uRepublici Hrvatskoj vodeni i mo~varni te supo NSAP-u podru~ja koja prioritetno morajubiti za{ti}ena.42 Zakonskom za{titom obuh-va}en je samo manji dio vrijednih mo~varnihi vodenih stani{ta, ali ne postoje planoviupravljanja, mjere za{tite, inventarizacija ivrednovanje tih stani{ta. Za{titu, ali prvenst-veno iskori{tavanje biolo{ke raznolikosti dje-lomi~no je regulirao Zakon o slatkovodnomribarstvu43 koji propisuje na~ine za{tite, uz-goja i lova riba, rakova, àba i dr. u slatkimvodama. Za{titu vodenih ekosustava osigura-va i Zakon o vodama44 koji definira one~i{}e-

nje vode kao takvu promjenu kakvo}e vodekojom se mijenjaju korisna svojstva voda ipogor{ava stanje vodenih ekosustava (~l. 69).

Ramsarska konvencija o mo~varama odme|unarodne va`nosti naro~ito kao stani{taptica mo~varica (Ramsar, 1971.) sporazumje koji ~ini okvir me|unarodne suradnje uza{titi i razumnom iskori{tenju mo~vara tedanas ima ve} 116 dràva potpisnica. SamaKonvencija po~iva na pojmu razumnog kori-{tenja mo~vara koji se moè poistovjetiti sodrìvim kori{tenjem, a nastaje kao izrazspoznaje o va`nosti mo~vara (zbog njihovihekolo{kih svojstava, funkcija i gospodarskihvrijednosti), ali i ugroènosti tog ekosustava.Obveze dràva potpisnica podrazumijevajuprvenstveno za{titu voda kao temeljnog eko-lo{kog ~imbenika opstanka mo~vara te nala-ù op}e o~uvanje mo~vara na njihovim teri-torijima. Potpisnice moraju donijeti dràvneprograme za{tite mo~vara te razumnom kori-{tenju mo~vara prilagoditi propise s podru~jaure|enja i kori{tenja prostora, ali i sve ostale.Potpisnice zna~ajna mo~varna podru~ja mo-raju uklju~iti u institucionaliziranu za{titu po-dru~ja. Dodatne obveze nastaju za podru~jauvr{tena u Popis mo~vara od me|unarodneva`nosti koja time postaju prirodna dobra odzna~aja za cjelokupno ~ovje~anstvo. Upisujuse ona podru~ja koja su ekolo{kim i hidrolo-{kim vrijednostima va`na za o~uvanje bio-lo{ke raznolikosti.45 Obveze se sastoje u du`-nosti prijave mo~vara koje zadovoljavaju po-stavljene kriterije za upis, te stvaranje iprovo|enje planova upravljanja. Svoju je ob-vezu prijave podru~ja Republika Hrvatskazasad ostvarila za tri najve}a preostala pri-rodna podru~ja (Donji tok Neretve, Kopa~kirit, Lonjsko i Mokro polje) te jedno umjetno


197

41Grupa autora: Odbor za politiku za{tite okoli{a UN/ECE.âsopis Okoli{, DUZPO. Br. 11/1999.

42Razlozi ugroènosti su ubrzavanje prirodnih procesa preo-brazbe mo~varnih stani{ta (koja po prirodi nisu trajna teuslijed taloènja tvari brzo zarastaju) one~i{}avanjem tj.uno{enjem dodatnih organskih tvari u vodu; potom regu-lacija vodotoka kojom se onemogu}ava prirodno stvaranjemo~vara meandriranjem rijeke, kori{tenje voda za ljudskepotrebe, prometni razvoj i dr.

43Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN 18/86

44Zakon o vodama NN 107/95

45Do sada je upisano oko tisu}u podru~ja, ali cilj je do 2005.godine popis pro{iriti s jo{ toliko. Prema Strate{kom ok-viru i smjernicama za budu}i razvitak Popisa mo~vara odme|unarodne va`nosti (1999.) vizija Ramsarskog popisanastojat }e se ostvariti uspostavljanjem zemaljske mreèRamsarskih podru~ja unutar svake dràve potpisnice, upi-sivanjem novih i razumnim upravljanjem mo~varnim po-dru~jima s ciljem doprinosa odràvanju svjetske biolo{keraznolikosti te promicanjem suradnje me|u strankama.

(Crna Mlaka, {aranski ribnjak od izuzetneva`nosti kao stani{te ptica mo~varica). Ista jepodru~ja Republika Hrvatska uvela u sustavza{ti}enih podru~ja po Zakonu o za{titi priro-de. Kako je u nas inventarizacija mo~vara tekzapo~ela, ona }e predstavljati temelj daljnjeprovedbe obveza proiza{lih iz Konvencije teza{ti}ivanje brojnih lokaliteta koja svojim ka-rakteristikama zadovoljavaju postavljene kri-terije.

Ekolo{ki sustav mora sve je ugroèniji.46

Glavni je uzrok ugroènosti biolo{ke raznoli-kosti mora nekontrolirani komercijalni i re-kreativni ribolov, ~ak i u posebnim rezervati-ma. Kod nas je za sada za{ti}eno nekolikomorskih predjela, ali najvrjednija udaljenaoto~na podru~ja s bogatim i o~uvanim pod-morjem, na kojima se uslijed izoliranosti raz-vio veliki broj endemskih (npr. Jabu~kagu{terica sa otoka Jabuke) vrsta, trebajuza{titu.47 Zasigurno je jedan od zadataka no-vog Zakona o za{titi prirode stvoriti novu ka-tegoriju za{tite rezervat u moru.48 Zakon omorskom ribarstvu49 regulira gospodarenjebiolo{kim bogatstvima mora te postojesli~nosti s regulativom slatkovodnog ribarst-va. U obama slu~ajevima zabranjuje se pu-{tati i bacati u ribolovne/morske vode teku}eili krute otpade iz proizvodnje i prerade, ilibilo kakve tvari koje uni{tavaju ribu i drugevodene/morske ìvotinje ili {tetno djeluju nabiolo{ke uvjete za opstanak riba. Karakte-risti~na je zabrana izlova za vrijeme lovosta-ja, te nehuman lov pomo}u eksploziva, ke-

mijskim sredstvima. Zakonom o lovu odre|e-ni su prekr{aji, dok su kaznenim djelom50 opi-sane radnje protuzakonitog lova (~l. 258.) iprotuzakonitog ribolova (~l. 259.) koji me|uostalim obuhva}aju lov/ribolov na zabranje-nim podru~jima, lov/ribolov za{ti}enih vrsta,lov/ribolov sredstvima kojima se masovnouni{tava populacija.

Na regionalnoj razini bitno je da je Repu-blika Hrvatska potpisnica Konvencije o za{ti-ti Sredozemnog mora od zaga|ivanja (Barce-lona, 1976.) ~iji se protokol odnosi na poseb-no za{ti}ena podru~ja i biolo{ku raznolikostSredozemlja.

Travnjaci i oranice, tako|er, bitno utje~una oboga}ivanje biolo{ke raznolikosti.51

Iskori{tavanje oranica u potpunosti margina-lizira biolo{ku raznolikost pa je ona tako bit-no oslabljena. Ugroène su i brojne starezavi~ajne sorte vo}a i povr}a od kojih su nekedanas sa~uvane samo u svjetskim bankamasjemena.

Ekosustav kr{a i podzemlja predstavljapodru~je jedinstveno bogato endemi~nimvrstama i rijetkim ìvotnim zajednicama te jena visokom stupnju o~uvanosti. Realizacijomprojekta “Za{tita kr{kih ekolo{kih sustava”ovaj prirodni fenomen svjetskog zna~aja tre-bao bi dobiti predloàk za potpunu normiza-ciju unutar na{eg pravnog sustava.52

Za za{titu biolo{ke raznolikosti od veli-kog je zna~aja posebna za{tita pojedinihbiljnih i ìvotinjskih vrsta koje su ugroèneili rijetke. Na me|unarodnoj razini na ovuproblematiku direktno se odnosi nekolikokonvencija. Konvencija o za{titi migratornih


198

46Razlozi su ugroènosti iskori{tavanje ìvih resursa morakoje nije vo|eno principima razumnog iskori{tenja,one~i{}enje mora gradskim i industrijskim otpadnim vo-dama te kao posljedica pojava mijenjanja i nestajanja za-jednica morskog bilja, prorije|ena populacija nekih vrstariba, rakova, meku{aca i koralja. Ovi procesi promjenebiolo{ke raznolikosti osobito su izraèni u obalnim zona-ma velikih gradova.

47Razlozi su preventive prvenstveno turizam koji aktualizi-ra netaknutu prirodu, ali nekontroliranim djelovanjem do-vodi do uni{tavanja svjetskih fenomena. Ugroèni su oso-bito otoci Palagruà, Brusnik, Bi{evo.

48Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvat-ske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 31.

49Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97.

50Kazneni zakon NN 110/97, 27/97.

51Ugroèni su zbog isu{ivanja vla`nih i mo~varnih povr-

{ina, prenamjene zemlji{ta, reguliranja vodotoka, gnojid-be i primjene kemijskih sredstava u proizvodnji.

52Dogovori o pripremi projekta traju, a temeljni je problemfinanciranje. Iako se ovaj rad bavi prvenstveno pravnimaspektima za{tite, pravni aspekt financiranja name}e sekao problem te je i unutar NSAP izraèna potreba {tobrèg usagla{avanja zakonodavstva s me|unarodnim kon-vencijama {to je preduvjet za ostvarivanje stru~ne i finan-cijske pomo}i IZVAN sustava prora~una.

vrsta divljih ìvotinja (Bonn, 1979.) po~ivana osiguravanju za{tite migratornim vrstamana cijelom prostoru njihovih selidbenih puto-va, podru~ju gnije`denja, odmora ili zimo-vanja. Kako je ovo jedna od osnovnih me|u-narodnih konvencija na ovom podru~ju Re-publika Hrvatska mora joj hitno pristupiti.Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta iprirodnih stani{ta (Bern, 1979.) koju je do da-nas ratificiralo 40 zemalja (Republika Hr-vatska poziv na potpisivanje primila je u ve-lja~i 1999., ali jo{ nije pristupila). Bernskakonvencija po~iva na osiguravanju minimal-ne za{tite vrstama i stani{tima, s ciljem o~u-vanja europske divlje flore i faune i njihovihprirodnih stani{ta. Obveze koje nalaè dr-àvama potpisnicama ti~u se za{tite stani{tadivljih biljaka i ìvotinja te mjera za{titeodre|ene u ~etiri dodatka konvenciji (strogoza{ti}ene biljne vrste, strogo za{ti}ene ìvo-tinjske vrste, za{ti}ene ìvotinjske vrste, za-branjena sredstva i metode ubijanja, hvatanjai drugih oblika iskori{tavanja) kojima je dosada za{ti}eno 525 biljnih i preko tisu}u ivo-tinjskih vrsta.53 Na{ Zakon o za{titi prirodenedostatno regulira ovu problematiku te jeobveza u novi ugraditi zakonsku za{titu svimvrstama koje {titi Konvencija. Da bi Republi-ka Hrvatska ispunila svoje obveze (Konven-cija odre|uje mjere za{tite prirodnih stani{taza sve divlje vrste, a osobito za ugroène,koje dràve trebaju provoditi) prioritetno jeprovo|enje inventarizacije vrsta i stani{ta,znanstvene procjene ugroènosti, stvaranjemreè za{ti}enih podru~ja neophodnih zaza{titu ugroènih vrsta i ugroènih tipova sta-ni{ta. Revizija pozitivnog zakonodavstva inovi Zakon o za{titi prirode moraju osiguratiprovo|enje ugovornih obveza.

U nas se za{tita pojedinih biljnih i ìvo-tinjskih vrsta ostvaruje pravilnicima koji sedonose odlukom nadle`nog ministarstva, uz

prethodno mi{ljenje Ministarstva poljoprivre-de i {umarstva te se objavljuje u Narodnimnovinama.54 Znanstvenici ipak smatraju da jedo sada propisom za{ti}en broj vrsta neadek-vatan broju ugroènih koje zavrje|uju ovajstatus. Karakteristika je na{eg ZZP-a pro-vo|enje cjelokupne za{tite svih samoniklihbiljaka i divljih ìvotinja koje se nalaze unu-tar za{ti}enih podru~ja nacionalnog parka,parka prirode, strogog rezervata, posebnogrezervata i {pilja te one uìvaju jednaku za-konsku za{titu kao i vrste za{ti}ene posebnimpropisom. Za{tita biolo{ke raznolikosti oso-bito podrazumijeva da je “Branje za{ti}enihbiljaka i njihovih dijelova, te rastjerivanje,hvatanje, drànje, ubijanje, prepariranje za-{ti}enih ivotinja i njihovih razvojnih oblika iuklanjanje gnijezda dopu{teno je samo zaznanstveno-istraìva~ke svrhe uz prethodnopribavljeno dopu{tenje Ministarstva.” 55

Regulaciju, prvenstveno iskori{tavanja(antropocentri~ni pristup), a tek potom za{titebilja, odre|uje Zakon o za{titi bilja56. Odre-|uje za{titu bilja i biljnih proizvoda od {teto-~ina te obvezu spre~avanja {tetnih posljedicaod primjene sredstava za za{titu bilja pozdravlje ljudi. Uredbama se kao podzakon-skim aktima primjerice odre|uju zahvati opa-sni za prirodu, nalaè izrada stru~nih studija isli~no.57

Nadle`ni odjel Ministarstva izdaje poseb-na dopu{tenja za gospodarski vo|ena sakup-ljanja neza{ti}enih vrsta iz prirode. Daljnjeusagla{avanje s potpisanim me|unarodnimkonvencijama trebao bi provoditi novi Zakono za{titi prirode i u tom smislu proglasiti dvi-je kategorije za{ti}enih vrsta, a to su strogoza{ti}ene vrste i one koje se uz nadzor i pro-pisane mjere za{tite mogu i gospodarski kori-stiti.58


199

53Rezervu je mogu}e uloìti samo ako je neka vrsta u

odre|enoj dràvi toliko brojna da se ne smatra ugroènomRadovi},J.: Hrvatska pristupila Konvenciji o za{titi europ-skih divljih vrsta i prirodnih stani{ta. âsopis Okoli{,DUZPO. Br. 12/1999.

54Primjerice to su Odluka o posebnoj za{titi nekih biljnihvrsta 15/70; sisavaca 31/95; ptica 43/95; gmazova 47/95.

55ZZP ~l. 33.

56Zakon o za{titi bilja NN 10/94, 19/94.

57Uredba o procjeni utjecaja na okoli{ NN 34/97.

58Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti

Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 83.

Uno{enje novih biljnih i ìvotinjskih vrstau prirodu moè se samo iznimno odrediti po-sebnim zakonom, dok je na~elno ono zabra-njeno.

Za{titu divljih ìvotinja u prirodi propisu-je Zakon o dobrobiti ìvotinja59 te ~lankom21. odre|uje zabranu radnji kojima se divljeìvotinje u prirodi izvrgavaju mu~enju ili setrajnije onemogu}avaju u obavljanju fizio-lo{kih funkcija, zahvatima kao {to je onemo-gu}avanje pristupa vodi ogra|ivanjem, one-~i{}enjem ili sli~no, uni{tenjem cijelog sta-ni{ta, hvatanje ìvih ìvotinja ili usmr}ivanjekoje uzrokuje trajnije patnje. ^l. 22. odnosise na javne ustanove koje upravljaju za{-ti}enim dijelovima prirode te su one du`nedivljim ìvotinjama u prirodnim stani{timaosigurati potrebne uvjete za biolo{ki opsta-nak prirodne populacije u sklopu ekolo{keravnoteè i sanirati mogu}e nastale pore-me}aje u stani{tu. Materiju za{tite biolo{keraznolikosti svojim odredbama regulira iZakon o lovu60 te on uz za{titu ure|uje uzgoj,lov i kori{tenje divlja~i i njezinih dijelova.Osim gospodarske, ovi poslovi imaju funkci-ju za{tite i o~uvanja biolo{ke i ekolo{ke rav-noteè prirodnih stani{ta divlja~i. Tako|erodre|uje da lovi{te ne obuhva}a za{ti}ene di-jelove prirode ako je posebnim propisima unjima zabranjen lov. Lovno-gospodarska os-nova mora biti u skladu s odredbama Zakonao za{titi prirode te {tititi prirodu i prirodnastani{ta divlja~i (~l. 45. Zakona o lovu).Konkretne mjere za{tite divlja~i, spa{avanjeod elementarnih nepogoda i suzbijanje neza-konitog lova ure|uju podzakonski akti (prim-jerice Pravilnik o na~inu izrade plana za{titedivlja~i na povr{inama izvan lovi{ta).Kazneni zakon u okviru glave 19. (kaznenadjela protiv okoli{a) sankcionira preno{enjezaraznih bolesti ìvotinja i bilja (~l. 255.),proizvodnju {tetnih sredstava za lije~enjeìvotinja (~l. 256.) i mu~enje ìvotinja (~l.260.).

Konvencija o me|unarodnoj trgovini ugro-ènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka(CITES), (Washington, 1973.) ima 143 dràvepotpisnice. Vo|ena je idejom uspostavljanjanadzora nad trgovinom ugroènim vrstamadivljih ìvotinja i biljaka, njihovim dijelovimai derivatima. Nekontrolirano gospodarskoiskori{tavanje dovelo je u pitanje opstanak37.000 vrsta koje su sada za{ti}ene zabranomili posebnim sustavom dopu{tenja koji me-|unarodnu trgovinu tim vrstama znatnooteàva. Mjere za{tite odre|ene su u tri Do-datka Konvenciji (vrste kojima prijeti izumi-ranje, vrste koje bi nekontrolirana trgovinamogla ugroziti, vrlo rijetke vrste u pojedinimzemljama). Velikim se dijelom trguje ìvimìvotinjama, a u razli~ite svrhe (zoolo{ki/bota-ni~ki vrtovi, privatni kolekcionari, znanstvenipokusi). Zbog ilegalnog prijenosa preko grani-ce, pa time i neadekvatnih na~ina prijevoza,smrtnost je u transportu velika. UlogaHrvatske (koja me|u posljednjima pristupaKonvenciji), moè biti zna~ajna jer je poznatoda su zemlje srednje i isto~ne Europe pogodnetranzitne zemlje ilegalnih trgovaca, osobitoako nisu pristupile CITESU pa mu prilagodilenacionalno zakonodavstvo. Veliki dio poslapada i na INTERPOL. Poznato je da se naj-ve}a koli~ina novca nakon trgovina drogomobr}e upravo na ilegalnoj trgovini ugroènimìvotinjskim i biljnim vrstama. Zakon o za{titiprirode zabranjuje svaki uvoz ili izvoz primje-raka posebno za{ti}enih biljnih i ìvotinjskihvrsta, osim uz dopu{tenje institucije ovla{teneza izdavanje uvoznih i izvoznih dopu{tenja(iznimka znanstveno-istraìva~ke prirode, ~l.34). Protupravno djelo prema za{ti}enimvrstama povla~i za sobom pla}anje naknadepropisane podzakonskim aktom,61 a sankcio-nirano je i Kaznenim zakonom. Pozitivna le-gislativa mora se uskladiti s preuzetim obve-zama Konvencije {to zna~i prilago|avanje ca-rinskih propisa zbog problematike izdavanjauvoznih i izvoznih dopu{tenja te nadzora nad


200

59Zakon o dobrobiti ìvotinja NN 19/99.

60Zakon o lovu NN 10/94.

61Pravilnik o visini naknade {tete prouzro~ene nedopu{te-nom radnjom na za{ti}enim ìvotinjskim vrstama NN84/96.

samim uvozom/izvozom. Uzgoj i drànje vrstauklju~enih u Dodatke CITES-a tako|er traìzakonsku regulativu.

Genetska raznolikost preduvjet je op-stanka vrsta i populacija te je potrebna da bise one prilagodile promjenjivim uvjetimaokoli{a. Biolo{ka raznolikost obuhva}a i pri-rodu koju je ~ovjek kroz svoju povijest naneki na~in promijenio i prilagodio potreba-ma. Kako intenziviranje poljoprivredne pro-izvodnje kao gospodarske grane favorizirasorte i pasmine s najboljim mogu}im svojst-vima62, biolo{ka je raznolikost u stalnomtrendu smanjenja. Zato se kao zadatak po-javljuje evidentiranje i o~uvanje zavi~ajnihsorti kultiviranih biljaka i udoma}enih pa-smina koje su prilago|ene lokalnom pod-neblju, uklapaju se u okolnu prirodu i krajo-braz, ali su ujedno i dijelom nacionalne kul-turne ba{tine koju su gradili brojni nara{taji.Zakonska regulativa ove problematike nijecjelovita, mada je kao potpisnica Konvencijeo biolo{koj raznolikosti Republika Hrvatskapreuzela obvezu stvaranja pravnog sustavaradi provo|enja ciljeva i odredbi konvencije(~l. 1. Konvencije o biolo{koj raznolikosti,pod nazivom ciljevi: "... o~uvanje biolo{keraznolikosti, odrìvo kori{tenje njenih kom-ponenti te pravedna raspodjela dobrobiti kojeproizlaze iz kori{tenja genetskih izvora, nana~in koji uklju~uje prikladan pristup genet-skim izvorima kao i prijenos odgovaraju}ihtehnologija..."). Registracija hrvatskih izvor-nih pasmina postoji, ali s brojnim birokrat-skim pote{ko}ama.63 Potpisivanjem konven-cija dràva je preuzela i obvezu pla}anja po-ticaja i u tom smislu koliko je god mogu}eusvojiti ekonomski i socijalno uskla|enemjere koje djeluju poticajno na o~uvanje iodrìvo kori{tenje komponenti biolo{ke raz-

nolikosti.64

Metode se ex-situ65 konzervacije osobitoprimjenjuju kod o~uvanja genetskih izvora.Primjenjuju se kod izuzetno ugroènih vrstakojima prijeti izumiranje te ih se mora iskori-stiti za reintegraciju ugroènih vrsta u prirod-na stani{ta. Da bi se ostvarili prioritetni pro-grami za{tite genetskih izvora (primjericeslavonsko podolsko govedo, istarsko govedo,posavski konj, turopoljska svinja, crna sla-vonska svinja) nu`no je osiguranje redovitihisplata premija.

Zakon o za{titi genetske raznolikostizavi~ajnih doma}ih ìvotinja i kultiviranihbiljaka i Zakon o genetski modificiranim or-ganizmima tek su u pripremi, a preduvjet jepune zakonske za{tite i realizacija projekataHrvatske banke biljnih gena i Hrvatske bankeìvotinjskih gena.

Nadzor provo|enja, sankcioniranje protu-pravnih djela i procesuiranje njihovih po~ini-telja finaliziranje je pravne problematike pro-matrane u sklopu za{tite biolo{ke raznoliko-sti. Kontrola provedbe zakonskih propisanalazi se u rukama dràve. Dràva je aktivnolegitimirana procesna stranka u kaznenim iligra|anskim predmetima pokrenutim zbogugroàvanja prirode i okoli{a. Aktivna legiti-macija proizlazi iz zakonskog odre|enja “do-bra od interesa za Republiku Hrvatsku” teobveze pruànja osobite za{tite tim dobrimakoja proizlazi iz ~l. 52. st. 1. Ustava. Dràvnopravobraniteljstvo Republike Hrvatske(DPRH) kao dio dràvnog pravosudnog apa-rata zastupa interese Republike Hrvatske uspornim slu~ajevima te ima zna~ajnu ulogupri stvaranju sudske prakse.

DE LEGE FERENDA

Kompleksnost predmetne problematikezahtijeva bri`ljiv i ustrajan rad na izgradnji


201

62Umjetno stvorene sklone su bolestima, neotporne, zahti-jevaju unos pesticida, kemijskih dodataka sto~noj hrani, atime {tete zdravlju ~ovjeka.

63Postupak registracije pasmina mora se provoditi brè jerje to preduvjet uklju~ivanja u programe za{tite npr. tek jeu tijeku za pastirsku pasminu pasa tornjaka.

64Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvat-ske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 11.

65Odnosi se na o~uvanje komponenti biolo{ke raznolikostiizvan njihovih prirodnih stani{ta.

pravnog sustava normi za{tite prirode, teme-ljen na dobrim primjerima iz svjetskog prav-nog sustava.

Pristupanjem je Konvenciji o biolo{kojraznolikosti (5.1.1997.) Republika Hrvatskapreuzela izvr{enje obveza koje proizlaze iz~l. 6. Konvencije, a koji zahtijeva dono{enje iprovo|enje nacionalne strategije, programa iplanova za odrìvo kori{tenje biolo{ke razno-likosti. Temeljna je obveza svake strankeutvrditi vrijednosti vlastite biolo{ke raznoli-kosti, njezinu ugroènost i probleme za{tite,temeljem ~ega donosi odgovaraju}u Nacio-nalnu strategiju i akcijski plan za{tite bio-lo{ke i krajobrazne raznolikosti (daljeNSAP). Dono{enje i provo|enje NASP-a jed-na je od najva`nijih obveza koja proizlazi izKonvencije te je ovaj strate{ki dokumentSabor Republike Hrvatske potvrdio tek kra-jem 1999. NSAP je prvi dokument kojimRepublika Hrvatska sustavno odre|uje i cje-lovito planira za{titu prirodne ba{tine.Odre|uje prirodu kao cjelokupnu biolo{ku ikrajobraznu raznolikost ~ija se za{tita provo-di na 100% dràvnog teritorija, od netaknutihdivljina do urbanih sredina. Za{tita prirodeodre|ena je ovim dokumentom kao integral-na djelatnost koja se i dalje temelji na za{titipodru~ja, vrsta i stani{ta, ali sada, u suradnjisa svim korisnicima prirodnih dobara, trebaodrediti i osigurati provo|enje njihove ra-zumne i odrìve uporabe.

Sadràjno se NSAP sastoji od cjelovitogpregleda biolo{ke i krajobrazne raznolikosti,razloga ugroènosti te strate{kih ciljeva ismjernica daljnjeg djelovanja. Temeljni zaht-jevi koji se moraju s pravnog aspekta {to ra-nije izvr{iti odnose se na ja~anje zakono-davstva i to upotpunjavanjem nacionalnogzakonodavstva i me|usobnim uskla|ivanjemsektorskih zakona i propisa kako bi se nanajdjelotvorniji na~in osiguravalo provo|enjeKonvencije o biolo{koj raznolikosti uRepublici Hrvatskoj. Strate{ke smjerniceobuhva}aju pristupanje svim me|unarodnimkonvencijama iz podru~ja za{tite biolo{keraznolikosti (osobito je zna~ajno potpisivanje

Bonnske i Bernske konvencije), usugla{ava-nje nacionalnog zakonodavstva s njima,dono{enje novog Zakona o za{titi prirodeutemeljenog na na~elima Konvencije o bio-lo{koj raznolikosti te provedbene propise kojiiz njega proizlaze. Posebnu pote{ko}u pred-stavlja zakonska praznina na nekimpodru~jima (biolo{ka sigurnost, genetskaraznolikost udoma}enih vrsta). Temeljni jezahtjev ugra|ivanje ciljeva za{tite biolo{keraznolikosti u sektorske propise te iniciranjenovih podru~ja pravne za{tite, osobito u tu-rizmu, energetici, regionalnom prostornomplaniranju i gospodarenju vodama. Ekolo-gizacija je poreznog sustava sama za sebepredmetom opse`ne rasprave, a njezina jeproblematika specifi~na jer je s jedne stranete{ka gospodarska situacija onemogu}ila op-tere}ivanje takve vrste, dok je s druge straneuvo|enje ekolo{kih mjera u porezni sustavobveza koja proizlazi iz me|unarodnih spo-razuma.

Na podru~ju institucionalizacije potrebnoje u dràvnom i nevladinom sektoru razvitija~e i potpunije institucionalne okvire kako bise postigla najve}a u~inkovitost za{tite bio-lo{ke raznolikosti. Velik je pomak osnivanjeMinistarstva za{tite okoli{a i prostornogure|enja, ali je potrebno institucionaliziratislu`bu prikupljanja i pohranjivanja podataka,kao preduvjet zakonskoj regulativi te oja~atislu`bu za{tite, osobito nadzor.

ZAKLJUÂK

Pravna je za{tita prirode, kao segmentpravne za{tite okoli{a, zbog svoje sloènosti ikonflikata koje inicira, predmetom brojnihrasprava. Kako pravne norme nalaù adresa-tima odre|eno ~injenje, trpljenje ilipropu{tanje ~injenja, dugoro~no je potrebnorazviti i oblikovati ekolo{ku svijest i poziti-van stav ekolo{kog pristupa. Za pravilnooblikovanje ekolo{ke politike nu`no je posto-janje normativnih rje{enja. Va`no je pri tomerazviti sustav povezanih normi koje }e osigu-ravati cjelovitu za{titu, podrazumijevaju}i


202

pod tim materijalnopravne, organizacijske ipostupovne norme o za{titi biolo{ke raznoli-kosti.

Hrvatski pravni sustav ekolo{kih normidisperziran je u brojne, ovdje tek okvirnoobra|ene zakonske i podzakonske akte.Temeljni zahtjevi na pravnom sektoru za{titebiolo{ke raznolikosti obuhva}aju pristupanjesvim konvencijama, usugla{avanje nacional-nog zakonodavstva s njima, dono{enje novogZakona o za{titi prirode i provedbenih propi-sa koji iz njega proizlaze temeljenog naKonvenciji o biolo{koj raznolikosti. Klju~nije pomak u institucionalizaciji osnivanjeMinistarstva za{tite okoli{a i prostornogure|enja, kao preduvjeta za ostvarivanje gorenavedenih zahtjeva. Kako bi se za{tita pre-to~ila u sve relevantne sektorske propise, cje-lokupno je nacionalno zakonodavstvo potreb-no revidirati.

Ovim se radom namjerava prikazati prav-ni aspekt za{tite biolo{ke raznolikosti tepodràti sva umovanja i nastojanja koja teèizjedna~avanju zna~enja antropocentri~nog ibiocentri~nog pristupa.

LITERATURA

1. Babac, B.: “Javno dobro u pravu hrvatskomu

- neka razmatranja o problemima konstitui-

ranja. Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u

Osijeku. 1-4/1998.

2. Borkovi}, I.: Upravno pravo. Informator.

Zagreb, 1995.

3. Grupa autora: Odbor za politiku za{tite oko-

li{a UN/ECE. âsopis Okoli{, DUZPO, br.

11/1999.

4. Deklaracija o za{titi okoli{a u Republici

Hrvatskoj NN 34/92.

5. Horvat, I.: Stvaranje sudske prakse: Za{ti}ene

vrste ptica. âsopis Okoli{. DIZPO, br. 5/98.

6. Lon~ari}-Horvat, O. i dr.: Osnove prava oko-

li{a. Organizator. Zagreb, 1998.

7. Kazneni zakon NN 110/97, 27/97

8. Konvencija o biolo{koj raznolikosti, Rio de

Janeiro, 1992.

9. Konvencija o me|unarodnoj trgovini ugroè-

nim vrstama flore i faune CITES, Washing-

ton, 1973.

10. Konvencija o mo~varama od me|unarodne

va`nosti naro~ito kao stani{ta ptica mo~vari-

ca. Ramsar 1971.

11. Konvencija o za{titi svjetske kulturne i pri-

rodne ba{tine, Pariz, 1972.

12. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i

prirodnih stani{ta, Bern, 1979.

13. Konvencija o za{titi migratornih vrsta divljih

ìvotinja, Bonn, 1979.

14. Magazine Time. Special edition Earth day

2000, April/May 2000.

15. Mladineo, V.: Zakonska regulativa i praksa

za{tite nacionalnih parkova i parkova prirode.

âsopis Okoli{. DUZPO, br. 1/1999.

16. Nacionalna strategija i akcijski plan za{tite

biolo{ke i krajobrazne raznolikosti (NSAP)

NN 81/99.

17. Odluka o objavljivanju mnogostranih me|u-

narodnih ugovora kojih je Republika

Hrvatska stranka na temelju notifikacije o

sukcesiji NN MU 12/93.

18. Pravilnik o visini naknade {tete prouzro~ene

nedopu{tenom radnjom na za{ti}enim ìvo-

tinjskim vrstama NN 84/96.

19. Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznoli-

kosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999.

20. Radovi}, J.: Hrvatska pristupila Konvenciji o

za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih sta-

ni{ta. âsopis Okoli{, DUZPO, br. 12/1999.

21. Rukavina, M.: Povijest za{tite prirode u

Hrvatskoj. âsopis Okoli{, DUZPO, br.

12/1998.

22. Spundi}, D.: Europska vrijednost biolo{ke

raznolikosti. âsopis Okoli{, DUZPO, br.

12/1999.

23. Spundi}, D.: Svjetski dan biolo{ke raznoliko-

sti. âsopis Okoli{, DUZPO. Br. 12/1998.

24. Ustav Republike Hrvatske.

25. Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva

za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, NN

27/2000.

26. Uredba o procjeni utjecaja na okoli{ NN

34/97.


203

27. Vidakovi}, P.: Nacionalni parkovi u svijetu.

Fond za stipendije mladih za za{titu prirode.

Zagreb, 1997.

28. Zakon o dobrobiti `ivotinja NN 19/99.

29. Zakon o lovu NN 10/94.

30. Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97.

31. Zakon o sklapanju i izvr{avanju me|unarod-

nih ugovora NN 53/91, 73/91.

32. Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN 18/86.

33. Zakon o {umama NN 52/90.

34. Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravi-

ma NN 91/96.

35. Zakon o vodama NN 107/95.

36. Zakon o za{titi bilja NN 10/94, 19/94.

37. Zakon o za{titi okoli{a NN 82/94 i 128/99.

38. Zakon o za{titi prirode NN 30/94, 72/94.


204

MIRELA PETERNAI, Apsolvent at the Faculty of Law of the Josip Juraj StrossmayerUniversity in Osijek

LEGAL ASPECTS OF THE PROTECTION OF BIOLOGICAL DIVERSITY

SUMMARY

Because of its complexity and the conflicts that it initiates, legal protection of nature, as a seg-

ment of the legal protection of environment is the subject of numerous discussions. Since the legal norms

orders the addressees to perform, suffer or omit certain actions, it is, in the long run, necessary to deve-

lop ecological consciousness and a positive attitude of the ecological approach. Proper formation of an

ecological policy requires the existence of normative solutions. In that connection it is important to de-

velop a system of mutually connected norms that will guarantee complete protection, which implicitly in-

cludes materially legal, organizational and procedural norms about the protection of biological diversity.

Croatian legal system of ecological norms is dispersed into numerous, here only generally pre-

sented legal acts and subordinate legislation. Fundamental demands in the legal sector of protection of

biological diversity include joining all conventions, harmonizing national legislation with these conven-

tions, passing a new Law on Protection of Nature based on the Convention on Biological Diversity and

setting up a number of executive regulations that arise from this law. Crucial shift forward in the institu-

tionalization of this issue has been made with the establishment of the Ministry of Environment

Protection and Regional Planning as a prerequisite condition for the realization of the above mentioned

demands. However, the inclusion of protection of nature into all relevant sector regulations requires the

revision of the entire national legislation.

The intention of this work is to present the legal aspect of protection of biological diversity and

to support all reflections and efforts aiming towards equalization on the importance of anthropocentric

and biocentric approaches.

Key words: legal aspects, biological diversity, protection of nature, ecological norms, legal sour-

ces, international conventions, institutionalization

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim ùpama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

205

UDK: 325.11 (497.5) 1941.-1945

Prethodno priop}enje


Dr. sc. IVAN BALTA, docent Pedago{kog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

KOLONIZACIJA U SLAVONSKIM VELIKIM @UPAMA1941.-1945. GODINE

Kolonizacija u Slavoniji u prvoj polovici XX. stolje}a, posebice ona

izme|u dvaju svjetskih ratova i ona u vrijeme Nezavisne Dràve Hrvatske,

uvelike je promijenila njezinu etni~ku sliku. Kolonizacije su pra}ene, ali i

poticane agrarnim reformama i pravnim aktima koji su ozakonjivali posto-

je}e zate~eno stanje. Slavonija bija{e administrativno, vojno i politi~ki

podijeljena u ~etiri Velike ùpe: Baranja- sa sjedi{tem u Osijeku, Vuka - sa

sjedi{tem u Vukovaru, Posavje - sa sjedi{tem u Brodu na Savi i Livac -

Zapolje sa sjedi{tem u Novoj Gradi{ki. Velik dio prostora slavonskih velikih

ùpa bile su oranice, {ume i pa{njaci koji su iziskivali potrebu za radnom

snagom. Kolonizacija u Slavoniju od 1941. do 1945. godine, imala je poti-

caje samog vrha dràvne i politi~ke vlasti, seobom ljudi, ponajvi{e Hrvata iz

pasivnih krajeva Dalmacije, Like, Hrvatskog zagorja i Bosne i Hercegovine.

Najizraènija kolonizacija bila je u jeku Drugog svjetskog rata, posebice od

1941. do 1943. godine, a koja je donekle bila kontrolirana. No, nekontroli-

rana kolonizacija, nezabiljeèna statisti~ki od strane tada{nje adminis-

tracije, bila je pojedina~na, privatna, vrlo brojna, posebice krajem 1944. i

1945. godine.

Kolonizacija u velike slavonske ùpe poticana je agrarnom refor-

mom, najmom, zakupom i otkupom “slobodnog” zemlji{ta na vlastelinstvi-

ma i selima. Na vlastelinstvima je zemlji{te dodjeljivano kolonistima

izvla{}ivanjem biv{ih vlasnika vlastelinstava, a u selima izvla{}ivanjem

djelomi~no biv{ih “solunskih dobrovoljaca” koji su agrarnom reformom

stekli zemlju izme|u dvaju svjetskih ratova te zemlji{tima protjeranih “poli-

ti~ki nepo}udnih” vlasnika zemlji{ta. Stvarana su i sasvim nova kolonisti~ka

sela iskr~enim zemlji{tima vlastelinstava kojima je nastojala pomagati i

tada{nja vlast. Kolonisti su ulazili i u gradove u kojima je bila potra`nja za

industrijskom radnom snagom, a gdje su postajali najamni radnici. Aktualna

je bila kolonizacija razli~itim uredbama, pravnim aktima, propisima i zako-

nima. Za samu je kolonizaciju u NDH bio zaduèn Zavod za kolonizaciju u

Zagrebu sa svojim uredima, posebno Uredima za kolonizaciju u Osijeku i

Hrvatskoj Mitrovici.

Klju~ne rije~i: Kolonizacija, agrarna reforma, izvla{tenje, naciona-

lizacija


206

UVOD

Prvih dana uspostave Nezavisne DràveHrvatske, “Hrvatski list”, dnevno glasilo izOsijeka, donosi ~lanak 13. travnja 1941. godi-ne pod naslovom “Novi stanovnici Slavonije”u kojem poziva stanovni{tvo drugih, posebnopasivnih hrvatskih krajeva, da je nasele.

“Na{a je Slavonija za ljude iz siroma{nih,pasivnih krajeva oduvijek bila kao nekaobe}ana zemlja. U njenim plodnim ravnica-ma naselili su se osim Hrvata iz raznih dije-lova na{e lijepe domovine i pripadnici tu|ihnarodnosti. Neki su ovdje ve} dugo, a nekido|o{e u najnovije vrijeme. Ogroman brojHrvata iz Bosne do{ao je odavno u Slavoniju,da se skloni ispred turskih zuluma. Nase-ljavali su se u Posavini i kao grani~ari ~uvalii o~uvali Slavoniju od Turaka. Ovi Hrvati kaoi oni u unutra{njosti Slavonije sa~injavajustarosjedioce. Svima je poznato, da starosje-dioci izumiru. Po slavonskim selima hara tu-berkuloza, a zbog “bijele kuge” nema mnogoomladine, na kojoj svagdje svijet ostaje. [toje dakle prirodnije i jednostavnije, nego uSlavoniji, bogatoj zemljom, a siroma{noj dje-com, naseliti Hrvate iz drugih krajeva, gdjeima malo zemlje, a mnogo djece. Za{to dana{ narod u Hrvatskom Zagorju, Lici, Herce-govini ili Dalmaciji gladuje, kad u Slavonijiima jo{ dosta mjesta za tisu}e novih stanov-nika, koje bi Slavonija mogla prehraniti i jo{bi preostalo hrane!”

Kolonizacija je Slavonije trebala imati ipoliti~ki cilj, a to je promijeniti, po autoru, dotada nepovoljan odnos stanovni{tva koji jenaru{en kolonizacijom tzv. soluna{kih dobro-voljaca, uglavnom pravoslavnog, odnosnosrpskog stanovni{tva.

Organizirana je kolonizacija u Slavonijuzapo~ela odmah poslije Prvog svjetskog rata,a bila je dvovrsna: jedna se provodila inicija-tivom vlasti agrarnom reformom, a druga jebila sporadi~na i organizirana pojedina~nomprivatnom inicijativom.

Kolonizacije su u Slavoniji bile organizi-rane kako ona izme|u dva svjetska rata pu-

tem zadruge “Gruda”, tako i ona od 1941. go-dine u NDH-u putem zadruge “Zemlja” kojesu uspjele preseliti u Slavoniju velik broj sta-novni{tva.

“Hrvatski list” 1941. godine u svom ~lan-ku “Novi stanovnici Slavonije” obja{njavarazloge i vrste kolonizacije:

“Kakva je bila prva kolonizacija, to svidobro znamo. Druga se ticala Hrvata iz siro-ma{nih krajeva i njoj }emo posvetiti ve}upa`nju. Za ovu kolonizaciju stekao je nepro-laznih zasluga blagopokojni dr. \uro Basa-ri~ek, koji je putem zadruge “Gruda” zapo-~eo veliko djelo preseljavanja Hrvata u Sla-voniju. Od godine 1921. do svoje smrtineumorno je radio na tome, da {to vi{eHrvata iz pasivnih krajeva do|e u Slavoniju. Ionog dana, kad je na tragi~an na~in izgubiosvoj ìvot i stekao aureolu hrvatskog mu~eni-ka, intervenirao je ne{to u stvari nove naseo-bine Okruglja~e u viroviti~kom kotaru, kojaje po njemu kasnije dobila ime Basari~ekovoselo. Kao {to je to radila zadruga “Gruda”,tako sada s lijepim uspjehom radi zadruga zapreseljenje “Zemlja” u Zagrebu”.1

Slavonija je od 1941. do 1945. godine bi-la u sklopu Nezavisne Dràve Hrvatske podi-jeljena u ~etiri velike ùpe (Baranja, Posavje,Livac-Zapolje, Vuka) s ukupnom povr{inompreko 15000 kvadratnih kilometara. Velikidio Slavonije bijahu tada obradive povr{ineuz livade i {ume. Prema statisti~kim podaci-ma iz 1942. godine velik dio obradivih povr-{ina i {uma bio je u privatnim rukama.Najve}e ratarske povr{ine bile su u kotarimaOsijek, Vukovar, Valpovo i Virovitica koje sutada iziskivale potrebu za fizi~kom radnomsnagom. Tako|er imaju potrebe za radnom

1 Hrvatski list, Osijek, 13. IV. 1941. (na Uskrs), str. 41.,(Novi stanovnici Slavonije)

HDA (Hrvatski Dràvni arhiv), Zagreb, Organi Mini-starstva Nezavisne Dràve Hrvatske

(Zavod za kolonizaciju - Zagreb (1941.-1945); knj.55.,kut.353.)

(Zavod za kolonizaciju. Likvidacija agrarne reforme naveleposjedima

(“Veleposjedi”) Zagreb (1941.-1945); (1920.-1941.); kut.183.)

snagom i industrijski gradovi u Slavoniji, u

ve}oj mjeri Osijek, a u ne{to manjoj mjeriostali gradovi; Vukovar, Brod n/S, Vinkovci...

Tada{nji veliki industrijski giganti Bata-Borovo, Beli{}e, \ur|enovac, stagniraju u

razvoju zbog op}ih prilika u Drugom svjet-skom ratu.

U gospodarstvu je, posebno poljoprivredii prehrambenoj proizvodnji (prema statistici

Narodnog gospodarstva NDH od 1. XI.1942.), Slavonija prednja~ila u odnosu na

ostale dijelove NDH.

U Slavoniji su i Srijemu od 1941. do1945. godine djelovala dva Ureda za koloni-

zaciju, u Osijeku i Hrvatskoj Mitrovici.

Jedno komasaciono povjerenstvo djelova-lo je u Velikoj ùpi Baranja, a dva u Velikoj

ùpi Vuka te po jedno zadru`no povjerenstvou Velikim ùpama Posavje i Vuka.

U jeku je Drugog svjetskog rata na po-dru~ju Slavonije vr{ena sistematska koloni-

zacija ljudi iz drugih krajeva tada{njeNezavisne Dràve Hrvatske, a posebno iz

Dalmacije, Like i Hrvatskog Zagorja te izBosne i Hercegovine.2

DR@AVNA TIJELA ZADU@ENA ZAKOLONIZACIJU

Pospje{ivanju su kolonizacije uvelike do-prinijeli zakoni i zakonske odredbe o koloni-zaciji, osnivanjem Zavoda i Ureda za koloni-zaciju 1941. godine.3

Zavod i Uredi za kolonizaciju davali suna raspolaganje zemlji{ta za izgradnju nase-lja, i za poljoprivredno obra|ivanje. Davali sukolonistima gra|evinski materijal za popra-vak i izgradnju ku}a, drva za ogrjev. Zavod jeza kolonizaciju, putem svojih ministarstavaozakonio potrebe pomo}i kolonizacije, kakoje to na primjer navedeno u ~lanku 6. u Na-rodnim novinama (7.VIII.1941.) “Ministar{umarstva i rudarstva dostavljat }e Zavodu zakolonizaciju izpravke o stavljanju na raspola-ganje izlu~enih zemlji{ta, kojima }e izri~itodopustiti prijenos vlastni~tva bezteretno naizlu~enim zemlji{tima s imena dràvnog{umskog erara NDH na ime i korist Zavodaza kolonizaciju.”

Broj novih stanovnika Slavonije postajesve ve}i, tako da 1941. godine ve} ima oko65 kolonija. Ostavljaju}i stari kraj, kolonistibi dolazili ve}inom na golo tlo, ~esto nakr~evine pune panjeva ili u {ikare koje je val-jalo tek iskr~iti i osposobiti za obra|ivanje.4

Zavod za kolonizaciju trebao se brinuti iza kolonizaciju ljudi potrebnih industrijaliza-


207

2 Prostor Slavonije pripadao je ~etirima velikim ùpama (od22 koliko je imala NDH):Velika ùpa Baranja: kotari Osijek, Valpovo, \akovo,Virovitica, Na{ice, Donji Miholjac, SlatinaVelika ùpa Posavje: kotari Brod n/S, @upanja,(Derventa, Grada~ac, Br~ko, Bijeljina)Velika ùpa Livac-Zapolje: kotari Nova Gradi{ka,Poèga, Pakrac, Daruvar, Novska,(Prnjavor, Bo{nja~ka Gradi{ka)Velika ùpa Vuka: kotari Vukovar, Vinkovci, Ilok, ([id,Zemun, Stara Pazova, Ruma, Irig,Hrvatska Mitrovica, Srijemski Karlovci )U navedenim Velikim ùpama bijahu gradovi: u Baranji:Osijek i Virovitica, u Livac-Zapolju: Nova Gradi{ka iPoèga, u Posavju: Brod n/S, i u Vuki: Vukovar,Vinkovci, Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci,Petrovaradin, Ruma i Zemun. (poja~anom crnom bojomnavedena su mjesta u dana{njoj Republici Hrvatskoj)Godine 1941. veliki ùpani bili su:Velike ùpe Baranja (Osijek) dr. Stjepan Hefer, Velikeùpe Posavje (Brod n/S) dr. Vladimir Saboli}, Velikeùpe Livac-Zapolje (N. Gradi{ka) Branimir [imuni},Velike ùpe Vuka (Vukovar) dr. Jakob Ellicker.Sudbeni stolovi su za Slavoniju u Osijeku i Poègi, a od29. VIII. 1941. i izvanredni narodni sud u OsijekuHrvatski list, Osijek, 8. VI. 1941., str. 10. (Osnutak Uredaza kolonizaciju Osijek

(ravnateljem Ureda za kolonizaciju Osijek je imenovanDragan Ralju{i} a zamjenik Franjo Olrom... za unutarnjukolonizaciju Hrvata iz siroma{nih krajeva Zagorja,Hercegovine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine...Hrvatski list, Osijek, 16. V. 1941., str. 3. Pravilnik Zavodaza kolonizaciju ...Odjel za selja~ko gospodarstvo, imeno-van dr. Rikard FlögelU Hrvatskoj je 1941. godine ìvjelo 83% stanovni{tva odpoljodjelstva, ribarstva i {uma. Oko 2 milijuna i 324.850 hazasijanih je bilo povr{ina ìtaricama na 3.032.018 ha ora-nica. dok je povr{ina {uma zapremala oko 4 milijuna ha,{to je ~inilo 1/3 sveukupnog zemlji{ta. Tre}ina industrij-skih kapaciteta a polovina poljoprivrednih kapaciteta na-lazila se u Slavoniji 1941. godine.

3 Narodne novine, Zagreb, 7. VIII.1941. (zakonska odredbao kolonizaciji).

4 Hrvatski list, Osijek, 13. IV. 1941., str. 41.Novi stanovnici Slavonije – Hrvati kolonizirani iz pasiv-nih krajeva.

ciji velikih mjesta, a za potrebe i razvoj indu-strije, kao {to je Osijek.5

Dolazak ljudi iz pasivnih krajeva u Sla-voniju izmicao je kontroli vlasti.

Da se zaustavi anarhi~no useljavanje uSlavoniju kontrolu je preuzelo 15. VII. 1941.godine Dràvno ravnateljstvo za narodnu po-novu pri Vladi NDH.6

Kako je (do 1941. godine) do uspostaveNDH “od granice bjelovarsko-krièva~keùpanije do Zemuna bilo samo na podru~juosje~kog agrarnog ureda prema slu`benojstatistici podijeljeno Srbima 635.735 jutaraplodne hrvatske zemlje a na podru~ju agrar-nog ureda Vukovar 62.874 jutara najboljezemlje...”, dana (17.V.1941.) oduzeto 80 juta-ra neobra|ene “dobrovolja~ke” zemlje do-brovoljcima grada Poège te predana naobradu hrvatskim seljacima. Osim toga 140jutara gradske zemlje “Pusta esma” predanaje na obradu Hrvatima kolonistima...” 7

Najve}a kolonizacija ljudi u Slavonijubila je 1942., 1943. i 1944. godine, posebno uljetnim i jesenskim mjesecima, {to se moèpratiti iz povijesnih izvora, gra|e u Hrvat-skom dràvnom arhivu u Zagrebu “Zavoda zakolonizaciju”, te “Ureda za kolonizaciju uOsijeku”, Dràvnog arhiva u Osijeku 8 iDràvnog arhiva u Slavonskom Brodu 9 te zaSrijem “Ureda za kolonizaciju u HrvatskojMitrovici” u arhivima u Vojvodini i Srbiji(Arhiv Vojvodine u Sremskim Karlovcima,Istorijski arhivi u Sremskoj Mitrovici, Beo-gradu i Novom Sadu).

Kolonizacija u Slavoniju zapo~ela je od-mah poslije Prvog svjetskog rata a naro~ito jebila izraèna 1921./1922., 1924./1925.,1927./1928., 1930./1931., 1933./1934.,1937./1938. i 1939./1940.godine.

Kolonizacija se u Hrvatskoj mogla vr{itina temelju tada{njih zakona i propisa Kralje-vine Jugoslavije10, a kasnije zakona i propisaNezavisne Dràve Hrvatske.11

Kolonizacija je u Slavoniji 1941.-1945.godine nastavak kolonizacije u razdobljuizme|u dvaju svjetskih ratova, odnosno izrazdoblja Kraljevine Jugoslavije.

Pravomo}nim odlukama o utvr|ivanjuobjekata Banske uprave u Zagrebu od 5. ruj-na 1933. broj: 67.306/III-6-1933., a na osno-vi propisa zakona o likvidaciji agrarne refor-me na velikim posjedima od 19. VI. 1932. sizmjenama i dopunama od 5. XII. 1931. i 24.VI. 1933. odre|ene su izvjesne povr{inezemlji{ta u pojedinim poreznim op}inama zaizvla{}ivanje, a u svrhu agrarne reforme.

Po{to su neke od zemlji{nih povr{ina ve}bile prije razdijeljene pojedinim selja~kimobiteljima u privremeni agrarni zakup, kaotzv. agrarnim interesantima, to je potvr|enona temelju propisa zakonske odredbe od 4. V.1941. broj: LIV-86-Z-1941. o osnivanju Za-voda za kolonizaciju pravilnika od 12. V.1941. broj 162-Z-1941. o ustrojstvu i postup-ku Zavoda za kolonizaciju, zakonske odredbeod 31. V. 1941. broj: CXXIX-299-Zp.-1941.o ure|enju posjedovnih odno{aja na agrarnimzemlji{tima i naredbe od 30. I. 1942. broj:316-Z-1942. o preinakama i nadopunama na-vedenog pravilnika o ustrojstvu i postupkuZavoda za kolonizaciju. Neke od ve} u~inje-


208

5 Hrvatski list, Osijek, 26. VIII. 1941., str. 18. Zapo~elagradnja radni~kih domova

6 Hrvatski list, Osijek, 15. VII. 1941., str. 12. (Preseljavanjei iseljavanje stanovni{tva).

7 Hrvatski list, Osijek, 24. IV. 1941., str. 4. (Konac jedne per-fidije) Hrvatski list, Osijek, 17. V. 1941., str.13. (Podjelaneobra|ene zemlje)

8 Dràvni arhiv Osijek (DAO), Ured za kolonizaciju –Osijek (1941.-1945.), A. knjige (9 kutija), B. spisi (25 ku-tija), za kotare Osijek, Donji Miholjac, Na{ice, Valpovo,\akovo, Virovitica, Slatina, Vinkovci, Vukovar i @upanja.

9 Dràvni arhiv Slavonski Brod (DASB), Ured za koloniza-ciju –Slavonski Brod (1941.-1945.), A. knjige (3 kutije) B. spisi (10 kutija), za kotare Slavonski Brod, Poèga iNova Gradi{ka

10 Propis Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikimposjedima od 19. VI. 1931. godine

11 Zakonska odredba od 4. V. 1941. godine, broj LIV –86.Z.p. 1941. o osnivanju Zavoda za kolonizaciju Pravilnikod 12. V. 1941.godine, broj 162.-Z.p. 1941. o ustrojstvu ipostupku Zavoda za kolonizacijuUstrojstvo i postupak Zavoda za kolonizaciju, 31. V.1941., broj CXXIX –299-Z- 1941.Naredba od 30. I. 1942. godine, broj 316-Z-1942. o prei-nakama i nadopunama Pravilnika o ustrojstvu i postupkuZavoda za kolonizaciju

nih razdioba zemlji{ta podvrgnute su preispi-tivanju, a neke bijahu ponovno potvr|eneispravnim u postupku izvla{}ivanja.12

OBJEKTI KOLONIZACIJE

Veleposjedi su, kojih je u Slavoniji bilomnogo, potpuno ili djelomi~no nacionalizi-rani i na njima je izvr{ena agrarna reforma.Za njih su Uredi za kolonizaciju dijelili rje-{enja o diobi agrarnog zemlji{ta u zakup ilipod kreditni otkup, ali pod odre|enim obve-zama sklopljenim zakupnim ugovorom izme-|u pojedinaca kao zakupoprimca i Zavoda zakolonizaciju kao zakupodavca.13

Nijedan veleposjed u Slavoniji nije izbje-gao Komisiji za likvidaciju agrarne reformeizme|u dvaju svjetskih ratova koja je uglav-

nom 50% posjeda odmah konfiscirala s nam-jerom podjele kolonistima i agrarnim intere-santima uz malu ili nikakvu naknadu.14

Slute}i skoru likvidaciju dijela velikih posje-da agrarnom reformom, dio je vlasnika veli-


209

12 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, veleposjediGutmana i Peja~evi}a (Osijek, 18. velja~e 1943.) npr.Izvlastbena odluka o agrarnom zemlji{tu Peja~evi} grofPetar i drugi iz Na{icaNekretnine Peja~evi} grofa Petra iz Na{ica, Adamovi}[tefanije ro|. Peja~evi} iz Vukovara, Peja~evi} Gabrijeleiz Na{ica, Peja~evi} mldb. Elizamarke iz Na{ica,Peja~evi} mldb.Gejze iz Na{ica, Peja~evi} mldb. Marka izNa{ica leè}e u por. ob}ini Martin i upisane u napred na-vedenim gruntovnim ulo`cima broj: 151, 152, 158 i 159.izvla{}uju se za korist napred navedenih agrarnih u~esni-ka po pojedinim topografiranim ~esticama u navedenojpovr{ini i uz naknadu... npr. Eksproprijacija zemlji{ta naveleposjedima Vo}in i Orahovica (Osijek, 21. augusta1934.) Kraljevska Banska uprava u Zagrebu donijela jepod brojem 25388/III-6/ 1933. od 31. marta 1933. naosnovu 49. Zakona od 19. juna 1931. o likvidaciji agrarnereforme na velikim posjedima i njegovim izmjenama i do-puna od 5. decembra 1931. i 24. juna 1933. prvostepenuodluku o utvr|ivanju objekata agrarne reforme na vele-posjedima bra}e Gutmann, ma|arskih dràvljana, vlaste-linstva Orahovica i Vo}in.HDA (Hrvatski dràvni arhiv Zagreb), Velike ùpe:Livac-Zapolje, Nova Gradi{ka (1941.-1945.); 1941./1945;kut.2.Posavje, Slavonski Brod (1941.-1945.); 1941./1945; knj. ,kut.6.

13 (primjerak zakupnog ugovora) Zakupni ugovorPravna narav zemlji{ta (agrarno napu{ten ili njema~ko)agrarno br.~lana 16. Biv{i vlasnik ________________

Sklopljen ugovor 19. srpnja 1944. izme|u @ivkovi} Ivanakao predstavnika Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu sjedne strane kao zakupodavca, te Mitri} Stjepana izLudvinca, op}ina Bobota, kotar Vukovar s druge stranekao zakupoprimaoca. Predmet ugovora jeste izdanje 7jutara i 389 ~hv zemlji{ta na podru~ju upravne op}ineBobota za obra|ivanje i jednogodi{nji zakup podsljede}im uvjetima. Katastarska ~estica 63/1 povr{ine 7

jutara i 389 ~hv za sjetvu je~ma, zobi i kukuruza. Mitri}Stjepan je duàn za svako jutro zemlji{ta platiti Zavodu zakolonizaciju u naravi 100 kg p{enice normalne kakvo}e,250 kg kukuruza u klipu, 75 kg zobi ili 100 kg je~ma,1000 kg kukuruza u klipu i 200 kg zobi. Sve treba preda-ti do 15. XI. 1944.godine. Bilo je mogu}e i potpuno ot-kupiti “dobiveno” zemlji{te od Zavoda za kolonizacijupod relativno niskim cijenama, na kredit od 30 godina i5% kamate godi{nje.

14 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, VlastelinstvaErdut, Retfala, Turanovac, Na{ice, Podr. Slatina, kutija 4

Vlastelinstvo ErdutKomisija za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku, SpisiBr.1952-1937, 10. mart 1937. izvr{ila je eksproprijacijuzemlji{ta velikog posjeda Csech pl. Irene iz Erduta u iz-nosu od 155 jutara i 572 ~hvBiv{i vlasnik ima pravo primiti u ime naknade Din320.005,94 uz doplatak doprinosa od 10% za koloniza-cioni fond Ministarstva poljoprivrede u obveznicamaPrivilegovane agrarne banke u nominalnoj vrijednosti. Ukorist Csech Irene pravo je dosmrtnog uìvanja ¼ dijela.Naknada se ne}e predati vlasniku ve} poloìti u koloniza-cioni fond. Dio ostaje Csech Ireni iz Erduta a ostalo ima-ju 87 novih vlasnika. Agrarni dobrovoljci za zemlji{te sudu`ni platiti naknadu u roku od 30 godina uz 5% kamatugodi{nje.

Vlastelinstvo RetfalaUred za kolonizaciju Osijek, Broj: 2646-1943, II ClaryiAldringen Franciske rodj.grofice Peja~evi} iz Graza od-luka o provedenom preispitivanju agrarnog zemlji{ta uRetfali. Odlukom biv{e Komisije za likvidaciju agrarnereforme u Osijeku od 24. XII. 1937., Broj 9754/37. koja jedjelomi~no izmjenjena i potvr|ena od strane biv{e banskeuprave Savske banovine, Broj 123-III-6-1939. od 5. I.1939. a na osnovu propisa o likvidaciji agrarne reforme navelikim posjedima od 19.VI.1931. sa izmjenama i dopu-nama od 5. XII. 1931. i 24. VI. 1933. iz Retfala~kog vla-stelinstva je izvla{teno 366 jutara i 503 ~hv zemlji{ta.

Veleposjed Turanovac (kod Virovitice)Ma|arskog dràvljanina iz Luka~a Josipa Jankovi}a ve-leposjed Turanovac je 30.VII.1937. pre{ao u Dràvni erarKraljevine Jugoslavije 1021 jutara i 509 ~hv zemlji{ta,koje se dijelilo kolonistima i agrarnim interesantima.Jankovi} Dionizu grofu u Cabuni eksproprirano je17.XI.1937. 2156 jutara i 1516 ~hv i podijeljeno koloni-stima i agrarnim interesantima.

Veleposjed Podr. SlatinaOdluka 20.III.1936. o eksproprijaciji zemlji{ta velepos-jednika Dra{kovi} grofa Ivana iz Podr.Slatine na prostoruupravnih op}ina â~inci, Nova Bukovica, Podr. Slatina,Gornji Miholjac, Sopje, Slat. Drenovac i Cabuna od 11236jutara i 1017 ~hv a na temelju Zakona (19.VI.1931.) olikvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima.

kih posjeda prodao dio svoje zemlje drugimvlasnicima.15

Izme|u dvaju svjetskih ratova bili su veli-

ki zahtjevi za kolonizacijom i interes za dobi-

vanjem zemlji{ta prekupom, otkupom ili na

neki drugi na~in. Dakako da se svima nije

udovoljilo, nego samo manjem broju pu~an-

stva, prije svega solunskim dobrovoljcima,

tzv. soluna{ima.

U pravilu je likvidacija agrarne reforme

izvr{ena na oko 50% svakog velikog posjeda,

a drugi dio istog posjeda ostavljen je biv{im

velikim posjednicima uz izravno ili dioni~ar-

sko kori{tenje veleposjeda. Ovaj }e se drugi

dio posjeda, uglavnom, o~uvati sve do zavr-

{etka Drugog svjetskog rata kada }e na istim

nastajati poljoprivredna dobra ili poljopri-

vredni kombinati socijalisti~kog tipa, odno-

sno dru{tvenog vlasni{tva.

Rekapitulacijom preispitanog agrarnog

zemlji{ta za kotar Osijek Ureda za koloniza-

ciju Osijek za 1944. godinu utvr|eno je ra-

spolaganje s 22693 jutara i 1163 hvati gdje je

izvr{ena raspodjela 10460 jutara i 3738 ~hv

zemlje {to ~ini 46% zemlji{ta Ureda za kolo-

nizaciju u kotaru Osijek.16

Iz Sumarnog popisa po kotarima Ureda

za kolonizaciju Osijek17, bilo je samo u kota-

ru Osijek u sedam rajona raspoloìvih

13847,8 jutara i 24425 ~etvornih hvati zem-

lje od kojih je 50% pripalo za budu}u koloni-

zaciju, a 50% za druge interesante.

Posebno je za Nijemce bila predvi|ena

1/20 povr{ina zemlje i to u iznosu od 289 ju-

tara i 26669 ~etvornih hvati.18

Kolonizacija zapo~inje odmah nakon dje-

lomi~ne eksproprijacije velikih posjeda u

Slavoniji, dakle ve} od 1921., a naro~ito od

1933./1934.godine. Tada su naselili u Slavo-

niju veliki broj Hrvata iz Dalmacije, Like i

Hrvatskog zagorja, preteìto na {umovite

breùljke Dobra biskupije |akova~ke te

Posavlja, Podravlja i Srijema.

Vrijedne ruke kolonista ubrzo su pretvori-

le brojne {ume i {ikare u plodne oranice.

Kolonisti su dolaskom u Slavoniju sagradili

male kolibice, ali su nakon nekoliko godina

ve} imali izgra|ene lijepe ku}e i druge po-

trebne gospodarske zgrade.19

Bijela kuga se rijetko javljala u selima ko-

lonista jer je svaka ku}a imala 10-ak djece.

Za vrijeme kolonizacije obe}avalo se ko-

lonistima od strane “nadle`nih”, a kasnije i

od “banovine” da }e im se u svakoj prilici

izi}i u susret, ali od svega toga nije bilo ni{ta.

Kolonisti su se pomagali me|u sobom kako

su mogli jer su bili prepu{teni na milost i ne-

milost.

Molbe kolonista, upravljene na razne ure-

de za najnu`nije potrebe sela, nisu se, uglav-

nom, uzimale u postupak. U selima su kolo-

nisti traìli da im se omogu}e barem osnovni

uvjeti za ìvot. Kako su sela bila puna djece,

izgra|ene su {kole jer su djeca do tada i{la u

druga sela {to je bilo oteàno za zimskih

dana. Sela su u prosjeku brojala 50-ak ku}a s

preko 300 ìtelja, a cijeli hatar sela iznosio je

oko 300 katastralnih jutara, tako da je na sva-

ku osobu otpadalo jedno jutro. U istu povr{i-

nu ulazio je seoski pa{njak, zemlja za {kolu,

putove i groblje.

Od toga se nije moglo pristojno ìvjeti.

Oko sela se, na oko par stotina metara, nala-


210

15 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, VlastelinstvoGutman, p.o. Zdenci, i p.o. Orahovica, kutija 1.Vilmo{, Ladislav, Alfred i Artur Gutmann de Gelse etBeli{}e su prodali dio svoga imanja 22. III. 1930. prekoKolonizacionog fonda Ministarstva poljoprivrede uBeogradu (zemlje oko Zdenaca, Orahovice, Crnca iBre{tanovaca) dr. Svetozaru Grginu iz Beograda, i to 1220jutara i 1074 ~hv zemlji{ta.

16 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi,Sumarni popisi po kotarima, kut.1.

17 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi,Sumarni popisi po kotarima, kut. 2.

18 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi,Sumarni popisi po kotarima, kut. 2.

19 Hrvatski list, 24. VIII. 1941., str. 14.

zila {ikara i {uma, obraslo zemlji{te u vla-

sni{tvu nekog od vlastelinstava.

Seljaci su kolonisti imali velikih obvezajer se po katastarskom jutru pla}alo 8-10 me-tri~kih centi, a ono se godinama i pove}avalo,~ak 1941. godine na 18 mtc, a znale su biti inerodne godine uslijed su{a i poplava.

Kolonisti su bili i u nezavidnom polo`ajujer su pored svojih obveza trebali i}i u rezer-vu i mobilizaciju, koju su za KraljevineJugoslavije nastojali izbjegavati, radije odla-ze}i u “zelene kadrove”.

Od 1941. godine slijedile su nove koloni-zacije u Slavoniju i vr{ene nove sporadi~neagrarne reforme.

Provedbene odluke o kolonizaciji i ra-spodjeli zemlji{ta u rajonima kotara Osijek uUredu za kolonizaciju provedeni su u velja~i1943. na oko 80% povr{ina, a ostatak je pro-veden u o`ujku i samo nekoliko u travnju1943. godine. Drugomolbena rje{enja i pra-vomo}nost na rje{enja o kolonizaciji i ra-spodjeli zemlji{ta izdavana su od lipnja doprosinca 1943. godine.


211

Kotar Osijek(za kolonizaciju)

Rajon Katastralna op}ina Veleposjed Raspoloìva zemlja 1/20 zemlje za Nijemce

jutara ~etv. hvati jutara ~etv. hvati

I. i II. Retfala Clary i Aldringen

grof Peja~evi} 482 1151 12 106

Retfala Kolonizacioni fond ministarstva

poljoprivrede Beograd 17 94 - 682

II. Osijek Patrijar{ija srpskog naroda 16 544 - 654

III. Aljma{ Speiser Ferdinand stariji 16 1594 - 679

Erdut êh Irena 152 543 3 1293

Borovo Srpska mitropol. i patrijar{ija 2259 565 56 774

Dalj Srpska mitropol. i patrijar{ija 3294 299 12 567

Daljski Lovas Srpska mitropol. i patrijar{ija 1018 438 25 731

Bijelo Brdo Srpska mitropol. i patrijar{ija 1976 232 49 646

Dalj Kolonizacioni fond

ministarstva poljoprivrede 101 691 2 862

Daljski Lovas “ “ “ 59 891 1 782

Bijelo Brdo “ “ “ 47 220 1 285

IV. êpin Pfeiffer Feliks i Margita 190 481 4 1212

êpin Maksimovi} \or|e 346 33 8 1042

êpin Gartlgruber Franjo 543 1021 13 940

êpin Speiser Ferdinand 297 1015 7 705

êpin Hengl-Jankovi} 189 241 4 1166

VI. Tenja Speiser Josip i Majer Rozina 52 487 1 492

Tenja Speiser Josip i [efer Lenka i drugi 18 1200 - 750

Tenjski Antunovac Blau Josipa Gustava i nasljednici 48 1483 1 357

Tenjski Antunovac Maksimovi} Lazar 392 1059 9 1333

Tenjski Antunovac [mit Dragutina Rudolf 220 427 5 810

Orlovnjak Pfeiffer Terezija barunica 54 670 1 576

Orlovnjak Pfeiffer Konrad i drugi 741 741 18 858

Orlovnjak Speiser Ferdinand stariji 708 351 17 1129

Jovanovac Vamo{i Jenö 77 1520 1 1518

Jovanovac [mit Dragutina Franjo 136 1484 3 677

Jovanovac [mit Dragutina Rudolf 193 752 4 1339

Ernestinovo Reisner Fridrich i Robert 129 1000 3 385

Laslovo Reisner plemeniti Gustav 299 917 7 783

VII. Hrastin Vamo{i Jenö 185 323 4 1008

Hrastin [mit Dragutina Franjo 376 1276 9 671

Dopsin Hengl Matilda 215 162 5 604

Dopsin Korski Robert i Terka 168 520 4 253

13847,8 24425 289 26669

jutara ~hv jutara ~hv


212

Potrebe su kolonizacije daleko nadilazile

raspoloìvo zemlji{te za kolonizaciju na

svim prostorima. (Sumarni popis kotara

Osijek ubiljeèn po rajonima, posebno za

Hrvate, a posebno za Nijemce.):


213

Kotar Osijek (Ured za kolonizaciju Osijek)

Rajon P o t r e b a B r o j d u { a

Hrvati Nijemci Hrvati Nijemci

seljaci obrtnici seljaci obrtnici seljaci obrtnici seljaci obrtnici

jutara ~hv jut. ~hv jut. ~hv jut. ~hv obitelji du{a ob. du{a ob. du{a ob. du{a

I. i V. (u opaski za navedene rajone je upisano: prema sporazumu s Nijemcima potreba nije ra~unata)

III. 13870 4700 437 4600 562 5100 355 1400 1639 6920 121 450 51 251 90 318

IV. 3267 100 320 400 399 1400 92 400 396 1811 79 356 44 224 19 98

VI. 6046 2800 139 1400 3574 3200 244 3000 710 3274 32 126 425 1773 58 243

VII. 1637 100 44 1900 129 1100 15 - 214 847 11 53 12 50 4 14

Kolonizacija i izvla{}enje zemlji{tavelikih veleposjeda nije izvr{ena u mjeri

iskazanih potreba, posebice Nijemaca, naprimjer u kotaru Osijek.20

Kotar Osijek (Ured za kolonizaciju, stanje po~etkom 1944.)

Rajon Katastralna Veleposjed Broj Odobreni odobreni izvla{teno agrarno 1/20 od op}ina porodica odkupi prekupi zemlji{te kolonizacije

jut. ~hv jut. ~hv jut. ~hv jut. ~hv

I. i V. Retfala Clary i Aldringen

Peja~evi} 222 107 2 927

II. Osijek Patrijar{ija srpskog naroda 27 412

III. Aljma{ Speiser Ferdinand stariji 8 2 541Erdut ^eh Irena 5 3 253 1 1221Borovo Srpska mitrop. i patrijar. 16 33 1063 2 186 8 515Dalj “ “ 6 5 767Daljski Lovas “ “ 10 1548Bijelo Brdo “ “ 18 1 800 6 46 25 329

IV. ^epin Hengl-Jankovi} 5 12 1333“ Gartlgruber 4 3 114 7 1194“ Speiser Ferdinand Stariji 1 1 1562“ Maksimovi} dr. \or|e 1 1 1524“ Pfeiffer Feliks i Margita 18 429 25 1526

VI. Jovanovac Vamo{i Jenö 2 1 731“ [mit Dragutina Franjo 65 3 1314 29 944“ [mit Dragutina Rudolf 83 10 694 81 1338 13 1435

Ernestinovo Reiner Fridrich i Robert 58 55 457Laslovo Reisner plemeniti Gustav 3 1264 9 565Orlovnjak Pfeiffer Konrad i drugi 39 50 1262

“ Pfeiffer Terezija barunica 1 1347“ Speiser Ferdinand stariji 5 5 624 1 1529

Tenje Speiser Josip i [efer Lenka 7 1 200 1 800“ Speiser Josip i Majer Rozina 1 2 890

TenjskiAntunovac Maksimovi} pl. Lazar 5 4 1322 18 327

“ [mit Dragutina Rudolf 1 1 37

VII. Dopsin Hengl Matilda i drugi 3 4 1534“ Korski Robert i Terka 2 3 1407

Hrastin [mit Dragutina Franjo 4 7 341

u k u p n o 361 285 2635 25 4247 470 25696 32 3291

20 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), kutija 2.,Osijek.

Nijemci su iskazivali velike potrebe zazemlji{tem. Na primjer samo u IV. rajonu ko-tara Osijek na ~epinskim vlastelinstvimaiskazalo je 44 selja~kih obitelji (224 du{e)èlju za 399 jutara i 1400 ~hv zemlje te 19obrtni~kih obitelji (98 du{a) za 92 jutra i 400~hv zemlje. Ukupno je Nijemcima odobrenou IV. rajonu kotara Osijek zemlji{ta za 29obitelji i to prekupom 5 jutara i 543 ~hv, kaoizvla{teno zemlji{te 51 jutro i 7139 ~hv {to~ini vrlo mali broj odobrenog zemlji{ta.

Vlasni{tvo se ste~eno nad zemljomizme|u dvaju svjetskih ratova, trebalo doka-zivati u tijeku Drugog svjetskog rata, poseb-no Kupoprodajnim ugovorom, Uredovnomsvjedod`bom, Ovjerenim (odobrenim) rje{e-njem, Svjedod`bom i Zamolbom Uredu zakolonizaciju za priznavanje ste~ene zemlje.21

Kolonizacija je vr{ena i na imanjima kojasu prethodno bila podràvljena, kako se uNDH-u Zapisnikom (konstatiralo) o uredo-


214

21 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), Rje{enjao diobi agrarnog zemlji{ta...

p.o. â~inci, Zdenci, Dolci, Pi{tana Donja, 1941.-1944.

npr. Kupoprodajni ugovorSklopljen danas izme|u Hrvatske eksomptne banke uZagrebu, kao punomo}niku Ladislava, Vilima, Artura,Ernesta, Otona i Viktora Gutmana iz Beli{}a, prema pri-loènoj punomo}i s jedne strane, te Jove_____ izPredreva, kbr.___ kao kupca s druge strane, kako slijedi:

Ustanovljuje se, da je ovaj ugovor sklopljen na osnovu ~l.7. Pravilnika o fakultativnom otkupu zemlji{ta velikihposjeda od 8.oktobra 1925., broj 34600.

Prodavalac prodaje i predaje besteretno od svojih nekret-nina, upisanih u gr.ul.br. (37 p.o. Predrevo dol.kat.~est.br.719,223 = 4 : 1203......444 hilj.a kupac kupuje i preuzima iste za sporazumno ugovorenukupovinu od 13 g ~iste re{etane p{enice po kat. jutru.Plativo odmah 1 g po jutru a ostatak u 3 jednakihobroka od 1929-1931 sa 8% kamata na ostatak, uveknajkasnije do 1. septembra svake godine.Za slu~aj neplateà ma i jednog obroka, gubi kupac bla-godat obro~ne otplate, te cijela kupovina dospjeva naje-danput. Ako se kupovina prema gore navedenom pla}a up{enici, to imadu kupci dati ~istu prvorazrednu suhu,zdravu, re{etanu, dovezenu na èlju prodavaoca ili na ko-lodvor Podravske @eljeznice ili pako u magazin proda-vao~ev. Za preuze}e ìta mjerodavna je prodavao~eva ilislu`bena èljezni~ka vaga. Kupac imade po zahtijevu pro-davaoca ovomu kadgod izdati na cijeli ostatak kupovninemjenbeni prihvat, koji moè prodavaoc prema uvjetimaove kupoprodaje dospjelim u~initi. Nadalje pristoji proda-vaocu pravo zahtijevati, a kupac dozvoljava, da se teme-ljem ovog ugovora odmah moè uknjiìti na teret kupca naprodanim nekretninama pravo zaloga za ostatak kupovni-ne od Din_______ sa 8% redovitim i 8% zateznim kama-tima od dana dospjetka u korist prodavaoca, a sve to bezdaljnjeg znanja i privoljenja kupca, te istodobno sa uk-nji`bom prava vlasni{tva u korist kupca. U koliko kupac,skojih razloga ne moè kupovinu u p{enici pla}ati ili pakone bi imao ~iste prvorazredne p{enice, pristoji pravo pro-davaocu traìti onu cijenu koja 25.augusta svake godine nadan dospjetka kao najvi{a cijena na novosadskoj burzivaìla bude. Za slu~aj posvema{nje nerodice dozvoljavaprodavaoc, da se togodi{nja uplata obroka za 1 godinu od-godi. Tu~a ili led obzirom na osiguranje ne odga|a plate`dospjelog obroka.

Prodavaoc dozvoljuje bez daljnjeg znanja i privolenja be-steretni otpis prodanih ~estica i prenos istih na kupca sa

uknji`bom prava vlasni{tva na njegovo ime, do~im kupacdozvoljava u prednjem ~lanku navedena ograni~enja iuknji`bu prava zaloga. Da kupac plati iz vlastitih sredsta-va tro{ak ugovora, potrebnog nacrta, kao i tro{ak odo-brenja kona~no i agrarno-kolonizacionu pristojbu ovimeizri~ito priznanje. Obje stranke odri~u se ovaj ugovor na-padati iz razloga navedenih u ~lanku 9333 i 934 o.g.z. radiprikrate preko polovice prave vrijednosti, a za slu~aj pre-pora podvrgavaju se nadle`nosti kr.kotarskog suda uDonjem Miholjcu. Ovaj ugovor bude strankama pro~itani rastuma~en, na{to ga iste u znak odobravanja vlastoru~nopotpisuju. U D. Miholjcu, dne 1. X. 1930.Svjedok: ___________ Prodavaoc:_______________Kupac:_____________________

npr. Uredovna svjedod`baPoglavarstvo upravne op}ine u Barama Broj 3537/1930.Uredovna svjedod`ba kojom se od strane potpisanog po-glavarstva uredovno posvjedo~ava, da se niè navedenenekretnine u grunt.ulo{ku broj 37., por.op}ine Predrevodonje vrijede i to: kat.~est.719/223, povr{ine 4 jut. i 1203hv., ~isti katastr.prihod Din.5 para 65, Prometna i mjesnavrijednost Din. 7000. Podjedno se uredovno potvr|uje, daje kupac dràvljanin kr.S.H.S., U Barama dne 30. listo-pada 1930.

Blagajnik:_________________Procenitelji:_______________Bilje`nik:_________________

npr. Ovjereno (odobreno) rje{enje

Na osnovu rje{enja g.(Ministra za Agrarnu Reformu-precrtano) Bana, broj 55042/III od 21.VII.1931., ovaj sekupoprodajni ugovor odobrava, te se dozvoljava gruntov-ni prenos kat.~est.broj 719/223 4 jut. 1203 hv grunt.ul.br.37 p.o. Predrievo donje u ukupnoj povr{ini od 4 jut. 1203hv., sa imena dosadanjeg vlasnika Ladislava, Vilima,Artura, Ernesta, Otona i Viktora Gutmana: na ime i vla-snost kupca Jovo _________ iz Predrievo donje. Kupljenenekretnine ne mogu se nikako otu|iti u roku od 10 godina,a opteretiti se mogu samo sa dozvolom Ministra zaAgrarnu Reformu, pa se ovo ima zabiljeìti istodobno saprenosom prava vlasnosti na gruntovnici. Od ovog ugovo-ra napla}ena je 10% -na taksa za kolonizacioni fondMinistarstva za Agrarnu Reformu. Od ovog ugovora nepla}a se prenosna taksa, dràvna ni samoupravna za pre-nos prava vlasnosti na osnovu ~l.38 zakona od 31.jula1925. o budètnim dvanaestinama za mjesec august, sep-tembar, oktobar i novembar 1925., jer se ovaj ugovor ne

vanju preuzetih gospodarstava iseljenih ìte-lja te napu{tenih gospodarstava, koja su pozakonskoj odredbi Poglavnika o imovini isel-jenih postala vlasni{tvo NDH, a za preuzi-manje imovine bila je sastavljena komisija natemelju naloga Ureda za kolonizaciju.

Komisija bi se sastala na licu mjesta iutvr|ivala sljede}i na~in uredovanja: da sekod preuzimanja gospodarstva komisija sluìodre|enim formularom, posebnim za nekret-nine, posebnim za ìvi gospodarski inventar inamje{taj u ku}i, posebnim za spremljeneljudske i sto~ne zalihe za ogrjev.

Isti su formulari trebali biti priloèni za-pisniku koji se sastavljao kod svakog pojedi-

nog gospodarstva prilikom preuzimanja.Zapisnik se sastavljao u tri primjerka. 22

Eksproprirana bi se imovina potom dava-la u zakup, prodavala ili poklanjala skloplje-nim ugovorom, uglavnom izme|u izvjestite-lja za pojedine kotare, kao predstavnika Za-voda za kolonizaciju u Zagrebu i pojedinaca,odnosno odbora (npr. odbora za smje{taj izb-jeglica iz Bosne).23

Napu{tenim se imanjima u vrijeme II.svjetskog rata u Slavoniji bavio Ured za ko-lonizaciju (Osijek) u V. odjelu za podràvlje-ni imetak, a sve je bilo pod pokroviteljstvomDràvne riznice NDH, Odjela za imovinu,nevjere i dugove, Ureda za podràvljeni ime-tak.24

treba prijaviti radi odmjere prenosne takse kod financij-skih vlasti. Odobrenje ovog ugovora i dozvola gruntovno-ga prenosa na kupca gubi vrijednost ako u roku 6 mjesecira~unaju}i od dana stavljenja ove klauzule na kupoprodaj-ni ugovor ne bude na osnovu ovoga ugovora kod nadle`negruntovne vlasti zatraèn prenost prava vlasnosti na kup-ca. Broj 57565/III. 26.VII.1933.u Zagrebu

Po naredbi Ministra za Agrarnu Reformu Na~elnik: Po na-redbi bana: Za {efa agrarno-pravnog odseka Inspektor:

npr.Svjedod`ba

Broj: 2718/261 / 1941. Svjedo~baKojom se od strane potpisanog op}inskog poglavarstvauredovno svjedo~i, da ________Jovo ratar iz

D. Predrijevo posjeduje ku}u i 12 jutara zemlje uD.Predrijevu i imade 7 ~lanova obitelji sa kojima ìvi uzajedni~kom ku}anstvu. ^lanovi obitelji ne posjedujunekretnina. Svjedo~ba se izdaje na molbu stranke kaoprilog prijavi kupa agrarnog zemlji{ta. Op}insko po-glavarstvo u Slav.Barama, dne 20.kolovoza 1941.Na~elnik: Bilje`nik:

npr. Zamolba Uredu za kolonizaciju u Osijeku za prizna-vanjem ste~ene zemlje Uredu za kolonizaciju u OsijekuPotpisani _________Jovo iz D.Predrijeva kupio sam te-meljem kupoprodajnog ugovora od 1.X.1930. zemlju up.o. D.Predrijevo upravne op}ine Slav.Bare od velepos-jeda Gutman kat.~est.broj 719/223 u povr{ini od 4 j. 1203~hv. Zanimanjem ratar, posjedujem 12 jutara vlastitezemlje i ku}u, te ìvim sa 7 ~lanova obitelji u zajedni~komku}anstvu, koji ne posjeduju nekretnina.

Kupovina mi je odobrena po nadle`nim agrarnim vlastimaodluka broj 57565/III od 26.VII.1933., te sam na osnovugore spomenutog kupoprodajnog ugovora stupio u posjeddoti~ne parcele.

U Slav.Barama, dne 20.kolovoza 1941. Prilozi: Potpiskupca: (zapremljeno: NDH, Zavod za kolonizaciju uZagrebu, Ured za kolonizaciju, Osijek, Br.21704,30.VIII.1941.) (odobrenje ugovora, U Osieku, 24.V.1943.Ured za kolonizaciju, Nadstojnik ureda: ___________)


215

22 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotar Valpovo(op}i akti), kutija 1.

23 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, kotar Valpovo,(ugovori), kutija 1.(npr. Ugovor 7. X. 1942. izme|u izvjestitelja za kotarValpovo kao predstavnika Zavoda za kolonizaciju uZagrebu i odbora za smje{taj izbjeglica iz Bosne kod Ilije-----, ùpnika i tajnika odbora u Bizovcu.Predmet izdanja je 8 jutara zemlje u Bizovcu... koju }eobra|ivati bjegunci iz Bosne, a odbor za smje{taj bjegu-naca preuzima odgovornost da }e isti poslije sjetve mora-ti isporu~iti 4 jutra p{enice, 3 jutra kukuruza i 1 jutrokrumpira.)

24 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotarValpovo, op}ina Petrijevci, kutija 2.(npr. Zapisnik - u Satnici je oduzeta imovina Kate...Oduzeta imovina je 1.XI. 1941. od Ureda za kolonizaciju.Dràvna riznica NDH, Odjel za imovinu, nevjere i dugo-ve, u Uredu za podràvljeni imetak... temeljem izvje{}akotarske oblasti u Valpovu, ustanovljavaju da su Stjepan iKata napustili podru~je NDH, te donose odluku dana 7.VIII. 1941., kada su napustili podru~je NDH, da njihovaimovina pripada NDH, jer se nisu pojavili isti u zakon-skom roku od 15 dana.Sastavljeno u op}inskom Poglavarstvu Petrijevci, 14. XI.1942.)

Naj~e{}e su na udaru istog Ureda zapodràvljeni imetak bili @idovi i Romi25, ali idruge nacionalnosti. 26

Njema~ke su vojne komande u Slavoniji27

traìle i dobivale u pravilu sve {to im je po-trebno od Dràvne riznice, Odjela za dràvnuimovinu, nevjeru i dugove (Ureda za podr-àvljeni imetak). îtava Slavonija bila je po-dijeljena na tako zvane porezne rasporede,radi efikasnijeg prikupljanja poreza,28 poseb-

no kada je rat bio u velikom zamahu, a radnesnage nedovoljno jer je potencijalna radnasnaga postala tada vojnim obveznicima i na-rodna za{tita po selima.29

Dobrovoljci, koji su bili naseljeni namnogobrojnim pustarama u Slavoniji, uglav-nom su 1941.godine napustili zemlju, a u istasu naselja do{li seljaci iz pasivnih krajevaHrvatske.30 Tada{nja civilna vlast poku{avalaje zbrinjavati i pomagati novoprido{le kolo-niste.31 Kako nije vlast mogla imati potpunuevidenciju i spoznaje o napu{tenim imanji-ma, ku}ama i stanovima, izdavala je nare-|enja da se takva imanja, ku}e i stanovi pri-javljuju od strane gra|anstva.32

Sva se imovina trebala iznova dokazivati,naro~ito ona koja je ste~ena kolonizacijomizme|u dvaju svjetskih ratova.33


216

25 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotarValpovo, ciganski posjedi, kutija 1.(npr. Iskaz iseljenih cigana u kotaru Valpovo 19. VIII.1941., navedeno je 63 imena, koji prethodno nisu imalini{ta gruntovno zavedene zemlje. Od 63 iseljenih cigan-skih porodica iz op}ine Valpovo, bili su iz Ladimirevaca 3,Beli{}a 25, Narda 17, Ivanovca 8, Veli{kovaca 2,Bocanjevaca 3, Gorice 2, Harkanovaca 1 i Valpova 1. Odtoga su naprimjer u Beli{}u imali samo jednu ku}u od ple-tera, 2 konja , vile, sjekiru, lopatu a u ku}i krevet, ormar istaro kuhinjsko posu|e. U iskazu je navedeno kako su ise-ljeni cigani 19.VIII.1941. oti{li pje{ice na vlak u DonjiMiholjac.)Hrvatski list, Osijek, 18.V.1941., str. 20. @idovi uHrvatskojUkupni broj @idova po statistici Saveza rabina bio je36.844; u : Bosni i Hercegovini 13.701, Dalmacija 412,Me|imurje 921, Hrvatska i Slavonija 21.810.Od toga u Slavoniji: u Osijeku 2.900, Zemunu 1.200,Vinkovci 1.000, Vukovar 600, Brod n/S 600, Poèga 470,kotari: preko 400: Virovitica, Zemun, \akovo, Na{ice, od200 do 350: Ruma, Ilok, Daruvar, Slatina, Valpovo, NovaGradi{ka, Pakrac, @upanja, od 100 do 200: DonjiMiholjac, Stara Pazova, od 1 do 15: Irig, ... @idovi1941.godine u Hrvatskoj drè oko 10% industrije i 1/8svih veleposjeda, preko 1.000 jutara zemlje.Hrvatski list, Osijek, 25. IV. 1941., str.4. @idovski pro-blem u Hrvatskoj rije{it }e se po njema~kom uzoru.

26 DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, kotar Valpovo,ciganski posjedi, kutija 2. (npr. op}insko PoglavarstvoValpovo trg 8.X.1942. izvje{tava Ured za kolonizaciju uOsijeku, da su se iselili sa imanja: 1.Slavko--------,2.Marko i Matilda----------, 3. Izraelska bogo{tovnaop}ina) (npr. Aleksandar.. iz Petrijevaca napustio je mlinna valjke, te zbog napu{tanja NDH oduzeta mu je imovi-na 14.X.1942., a iste godine preuzeti su ciganski posjedi uSatnici 1, Valpovu 9, Bizovcu 10, Beli{}u 2 i Nardu 1.)

27 DASB (Dràvni arhiv Slavonski Brod), Vojni spisi 1941.-1945., kutija 137.Dràvna riznica, Odjel za dràvnu imovinu i navjeru i du-gove, Ured za podràvljeni imetakOdluka odobrava se molba Standortkommandutur Brod n/S18.II.1942. za ~asni~ki dom Brod n/S jednog klavira kupnju vlasni{tvo ìdova Kapon (Zagreb, 24.II.1942.,

Nadstojnik Ureda)

28 DASB, Vojni spisi 1941.-1945., kutija 137, FinancijePorezni raspored kotara Brod n/S; Brod, Andrijevci,Bebrina, Brodski Drenovac, Gar~in, Kanià, Klakar, Koba{, Luàni, Oriovac, Podcrkavlje, Podvinje, BrodskiStupnik, Sibinj, Trnjani, Brodski Varo{.

29 DASB, Vojni spisi 1941.-1945., kutija 136.Nadzorni{tvo narodne za{tite Brod, sije~anja 1943. (pre-gled bojnog stanja obveznika Narodne za{tite mjestaBrod; Brod n/S 15, Zagra|e 12, Stupnik 4, Varo{ 11,Luàni 12, Gar~in 11, Oriovac 11, Sibinj 9, Hrv.Stan.14,Bos.Brod 10 Ukupno: 129.-------------------------------

30 Hrvatski list, Osijek, 22.VI.1941., str. 20Dobrovoljci koji su bili naseljeni na mnogobrojnim pusta-rama Majlatha u kotaru Donji Miholjac, napustili su zem-lju. Na ova naselja do{li su seljaci iz Krapine i ostalih za-gorskih op}ina.

31Hrvatski list, Osijek, 17.VII.1941., str.16. Veliki ùpandr.Hefer u Na{icama i \akovu@upan sa pratnjom ({ef Agrarnog ureda Dragan Ralju{i} istoèrnik usta{kog stoèra Antun Ham{) posjetili su novukoloniju “Bijelu Lozu”, gdje su ba{ novi kolonisti po~eli svr{enjem ìta.Hrvatski list, Osijek, 14.VIII.1941.,str.,12. Velika manife-stacija u BorovuPovjerenik koncerna Bata dr.ing.Tomislav Bulat i {ef si-gurnosti velike ùpe Vuka Joco Rukavina razgovarali oproblematici naseljavanja Borova za potrebe tvornice.

32 Hrvatski list, Osijek, 3.IX.1941., str. 21. Prijava napu{te-nih ku}a i stanovaNare|uje se svim ku}e vlasnicima, ku}epaziteljima i upra-viteljima ku}a da prijave sve ku}e i stanove u kome neìve (@idovi, Srbi i drugi) uslijed njihova prijelaza grani-ce i napu{tanja dràvnog podru~ja nare|uje upraviteljgradskog redarstva Ivo Ho~evar

33 Hrvatski list, Osijek, 27.IX.1941.,str. 15 Podrijetlo imovineMora se dokazati porijeklo imovine a nedopu{teno }e seste~ena imovina od 1918. do 1941. godine oduzeti.Hrvatski list, Osijek, 25.XI.1941., str. 13. Ispitivanje pori-jekla imovine (58 popisanih)Popis osoba za koje je odre|eno da se ima ispitati podri-jetlo njihove imovine: Dragan_____ iz Poège, biv{i mi-

Dru{tvene su tenzije i nezadovoljstva stal-no rasli uslijed nezaposlenosti te zbog stalnihprido{lica, naro~ito iz Bosne i Hercegovineuslijed tamo{nje nesigurnosti uzrokovane rat-nim operacijama.34 U isto vrijeme bijahu~este nesta{ice hrane koje su oteàvale preh-ranu stanovni{tva.35

Stalna se akcija posve}ivala brizi za voj-nike tada{nje NDH koji su se nalazili narati{tima36, a bilo je i poku{aja da se kulturno-humanitarni rad oìvi, naro~ito u graduOsijeku.37.

Na udaru nove vlasti u Hrvatskoj na{la suse bogata idovska imanja koja su konfiscira-na i podijeljena, a na njima naseljeni iseljeni-ci-izbjeglice iz drugih dijelova tada{njeNDH.38

Naseljenici iz ju`nih krajeva naseljavajuse u sve ~etiri slavonske velike ùpe podjed-nako.39


217

nistar, Stevan_____iz Hrvatskog Karlovca, Pa-vao_______iz Zemuna, biv{i ministar, Prokopije_______iz Osijeka, umirovljeni ~inovnik, Antun______ izGradi{ta kod @upanje, biv{i senator, Dragutin______ izVirovitice, biv{i umirovljeni kancelista.... Dràvno povje-renstvo za ispitivanje porijekla imovine ustanovili su od25.VIII.1941. da slijede}i ________ su protupravno stekliimovinu:_________

34 Hrvatski list, Osijek, 22.IX.1941.,str.12 Zaposlite HrvatepovratnikeUred za povratnike kod Hrvatskog crvenog krià, isposta-va Osijek izdalo je evidenciju o nezaposlenim radnicimapovratnicima (do dana 20.IX.1941.godine u graduOsijeku): tvorni~ki nekvalificirani radnici 96, privatnihnamje{tenika 36, strojara i strojobravara 16, bravara 4,mehani~ara i automehani~ara 6, kova~a 8, limara 2, kola-ra 1, zidara 3, dimnja~ara 2, stolara 5, mlinara 1, postola-ra 7, pekara 2, mesara 3, konobara 2, trgova~kihpomo}nika 5 i ku}nih pomo}nica 24. Hrvatski list, Osijek,24.IX.1941.,str.15. Smje{tanje bjegunaca iz BosnePrijevoz 1.200 bjegunaca iz Biha}a u Oku~anima i StarojGradi{ki. Me|u bjeguncima je veliki broj muslimanskedjece. Hrvatski list, Osijek, 27.IX.1941.,str.8. Do{li k svo-jima. Ovih je dana iz Bosanskog Petrovca oko 300 obite-lji stiglo u Slavoniju ispred ~etni~ko-komunisti~kogzlo~ina.Hrvatski list, Osijek, 4.X.1941., str.16. Pomo} bjeguncimaIz Travnika je 500 bjegunaca stiglo u SlavonijuHrvatski list, Osijek, 14.XI.1941.,str.6. Bosanski stradal-

nici u PleterniciUpravna op}ina Pleternica je 12.XI. primila na prehranu

120 osoba iz Bosne, ve~inom male djece s majkama. U Pleternici je smje{teno po ku}ama 47 osoba a 38 uTrenkovoj vojarni...

35 Hrvatski list, Osijek, 18.X.1941., str.13. Zima pred vrati-maSabiranje dobrovoljnih priloga za sirotinju u Na{icama iotprema namirnica u Jajce i Hvar.Hrvatski list, Osijek, 17.X.1941.,str.17 Veliki ùpan u na-roduPitanje prehrane u Slatinskom, Viroviti~kom i Na{i~komkotaru je od velikog zna~aja...Hrvatski list, Osijek, 29.XI.1941.,str.8. Potrebe Orahovicei okoliceVeliki ùpan Hefer u Orahovici na konferenciji raspravljaoo potrebama naselja Bukvik, koje je naseljeno naseljenici-ma iz Like i Dalmacije –o pitanjima {kole, vode, prehra-ne...Hrvatski list, Osijek, 24.X.1941., str. 2. Preustrojstvo se-lja~kog gospodarstvaOsnutak Hrvatske selja~ke gospodarske zajednice zaizraène potrebe selja{tva, poljodjelstva i prehrane.

Hrvatski list, Osijek, 14.XII.1941., str.12. Stalne organi-zacije pomo}i (skupljanje hrane) u Andrijevcima... I slanjeu Dalmaciju, Bosnu...Hrvatski list, Osijek, 14.XII.1941.,str.13. Otvorenje pu~kekuhinjePo~inje djelovati od 15.XII. pu~ka kuhinja za {ti}enikeCrvenog krià u Osijeku (za Gornji grad u Gunduli}evoj65., a u Donjem gradu u Krstovoj 39.)

36 Hrvatski list, Osijek, 18.XII.1941., str.15. Vuneni odjevnipredmeti za na{e dobrovoljceHDA (Hrvatski dràvni arhiv Zagreb),Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945); 1941./1944;knj.7.Ured za kolonizaciju Sremska Mitrovica (1941.-1944.);1943; sve`.1.

37 Hrvatski list, 10.XII.1941., str.15. Proslava Sv.Lucije uOsijeku (o priredbi Dru{tva dalmatinskih Hrvata)

38 Hrvatski list, 5.IV.1942., str.8. Podràvljen vlastelinskiposjed u Donjem MiholjcuHrvatski list, Osijek, 9.V.1942., str.8. Prodaja ìdovskihpoduze}aUred za nacionalizaciju prirada, podru`nica u HrvatskojMitrovici, prodaje slijede}a priradna poduze}a koja supodràvljena u korist NDH (11 radnji u Hrv.Mitrovici,Rumi, Iloku, [idu)Hrvatski list, Osijek, 27.V.1942., str.2. MinistarDumandì} u naseobinamaSvi naseljenici prionuli radu te marljivo obra|uju svojuzemlju u Osijeku i okolici...posjeta novim naseobinamana cesti Osijek-Vinkovci (Tenjski Antunovac, Ada,Marku{ica, Gabo{)...

39 Hrvatski list, Osijek, 25.V.1942., str. 16. Na novim og-nji{timaMinistar zdravstva dr. Ivo Petri} oko Osijeka pregledaoobli`nje kolonije naseljenika iz Dalmacije i Hercegovine.U Klisi je posjetio naseljenike iz Hercegovine (40-ak na-seljeni~kih obitelji). Zatim je posjetio Lipova~u- naseobi-nu Dalmatinaca i Hercegovaca (naseljenici sami izra|ujukrevete i najnu`nije predmete u ku}i). Nema vi{e vode upoljima jer su naseljenici prokopali kanale. Zatim uBr{adinu, ina~e dobru Ureda za kolonizaciju u Osijeku,naseljenici su tako|er vrlo aktivni...

PROBLEMI U KOLONIZACIJI

Od 1943. godine ratne su se prilike uEuropi te u Bosni i Hercegovini kao prostorutada{nje NDH, odraàvale i na Slavoniju, po-sebno ve}im prilivom izbjeglica iz Bosne iHercegovine te naglim siroma{enjem sveve}eg broja stanovni{tva, a za koje su se or-ganizirale javne kuhinje te izdavale doznakeza kruh, mlijeko i ostale potrep{tine.40

Sve je ve}i priliv izbjeglica u Slavoniju u

jeku rata ~inio veliki problem, prvenstveno

za Hrvatski crveni kri` i “Pomo}” koji su ih

trebali zbrinuti.41 Velik je priliv izbjeglica iz

Dalmacije u Slavoniju, posebno 1944. godi-

ne, a kao posljedica ratnih operacija koje su

se vodile od priklju~enja Dalmacije NDH-u.

Za njih je valjalo na}i smje{taj, posebno za

djecu te osigurati prehranu.42

U potrazi za plodnom zemljom, koja bi serazdijelila novoprido{lim kolonistima, i{lo seu razmi{ljanjima ~ak i u isu{ivanje mo~varakako bi se ista pretvorila u plodna tla (naprimjer ideja o isu{ivanju Jelas-polja kodBroda n/S i Grudnjaka kod Orahovice, kakobi se zasadila rià.)

Smatralo se kako rià ovdje moè uspije-vati jer se podsje}alo kako je u Austro-Ugarskoj nekada uspijevala rià u Ba~koj iju`noj Ma|arskoj. Ministarstvo je narodnoggospodarstva stoga 1944. godine pozvalo po-duze}a (ribnja~arstva) da sije riù na svojimpoljima te im osigurala sjemensku riù na-bavljenu u Bugarskoj. Bilo je manjih uspjeha{to je osiguralo dodatne zalihe hrane, naro-~ito izbjeglicama.43

Bilo je i izbjeglica koji su imali manjuu{te|evinu te su dolaskom u Slavoniju moglikupiti nekoliko jutara zemlje, uglavnom {um-ske. Usred {ume bi doseljenik sagradio koli-bicu, dok nije iskr~io zemlju i sagradio novidom.44

Nacionaliziranim je biv{im privatnim po-ljoprivrednim vlastelinstvima trebala novaradna snaga, ali prije svega i uprava ~inovni-ka i ljudi koji su se razumjeli i mogli voditigospodarstvo. Stoga je Zavod za kolonizacijuprimao pod ugovorom ~inovnike sa sred-njo{kolskom naobrazbom i spremom, ali kojisu poznavali selja~ki na~in ìvota i gospo-darstvo. êsto su se natje~ajima, kao Uredaza kolonizaciju u Osijeku, traìli ~inovnici


218

40 Hrvatski list, Osijek, 24.I.1943., str. 22. (Darovi “Pomo}i”u korist sirotinje grada Osijeka, I hrvatsko-slavonsko dd.za industriju {e}era Osijek daje 50.000 Kn)Hrvatski list, Osijek, 26.I.1943., str.7. (Kuhinja za izbje-glice- osnovana u Hrvatskoj Mitrovici, gdje gra|anstvoizda{no pomaè bra}u ju`nih krajeva... Odbor za izbjegli-ce iz Bosne...)(Skrb Poèàna za izbjeglice- Odbor za izbjeglice skrbi zasmje{taj i hranu - prikupljanje namirnica, kukuruza, krum-pira, masti, luka...)Hrvatski list, Osijek, 16.XII.1943., str.15 (Izdavanje doz-naka za kruh i sapun)

41 Hrvatski list, Osijek, 18.II.1944., str.13. (U nedjelju pro-daja znakova “Pomo}i” za pomo} razku}enima...)Hrvatski list, Osijek, 21.III.1944.,str.7. (Dobrotvorom uslu`bi narodne zajednice Hrvatski crveni kri` zbrinjavaizbjeglice u Na{icama- nedostaje prostora za zbrinjavanjeizbjeglica...)Hrvatski list, Osijek, 22.III.1944., str. 13. (Djelatnost“Pomo}i”-prilozi gra|ana i poduze}a...)

42 Hrvatski list, Osijek, 5.VII.1944., str. 3. (Pomo} izbjegli-cama iz Dalmacije- za koje intervenira ~ak i zagreba~kinadbiskup Alojzije Stepinac, napominju}i kako su ti ljudiostali bez igdje i~ega...)Hrvatski list, Osijek, 10.VIII.1944., str.14. (Potpomognutauzgradnja novih stanbenih zgrada...)Hrvatski list, Osijek, 11.VIII.1944., str.9. (Do jeseni biti }eizgra|eno 100 novih ku}a...)Hrvatski list, Osijek, 10.IX.1944., str.23. (Povjerenski pre-gled stanova- ..sve ve}i priliv izbjeglica nalaè pregled sta-nova, slobodnog prostora...)Hrvatski list, Osijek, 5.X.1944., str.10. (Skrb Hrvatskogcrvenog krià za izbjegli~ku djecu- u Gunduli}evojsmje{teno 85 djece, u Peja~evi}evoj 25 djevoj~ica...siro~ad su dobila cipele za zimu kao i hranu...)

Hrvatski list, Osijek, 26.IX.1942., str.14. Briga za djecu izju`nih krajeva koja su pod okriljem Hrvatskog crvenogkrià u Osijeku iz Dalmacije i Hercegovine stigla uOsijek.Prije desetak dana stiglo je u Osijek 306 male djece i dva-desetak odraslih osoba njihove pratnje. Ovoj siro~adi ko-jima su roditelji izginuli brane}i pradjedovska ognji{ta....Djeca su o{i{ana i okupana u kupali{tu POR-a i ondje de-zinficirana njihova odijela...

43 Hrvatski list, Osijek, 20.VIII.1942., str.7. (Isu{enje Jelas-polja (Brod n/S)Hrvatski list, Osijek, 8.I.1944., str.6. (Pokusni uzgoj rièna ribnjacima u Grudnjaku)

44 Hrvatski list, Osijek, 22. X. 1942., str. 7. Naseljavanje sla-vonske Hrvatske

kao upravnici i nadzornici poljoprivrednihgospodarstava i biv{i majur-gazde. Kako biekonomija poljoprivrednih dobara bila {toefikasnija posve}ivala se pa`nja prosvje}i-vanju kolonista, a sve pod nadzorom Uredaza kolonizaciju.45

Za podru~je Slavonije i Srijema pri Za-vodu za kolonizaciju u Zagrebu, djelovali suUredi za kolonizaciju u Osijeku i HrvatskojMitrovici (a u NDH bili su jo{ uredi uZagrebu, Petrinji, Mostaru i Sarajevu).

Kako je Drugi svjetski rat ulazio u svojuzavr{nu fazu, tako su se stalno poo{travalemjere i odnosi dràve prema napoli~arima izakupnicima, zapravo prema novim koloni-stima u Slavoniji.46

Ministarstvo je selja~kog gospodarstva iprehrane, odnosno njezino Glavno ravna-teljstvo za prehranu izdalo 1944. godine po-sebnu okru`nicu o du`nosti predaje zao-kruènih koli~ina poljodjelskih proizvoda(odnosno pojedina~nih propisanih obveza)od strane napoli~ara i zakupnika zemlji{taZavoda za kolonizaciju.47

Prema stavku 2. naredbe Ministarstva se-lja~kog gospodarstva i prehrane od 5. lipnja1944. (br. 22.840-I-P-1944.) o prikupljanjuìtarica, kukuruza, mahunastih plodova ikrumpira iz ètve odnosno berbe u godini1944., svim priradom poljodjelskih proizvo-da s povr{ina kojima raspolaè Zavod za ko-lonizaciju, raspolaè isti Zavod, a koje sluèza javnu prehranu, prvenstveno za potrebevojske.

Napoli~ari su Zavoda za kolonizaciju tre-bali predati polovicu ~itavog svog prihoda.

Kod zakupnika se Zavoda za kolonizacijurazlikuju zakupnici koji Zavodu za koloniza-ciju zakupninu pla}aju u novcu i one koji tuzakupninu pla}aju Zavodu za kolonizaciju unaravi. Oni su zakupnici koji pla}aju zakupni-nu u gotovom novcu bili du`ni prema naredbio prikupljanju ovla{tenoj nakupnoj ustanoviplatiti u adekvatnoj vrijednosti svoju obvezu.Oni su pak zakupnici koji su trebali pla}atizakupninu u naravi bili du`ni samo nadokna-diti razliku izme|u du`nih zaokruènih cjeli-na i pla}ene zakupnine u naravi ako je ista bilamanja od du`nih zaokruènih cjelina.

Svaki posjed Zavoda za kolonizaciju, od-nosno njegovi podru~ni uredi, povjerenstva ipovjerenici bili su du`ni ovla{tenoj nakupnojustanovi dostaviti popis svih svojih napoli-~ara u svrhu rastere}enja od predaje du`nihzaokruènih cjelina. Svaki se napoli~ar mo-gao osloboditi predaje du`nih zaokruènihkoli~ina i mimo propisa, ako nakupnoj usta-novi da na uvid ugovor sklopljen sa Zavodomza kolonizaciju, a iz kojeg je vidljivo da sezemlji{te Zavoda za kolonizaciju obra|uje unapolici.

Zavod za kolonizaciju, odnosno njezinipodru~ni uredi, povjerenstva i povjerenicitrebali su dostaviti nakupnoj ustanovi i popissvih svojih zakupnika, posebno onih kojipla}aju zakupninu u novcu, a posebno onihkoji pla}aju zakupninu u naravi. Isti Zavodbio je duàn nakupnim ustanovama prijavitisvaku promjenu zakupnih ugovora ako seradi o otpisu zakupnina ili pretvaranju pla}a-nju zakupnine iz naravi u novac.

Ministarstvo selja~kog gospodarstva iprehrane svojim je rje{enjima (broj 48.361-III-Obs-1944., 22.IX.1944.) propisalo mjereza osloba|anje od poreza pojedinim zakupci-ma, obveze pojedinih zakupnika te cijenu po-jedinih poljodjelskih proizvoda, a koje su na-mijenjene prodaji. Time se dràva za{titila odeventualne prodaje poljodjelskih proizvodadrugim interesantima, a ne Zavodu za koloni-zaciju i njezinim nakupnim ustanovama.48


219

45 Hrvatski list, Osijek, 13.XII.1942., str.20. Zavod za kolo-nizaciju (Bauerova 15.) prima u ugovoru...

46 DAO, Ured za kolonizaciju, kutija Valpovo, 2. (22. VIII.1941.)Mjesna grupa njema~ke narodne skupine Prandanovcimoli ku}u i zemlju radi ure|enja {portskog igrali{ta uKo{ki

47Hrvatski list, Osijek, 26.X.1944., str.4. (Prehranbenedu`nosti napoli~ara i zakupnika)Glavno ravnateljstvo za prehranu (okru`nica), br.49.923-II-Odz, 12.IX.1944.

48 HDA, Zagreb, propus Ministarstva selja~kog gospodarstvai prehrane, 1.VII.1944., br. 30.897-I-U-1944. o uvjetimaprikupljanja ìtarica.

Me|utim, razvojem doga|aja nikakvemjere vi{e nisu mogle 1945. godine udovolji-ti sve ve}im potrebama stanovni{tva za hra-nom, pa ~ak ni one naredbe o obra|ivanjuvrtova oko ku}a, koji }e se u protivnom dati uprisilni zakup.49

Uglavnom je od svih ustanova pred krajrata radila samo djelatnost “Pomo}i”, ~iji sudjelatnici stanovnicima, posebno kolonisti-ma, jo{ dijelili preostale zalihe hrane.50

Sporadi~na i pojedina~na kolonizacija za-biljeèna je u manjoj mjeri i krajem Drugogsvjetskog rata, ali ona nije bila kontrolirana istatisti~ki zabiljeèna te ju je nemogu}e pra-titi uslijed nedostatka povijesnih i historio-grafskih izvora.

Odmah po uspostavi nove jugoslavenskevlasti 1945. godine, uslijedit }e novi val ko-lonizacije u Slavoniju koji }e iznova promije-niti njezinu etni~ku strukturu.

IZVORI

Dràvni arhiv, Osijek, Kolonizacija u Slavoniji1941.-1945.Ured za kolonizaciju-Osijek (1941.-1945.),kut. 9.A.Knjige (9 knj.), 1. O~evidnici molbi za

zemlju2. Obra~un za zemlju, 3. Skladi{nik

B.Spisi (25 kut.), 1. Sumarni popisi pokotarima

2. Preispitivanje nadiobe zemlje

3. Rje{enja o diobi agrarnog zemlji{ta

Hrvatski dràvni arhiv, Zagreb, Zavod za koloni-zaciju-Zagreb (1941-1945), knj. 55., kut.353; 45.

Zavod za kolonizaciju. Likvidacija agrarne re-forme na veleposjedima-Zagreb (1941-1945),kut. 183.

Velike ùpe: Livac-Zapolje (kut. 2) i Posavje(kut.6)

Uredi za kolonizaciju: Osijek (knj. 7), Srem.Mitrovica (sve`.1)

Muzej Slavonije, Osijek, (periodika): “Hrvatskilist”, 1941.(4 sveska), 1942. (6 sveska), 1943.(6sveska), 1944.(5 sveska),1945. (2 sveska)


220

49 Hrvatski list, Osijek, 8.III.1945., str. 3. (Poziv vlasnicimavrtova)

50 Hrvatski list, Osijek, 4.III.1945., str. 7. (Naìvlja djelatnost“Pomo}i” –koja }e prije uskrsnih blagdana razdielit sa-brane nov~ane pomo}iHrvatski list, Osijek, 13.III.1945., str. 3. (Poziv svim pos-jednicima zemlji{ta da dadu “Pomo}i” ìve`ne namirniceza sirotinju.

D. Sc. IVAN BALTA, Assistant Professor at the Faculty of Education of the Josip Juraj


COLONIZATION IN SLAVONIAN COUNTIES FROM 1941 TO 1945

SUMMARY

Colonization in Slavonia in the first half of the 20th century, especially that between two World

Wars and that in the time of the Independent State of Croatia, changed the ethnic structure of Slavonia to

a great extent. These colonizations were both accompanied and initiated by agrarian reforms and legal

acts passed to legalize the existing situation. Slavonia was administratively, militarily and politically di-

vided into four Large Counties: Baranya – with the center in Osijek, Vuka- with the center in Vukovar,

Posavje – with the center in Brod na Savi, and Livac-Zapolje – with the center in Nova Gradi{ka. A lar-

ge part of the territory of these Slavonian Large Counties were fields, forests and pasture grounds that re-

quired labor force. Colonization of Slavonia between 1941 and 1945 was initiated and supported by the

highest political and state authority and it resulted with the re-settlement of people from passive and un-

derdeveloped regions of Dalmatia, Lika, Croatian Zagorje and Bosnia and Herzegovina to Slavonia.

Colonization, which was still under control to a certain extent, reached its peak between 1941 and 1943

when the 2nd World War in these parts was in its full swing. But there was also the other, uncontrolled,

individual and private colonization, which was not statistically recorded by the then administration, but

which included a great number of people, especially in the late 1944 and in 1945.

Colonization of Large Counties of Slavonia was supported by agrarian reform, lease, tenure and

sale of “free” ground on large estates and in villages. Manorial land was apportioned to the colonists

through expropriation of the gentry and, in the villages, through partial expropriation of former

“Thessalonian volunteers” who had acquired that land through agrarian reform between two World Wars,

and through the assignment of land that used to belong to people who had been banished by the regime

as “politically unwelcome”. The authorities also founded and in various ways supported some comple-

tely new colonist villages on the ground won by clearing of forests on former manorial estates. Colonists

also settled down as wage earners in towns where industrial labor force was needed. There was also the

colonization based on various orders, legal acts, regulations and laws. The colonization itself was in the

jurisdiction of the Colonization Bureau in Zagreb with its branch offices, especially the Offices for

Colonization in Osijek and Hrvatska Mitrovica.

Key words: colonization, agrarian reform, expropriation, nationalization


221

1. STANJE SIGURNOSTI

Kako vidimo iz podataka, sigurnost ce-stovnog prometa u Hrvatskoj karakteriziraveliki broj poginulih i ozlije|enih osoba, pre-teìto najvitalnijeg dijela pu~anstva. Samo jeu posljednjih deset godina, a to je karakteri-stika i prethodnog desetlje}a, uz ogromnumaterijalnu {tetu, u Hrvatskoj poginulo 9.882osobe (prethodno desetlje}e 13.908 poginu-lih), a teè ili lak{e ozlije|eno je preko190.000 ljudi od ~ega mnogo njih ostanutrajni invalidi. Uz osobne tragi~ne dimenzijeto je vrlo ozbiljan dru{tveni problem. Mate-rijalne su {tete, tako|er, visoke ne samo u

obliku vlastitih {teta pojedinca, ve} i u izdva-janju dràve za invalidske rente i za lije~enje.Premda je od 199l. godine od osamostaljenjaHrvatske, {to je vidljivo iz podataka, stanjesigurnosti znatno pobolj{ano, ljudska stra-danja smanjena, ona su i dalje velika te trebapoduzeti daljnje mjere da se jo{ vi{e pobolj{astanje sigurnosti na cestama.

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{icePravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

223

UDK: 347.763 (497.5)

Stru~ni ~lanak


STEVO HMURA, na~elnik Op}ine Podgora~

O NEKIM PROBLEMIMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETANA PODRU^JU BIV[E OP]INE NA[ICE

Jedna od klju~nih odrednica cestovnog prometa svake dràve jest i

sigurnost u prometu. U svakoj je mirnodopskoj ljudskoj aktivnosti rizik

prisutan, no daleko je najve}i upravo u cestovnom prometu u kojem sud-

jeluje prakti~ki svaki ~ovjek.

Automobil i s njim povezane dru{tvene vrijednosti simboli su tehno-

lo{ki razvijenih dru{tava. Vi{i stupanj motorizacije zna~i bogatije, gospo-

darstveno razvijenije dru{tvo. Ali uporabom automobila i drugih vrsta ces-

tovnih prometala prouzrokuju se `rtve koje automobilski napredak ~ine dvoj-

benim. Stoga cestovni promet i cestovnoprometna sigurnost zasluùju

promi{ljanje ne samo na tehni~ko-tehnolo{koj, organizacijskoj i ekonomskoj

razini, nego i na razini dru{tvene etike i individualnih vrijednosti.

Stupanj je cestovnoprometne sigurnosti odre|eni pokazatelj

prometne kulture, ali i odraz sloènosti svekolikih odnosa u dru{tvu. Stoga

je prevencija cestovnoprometnih nezgoda vrlo sloèna djelatnost. U toj je

djelatnosti bitno poznavanje uzroka nezgoda, na~ina pove}anja sigurnosti i

na~ina utjecaja na sudionike u prometu da bi se postigli prevencijski ciljevi.

Klju~ne rije~i: promet, sigurnost, prevencija

Kada pogledamo podatke iz na{e ùpani-je vidimo da prometne nezgode i kod nasostavljaju stravi~ne posljedice za ~itav ìvot.

Ako promatramo 1996. i 1997. godinu pro-metnih je nezgoda bitno manje (za 7%), ali jepove}an broj poginulih osoba s 38 na 55.


224

Tablica 1.

Broj prometnih nezgoda Broj nastradalih osobaGodina

Ukupno S nastradalim osobama Poginuli Povrije|eni

1990. 67952 14471 1360 19791

1991. 53297 11559 1020 15845

1992. 56815 12769 975 17517

1993. 58188 11529 855 15596

1994. 62120 12846 804 17679

1995. 61656 12668 800 17665

1996. 59420 11740 721 16182

1997. 61685 - 714 16234

Tablica 2. Prometne nezgode i nastradali u 1997. godini

Policijska uprava prometne nezgode poginuli ozlije|eni

1997. 1996. 1997. 1996. 1997. 1996.

Brodsko-posavska 1.260 1.513 28 39 395 467

Osje~ko-baranjska 2.646 2.845 55 38 945 964

Poè{ko-slavonska 675 673 12 8 233 237

Vukovarsko-srijemska 1.279 1.270 27 24 416 331

Slavonija 5.860 5,201 122 109 1.989 1.999

Hrvatska 61.685 59.420 714 721 16.234 16.182

Policijska uprava osje~ko-baranjska bi-ljeì u 1998. godini porast u svim ~etirimapromatranim kategorijama: prometne nezgo-de, poginuli, te{ko i lak{e ozlije|eni. Prema

broju je nezgoda na 6. mjestu (3062). Premabroju je poginulih na 2. (u 1997. na tre}em)(62).

Tablica 2-1 Pokazatelji o prometnim nezgodama u Slavoniji 1998. god.

Policijska uprava nezgode poginuli ozlije|eni

Brodsko-posavska 1450 34 365

Osje~ko-baranjska 3062 62 1187

Poè{ko-slavonska 703 4 228

Vukovarsko-srijemska 1651 20 542

SLAVONIJA 6866 120 2322

HRVATSKA 67982 646 18118

2. UZROCI STANJA

U globalnoj analizi uzroka prometnihnezgoda tipi~no se razlikuje svega nekoliko~imbenika:

- sudionik u prometu (voza~, pje{ak i dr.),

- vozilo,

- cesta i okoli{,

- promet na cesti,

- incidentni ~imbenik.

Detaljne analize globalne ~initelje ra{-~lanjuju strukturno po njihovim zna~ajkama.Poznavanje ~imbenika prometnih nezgodazavisno je od sustava pra}enja nezgoda i bi-ljeènja zna~ajki tih nezgoda.

ôvjek kao voza~ u prometu svojim osje-tilima prima obavijesti vezane za prilike nacesti te uzev{i u obzir svoje psihofizi~ke spo-sobnosti, vje{tinu vo`nje te vozilo i prometnepropise, odre|uje na~in vo`nje.

Sve analize pokazuju da je, od svih ~im-benika koji utje~u na sigurnost u prometu, ut-jecaj sudionika u prometu izrazito preteìt.Motorizirani sudionici prouzrokuju nezgodeu prometu najvi{e vo`njom neprilago|enombrzinom.

Alkoholiziranost sudionika u prometuigra tako|er vrlo zna~ajnu ulogu u nastankunezgoda.

Hrvatske analize prometnih nezgoda po-kazuju da vozilo te cesta i okoli{ u Hrvatskojzamjetno manje pridonose nastanku nezgoda,nego li u drugim razvijenim dràvama premdase op}enito drì da su vozila i ceste u Hrvatskojlo{iji od vozila i cesta u tim dràvama.

3. STANJE CESTOVNE SIGURNOSTINA PODRU^JU BIV[E OP]INENA[ICE

3.1. Poloàj i ceste

Biv{a je op}ina Na{ice novim ustrojemRepublike Hrvatske podijeljena na {est jedi-nica lokalne uprave i samouprave: op}inaPodgora~, Feri~anci, D. Moti~ina, Ko{ka,\ur|enovac i Na{ice.

Grad Na{ice smje{ten je na brdsko-rav-ni~arskom dijelu Slavonije i to na raskri`jimadràvnih cesta broj 2 i 53, kao i na raskri`judràvne ceste broj 515. Promet se odvijadràvnom cestom broj 53 u smjeru Poège,Slavonskog Broda, Nove Gradi{ke i DonjegMiholjca, tj. od sjevera prema jugozapadupostajnog podru~ja, dràvnom cestom broj 2u smjeru Osijeka i u smjeru Orahovice odno-sno Zagreba i Vara`dina, tj. iz smjera zapadau smjeru istoka postajnog podru~ja te dràv-nom cestom broj 515 u smjeru \akova,Vinkovaca, @upanje i Osijeka” tj. od Na{ica usmjeru jugoistoka postajnog podru~ja. Svenavedene ceste ve}im dijelom na podru~juVIII. policijske postaje Na{ice, prolaze kroznaseljena mjesta.

Dràvna se cesta broj 2 u smjeru Zagrebave}im dijelom proteè kroz brdski predjelgdje se nalazi velik broj opasnih zavoja i pri-jevoja s uzdu`nim usponima i nagibima, a uzju`nu je stranu ceste po{umljeni dio tako daza vrijeme padanja ki{e cesta ostaje dugomokra, a u zimskom periodu zale|ena i kli-ska te se na tom dijelu doga|a velik broj pro-metnih nezgoda upravo u danima s lo{ijimvremenskim uvjetima. Tijekom 1998. godineizvr{ena je rekonstrukcija spomenute dionice{to je uvelike pomoglo smanjenju broja pro-metnih nezgoda i pove}alo sigurnost prome-tovanja.

Dràvna se cesta broj 53 u smjeru Sla-vonskog Broda proteè kroz planinu Krndijakoja je po{umljena s obje strane kolnika nakojem ima opasnih zavoja s uzdu`nim nagi-bima, a u zimskom periodu dolazi do povre-menih zastoja prometa zbog obilnijeg snijegakoji se teè topi jer je cesta s neza{ti}ene stra-ne planine te je zatvorena {umom.

Na dràvnoj cesti broj 515 od Na{ica pre-ma \akovu, Vinkovcima, @upanji i Osijekukoja ve}im dijelom prolazi kroz naseljenamjesta te se nalazi na usponima i nagibima uzimskim uvjetima dolazi do zastoja u prome-tu ili se isti oteàno odvija. Potrebito je istak-nuti da se dràvna cesta broj 515 proteè kroz


225

mjesto Vukojevci koje je naseljeno Romima,a u kojem nema izgra|ene pje{a~ke staze tese Romi kao pje{aci kre}u kolnikom {to do-vodi do pove}ane mogu}nosti izazivanja pro-metnih nezgoda. Tako|er, Romi u svojstvuvoza~a sudjeluju u prometu gdje upravljajudotrajalim i neispravnim vozilima, a u ve}inislu~ajeva prije stjecanja prava na upravljanjevozilima na motorni pogon koja obi~no nisuregistrirana i tehni~ki pregledana.

Na podru~ju VIII. policijske postajeNa{ice stanovni{tvo obavlja poljoprivrednudjelatnost gdje sudjeluje u prometu radnimstrojevima i traktorima s kojima se iznosi bla-to na kolnik {to stvara potencijalnu opasnostza druge sudionike u prometu, a naro~ito uproljetnim i jesenskim mjesecima.

Teritorij VIII. policijske postaje Na{iceustrojen je na dvama prometnim sektorima zanadzor i upravljanje prometom. Svaki od sek-tora podijeljen je na dva ophodna rajona, od~ega je prvi ophodni rajon na prvom promet-nom sektoru jedini stalni, dok su svi ostaliophodni rajoni povremeni.

3.2. Analiza stanja sigurnosti odvijanjacestovnog prometa

Prate}i i analiziraju}i problematiku pro-meta na podru~ju koje pokriva VIII. policij-ska postaja Na{ice, utvr|eno je da se najve}ibroj prometnih nezgoda dogodio u graduNa{ice te na dionici dràvne ceste broj 53 odmjesta Kloko~evci do mjesta Zoljani.

Tijekom 1998. godine prometne suophodnje VIII. policijske postaje Na{icevr{ile permanentno pokrivanje dràvnih ce-sta D-2, D-53 i D-515 i to na mjestima gdjese u~estalo doga|aju prometne nezgode gle-de preventivnog djelovanja na voza~e da istine ~ine prekr{aje koji bi s obzirom na uvjete

i stanje kolnika imali za posljedicu prometne

nezgode. Uspore|uju}i broj prometnih nez-

goda iz 1997. (394 prometne nezgode) s bro-

jem prometnih nezgoda iz 1998. godine (407

prometnih nezgoda), proizlazi pove}anje od

3,29%. Tijekom 1997. godine u prometnim

nezgodama smrtno je stradalo 8 osoba dok je

u 1998. godini smrtno stradalo 5 osoba {to je

smanjenje za 37,50%. Za vrijeme 1997. go-

dine te{ke tjelesne ozljede u prometnim nez-

godama zadobilo je 45 osoba dok je u 1998.

godini te{ke tjelesne ozljede zadobilo 30 oso-

ba {to je smanjenje za 33,33%. Lake tjelesne

ozljede u 1997. godini zadobilo je 109 osoba

dok je u 1998. godini lake tjelesne ozljede za-

dobilo 105 osoba {to ~ini smanjenje za

3,66%, a podaci su prikazani tabelarno

(Tablica 1.).

Od ukupnog broja prometnih nezgoda u

1998. godini najve}i broj se dogodio su-

botom (68), zatim ponedjeljkom i srijedom

(60), petkom (58), ~etvrtkom (56) i utorkom

(54), dok je najmanji broj prometnih nezgoda

zabiljeèn u nedjelju (51).

U pogledu vremenske distribucije po sati-

ma u danu proizlazi da se najve}i broj pro-

metnih nezgoda dogodio u vremenu od 14,00

do 16,00 sati (57), od 08,00 do 10,00 sati

(56), od 12,00 do 14,00 sati (50), 10,00 do

12,00 sati (49), 16,00 do 18,00 sati (47),

18,00 do 20,00 sati (39), 20,00 do 22,00 sata

(33), 00,00 do 04,00 sata (29), 06,00 do

08,00 sati (22), 22,00 do 24,00 (19), a naj-

manji broj nezgoda dogodio se u vremenu od

04,00 do 06,00 sati (6).

Spomenuti su pokazatelji, kao i svi drugi

relevantni podaci o stanju sigurnosti cestov-

nog prometa na podru~ju VIII. policijske po-

staje Na{ice, prikazani grafi~ki.


226

Tablica 3.


227

4. 2. Komparativni pregled prometnih nezgoda po mjesecima doga|anja (1997.-1998.)4.2.1. Tablica i grafikon

4. GRAFI^KI PRIKAZI PROMETNIH NEZGODA

4. 1. Pregled prometnih nezgoda tijekom 1998. godine4.1.1. Tablica i grafikon


228

4. 3. Prikazi prema posljedici i stradalim osobama

4.3.1. Tablica i grafikon



229

4. 4. Komparacija prometnih nezgoda 1997.-1998. prema posljedici


4. 5. Komparacija prometnih nezgoda 1997.-1998. prema posljedici



230

4. 6. Prometne nezgode prema danima u tjednu (1997.-1998.)


4. 7. Komparativni pregled PN prema satu u danu (1997.-1998.)



231

4. 8. Komparativni pregled PN prema vrstama - tipu nezgode (1997.-1998.)



232

4. 9. Pregled prometnih nezgoda prema grje{kama (1997.-1998.)


4. 10. Komparativni pregled PN prema uzrocima (1997. - 1998,)



233

4. 11. Komparativni pregled sudionika koji su uzrokovali PN (1997.-1998.)



234

4. O NEKIM POKAZATELJIMA ULO-GE I ZNAÊNJA PROMETNE POLI-CIJE U REGULACIJI CESTOVNOGPROMETA

4. 1. Upravljanje i nadzor nad prometom

Djelatnici su VIII. policijske postaje tije-kom 1998. godine proveli 54 akcije nadzoraprekr{aja koji su naj~e{}i uzrok prometnihnezgoda od ~ega je 18 bilo regionalnog ka-raktera, a 36 lokalnog karaktera, koriste}i sesvim raspoloìvim tehni~kim pomagalima.Od gore navedenog broja 27 akcija bilo je us-mjereno na nadzor vo`nje pod utjecajem al-kohola, 20 na nepo{tivanje prednosti prolaza,3 akcije na nadzor nepropisnog pretjecanja iobilaènja, dvije na prekr{aje voza~a bicika-la i dvije na prekr{aje pje{aka. Spomenute suakcije uz svoj preventivni karakter rezultiralei s 1.241 poduzetom mjerom protiv po~inite-lja prekr{aja u cestovnom prometu.

Pored spomenutog tijekom 1998. godinena razini MUP-a RH provo|ena je akcija podnazivom "Vikend" usmjerena na prekr{ajekoji su naj~e{}i uzroci prometnih nezgodakojom se èljelo utjecati na smanjenje pro-metnih nezgoda u dane vikenda. Ukupno jeprovedeno 25 akcija pod nazivom "Vikend",no unato~ svim poduzetim mjerama i radnja-ma koje proizlaze iz akcije nije se bitnosmanjio broj prometnih nezgoda u dane vi-kenda. Biljeè se i dalje ~esto prekr{aji vo`-nje pod utjecajem alkohola, vo`nje prije stje-canja prava na upravljanje motornim vozili-ma i vozilima koja nisu registrirana ilitehni~ki pregledana.

Prema podacima kojima raspolaè Mini-starstvo, a {to je o~ito i na podru~ju ove po-staje, u posljednjim mjesecima godine pove-}ava se broj sudionika u prometu koji uprav-ljaju vozilima pod utjecajem alkohola te se usvezi s tim tijekom cijele godine provodilaakcija usmjerena na alkoholiziranost voza~apod nazivom "Alkohol - ako pije{ ne vozi"koju dosljedno provode i djelatnici VIII. poli-cijske postaje Na{ice i koja je na odredeni

na~in dala rezultate koji se o~ituju u sma-njenju broja sudionika u prometu i promet-nim nezgodama pod utjecajem alkohola.

Sukladno Nacionalnom programu sigur-nosti u cestovnom prometu, a prema planovi-ma provo|enja, permanentno se vr{i nadzorbrzine kretanja vozila kako pomo}u radara"Komar", tako i pomo}u ure|aja "Travimo"te sukladno rasporedu kori{tenja na raziniPolicijske uprave i pomo}u ure|aja "Multa-nova F 6".

Ophodnje su, uz slu`bena vozila policije,koristile i vozila bez slu`benih oznaka te suslu`bu obna{ale kombinirano odora-civil radi{to ve}e u~estalosti prilikom zapaànja prekr-{aja. Tijekom obna{anja slu`be djelatnici suprema sudionicima u prometu bili uljudni ikorektni te su profesionalnim pona{anjempo{tivali dostojanstvo svakog ~ovjeka.

S obzirom na ukupnu prometnu proble-matiku na podru~ju ove policijske postaje, a ucilju {to kvalitetnijeg funkcioniranja slu`benadzora i upravljanja prometom, smatramoda bi bilo potrebito odrediti djelatnike zavr{enje o~evida prometnih nezgoda i djelat-nika za prometnu preventivu, kao i jo{ jedno-ga voditelja prometnog sektora {to po pos-ljednjoj izvr{enoj sistematizaciji poslova nijepredvi|eno.

4.2. Prometna preventiva i prometni odgoj

Zbog pove}anog broja prometnih nezgo-da djelatnici su VIII. policijske postaje Na-{ice svakodnevno putem lokalnog Hrvatskogradija Na{ice upozoravali i upoznavali pu~an-stvo s brojem prometnih nezgoda, s uzrocimakoji dovode do istih, a takoder su o promet-nim nezgodama svakodnevno izvje{}ivanenovine "Glas Slavonije", "Ve~ernji list" i"Jutarnji list", a usporedno s time objavljenoje ukupno 107 kratkih ~lanaka u dnevnim li-stovima. Odràno je 47 radio emisija uìvona Hrvatskom radiju Na{ice s ciljem upozna-vanja pu~anstva s prometnom problematikomi uklanjanjem uzroka koji dovode do promet-nih nezgoda. U sklopu edukacije i propagan-

de medu najmladim sudionicima u prometu,tj. s u~enicima prvih i drugih razreda osnov-nih {kola i s djecom u vrti}ima odràno jeukupno 68 predavanja na temu "Sigurnostdjece u prometu" prilago|enih njihovom uz-rastu. Spomenutim je predavanjima bilonazo~no ukupno 1322 u~enika i 165 djecepred{kolskog uzrasta.

Prethodno navedeno rezultiralo je time {toje zadràn trend niskog postotka stradavanjadjece - sudionika u prometu na podru~ju VIII.policijske postaje Na{ice. Usporedno s nave-denim aktivnostima, a uz pomo} radnih orga-nizacija u vi{e navrata tijekom godine sudio-nicima u prometu je putem raznog propa-gandnog materijala ukazivano na stanjesigurnosti u prometu na na{em podru~ju.

Tako|er je potrebito naglasiti da su tije-kom protekle godine po inicijativi ove PPustrojene i dvije {kolske prometne jedinicekoje broje 20 pripadnika i to u Osnovnoj{koli "D. Peja~evi}" Na{ice i Osnovnoj {koli"I. B. Slovaka" u Jelisavcu u kojima su kra-jem godine zapo~eta predavanja u cilju ospo-sobljavanja za obavljanje zadataka osigura-nja pje{a~kih prijelaza u zonama {kola. Odstrane Gradskog poglavarstva grada Na{icaizdvojena su sredstva za nabavljanje potrebi-te opreme te je ista i nabavljena i dati }e se uuporabu nakon zavr{etka obuke navedenih je-dinica. [kolske prometne jedinice ustrojenesu sukladno Preventivnom planu ove policij-ske postaje, a u cilju promid`be prometnekulture i prevencije u prometu me|u naj-mla|im sudionicima.

U poduze}ima koja se bave prijevozomosoba i roba ili ~ija je aktivnost usko poveza-na s cestovnim prometom, tijekom proteklegodine odràno je 8 predavanja djelatnicimanavedenih poduze}a s razli~itim temama ve-zanim uz sudjelovanje vozila i voza~a u ce-stovnom prometu.

4. 3. Intervencije i poduzete mjere

Djelatnici su za nadzor i upravljanje pro-metom VIII. policijske postaje Na{ice, postu-

paju}i represivno, tijekom 1998. godine na-platili 8219 nov~anih kazni na mjestuizvr{enja prekr{aja. U skra}enom postupkupo ~lanku 109 stavak 1. i stavak 2. Zakona oprekr{ajima doneseno je 2650 rje{enja te jepodneseno 564 zahtjeva za pokretanjeprekr{ajnog postupka Prekr{ajnom sudu uNa{icama.

Protiv pravnih, odgovornih i fizi~kih oso-ba koje samostalno obna{aju poslove osob-nim radom i sredstvima podneseno je 35zahtjeva za pokretanje prekr{ajnog postupkaPrekr{ajnom sudu u Na{icama.

Poradi sakupljenih 5 kaznenih bodova uroku od dvije godine, zbog po~injenihprekr{aja iz Zakona o sigurnosti prometa nacestama VIII. policijska postaja Na{ice, napredavanje je o posljedicama prometnih nez-goda temeljem ~lanka 294. stavak 1. nare-~enog Zakona pozvala ukupno 53 voza~a.Poradi prikupljenih sedam kaznenih bodovavoza~ima koji se vode u evidenciji ove poli-cijske postaje temeljem ~lanka 294. stavak 4.oduzeto je 14 voza~kih dozvola na rok od 90dana. Od ukupno 20 voza~a koji su tijekomgodine pristupili provjeri poznavanja promet-nih propisa 8 je zadovoljilo na nare~enojprovjeri.

Zbog najblaìh oblika prekr{aja pismenoje upozoreno 199 sudionika u prometu.

5. PROMETNE NEZGODE PREMA KATEGORIJI PROMETNICE

Po~etkom oùjka 1998. godine prestalesu vrijediti "Odluka o razvrstavanju cesta udràvne ceste"(NN broj 51/97) i "Odluka orazvrstavanju cesta u regionalne ceste i lo-kalne ceste" (NN broj 46/91), a stupila je nasnagu "ODLUKA O RAZVRSTAVANJUJAVNIH CESTA U DR@AVNE CESTE,@UPANIJSKE CESTE I LOKALNE CE-STE" sukladno "Zakonu o javnim cestama"(NN broj 100/96).

Podaci o mjestu nastanka prometnih nez-goda ne vode se niti prema jednom od gore


235


236

navedenih razvrstavanja (ni prema prethod-nom, ni prema sada{njem).

Prema informacijama Ministarstva unu-tarnjih poslova to razvrstavanje ne}e se u do-gledno vrijeme primijeniti u policijskom su-stavu registriranja mjesta prometne nezgode.

Prema informacijama Hrvatske uprave zaceste vo|enje evidencija podataka o cestamatek je u po~etnoj fazi, a formiranje baze ce-stovnih podataka osim zakonske obvezepredstavlja i osnovni preduvjet poslovimaplaniranja, gra|enja, odràvanja cesta, apove}anje je sigurnosti prometa u tijeku. Unoveliranom sustavu, osnovu sustava ~inelinkovi koji se definiraju kao pojedini ods-je~ci izme|u dva ~vora, a ~vor je definirankao sjeci{te dviju ili vi{e razvrstanih cesta(nezavisno o vrsti): sjeci{te ceste s obalnomili oto~nom linijom ili kao po~etna i zavr{nato~ka u naselju odnosno na referentnom lo-kalitetu.

6. PRIJEDLOG OP]IH MJERA ZA PO-VE]ANJE STUPNJA SIGURNOSTI

Na razini op}ih mjera koje se mogu pred-loìti u svrhu pobolj{anja sigurnosti, prva bise grupa odnosila na odre|ene infrastruktur-ne mjere - korektivne zahvate na prethodnonazna~enim mjestima na daljinskim cestama.U tu bi svrhu trebalo prioritetno odabratiodre|eni broj cestovnih lokacija te ih podvr}idetaljnoj analizi - uz nezgode i ostale indika-tore opasnosti - te na njima provesti konkret-ne zahvate sanacije.

Koliko bi ukupno opasnih lokacija naovaj na~in bilo zahva}eno, prvenstveno zavi-si o sanacijskim mogu}nostima u odre|enomvremenskom razdoblju.

Jedna od mjera jest i djelovanje putemSavjeta za sigurnost u smislu uklju~ivanjazahtjeva Hrvatskoj upravi za ceste iMinistarstvu unutarnjih poslova za izradomjedinstvenog sustava ozna~ivanja na mreì.

Druge bi grupe mjera unapre|enja sigur-nosti trebalo usmjeriti na subjektivni faktor, a

primarno bi se tu trebalo raditi o djelovanju

na smanjenje brzine kretanja. Pritom je po-

trebno stvarne brzine kretanja vozila na ce-

stama uskladiti s najvi{im dopu{tenim brzi-

nama sukladno Zakonu o sigurnosti prometa

na cestama. U tu je svrhu potrebno provesti

aktivnost informiranja o limitima brzina kre-

tanja na cestama. Voza~i }e biti motivirani da

ih po{tuju pod uvjetom da se uvjere u pred-

nosti vo`nje uz po{tivanje limita brzina; kad

budu sigurni da su brzine primjerene uvjeti-

ma na prometnicama te kad po{tivanje ogra-

ni~enja brzine bude strogo nadzirano. Voza~e

je posebno potrebno informirati o utjecajima

previsoke brzine vo`nje. Kod toga treba ima-

ti u vidu da izme|u brzine kretanja i sigurno-

sti prometa uvijek postoji izravna veza.

Uspiju li se brzine smanjiti, progresivno }e se

smanjiti i nezgode, a napose posljedice u nji-

ma. Ovo vrijedi op}enito, bez obzira na vrstu

prometnice i zna~ajke podru~ja, a naro~ito }e

vrijediti za rezidencijalna podru~ja u kojima

promet definitivno treba "smirivati".

Kad se govori o limitima brzina, pristup

mora biti selektivan. Limit brzina definiran je

normativno, ali postoje i odre|ena odstupanja

koja su lokalno regulirana putem prometnih

znakova. Prema najnovijem Zakonu o sigur-

nosti prometa na cestama u ~lanku 28 defini-

ran je op}i limit brzina u naselju od 50 km/h,

odnosno propisuje se da se voza~ ne moè

kretati brzinom ve}om od dopu{tene postavl-

jenim prometnim znakom za cijelo naselje ili

njegov dio. Stavak 2. istog ~lanka glasi

"Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga ~lanka,

na cesti u naselju ~iji prometno-tehni~ki i si-

gurnosni elementi to omogu}uju (npr.

pje{a~ki pothodnici i nadhodnici, upravljanje

na raskri`jima s uredajima za davanje znako-

va s prometnim svjetlima i sl.) mora se pro-

metnim znakom dopustiti kretanje vozilom i

brzinom ve}om od 50 km na sat, a najvi{e od

80 km na sat.". Ta je odredba po prvi put uve-

dena u ~lanku 28. prethodne verzije Zakona o

sigurnosti prometa na cestama koji je stupio

na snagu 1993.

Cilj takve odredbe jest postaviti odnos iz-

medu limita brzina i stvarnih brzina kretanja

vozila na cestama uspostavljanjem optimalne

brzine.

Prilikom utvrdivanja vi{eg limita brzina

od onog propisanog u stavku 1. ~lanka 28.

va`no je utvrditi:

- relevantne karakteristike prometnica i nji-

hova okoli{a,

- karakteristike prometnog toka uklju~uju}i i

njegove brzinske karakteristike, te strukturu

toka s obzirom na izvor i cilj putovanja u

odnosu na zonu obuhvata,

- karakteristike pona{anja sudionika u pro-

metu uklju~uju}i i prometne sukobe izme|u

sudionika,

- stavove i mi{ljenja sudionika u prometu,

- stavove i mi{ljenja sudionika koji prometu

postavljaju posebne zahtjeve, te karakteri-

stike prometnih nezgoda, uklju~uju}i objek-

tivan stupanj opasnosti na pojedinim lokaci-

jama.

Dosada{nja iskustva, teorijske i prakti~ne

prirode, uglavnom su se temeljila na trima

razli~itim pristupima utvrdivanja optimalne

brzine kretanja. To su:

- koncept 85-percentilne brzine

- koncept ekonomskih tro{kova i koristi te

- koncept legislativnog kompromisa.

Primjenom ~lanka 28. prilikom utvr|iva-

nja vi{ih limita brzina na nekim prometnica-

ma u gradu Zagrebu primijenjen je prvi kon-

cept s korekcijskim faktorom koji je proi-

za{ao iz podataka o sigurnosti prometa na

pojedinim prometnicama. Uspostavljena je

potencijalna veza izme|u stvarnih brzina kre-

tanja i rizika prometnih nezgoda.

Mjerenje brzina provedeno je pod realnim

okolnostima bez utjecaja stanja kolnika, gu-

sto}e prometnog toka, uvjeta vidljivosti, pri-

sustva policije, eventualnih povremenih

smetnji, posebnih regulacijskih uvjeta, te

ostalih posebnih uvjeta (vikend, praznik i sl.).

Osnova postupka bila je 85-percentilnabrzina koju u slobodnom toku prema{ujesamo 15% najbrìh vozila, a njezine su vri-jednosti korigirane koeficijentom smanjenjakoji varira izme|u 10 i 20%. Za prakti~nuprimjenu od posebnog je zna~enja da se su-stavom informiranja i propagande s novimsustavom limita upoznaju voza~i.

Vi{im limitima brzina èli se posti}i:

- da limiti budu primjereni prometnim uvjeti-ma,

- da voza~i po~nu nadzirati brzine svojih vo-zila, ne samo kad je na cesti prisutna pro-metna policija ve} stalno,

- smanjenje raspr{enja brzina oko srednje vri-jednosti koje je izraèno standardnom devi-jacijom brzina i koeficijentom njihove vari-jacije,

- smanjenje razine srednje brzine kretanja tesmanjenje razine 85-percentila.

Kona~ni je cilj svih tih mjera zna~ajnosmanjenje broja prometnih nezgoda u vezi iusljed gre{aka brzine kretanja na prometni-cama uvedenih vi{ih limita i to za barem 15-20%.

Uspostava takvog sustava nosi u sebi od-govaraju}e obveze, kao {to je potreba sustav-nog pra}enja svih onih varijabli koje su obuh-va}ene postavljenim ciljevima, a zatim ivrednovanje provedenog rje{enja.

Drugi oblik jest smanjivanje limita brzinakoje u na{im uvjetima nije dovoljno norma-tivno, ali ni sa stru~nom literaturom potkri-jepljeno. Unato~ tome {to u su{tini predstav-lja smanjenje mobilnosti u prometnom susta-vu cilj mu je

- smanjiti broj prometnih nezgoda u zonamastanovanja, zonama skoncentriranih aktiv-nosti i posebice u zonama kretanja {kolskedjece,

- u~initi okoli{ sigurnijim i prilago|enim sta-novnicima i sudionicima u prometu.

Kao izbor varijabli valja uzeti u obzir slje-de}e veli~ine:


237

- raspoloìve {irine ulice (ne samo kolnika),

- funkcije prometnice u odnosu na bicikli-sti~ki promet,

- broj smjerova vo`nje motornog prometa(jedno ili dvosmjerni promet),

- ukupne zahtjeve za parkiranjem vozila tepotreban broj parkirali{nih mjesta,

- prisustvo javnoga prijevoza,

- postojanje linija za opskrbu te linija kretanjate{kih teretnih vozila.

Mjere smirivanja prometa mogu se svr-stati u nekoliko osnovnih skupina:

Mjere na cestovnoj dionici:

- vertikalne devijacije (izdignu}a i ulegnu}a)

- promjena u pravcu pruànja (horizontalnedevijacije)

- suènje ceste

- sredi{nji otoci

- pomo}ne mjere

Mjere na raskri`jima:

- vertikalne devijacije

- promjene pravca pruànja

- redukcija prostora raskri`ja

- otoci

- posebni oblici raskri`ja

- pomo}ne mjere.

- Ulazi i izlazi iz zone

- ulazi na grani~nim raskri`jima

- ulazi na ulicama {to spajaju osnovnu ce-stovnu mreù i zonu smirenog prometa

- kombinacija prethodnih dvaju ulaza.

- Mjere upravljanja prometom

- mjere upravljanja prometom na dionici

- mjere upravljanja prometom na raskri`jima te

- Kombinacija prethodnih grupa mjera.

Koja }e se od navedenih mjera primijeni-ti, zavisi od analize svake pojedine lokacije teod tro{kova svake pojedine mjere.

S obzirom na velika stradavanja pje{aka,zna~ajan uspjeh mogu polu~iti i one mjerekoje su usmjerene na za{titu pje{aka ({kole,vrti}i, tr`nice, stadioni, kolodvori i drugo).

Uz ve} nazna~ene poèljne mjere smiri-vanja prometa u rezidencijalnim ~etvrtima,poèljne su i mjere koje }e pje{ake u~initiznatno uo~ljivijim no}u, a to ne moraju bitiskupe mjere.

Kako je uo~en, dodu{e primarno u graduOsijeku, zna~ajan broj nezgoda na semafori-ziranim raskri`jima i u smislu bi ja~anja di-scipline crvenog semaforskog svjetla trebalou~initi primjerene napore.

Iz analiziranih podataka uo~ava se zna-~ajan porast alkoholiziranih sudionika u pro-metu. Stoga je nu`no nastaviti provoditi mje-re prevencije.

S obzirom na prometne nezgode nastaleuslijed nepostojanja ili postojanja zbunjuju}eprometne signalizacije nu`no je provesti re-viziju prometne signalizacije.

U okviru programa sigurnosti va`no jeprovo|enje svih mjera planiranih Nacional-nim programom sigurnosti od "brzine" do"vikend akcija-alkohol".

"Nezgode" predstavljaju op}i termin kojipokriva mnogobrojne ~initelje koji se pojav-ljuju u svakom zasebnom slu~aju. Osnovni su~initelji u svakom setu okolnosti: nedostaciceste i okoli{a, nedostaci vozila i grje{kevoza~a. Da bi se uspostavio udjel svakog odovih ~initelja nu`na je izrada strategijepove}anja sigurnosti kojom bi se uspostaviokoncept upravljanja. Osnove strategijepove}anja sigurnosti prikazani su na slici 1.1.

Za podru~je dràve i ùpanije prikazanisu utjecajni ~initelji za pove}anje sigurnostite mjere koje je potrebno provesti kako bi seuspostavio sustav prevencije prometnih nez-goda i smanjio broj ozlije|enih.

7. UTJECAJ PROMETA NA EKOLOGIJU

Promet je u cjelini, a osobito u sredi{timagradova naselja, najve}i zaga|iva~ okoli{a.

Kako ne moèmo bitno smanjiti promet-ne tokove, bez izrazito negativnih posljedicana razvitak, smanjenje prometa u pravilu nemoè biti na~in na koji }emo smanjiti njego-ve posljedice, pa treba traìti rje{enja u


238


239

odrìvom razvitku. Treba, tako|er, istaknutida kvalitetno ure|eni, usmjereni i regulirani

prometni tokovi u vremenu i prostoru daju uzoptimalne prometno-gospodarske u~inke i

najmanje nepovoljan utjecaj na okoli{.

Temeljni su elementi izrazito nepovolj-

nog utjecaja prometa na okoli{ sljede}i:

- ispu{ni plinovi nastali uslijed izgaranjateku}ih goriva. U ~estim zastojima s malimprosje~nim brzinama vo`nje, uz ~esta ubr-zanja i ko~enja, ispu{ni plinovi sadrè pros-je~no mnogo vi{e negativnih sastojaka negopri kontinuiranoj jednoli~noj vo`nji. Osimtoga, ubrzanja i ko~enja, skra}uju vijek tra-janja vozila u cjelini te i na taj na~in nega-tivno utje~u na okoli{. U tim se prilikamaosobito brzo tro{e gume, obloge ko~nica ispojki, kao i trajnost ulja.

- buka je od prometa najzna~ajniji izvor bukeu naseljima i okolini cesta. Uz vibracije

preko dodira s tlom i1i posredstvom zra~nihstrujanja osobito kod tra~ni~kih vozila,buka znatno ugroàva i putnike u vozilima.

- pored zaga|enja tla ispu{nim plinovimaotopljenim u ki{i ili taloènjem krutih tvarina zemlji{tima, jo{ je opasnije zaga|enje tlaod ulja i maziva koji se ispu{taju iz vozila, aosobito onih neispravnih.

Budu}i da Republika Hrvatska kao maladràva ne moè bitno utjecati na pobolj{anjekonstrukcije motora i vozila, jer se radi o glo-balnom trì{tu i razvitku, na vozila moè ut-jecati kroz njihovo kvalitetnije odràvanje ikori{tenje.

Me|utim, zbog trì{nih utjecaja i tu suograni~ene mogu}nosti. Stoga se negativniutjecaji prometa na okoli{ mogu smanjitikroz kvalitetno planiranje prometa kao cjeli-ne s optimalnim strukturiranjem pojedinih di-jelova prometnog sustava (npr. cestovni i è-

Slika 1.1. Osnove strategije sigurnosti prometa


240

ljezni~ki promet, javni gradski i individualnipromet) te kvalitetnom regulacijom i organi-zacijom tokova ({to ve}a prosje~na brzina, netemeljem pove}anja maksimalnih brzina, ve}smanjenjem ~ekanja i zastoja na raskri`jima).

Kako prometni tokovi i u optimalnim uv-jetima organizacije i regulacije prometnih to-kova proizvode odre|enu buku, ispu{ne pli-nove ili otpadnu materiju (gume, ko~ioneobloge, ulja i maziva) treba ako ne potpunosprije~iti, onda do dozvoljene mjere smanjitiizloènost ljudi buci i ispu{nim plinovima, azemlji{ta {tetnim sastojcima.

8. CILJEVI USPOSTAVE OPTIMALNESIGURNOSTI PROMETA I ZA[TITEOKOLI[A

Ako po|emo od nu`ne i jedine mogu}epretpostavke da je suvremeni promet u veli-koj mjeri uzrok i posljedica suvremene civili-zacije, onda je o~ita komplementarnost me|usvim postavljenim ciljevima. Tako bez prim-jerenog kvalitetnog odvijanja prometa (bezzastoja i opasnih mjesta na cestama) ne moèbiti primjerene sigurnosti u prometu, nitiprihvatljivog zaga|enja okoli{a uz dugoro~noostvarljive ciljeve odrìvog razvoja hrvatskedràve i dru{tva, ali i suvremene civilizacije~iju sudbinu dijelimo.

Da bi se otklonili nepovoljni ~imbenici posigurnost prometa i za{titu okoli{a nu`no je

· ostvarenje ciljeva uklanjanja opasnih mjestai uskih grla u prometu

· odvajanje intenzivnih prometnih tokova odmjesta duèg boravka ljudi.

To zna~i da je nu`no smanjiti nepovoljnodjelovanje prometa na njegovu sigurnost iizloènost ljudi nepovoljnom djelovanju bukei zagadenja zraka.

9. ZAKLJUÂK

Rje{enje za smanjenje broja prometnihnezgoda i otklanjanje uzroka treba traìti ucjelokupnom i dugoro~nom pristupu, uz raz-

matranje dru{tvenih i kulturnih dimenzija iproblema (moralne, pravne, politi~ke, eko-nomske i psiholo{ke naravi). Ovaj pristupmora se provoditi duì niz godina, a ne samojednu ili dvije, uklju~uju}i sve glavne sudio-nike u tom podru~ju i koriste}i politi~ke, eko-nomske, socijalne, pravne i znanstvene snagena na~in kojim bi se postigla maksimalnapodr{ka za prevladavanje lo{eg stanja sigur-nosti prometa na cestama.

Dugoro~ni pristup treba se provesti koor-dinirano u podru~jima prometa, obrazovanja,zakonodavstva i zdravstva. Ova podru~jasadrè brojne na~ine djelovanja i to:

- {kolski programi i obrazovanje, osobitoobrazovanje o cestovnoj sigurnosti u osnov-nim {kolama u dobi kada jo{ nije mogu}epolaganje voza~kog ispita,

- programi osposobljavanja voza~a, polaga-nje voza~kih ispita i izdavanje voza~kihdozvola,

- programi usavr{avanja vo`nje,

- osiguranje automobila, uklju~uj}i popustpristojbi za mlade voza~e koji su pokazalipouzdanost i sigurnost u vo`nji,

- kontrola i programi za smanjene alkohola uprometu,

- sustav prometnih pravila i provo|enje zakona,

- osobine cesta i vozila i

- programi u svezi sadràja reklama i pro-mid`be.

Da bi ova rje{enja i ciljevi bili uspje{ni, tj.da bi doveli do daljnjeg smanjenja nezgodasa smrtonosnim i te{kim posljedicama zavoza~e i njihove suputnike, nu`no je obuhva-titi sve glavne ~imbenike problema te dugo-ro~no provoditi sveobuhvatne akcije.

Za postizanje su {to ve}e sigurnosti vrlova`ne mjere koje u okviru svojih nadle`nostidonose nadle`na dràvna tijela.

Sve }e to biti uzalud dok god ~ovjek nebude shvatio da se svi zajedno moramo uk-lju~iti u borbu za smanjenje velikog brojaprometnih nezgoda jer jedino tako moèmoìvjeti sigurnije i duè.


241

PRILOZI:

1. Upitnik o prometnoj nezgodi, -(PN-10)


242

2. Podaci o sudionicima


243

3. [ifarnik za popunjavanje upitnika o prometnoj nezgodi, -(PN-10)

STEVO HMURA, Prefect of the Commune of Podgora~

ON SOME PROBLEMS OF ROAD TRAFFIC SAFETY ON THE TERRITORYOF THE FORMER COMMUNE OF NA[ICE

SUMMARY

One of the key terms of reference of any state's road traffic is the safety of that traffic.Every peace-time activity human carries a certain degree of risk in it, but the highest risk is,most certainly, connected with road traffic in which practically every citizen takes part.

Cars and social values related to them are symbols of technologically developed socie-ties. A higher level of motorization means a richer and economically more developed society.But, the utilization of cars and of other means of road communication causes victims that makethis automobile advancement rather questionable. Therefore, road traffic and road-traffic safetydeserve attention, not only on technically-technological, organizational and economic levels,but also on the levels of social ethics and individual values.

The stage of development of road-traffic safety is a specific indicator of traffic culture,but, at the same time, it is also the reflection of the relations in the society in general. This iswhy prevention of road traffic accidents is a very complex activity. This activity requires un-derstanding of the causes of accidents, forms of safety improvement and modes of influenceon the participants in the traffic, with the final aim to achieve the set goals in prevention.

Key words: traffic, safety, prevention


244

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenjaPravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

245

UDK:303

Prijevod prof. dr. sc. BRANKO BABAC, redoviti profesori mr. sc. LJUBICA KORDI], vi{i predava~ na Pravnom fakultetu Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

Karl MANNHEIM:

O BITI I ZNAÊNJU GOSPODARSKOGA STREMLJENJA PREMAUSPJEHU - PRILOG SOCIOLOGIJI GOSPODARENJA

Ueber das Wesen und die Bedeutung des wirtschaftlichen

Erfolgsstrebens, Archiv fuer Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, 63/1930, pp.

449. - 512.). Temeljne misli ovoga istraìvanja oblikovale su predmet jednoga

predavanja, {to ga je sastavlja~ odrào u okvirima jesenskoga te~aja

“Njema~ke udru`be za dràvno-znanstveno izobraìvanje” u Bad Elsteru god.

1929. Vode}a ideja predava~koga kruga trebala je biti ôvjek u gospodarstvu.

Takvo postavljanje problema odredjuje i ovoga puta pristup temi).

Sadràj:

1. Problem dru{tvenoga uobli~avanja ~ovjeka (246. - 250.). 2. [to jeto uspjeh? (250. - 251.). 3. Uspjeh objektivni i uspjeh subjektivni (251.- 253.).4. Labilni i relativno stabilni oblici uspjeha subjektivnoga (253.- 254.). 5.Nekoliko op}enitih medjuovisnosti mogu}nosti uspjeha i sklopa gospo-darskoga (255. - 260.). 6. Sklop uspjeha u karijeri (260. - 261.). 7. Borbeniprostor igre i od borbe ispra`njeni prostor (261. - 262.). 8. Op}enito o strem-ljenju prema uspjehu (262. - 267.). 9. O gospodarskomu stremljenju premauspjehu (267. - 271.). 10. Povijesna gipkost gospodarskoga nastojanja premauspjehu (271. - 275.). 11. Stremljenje prema uspjehu - Ljudski tip - Kulturalnitip (275. - 278.). 12. Gipkost stremljenja prema uspjehu u pravcu socijalno-ga diferenciranja (278. - 282.). Bibliografski prilozi o problematici strem-ljenja prema uspjehu (283. - 285.).

Problem moè u dva smjera biti postav-

ljenim. Jednom se moèmo pitati: kako

stremljenje prema uspjehu djeluje na gospo-

darstvo? Drugi puta moèmo se pitati: kako

gospodarstvo kroz stremljenje prema uspjehu

djeluje na ~itavoga ~ovjeka? Ovoga puta mo-

gao bih razvijanju problema pri}i u potonje

spomenutomu smislu. Zadatak se ne sastoji,

dakle, u tomu da se analizira stremljenje pre-

ma uspjehu u svojemu zna~enju za objekti-viranu potku gospodarstva (trame objecti-

visée de l’économie, objektivierte Gefuege

der Wirtschaft) ve}, obratno, da se istraì

zna~enje takvih potki za uobli~avanje ~ovje-

ka i ustrojavanje njegovoga karaktera.

Problem je, dakle, u tomu da se istraì djelot-

vore}i utjecaj gospodarstva na oblikovanje

karaktera ~ovjekovoga.


246

1. PROBLEM DRU[TVENOGA OBLI-KOVANJA ÔVJEKA

[to se to propituje u nama, kad se takopitamo? U skrajnjemu posljedku ba{ izvjesnapedago{ki svr{na usmjerenost, izvjesna nanovi na~in izloèna namjera pedagogi~ka.

Jo{ od ranije tema pedagogike bija{e pro-blem oblikovanja ~ovjeka. Pedagogika jo{ odprije hotija{e nadolaze}i nara{taj uobli~iti usmislu izvjesnoga od nje svjesno ili nesvje-sno zami{ljenoga uzora, a trebala je jo{ prijemisleno i fakti~ki obvladati ~imbenicima izo-braìvanja. Od tipi~nih na~ina i metoda kojejoj dosada stajahu na raspolaganju, bile bispomenute samo one koje se nama pri~injajuprimjerenim da se prema njegovoj najnutar-njijoj vlastitosti karakterizira novi ~imbenik,jedan sve vidljiviji novi put.

1. Prije svega, znalo se da se izvjestan iz du-binskih slojeva du{e djelotvore}i ~imbenikuobli~avanja krije u osobnosti svakoga~ovjeka (attouchement, Beruehrung).Li~nost u~itelja, roditelja, drugara, odje-lotvoruje, ovisno o okolnostima, ~ak dub-lje nego objektivirani kulturalni sadràji.Osobnost svakoga ~ovjeka, to doticanjesredi{ta ljudske li~nosti s onim {to ju vodi(attouchement du centre de la personna-lité humaine avec ce qui la conduite,Beruehrtsein vom Persoenlichkets-zentrum des Fuehrenden) odjelotvorujeizravno nadahnjuju}i, odu{evljavaju}i, i nemoè s nikakvim sadràjima biti nadom-je{tenom.

2. Zatim, poznavalo se zna~enje upravo navi-je{tene druge skupine pedagogijski djelot-vore}ih ~imbenika, objektivirane sadràje(contenances, Gehalte) kulturalne i uljud-benske u dvostrukosti njihovoga na~inapostojanja: a) jednom kao stru~noga zna-nja (connaissance d’expert, Fachwissen)i k tomu pripadnih sposobnosti (habiletés,Fertigkeiten) kakve ljude u njihovoj dje-lotvornosti oja~avaju; b) zatim kao izo-braznih sadràja kulture (contenancesformationnelles de la culture, Bildungs-

gehalte der Kultur) kakvi ne donose iz-ravne koristi, ali mnijenja oblikuju i uo-bli~avaju.

3. Kona~no, spoznalo se zna~enje odgajanja(élevage, Zuechtung) ~isto psihi~kih, go-tovo porivnih naviknutosti (accoutuman-ces, Gewohnheiten) kakve po svojemuudoma}enju u poèljnom pravcu jesu~estotno u stanju, kako pojedincu tako igrupama, dati vi{e upori{ta, kao ve} isko-rijenjene “ideje” ili kao previsoko i s raz-loga toga mo`da i posvema neobvezatnopostavljena zahtijevanja.

Takvim sredstvima i putovima uobli-~avanja ~ovjeka jest zajedni~ko to da se tako-reku} na one mogu}nosti izobraìvanja ogra-ni~uju, kakve djeluju od individuuma premaindividuumu, takve da, dakle, problem izo-braìvanja ~ovjeka izdiù iz dru{tveno-povi-jesnoga posredovanja i s tim ga takoreku} in-timiziraju. Znalo se od ranije, dodu{e, i to dase izobraìvanje ~ovjeka ne ostvaruje samo uvi{e ili manje umjetno odijeljenim prostori-ma {kole i doma, ne samo u takvim bliskimodno{enjima ~ovjeka prema ~ovjeku, Meneprema Tebi; poznavalo se dodu{e i to da seono Odlu~uju}e u izobraìvanju ~ovjekovo-mu odigrava ve}inom u po~elima tzv. “@ivo-ta” - ali se ~ak jedva i pomi{lja{e, ili se u naj-manju ruku premalo pomi{ljalo, na to da sesam taj “@ivot” propita vrhu njegovih ten-dencija da ~ovjeka oblikuje, a to da ga se nataj na~in u~ini predmetom izvjesnoga znanst-venog istraìvanja.

ôvjek predsociolo{koga na~ina mi{lje-nja imade tendenciju da “ìvot” kao ne{toNepregledno, kao misleno Neshvatljivo, kao“Iracionalno”, kao “sudbinu” doìvljava, a udomu i u {koli odgajanoga mladog ~ovjekaprepu{talo se “burama ìvota”, ba{ kao kadase nepredvidljivo poreme}enim valovimamora plutaju}i ~amac povjeri. Ne treba setvrditi da tzv. “ìvot” ne sadrì u sebi ni onoNepredvidljivo ni ono Neshvatljivo, da se neimade sudbinskoga u po~elu jednokratnogdogadjanja. Nepredvidljivo je koga }emo su-

sresti i koje }e neslu}ene u~inke neki ~ovjek,neki dogadjaj, na nas imati, nepredvidljivimje koliko duboko }e nas neka doìvljavanjapotresti i u kojoj mjeri }e nas neka susretanjasamima sebi vratiti. Neistra`ljive lance tak-vih budu}ih dogadjajnih suvislosti (contex-tes d’événements, Erreigniszusammen-haenge) ne smije se izjedna~iti s onimtipi~nim ~imbenicima djelotvore}im kakviba{ k tomu teè da na{ duhovno-du{evni ha-bitus u stanovitomu pravcu pospje{uju. Ali,predsociolo{ko mi{ljenje ne uvidja ba{ to dase mi ne moramo nikada baviti sa “@ivotomop}enito” u njegovoj predmnijevano maglo-vitoj abstraktnosti, ve} uvijek s izvjesnimkonkretnim uobli~enjem dru{tvenoga bitka unekoj odredjenoj smje{tenosti. Bitni diona{ega ìvota, uz nu`nost kakva nam se kaokakva stega nadaje, prolazi u nekomu samo-razja{njavanju s onim u stanovitomu ìvot-nom prostoru postoje}im i uvijek se isponovaopetuju}im ~imbenicima. Njihovu bi narav,njihovu osobitost, usmjerenost i jakost, kao izamah njihove sile kakva uobli~uje, ali i izo-pa~uje i izobli~uje ~ovjeka, bilo lako opisati iistraìti, i lak{e bi nam padalo s takvim se~imbenicima suo~iti, kada bi se ljudski Rationjihovomu istraìvanju okrenuo, isto onakokako je to ve} dosada s ostalim datostimaljudskog bitka ~inio.

Sve dok takve ~imbenike ne promotri isvoj stav prema njima ne zauzme te da “ljudeop}enito” odgaja, namjesto da ih za izvjestnoodredjeni dru{tveni prostor odgaja, pedago-gika oboàva izvjestnu ispraznu abstraktnost,~ijim rezultatom moè samo biti da od njeodgajani ~ovjek doìvljava krah, kada ho}etakve njemu priop}ene, u konkretnomu oko-li{u na~elno neispunjive duhovne sadràje inorme u njihovoj abstraktnoj uzvi{enosti oz-biljno shvatiti. Takav ~ovjek ne uspijeva kadaje njegova urodjena ìvotnost dostatnouzmo`nom, suprotstaviti se neispunjivimnormama, tomu sve ~estotnijem “rje{enju”da se takve neostvarljive sadràje kao izvje-stan neobvezatni idejni sloj u ìvotu dodu{ezadràva, ali da ih u svim odlu~uju}im (dé-

cisif, entscheidend) trenutcima u dobro tem-

periranoj nesvjesnosti zaobidje. Izvjesna pe-

dagogika ne-socilogijska jest ve} u svojemu

pristupu tako postavljenom da bude predo-

dredjenom izvjesnu “nesretnu svijest” uzga-

jati; izvjesnu svijest, koja je ba{ s razloga

toga nesretnom {to taj previsoki, preabstrakt-

ni polet, {to joj ga izvje{ta~eno uzgajanje na-

turuje, svojega nositelja ~ini nesposobnim

nadvladati konkretan udar protivni~ki, tako

da se taj nositelj samo u sferi mogu}ega do-

bro osje}a, a svaku zbiljnost a priori otklanja

kao neku “lo{u zbiljnost”. Dok pravi smisao

“ideje” jest u tomu da samu zbiljnost nadvla-

da, “idealisti~ka svijest”, tako uzgajana, klizi

u jedan drugi “idealisti~ki svijet” koji, kada

ga se doìvljava izvan suvislosti s povijesno-

dru{tvenim postojanjem, imade svoju svrhu

samo u tomu da nam neprevladani, “prvot-

ni”, svijet koji nas okruùje zakrije, te da

nam dopusti iz doma{aja jednoga istinskog

idealizma upasti u doma{aj njegovoga opa-

snog protuigra~a, naime u romantizam. Ono

iz povijesti poznato sunovra}enje iz abstrakt-

noga idealizma u jednu bezidejnu “realnu po-

litiku”, {to smo ba{ u stolje}u XIX-omu u

tako mnogih slojeva i nacija doìvjeli, jest

samo jedno odraàvanje i poja~avanje onoga

prije svega u svakodobnici zamjetno zna~aj-

noga procesa propadanja ne-pravih ideja,

kakve su ba{ zbog toga ne-pravima i na pro-

padanje osudjenim {to ve} od samoga

po~etka nisu ni u kakvu suvislost s prosto-

rom ìvotnosti stavljene i kao takve ih se

doìvljava.

Ali, nije nam namjera do sada odkrivene

~imbenike oblikovanja potiskivati, niti

zna~enje li~nosti, izobrazbenih sadràja,

stru~noga znanja te uzgojnih naviknutostima

obezvredjivati, ve} je prijeko potrebitim jed-

no preobra}anje k istraìvanju djelotvornih

dru{tvenih ~imbenika, da ih se kroz njihovo

su-odno{enje nadopuni, da postanu konkret-

nijima, da se omogu}i stjecanje jo{ i manjka-

ju}e im tre}e dimenzije, dimenzije dru{tve-ne (dimension sociale, soziale Dimension).


247

Za sociolo{ki usmjerenu pedagogiku,istraìvanje dru{tvenih djelotvornih ~imbeni-ka, oblikuju}ih snaga kakvoga ìvotnog pro-stora, biti }e u dvostrukomu smislu va`nim:

Jednom, jer }e takva pedagogika poèlje-ti to~no upoznati ona polja djelovanja u koji-ma imadu novi nara{taji nastati. Takva }e pe-dagogika ve} i sama poèljeti u svrheobu~avanja sve one sposobnosti probuditi,koje to obu~avanje ba{ za na{ dru{tveni svijetpotrebuju. Takva }e pedagogika na to ra~una-ti, za {to danas ve} neke nazna~nice postoje,da mi uvelike ìvimo u jednomu veleobrtnomsvijetu, i da taj svijet u svojoj uzvi{enosti i usvojoj poniènosti potrebuje odredjene ljud-ske tipove s odredjenim sposobnostima, alikakvi mu se tako lako ne razvijaju u onojmjeri i obli~ju kako to on iziskuje. Ista ta pe-dagogika morati }e s tim ra~unati da takavljudski tip jest izloèn takvim zahtijevanjima,pobijanjima, mogu}nostima sukobljavanja, ukakvima imade individualno postojati i skup-no se dokazivati. Izgradjivanje tipi~nih ~im-benika djelovanja u svakodobnici veleobrtnojolak{ava budjenje i promicanje za takav ìvotprijeko potrebitih sposobnosti, ali i planski-smi{ljeno oblikovanje i onakva pozicionira-nja kakva su pozvana da ugroène u~inke po-novno uspostave.

Drugi pravac u kojemu bi za jednu so-ciolo{ki usmjerenu pedagogiku istraìvanjepolja dru{tvene djelotvornosti moglo postativa`nim ti~e se ve} onoga {to je politi~ko.Dok je u netom oslikanomu slu~aju pozna-vanje dru{tveno djelotvornih ~imbenika bilova`nim za to, da se ljude u onomu smjeruoblikuje u kojemu su se oni za njima postav-ljene zadatke najprije razvili, - a da gospo-darsko-dru{tvena dinamika ne preraste duh~ovjeka suvremenosti, - nije za drugi smjerpoznavanje status quoa djelotvorbenih ~im-benika samo zbog toga va`nim da ih se nanjihovomu sada{njem stupnju obdrì, ve} daoni mogu suvremeno obli~je dru{tvenogaìvota preoblikovati. U takvomu dru{tveno-reformatorskomu smislu govori se ve} o “pe-dagogiki veleobrtni~koj” (pédagogie indu-

strielle, Industriepaedagogik)1, i posvema je

za o~ekivati u epohi evolucionarno-transfor-

matori~koj, u kakvoj se nalazimo, da se ljud-

ska pa`nja sve svjesnije okre}e k istraìvanju

onih ~imbenika djelotvorbenih kakvi novom

stvaranju ~ovjekovu pogoduju. Dakle, ne

samo da takva pedagogika imade danim

ìvotnim uvjetima primjerenoga ~ovjeka

oblikovati, ve} imade oblikovati ljude koji su

u stanju ìvot prepustiti da sam po sebi na-

draste neki stupanj nadavani.

U takvim se nastojanjima zanimanjeupravlja prema u svakodobnici vladaju}im su-vislostima i istraìvanju takvih suvislosti, a ra-tio i znanje uvijek nastoje ~imbenike obliko-vanja ~ovjeka slu~ajnosti ne prepustiti.Jednom predhodnicom u tomu smjeru jest za-sigurno i tzv. istraìvanje okoli{a (étude dumilieu, Umweltstudien)2, kakvo nastoji ten-dencije utjecanja razli~itih okoli{a na ljuderazraditi. Ali, i u drugim strujanjima sociolo{kiusmjerenoga mi{ljenja razradjuje se suvislosti


248

1Cf. osim svega radove Aushauerove, Schaerholzove iKautzove (To~ne nazna~nice o naslovima u ovomuistraìvanju citiranih djela treba se uvijek prona}i na kon-cu u “Bibliografiji”. Odnosna bibliografija ne pretendirada bi bila potpunom, ona }e samo ~itatelju sluìti i u tomušto ga usmjeriva na raznolike u tim to~kama medjusobnose dodiruju}e probleme i pokušava dati prvu podršku udaljnjim samosnalaènjima u takvoj još nepregledanoj li-teraturi).

U suvislosti s veleobrtni~ko-pedagogijskim stremljenjimamora sociolog uvijek sve oštrije svoj pogled svra}ati na in-stitucije, kao na mnogo puta susretanu “Dinta” (DeutschesInstitut fuer technische Arbeitsschulung (Njema~ki institutza tehni~ko školovanje za rad)). Vidimo ovdje jasno, a udaljnjemu razvijanju postati }e nam i jasnijim, kako se usve racionalnijom postaju}oj društvenoj borbi ne samo zasvaku poziciju, ve} i takoreku} za svaku vlat i za sve dubljeslojeve ljudske duše bori. I sa strane poduzetnika i sa stra-ne posloprimca okretati }e se za takve svrhe stvorene insti-tucije budu}em uobli~avanju ~ovjeka, i uvijek se morato~no znati kako }e se morati sociološki raznolike tehnikedjelotvorstva procjenjivati. U tomu smislu, ponajviše jepou~nim borba s pomo}u tiska od strane razli~itih stranakaza instituciju “Dinta” (Institut za novinarstvo na Sveu~iliš-tu u Heidelbergu stavio mi je prijateljski svoje isje~ke naraspolaganje, od kojih sam neke brojeve u bibliografiji naz-na~io). Od literature o “Dinta” - cf. u prvomu redu knjiguPechotovu i upravo objavljenu knjigu od Baeumera. U objeknjige postoji i daljnja literatura.

2Za prvo usmjeravanje na pedagoško poznavanje okoliša -cf. knjigu od Busemanna, a tamo i daljnju literaturu.

izmedju zbilje gospodarski-dru{tvene i oneduhovne, a medjusobno proìmanje i dopunja-vanje takvih snaga proizvodi u ne tako dalekojbudu}nosti jedno jedinstveno znanje o dru-{tvenoj sklopljenosti (structuration, Stru-kturiertheit) i sposobnosti oblikovanja (mode-lage, Modeliertheit) ljudskog duhovnog bitka(étre, Sein). S tim se istraìvanje okoli{a o~itu-je, prije svega, samo kao jedan plodonosni pri-stup, jer takvo istraìvanje razlu~uje okoli{ kaofactum od okoli{a kao problema pozadine (ar-rière-plan, Hintergrund) dinamike dru{tveno-oblikuju}ih snaga.

Jer, {to je zapravo okoli{? Neka zorno ja-sna cjelina, kakva jednokratna smje{tenost istjecaj tipi~nih djelotvorbenih ~imbenika, {toih se treba kao takve predhodno istraìti, prijenego {to se bude moglo njihovu jednokratnupreobrazbu (transformation, Abwandlung),njihovo jednokratno ustrojstvo (constellation,Gestirn (Konstellation)) pravilno procijeniti iprosuditi. Ali, u ~emu se da{to sastoji na~elonastajanja i prolaznosti raznolikih okoli{a?Valjda, zapravo, u preobraàvanju dru{tveno-dinami~kih ~imbenika, u kojima “okoli{i” teknastaju. Zasigurno, dru{tveni svijet nije ipaksamo jedan mozai~ni niz o~ito razli~itih oko-li{a. Shva}ati ga u tomu smislu zna~ilo bi nanjegovoj se o~itoj neposredovnosti zaustaviti,o~ito razli~ite presjeke u nekomu procesuprihvatiti kao va`nije od na~ela sebi-svojstve-noga-daljnjega-uobli~ivanja, sebi-svojstveno-ga-razudjivanja, samo-preobraìvanja togaprocesa.

Istraìvanje okoli{a jest, - promotri li se tobolje - samo jedno istaknuto mjesto u nekomuteku}em istraìva~kom programu koji se odre-kao toga da se po sklopovima kakvi na njegadjeluju ìvot spozna kako u njegovoj dru{tve-noj tako i u njegovoj duhovno-du{evnoj di-menziji. Oblici modificiranja mogu}egadoìvljavanja i mi{ljenja imadu se u suvislostis oblicima dru{tvene zbiljnosti istraìvati: nato se sredi{te mogu sva odlu~na pitanja odno-siti. Gdje se od takve istraìva~ke suvislostipolazi, odakle se zapo~ima splet djelotvorbenesuvislosti rasplitati, ~ini se slu~ajnim i ovisi oprigodi, a odlu~nim jest to da se se uvijek dodubine strukturalne isprepletenosti prodre i da

se stalno sferu uzajamnih ovistnosti dosiètamo gdje se oblik duhovnosti i oblik dru{tve-nosti uzajamno uvjetuju i nose.

Kada se, dakle, ovoga puta s motri{ta go-spodarstva stvar postavi i odatle poku{a dose-ge djelotvorbenosti promotriti, zasigurno jesamo jedna strana propitivanja (pose de que-stions, Fragestellung) stavljena u istraìva~kividokrug (champ visuel, Gesichtsfeld)), nai-me pitanje kako gospodarstvo djeluje na ~ov-jeka. Nu, s ovim se ne tvrdi da se ne bi moralou obratnomu smjeru propitivati, naime kako~ovjek djeluje na gospodarstvo i, jo{ i vi{e,kako bi ~ovjek mogao, svjesno nastoje}i natomu, na gospodarstvo djelovati. Ali, upravo srazloga toga {to to potonje jest da{to svrhomsvakoga takvog problematiziranja (probléma-tisation, Problemstellung), moè takvo pita-nje tek kasnije biti postavljeno. Odgovor na tokako gospodarstvo ~ovjeka uvjetuje, moradrugima pitanjima predhoditi. Ve} i odgovorsamo na to pitanje omogu}uje da se ono prizo-ri{te (espace de jeux, Spielraum) odredi, u~ijemu po~elu ~ovjek koji je spreman djelova-ti uop}e i stoji, i ne postoji li mnijenje da ~ov-jek uvijek i svugdje sve {to poèli moè iu~initi, to se onda mora sve to~nije spoznavatiu kakvomu se konkretnom prostoru djelatno-mu (espace d’effets, Wirkraum) upravo nala-zi, i {to je to za njega {to je uop}e smislenim imogu}im èljkovati i ostvarivati3. Ba{ s razlo-


249

3Još dva daljnja argumenta ~ine se da pogoduju raspravi o po-stavljanju pitanja koje proishodi iz sklopa gospodarskoga.Prvi argument iznio je Max Weber, kojega se ve}inom pokuša-va zagovornikom “prvenstvenosti duha” u ovomu podru~junapraviti. Ali, baš je on naglašavao da su, premda je zaistraìvanje prvobitne situacije modernoga kapitalizmava`nim baš to da se uzroke nastajanja kapitalizma u srednje-mu vijeku istraì “na strani duha”, takvoj gospodarskojsklopljenosti urodjene tendencije, uvelike odredjivale taj“duh” (Cf. Ges. Aufsaetze z. Religionssoziologie, Tuebingen,1920., Bd. 1., pp. 55. et s.). Za našu epohu imade dakle i stoga sugleda promatrano ono u smjeru duha gospodarskogapostavljeno propitivanje naro~ito ve}u va`nost. Uz argumentekoji su svojom va`noš}u povezani s nekom epohom pridolazijoš i argument ve}e znanstvene plodonosnosti. Jer, poznatim jeda su ona istraìvanja kakva iz sklopa duhovno-duševnogaproizlaze, u svojoj to~nosti i o~itosti optere}ena uslijed mno-gozna~nosti duševnih izazova. Puno ve}u to~nost i strogost ushvatljivosti preobrazbi gospodarskih sklopova donose punojasnije shvatljivi izazovi i u smjeru duševnoga, posvemanaro~ito kada je rije~ o tomu da se one duševne na~ine reagi-ranja u~vrsti koji u neposrednoj suvislosti s mijenom u gospo-darstvu gotovo prinudno nastaju i koji se prema svojemu na-stanku na gospodarski proces takoreku} priklju~uju i tadaimadu tendenciju da se oko kakve duševne suvislosti zgusnu.

ga toga {to ne teìmo najljep{emu èljenomsnu, ve} onomu {to je ostvarljivim, kre}emo sedakle onim jo{ prije navije{tenim putom, ka-kav nam pomaè jasnije shvatiti prostor u ko-jemu djelujemo (espace d’effets, Wirkraum),kao i sve suvislosti toga djelovanja (contextesd’effectivité, Wirkzusammenhaenge) koje nasokruùju. Propitujemo ponajprije snagudru{tvenoga ìvota koja ~ovjeka oblikuje (vi-gueur de la vie sociale formant l’homme,menschenformende Kraft sozialen Lebens) -jo{ konkretnije: gospodarstvo, i èlimo spoz-nati kako se ova snaga unutar gospodarstvaiskazuje na doìvljajnoj razini (expérience ve-cue, Erlebnisseite), kroz ~ovjekovo stremlje-nje prema uspjehu (aspiration vers le succès,Erfolgsstreben). Jer, gospodarstvo jest jednimbitnim dijelom ìvota dru{tvenoga, iz njegazra~i, kroz njegov sugled doìvljajni, krozstremljenje prema uspjehu, jedna uzmo`na silakoja dru{tvene vlastitosti ~ovjeka uobli~uje - otakvoj sili treba ovdje biti rije~i.

2. [TO JE TO “USPJEH”?

@eli li se o stremljenju prema uspjehu go-voriti, mora se prije svega znati {to uspjehjest. Ali, ne bi se smjelo mo`da jednostavnoopisivati kako ne{to takvo izgleda, nego semora sociolo{ki sklop odrediti. Nije to jo{ ni-kakvom znano{}u kada se samo opisuje kakoneka jabuka s drveta pada. Samo kada se isto-dobno i temeljno na~elo (principe d’arrière-plan, dahinterstehende Prinzip), sklop ilizakon, u ovom primjeru zakon slu~aja (loi ducas, Fallgesetz), otkrije, ono {to je zorno ja-snim postaje znano{}u. Bitni smisao izlaga-nja koja slijede sastoji se u tomu da se u nji-hovoj dogadjajnoj zornosti dru{tvene pojav-nosti, kakve se neposredno nadaju i kakve ihpovijesno opisivanje aproblemski prima,transcendira i da se one sklopove kakvi nanjih utje~u propita.

Ako se je motri{ta da oblici stremljenjaprema uspjehu stoje u suvislosti sa sklopov-nim oblicima dru{tvenoga i gospodarstveno-ga, tada se mora svakoj analizi na~ina na kojise subjektivna doìvljajna strana uspjeha

preobraùje, pretpostaviti analizu objektivnestrane uspjeha. Mora se bit i sklop objektivnepojavnosti “uspjeha” analizirati, da bi se iztoga moglo subjektivnu pojavnost stremlje-nja prema uspjehu razumjeti. Ali, jo{ i vi{e:iz raznoli~nih oblika mogu}ega uspjeha morase raznoli~nost oblika mogu}ega stremljenjaprema uspjehu mo}i razumjeti. Samo na tajna~in moè ona u bitnomu marksisti~katvrdnja4 postati u~vr{}enom i dokazanom,naime da objektivne preobrazbe sklopovneza sobom povla~e subjektivne preobrazbedoìvljajnih oblika. Analizi sklopa stremlje-nja prema uspjehu mora, dakle, jedna analizasklopa pojavnosti “uspjeha” predhoditi.

[to je to uspjeh? [to je su-sklopovnimsu}anstvom uspjeha? Odgovor se najlak{enalazi kada se takvu sociolo{ku pojavnostrazgrani~i od njemu najbliè stoje}e pojav-nosti, a to je postignu}e (achèvement,Leistung). Uspjeh i postignu}e, {to je to nji-ma zajedni~kim, u nekom vi{em pojmushvatljivim, a u ~emu se razlikuju? Vi{lji po-jam naspram postignu}u i uspjehu jest ostva-rivanje (réalisation, Verwirklichung). S timse èli re}i da je zajedni~kim za te dvije po-javnosti, {to za razliku od mogu}ih, zami{lja-nih, i èljkovanih rezultata predstavljaju ost-varivanje.

Ba{ nasuprot okolnosti {to je ~ovje~anst-vo tisu}lje}ima o letenju, o tomu da vidi udaljinu, etc., sanjalo, ostvarenje takvemogu}nosti jest uvijek izvjesnim posti-gnu}em. U suprotivnosti spram kakve


250

4S razloga toga jest visoko-za~udnim što je marksizam tozanemario da kroz konkretne analize one medju~lankerazradi, da to kroz njih u pojedina~nostima postaneuvidljivim, kako se neka gospodarski-objektivna sklopov-na mijena odjelotvoruje u duhovnomu i dalje rascvjetava,te i kroz takvo “posredovanje” kulturna izraàvanjaodredjuje. O pojavnosti “uspjeha” ne nadaje se nikakveknjièvnosti uporabljive. Knjiga od Einsteina (N.) jest posvojemu su}anstvu neka u stilu Simmelovomu brbljarija,ali bez nadarenosti i oštrine pogleda od potonjega. U naj-novije doba pojavljuju}a knjiga od Louriéa jestsadràjno-ispraznom. Pokušava se sve kao “patološko”obiljeìti protiv ~ega autor moralne odvratnosti imade.Psihoanaliti~ki puno uporabljivoga sadràvaju prou~a-vanja Freudova i Reikova.

zami{ljane simfonije jest zapis te simfonijepostignu}em. Moè se, dakle, postignu}a uposvema razli~itim podru~jima ostvariti; upodru~ju tehnike, umjetnosti, znanosti,ustrojstva gospodarskoga, etc. Tamo gdje sepostignu}e ostvaruje u po~elu ne~ega {to jekulturalnim a ne tehni~ko-civilizatorskim,govori se o djelu. Ali, postignu}e i djelo je-dinstveni su u tomu {to predstavljaju ostva-renja, objektivacije u izvjesnomu “podru~justru~nosti” (champ d’expertise, Sachgebiet)te {to se moè kriterije njihove vi{lje ili nièvrijednosti na}i u sklopovima takvih po-dru~ja stru~nosti. Moè biti, dakle, da se na-pravi ili stvori kakvo dobro ustrojstvo, kakvuporabljivu cipelu, kakvu visoko-vrijednusimfoniju, ali s tim se bezuvjetno ne mora iuspjeh posti}i. Na tom primjeru odmah jasnoupada u o~i razlika:

Postignu}e je nekakvom vrsti objekti-viranja, ostvarivanja u ma kakvomu po-dru~ju stru~nosti. “Bitak” i “Vaènje” kak-voga postignu}a jesu po sebi i za sebe neod-visni o svojemu dru{tvenom vaènju, kao i odru{tvenim sudbinama pojedinaca koji ihstvaraju, nositelja postignu}a. Uspjeh je, su-protivno tomu, nekakva vrsta ostvarenjau podru~ju dru{tvenoga.

Sad nastaje zadatak konkretnije odredititaj osebujni oblik ostvarivanja u dru{tveno-mu. I ovdje nam dolazi u pomo} jezik sa svo-jim nesvijesnim, ali uvijek tanko}utnim dis-tinkcijama. Onu osebujnu vrst ostvarivanja upodru~ju dru{tvenoga, kakva je bitna i koduspjeha, obi~no se ozna~avalo izri~ajem “sa-mopotvrdjivanje” (auto-affirmation, Sich-durchsetzen). Ali, pojavnost samopotvrdji-vanja nije potpunoma jasnom ako se predo~ima ne imade sljede}e distinkcije.

A. Moè kod kakvog uspjeha biti rije~i o ob-jektivnomu samopotvrdjivanju postignu}a- tada èlimo o uspjehu objektivnomugovoriti.

B. Moè biti rije~i o samopotvrdjivanju sub-jekta koji postignu}e ostvaruje -tada govo-rimo o uspjehu subjekta ili o uspjehu sub-jektivnomu.

3. USPJEH OBJEKTIVNI I USPJEH SU-BJEKTIVNI

@elimo, prije svega, o (A) objektivnomuuspjehu govoriti, o objektivnomu samo-potvrdjivanju postignu}a. Takvo objektivnosamopotvrdjivanje sastoji se u tomu da kakvopostignu}e mijenja ili preina~uje ìvot(“Bitak”) ili djelovanje ljudi, kakve konkret-no povijesno postoje}e skupine ljudi. Mi èli-mo poneke vrsti objektivnoga uspjeha naprimjerima prikupljenim iz razli~itih izvorapokazati. Neka skladba imade uspjeha. Tomoè kazivati da ta skladba na ljude djeluje,u tomu smislu {to im se svidja, {to ih je ga-nula, {to ih u njihovomu najnutarnjijem bi}uovisno o okolnostima odu{evljava, mo`da imijenja. Nekoga objektivnog uspjeha moèkakva skladba i u tomu smislu imati {to nakasnija djela utje~e, {to su takva djela nekakos tim postala drug~ijim, nego {to to bija{eona skladba kakva je prvotno postojala.

Jedan daljnji primjer: ljudi mogu letjeti,oni mogu u daljinu vidjeti, etc. Kroz uspje{naprodiranja takvih izuma “u ìvot” njihovodjelovanje postaje drug~ijim. Te novemogu}nosti ophodjenja i komunikacije moguna na{ ìvot tako djelovati da ga u posvemarazli~itim dimenzijama uobli~e. Ali, ba{ se uvlastitosti i u veli~ini takvoga raspona djelot-vorbenosti objektivni uspjeh i sastoji. I za-klju~no: kakvo tehni~ko-ustrojstveno posti-gnu}e ostvaruje se otprilike kroz novi oblikustrojavanja su-djelatni{tva i rada (organisa-tion de la co-opération et du travail,Betriebs- und Arbeitsaufbauen) (taylorizam,fordizam, fayolizam). U toj potonjoj skupiniprimjera ve} u o~i upada da tu postignu}ekao takvo za substrat imade ono dru{tveno, temi moramo odmah dosada{njim odredjenji-ma pridodati primjedbu da tamo gdje se nesamo uspjeh ve} i postignu}e moraju upo~elima dru{tvenog ostvarivati, to postig-nu}e i uspjeh takoreku} konvergiraju ili se, unajmanju ruku, jedan drugomu posvema pri-bliàvaju. S razloga toga, zna~enje uspjeha,doti~no neuspje{nosti (u dvostrukomu smislu


251

rije~i, kako u smislu ne-postizanja uspjeha,“ne-postajanja uvaènim”, tako i u smisluproma{aja) nije za sve vrsti postignu}a u istojmjeri konstitutivnim. U ponekim podru~jimajest neimanje uspjeha neizravno i kriterijemza bezvrijednost postignu}a. Poneka postig-nu}a jesu suprotivno tomu u svojoj kakvo}ineodvisnim o njima sukladnomu uspjehu. Zavrednovanje postignu}a nekoga vojskovodje,nekoga voditelja gospodarstvenoga, nekogapedagoga, nekoga propovjednika, nije posve-ma nesmjerodavnim imadu li takva postig-nu}a uspjeha, do~im je za ispravnost tvrdnjikakvoga matemati~ara posvema nesmjero-davnim imade li njegovo postignu}e kakvogadru{tvenog uspjeha. U naravi je onih postig-nu}a koja se izravno na dru{tveni ìvot odno-se {to takva svoje kriterije ispravnosti dije-lom temelje i na samopotvrdjivanju posti-gnu}a. Za postignu}e uspjeh zna~i dijelom unajmanju ruku isto {to u prirodoslovnim zna-nostima pokus: ~as izvjestno empiri~kopotvrdjivanje, ~as neko opovrgavanje kakvona preina~ivanje temeljnih predod`bi sili.

Taj objektivni oblik uspjeha isti~emopoglavito iz razloga {to smo kod rije~i “usp-jeh” ve}inom sklonim pomi{ljati samo nasubjektivnu stranu uspjeha, naime na uspjehnositelja postignu}a, subjekta. Totalni uspjehmora uvijek obje strane imati: mora se po-stignu}e potvrditi, kao i njegov nositelj.Mogu}im je i samo to da se postignu}e potvr-di ali da njegov nositelj poklekne, da ne ima-de uspjeha. U takvomu slu~aju moè se jo{uvijek o uspjehu govoriti. Ali s na{ega mo-tri{ta, nije umjesnim govoriti o uspjehu kadatkogod bez postignu}a dosegne visoki rangili visoke poloàje u vlasti (positions du pou-voir, Machtpositionen). U takvomu slu~ajuprije bismo o “sre}i”, ako se tako ho}e o “na-zasluènoj sre}i”, govorili, a ne o uspjehu, jertomu u na{emu smislu postignu}e mora pred-hoditi. S druge strane, moèmo i moramo, dabismo mogli na{u analizu odràti dostatnoelasti~nom, na{u vrijednosnu prosudbu otomu treba li ovo ili ono postignu}e biti vi{ljeili niè vrednovano te je li ovaj ili onaj sub-

jektivni uspjeh kakvom postignu}u primje-ren, ostaviti zasad po strani. Jer, u tomu se sa-stoji tvrdoglavo-uporni iracionalitet svakogagospodarskog sustava {to razli~ite sfere po-stignu}a razli~ito vrednuje i u njima s timrazli~ito nastale {anse za uspjeh otvara. Dokdakle sfere postignu}a po sebi i za sebe oda-ju objektivne kriterije za kakvo}u (bonté,Guete) i manju vrijednost (médiocrité,Minderwertigkeit) kakvoga postignu}a, dotlesama sfera postignu}a {to se ti~e trajanja nje-zine vrijednosti jest dru{tveno uvjetovanom,a razli~ite subjektivne veli~ine uspjeha unjojzi mogu}im postignu}ima u~injene supristupa~nim. Je li kakva cipela dobro na-pravljena, ili kakav zadatak trgova~ki dobrorije{en, jest po sklopu cipele i po opsegutrgova~kih zadataka vidljivim. Ali, da li sekakvo obrtni~ko postignu}e ili funkcija ra-spodjele robe u danom dru{tvu vrednujevi{lje ili niè, u smislu da se njihovim nosi-teljima postignu}a ve}e ili manje veli~ineuspjeha u~ine pristupa~nim, ovisi to o sklopuodnosnoga dru{tva i gospodarstva.

Ta objektivna strana uspjeha i samo-

potvrdjivanja, imade se utoliko vi{e

nagla{avati, koliko smo vi{e na to naviknuti

da na temelju izvjesnoga morala, {to su nam

ga ve}inom nametali subjekti ~isto-misleno

usmjereni (sujets contemplatifs, beschauli-

che Subjekte (religiozni geniji i filozofi)), ili

drug~ije izraàvali ljudi koji su samo s mo-

tri{ta potro{nje gospodarstvo doìvljavali - u

stremljenju prema uspjehu ne{to sumnjivo

naslutimo. Ipak, ne smije se zaboraviti da sa-

mopotvrdjivanje uvijek imade ovu objektiv-

nu stranu te da ono nije samo legitimnom è-

ljom, ve} ba{ i novovrsnim postignu}em

stvarala~koga subjekta koji svojemu djelu,

svojemu postignu}u, pomaè prema uspjehu,

doti~no sa svim silama nastoji da djelo i po-

stignu}e zadru u~inkovito u su}anstvo i dje-

lovanje ljudi.

Kada se sociolog, unato~ takvomu mora-listi~ki vi{ljem vrednovanju oblikâ uspjehaobjektivnoga, s uve}anim interesom vrati


252

oblicima subjektivnoga uspjeha, dogadja muse zbog toga, budu}i da znade da je temelj-nim ~injenicama nama poznatog dru{tvenogìvota sukladnim to da ~ovjek nije djelatanneposredno za ljubav postignu}u, ve} da usvojim motivacijama izvjestan zaobilazni put(détour, Umweg) bira, da tek kroz stremlje-nje prema uspjehu nalazi puta prema posti-gnu}u. Op}enito i prosje~no ostvaruje ~ovjekkakvu stvar, kad on s time sebe sama u makakvomu obliku dokazuje. Upravo }emo srazloga toga s uve}anom pa`njom posvetitisklopovima uspjeha subjektivnoga.

4. LABILNI I RELATIVNO STABILNIOBLICI USPJEHA SUBJEKTIVNOGA

A. O labilnom obliku uspjeha subjektivnogmoè biti rije~i kada postoji subjektivnosamopotvrdjivanje nositelja postignu}a udosezanju ma kakve vrsti priznanja, u stje-canju kakve svojevrsne “uglednosti” (pre-stige, Ansehen) 5 . Najpoznatiji oblik takveuglednosti jest postajanje slavnim (succèsen gloire, Ruhmerfolg).

B. O relativno stabiliziranom uspjehu moèbiti rije~i kada radi samoga postignu}a ili ukakvomu ~vrstom suvislu s postignu}em,nositelj postignu}a silom prisvaja ili zado-biva zajam~enim {anse djelotvorbenosti iovlasti raspolaganja. Kada mi okolnost {tose kakav subjektivni uspjeh moè i u tomusastojati da se dodje do novca ili posjeda(dakle ovlasti raspolaganja), ili poloàja({anse na djelotvorbenost), u zamr{enomobliku izraàvamo, da - s terminologijomMaxa Webera ~iju se op}u sociologiju uovom istraìvanju uvijek predmnijeva - go-vorimo o {ansama na djelotvorbenost te oovlastima raspolaganja, dogadja se to samozbog toga {to se tako to~nije zahva}a iozna~uje sklopovni smisao tih oblika usp-jeha. Jer novac, posjed, “poloàj”, to su na-

zivi i nazna~nice za to da }e kakav odre-djeni subjekt u budu}nosti mo}i u nadava-nom dru{tvu sa stanovitim dobrima raspo-lagati i u stanovitu smjeru s uspjehom dje-lovati. O relativno stabilnomu uspjehugovorimo s razloga toga {to su garancijebudu}nosti: novac, posjed i poloàj, koji }ezna~iti odredjene {anse na djelotvorbenosti ovlasti raspolaganja, u svezi sa stabilite-tom izvjesno odredjenoga dru{tvenog po-retka koji njihovo vaènje zajam~uje. Usvrhe svakodobne porabe moè stabilitettakvih veli~ina uspjeha biti shva}en abso-lutno, ali za sociologa koji imade unutar{irega vidokruga promi{ljati, svaki stabili-tet jest zbog svoje povezanosti s konkret-nim dru{tvenim sklopom samo relativnim.I takvu razliku, {to smo ju s pojmovima“uspjeh labilni i uspjeh relativno stabilni”ozna~ili, nagovijestio je i razradio je sva-kodobni govor. Govori se, naime, posvemaodgovaraju}e na{oj dvopodjeli o izvjestno-mu uspjehu “puko moralisti~kom” i o ono-mu “stvarnom”. Svakodobni na~in govo-renja imade, naime, izvjesnu osebujnunesvjesno sociolo{ki usmjerenu ontologijubitka i govori o stupnjevima intenzitetatakvoga bitka. Moè se sada i dalje propiti-vati: u kakvim podru~jima dru{tvenogaìvota postoji nekakav “stvarni” uspjeh?Gdje je to relativno stabilni uspjehmogu}im? Kada ga oko sebe u okru`judru{tvenoga potraìmo, dade se tvrditi dase nekoga relativno stabilnoga uspjeha usmislu prirasta {ire zajam~ljivih {ansa zadjelatvorbenost i {ansa za ovlasti raspola-ganja imade u tri podru~ja. Ve} prematomu u kojemu je od takvih podru~ja usp-jeh mogu}im govorimo o

Uspjehu u podru~ju uzmo`nosti (succèsdans la sphère de puissance, Erfolg in derMachtsphaere) 6,


253

5O pojavnosti uglednosti - cf. u mnogome druga~ije po-stavljene, ali ipak pa`nje vrlo vrijedne analize u L.Leopolda, Prestige ; dalje, A. Vierkandt, Autoritaet undPrestige, in Schmollers Jahrbuecher, Band 41, p. 1681 ff.O problemu slave - cf. in knjigama J. Hirsch, Zilsel.

6O uzmo`nosti (puissance, Macht) èlimo mi ovdje - posve-ma u smislu Maxa Weber - isklju~ivo one u~inke ~ovjeka na~ovjeka razumijevati kakve se moè izravno ili neizravnona golo fizi~ko nasilje (violence physique, physischeGewalt) svesti (doti~no da se nazna~i drasti~nu sliku što judaje Max Weber, u~inke pri kakvima u pozadini stoji kaci-ga sa šiljkom. Per definitionem dakle ne i prinudu gospo-darsku (coercition économique, wirtschaftlicher Zwang).

Uspjehu u podru~ju gospodarstva (suc-cès dans la sphère d’économie, Erfolg inder Wirtschaftssphaere),

Uspjeh u podru~ju karijere (succèsdans la carrière, Erfolg im Gebiete derKarriere).

Jasnim je, na prvi pogled, da ova trodiobanije homogenom, da se ona prva dva podru~jamoè jasno razlu~iti, do~im ono tre}e takvoras~lanjivanje presijeca te se kao podru~je djelo-mi~no moè u ona prva dva pojavljivati. Ali, nijenam stalo do na~elne jasno}e ras~lanjivanja pri-je svega, ve} do utvrdjivanja da se relativno sta-bilni uspjeh moè prvenstveno u ta tri podru~japosti}i.

Ali, izranja odmah i ono nadasve bitno pi-tanje, za{to je upravo u takvim podru~jima po-stignuti uspjeh ~ak i stabilnijim nego {to je touspjeh u slavi? [to je to sklopovnim (structural,aufbaulich) smislom takvoga stabiliteta?Sklopovni smisao takvoga stabiliteta jest u tomu{to se samo u takvim podru~jima javlja iznudlji-vo, medjuovisno (uzajamno isprepleteno) djelo-vanje. Privlasti li se u takvim podru~jimaklju~ne pozicije i {anse u svezi s takvim pozici-jama, moè se na istrajnost takvih pozicija i nanjima pripadaju}e {anse uvelike ra~unati, jer utakvim sferama djelovanje (action, Handeln)ljudi jest povezanim.

Onaj tko si u kakvoj potki uzmo`nosti (tra-me de puissance, Machtgefuege) prisvojiovlast zapovijedanja (pouvoir de commande-ment, Befehlsgewalt) ili ju zajam~enom zado-bije, moè s unaprijed predvidljivim reagira-njem ljudi na svoje zapovijedi ra~unati, jer silakoja je u temeljima takve potke uzmo`nosti~ini djelovanje ljudi homogenim i iznudljivim.Budu}i da je u podru~ju dru{tvenosti ba{ djelo-vanje ljudi ono {to je prvenstvenim, a samo supodrednim motivacije s kakvima ljudi svojedjelovanje od slu~aja do slu~aja poprate, onave} nagovije{tena ontologija svakodobnicedoìvljava takvu potku medjuovisnosti djelo-vanja kao stvarnost, a na tome utemeljeno mni-jenje kao puku ideologiju, i nazivlje, kao {tosmo to vidjeli, s odredjenim pravom svaki usp-jeh koji na potki medjuovisnosti djelovanjapo~iva “stvarnim” a svaki jedino s “mnijenjem”i “priznavanjem” povezani uspjeh “samo mora-listi~nim”. Odredjeno medjuovisno, unaprijed

prora~unljivo i iznudljivo djelovanje postojiosim u sferi uzmo`nosti jo{ i u gospodarstvurazmjenskomu (économie d’échange, Verkehr-swirtschaft). U okvirima gospodarstva razm-jenskoga nije dodu{e sila ta koja iznudjuje una-prijed prora~unljivo djelovanje, nego je pak do-bro-shva}eni samointeres (auto-intérêtbien-compris, wohlverstandene Eigeninte-resse) pojedinac taj koji ekonomsko djelovanje~ini homogenim te relativno jednozna~nim iprora~unljivim. Poloàji u podru~ju vlasti (udru{tvu politi~komu), poloàji unutar potke go-spodarske (u dru{tvu gospodarskomu) jesu re-lativno stabilnim. Naprotivno tomu jest ono fe-nomenu Slave pak odgovaraju}e obdru`bivanje(socialité, Vergesellschaftung) - javnost (jav-nost ove slave). Ali, “javnost” ozna~uje oblikpovezanosti ljudi u kakvomu oni ne mogu posvojim ìvotnim interesima i iznudljivim djelo-vanjima biti zahva}eni, ve} samo po svojimmnijenjima, koja se to vi{e kolebaju {to vi{e iztradicionalnoga oblika dru{tvenog ìvota pre-lazimo u slobodnije. Uspjeh u podru~jima sla-ve i uglednosti postaje utoliko labilnijim ukoli-ko se vi{e pribliàvamo povijesnomu stupnjugospodstva tzv. “javnog mnijenja” (dominancede soi-disante “opinion publique”, Herrschaftder sogenannten “oeffentlichen Meinung”) 7 .


254

7K takvomu tvrdjenju mora se, iako samo najnu`nije, dodati dabi se takvo slobodno kolebanje mnijenjâ moglo samo pri pot-puno slobodnomu gospodstvu “javnoga mnijenja” prona}i.Ali, mi znademo posvema dobro da su, neposredno nakon štoje u Novomu vijeku takva pojavnost zapo~ela protiv tradicijekoja je stereotipizirala sva mnijenja izdvajati i naizgled posta-jati zna~ajnom, novopridošla politi~ka i gospodarska središtauzmo`nosti nastojala svoju uzmo`nost s pomo}u one tradicijeuve}ati, a i dan danas imadu tendenciju da “slobodni” tijekmnijenja u svoju korist stabiliziraju. Jedno na taj na~in iznu-djeno mnijenje ili pomo}u svjesno ili nesvjesno ovladanih me-toda masovne psihologije stereotipizirano i mehanizirano obli-kovanje mnijenja jest, uostalom, u svojemu društvenom tijekuuvelike prora~unljivim. Ali, i u takvim slu~ajevima leì isho-dište stabiliziranja i iznudljivosti oblikovanja mnijenja i unu-tar ovoga potonjega i ishodište postizljivoga uspjeha u po-dru~jima politi~koga i gospodarskoga. Samo time što se u nje-mu prvenstveno medjuovisne strukture oblikuju, i u podru~jeoblikovanja mnijenja uplovljavaju, nastaju tu i sekundarne,dijelom prora~unljive veli~ine uspjeha. U vremenima kao štoje naše jest prvobitna narav takvih pojavnosti, kao što su sla-va i uspjeh u uglednosti, doista posve ~esta i moè se samo jošu onim podru~jima traìti, koja su od onih središta uzmo`nostirelativno malo zahva}enim, dakle primjerice u podru~ju ne-nadzirljivoga razgovaranja, ili u svezama u kojima slobodnosljedbeništvo jest još uvijek mogu}im te, razumije se samo posebi, u razdobljima revolucionarnoga društvenog ili ratni~kogopuštanja.

5. NEKOLIKO OP]ENITIH ME\UOVI-SNOSTI MOGU]NOSTI ZA USPJEHI DRU[TVENOGA SKLOPA

Sada se moè nekoliko ne neva`nih ~inje-nica u svezi s ovim nazna~iti:

I. Op}enito, moè se tvrditi da stremljenjeprema uspjehu ide uz one oblike subjek-tivnoga uspjeha kakvi osiguravaju najve}azajam~enja trajnosti i sigurnosti. Drugimrije~ima, ~ovjek si osigurava, dru{tveno i uprosjeku prvenstveno, {anse za budu}edjelotvorstvo u onim podru~jima dru{tve-noga tkiva ~iji sklop najprije zajam~ujeono djelovanje sudionika koje je iznudlji-vim. Ali, ta posvema op}enita i formalnatendencija vaì samo pod pretpostavkomda ba{ takva podru~ja nisu od strane “go-spodstvenih” slojeva (couches dominan-tes, herrschende Schichten) (~ije se go-spodovanje ba{ i sastoji u tomu da u odno-snim podru~jima {anse za njih budumonopolisti~ki osigurane) ve} zaposjed-nute. Na taj na~in, u dru{tvima stanovito-ga spleta, birokratskim i po mjeriuzmo`nosti skrojenim sklopovima imadupristupa samo odredjeni dru{tveni slojevi.Svakodobno konkretni sklop dru{tvautje~e, dakle posvema izvanredno nasmjer stremljenja prema uspjehu.

II. U svezi s tim mora se i jedno drugo te-meljno kretanje promotriti8. Uglavnom,moè se ustvrditi da su u ranijim dobimana medjuovistan na~in iznudljivo djelo-vanje (action interdépendamment extor-quable, interdependent erzwingbaresHandeln) i ovlast raspolaganja (pouvoirde disposition, Verfuegungsgewalt) s rela-tivno velikim rasponom djelotvorbenostibili mogu}im da{to samo potki vlasti. Srazloga takvoga, povla{teni slojevi nasto-jali su si prvenstveno ba{ u takvim po-

dru~jima {anse za uspjeh osigurati.Medjutim, {to je vi{e gospodarstvo popri-malo obli~je gospodarstva trì{noga irazmjenskoga (économie de marché etd’échange, Markt- und Verkehr-swirtschaft), u skrajnjoj liniji kapitalizma,to vi{e je u svim svojim strujanjima (po-javnostima) gospodarsko djelovanje po-stajalo medjuovisnim, prora~unljivim i iz-nudljivijim, zbog ~ega su sad dose`ljiveovlasti raspolaganja i {anse za djelotvo-renje postajale sve vi{e èljkovanim, a saddose`ljivi uspjeh sve se vi{e uzvisivao smotri{ta dru{tvenih sudova o vrijednosti(estimation de valeur, Wertschaetzung).Ba{ to {to smo netom na na~in sklopovno-analiti~ki opisali, odgovora posvema poz-natomu Sombartovom motri{tu da na mje-sto ranijega bogatstva po uzmo`nosti svevi{e nastupa uzmo`nost po bogatstvu.Takvo lu~enje kazuje nam da je ranijauzmo`nost u isto doba zna~ila i bogatstvo,jer se posredstvom uzmo`nosti moglo sebibogatstvo priskrbiti, nu da sada bogatstvopodjedno i uzmo`nost zna~i, jer tko imadenovca, moè si poloàje po uzmo`nostiosigurati.

III. Ovisi li konkretni oblik stabilnoga uspje-ha u tolikoj mjeri o povijesno-dru{tveno-mu smje{taju subjekta koji u stanovitodoba prema uspjehu stremi, onda izgledada se imade kakvu suodredjuju}u ulogupripisati prirodi postignu}a koje treba usp-jeh legitimizirati. Tako se ~ini, npr., da je una{em dru{tvu u prirodi kulturalnih po-stignu}a (achèvements culturelles, Ku-lturleistungen) to {to se prvenstveno na-gradjivanje takvih postignu}a ostvaruje uobli~ju uspjeha subjektivnoga, slave, a dabilo koju drugu vrst dodatnih zajam~enjauspjeha osje}amo kao ne{to sporedno.îni se da je u suvislosti s jednim drugimsklopovnim pomicanjem, naime to da sesve ve}oj mjeri postignu}e kulturalno nepojavljuje kao kakvo postignu}e stale{koili birokratsko (kao u Indiji, Kini, pa i uzapadnja~komu Srednjem vijeku), pri


255

8K tomu cf. prije svega Max Weber, Wirtschaft undGesellschaft (Grundriss der Sozialeoekonomik, Bd. III.,p. 364 ff., bez ~ijih analiza kao temeljnih - kao što je to ve}spomenuto - poneka od promatranja koja slijeda ne bi mo-gla biti mogu}im.

~emu inteligencija svjetovnja~ka bija{esamo pojavno{}u popratnom, ve} se ten-dencijalno odvija prvenstveno u po~elimamedju-stale{koga javnog mnijenja (opi-nion publique d’états, staendische oef-fentliche Meinung). Takva preobrazbapoja~ava zna~enje onih nagrada kakveimadu sklop uspjeha subjektivnoga, jerdok se tamo dru{tveno nagradjivanje du-hovnih postignu}a osigurava prvenstvenokroz stale{ke nadarbine, (prébendes d’é-tats, staendische Pfruenden) kroz stale-{ke po~asti (honneurs d’états, staendi-sche Ehre), moderni stvaratelj (sve dok gase slu`benikom ili namje{tenikom neu~ini) stje~e svoju priznatost prvenstvenokroz medij medjustale{koga javnog mni-jenja, te na taj na~in iznenadno veli~anjeuspjeha u slavi tijekom renesanse jest usvezi s takvim op}enitim pomicanjem po-zornice postignu}a kulturalnoga iz po-dru~ja stale{kog u ono slobodnoga slojaknjièvni~koga. Od tada, u po~elima jav-noga mnijenja sve vi{e raste zna~enje usp-jeha u slavi, {to nastaje tek u svezi s po-stupnim dokidanjem dru{tva stale{koga i sis~ezavanjem one stale{ko-monopolisti~kesituacije nositeljâ kulture (protagonistesde culture, Kulturtraeger). Va`nost javno-ga mnijenja za moderno stabiliziranje usp-jeha ide dotle da se vrlo ~estotno, ~ak itamo gdje duhovno postignu}e bude u su-vislu sa “slu`bom” (docenti na umje-tni~kim akademijama i sveu~ili{tima), donamje{tenja moè samo posredno prekouspjeha u javnosti do}i.

IV. Pojedina~na podru~ja postignu}a sama posebi, kako je re~eno, jesu po tomu kako ihse u prosjeku dru{tveno vrednuje ovisnimo ukupnomu gospodarskom spletu.Raznoli~no vrednovanje vojni~kogapostignu}a u Engleskoj ili u umirotvore-nomu kineskom carstvu, s jedne strane, au militaristi~koj Pruskoj, s druge strane,jesu primjerima za to. Ili pak, da se ne naz-na~uje razlike koje se odnose na sklopovenacionalne, ve} da se nazna~i razlike iz-

medju epoha, pribliìti }emo razli~itoprocjenjivanje uspjeha {portskoga u naj-novijoj epohi onome iz pro{le epohe. Bezdaljnjega, upada u o~i kako su se u takvimpodru~jima pove}ale kako subjektivnemogu}nosti uspjeha, tako i one uz njihovupomo} postignute stabilizirane objektivne{anse za uspjeh. To pove}anje jest u suvis-lu s visokim vrijednosnim ocjenjivanjemtakvih sfera postignu}a u visoko-razvije-nomu kapitalizmu, ali to vi{lje ocjenjiva-nje jest u suvislu s va`nijim funkcijama{portskoga postignu}a za modernoga ~ov-jeka u modernomu dru{tvenom spletu.

V. Uspostavljanje gospodstvene uzmo`nosti

podru~ja gospodarstva u modernomu go-

spodarskom sklopu imade vi{e daleko-

se`nih posljedica. Ovdje èlimo samo ona

dva momenta istaknuti, koji su u neposred-

nomu suvislu ili u posredovanoj svezi s

oblikovanjem stremljenja prema uspjehu.

a/ Slijevanje u podru~je gospodarstva onihenergija {to ih najvi{lje vrednuje i vi{ljevrednovanje nagrada u tomu podru~ju iza-zivlje neko “demokratiziranje” dru{tva, de-mokratiziranje koje prodire dublje negoliono politi~ko. Taj u nov~anim svotama iz-razljivi gospodarski uspjeh jest u najmanjuruku stale{ki privlastljiv, barem tolikodugo dok gospodarstvo, uglavnom, po~ivavi{e na slobodnoj konkurenciji (libre com-pétition, freier Wettbewerb) nego na mo-nopolisti~kim povezivanjima s kakvima semoè planski vladati (liaisons monopoli-stes dominables systématiquement parplanification, planmaessig beherrschbaremonopolistische Bindungen). Dok seovlasti moè stale{ki raspore|ivati, dotleuspostavljanje gospodstvenosti uspjeha go-spodarskoga nu`no dovodi (uvijek u smis-lu relativno slobodne konkurencije) do os-lobadjanja pristupa {ansama za postizanjeuspjeha, i u tomu smislu sve brè rasta~ezate~ene spletove stale{ke. Bezimenostnovca potiskuje sve vi{e u tomu smislumedjusobnu relativnu povezanost uzmo`-


256

nosti ~ija se pregledljivost relativno za-jam~uje na osobnoj podlozi.

b/ S uspostavljanjem gospodstvenosti spletagospodarskoga nastupa jedan novi oblikvi{e ili manje iznudljivog i unaprijed pro-ra~unljivog djelovanja. Djelovanje poje-dinca postaje, naime, unutar spleta gospo-darska, posredno oko valjano razumljeno-ga samointeresa, homogenim, doizvjesnoga stupnja prinudno-obvezatnim iprora~unljivim. Prinuda (coercition,Zwang) koja iz gospodarstva zra~i, prem-da potonje pojedincima formalno dopu{taslobodu (prinuda moè i ne-gospodarskidjelovati), ishodjuje pak trajno i u svako-mu su-smje{tavanju jedan vi{e ili manjejednozna~no odredljivi optimum “istin-skoga” djelovanja (action véritable, rich-tiges Handeln), kojega svaki pojedinacnastoji zahvatiti i ispunjavati. Na tajna~in, ona formalna sloboda, da svatkosmije svoj vlastiti interes ~uvati i da seimade od sebe sama usmjerivati, postajejednim puno djelotvornijim sredstvompodizanja uljudbenoga (domestication,Zaehmung) nego {to to ~ini gospodova-nje s pomo}u vlasti (dominance par au-torité, Herrschaft durch Gewalt), budu}ida potonja da{to ne moè sve ljude unutardru{tvenoga dogadjanja zahvatiti, do~imsplet gospodarski, {to se gu{}e i veli~anst-venije ostvaruje, imade tendenciju da krozsvoje proìmanje s racionalnim djelova-njima koje ga karakterizira postupno zah-va}a sva ljudska ostvarenja i da prije ilikasnije odredi one na~ine djelovanja ireagiranja pojedinaca kakvi ba{ s gospo-darstvom neposredno ne imadu nikakveveze. Gospodstvo novca jest, usprkos sva-koj slobodi koju ono formalno pri svoje-mu nastajanju pretpostavlja a i ostvaruje,puno despotskijim, a interese i privatnapodru~ja ljudskoga postojanja puno inten-zivnije odredjuje nego sustav gospodstva(système de dominance, Herrschafts-system) bilo kojega despotskog vladara,koji da{to samo s politi~kim sredstvima

prinude raspolaè. Uspostavljanje je tak-voga medjuovisni{tva (établissementd’interdépendance, Zwischenbezie-hungswerden) svih gospodarskih djelo-vanja posredno oko dobro shva}enogavlastitog interesa. Takvo medju-ovi-sni{tvo teì kroz to postati prvorazrednim~imbenikom obdru`bivanja (socialité,Vergesellschaftung), preina~uje se u sebisamomu i sve vi{e preina~uje dru{tvenufunkciju i u suvislu s tim obli~je “duhov-noga” u na{emu dru{tvu.

Izvjestno na vlasti i uzmo`nosti utemelje-no obdru`bivanje, ~ak i kada je u odnosnomusmislu intenzivno uzdu` i poprijeko ustroje-nim, mora se jo{ uvijek na ideje religiozne imoralisti~ke oslanjati. Jer - kako se to i ~istofunkcionalno pokazuje - s vojnom i birokrat-skom vla{}u moè se samo stanovite klju~nepozicije u dru{tvenomu spletu zaposjesti, ibivati pri tomu primoranim onaj neovladljiviostatak, takoreku} slobodne praznine, tkivosvakodobnoga ìvota i djelovanja, samimasebi prepustiti, doti~no ra~unati s tim da tak-va kroz uzmo`nost nezahva}ena djelovanjapostadnu kroz ideolo{ke sadràje i sveze(kakve sa svoje strane opet trajno prema tra-dicionalisti~kom habitusu tendiraju) stereoti-piziranim, homogeniziranim i kroz to pre-gledljivim i ovladljivim. Ba{ oni dru{tveniporedci ~ije poluge uzmo`nosti (apareillagede puissance, Machtapparatur) nisu dostat-no ~vrsto spletene da bi bile u stanju trajnoiznudjivati predvidljiva djelovanja razgrana-tih skupina ljudi, jesu (s motri{ta svih ostalihsklonosti kakve predkapitalisti~ke svijesti)prinu`denim gr~evito se oslanjati na religioz-ne i svakovrsne druge idejno obojene ~imbe-nike. S razloga toga postoji i u svakomu sta-rijem dru{tvenom sklopu bilo kojega obli~ja(configuration, Gestalt) izvjestno savez-ni{tvo, u smislu kakve podjele funkcija, iz-medju onih vrsti uzmo`nosti koje prvenstve-no ideolo{ko-tradicionalisti~ke momente ob-dru`bivanja predstavljaju (sve}eni~ki sloj), sjedne strane, te nositelja fizi~ke sile (ustrojst-vo ratni~ko), s druge strane. Pri takvoj podje-


257

li funkcija zajam~uje se djelovanje takoreku}temeljnih institucija te temeljnih na~ela vla-daju}ih uvjerenja primjereno dru{tvenojuzmo`nosti (exemplairement dans la puis-sance sociale, sozial-macht-maessig), do~imse daljnja djelovanja neko} po svojim teme-ljima u~vr{}enih institucija i duhovnihna~ela, prepu{tena sama sebi, na “mirni”na~in i dalje rascvjetavaju, a zatim takoreku}kao pro{irenje dosega uzmo`nosti utvrdjuju,te postojanje dru{tvenoga spleta spontano itamo zajam~uju gdje pritisak uzmo`nosti nijevi{e izravno nazo~nim, niti ga se vi{e kao ta-kvoga doìvljuje. Dru{tvo kakvo se prven-stveno s pomo}u vlasti obdràva ne moè(ve} iz razloga koji se ti~u dru{tvenog funk-cioniranja) bez po~ela ideolo{kog opstati, jeruzmo`nost sama ne moè nikada u dru{tvenisplet u njegovoj punoj gusto}i (~emu pripa-daju, npr., nanadzirljivi razgovor, glasine,etc.,) prodrijeti.

Medjutim, {to zbijenija medjuovistnost utoj svezi promi~e proces napredovanja eko-nomizacije dru{tva u smislu kapitalizma, {togospodarstvo vi{e teì prvenstvenim ~imbe-nikom obdru`bivanja (facteur primaire de lasocialité, primaerer Vergesellschaftungs-faktor) postati, to biva sigurnijim da }e praz-nine u spletu djelovnomu (koje su prije bile ustanju na predvidljivo djelovanje ukazatisamo preko tradicionaliziranih ideologija), nasvojemu zaobilaznom putu preko dobro ra-zumljenoga vlastitog interesa, postajati vi{eili manje neizbje`ljivim, i u smislu optimu-ma racionalitetnoga unaprijed prora~unljivi-ma. Dru{tvo koje u svojemu vlastitom bit-nom spletu postaje racionalno-prora~unatim,postaje postupno ~ak i u svojim “iracional-nim” stremljenjima sve vi{e predvidljivim,jer i oni ~imbenici djelovanja koji su jedvau~incima kakvoga meteà ili kroz irracional-na “residua “ odredjeni, postaju, barem pre-ma smjeru svojega djelotvorenja, posebiceprema svojoj smje{tenosti, unutar koje teè uina~e racionalne spletove dospjeti, pregledji-vim (transparent, durchschaubar). [to vi{eiracionalno postaje “opkoljenim oto~i}em” upo~elu ukupnog spleta (trame totale,

Gesamtgefuege) koji postaje sve racionalni-jim, to se vi{e moè s takvim oto~i}emra~unati. U~inci kakvoga meteà burzovno-ga, npr., jesu danas to~no prora~unljivim, ba{kao i mogu}i u~inci protuudara iracionalnihreagiranja deklasiranih skupina u procesudru{tvene borbe (lutte sociale, sozialerKampf). Takvo reaktivno djelovanje povezu-je se, naime, u smislu odredjene zakonomjer-nosti s iracionalnim residua ranijih stanjasvijesti, a imade tendenciju u~vr{}ivati se usve to~nije odredljivim situacijama u punopregledljivijem obliku. U ona stanja dakle (uone praznine dru{tva uzmo`nosti (sociétédans puissance, Machtgesellschaft)), u koji-ma je ranije jedino tradicionalisti~ko-ideo-lo{ko reagiranje ljudi pregledljivo djelovanjetvorilo, smje{ta se u sve ve}oj mjeri gospo-darska neizbje`ljivost (inévitabilité économi-que, wirtschaftliche Zwangslaeufigkeit) ipreko dobro-razumljenoga vlastitog interesaproizvodi uvelike predvidljivo djelovanje.

Nu, to zna~i - slobodnije govore}i - damoderno dru{tvo gospodarsko (société éco-nomique, Wirtschaftsgesellschaft) (upravo srazloga toga {to gospodarsko prinudjivanjesve vi{e i pojedina~ne obrte svakodnevnogadjelovanja proìma) “moè sebi priu{titi” svesna`nije oslobadjanje od “ideolo{kog”.

Dru{tvo gospodarsko ne samo da je dale-ko od toga da bi se odmah moglo, kada sunjegove ideologije potkopanim, u svoje ato-me razbiti, ve} je dapa~e u smislu izvjesnogaìvotno va`noga elasticiteta poèljnim da sepojednici odreknu ideologijom i tradicijomuvjetovanoga krutoga reagiranja u koristsvojega vlastitog prilagodjivanja na pritiske~isto ekonomske naravi proiza{le iz odnosaobdru`bivanja. To svojemu razvoju predanodru{tvo gospodarsko funkcionira takoreku}bolje, kada se za to prijeko potrebito djelo-vanje oslobodi od uvjerenja moralnoga 9 . U


258

9Sve to ne vaì za rane stadije kapitalizma, tamo gdje se ka-pitalisti~ko udešavanje (conformité, Einstellung) isto-dobno tek moralo njegovati, i takva teza vaì samo kada seje sklonim ~injenicu priznati, da onaj u procesu gospo-darskomu novoizgradjeni “poslovni moral” imade višenekoga smisla funkcijskoga jedino u tomu da se pribliàvane uvjerenjima, ve} podru~ju “uzanci”.

istoj mjeri, dakle, u kojoj racionalitet gospo-darski proìmlje dru{tvene spletove ìvotne,u nestajanju ideolo{kih sveza prepoznajemonestajanje prinudnosti uvjerenja moralnoga.To je dru{tvenim smislom razvoja moderneideje sno{ljivosti (tolérance, Duldsamkeit)10 .

Kada mi usprkos takvoj nedvojbeno zam-jetnoj tendenciji k razgradnji svih ideolo{kihpo~ela u spletu djelovanja gospodarskoga i snjim povezanoga djelovanja svakodobnoga,moèmo istodobno i kumulaciju ideolo{kogaba{ u sferi politi~kog zamijetiti (tako da goto-vo sve {to je duhovno bude od onoga {to jepoliti~ko zahva}enim i ustrojenim), onda setakva pojavnost kompenzatorska moè s mo-tri{ta modernoga dru{tvenog sklopa razjasni-ti. Od ideologije potpuno slobodnim moèsamo neko ~isto gospodarsko dru{tvo postati.Mi predobro znademo da na{e gospodarskoobdru`bivanje u skrajnoj crti jest jo{ uvijekprimjereno odnosima uzmo`nosti zajam~eno;primjerenost uzmo`nosti u onomu {to je ~istogospodarsko postoji svuda tamo gdje se poka-zuju reperkusije onoga {to je “primjereno vla-sni{tvu”. Oko takvih ne ~isto gospodarskihpreìtaka uzmo`nosti, a posebice oko onih ga-rantivnih klju~nih pozicija ba{ se i usredo-to~uje borba, ali ne samo ona gospodarska.Dok ih nosi ili zahva}a sklop gospodarski, svadjelovanja imadu tendenciju postati slobod-nim od ideologija i kao “ogoljela” vaìti, svasu ona djelovanja, koja su prema tojuzmo`nosti ili protiv takve uzmo`nostiude{enim, duhovno-ideolo{ki obiljeènim.

Odnos izmedju uzmo`nosti i tradicije (ha-bitualizirana ideologija) u ranijim dru{tvimaponavlja se u na{em dru{tvu kao odnos iz-medju uzmo`nosti i gospodarstva. To~no kaoi ranije, kada su samo klju~ne pozicije reli-giozno-tradicionalisti~kih prijepleta bile za-

jam~ivane primjereno uzmo`nosti, a “uljud-bivanje” ljudi (domestication d’hommes,Zaehmung der Menschen) “duhovno” proiz-vodilo samo iz sebe, u modernomu spletu mo-ralo se samo klju~ne pozicije spleta gospodar-skoga primjereno uzmo`nosti zajam~iti, dokostalo postiè ve} (uklju~uju}i ovdje ipro{irenje kruga u~inkovitosti sredi{njih kru-gova nositelja uzmo`nosti) imanentni sklopobdru`bivanja gospodarskoga. Kroz posredo-vanje upravo gospodarskoga stremljenja pre-ma uspjehu, u takvoj vrsti dru{tva gospodar-skoga pojedini ~ovjek postaje psihi~ki shvat-ljivim. Kada se netko jednom ve} predaogospodarskomu stremljenju prema uspjehu,postaje podatnim i progledljivim u slijedusvojega djelovanja. Funkcionira li takav splet,moè se ~ovjek vladanja nad mnijenjima i“idejama” odre}i. Ali, budu}i da u tomu mo-dernom sredi{tu obdru`bivanja gospodarskogdjelovanja ideolo{ko postaje odklonjivim, tomoderni ~ovjek postaje sklonim sve ono {to je“religiozno”, “eti~ko”, “jednostavno ideo-lo{kim” ozna~iti. U takvomu odbacivanju iopadanju vrijednosti izraàva se nesvijesnonova sklopovno va`na ~injenica, naime damoderni proces u {irokim poljima duhovnogjest u stanju osloboditi se, a de facto i jest os-lobodjen 11. ôvjek koji to bez usmjerivanja


259

10S motrišta svjetsko-povijesnoga postoji još jedan klasi~niprimjer za omogu}enost snošljivosti: Indija. Tamo su bili,što se ti~e nauka (mata) apsolutno snošljivi, jer se bivaloistodobno rigoroznim u svim stvarima, koje se u svezi s ri-tusom (dharma) nalaze. Moglo se je pak u podru~ju “mni-jenja” bivati snošljivim, jer je za poredak kastinski (dakleporedak društveni) zajam~ivano odlu~uju}e djelovanjeuobli~avano tako da bude kroz ritus odmah prora~unlji-vim i u njegovomu tijeku zajam~en.

11Brzo oslobadjanje od ideologija ve}ine podru~ja u našemuìvotu jest najjasnije prou~ljivim u dosadnoj trijeznosti i“postvarenju” spolnosti. S našega motrišta, izgleda ve} za-gonetkom kako su djelovanja i pojavnosti ìvotne, kakve seu današnje doba kao “Adiaphora” (“eti~ki-ravnodušno”)doìvljava, tako naširoko bile s problemima religioznim ionim moralisti~kim optere}ivane. Dok se ranije bilo pri-nu`denim spolnost samu po sebi baš zbog njezinih društ-veno neovladljivih posljedica tretirati kao problem morali-sti~ki, a ina~e bi takve sveze djelovne bile potpunoma neo-vladljivim, danas se spolnost moralisti~ki oslobadja u onojistoj mjeri u kojoj su tehnike racionaliziranja u stanjuneèljkovane posljedice bilo isklju~iti ili ih barem urediti iliu~initi društveno neopasnim. Predostro`nosti što ih se po-duzima u svezi sa za~e}em omogu}uju uvelike da se uredireprodukciju ljudi, a da ~itav prijeplet odgovornosti, koji jeod ~injenice svojih posljedaka imao neodgovorljive udare,postane uredljivim; tamo gdje to ne uspijeva, bivati }e op-tere}uju}i posljedci sve više reduciranim kroz skrbljenje ikroz društvenu slobodu kretanja i samostalnost ène, takoda u skrajnjoj liniji, za podru~je onoga što je moralnosmjerodavnim samo još istan~ano ozlijedjivanje duše, štoga moè ~ovjek prouzro~iti, ostaje postojano. Uvidja se dase “ideološko” u istoj mjeri povla~i u kojoj društveno ra-cionaliziranje prodire. A mo`da takvo kretanje jest za poz-draviti, budu}i da u njemu po~iva tendencija da se ljudskuproblematiku usredoto~i na ~isto duševno.

sociolo{koga na sebi isku{ava, uvjeren je damora sam samcat to medjuovisno racionali-tetno reagiranje kao “realitet” raspoznati, temu se tad sve “duhovno” ~ini “pukom ideolo-gijom”. To je sklopovna tajna moderne onto-logije kapitalisti~koga ìvotnog usmjerivanja.

6. SKLOPOVNOST USPJEHA U KARI-JERI

Postoji osobiti oblik stabilnoga uspjeha,kojega se mora u tom suvislu jo{ izrazitijeobraditi. Mislimo tu na osebujni sklop onogalanca stabilnih mogu}nosti za postizanje usp-jeha, koji se u njegovoj cjelini karijeromozna~uje. Karijeru karakterizira a priori ra-cioniranje i stupnjevanje onih u njojzi po-stizljivih (a) ovlasti raspolaganja (u obli~juprihoda, zarade), (b) {ansâ djelotvorbenih(nadle`nost, ovlast zapovijedanja), (c)dru{tvene uglednosti (prestige, Ansehen)uspjeha. Karakteristi~no za karijeru jest, dru-gim rije~ima, {to su u njojzi veli~ine uspjehaa priori racionirane.

Dok pojedinac spletu uzmo`nosti i go-spodarstva svoje mjesto vi{e ili manje samosigurava, u podru~ju karijere veli~ine suuspjeha i djelokrug unaprijed stupnjevani. To{to si tkogod sam svoje mjesto u spletu go-spodarskomu i u onomu uzmo`nosti primje-renomu osigurava, ba{ i ukazuje na to da jeto vi{e ili manje poglavito samo do njega sa-mog koliko }e si od onih u dru{tvenomu pro-storu postoje}ih mogu}nosti za stjecanjeuzmo`nosti, a u gospodarskomu prostorumogu}nosti djelovanja i raspolaganja ovlasti-ma prisvojiti, i kako }e takve mogu}nostikroz vlastitu osobnost povezati u cjelinu.Ovo je u podru~ju karijere samo u jednojograni~enoj mjeri mogu}im, jer se tu zatje~ekako mogu}nosti za djelovanje u obli~ju po-dijeljenih nadle`nosti (compétences attri-buées, geteilte Zustaendigkeiten), tako iveli~ine nagradjivanja u obli~ju zarade, {to jeu takvomu slu~aju zapravo napu}ivanje nastanovite veli~ine potro{nje, a i uglednost je uobli~ju naslova slu`benoga a priori racioni-

rana. Jer, potonje ne zna~i ni{ta drugo do linapu}ivanje samoga sebe na stanoviteveli~ine u iskazivanju (po)~asti (honneur,Ehre), {to ih se imade od budu}ih dru{tvenihsu-ugovornika o~ekivati. Dok si u podru~jukarijere osobnost moè priznanje pribavitisamo tako da unaprijed ponudjene {anse zadjelovanje i raspolaganje sa svojim vlastitimduhom ispunjuje, u podru~ju spleta gospo-darskoga i onoga od uzmo`nosti moè sepoloàj {to ga se èli posti}i sam modelirati uveoma na{irokoj mjeri.

Nu, u sklopovnoj analizi uspjeha karijer-noga moè se jo{ dublje prodrijeti. Moèmose naime jo{ dalje pitati: gdje je takvo aprio-risti~ko racioniranje veli~ina uspjeha uop}emogu}im? A gdje nije? Na~elni }e odgovorglasiti: u onim podru~jima ~ije se budu}e uo-bli~avanje dade predvidjeti, gdje se vi{e neodvija borba za raspodjelu uzmo`nosti, negose na temelju ve} donijetih odluka izgradjujei izvodi neki plan. Jednom rije~ju, to~notamo gdje je racionaliziranje i birokratizira-nje sa stvarnim opsegom zadataka a priorimogu}im, tamo su i podjela nadle`nosti i ka-rijera mogu}im. Takva sui generis karijeramoè se samo kao karijeru slu`benihpoloàja formulirati12 . Ako je u kakvomu po-dru~ju karijera uop}e mogu}om, onda takvopodru~je mora u sklopu gospodarske cjelinepredstavljati neki ve} relativno smiren oto~i}.Zbiljska gospodarska borba bjesni u takvimslu~ajevima izvan oto~i}a, a ono {to se unutarnjega odigrava jest borba pojedinih ~ekatelja(candidats, Anwaerter) iz slojeva bliskih vla-daju}im na razdiobu ve} kolektivno osvoje-nih utjecajnih i pravno zajam~enih poloàja,koje treba odsada priznavati u obli~juveli~ina uspjeha {to ih se moè a priori plan-ski smi{ljeno razdjeljivati. Gospodarski pro-stor onoga {to je pogodno za birokratiziranje,


260

12Teško da se moè o kakvoj karijeri Napoleonovoj ma i

samo u prenesenomu smislu govoriti, jer njegovi uspjesibili su tipi~no u borbi osvojene, samouobli~avane veli~ineuspjeha, on je u bitnomu svoje mjesto i svoju ulogu u svi-jetu sam napravio, te nije stajalo do njega da odnosneveli~ine uspjeha jednostavno zatekne.

onoga s ~im se moè upravlja~ki smi{ljenozavladati, jest u tom smislu u bitnomu raste-re}enim od borbe. Aprioristi~na pregledlji-vost, rastere}enost od borbe i karijera jesumedjusobno u svezi.

7. BORBENO PRIZORI[TE IGRE I ODBORBE RASTERE]ENO PRIZO-RI[TE

Moramo, dakle, u razradjivanju upravore~enoga razlikovati borbeno prizori{te igre(place combattive du jeu, Kampfspielraum),naspram prizori{tu rastere}enomu od borbe(place dégonflée du combat, Kampfen-tleerter Raum). Razlikujemo, nadalje, dvijetemeljne vrsti borbe: borbu za uzmo`nostkoja se usmjeriva na silu (combat s’orientantsur la force pour le pouvoir, an der Gewalteingerichtete Machtkampf), te na trì{teusmjerivanu borbu gospodarsku (combatéconomique s’orientant sur le marché, amMarkt eingerichtete Wirtschaftskampf).

Nu, bilo bi pogrije{nim odnosno razgra-ni~enje tako si zami{ljati kao da te obje vrstidjelovanja leè takoreku} u prostorno ili vre-menski jednozna~no razgrani~ljivim okruzi-ma. Nije to tako da neki ~ovjek stalno stoji uborbenomu prizori{tu, a drugi da stalno stojiu prizori{tu od borbe rastere}enomu; a nitako da neko vremensko razdoblje djelovanjazna~i samo borbeno djelovanje (action com-battive, Kampfhandeln), a drugo samo mirnodjelovanje (action pacifique, friedlichesHandeln). Kadkada se moè to veoma krutorazgrani~iti, nu ~estotno su to samo stanovite“strane”, “razdoblja”, djelovanjâ koja suodredjenim od strane suvislosti borbe,doti~no od spleta rastere}enoga od borbe.Bilo bi posvema krivo mnijevati da se svakodjelovanje gospodarsko i u svojoj cjelini sva-ko djelovanje s pomo}u uzmo`nosti odigravau borbenomu prizori{tu. Seljak, kada svojustoku dobro prehranjuje, vojnik, kada svojavje`banja vojni~ka izvodi, ìve prije svega uprizori{tu rastere}enomu od borbe, premdaslijedom onih daljnjih sveza, kroz kakve gi-

banja djelatna (actes agissants, Betae-tigungen) obaju postaju smislenim, takvadjelovanja negdje u splet borbeni dospijeva-ju; djelovanje seljaka, ako njegova proiz-vodnja ma gdje u splet trì{ni dospijeva,uvje`bavanje vojnika, kada je to uvjetovanobudu}im ratom. Postoje, dakle, kako u spletugospodarskomu, tako i u onomu politi~komui onomu uzmo`nosti oto~i}i, polja gibanjadjelatnih, veoma dugi nizovi djelovanja kojase jedno s drugim isprepli}u, kakvi su umjet-no ili prema svojoj naravi prizori{ta od borberastere}ena. Ovdje, u takvim okruènjima,jest birokracija, jest karijera mogu}om.Postoji i jedna birokraciji gospodarskoj su-kladna birokracija politi~ka. Svaki gospodar-ski sklop, svaki politi~ki sklop, sadrì oto~i}ekao prizori{ta od borbe rastere}ena.

Priroda kakvoga tijela uzmo`nosti (corpsde pouvoir, Machtskoerper) ili tijela gospo-darskoga (corps économique, Wirtschafts-koerper) moè se u bitnomu obiljeìti ba{ stim kako se u njemu kvantitativno i kvalita-tivno birokratizirano prizori{te igre odnosinaspram borbenomu prizori{tu. Borba moèu skrajnjem slu~aju sve atome nekogadru{tva politi~koga ili dru{tva gospodarskogaproìmati. Takav stadij onoga bellum om-nium contra omnes jest samorazumljivimsamo u konstruktivnomu grani~nom slu~aju,nu potreban je za to da se prijelazne tipovenaspram drugoj skrajnosti karakterizira.Imademo mi jedan drugi tip pred nama, /a toje/ kada se kroz ujedinjavanje i polarizacijupotencijala borbe ~itava podru~ja neutralizi-ra, pobirokratizira, od borbe rastereti, apo~ela borbe se takoreku} samo na vrhovetakvih ina~e umirotvorenih jedinica usredo-to~i. Ba{ kao {to je to u podru~ju politi~koga~estotnim, naime da se najprije malene sku-pine jedna protiv druge bore, zatim malenedràve, da bi se u kona~nici u velike dràveujedinile, tako se i u podru~ju gospodarskogatakvo pokretanje uo~ava, koje od jedne rela-tivno pojedina~ne konkurencije vodi ka kon-kureniji skupina, a zatim u kona~nici konku-renciji nekolicine velesila u obli~ju trustova.


261

Ono razdjeljivanje u borbenomu prizo-ri{tu, te u mirnomu, birokratiziranomu, pri-zori{tu, jest za nas odlu~uju}im s razlogatoga {to sklop uspjeha postizljivoga jestsvagdje uvijek druk~ijim, te {to ovomu ilionomu obliku uspjeha pripadaju uvijekdruk~ije uredjeni (ispleteni) oblici stremlje-nja prema uspjehu, s tim u svezi uvijekdruk~ije uredjeni (ispleteni) tip ~ovjeka i, ukona~nici, odgovaraju}e drugi tip kulture.Na~elo samo-razlikovanja (auto-différencia-tion, Selbstunterscheidung) doìvljajne stra-ne uspjeha u pojavnosti stremljenja premauspjehu ovisi o naravi i sklopu uspjeha koje-mu se stremi. Objektivni sklop uspjehamogu}ega i uspjeha èljkovanoga odredjuje iuobli~uje dalekose`no obrazac ljudsko-du-{evnoga drànja (contenance humain-men-tale, menschlich-seelische Haltung). Tolikoo biti uspjeha, ne o njegovoj filozofskoj bit-nosti, ~ak ne ni o “smislu” uspjeha, ve} osklopu uspjeha (structure du succès, Aufbaudes Erfolges). Sada }emo se drugomu dijeluna{ih zadataka okrenuti i izvan takvogaodredjenja biti uspjeha, njegovo zna~enjetraìti (signification du succès, Bedeutungdes Erfolges) u njegovoj subjektivnoj djelot-vornosti; krenuti od njegove strane iskustve-no-doìvljajne te u takvomu suvislu karakte-rizirati njegovu snagu da ~ovjeka oblikuje.Mi èlimo pri tomu na sljede}i na~in postu-piti: èlimo, prije svega, op}enito o streml-jenju prema uspjehu govoriti, njegove dru-{tveno-psihi~ke odredbenice zahvatiti i tektada gospodarsko stremljenje prema uspjehuposebice razmotriti.

8. O STREMLJENJU PREMA USPJEHUOP]ENITO

Da je u pojavnosti stremljenja prema usp-jehu rije~ o jednoj posvema odlu~uju}oj to~kiu ljudskom ìvotu, da stremljenje prema usp-jehu du{u modelira u posvema odlu~uju}emsmislu, da ~ovjek u temelju druk~ijim posta-je u svojoj duhovnoj izgradnji, u svojoj naj-dubljoj bîti, ve} prema tomu da li je predan

stremljenju prema uspjehu ili nije, to je jednood spoznajnih dobara religiozne psihologijesvih vremena. Ve} su Indijci razlikovali putdjelovanja (manière d’action, Weg desHandelns), praxis, od odricanja (renonce-ment, Entsagung), umovanja poniru}ega(méditation, nachdenkliche Versenkung) irazmatranja kontemplativnog (misleno-usre-doto~enoga) (contemplation, Beschaulich-keit). S istim se problemom bavi i zapad-nja~ka mistika. Tako kaziva ve} maestroEckhart u svojoj propovijedi o Mariji i Marti,o putu djela i o putu potonu}a 13, zanosa, pri~emu taj, zanimljivo, protivno onomu mjestuu bibliji na koje se izlaganje odnosilo, Marti,doti~no radno-djelatnima, dodjeljuje pred-nost. Mi se èlimo u jednomu sli~nom smis-lu zapitati kako stremljenje prema uspjehuutje~e na sklop li~nosti, i ne èlimo pri tomuzazirati od analize posvema dubokih utjeca-nja {to ih vr{i stremljenje prema uspjehu,kakvi ina~e uobi~ajeno ispadaju iz gospodar-sko-psiholo{koga vidokruga, jer za nas je bit-nijim to nego razumijevanje posvema jedno-stavnih, izravnih, uzroka, ako da{to èlimoprodrijeti sve do bitnih sklopovnih mijena udu{evnom. Jer, kada se uvidi da pojavnostuspjeha jest to~kom preokreta (point du re-tournement, Umschlagepunkt) kroz kojugospodarstvo oblikuje dru{tveno-psihi~ki ha-bitus, a ovaj opetoma kulturnoga tipa obliku-je, mora se tada in concreto promatrati, ko-liko je tako {to mogu}im, te istraìtimedju~lanove, s pomo}u kojih radius u~in-kovitosti postaje skroz promotrivim. Mi èli-mo u~inke stremljenja prema uspjehu u krat-kim odlomcima u skladu s odlu~uju}im mo-tri{tem o sklopu ljudske du{e obraditi.

A. Doìvljavanje vremena i doìvljavanjesamoga sebe (expérience vecue dutemps, expérience vecue de soi-même,Zeit- und Selbsterleben), ta duboko ka-rakteristi~na sklopovna zna~ajka du{e,ras~lanjuje se u onih koji streme prema


262

13Njema~ki misti~ari ~etrnaestog stolje}a, hrsg. Fr. Pfeiffer,Bd. II: Meister Eckhard. Anastati~ki novotisak,Goettingen, 1906, str. 47 ff (Predigt IX).

uspjehu druk~ije nego u onih koji seodri~u takvoga stremljenja. Kroz ustrem-ljenost prema svrsi u djelatnih, kroz nji-hovu istrajnost, unosi se u njihov ìvotizvjestni kontinuitet, uz kojega se ~ovjekmoè odràti, uz kojega se ~ovjek moèuvijek iznova uspraviti. Premda prigo-di~ni neuspjeh (kakav takvoj sudbini pri-pada) moè od slu~aja do slu~aja premagubljenju plana voditi, prema dezintegra-ciji, kao i prema zdvojnosti, uspostavljase ipak u toga tipa samo-uzdizanje, upra-vo hotimi~no nepodlijeganje neuspjehu.Prepu{ten samomu sebi, ~ovjek uvijekisponova traì novi pristup prema plano-vima koji se gube, i u uvijek isponova ob-novljenomu stremljenju postvaruje, korakpo korak, sve korjenitije, svoje bi}e.

Suprotivno tomu, ìvot onoga tko jeneu~inkovit i neuspje{an stalno oscilira ifluktuira. Vrijeme za njegovo doìvlja-vanje jest diskontinuiranim, on se izlaè ipodlijeè raspoloènjima, a mogu}noststalnoga samogubitni{tva pogoduje situa-ciju; Takva mogu}nost gubljenja samogasebe ili postaje pri tomu nemilom mu-kom, ili u virtuoznomu obratu ìvotni stilneke kulture iz takve nu`de ~ini vrlinu:izgubiti svoje “ja” postaje tada ba{svrhom vrijednom slijedjenja. Tako semogu}nost samogubitka iskazuje temelj-nom svrhom u predod`bi nirvane uIndijaca ili u kr{}ansko-misti~noj `rtvi uKristu.

Ho}e li ~ovjek i}i u ovomu ili u onomusmjeru, ovisi o kona~nomu odlu~enju,koje nam je ve}inom predhode}a tradici-ja ve} uskratila, tako {to nam je jedan ilidrugi put kao uzorit i visoko-vrijedan pre-dala. Na~elno, stoji pak iza takve odlukejedan vje~iti, premda samo posvema ri-jetko fakti~ki odlu~uju}i svjestan razgo-vor izmedju dvije u temelju razli~itemogu}nosti ljudskoga postojanja, u koje-mu onaj koji stremi uspjehu, predbacuje,s jedne strane, onomu pasivnomu da jeìvot proma{io, da je obvezama hic et

nunc uzmicao i da se svojim pozivanjemna ne{to uzvi{eno udaljio od neposrednestvarnosti. S druge strane, onomu tko jerevnostan predbacuje se da zbog “svijeta”gubi svoje “ja”, da odgovornost za svojenekada{nje “ja” prenosi i predaje u svrhenutrinski-svjetovne.

Nije ovdje mjesto da se odlu~i o tomu tkood njih dvoje imade pravo. Ali, ovolikove} moèmo s povr{nim promatranjemutvrditi: za oba puta postoje rje{enja pra-va i pogre{na, i odlu~i li se ~ovjek za bilokoju od ovih alternativa, uvijek jemogu}im da ispunjeno ostvarenje kariki-ra istinsku mogu}nost jednoga ili drugogputa. Mogu}im je, s ustrajno{}u, s trudomsamoga sebe i kakvu stvar promicati, sa-moga sebe nalaziti; ali, mogu}im je i datek u prolaznosti svijeta svijet bude zaistaotkriven. Obratno pak, mogu}im je i dapra`njenje k ispraznosti i pusto{i vodi;isto tako, mogu}im je da neumornostremljenje postane neprestanom djelat-no{}u bez odmora.

B. Odno{aj onostranosti (rapport d’étran-geté, Fremdbeziehung). U stremljenjuprema uspjehu odkriva se jedan drugi~ovjek, uostalom ne u svojoj bitnoj cjelo-vitosti i zatvorenosti u sebe, ve} jedinokao su-trka~, protuigra~, protivnik, premakojem se ~ovjek pode{ava. Mi smo drugeljude razvili u toliko puno dimenzija i stoliko puno strana, kao {to je ìvot u namarazvio umije}a “izlaènja iz-sebe-sama”.Stremljenje prema uspjehu je sli~no tomuna~in iskazivanja du{e. Na~in na kojidu{a èli svijet i ljude oko sebe obuh-va}ati odredjuje i na~in na koji se ovi ot-varaju du{i. Ne zadobiva ~ovjek drugoga~ovjeka za sebe u njegovoj substancijal-noj samostojnosti u procesu stremljenjaprema uspjehu, jedino je ljubav u stanjudovesti ga samomu sebi. U procederestremljenja prema uspjehu dogadja sedrugi ~ovjek toliko za nas, koliko ga mimoèmo u na{e planove, izra~une i kom-binacije uklju~iti. Mi se traìmo u njego-vomu planu, on se traì u na{emu planu.


263

Postoji dakle jedno samosvojno stapanje(cramponnement propre, eigentuemli-che Verklammerung), jedno uzajamnoukr{tavanje (entrecroisement réciproque,gegenseitige Verschraenkung) egzisten-cijâ, u kojemu svatko samo sebe samaèli, a ipak je prinu`den i na druge obazi-rati se. Taj obzir negativni postaje pozi-tivnom svezom, zame}e se pa`nja za ob-vezatnosti i pravila igre kakva mogu~estotno postati puno obvezatnijim nego{to je to i najstroì moral.

Du{a se ovdje otkriva u svojevrsnomu po-pre~nom presjeku te iz djelotvorbenostitakvoga drànja na kulturalno nastaje jed-na samosvojna psihologija interesa. Kakodrugi sebe sama predaje onima koji stre-me prema uspjehu, kako s tim otkrivadu{u svoju i du{u drugog u obli~ju jednog{arolikog, ali ipak prili~ito jednozna~no iravnomjerno funkcioniraju}eg mehaniz-ma - to ve} dokumentiraju romaniStendhalovi 14, a ono {to se s tim ne uvi-dja, {to se samo od sebe zastire, to doku-

mentira ono obli~je svijeta du{e, {to ve} udjelima Dostojevskoga postoji, {to je ~ov-jek samo u stanju uvidjeti i uobli~iti kadavlastitoj situaciji kakva religiozna tradici-ja predhodi, koja je kod njega razvilasklonost prema ~isto-mislenomu ponira-nju (immersion contemplative, beschau-liche Versenkung) u vlastitu du{u i otvo-rila ga za dublje probleme ìvota du{e.

C. Samopromatranje (auto-observance,Selbstbeobachtung). Nu, ne samo tokako ~ovjek drugoga ~ovjeka otkriva, kaoi to kako ~ovjek shva}a sebe samoga, ovi-si u skrajnjoj liniji o tomu {to ~ovjek uovom svijetu i od svijeta èli. Mogu}nostu sebe samoga u}i, i sebe samoga izloìti,jest za one koji streme prema uspjehune{to drugo negoli za one koji su skloniodricanju. Za oboje jest samopromatranjemogu}im, ali uvijek u jednome drugomsmjeru. Ne u smislu narcizma ili u smje-ru postupnoga poniranja, kao u mistici,ve} u stalnomu pode{avanju na dojam iu~inkovitost otkriva se ~ovjek u strem-ljenju prema uspjehu. Ne u sebe i}i, ve} izsebe iznositi èli onaj koji stremi premauspjehu. Toliko o temeljnoj razlikovnostipode{avanja u obaju.

D. Promi{ljanje obavljanja ostvarenja usp-jeha (circonspection exécutoire, Voll-zugsbedachtheit). Netom ba{ spomenutarazlikovnost u pode{avanju izbacuje izsebe stanovite sposobnosti doìvljavanja,~ijom najznamenitijom mo`da jest ona{to bi ju se s pomo}u precizne rije~iGottlove 15 moglo nazvati “sposobnost


264

14Potrošljivost takvoga drànja duše za filozofsko proìma-nje svijeta uvidio je ve} Nitzsche, koji je na svoj osje}ajnina~in to tvrdjenje povukao na po~etak: “Mo`da se nemi-losrdnost i podmuklost pogodnijim uvjetima za nastajanjejakih, neodvistnih, duhova i filozofa nadaju, nego što suona nje`na, istan~ana, popustljiva dobrostivost i umije}eda se stvari lako shva}aju, što ih se u u~enjaka cijeni, i spravom cijeni” (Jenseits von Gut und Boese /S onu stra-nu dobra i zla/, Nitsches Werke, Taschenausgabe, Bd.VIII., p. 59.). Kao što takvo pogodovanje tvrdoga, dezilu-zioniranoga, jasnoga duha u podru~ju onoga što je filo-zofsko imade stremljenje prema uspjehu jedno od svojihishodišta u onomu što je ekonomsko ...

“Pour être bon philosophe, il faut être sec, claire, sans il-lusions. Un banquier qui a fait fortune, a une partie ducaractère requis pour faire des découvertes en philoso-phie, c’est-à-dire pour voir claire dans ce qui est “.

Od Stendhala vodi nas ova crta razmišljanja nazad premaMarie Jeant Hérault de Séchelle (1759. - 1794.), ~ija knji-ga Die Theorie des Ehrgeizes (Teorija o ~astoljublju) pli-jenila ljubav i štovanje. Taj plemenitaš, koji se usprkossvojemu ugladjenom poloàju u ancien régimeu /stariustroj/ priklonio Velikoj Revoluciji i tu napravio karijeru -uostalom da bi kasnije bio giljotiniran -, izveo je mo`danajoštrija zapaànja (u smislu potpune promišljenosti) štoih se moè u podru~ju tehnike društvenoga uspjeha na-praviti. Taj ud`benik tehnike uspijevanja imati }e svojeispravnosti u svim onim epohama i ìvotnim krugovima, ukojima je, kao što je to bio njema~ki prevoditelj deSéchellesa diagnosticirao, razaranje moralnih i društve-nih veza toliko uznapredovalo, da se uz iskorištenje vla-stitih sila i tudjih slabosti moglo uzmo`nosti do~epati, uvremenima kao što su Napoleonova, koji i sam bijaše vir-tuozom jedne takve tehnike uspijevanja.

15v. Gottl, Vom Sinn der Rationalisierung (O smislu ra-cionaliziranja). Cf. dalje u Sechellesa (cf. 34 ff) kao dokazpotankosno karakterizirano “planski-smišljeno djelova-nje”. O religioznim korijenima samosavladavanja,self-control te njihovih u~inkovitosti usp. prvu glavu u L.Schueckinga, Die Familier im Puritanismus (Obitelj upuritanizmu, Leipzig-Berlin, 1929. Mi smo uostalom s timistodobno i tri od najva`nijih izvorišta modernih ljudskihtipova koji same sebe savladavaju i drugima zavladavajunazna~ili: Self-control -Ideal /samokontrolu kao ideal/ upuritanizmu, dvorski arivizam ancien régimea i duh po-duzetnika uspinju}e se buròazije financijalne i veleobrt-ni~ke.

promi{ljanja obavljanja”. Onaj koji teìprema uspjehu stalno promi{lja na~in nje-gova ostvarenja (circonspect exécutoire-ment, vollzugsbedacht), jer takav nijesklon - posebice na najmodernijemustupnju na{ega racionaliziranog bitka(être rationalisé, rationalisiertes Sein) -prebaciti odgovornost za prestanakne~ega na fatum; takav pogrije{ke traì usebi, ne èli situaciju mislima izbjegava-ti16, i uvijek je spreman za ispravljanje.On teì u skladu s tim jednoj stalnoj ana-lizi ~imbenika, ustrajnomu nastojanjuznala~ki i djelovno istodobno ovladati ~it-benicima obrtni{tva u~inkovitoga, na-posljetku izvjesnoj absolutnoj pobo`nostipred zbiljskim i malenim, koja danasobiljeùje kako na{ oblik ustrojstva go-spodarskoga (forme d’organisation éco-nomique, wirtschaftliche Aufbauen(Organisations) forme), tako i znanstve-ni pozitivizam kao tomu usporednu po-javnost. Ukupno racionaliziranje gospo-darsko (rationalisation économique,Wirtschaftsrationalisierung) izazivlje -kao {to to ve} bija{e primije}enim - usli-jed masovnosti uve}avanja prinosa jedini-ca {to ih se imade proizvoditi, da gospo-darstvo na sitnomu {tedi, i u{tedjivanjemu manjim zahvatima ispunjuje se; suklad-no tomu, istraùje se sklop i obrazac su-vislosti svjetovne upravo sve vi{e i u ta-janstvenoj objedinjenosti onoga {to jemaleno (composition mystérieuse du pe-tit, geheimnisvolle Zusammensetzungdes Kleinen).

E. Potiskivanje osje}anjâ straha (refoule-ment de sentiments de la peur,Verdraengung der Angstgefuehle).Prodiranje u samoga sebe s pogledomkoji se stalno popravlja ta promi{ljenostizvodjenja koja svrhe radi, kada je to

nu`nim, stalno samu sebe pode{ava, ta-kodjer rastjeruje u svakodobnici tamunaizgled samorazumljenoga (auto-com-prehensif, Selbstverstaendlich), u kojojina~e ìvimo, korak po korak. ôvjek kojipostaje sve sigurnijim u prostoru dru{tve-nomu, koji se u njemu sve vi{e snalazi,doìvljava to ne vi{e kao ne{to nepre-gledljivo, ve} kao ne{to njemu povjereno.Kada je jednom u prostoru dru{tvenomupostao sigurnijim, nosi ~ovjek takvu si-gurnost u veliki svijet. “Svijet” je da{topo sebi i za sebe ne{to vi{e nego dru{tve-no zajedni{tvo. Nu, ~ovjek je sklon u sta-novito doba povijesni na~in svojega sna-laènja u svojemu naro~itom svijetudru{tvenosti razviti u osje}aj za svjetsko.To {to je ~ovjek svijet, ali i sebe, uvijekosje}ao i osje}a, to se imade odgonetnutina temelju znanja o tomu koliko se on usvojemu dru{tvenom okoli{u osje}a usi-drenim, za{ti}enim, sklonjenim, izolira-nim, pot~injenim, ugroènim, etc. Osje-}anja straha od izvanjske ugroènosti i odvlastitoga du{evnog bezdana gube se uistoj mjeri u kojoj ~ovjeku uspijeva da seu prora~unljivim odno{ajima unutarnjegai izvanjskoga svijeta snalazi.

Odavde treba se optimizam kakve svje-snosti razviti; odavde, pri jednomu stje-ci{tu suprotstavljenosti, ~ak pri stvarnoutvrdljivoj bezmo`nosti neke grupe, raz-vija se njezin pesimizam i fatalizam.Naravno, pri takvim promatranjima po-trebit je najve}i oprez, a za to se ne imadekakve ~vrste {eme: stremljenje premauspjehu i promi{ljanje njegova izvodjenjane moraju posvema ne bezuvjetno biti sbezobzirno{}u povezane; {to se vi{e sa-mopouzdanje i povjerenje i u mogu}nostzavladavanja stvarima i svojim bi}em(maîtrisabilité de choses et de soi-même,Beherrschbarkeit der Dinge und desSeines) kroz ljudski razum uzdiè, to vi{eraste {ansa za sklonost sve vi{e odgovor-nosti (responsabilité, Verantwortung) nasebe preuzimati, premda se ne smije ni s


265

16Ford: “Die meisten Leute verwenden viel mehr Zeit undWillenkraft darauf, Problemen aus dem Wege zu gehen,als sie zu loesen “ (Ve}ina ljudi potroše puno više vreme-na i jakosti volje za to da probleme izbjegnu, nego za to daih riješe” (Philosophie der Arbeit, p. 94.).

takvom sklono{}u pretjerivati, a imadepritisak moralni i pritisak fakti~ni (pres-sion morale et de fait, moralisher undfaktischer Druck) za pretpostavku.

Ukoliko se “ìvljenje od danas do sutra”,{to na jednak na~in skitnicu, boema, re-dovnika reda prosja~koga obiljeùje i svetakve na isti nazivnik svodi, suprotstaviìvotu onoga koji stremi prema uspjehu,onda takav ìvot imade jedan dan koji jesamo mjestimi~no, tu i tamo, svijetao ivedar, ali koji ina~e imade tendenciju za-viti ìvot u neprozirnu tamu. Neprozirnimje i tamnim, ali i bi}e onoga koji ìvi izdana u dan, jer nikakvo promi{ljanje ost-varenja uspjeha ne prodire u njegovobi}e, ne postaje objektiviziranim, nego{to vi{e u na{emu ozra~ju neodredjenotreperi.

Nu, svjetovna pripravljenost (redresse-ment séculier, Weltausgerichtetheit) ono-ga koji prema uspjehu stremi ho}e sveono {to onaj ~isto-promi{ljeni ìvot drìsporednim, prikivati ili objektivirati u ti-tranju neodredljivih mogu}nosti, kao“tamu ìvljenoga trenutka” (E. Bloch), ièli s takvim objektiviranjem i proma-tranjem odagnati strah.

U jednomu takvom dokidanju prostorastraha sastoji se i moderna funkcijanau~avanja Freudovoga, odatle je tonau~avanje u svojemu dru{tvenom posta-janju razumljivim: ono proizlazi iz ten-dencijelne èlje za samosnalaènjem uprostoru unutarnjemu, iz nagnu}a, da setamu svakodobnoga u~ini u izvjesnojmjeri dohvatljivom. Da li se u takvomupromi{ljanju izvodjenja ostvarenja uspje-ha, u takvoj stalnoj funkcionalnoj analizi,prodire u substanciju ljudskosti ili ju sesamo protjeruje i prikriva, nije predme-tom ovoga raspravljanja - treba samo naz-na~iti kako se dogadja da se prostor stra-ha u takvomu procesu sve vi{e gubi, ili seu ona grani~na polja povla~i, s kakvimadjelatno-svr{na revnost (zèle actif de fin,

hantierende Zielstrebigkeit) ne moèni{ta vi{e zapo~eti. Danas je mo`da jo{samo smrt ta pred ~ijom nutarnjom ne-prozirno{}u i prijete}om silom takva dje-latno-svr{na revnost biva prinu`denomnapraviti uzmak.

F. Sposobnost pode{avanja i sposobnostodlu~ivanja (capacité d’accomodationet capacité de prise de décision,Umstellungsfaehigkeit und Faehigkeitzur Entscheidung). Nesigurnost i uskip-jelost osje}anjâ straha proistje~e u pasiv-nih i bezmo`nih ljudi ne samo iz podru~japrave tame ìvota ljudskog, nego vrlo~estotno i iz smetenosti naspram svihonih odno{aja i svjetovnih stvari, kojejedna analiti~ka i izvodja~ki-promi{ljenasvijest od po~etka racionalno i namjernosvladava. Iz toga u ~ovjeka koji nije~euspjeh i koji je svjetovnosti onostran na-staje tendencija da i tamo naslu}uje “du-bine”, “tajnovitosti”, “sudbinu” gdje jerije~ o jednostavno obvladljivim stvarimai odnosima. U takvim svezama proklinjeon ironiju zasluènu od strane ~ovjekaokretnoga, jer mistificiranje onih iz vla-stite nesposobnosti neshva}enih suvislo-sti zasluùje prijekor. Kolebljivo, uvijekneodlu~no, za svako ude{avanje nespo-sobno bi}e onoga koji je u svijetu izgub-ljen izrodjava se tada u izvjestnuuko~enost (crispation, Verkrampfung),~iju nutarnju mehaniku u novije doba jed-nako tako sukladno opisuje psihoanaliza.K takvim tipovima pripadaju oni koji izuko~enosti svoj vlastiti mogu}i uspjehpotkopavaju. “Rije~ je o izvjestnomu ve-likom broju osoba koje izmedju postav-ljanja svrhe (pose du but, Zielauf-stellung) i dosezanja takve svrhe (attei-gnement du but, Zielerreichung)nesvijesno uvijek isponova znadu noveprepreke postavljati i na taj na~in nikadaili prekasno ispunjenje svojih èlja doìv-jeti” 17 . Jedan veliki broj takvih uko~eno-


266

17Th. Reik, Erfolg und unbewuste Gewissenangst, p. 14.

sti pojavljuje se u suvislu s onim oblicimapotiskivanja nagonâ kakvoga se bilodru{tveno iznudjivalo od ljudi, koji bizbog pomanjkanja opravdanja gubili svo-je samopouzdanje, a kroz pomanjkanjemogu}nosti da odluke donose i da svojevlastite sposobnosti proku{aju, podru~jenagonskoga djelovanja u krive kolosjekepolagali. Pretjeranu {tedljivost, beskori-sno odricanje kao nadomjestak za objek-tivno i pozitivno postignu}e poznaju tak-vi ljudi. Dan-danas nalazimo ih na mrtvo-mu kolosjeku srednjovjekovnogarentijerstva, u jednoj situaciji koja ispo-nova takav ljudski soj pribliàva takvomudoìvljavanju sudbine, u kakvomu svezeizmedju vlastitoga ~injenja i uspjehauop}e nisu razvidnim, a prigode imogu}nosti za odlu~ivanje i dokazivanjesebe kroz njih, vi{e mu se ni ne nude.

G. Doìvljavanje stvarnosti (vivre la realité,Realitaetserleben). Ali, s ovim jestre~eno jo{ i to da svijesno ili nesvijesnoodlu~enje za ili protiv jednoga ìvotaobiljeènoga stremljenjem prema uspje-hu odredjuje i prilaènje zbiljnosti, na~ini put traènja “zbiljskoga”. Zbiljnost sekonstituira za one koji prema uspjehustreme samo u podru~jima povezanostinjihovih djelovanja; samo ono {to je uokruènju njihovoga stremljenja premauspjehu, ono {to na takav intencionalitetreagira i ispunjuje ga, odredjuje se kaozbiljnost: kada je rije~ o du{i, kao {to smoto ve} vidjeli, to je samo onaj sloj du{e{to ga se moè povezati s isplativo{}u; izsvjetovnih sveza samo ono preplitanje,unutar kojega se stremi prema uspjehu. Utoj je svezi sada uzmo`nost, sada gospo-darstvo jedinotnom stvarno{}u, a sveostalo samo sporednim maglovitimokruènjem. Kada se pak o “realizmu bi-smarckovskomu” govori, na svijetu zanjega jest samo splet uzmo`nosti ba{ onajprijeplet u kojemu politi~ki ~ovjek u svo-jemu stremljenju prema uspjehu prvenst-veno ìvi. U izvjesnoj srodnoj situaciji

nastaje “realizam” ekonomizma, kojegase pobija u marxizmu, ali koji ne samo{to krilo proletersko obiljeùje, ve} i svje-tovnim usmjerenjem kapitalisti~kim ob-vladava.

Obratno, i u jednomu posvema drugomsmislu predaje se zbiljnost promatranju~isto-mislenomu. Potonje sklonim je u in-telektualnomu pogledu samo opipljivustvarnost dose`ljivo usvojiti kao bitak je-dinotni; prvobitni oblik doìvljavanja onevita contemplativa proishodi iz oblika~amotne ushi}enosti radom biv{ih slojevaaristokratskih; i kako se tamo potonje ra-zotkriva samo du{i kao pasivnomu pro-matra~u, tako se svjetovno dogadjanjeis~itava samo na stati~kim praslikama:~isto-misleno imade tendenciju svijetop}enito kroz svoju nepokretnu du{u kaone{to stati~ki-onti~ko doìvljavati 18 .Samo vlastito stremljenje, samo gr~evitanapetost ~e`nje za uspjehom otkriva zbilj-nost u obli~ju izvjestnoga procesualiteta.

9. O GOSPODARSKOM STREMLJE-NJU PREMA USPJEHU

Nakon ove op}e karakterizacije subjek-tivne u~inkovitosti stremljenja prema uspjehuop}enito, èlimo se okrenuti osebujnomuobli~ju utjecanja gospodarskoga stremljenjaprema uspjehu na sklop li~nosti. I ovdje èli-mo u dvije etape prikazati ono {to se treba stim kazivati. Jednom ho}emo odgovoriti napitanje: kakvoga u~inka imade gospodarskostremljenje prema uspjehu op}enito? a zatim:kako izgleda u~inkovitost takvoga stremlje-nja u povijesno-dru{tvenomu diferenciranjupromatrana?

Pokazati }e se pri tomu ovdje da se oop}enitim zna~ajkama gospodarskoga stre-


267

18I takvo je pripisivanje najprije Nitsche uvidjao (aaO,pp.4., 24.). On govori o Platonovomu “pronalasku ~istogaduha i dobru po sebi”, i nazivlje ga “plemenitim na~inommišljenja”. Ukupno Weberovo povijesno djelo pokušavatakvo pripisivanje potvrditi, a i Schelerovo temeljno dife-renciranje oblika znanja okre}e se na te po~etke uNietzschea.

mljenja prema uspjehu moè samo vrlo ab-straktne tvrdnje iskazati, jer gospodarskostremljenje prema uspjehu imade ono {to muje bitnim u svojim konkretnim pretvorbama,dok ono {to je op}enito moè samo u posve-ma formalnim odredjenjima na}i. To je zato{to sve smislene kategorije zadobivaju puni-nu i obli~je tek iz konkretne povijesnesmje{tenosti. To ipak ne umanjuje potrebu zanastojanjem da se i op}enite zna~ajke razradi,a mi }emo se ovdje samo primjera radi ogra-ni~iti na nekoliko odredjenja.

A. Mjerljivost veli~ina uspjeha gospodar-skoga (mesurabilité de la grandeur dusuccès économique, Messbarkeit derwirtschaftliche Erfolgsgroesse). Svojst-venim je za osebujno obli~je gospodar-skog stremljenja prema uspjehu da je usp-jeh {to ga se moè na takav na~in postiza-ti mjerljivim, suprotivno uspjehu uuzmo`nosti i slavi, koji su manje ili vi{eneizmjerljivi, nepodatni za vaganje. Touvijek vrijedi kako za gospodarstvo natu-ralno, tako i za gospodarstvo nov~ano,samo {to su u potonjem prihodna veli~inai te~evinska veli~ina u egzaktno nov~ano-mu obliku obra~unljivim, tako da je, da-kle, veli~ina uspjeha podatna za kvantifi-ciranje. Kroz tu mjerljivost pojavljuje se usvim razdobljima i u svim po~elima dje-lovanja ne{to {to je prora~unatim, Ratioprora~unljivi (kako ga je Adam Muellernazvao19) postaje organom borbe, a imadetendenciju da se pro{iri u organon u us-mjerivanju svjetovnomu. Po toj privla~nojsnazi onoga {to je prora~unljivim, iz ob-jekta stremljenja prema uspjehu povratnodjeluje na ~itavi toj svrsi okrenuti ìvotniproces, najjasnije se vidi da ljudski ivot usvojemu sklopu biva uvijek svojimTelosom odredjenim. Vlastitost onoga~emu se stremi uvelike odredjuje obliko-vanje ~ovjeka koji za to postoji. Jer ono~emu se stremi, veli~ina uspjeha u onomu{to je gospodarsko jest ne~im {to je po-

datnim za kvantificiranje i povratno-dje-luju}i kvantificira se uvijek sve vi{e i sva-ki pripremni korak. Ista situacija postoji iu ostalim podru~jima mogu}eg stremlje-nja prema uspjehu, samo {to tamo, ba{ srazloga toga {to kvantificiranje manjka,medjuovisnost izmedju onoga ~emu sestremi, stremljenja prema uspjehu i cjelo-kupnoga ~ovjeka koji je iza toga, nije takojednozna~no pokazljivom. ôvjeka kaocjelinu odredjuje se uvijek kroz sklop ivlastitost svrhe njegovoga djelovanja, iznjega emanira vodi~ koji objedinjuje lan-ce djelovanja. Onomu {to je gospodar-skom najbliè po naravi karakteraveli~ine uspjeha jest uspjeh u karijeri.Ovdje nije dodu{e veli~ina uspjeha onim{to je podatno za kvantificiranje (ako se niovdje postoje}e veli~ine u dohotku ne uzi-ma u obzir), ali je ta veli~ina (uspjeh u ka-rijeri) ipak - kako smo to vidjeli - onim{to se moè racionalnim u~initi a priori.Premda nipo{to ne treba izjedna~iti ono{to se moè racionalnim u~initi s onim {toje podatnim za kvantificiranje (jer onoprvo moè na kvalitativnim procjenjiva-njima po~ivati), ipak oboje upu}uju jednona drugo. Veli~ine uzmo`nosti i veli~ineuglednosti kao takve za sebe i po sebi ni-kada nisu veli~inama koje se moè eg-zaktno kvantificirati, te se veli~ine uvijekmoè samo pribli`no u smislu procjeneodredjivati, a ovdje, u podru~ju uspjeha ukarijeri mogu, zahvaljuju}i sigurnostikoja vlada u tomu prostoru, biti unaprijedstupnjevanim.

ôvjek koji stremi prema uspjehu u kari-jeri, nije nikakvim iznenadjenjimaizloèn: on moè na veli~ine uspjehara~unati, koje ga takoreku} ~ekaju; onmora samo to u obzir uzeti, da pomogu}nosti sve iracionalitete koji gaometaju iz svojega ìvota isklju~i, da gdjegod je to mogu}im, u svim svojim djelo-vanjima ìvi u smislu utrtoga puta karije-re ~inovni~ke. I ovdje na ~ovjeka koji natakav na~in uspjehu stremi imade dakle


268

19Elemente des Staatskunst (Elementi politike).

u~inka sklop dru{tvenoga prostora u kak-vomu uspjeh u karijeri jest mogu}im,kako {to se ti~e karaktera sigurnosti, takoi u svemu {to se ti~e karaktera racionali-ziranja. Ljudski tip izjedna~uje se uukupnosti habitusa sa zahtijevanjima inaro~itim sklopovnim uvjetima dru{tve-noga prostora, u kakvomu se imadepotvrditi. I ovdje se, dakle, u podru~juuspjeha u karijeri, korake koji su prijekopotrebitima da se takav uspjeh postigne,odredjuje s onim ~emu se stremi. Ali, izveli~ine uspjeha u karijeri ne proizlazi po-dobnost za kvantificiranje, ve} na sigur-nosti bazirana mogu}nost da se djelova-nje racionalizira. Dok stremljenje pramakoliko}i u onomu {to je gospodarsko uljudi sve vi{e i vi{e hic et nunc dokidasmisao za kakvotno, stremljenje premaracioniranim veli~inama uspjeha u po-dru~ju karijere dokida opet smisao za“imprévu”. Kvantitativna abstraktnostimade tendenciju namjesto pitanja “tko jeon?”, postaviti drugo pitanje (kakvo je uAmerici postalo navodno prevlada-vaju}im pitanjem): “koliko taj vrijedi?”.Kroz postizanje sigurnosti izraènaopreznost u ~ovjeka od karijere imadeovdje tendenciju sve ve}ega prikrivanjadjelatnih ìvotnih sila. Imade li stremlje-nje prema uspjehu ve} u sebi tendencijuda u svakoj egzistenciji postoje}u sumn-ji~avost (korjenita propitljivost bitka) pri-krije, zabrani, i postiè takvu zabranu u-glavnom s tim da ~ovjek posredstvomplaniranja odbaci iz potonjega tkiva proi-za{le dru{tvene vrijednosne sudove izvanrazine prvobitnih ìvotnih odno{enja - ada ne primijeti da ga, u isklju~ivomu us-mjerivanju na ovo tkivo {to ga je samstvorio, s takvim pristupom ne nadilazi -onda nastaje na razini svjetovnoga eko-nomskog tuma~enja (exégèse séculièreéconomique, oekonomische Weltaus-legung) privid kao da bi ìvot sam po sebibio mjerljivim, kao da bi stupanj sigurno-sti postojanja ljudskoga bio ba{ ne~im {to

je podatnim za kvantificiranje. Iznenada,pomi{lja se da ~ovjek u svim ìvotnim si-tuacijama znade na ~emu je. Ali, on neprimje}uje da je, medjutim, stalno sam usebi ostao, da svijet nije proèo, ve} da uvidokrugu imade samo tkivo kvantificira-nih promjenjivih poloàja koje je samstvorio, a koji sputavaju i povezuju ljude istvari.

B. Vlastitost gospodarskoga borbenog dje-lovanja (propriété distinctive de l’actionéconomique combatante, Eigenart wirt-schaftlichen Kampfhandelns). To netomkarakterizirano kvantificiranje momenatavrijednosti u svezi s gospodarskim uspje-hom, stvara jedan drugi svijet, jedno za-krabuljeno prekrivanje ostalih vrijednostii karaktera. Taj na~in zastiranja i postva-renja svijeta bio je u podru~ju gospodar-skom promotren i kao ne{to {to je zadanoizloèn. I unato~ tomu, to je samo jednastrana pojavnosti gospodarske. Ne smijese nikad zaboraviti da u najva`nijim tipo-vima gospodarskog djelovanja borbenikarakter jest ìvotan, a da cijena koja je ukonkurentskom gospodarstvu izrazomveli~ine uspjeha jest cijena borbe. Morase, dakle, narav gospodarskoga borbenogdjelovanja to~nije odrediti, i to prije sve-ga tako da ju se naspram nasilnoj borbi(lutte de violence, Gewaltsamkeits-kampf) ograni~i. Sredstva borbe u ìvotugospodarskomu nisu primjenjivanje nasi-lja (application de la violence, An-wendung von Gewaltsamkeit), nijefizi~ko savladavanje (écrasement physi-que, physische Ueberwaeltigung) ve},opetoma u smislu sklopovnomu, maksi-malno iskori{tenje vlastitih {ansâ (exploi-tation maximale de propre chances enréserve (stockage), maximale Aus-nuetzung der eigenen Lagerungs-schancen), {to ih se u pri~uvi drì, be-zobzirno prora~unavano kori{tenje nega-tivnih {ansâ drugih (utilisationcalculatrice de chances négatives en ré-serve des autres sans aucun égard,


269

ruecksichtloses rechnungsmaessigesAusnuetzen der negativen Lagerungs-chancen des andern). Djelovanje u ~isto-mu slu~aju nije tek kakav napadaj (agres-sion, Angreifung), ve} izvjesno pregova-ranje (négociations, Verhandeln),izvjestno nastojanje i na {tetu drugih(troncature par tromperie, Ueber-vorteilung) u pravomu trenutku ne{tou~initi, jedno pravo hvatanje konjunkturâ,koje ve}inom nisu od onoga koji ih nasto-ji uhvatiti bile stvorene. Onaj koji “pada u`rvanj”, u pravilu ne biva od strane kak-voga odredjenog protivnika napadnut,ve} se izvjestna objektivna naslutljiva di-namika odvija kao izvr{itelj osude. Ta be-zimenost borbe, taj not olet novca, jestne{to abstraktno pa ipak sudbonosnoìvotnim u ìvotu gospodarskomu.

C. Riskiranje sebe u djelovanju gospodar-skomu (autoencours de soi dans l’actionéconomique, Sich-selbst-Riskieren imWirtschaftshandeln). Taj abstraktni ka-rakter borbe daje gospodarskomu ne{todemijur{ko. Ratio koji prora~unava nakoncu ipak u iracionalno zadire, imadene{to sudbonosno veli~anstveno u sebi.Tako je u gospodarskomu borbenom dje-lovanju odlu~uju}im pozitivno to {to se utipi~no ~istom slu~aju samoga sebe riski-ra, {to se s punim ulogom (enjeu complet,voller Einsatz) igra. Strmoglavljenje “pa-dom u `rvanj” ~esto se dogadja. To jene{to {to stremljenje prema uspjehu u ka-rijeri ne poznaje; tamo je ono {to je jed-nom postignuto neizgubljivo stabilizira-no, jer “ne namje{ta li ~ovjek {togod”, neispada iz normnog sustava vlastitoga sta-leà, onda se veli~ine uspjeha ne moguvi{e izgubiti. U borbenoj sferi gospo-darstva stoji na~elno i potencijalno u naj-manju ruku sve to pod znakom pitanja. Toje ne{to {to podjedno neprijateljauni{tava, ali i ne{to {to ~ovjeka uobli~ujeu gospodarskomu borbenom djelovanju.“Samo-riskiranje” dovodi do stvaranjaizvjesnoga ljudskog tipa, ~ijim je

po~elom ìvot eksperimentalni, o kojemLorenz v. Stein 20 govora{e kada je karak-terizirao St. Simona. To absolutno voljnoriskiranje, u najmanju ruku u podru~judru{tvenoga postojanja, uzdiè sve spo-sobnosti u ~ovjeka, ~ini osjetila oprez-nim, budi sposobnost pretvaranja,pove}ava intuiciju; nu, ono raspaljuje idjelatnost bez odmaranja, najkorjenitijerastvaranje svakoga pojedinog oblika~istoga promi{ljanja. S razloga toga, svereligije koje ~isto promi{ljanje smatrajunajvi{ljom vrijedno{}u strogo zabranjujugospodarsko stremljenje prema uspjehu.Ili, obratno, nikada nisu u ~istome pro-mi{ljanju svoju svrhu spasenja oni slojevinalazili koji su morali u gospodarskojborbi, jo{ vi{e u dinami~koj gospodarskojborbi, sudjelovati. Konfucijanizam,tipi~no ~inovni~ka religioznost, nipo{tone prezire bogatstvo, kada ga se jednomve} posjeduje, ali s tim vi{e prezirestremljenje prema bogatstvu. Gospo-darsko stremljenje prema uspjehu jest zlokoje razara skladnost du{e (harmonie del’âme, Wohlklang der Seele), taj ideal bi-rokratizirane inteligencije kao sloja 21 .

Toliko o op}enitim zna~ajkama gospo-darskoga stremljenja prema uspjehu i onjegovomu u~inku na sklop doìvljavanjai li~nosti. Ali, ukazali smo ve} prije na toda gospodarsko stremljenje prema uspje-hu u svojoj svojevrsnosti nije shvatljivokroz kakvo op}enito obilje`je pak, te daono {to je najbitnijim (essentiel au plus,Wesentlichste) dolazi na vidjelo jedinokada se slu~ajeve ne{to vi{e individuali-zira u smjeru povijesnog i dru{tvenog.Tek se tada zamje}uje, pri to~nijem pro-matranju, da gospodarsko stremljenjeprema uspjehu nije pak nekakva jedinst-vena veli~ina, da se takvo stremljenje


270

20Cf. Lorenz v. Stein, Geschichte der sozialen Bewegung,G. Salomon, Muenchen, 1921, sv. II, p. 141.

21Cf. Max Weber : Gesammelte Aufsaetze zur

Religionssoziologie, Tuebingen, 1920., Sv. I, str. 532.

preobraùje, ve} prema tomu u kojemupovijesnom gospodarskom sustavu(système économique, Wirtschafts-system) se ~ovjek nalazi: nalazi li se ukakvomu gospodarstvu koje je cehovskiuredjeno (économie réglementée par descorps de métier, zunftmaessig regulierteWirtschaft), da li se problematiziranjezame}e i slijedi u merkantilizmu, da li ugospodarskom sustavu slobodne konku-rencije (système économique de libreconcurrence, Wirtschaftssystem freienWettbewerb), ili pak u “kasnomu kapita-lizmu” (capitalisme tardif, spaeterKapitalismus). Nadalje, da se gospodar-sko stremljenje prema uspjehu ne samopovijesno ve} i dru{tveno diferencira. To}e kazati da gospodarsko stremljenje pre-ma uspjehu i u istomu gospodarskom su-stavu druk~ije izgleda, ve} prema tomuprema kojim vrstama {ansi za uspjehmoè s obzirom na svoju smje{tenost od-nosni pojedinac stremiti. Tu povijesnupreobrazljivost i dru{tveno diferenciranjemogu}ih oblika gospodarskog stremljen-ja prema uspjehu èlimo s terminom zna-nosti o okoli{u nazvati njihovom gip-ko{}u (flexibilité, Flexibilitët)22. Ukolikodokaèmo da gospodarsko stremljenjeprema uspjehu jest gibkim, da svojestupnjeve gibkosti posjeduje, pokazat }ese samo po sebi da se gospodarsko- idru{tveno-psiholo{ki zadatak mora utomu sastojati da u suvislosti s gospodar-skim stremljenjem prema uspjehu, kolikonam to uspije, i gibkost odgovaraju}ihljudskih tipova obuhvati.

10. POVIJESNA GIBKOST GOSPODAR-SKOGA STREMLJENJA PREMAUSPJEHU

Nije ovdje mogu}im ~itavo obilje i ~itavobogatstvo povijesne promjenjivosti strem-

ljenja prema uspjehu te njegove u~inke pri-kazati. Moè biti rije~i samo o tomu da se najednom primjeru pokaè povijesnu gibkost.@elimo to u~initi na taj na~in da izaberemojedan poziv (zvanje), i promatramo kakostremljenje prema uspjehu povezano s funk-cionalnim promjenama toga poziva na raz-li~itim povijesnim stupnjevima posverazli~ite ljude oblikuje. Kao primjer nekabude izabrano povijesno mijenjanje obli~jafunkcije voditelja gospodarenja (meneuréconomique, Wirtschaftsfuehrer), voditeljapoduze}a (chef d’entreprise, Unter-nehmensleiter) 23, pri ~em se mora ukazati dase s pomicanjem ukupnoga sklopa gospodar-skoga iz njega izlu~uju svaki puta djelokru-govi, te da se u skladu s tim mijenja ~ovjekkoji se u sredi{tu takvih djelokrugova nalazi.Jedino u obrisima i naznakama odslikava sepo sebi i za sebe da{to dostatno poznati od-govoraju}i razvoj u znaku toga problema.Kao po~etni takt i predigru mora se ovdjenazna~iti doba cehova, gdje u pozivu obrtni-ka-majstora ne bijahu jo{ diferencirane funk-cije poduzetnika, izumitelja i izvr{itelja, a ka-moli da takve funkcije budu odijeljene; gdjese, dakle, ~inidba i uspjeh gotovo stapaju, jerstjecanje i veli~ine prinosa nisu postale osa-mostaljenom svrhom. U takvoj situaciji moèse pojaviti ne{to {to se nazvalo “blaènstvomradinosti” (béatitude de l’ouvrage, Werk-seligkeit). Moralno osvjedo~enje radom(conviction par travail, Arbeitsgesinnung)jest izravno po smislenosti usmjereno - ~ov-jek jo{ moè u svojemu radu do “~asti”dràti, jer ta radinost jo{ nije od smislali{enom, i ona teorija imade pravo koja tvrdida smisleno u radinosti: planiranje, kombini-ranje, izumljivanje, jest radniku oduzeo izu-mitelj to~no tako kao {to mu je kapitalistoduzeo proizvodna sredstva a gospodarskisplet, kroz darivanje “slobode”, sigurnost.Jasno je da u jednomu cehovski uredjenomuborbenom prostoru majstora stremljenje pre-


271

22Cf. za termin “Flexibilitaetsstufen “ (stupnjevi gibkosti),Busemann, Paedagogische Mileukunde, p. 35. et s

23Kao literarni naputak i vodi~ moè nam pritom posluìti utom odnošenju vrlo uporabljiva knjiga Palewskog:Histoire des chefs d’entrprise.

ma uspjehu nije dinami~nim. Njegov motto

jo{ nije onakav kakav je u modernoga podu-

zetnika: “vi{e, uvijek vi{e”. Bez znatnoga ri-

zika, oslonjeno samo na jedan predhodno po-

stoje}i standard (“prehrana”), abstraktno stje-

canje (acquisition abstraite, abstakter

Erwerb), obra~unavanje, u smislu prinosa od

glavnice (issue du capital, Kapitalertrag),

jest tomu soi-disant- voditelju poduze}a jo{

onostranim. Takvo stati~ko stremljenje pre-

ma uspjehu, koje u rad jo{ uvijek unosi ~ast i

koje je na stalnu reprodukciju neke odredjene

sigurnosti ude{eno, proizvodi du{evno

drànje ~istoga promi{ljanja: du{evne vrijed-

nosti (valeurs d’âme, Gemuetwerte) preo-

vladjuju, a kao grani~na vrijednost postoji

mogu}nost izvjesne kvietisti~ke mistike 24 .

Jasnim je, da se voditelj poduze}a u mar-kantilizmu u svojoj novoj funkciji predo~ujekao izvjesno novi tip ~ovjeka. Spram unutra(poduze}u okrenut), on je ve} ustrojitelj (or-ganisateur, Aufbauender), a spram van ispram dràvnih oblasti (autorités publiques,Obrigkeiten) ~inovnik (fonctionnaire,Beamter). On ne poznaje ni rizikiranje niostale vrline borbe. Nad sobom imade nad-glednika. Sposobnosti vi{ljega ~inovnika: di-plomacija, poznavanje stvari, sklonost prego-varanju, zajam~uju mu {anse na sigurnost bi-rokratsku. Birokratska sigurnost jest onajdrugi oblik stremljenja prema uspjehu, kakavse s izvjesnim ~isto-mislenim kulturalnimude{avanjem slaè. Samo, ovdje je ve} ja-snim, da ~isto-mislenost kvietisti~ka iblaènstvo rada obrtni~koga majstora u sa-svim drugim sferama jesu udoma}enim nego{to je to mirna sigurnost ~inovnika.

Tek se na stupnju slobodne konkurencijerodio onaj tip gospodarskoga vodje i vodite-lja poduze}a, ~ije se stremljenje prema uspje-hu i duhovno drànje trebalo u temelju pro-mijeniti. Prije svega neka je dopu{teno ovdjes nekoliko misli o funkcionalnoj promjenizapo~eti: voditelj poduze}a toga razdobljapreuzima skupinu novih, stvarnih funkcija.Ako je tu rije~ o tzv. temeljnim razdobljima,to zadatak postaje silnim: utemeljivanje po-duze}a, stvaranje gospodarskog prostora. Ali,kada obje te funkcije postoje, kada voditeljpreuzima ve} gotovo poduze}e, to preostajujo{ uvijek njegove funkcije: gomilanje kapi-tala (accumulation de capital, Kapital-ansammlung), uve}anje rentabiliteta (ac-croîssement de la rentabilité, Renta-bilitaetssteigerung), potvrdjivanje ukonkurentskoj borbi (confirmation vérifiée


272

24Gore ve} danomu ocrtavanju imade se još to pridodati dase samo iz funkcije u radnomu procesu ne dade mijenuethosa gospodarskoga bez ostatka objasniti, premda vrlopuno od toga na~ela jest ovdje objašnjivim, zbog ~ega semora sve dosljednije u vlastitomu smjeru istraìvati.Moralo bi se ali i ostale ~inbenike strogo prosuditi. Takoje, npr., E. Tarnow s pravom ukazao na to da stari “ethospoziva” zapravo nije ~ak niti nekim ethosom rada, ve} dato bijaše jedan ethos društveni; na~in na koji je raniji ~ov-jek bio u društveno ustrojstvo uklopljen, uobli~avao je uprvomu redu njegov duševni sklop motivacijski. Tarnow(p. 378.), karakteriziraju}i modernu mijenu u opre~nostinaspram dobu cehova, piše: “Puno zna~ajnija mijenaleàla je u podru~ju ustrojstva društvenoga. I kada mi stoga motrišta razmotrimo stari “ethos poziva”, ~ini mi seda takav ne potje~e iz radne djelatnosti, ve} da to bijašeethosom društvenim. U svijesti tadašnjega ~ovjeka bijahupoziv i pozivni stale`, rad i društvo, ìvot u radu i društve-ni ìvot samo dvjema stranama jedne te iste zajedniceìvotne. Pozivni stale` bijaše izvjesnom zajednicom nesamo za uredjivanje radnih odnošenja, ve} i društvenihodnošanja ljudi jednih prema drugima. Pozivni stale` bi-jaše otprilike društvenim ustrojstvom tadašnjega doba, i tos jednim puno ja~im i puno nutarnjim zajedni~kim ìvo-tom, nego što je danas i zamislivim.

U okvirima pozivno-staleške zajednice odvijao se za poje-dinca ne samo ìvot u radu, nego i gotovo ~itavi privatni ijavni ìvot. Obiteljski ìvot i ìvot u pozivu bili su najuèpovezani. Onaj tko je u pozivni stale` stupio, raskidao je sroditeljskom ku}anskom zajednicom i u pozivu nalaziojednu novu obiteljsku zajednicu. Ono što je pojedini pri-padnik poziva posjedovao u gradjanskim i društvenimpravima i obvezama, imao je to s pomo}u i unutar svojepozivne zajednice. Izvan pozivne zajednice ìvjeti zna~iloje za prosje~noga ~ovjeka tadašnjega doba morati izvandruštvenoga poretka ìvjeti ... S takvom svezom objašnja-va se prema mojemu mišljenju ja~e i intimnije duševnoodnošenje tadašnjih ljudi prema pozivu, jedno duhovnoodnošenje ne samo u radu, ve} i u društvenoj zajednici, isamo s razloga toga što se pozivni stale` urušio, staridruštveni ethos izgleda nam danas ethosom pozivnim”.

Kao što je ispravnim, kako je to re~eno, da se baš tu stra-nu istakne (zbog ~ega smo izlaganja Tarnowljeva ovdjedoslovce reproducirali), isto bi tako bilo pogriješnim funk-cionalnu promjenu radnih ~inidaba zanemariti.Sociološki, problem }e biti onda razriješen kada nam uspi-je pokazati u pojedinostima kako obje te strane (funkcio-nalna mijena ~inidaba i oblici društveno-radnogaustrojstva) povezati, i kako obje ukazuju na ono što seho}e “mijenom u proizvodnim odnosima” nazvati.

dans la lutte concurrentielle, Bewaehrungim Wettbewerbskampf).

Te nove funkcije odgovaraju i ovdje iz-vjesnom novom du{evnom drànju. Nastajestremljenje prema uspjehu posve naro~itevrsti, koje je po svojoj biti dinami~kim, i kojeonoga stremljenjem prema uspjehu obuzetogstalno poti~e na sve sna`nije stremljenje.Du{a pokazuje sve vrline borbe, {to ih se izi-skuje u gospodarskomu prostoru konkuren-cije (espace économique de la concurrence,wirtschaftlicher Wettbewerbsraum): smio-nost, ma{tanje o drug~ijoj stvarnosti, sposob-nost psiholo{ke analize protivnika, sposob-nost razvidjanja, vje~na propitivanja u koje-mu suvislu stoji jedna stvar s nekom drugom,prepoznavanje kod svakoga ~injenja jednogadaljnjeg vidokruga mogu}nosti, predvidjanjeonoga {to je u sada{njemu djelovanjubudu}e, prestizanje danoga trenutka, neza-stajanje u postoje}emu, dokle god da je onostalo, ve} se stalno usmjerivati na {anse ~ijeostvarenje jo{ nije, ali koje su ipak za na{edjelovanje vi{e odlu~uju}e nego ono {to jeve} postalo - nezadràvanje dulje nego {to jeto potrebito pri sada{njemu trenutku jednostalno prestizanje samoga sebe.

Ali razvijaju se i poroci borbe (vices dela lutte, Kampflaster): bezobzirnost, lako-most, ~astohlepnost, kao i potpuno nestaja-nje svih ~isto-mislenih elemenata. Sasvim jeizvjesnom i dinamika uzmo`nosti; ni viteznije spram monahu ~isto-mislenim. Ali,ustremljenost svrsi od strane ~ovjekauzmo`noga nije bez daljnjega tako kontinui-ranom, niti tako podatnom op}emu razlaga-nju - prije je nestalnom i nesredjenom, onavreba povoljne prigode i nipo{to nije usu-stavljenom.

Potpuno je razvijenim takav mentalitet uspomenutim po~etnim razdobljima, kada~ovjek mora sam sve stvoriti: i poduze}e igospodarski prostor. Ne zatje~e se za to pa~eni{ta, nikakva zapre~ivanja niti pravila igre,koja u razvijenomu gospodarstvu u prinud-nomu obliku postoje. S pravom se te pionire

nazvalo gusarima, kojima su sva sredstva do-bra da se sam probije{, da sama sebe izdig-ne{. Njihova osoba, njihov imutak, njihovopoduze}e, sve je to jedno. Poriv postignu}a,poriv posjedovanja, poriv uzmo`nosti uzdiùse uzajamno. U takvim utemeljiteljskim tipo-vima, u Rockfellerima, u Vanderbiltima,etc.25, ìvi ista snaga i beskrupuloznost kao upionira stolje}â 15-oga i 16-oga, u JacquesaCoeura i Fuggersa.

Najmladjim je razdoblje integracija i kon-centracija poduze}a i kapitala, razdoblje po-tiskivanja samostalnih sitnih egzistencija ikroz to preobrazba cijeloga niza ljudi koji suranije samostalno raspolagali u birokrate iupravne ~inovnike, kojima nadredjeno sre-di{te dirigira i vodi ih. To zna~i, gledanosklopovno, izvjesno preobraìvanje strem-ljenja prema uspjehu iz buròaskoga indivi-dualisti~ko-dinami~kog du{evnog drànja ubirokratsko - i takva preobrazba zahva}a izv-jestan niz individua koji u najmanju rukuzbog svojega broja i svojega paradigma-ti~koga poloàja nisu bez zna~enja za cjelo-kupni proces.

Usporedno potiskivanju samostalnih eg-zistencija te~e po na~elima grupnih vezanostiuredjivanje trì{nih situacija, i to kako natrì{tu robâ tako i na trì{tu rada. Ta preo-brazba trì{ta radne snage preobli~uje svevi{e, premda samo laganim tempom, radnikaiz izvjesne neosigurane slobodne egzistenci-je u jednoga malenog ~inovnika 26 . Obje ve-like tendencije zna~e suàvanje prostora igreza borbu i uve}anje medija koji je podatanracionaliziranju, birokratiziranju. Odlu~iva-nje pojedinca biva kroz rastu}e racionalizi-ranje njegovoga djelovnog prostora igre od-stranjenim; ono {to prije bija{e ishodomborbe (aboutissement de la lutte, Ka-mpfergebnis), postaje upravnim djelovanjem


273

25Cf. bezbrojne primjere u Myersa, Geschichte der grossenamerikanischen Vermoegen (Povijest velikih ameri~kihposjeda).

26Sombart, Wandlungen des Kapitalismus (Pretvorbe ka-pitalizma), p. 33.

(action administrative, Verwaltungshand-lung). Samo {to odlu~enja postaju mogu}imvi{e u elementima vr{nih radnji. Ukupni eko-nomsko-dru{tveni prostor igre nali~i sve vi{eizvjesnom fluidu u kojem se medjusobnobori nekoliko tijela ustrojenih po na~elu veli-ke piramide, ali tako da je energija za borbu injezin intenzitet ve}inom usredoto~en u ma-njim vrhovima, do~im se {iroko podno`je pi-ramidâ sve vi{e i vi{e oblikuje kao mirno,udaljeno od borbe i podatno za upravljanje.

Moglo bi se pomisliti da se energija zaborbu u skladu s tim zgu{njava te da se tosna`nije u onim vrhovima i njihovim pred-stavnicima gomila. Djelomi~no to i stoji, ali sdruge strane, suprotivno tomu djeluju posto-je}e tendencije. Dinami~ki intenzitet “vrho-va” zaprije~en je s izvjesnim odlu~uju}eva`nim razdvajanjem funkcija (clivage defonctions, Funktionsspaltung) i, kao {to seto znade, razdvajanje funkcija dovodi pod-jedno do diferenciranja stremljenja premauspjehu. Nu, razdvajanje funkcija sastoji se usljede}em: u tzv. “herojskom razdoblju” ka-pitalizma postojala je izvjesna personalnaunija izmedju kapitalista i poduzetnika.Kapitalist bija{e podjedno voditelj, spiritusrector poduze}a. Kao posljedak bujanja pri-jeko potrebitih kapitalâ bivalo je sve manjemogu}im, da pojedinac ili njegova obiteljstavi na raspolaganje velike novce. To je izaz-valo izvjestan prijelaz od obiteljskog podu-ze}a (entreprise familiale, Familien-unternehmung) prema dioni~komu dru{tvu(société anonyme, Aktiengesellschaft). Tajproces, koji je u Americi daleko uznapredo-vao, provodi se u nas tek sada i sve opipljivi-je. To prije svega zna~i da raniji kapitalist po-staje posve automatski rentijerom, a funkcijuvoditeljstva preuzimlje poduzetnik. U pozi-ciju rentiera potisnuti kapitalist, ~iji se doho-dak prema toj tendenciji sve vi{e standardizi-ra, jest napadan primjer preobraìvanja izvje-snoga ranije dinami~kog stremljenja premauspjehu u stati~ku rentiersku ~isto-mislenost.Proces se, dakle, sastoji u tomu, da se ranijejedinstveno stremljenje prema uspjehu (u)

kapitalista-poduzetnika kroz izvjesno razdva-janje funkcija rascijepilo, ali se s tim i pre-svinulo. Kapitalisti~ki mentalitet veleobrtnihsatnika, koji je samo uzmo`nosti bogatstvaradi bio djelatan, potiskuje se najprije u po-zadinu, zatim stabilizira. Problem, kakve seoblike ~isto-mislene svijesti moè u rentier-sku egzistenciju koordinirati, izranja ponov-no na povr{inu.

Ali, jo{ uvijek ostaje poduzetnik (koji jeprije mogao, {to je ovisno bilo o okolnostima~estotnim, biti ranijim posjednikom), i nje-govo }e se stremljenje prema uspjehu zacije-lo pokazati u uve}anoj potenciji kao ne{to {toje ~isto dinami~kim. Zapravo, on je ude{enna uve}avanje {ansi za djelotvorbenost({irenje uzmo`nosti) svojih vlastitih, kao ionih poduze}a na ~ijem ~elu stoji; njegovafunkcija ostaje inicijativa, voditeljstvo, kor-milarenje. Nu, puno va`nijim nego vrline zaborbu postaju sposobnosti ustrojiteljske (ca-pacités d’organiser, Aufbauensfaehig-keiten). S tim {to ta dinamika voditeljstva ikormilarenja nije izravno skop~ana s uve}a-njem posjeda (u najmanju ruku ne u istojmjeri kao prije), dobiva dinamika izvjesnutendenciju prema postvarenju (réification,Versachlichung). Rad se izvodi uz ve}i in-tenzitet i uz èlju za borbom, ali je smisle-nom svrhom, {tovi{e feti{om, postalo podu-ze}e. Ono {to je dinami~ko-borbeno postva-ruje se ovdje i time, {to zapravo voditeljstvoda{to nije u jednoj ruci, ve} se povjerava gre-mijima korporativnim.

Takva je sveza i zbog toga vrlo va`nom{to promjene i razdvajanja funkcija, kako miovdje moèmo posvema opipljivo vidjeti,mogu i u smjeru postvarenja, doti~no ovdjebez sumnje u smjeru izvjesnog “oplemenji-vanja” (ennoblissement, Veredelung) strem-ljenja prema uspjehu i poticanja na rad (insti-gations au travail, Arbeitsantriebe) silnodjelovati. Dovede li se takvu misao do skraj-nosti, dolazi se do zaklju~ka, da gospodarskiproces moè kroz odgovaraju}u mijenu pro-stora djelovanja i kroz ras~lanjivanje novihfunkcija (démembrement de nouvelles fonc-


274

tions, Ausgliederung neuer Funktionen) iljudsko-du{evne motivacije povratno preobli-kovati.

Ba{ primjer {to ga se analiziralo imao jena taj na~in zada}u in concreto pokazati,kako se u suvislu s preobraìvanjm izvjesno-ga “poziva” (voditelja poduze}a) s mijenomnjegovoga polja djelotvornosti, njegove funk-cije, mijenjaju i oblici stremljenja prema usp-jehu te kona~no odnosnomu obliku strem-ljenja i pripadaju}i tip ~ovjeka. Ali, primjerne bi bio jo{ dostatno iskori{tenim, ne dostat-no korjenito analiziranim, ako se ne bi uspje-lo i sklopovno na~elo iskazati, koje je upromjene uklju~eno. Na~elno odlu~uju}e zavrst i narav promatranih pretvorbi u podru~judu{evnoga jest naime jo{ i to, da li doti~nipojedinac, da li doti~ni poziv u danomu tre-nutku u po~elima prostora borbe ili po~elimabirokratiziranoga prostora postoji.

Nadalje, dolazi do podudarnosti (corre-spondances, Entsprechungen) izmedju raz-li~itih oblika stremljenja prema uspjehu imogu}ega tipa kulturalnoga (type culturelle,Kulturtypus), koje smo ranije samo na poje-dinim mjestima mogli nagovijestiti. Na{ jezadatak, iz tih nazna~enja jedinstvenu slikuskicirati.

11. STREMLJENJE PREMA USPJEHU- TIP ÔVJEKA - KULTURALNI TIP

Kategorije, u kojima smo ranije du{evnodrànje i kulturalne tipove jedne s drugimapovezivali, bile su kategorije statike i dinami-ke. Vidjeli smo, da postoje stanovite funkcio-nalne i pozivom oblikovane grupe, koje su izsvoje vrsti stremljenja prema uspjehu za izv-jesno stati~ko du{evno drànje, izvjesnu~isto-mislenu kulturu, predodredjene. Napodlozi dosada{nje analize nadavala su sesami od sebe tri tipa stati~koga pozivom obli-kovanoga ~ovjeka: statika obrtnika, rentiera iona u birokrata.

To~no tako nadaju nam se sami od sebetri tipa dinami~kih ljudi: a) ~ovjek uzmo`no-sti, b) borbeni tip u slobodnoj konkurenciji,

c) postvareni tip vezane konkurencije.Uop}e, ne moè biti ni govora o tomu, da titipovi obuhva}aju, ma i pribli`no, mogu}umnogostrukost, koja se tu nadaje. Prije }e bitirije~ o tomu da se tipove koji su ranije iz ana-lize proiza{li skuplja i su~eljava. To~na anali-za morala bi korak po korak konkretne dife-rencije ~isto-mislene razmotrivosti rentiera,birokrata i obrtnika razlu~iti. Mi }emo sesamo na analizu jednoga takvog tipa, a i tosamo u naznakama, ograni~iti, ali }emo iza-brati za budu}a problematiziranja najva`nijislu~aj, obilje`je birokratskoga du{evnogdrànja. Va`nom je analiza birokratskogastremljenja prema uspjehu i k tomu pripada-ju}ega oblika du{evne statike ve} s razlogatoga {to upravo birokracija danas sve vi{e na-preduje, kao i s razloga toga {to je ba{ ona uzna~ajnoj mjeri na{om sudbinom. Ali, ako jetomu tako, onda nije bitnim svidja li nam seto ili ne, ve} pitanje moè biti samo u tomukoje }emo pozitivne strane te situacije mo}izadobiti, koje sastojke uve}ati, koje zapri-je~iti.

U tomu smislu, moralo bi se u prvomuredu osebujnu narav sigurnosti birokratske(“karijera”) u njezinoj svojstvenosti analizi-rati. Mi }emo to za sada poku{ati kroz izvje-snu usporedbu sa sigurno{}u i statikomsvojstvenim za obrtnika. Birokrat se razliku-je od obrtnika po tomu 1. {to stoji u osobnimodnosima ovistnosti (premda i ti trebaju bitijo{ postvarivani). Suprotivno tomu, za obrt-ni~koga je majstora relativna neodvisnostsvojstvenom. Osobne ovisnosti oblikuju ìvot~ovjeka koji se èli probiti u spletu birokrat-skomu, i to u takvoj mjeri intenzivno, da bi ses pravom moglo re}i, da ne postoji sredstvauzmo`nosti s kakvim bi se moglo ~ovjekavi{e u vlasti imati, nego kroz sklop karijere.Ne homogenizira se reagiranje i ne ~ini ga seprora~unljivim samo kroz aprirorno stupnje-vanje podjeljivanja nadle`nosti i zadataka,ve} se i du{evni habitus, to moralno uvjere-nje uskladjeno s propisima, uredjuje djelo-mi~no svjesno, djelomi~no nesvjesno. Nu,ba{ se u tomu i sastoji zna~ajna razlika biro-kratskog racionaliziranja naspram prora~una-


275

tosti primjerenomu racionaliziranju u eko-nomskoj sferi. U sferi novca naime moè psi-hi~ki i eti~ki red motiva, s kakvima i u kakvi-ma pojedinac svoje radnje provodi, ostati svedo stanovite granice ravnodu{nim. Va`nim jesamo to kako i da li su-ugovornik racionalnoprora~unljivo reagira. Ali, tako ipak nije biro-kratski racionalizirano djelovanje neodvi-snim od moralnosti. U stabiliziranim vreme-nima, kod prevlasti stanovitoga sloja, moèse dapa~e govoriti o izvjesnoj “propisimaprimjerenoj moralnosti” u ~inovnika. Tamogdje se u prostoru borbe medjusobno borivi{e moralnih uvjerenja a gospodstvo se svo-di na koalicijske sklopove, vrijediti }e i u~inovni{tvu razli~ita strujanja u vremenumogu}ih moralnih uvjerenja, ali }e ta bivatisamo zatupljena, mediatizirana, jer naj-vi{ljom je vrlinom ~inovnika postati tijelomupravno-izvr{itbenim (corps exécutif, Voll-zugskoerper) a da ne dopusti da do izraàjadodju politi~ka nagnu}a volje u podru~ju dje-lovanja slu`benoga (impulses de la volontédans la sphère des actions officielles,Willenimpulse in der Sphaere der Amts-handlungen). Moralno uvjerenje primjerenopropisanomu obrascu teìti }e u takvimslu~ajevima izvjesnomu uzajamnom neutrali-ziranju razli~itih politi~kih htijenja, i to u ko-rist izvjesnoga osebujnog realizma27.

Zapravo - to mora u korist birokratskihmogu}nosti jednako tako biti utvrdjenim, kao{to je obvezatnim negativne strane i opasnostod toga ìvotnog oblika razraditi - gotovo dase ne imade usmjerenja za stremljenje premauspjehu, koja u toliko priti{}u prema jedno-mu naro~itom realizmu, kao {to to ~ine ten-dencije prema uspjehu u stoèru birokratsko-mu. Ne previdja se, da takva “pretjerana pri-stranost” (impartialité excessive,Ueberparteilichkeit), takav iznudjeni reali-zam (réalisme extordue, erzwungeneSachlichkeit), postaju vrlo ~esto irealizmom(irréalisme, Unsachlichkeit), te se u takvimprigodama s pravom smatra, premda je for-malno nedodirljivom, da ipak postoji u tomupodru~ju stanoviti pritisak za zauzdavanje sa-movolje (dépasssement de l’arbitraire,Ueberwindung der Willkuer), i tako u kri-ti~nim trenutcima vremena, u trenutku kadamomenti samovolje uzimlju maha, moèto~ka u kojoj se poredak kristalizira ba{ utakvim ìvotnim krugovima postojati. Ovdjeje jo{ za primijetiti, da se u takvim relativnood borbe ispra`njenim prostorima dru{tveno-ga spleta u~vr{}uju oni vi{e ili manje odklo-njivi pojednostavljeni uzorci radnji i oblicimi{ljenja, ali i oni ìvotni oblici kakvi su izjednoga povijesno-dru{tvenoga poretka rela-tivno najlak{e prenosljivi u neki drugi.Ukazujemo odmah na okolnost relativno lakeprenosljivosti birokracije iz jednog sustavavladateljstva u drugi; premda se ni takvo pre-na{anje nipo{to ne provodi bez trvenja, to je uusporedbi spram nekih drugih oblika dru{tve-nih skupnosti (collectivités sociales, sozialeGruppen) prijelaz birokracije lak{e provesti.Tajna takve lak{e premjestljivosti leì utomu, {to kroz to birokratiziranje i apriori-sti~ko stupnjevanje klju~ne pozicije u tompodru~ju imadu golemo zna~enje. S tim {to jesplet iz po~etka tako izgradjen, a da politi~kavolja postoji samo u voditelja politi~koga asvi drugi se takoreku} unaprijed odri~u odlu-ka politi~ke volje koje su temeljne i kojesmjerove odredjuju, nastaje izvjesno uìvlja-vanje (habitualité vivante, Eingelebtheit) uto tkivo poslu{nosti (trame d’obéissance,Gefuegigsein), koje za sobom ostavlja nei-


276

27Izvjestan moral birokratskog koji postaje autonomnim

moè ve} zbog toga nastati, što je birokracija u velikimdruštvenim mijenama posljednjega stolje}a zapravo jedi-nom preostalom vlaš}u, la seule puissance permanente -kako se to ina~e nazvalo. Relativna zatvorenost i kontinui-tet skupine - to odgovara sociološkoj pravilnosti - jest ubitnomu zajam~enje stabiliteta s normama uredjenoga po-retka. Baš u Francuskoj gdje je osciliranje politi~kogaravnovjesja od Velike Revolucije dovodilo do najkorjeniti-jih promjena, gdje je ~ovjek prešao od monarhisti~kogaabsolutizma Revoluciji, od Konventa Direktoriju iCarstvu, od tamo preko vladateljstva bourbonskoga, pre-ko kralja Louisa Philippea do Druge Republike i doDrugoga Carstva, i od tamo premetnuo se do Tre}eRepublike, nastala je birokracija unato~ okolnosti, što jesvaki od tih ustroja svoje slu`benike vješao, bez bitnihpromjena, a ista osobna garnitura opsluìvala po~esto trido ~etiri dràvna i vladavinska oblika. Vaì li takva ka-rakteristika slu`ni~ke birokracije za upravo ocrtano doba,to se moè ve} 30-ak godina govoriti o duhovnomu prodo-ru društvenoga pokreta u birokraciju. Imanentne tenden-cije sku~ivanja bile su od izvana zakrivane i ometane. Usvezi s ovom primjedbom poglavlje o birokratima u PaulLouis, Les types sociaux chez Balzak et Zola.

skorjenjive tragove u ~inovni~kom mentali-tetu. O nuzpojavama ne }emo ovdje govoriti,o jednoj tako ~estotno doìvljenoj stvari, daneizìvljenost normalnoga potvrdjivanja vo-lje u onim pravcima si daje maha, gdje jo{kakva mogu}nost za to postoji. To {to onaj tip~inovnika, koji je prema gore pokoran a pre-ma dolje tiranin, i koji svoje nagoneuzmo`nosti bez osje}anja za najmanjuva`nost propitljivih okolnosti prepu{ta svoje-mu pod~injenomu osje}ati, jest op}enito poz-nato. Dok obrtnik - da se vratimo na na{ iz-vori{ni primjer - moè u mnogostrukimìvotnim odno{ajima i u radnom stvaranjusvoj poriv za djelatno{}u izìviti, i tako vrlorijetko postaje “tiranskim”, potka vladateljst-va (trame de dominance, Dominierendsein)osobnih ovisnosti u onomu {to je birokratskojest takoreku} osna poluga dijalektike du{e,koja nastoji one napetosti, koje nastaju iz tihovisnosti, sad ja~ati, sad zauzdati.

Mogu}nostima obuzdavanja iz podru~jakarijere izviru}ih du{evnih napetosti pripadapravo oblikovanje “slobodnoga vremena”~inovnika. Postojanje takve svojstvene po-javnosti kao {to je to “slobodno vrijeme”,koje je takodjer potpuno uredjeno, odnosi~inovnika u ve}u blizinu sklopovnomupoloàju radni{tva. Istinski obrtnik, naime iistinski trgovac isto tako, kao i istinski {egrt,ne poznaju da{to slobodnoga vremena. Upotpuno vlastitomu dosegu odgovornosti dje-latan ~ovjek ne moè djelotvornost i strem-ljenje prema uspjehu vremenski omedjiti. Onne moè ni sasvim odlu~no rastavljanje iz-medju “javnoga” i “privatnoga” provesti. Tabirokratima dana mogu}nost odvajanja ure-dovnoga od privatnoga, uredovnoga vremenaod slobodnoga vremena, imade svoje nedo-statke i prednosti. Prvomu pripada sigurnonejedinstvenost njegovoga svijeta. Svoje za-nimanje iz uredovnoga vremena ne nastavljaon nipo{to jednoobrazno u svojim djelatno-stima u slobodnomu vremenu. @ive}i u dvaìvotna svijeta, mora on takoreku} imati dvi-je du{e. To nipo{to ne vaì za obrtnika, kojise dodu{e, takodjer, od rada odmara, nu svedotle dok se svijet jo{ uvijek nije rije{io mi-

lieua obrtni~koga, njegovo je djelo i njegovoopu{tanje puno pregledljivijim i organisti~ki-jim utkano u splet cjelokupni. Odmara seobrtnik, ali u svojemu slobodnom vremenune ulazi on ni u kakav drugi svijet.

Ta razlikovnost nije uostalom u suvislu sproblemom slobodnoga vremena, ve} s na-ravlju podloge rada (nature du substratum detravail, Nature der Arbeitsunterlage). Takvomotri{te pribliàva sklopovno egzistenciju bi-rokrata onoj radnika, za razliku od egzistenci-je obrtnika. Radnik i ~inovnik dobivaju zadat-ke, koji su djeli}i u kakvoj za njih ve}inomnepregledljivoj cijelosti. [to niè na stupnjuhierarhijskoga pojedini ~inovnik stoji, tobliìm je on u toj svezi po svojoj radnoj sud-bini radniku. Ispra`njenost kruga zadataka(vidage de significations du cycle de tâche,Sinnentleertheit des Aufgabenkreises) 28

stvara stanovite sklopove duhovnosti, koje -opetoma dijalekti~ki - teè k svojemu po-ja~avanju u svakodobnici (bezmislena sa-njarenja u gostionici i u kr~mi postaju potre-bom) ili prema nadoknadjivanju (compensa-tion, Ersatz).

S tim dolazimo do jedne bitne to~ke upra-vo prijedjenih razmatranja. Dvojnost javnogai privatnoga, radnoga vremena i onoga slo-bodnoga, ìvotnoga kruga u uredovnom pro-metovanju i ìvotnoga kruga u neuredjenomudru{tvenom prostoru pribliàvaju birokrate iradni~ki mentalitet izvjesnomu sugledu dva-ju svjetova (aspect bisséculaire, Zweiwelten-ansicht). Ta je du{a tako sklopljena da teìono {to joj se u izvjesnom svijetu ne pruà,nadoknaditi u drugomu. A i ina~e, ~ovjek jesklon ono {to ne moè u ovomu svijetu imatiu kakav zami{ljeni nadsvijet snovâ projicira-ti. Ovdje u birokrata, takvo dvojstvo odraàvase u podru~ju svjetovne postojanosti (imma-nence séculaire, Weltenthaltensein); ono {tou podru~ju rada ne dobiva, nastoji si ~ovjek u


277

28U takvomu suvislu postaje sve više va`nim da se modernenamještenike u njihovim sudbinama promotri. “Izlokanostsadràja duhovnoga”, o ~emu govori Speier (p. 604.) jestu njihovoj djelatnosti pozivnoj mo`da najišre uznapredo-vala i kroz to postaju}i mentalitet.

svijetu slobodnoga vremena stvoriti. Tako na-stupa pored te jedne mogu}nosti (da se nedo-statnosti pozivnoga ìvota, koje izvjesnu bez-voljnost iznudjuju, u obli~ju izvjesnoga sa-njarenja, isto tako u slobodnu vremenuproduè jedan drugi put): od slobode htjetisve ono imati, {to radni dan nekomu uzima.Ono {to je najdublji pjesnik ~inovni~kogamentaliteta, oblikovatelj ìvota malenih egzi-stencija, Charles Louis Philippe, bio rekao oljubavi: “L’amour, c’est tout ce que l’on n’apas “, vrijedi i za ukupno uobli~avanje dru-goga svijeta toga vrijednog ~inovni~kog tipa.Taj drugi put nadoknadjiva~koga vrednova-nja slobodnoga vremena naspram svakodob-nici jest velika kulturalna mogu}nost ~isto-mislenosti ~inovni~ke. Poznaje se takve ga-nutljive ljudske tipove, koji ili kao radnik ilikao ~inovnik nasuprot sanjalici iz slobodno-ga vremena stvaraju svoj pravi svijet. Od jed-nostavnije mogu}nosti posve}ivanja svojimmalim strastima u slobodnomu vremenu, jed-na ljestvica vodi vi{ljim oblicima razrje{a-vanja toga ìvotnog problema. Tu se nudedva bitno razli~ita oblika, dva puta kultural-noga uobli~avanja slobodnog vremena kojepreostane nakon rada. S pomo}u jednoga odtih putova nastoji se produbiti ono {to radnasvakodobnica fragmentarno i rudimentarnonudi: produbljeno stru~no znanje o tomu {tose u radnoj svakodobnici ~ini jo{ boljeuzmo}i i s jo{ jednoga vi{ljeg motri{ta uvid-jati. Specijalist biti }e jo{ bolji specijalist ihtjeti }e onaj jaz {to ga dana{nje radno dje-latni{tvo stvara prevladati tako {to svoje spe-cijalisti~ko znanje sve vi{e utemeljuje u svo-jemu vlastitom smjeru. Drugi put imade izra-zito nadoknadjuju}e obilje`je. On }e uslobodnomu vremenu ba{ ono imati {to ~ov-jek ina~e ne imade: ako je radno vrijeme posmislenosti zasebno, onda bi trebalo studi-ranje ili ìvot u visokomu stilu, putovanjâ ilutanja, upoznavanje ljudi i samo-razvoj vo-diti k dopunjavanju.

Jo{ bi bilo puno toga u tom smjeru za ka-zati. Nu, u tomu suvislu, rije~ je samo otomu, da bi se moglo, {to ovdje i jest kriti-

~nom to~kom (point de tournant, Um-schlagspunkt), ukazati na ono {to je crux(bitnim) u povezanosti naizgled izoliranihproblemâ, pokazati sklopovne probleme, u~ijemu se smjeru kulturalni problem u svezi smodernim gospodarskim problemom moèsvojemu rje{enju pribliìti. U tomu lancuproblemâ jest pitanje iskoristljivosti iuobli~ljivosti ~isto-mislenosti birokrataodlu~uju}im. Jer, posve smo jasno vidjeli,kako mnoge tendencije pridonose nestajanjutakvoga tipa ~ovjeka i k tomu pripadaju}eìvotne situacije u sve ve}oj mjeri. Nije, da-kle, bitnim da li nam se takav razvoj svidja iline; pitanje je postavilo pred nas jedan drugi,dru{tveni, proces. Prigovarati ovim svekoliko~estotnim pojavnostima i podru~jima propa-danja bitka ~inovni~koga nije na{ postulat,ve} je na{im postulatom da se, {tovi{e, pozi-tivne mogu}nosti sve pa`ljivije oslu{kuje.Tko to to~no promotri, zapaà da{to da su setu ve} i po sebi sna`ne promjene dogodile.Kada se pomisli na ~inovnika, ne }e nam vi{epasti na pamet samo pra{njavi po{tanski taj-nik u nekomu malenom mjestu: birokracijapoliti~ka i ona gospodarska, a jo{ i vi{e ose-bujna birokracija voditeljska, i drugi u tzv.mje{ovitim poduze}ima, pokazuju izvjesno{iroko polje varijacije, kojega bi se moglokako istraìti tako i po volji oblikovati u nje-govim pozitivnim mogu}nostima - u najma-nju ruku puno dalekose`nije nego {to je todosada bilo slu~ajem.

12. FLEKSIBILITET STREMLJENJAPREMA USPJEHU U SMJERU DRU-[TVENE DIFERENCIJACIJE

Nakon ovoga excursusa u podru~je kul-turalnih u~inaka razli~itih oblika stremljenjaprema uspjehu vra}amo se na{oj glavnojtemi. Kako smo prije toga poku{ali fleksibili-tet stremljenja prema uspjehu u smjeru povi-jesti na kakvomu primjeru slijediti, ostajenam samo jo{ uostalom fleksibilitet strem-ljenja prema uspjehu, kao i s njim suvislo po-vezane du{evne pojavnosti pratiti u dimenzi-ji dru{tvene diferencijacije (différenciationsociale, soziales Unterscheiden). Vrijedi po-


278

kazati da se stremljenje prema uspjehu uistomu gospodarskom sustavu, na istomupovijesnom stupnju, mijenja, da je elasti~no.I ovdje treba samo jedan primjer predo~ivatisve ostale. O fleksibilitetu tipi~nih pobudâ(porivâ), koje pojedince navode na gospodar-sko postignu}e, treba biti pokazano, da su,op}enito, pobude za radno postignu}e na raz-li~itim to~kama gospodarskoga spletarazli~ite.

Sociolo{ki ne{kolovan ~ovjek mogao bipomisliti, da bi se pobude koje nekoga kak-vomu gospodarskom postignu}u, doti~nostremljenju prema bilo kakvomu uspjehu na-vode, trebalo potpuno subjektivno i isklju-~ivo iz najosobnijega du{evnoga sklopa poje-dinca obja{njavati. Suprotivno tomu, pokazu-je i jedno ma i najpovr{nije promatranje da sumogu}e pobude zbog ~ijega djelovanja netkopostiè radni u~inak i stremi prema uspjehuzapravo uvelike tipi~ne pobude i da se spomo}u njih izvjesno dru{tveno diferencira-nje moè pokazati.

To }e re}i da }e okolnost da li se radi,za{to se radi, da li se i kakvomu se uspjehustremi, biti komu ponajvi{e pribliènom krozonu uìvljenu motivaciju, kakva se u vlasti-tomu sloju (couche sociale propre, eigenesoziale Schicht) u~vrstila, u onom sloju koje-mu se moè biti pripisan. Nu, razvija li se pi-tanje jo{ i dalje, i postavlja li se iz ranije samoempiri~ki dokazljive odredjenosti milieuomjo{ i kakav sklopovni problem, vrhu kojegase ~ovjek pita, za{to se u ovomu sloju ovak-ve, u kakvomu drugomu sloju onakve tipi~nemotivacije u~vr{}uju, onda postaju te korela-cije koje treba prihvatiti kao proste okolnostiponovno obja{njivim: iz naslagivanja odno-snih slojeva u procesu dru{tvenomu i onomuproizvodnomu postaju prili~no jednozna~norazumljivim prosje~ni motivationis modikoji se u onomu procesu stabiliziraju.

Max Weber29 jest jednom poku{ao na~ini-ti pregled odlu~uju}ih pobuda, odlu~uju}ih

poriva, kakvi mogu gospodarskomu djelo-vanju voditi. Razvrstavanje porivâ ka gospo-darskom djelovanju bija{e samo onda primje-reno provesti kada se u smislu diferenciranjadru{tvenoga poduzimalo. Porivi k djelovanjugospodarskomu (u razmjenskomu gospo-darstvu) variraju - prema mnijenju MaxaWeber - ve} prema smje{tenosti subjekta uprocesu proizvodnomu. Tomu motri{tu adek-vatno, razlikuje M. Weber tri skupine subje-kata:

1. Ne-posjednici.

2. Izobrazbom-povla{teni, ~iji stupanj izobraz-be u skrajnjoj liniji opet povratno djeluje ina posjed.

3. Oni koji su sudionicima u {ansama stjecatelj-skih poduze}a.

Mi èlimo od njegove podjele krenuti, aline bez nastojanja da ju modificiramo i,mo`da, ne{to zornije uobli~imo. Namjestogornjih skupina èlimo mi sljede}u, u bitno-mu s ovom podjelom usugla{enu, ljestvicupostaviti:

(a) Najamni radnici.

(b) Tzv. stru~no-{kolovana inteligencija, koja jeve}inom zaposlena kao ~inovnici i tehni~kivoditelji.

(c) Pojedinci angaìrani u poduze}ima kao ka-pitalisti~ki posjednici ili voditelji poduze}a.

Prva kategorija radi:

alfa) jer ni sebe samoga ili obitelj ne èleizloìti riziku nezbrinutosti,

beta) ili pak, kao popratna pojava, moè uobli~ju izvjesno nesvjesne motivacije do}iu obzir i uìvljenost gospodarskoga stje-cateljskog rada kao oblika ìvota 30 .


279

29Cf. M. Weber, Wirtschaft und Gesellschaft, p. 60. Mi repro-

duciramo ta njegova razmatranja, jer su takva da u naše sve-

ze pripadaju i jer su najboljim primjerom za društveno dife-

renciranje motivacija za uspjeh i rad.

30Ovdje se mora i sve one slu~ajeve ra~unati, u kojima tradicio-nalisti~ki uìvljene motivacije - posve osobito one koje iz reli-gije vuku podrijetlo - etiku poziva odredjuju. Tako kao tipi~anprimjer Tarnow (p. 375.) nazna~uje Lutherove rije~i, s kojimaovaj radost nabo`ne sluškinje u radu ocrtava na na~in kako toslijedi: “Jedna siromašna sluškinja imade radosti u srcu temoè re}i: pospremam krevet, metem ku}u. Tko je to zapovije-dio? Zapovijedili su mi to moj gospodar i gospodarica. Tko jenjima toliku vlast nada mnom dao? To je Bog u~inio. Eh, takoto mora uistinu biti da im ne sluìm samo ja, ve} i Bog na nebu,te da Bog to povladjuje. Kako onda mogu biti još blaènijom!”. Kolikogod da su te izreke karakteristi~nim za religiozni “ethosrad”, to sociolog mora ipak ne pred jasno izraènim motivimazastati, ve} samo pred samom Instancijom koja sve pokre}e.Naša sadašnja situacija pokazuje dašto najjasnije, da se takvereligiozne motivacije tamo gotovo samokretno raspadaju gdjedruštveni prostor i radni okoliš to više ne omogu}uju.

Jednom rije~ju, kao motivacija k djelat-ni{tvu gospodarskomu dolazi u obzir u pros-jeku kod prve kategorije ili pritisak nastao izìvotne, ili izvjesna vrlo ~estotno tupa uìv-ljenost.

Za drugu kategoriju, onu stru~no-{kolo-vane inteligencije, dolazi kao motivacija zarad u prvomu redu ~astoljublje u obzir, ukoli-ko se stremljenje prema pogodnostima vrhuosobnih prihoda od stjecateljstva, koje se tunudi prihvati kao odredbenicu bitnu.

Ve} iz te opreke proizlazi da ljudi, odred-jeni samo sa svojim dru{tvenim obita-vali{tima, pa~e niti ne dopiru do izvjesnihmotivacija, drugi opet pak niti ne dolaze upoloàj iz najjednostavnijih i, u tomu smislu,najprimitivnijih motiva djelovati i postignu}aostvarivati. “Slobodni” radnik, nalaze}i se narubu nu`de, niti ne pomi{lja na to da postojemotivacije koje su pristupa~ne samopovla{tenim stru~no-{kolovanim intelektual-cima, pa s tim ni na to da tjeran ~astoljubljemèli biti djelatnim u poslu i stvarati. Nu,obratno pak, istodobno to zna~i da s obrazo-vanjem povla{teni kao izravni poriv uglav-nom poznaje samo ~astohleplje (jer, u njego-vomu ìvotnom krugu ~astohleplje jest pros-je~nom motivacijom), te da je skrajnjenesretan kada ga okolnosti na to prinudjuju,da bude djelatnim u radu koji nije u smjerunjegovoga ~astohleplja, da je nesretan kada jeba~en natrag na najprimitivnije i najiskonski-je motive radne uspje{nosti, na motiv da nad-vlada dru{tvenu neosiguranost. Sa sklopov-nim promjenama, {to smo ih netom iskarak-terizirali, usko je povezana okolnost dapoglavito ne{kolovani radnik gotovo niti nedoseè do toga u svoj rad uop}e “~ast uk-lju~iti”. Jednom, budu}i da njegovi zadacipostaju sve nesmislenijim i budu}i da ìvotniodnosi, sve dok vlada nu`da pa~e nikakvudrugu motivaciju niti ne dopu{taju, osim datimaha bijegu od takve nu`de. Izvjestnim jedaljnjim posljetkom takve okolnosti da on,sve dok moralno uvjerenje u njemu jo{ po-stoji i sve dok potreba za dostojanstvom unjemu jo{ ìvi, to mora nastojati u drugim po-

dru~jima nego {to je rad o~uvati, a svo dosto-janstvo }e mo`da u podru~je politike pohra-niti. Kada bi se poèljelo u smjeru takvih od-nosa i dalje nastaviti, moglo bi se lako poka-zati koje osebujne zakonomjernosti odredjujumijenjanje i pomicanje u nagla{avanju vri-jednosti od jednoga podru~ja prema drugo-mu; moglo bi se pokazati gdje treba traìtirazloge zbog kojih u stanovitim epohama i ustanovitim slojevima ~as se rad ~as se politi-ku, etc., kao precijenjene doìvljava, a moèse pri tomu opet dokazati, da ~ovjek nastoji,sve dok je podru~je njegovoga bi}a zbogsklopovnih promjena li{eno za njega svakogasmisla, prenijeti ove nutarnje vrijednosti udruga podru~ja.

Kao tre}i dru{tveni sloj, koji je iz svojihvlastitih motivacija na gospodarsku djelat-nost potaknut, treba spomenuti grupu vodi-telja poduze}a i onih koji imadu udjela u do-bitku. Kod takvih, pokraj poja~anih {ansa zapotro{nju kao svrhâ stremljenja, dobiva nava`nosti uglavnom i mogu}nost da }e se na-gone uzmo`nosti zadovoljiti. Tu grupu ljudi(uglavnom poduzetnici) poti~e na postignu}ejo{ i, osim svega, sui generis motiv “potvr-djivanja”.

Jednom rije~ju, to su ljudi uvijekdrug~ijega dru{tvenog poloàja u kojih jetipi~nim da im se ~astohlepnost, i drugi ljudiu kojih je tipi~nim da im se nagon zauzmo`nost, razvijaju kao motivacija te mogupostati prevladavaju}im motivom stremljenjaprema uspjehu. Inènjer, ~inovnik, na tipi~anna~in su ~astoljubivi, veleobrtni vodja jestgramziv uzmo`nosti. I ovdje bi morale onemotivacije, koje u podru~ju rada ne mogu vri-jediti, ili nestati ili biti u drugim podru~jimadjelatnim. Uzmo`nosti èdan u prostoru po-stignu}a gospodarskoga moè biti samo go-spodarski vodja, a razvijanje nagona zauzmo`no{}u ne moè{ si unutar izvjesnoodredjene pozicije dopustiti; ali, kada seuzmo`nost jednom dosegne, to ju dalje nosei promi~u sile prostora djelotvorbenosti.Potencijalno se uzmo`nost u èstinu pretvara.


280

Ne treba se pak svemu nare~enomu doda-ti i izrijekom, da nije sporednom okolnost dali ~ovjek u radu, u postignu}u, uspijeva iz po-rivâ koji iz neposredne nu`de izviru, ili iz po-rivâ ~astoljublja, ili nagona za uzmo`no{}u;jer oblikovanje “~ovjeka cjelovitoga” koji jeu sredi{tu svega, ovisi od u njemu naj~estot-nije razvijene tipi~ne motivacije. Kako go-spodarski pozivni rad nije nikakvim uspje-hom prigodnim, to s njim povezani motiviuvijek isponova djeluju u~inkovito na poje-dinca i nalaze mjesto u njegovoj du{i. S raz-loga toga utvrdjuje se poziv, to~nije mjesto utkivu gospodarskomu, vi{e ili manje korjeni-to u bitnosti ~ovjeka. Ne samo da je vidokrug~ovjeka ovistan o njegovomu dosegu u~inko-vitosti i o naravi njegovih ambicija, ve} otomu ovisi i formalna tendencija oblikovanjaonoga {to u drugim okruènjima ìvota su-sre}e.

Kada se naposljedku zapitamo, {to je izto~noga znanja o stupnjevima fleksibilitetastremljenja prema uspjehu za nau~iti, èlimoodgovoriti:

A. Radius u~inkovitosti preobraìvanja go-spodarskoga i preobraìvanja dru{tveno-ga imade tendenciju biti to~nije odredlji-vim. Ona prije svega na~elna tvrdnja dagospodarstvo ~ovjeka oblikuje, da nasdru{tvo uobli~uje, dobiva jedno sve ve}epotvrdjivanje, {to se konkretnije analize utomu pravcu poduzme. Mora se u takvimpojedina~nim analizama sve jasnije raz-radjivati kako se sam sebi prepu{teni tijeku~inkovitoga djelovanja preobrazbe go-spodarske odràva na oblikovanje ljudi.Samo kada ~ovjek sklopove u sebi samo-mu prepu{tenom procesu promatra, mo}i}e smisleno ono {to je modificiraju}e i re-guliraju}e zahvatiti. ôvjek mora temelj-ne tendencije sila, njihovu sposobnostmodulacije, kao i njihove stupnjeve gib-kosti upoznati, da bi se tada iz slobodno-ga djelovanja uradilo sve ono {to jemogu}im u pravcu oplemenjenja ili post-varenja motivâ. Tijekom na{ega istra-ìvanja vidjeli smo primjere za to da na

mjesto izvjesne motivacije koju bi se ima-lo eti~ki ni`ljom ocijeniti, moè izvjesnavi{lja nastupiti. Tako je sam gospodarskiproces u ponekim situacijama kod gospo-darskoga vodje na mjesto motivauzmo`nosti postavio motiv onoga {to jeobjektivno. Izvjesna pedagogika gospo-darska morala bi si sve jasnije postavitiza zadatak upoznati prostor u~inkovitosti,za kojega se ~ovjeka odgaja. Samo izvje-sna povezanost sociologije i pedagogikemoè oba rada smislenim u~initi. Abstra-ktne norme bez obzira na ìvotni prostorne mogu nam pomo}i, ve} norme koje suza konkretni prostor mogu}im. Normenepovezane s konkretnim ìvotnim pro-storom mogu samo “izgradjivanje”polu~iti, te s pravom nije modernim ljudi-ma ni{ta postalo tako mrskim kao to “iz-gradjivanje” koje se, budu}i da samo sebia priori sve putove zaprije~uje, zabavljasa subjektivnim podru~jem ugadjanja. Utomu {to vi{e ne èlimo tu vrst normi leìveliki moralni napredak modernoga~ovje~anstva.

B. Da smo do sada stvar tako postavljali, kaoda gospodarstvo oblikuje ljude, ali ne iobratno, dogodilo bi nam se to s razlogatoga {to smo bili htjeli jednom posvemadosljedno tu stranu medjusobnih odnosaslijediti, ali ne i s razloga toga {to bismobili motri{ta da bi ~ovjek morao u znakkakva vjerovanja o predodredjenosti nas-lijepo prihva}ati sve {to iz sklopa gospo-darskoga “s nu`no{}u” slijedi. Posvemasuprotivno tomu, mi smo mnijenja, daovistno o okolnostima i ~ovjek moè i go-spodarstvo i dru{tvo oblikovati, ali ne stim da do vlastitoga otupljenja dokazujesamo u~enje o slobodi ljudi uop}e, ve} stim da posve to~no promatra prostoru~inkovitosti, u kojem }e mo}i iz svojeslobode posegnuti za vlastitim izgradji-vanjem, te da to~no upozna prostor u ko-jemu ~ovjek sada i danas ìvi.

Jedinstvena, zastra{uju}a lavina moder-noga istraìvanja dru{tvenih odrednica ne


281

izvire u pravoga ~ovjeka ba{ iz potrebe dapo svaku cijenu odredljivo poznaje samo-ga sebe da bi tada mogao svoju vlastitunedostatnost legitimirati i svoje vlastitoodlu~enje na anonimnomu dru{tvenomprocesu preispitati, ve} iz potrebe ukloni-

ti iz prostora djelotvorbenosti takvih pri-tajenih vladaju}ih sila i prepoznavanjatakvih sila, kako bi tada s dodatnom vo-ljom takvim silama zavladao i stavio ih uslu`bu svjesno `eljkovanoga i slobodnogaali odgovornoga oblikovanja ~ovjeka.


282

Bibliografija:

Pedagogika veleobrtna i i poznavanje okoli{a

xx. E. Ausshauer, Bericht von Asshauer ueberdie erste industriepaedagogische Tagung inDeutschland, in Erziehungsfragen imIndustriegebiet Bielefeld, Leipzig, 1925.

xx. A. Busemann, Paedagogische Milieukunde,Bd. 1.: Einfuehrung in die allgemeineMilieukunde und in die Milieutypologie,Halle, a. d., 1927.

xx. P. Honingsheim, Menschenbildung undIndustriepaedagogik, Mannheim - Berlin -Leipzig, 1925.

xx. F. Kautz, Industrie formt Menschen -Versuch einer Normierung der Indu-striepaedagogik, Einsiedeln, 1929.

Literatura o instituciji “Dinta”

xx. R. C. Arnhold, Das Dinta und die Gewerks-chaften Wirtschaftliche Nachrichten fuerRhein und Ruhr, 1927.

xx. P. C. Baeumer, Das deutsche Institut fuertechnische Arbeitschulung (Dinta).Schriften des Vereins fuer Sozialpolitik, Bd.181.: Probleme der sozialen Werkspolitik,hrsg. v. G. Briefs, Teil 1., Muenchen - Leipzig,1930.

xx. Fr. Fricke, Sie suchen die Seele. Vierteljahr-hefte der Berliner Gewerkschaftschule,1926., Heft 3.

xx. W. Jost, Zur Soziologie des Betriebs. DieArbeit (ADGB), 6. Jahrg., Heft 6., 1929., p.362 ff.

xx. P. Pechota, Les tendances de l’éducation ou-vri~re en Allemagne, Strasbourg, Verlag O.Boehm, 1928.

xx. Tony Sender, Das “Dinta” im Kampf um dieArbeitsseele, Betriebsraetezeitschrift fuerFunktionaere der Metallindustrie, br. 9., VIII.,Jahrg., Stuttgart, 30. travanj 1927.

xx. Taetigkeitsberichte des deutschen Institutsfuer technische Arbeitsschulung,Duesseldorf.

xx. K. Vorwerk, Die wirtsschaftliche Arbeits-nehmerbewegung Deutschlands, Jena, 1926.

Monografije o pojavnosti uspjeha, uglednosti i slave

xx. N. Einstein, Der Erfolg. Ein Beitrag zurFrage der Vergesellschaftung, Frankfurta./M., 1919.

xx. S. Freud, Einige Charaktertypen aus derpsychoanalitischen Arbeit. II Die am Erfolgescheitern (Ges.(ammelte) Schriften, Bd. X).

xx. J. Hirsch, Die Genesis des Ruhmes, Leipzig,1914.

xx. L. Leopold, Prestige. Ein gesellschaftspsy-chologischer Versuch, Berlin 1916.

xx. Ossip Lourié, L’arrivisme. Essai de psycho-logie concr~te, Paris, Alcan, 1929.

xx. Th. Reik, Erfolg und bewusste Gewissen-angst. Zur analytischen Schicksaals-forschung, in Psyhoanalytische Bewegung,Jahrg. 1., Heft 1., str. 51ff.

xx. Hérault de Séchelles, Theorie des Ehrgeizes,prevedeno od strane K. W. Koerner, Zuerich,(Gebr. Fretz, AG), 1929. To je s izvornika:Théorie de l’Ambition, koji se god. 1788. kao“Codicile politique et pratique d’un jeunehabitant d’Epone “, bio anonimno pojavio.

xx. A. Vierkandt, Autoritaet und Prestige, inSchmollers Jahrbuecher, Band 41, p. 1681 ff;

xx. E. Zilsel, Die Entstehung des Geniebeg-riffes, Tuebingen, 1926.

Popularne knjige o “uspjehu”:

xx. H. Casson, Erfolg und Lebensfreude, Jos.Singer Verlag, Berlin, 1927.

xx. H. Casson, Erfolgsreichen, Ebda.

xx. Morus, Wie sie gross und reich wurden,Berlin.

Analize funkcije i mentaliteta poduzetni~koga:

xx. Ehrenberg, Das Wesen der neuzeitlichenUnternehmung, Thuenen-Archiv, Bd. 1.

xx. E. A. Filene, Ein Weg aus dem Wirr-warr, Frankfurt a. M., 1925.

xx. A. et L. Franchet, Pour former les hommesqu’il faut à la France de l’apr~s guerre,Paris (Bibl. éduc. scol.), 1923., Lettre-préfacede M. Fayol.


283

xx. E. S. Lewisohn, The New Leadership inIndustrie, E. P. Dutton a. Co., N. Y., 1926.

xx. H. Marot, The Creative Impuls in Industry,Ebda, 1918.

xx. Ch. Nicaise, La formation du chef d’indu-strie, Revue des jeunes, Paris, 1923.

xx. J. P. Palewski: Le rôle du chef d’entrprise.La pensée contemporaien, Presses Universit-aires de France, Paris, 1924.

xx. J. P. Palewski: Histoire des chefs d’entrprise.La pensée contemporaien, Gallimard, Paris,1918.

xx. G. Tarde, L’invention considérée comme mo-teur de l’évolution sociale, Giard-Bri~re,Paris, 1902.

xx. G. Tarde, Psychologie économique, F. Alcan,Paris, 1902.

xx. E. Salin, Stellung und Bedeutung des Unter-nehmers in der deutschen Wirtschaft derGegenwart, predavanje odràno na skupuSaveza poslodavatelja Skupine udru`bi ve-leobrtnika Njema~koga veleobrta za èljezo i~elik, za okrug Sjeverne Rajne-Westfalije,dana 2. srpnja 1929., u Duesseldorfu.

xx. J. Schumpeter, Der Unternehmer, Art. inHandwoerterbuch der Staats-wissenschaften.

xx. K. Wiedenfeld, Das Persoenliche im modernenUnternehmertum, Muenchen-Leipzig, 1920.

@ivot, ìvotopisi, i djela li~nosti vode}ih gospo-darstvenika:

xx. Carnegie, Das Evangelium des Erfolges,Berlin.

xx. Carnegie, Geschichte meines Lebens,Leipzig, 1929.

xx. Henry Ford, Mein Leben und Werk, Leipzig,1924.

xx. Henry Ford, Philosophie der Arbeit. Autoris-iertes Intervieuw mit Fay Leone Faurote,Dresden.

xx. Benj. Franklin, Nachgelassene Schriften undCorresponedenz nebst seinem Leben, pre-vedeno s engleskoga, Weimar, 1918.

xx. S. Marquis, Henry Ford. Zwei Jahrzehnte per-soenlicher Erlebnisse und Mitarbeiterschaftan seinen Werden und Wirken, Dresden, 1927.

xx. G. Myers, Geschichte der grossen amerika-nischen Vermoegen, Bd. I - II, Berlin, 1916.

înovnik, namje{tenik i ostali tipovi:

xx. David J. Houser, What the employer thinks,Cambridge, 1927.

xx. S. Kracauer, Die Angestellten. Aus dem neu-sten Deutschland, Frankfurt a. M., 1930.

xx. E. Lederer und J. Marschak, Der neueMittelstand. Grundriss der Sozialo-ekonomik, Abt. IX, I.

xx. E. Lederer - A. Thomas - O. Suhr, Angestellteund Arbeiter. Drei Vortraege, hrsg., Alfa-Bund, 1928.

xx. P. Louis, Les types sociaux chez Balzac etZola, Monde moderne, Paris, 1925.

xx. H. Speier, Die Angestellten, in Magazin derWirtschaft, Nr. 13, 28. Maerz 1930.

Radnik, rad i problem dosade:

xx. Glotz, Le travail dans la Gr~ce ancienne,Paris, Alcan, 1920.

W. Hellpach, Sozialpsychologische Forsch-ungen, Bd. 1.: Gruppenfabrication (R. Lang,W. Hellpach); Bd. 2.: Werkstattaussiedlungueber den Lebensraum des Industriearbeiters -in Verbindung mit E. Mey und M. Gruenbergvon Rosestock, Berlin.

xx. G. Hermes, Die geistige Gestalt des marxi-stischen Argeiters, Tuebingen, 1926.

xx. de Man, Der Kampf um die Arbeitsfreude,Jena, 1927.

xx. Sachs, Die Monotonieproblem, in Ztschr. f.angewandte Psychologie, 16., Leipzig, 1924.

xx. M. Scheler, Arbeit und Ethik. Schriften zurSoziologie und Weltanschauungslehre, Bd.III, zweiter Halbband, Leipzig, 1924.

xx. M. Scheler, Arbeit und Weltanschauung,Ebda.

xx. Fr. Sollheim, Das Taylorsystem fuerDeutschland, Muenchen - Berlin, 1922.

xx. F. Tarnow, Das Berufsethos desArbeitnehmers, in Die Arbeit (ADGB.), 6.Jahrg., Heft 6., 1929.

xx. Frank Watte, Die psychologischen Probleme derIndustrie, Uebers., Frhr. Grote, Berlin, 1922.


284

xx. R. Wilbrand, Die moderne Industrie-arbeiterschaft, Stuttgart, 1926.

xx. H. Winkler, Die Monotonie der Arbeit. EinBeitrag zu dem Problem des psychologi-schen Verhaltens bei gleichfoermiger koer-perlicher Arbeit, in Schriften zurPsychologie der Berufsvereinigung und desWirtschaftslebens, hrsg. von Lipman u. Stern,Heft 19., Leipzig, 1922.

xx. J. M. Witte, Taylor, Gilbtreth, Ford, Gegen-wartfragen der amerikanischen und euro-paeischen Arbeitswissenschaft, 2. Aufl,Muenchen - Berlin, 1925.

xx. R. Woldt, Die Lebenswelt des Industrie-arbeiters, in Muensterer Wirtschafts- undSozialwissenschaftliche Abhandlungen, Heft1., Leipzig, 1926.

xx. H. Wunderlich, Die Einwirkung einfoermi-ger zwangslaeufiger Arbeit auf diePersoenlichkeitsstruktur, in Schriften zurPsychologie der Berufsvereinigung und desWirtschaftslebens, hrsg. von Lipman u. Stern,Leipzig, 1925.

xx. W. Bucerius, Der Rationalisierungsgedankeim Handwerk, Schriften d. Forschung-sinstituts f. rationelle Betriebsfuehrung imHandwerk, E. V., Sitz, Karlsruhe, Heft 4.

xx. V. Engelhardt, Weltanschauung undTechnique, Leipzig, 1922.

xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Vom Sinn derRationalisierung, Veroeffentlichungen desReichskuratoriums fuer Wirtschaftlichkeit, Nr.31., Jena, 1929.

xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Fordismus, 3. Aufl.,

Jena, 1926.

xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Wirtschaft undTechnik. Grundriss der Sozialoekonom-ique, Bd. II, 2. Aufl.

xx. E. Lederer, Zum sozialpsychischen Habitusder Gegenwart, Archiv fuer Sozialwissen-

schaft und Sozialpolitik, Bd. 46.

xx. G. Lukacs, Die Verdinglichung und dasProletariat, in Geschichte und Klassenbe-

wustsein, Berlin, 1923.

xx. G. Menz, Irrationales in der Rational-isierung. Mensch und Maschine, Breslau,

1928.

xx. B. Russell, Die Kultur des Industrialismusund ihre Zukunft, Uebers. v. A. Margolin,

Berlin, 1928.

Werner v. Sombart, Wandlungen desKapitalismus : in Verhandl. d. Vereins f.

Sozialpolitik in Zuerich, 1928., Muenchen -

Leipzig, 1929.

Max Weber, Wirtschaft und Gesellschaft(Grundriss der Sozialeoekonomik), III.

Max Weber : Gesammelte Aufsaetze zurReligionssoziologie, Tuebingen, 1920., sv. I.


285

PRIKAZ

Za detaljniju analizu i pomake u ure-|ivanju, realiziranju i izu~avanju pomorskogupravnog prava i pomorskog procesnog pravamoè posluìti i ud`benik dr. sc. DraganaBolan~e, autora odabranih tema Pomorskogprava.

Knjiga pred nama “namijenjena je stu-dentima dodiplomskog pravnog studija, alipredstavlja i prakti~ni priru~nik zainteresira-nim osobama u pomorskom gospodarstvu”,kaè autor.

Pomorsko upravno pravo, obra|eno je udvama dijelovima: pomorsko dobro i ~lan po-sade broda kao i pomorsko procesno pravo:upis brodova i brodica i mjere osiguranja nabrodu.

Dio prvi, Pomorsko pravo, sastoji se odUvoda (str. 3) u kome se daje prikaz vrela“brojnih pitanja vezanih uz more i pomorskuplovidbu” (Pomorski zakonik, Zakon o vla-sni{tvu i drugim stvarnim pravima i Zakon ozemlji{nim knjigama i dr.), a slijedi “Sadràjpomorskog dobra”, pojam, postupak konce-sioniranja na pomorskom dobru, evidencijapomorskog dobra i zaklju~ak. U ovom (“dru-gom dijelu”) autor korektno, birano i dos-ljedno navodi bitne propise i prihva}ene defi-nicije pomorskog dobra u tim propisima, ali iu teoriji (G. Stankovi}, N. Gavela, T.Josipovi}, I. Gliha, Z. Stipkovi}, M. Vedri{, P.Klari}, M. @uvela i dr.). Posebno su korisnidijelovi o razgrani~enju pojmova op}a dobra,javna dobra u op}oj uporabi, javna dobra ujavnoj uporabi i op}e dobro od interesa zaRepubliku Hrvatsku. “Na pomorskom dobrune moè se stjecati ni pravo vlasni{tva ni dru-ga stvarna prava po bilo kojoj osnovi” (~l. 51.st. 1. Pomorskog zakonika).

Koncesije su na pomorskom dobru poseb-no stanje i sloèno pravno pitanje. Putemkoncesija na pomorskom dobru omogu}ujese iskori{tavanje morske obale, mora i pod-morja kao nezamjenjivog i ogromnog gospo-darskog bogatstva. Postupak koncesioniranjana pomorskom dobru provodi se primjenju-ju}i Zakon o koncesijama, Zakon o morskimlukama i Pomorski zakonik. Postupak se de-taljno analizira i navode se autori koji su otome pisali (M. @uvela, I. Borkovi}, M.Stipi}, S. Babi}, B. Kale, G. Gasparini, M.Dika, V. Hla~a, D. Lamba{a i dr.). Opisan jepostupak dodjele koncesije na morskoj obalii/ili akvatoriju izvan luka (vrste koncesija,opseg i uvjeti koncesije, koncesijski sporovi)i postupak dodjele koncesijskih odobrenja namorskoj obali i/ili pripadaju}em akvatoriju(koncesijsko odobrenje po odredbamaPomorskog zakonika, analiza Pravilnika ona~inu, uvjetima i visini naknada za izdava-nje koncesijskih odobrenja “N.N. 51/96 i18/99 i dr.).

Stupanjem su na snagu Zakona o mor-skim lukama ure|eni svi odnosi i pitanja:razvrstaj morskih luka, lu~ko podru~je, lu~kedjelatnosti i njihovo obavljanje, izgradnja ikori{tenje lu~ke nadgradnje i podgradnje,osnivanje, ustrojstvo i djelatnost lu~kih upra-va, red u morskim lukama te pretvorba posto-je}ih dru{tvenih poduze}a luka.

Dosljednim ~itanjem propisa i upu}iva-njem na relevantnu pomorsko-pravnu,stru~nu i znanstvenu literaturu, autor dajeodre|enja luka, koncesija, lu~kih djelatnosti idrugih pojmova bitnih za razumijevanjesadràja o kojemu pi{e. To upotpunjuje dije-lom o “Evidenciji pomorskog dobra”, anali-

DRAGAN BOLANÂ: Pomorsko pravo (odabrane teme)Pravni vjesnik 16 (1-2): 289-290, 2000.

289

Dr. sc. MARINKO UÛR, profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci

DRAGAN BOLANÂ, POMORSKO PRAVO (odabrane teme), Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Splitu, Split, 1999. (164 stranice)

zom Pravilnika o evidenciji i obiljeàvanjupojasa pomorskog dobra i pitanjima katastrapomorskog dobra, zemlji{nika pomorskogdobra i pomorskog katastra.

“Dio drugi” govori o ~lanu posade broda(pomorcu). lanovi posade broda, kao zapos-lenici, zahtijevaju i imaju posebnu radno-pravnu i socijalnopravnu regulativu i za{titu.U tom se dijelu analizira i Pravilnik o zvanji-ma i svjedod`bama o osposobljenosti pomo-raca na brodovima trgova~ke mornariceRepublike Hrvatske (1998.) i zvanja o ospo-sobljenosti pomoraca, postupkom izdavaocasvjedod`be o osposobljenosti i dopunskojosposobljenosti, upisnici tih svjedod`bi i nji-hovom oduzimanju. Detaljno se i dosljednoanalizira i Pravilnik o pomorskim knjiìcamai odobrenjima za ukrcanje.

U nastavku se pi{e o radnopravnoj mate-rijalnoj odgovornosti ~lanova posade broda(pomoraca) koju uzrokuju u radu ili u svezi sradom (materijalne pretpostavke odgovorno-sti, zna~enje sintagme “na radu” ili “u svezi sradom”, pau{alna naknada {tete, uzrokovanje{tete drugoj osobi i dr.) te o odgovornostiposlodavca za {tetu koju ~lan posade (pomo-rac) pretrpi na radu ili u svezi s radom. Autorpokazuje dobro znanje radnog statusa po-morca i odgovornosti obaju subjekata (bro-dara i pomorca) {to se napose vidi iz dijela osudskoj za{titi i zaklju~ka toga dijela, kon-statiranjem da “je na{a legistativa kona~nouskla|ena s osebujnim poloàjem pomoracakao zaposlenika s obzirom na notornooteàne uvjete rada, ~ime se njihovo pravo naìvot i tjelesni integritet stavlja na prvo mje-sto i posebno za{ti}uje.”

Dio tre}i sadrì temu iz pomorskog pro-cesnog prava “Upis brodova i brodica” u ko-

jem autor analizira postoje}a zakonskarje{enja (Pomorski zakonik i dr.) “u uspored-bi s derogiranim zakonskim propisima”.Posebna su pitanja: dràvna pripadnost brodai brodice, upis i brisanje brodova, upis i bri-sanje brodica, postupak upisa brodova i po-stupak upisa brodica. Autor precizno analizi-ra odredbe relevantnih zakona i provedbenih,podzakonskih akata, navodi i citira autorekoji su o odnosnim pitanjima pisali (Grabo-vac, Baran, Lj. Mintas-Hodak, Stankovi},Brajkovi}, Vujovi}, [uri} i dr.). Pi{e kvalitet-no i razumljivo, a zaklju~ak izvodi kaologi~nu posljedicu napisanog.

Posljednji (~etvrti) dio ud`benika po-tvr|uje autorovu dosljednost, osjetljivost nadetalje i evidentnu isprepletenost propisa,teorije i prakse, pi{u}i o mjerama osiguranjana brodu. To su ove teme i pitanja: Hipotekana brodu kao stvarnopravni oblik osiguranjatra`bine i postupovni oblici osiguranjatra`bine na brodu (osiguranje sudske hipote-ke i dr.) koje poznaje pomorsko zakonodavst-vo i praksa. Autor bira odredbe propisa,stru~nu i znanstvenu gra|u i stajali{ta suda tepostavlja prijedloge de lege ferenda u tim od-nosima.

Svaki je od nazna~enih dijelova napisanstru~no i znanstveno utemeljeno analizom iocjenom. Pravo je bogatstvo u 358 pozivnihbilje{ki i relevantnoj literaturi sa 150 naslova.Autor upotrebljava razumljivo i poznatostru~no nazivlje. Pi{e jednostavno. Ovo jeknjiga koja se lako ~ita, ali zahtijeva da se de-talji pamte i lociraju u cjelinu sadràja. D.Bolan~a obogatio je na{u stru~nu bibliotekuu svim oblastima Pomorskog prava vrijed-nom knjigom koju }e prihvatiti svi kojima jenamijenjena.

DRAGAN BOLANÂ: Pomorsko pravo (odabrane teme)Pravni vjesnik 16 (1-2): 289-290, 2000.

290

VILIM GORENC - VJEKOSLAV [MID: Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvuPravni vjesnik 16 (1-2): 291-294, 2000.

291

Sveu~ili{ni ud`benik prof. dr. VilimaGorenca i prof. dr. Vjekoslava [mida“Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu”pojavljuje se u na{oj pravnoj literaturi 14 go-dina nakon objavljivanja ud`benika prof. dr.Vilima Gorenca “Poslovno pravo u turizmu”.Budu}i da su u tom razdoblju nastupilezna~ajne promjene u gospodarstvenom i upravnom ivotu Hrvatske, to se u velikoj mje-ri odrazilo i na materiju turisti~kog prava,kako u statusnom tako i u pravno-poslovnomsegmentu. Ovaj rad predstavlja izuzetnouspio poku{aj da se svi najzna~ajniji pravni igospodarski aspekti turisti~ke i ugostiteljskedjelatnosti obrade na jednom mjestu i da setime popuni praznina koja postoji u ovom po-dru~ju. Izuzetan napor autora da u svojojknjizi obuhvate sve pravne probleme koji semogu pojaviti u funkcioniranju turizma kaogospodarske grane od preponderantnogzna~aja za Hrvatsku u ovom trenutku, vidljivje i iz pregleda njezinog sadràja. Ud`benikje, naime, podijeljen u tri velike cjeline po-sve}ene razli~itim pravnim aspektima ovedjelatnosti: turisti~kim ugovorima, instru-mentima pla}anja i legitimacijskim papirimau turizmu te trgova~kim dru{tvima kao glav-nim nositeljima turisti~kog gospodarstva.

Prvi dio knjige obuhva}a sve najzna~ajni-je ugovore koji u poslovnoj praksi nastaju uobavljanju turisti~ke i ugostiteljske djelatno-sti, {to zna~i ne samo turisti~ke ugovore uuèm smislu, koji nastaju izme|u triju grupasubjekata, a to su davatelji usluga, izravni ko-risnici usluga i putni~ke agencije, nego i oneugovore koji su na odre|eni na~in vezani uzpruànje turisti~kih usluga iako ne pripadajuklasi~nom pojmu turisti~kih ugovora. U

prvom potpoglavlju ovog dijela radaobra|eni su ugovori koji nastaju izme|u da-

vatelja i korisnika usluga, pa je tako posebno

obra|en ugovor o hotelskim uslugama koji

nije reguliran u Zakonu o obveznim odnosi-ma, ve} je njegova regulativa prepu{tena

Posebnim uzancama u ugostiteljstvu i pos-

lovnoj praksi. To je temeljni ugovor

turisti~kog prava jer regulira odnos davateljausluga smje{taja i akcesornih usluga i gosta.

Autori se detaljno bave specifi~nostima u

zaklju~ivanju ovog ugovora koji nastaje,

uglavnom, izme|u odsutnih osoba, tako da seu tom kontekstu javljaju brojna sporna pita-

nja koja su od izuzetnog zna~aja u praksi.

Prikaz prava i obveza ugovaratelja postavlja

strukturu ugovora u svim specifi~nim situaci-jama u kojima se ovaj ugovor pojavljuje, a

posebno su interesantne analize razli~itih

na~ina prestanka ovog ugovora. U ovom dije-

lu prvog poglavlja mjesto je rezervirano i zaanalizu ugovora o uslugama prehrane i

to~enja pi}a koji, iako jedan od starijih ugo-

vora, u dana{nje vrijeme doìvljava neslu}eni

gospodarski razvoj uslijed izuzetnog po-ve}anja opsega njegovog kori{tenja kao i po-

jave velikog broja razli~itih modaliteta

pruànja takvih usluga. No, interesantno je

da takav razvoj ne prati i adekvatna pravnaregulativa, budu}i da se te usluge vrlo ~esto u

zakonodavstvu i u sudskoj praksi podvode

pod {iri pojam ugovora o ugostiteljskim uslu-

gama, {to svakako name}e pitanje o pravnojprirodi ugovora. Autor na ovom mjestu daje

opseàn uporednopravni prikaz razli~itih gle-

di{ta te se opredjeljuje, na temelju analize

osnovnih obveza iz ugovora, za njegovumje{ovitu pravnu prirodu. U okviru ovog

Dr. sc. SILVIJA PETRI], Pravni fakultet u Splitu

Vilim GORENC – Vjekoslav [MIDPOSLOVNO PRAVO U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU([KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 1999., 326 str.)


292

ugovora razra|eno je, uz bogat pregled upo-rednopravnog zakonodavstva i sudske prak-se, i pitanje odgovornosti ugostitelja za osobugosta, kao i pitanje odgovornosti za stvari go-sta. Neki od problema postavljeni u okviruprou~avanja ovog ugovora dalje se razra|ujuu razmatranjima o ugovoru o ugostiteljskojostavi kao imenovanom ugovoru reguliranomu Zakonu o obveznim odnosima. Tu se po-sebni naglasak stavlja na razlikovanje odgo-vornosti ugostitelja za stvari koje je gost uniou ugostiteljski objekt od odgovornosti zastvari predane na ~uvanje te na vrstu odgo-vornosti ugostitelja, odnosno njezino is-klju~enje. Vrlo je interesantno i za na{u prav-nu i poslovnu praksu zna~ajno razmatranjekoje se odnosi na ugovor o uslugama kampi-ranja, budu}i da se radi o problematici koja jekod nas do sada vrlo slabo ili nikakoobra|ivana. Novi zakon ju je uvrstio u svojuregulativu, ali samo u osnovnim naznakama.Sve je ostalo prepu{teno ugovornoj slobodi iposlovnim obi~ajima u ovoj grani turizma,tako da tek Posebne uzance unose u ovu ma-teriju vi{e jasno}e. [to se ti~e pravne prirodeugovora, komparacija sa sli~nim ugovorimaukazuje da se ipak radi o mje{ovitom ugovo-ru sui generis koji okuplja razli~ite elementenekih drugih imenovanih ugovora, {to jasnoproizlazi iz pomne analize na~ina njegovogsklapanja i me|usobnih obveza stranaka. Iugovor o smje{taju u turisti~kima apartmani-ma zakon propu{ta posebno regulirati, ali jeta praznina u velikoj mjeri popunjena odred-bama Posebnih uzanci. Po pravnoj prirodi iovo je mje{oviti ugovor na koji se primjenju-ju odgovaraju}e zakonske odredbe koje regu-liraju materiju ugovora ~ije elemente sadrì,{to veoma jasno proizlazi i iz pregleda dosa-da{nje prakse i vladaju}ih stavova u upored-nom pravu.

Drugi dio prvog poglavlja knjige po-sve}en je ugovorima izme|u putni~kih agen-cija i izravnog korisnika turisti~kih usluga.Razmatraju}i ugovor o organiziranju puto-vanja koji ima vrlo sloènu prirodu, autor sedetaljno bavi povije{}u ovog ugovora kako bi

kroz njegov nastanak ilustrirao va`nost~vr{}eg pravnog reguliranja, {to je prihva-}eno i u na{em pravu kroz posebne odredbeZakona o obveznim odnosima. Posebnost jekoja odre|uje prirodu ovog ugovora njegovpredmet koji se u pravnoj teoriji vrlo razli~itodefinira, a autor upozorava i na mogu}atuma~enja predmeta prema tekstu na{eg za-kona te predlaè najfleksibilnije i za praksunajpovoljnije rje{enje. Za poslovnu je praksuturizma od izuzetne vrijednosti razmatranjeo specifi~nostima koje prate postupak skla-panja ovog ugovora, a posebno analiza tzv.“potvrde o putovanju”, njenih pravnih u~ina-ka i sadràja. Jednako tako detaljno su raz-ra|ene obveze i ovla{tenja obje strane u ugo-voru, kao i me|usobna odgovornost za svepovrede ugovora. Posebna je vrijednost ovograda {to omogu}ava jasno razgrani~enjeizme|u ugovora koji imaju neke zajedni~ketemeljne karakteristike, a to se posebno jasnouo~ava upravo u komparaciji ugovora o orga-niziranju putovanja i posredni~kog ugovora oputovanju kao ugovora kojim se putni~kaagencija obvezuje za odre|enu cijenu u ime iza ra~un putnika pribaviti mu bilo organizira-no putovanje, bilo jednu ili vi{e usluga u sve-zi s organiziranjem putovanja. Obra|uju}i ineke modifikacije ovog ugovora koje se jav-ljaju u turisti~koj praksi, autor, nalaze}i te-melje u ozbiljnoj komparativnoj analizi, defi-nira njegovu pravnu prirodu i razrje{avapravno teorijske dileme vezane za prirodu za-stupanja kod ovog ugovora te pruà za prak-su dragocjene ra{~lambe svih obveza strana-ka i njihove odgovornosti.

Tre}i dio prvog poglavlja bavi se anali-zom ugovora izme|u putni~ke agencije i da-vatelja usluga, pa obra|uje agencijski ugovoro hotelskim uslugama kojim se ugostitelj ob-vezuje naru~iocu da }e njegovom klijentupruìti usluge smje{taja i sve pripadaju}e us-luge te isplatiti ugovorenu proviziju. S obzi-rom da Posebne uzance razlikuju podtipoveovog ugovora, a vezano za ~injenicu pruàjuli se usluge inidividualnom gostu ili skupinigostiju, i autori su materiju ovog ugovora


293

analizirali prema toj podjeli. Jednaka pozor-nost posve}ena je i ugovoru o alotmanu ili oangaìranju ugostiteljskih kapaciteta kojimse ugostitelj obvezuje tijekom odre|enog vre-mena staviti putni~koj agenciji na raspola-ganje dio svojih kapaciteta i platiti jojodre|enu proviziju, a agencija se obvezujenastojati popuniti kapacitete ili obavijestitiugostitelja da to ne moè u~initi te platitiugostitelju cijenu pruènih usluga. Budu}i dase radi o tehni~ki vrlo sloènom ugovoru sbrojnim me|usobnim obvezama i odgovor-nostima, detaljna razrada svih aspekata ovogugovora, onako kako ih regulira zakon iPosebne uzance, sigurno je od izuzetnogzna~aja za njegovo bolje funkcioniranje upraksi. U istoj skupini ugovora obra|en je iugovor o zakupu ugostiteljskog objekta ko-jim se ugostitelj obvezuje putni~koj agencijiuz naknadu prepustiti na uporabu odre|eniugostiteljski objekt s osobljem. Specifi~nostovog ugovora, koja ga razlikuje od klasi~nogzakupa, jest ~injenica {to se ne iznajmljujesamo objekt nego i cjelokupni inventar, opre-ma i osoblje, {to ovaj ugovor ~ini posebnimneimenovanim ugovorom koji ìvi u praksiiako ga zakon jo{ ne regulira.

Da bi prikaz ugovornog prava turizma biopotpun, svakako je u ovo djelo trebalo uk-lju~iti i analizu ugovora izme|u turisti~kih idrugih subjekata koji sluè boljem ostvarenjutemeljne usluge. U tom kontekstu posebna jepozornost usmjerena na ugovor o prijevozuosoba koji je sastavni dio velikog broja ugo-vora vezanih za turisti~ki promet ili je u naj-manju ruku neophodan preduvjet pruànjaturisti~ke usluge. Jednako tako, institut osi-guranja sluì boljem pruànju ugostiteljskihusluga i stoga je poznavanje temeljnih odred-nica ovog pravnog i ekonomskog odnosaneophodno za svakog tko izu~ava ili primje-njuje turisti~ko pravo. U novije se vrijeme uturisti~koj privredi pojavljuje i primjena ugo-vora o franchisingu i timesharingu koji svo-jim posebnim pogodnostima sluè boljemobavljanju i pro{irivanju temeljnih turisti~kihdjelatnosti.

Drugi dio rada bavi se analizom svih rele-vantnih instrumenata pla}anja i legitimacij-skih papira u turizmu, kao {to su ~ek, uputni-ca, kreditno pismo, putni~ki ~ek, euro~ek, aposebno je vrijedno razmatranje pravne pri-rode i funkcioniranja kreditnih kartica ~ijizna~aj u turisti~kom poslovanju i kod nas ne-zaustavljivo raste. Analiza pravnih odnosakoji nastaju povodom kori{tenja kreditnihkartica umnogome }e doprinijeti boljem ra-zumijevanju i uklanjanju mogu}ih sporovavezanih za ovaj na~in pla}anja. Isto tako, vri-jedno je pozornosti i razmatranje vezano zapravnu narav i funkcioniranje vouchera kaospecifi~nog instrumenta turisti~kog prava.

U tre}em dijelu knjige autori se bave sta-tusnom problematikom turisti~kog poslova-nja prema vaè}em zakonodavstvu u Hrvat-skoj te posebno pozornost usmjeravaju na po-jedine oblike trgova~kih dru{tava kao jednogod mogu}ih subjekata turisti~kog poslovanja.Nakon kratkog pregleda op}ih zakonskihodredbi koje se odnose na sva trgova~kadru{tva, pomno se analiziraju struktura i dje-lovanje javnog trgova~kog dru{tva, koman-ditnog dru{tva, gospodarskog interesnogudruènja, dioni~kog dru{tva i dru{tva s ogra-ni~enom odgovorno{}u. Svako od ovih pot-poglavlja donosi vrlo pregledan prikaz prav-nih odnosa koji nastaju me|u ~lanovimadru{tva u upravljanju dru{tvom, sudjelovanjuu dobiti i odgovornosti, kao i nekihspecifi~nosti svakog od navednih oblika. Sobzirom da je funkcioniranje trgova~kihdru{tava u svim njihovim raznovrsnim pojav-nim oblicima ipak relativna novost u na{emturisti~kom pravu, ovaj dio knjige predstavljaposebno vrijedan doprinos autora boljemfunkcioniranju turisti~kog gospodarstva.

Ve} ovaj vrlo sumaran prikaz sadràjaknjige jasno ilustrira da se radi o djelu izu-zetne ozbiljnosti i znanstvene akribije koje najednom mjestu obra|uje gotovo sva naj-zna~ajnija pitanja turisti~kog prava. I zaznanstvenu javnost i za poslovne subjekte odvelikog je zna~aja sistemati~na obrada svihformalnih izvora prava turizma, {to svakako


294

nije bio lak zadatak s obzirom na brojnost re-levantnih propisa i sloènost njihovih inte-rakcija, a treba naglasiti i izuzetno kriti~anodnos autora prema nekim vaè}im propisi-ma i vrijednost ponu|enih rje{enja problemakoje oni u praksi mogu izazivati. Od ne ma-njeg zna~aja je i komparativnopravni pristupgotovo svakom pravnom problemu kojim sedjelo bavi, {to pruà ne samo bolju ilustraci-ju doma}ih propisa, nego ujedno omogu}avanjihovo uspje{nije tuma~enje i primjenu uposlovnoj praksi. I priloèni popis brojnedoma}e i strane literature kojom su se autorisluìli sluì istom cilju, a ujedno svjedo~i oznanstvenoj ozbiljnosti i {irokoj uporedno-pravnoj fundiranosti knjige koja je prednama.

Djelo je naravno, prvenstveno namijenje-no studentima ekonomskih i pravnih fakulte-ta, kao i studentima poslijediplomskih studi-ja, ali {irinom tematike koju obra|uje moèvrlo uspje{no zadovoljiti i potrebe nekih na-stavnih kolegija na drugim, srodnim studiji-ma. Pored ove didakti~ke uloge koja je

o~igledno diktirala koncepciju djela i na~inobrade materije, knjiga prof. Gorenca i prof.[mida nesumnjivo moè posluìti svima kojise u praksi bave turisti~kom djelatno{}u kaorijetko pregledna analiza instituta turisti~kogprava. Tome uvelike doprinosi vrlo jasan stili jezik djela te vidljivo nastojanje autora dadaju pregledne i {irem auditoriju razumljivedefinicije i obja{njenja svih pravnih institutai njihovih sastavnih elemenata, a snalaènje uovoj, ipak vrlo sloènoj materiji, uvelike imje olak{ano uvr{tavanjem kvalitetno obra|e-nog stvarnog kazala. Prakti~aru }e biti od ne-procjenjive vrijednosti i izuzetno uspio naporautora da jasno povuku razdjelnicu izme|ubrojnih srodnih pojmova i sli~nih pravnih ka-tegorija i tako uklone nedoumice i pogre{kekoje prate primjenu takvih pravila. Zbog sve-ga ovog, djelo prof. Gorenca i prof. [midamoèmo samo toplo preporu~iti kao vi{e nodobrodo{ao prilog ne samo pravnoj znanostitrgova~kog i posebno turisti~kog prava, negoi kao neobi~no vrijedan vodi~ u poslovnojpraksi turizma.

sadr@aj table of contents - pravos.unios.hr · sadr@aj pravne znanosti dr. sc. ivan mecanovi},...

Documents