sakupljac kostiju deaver jeffrey

7/29/2019 Sakupljac kostiju Deaver Jeffrey

http://slidepdf.com/reader/full/sakupljac-kostiju-deaver-jeffrey 1/401

Deaver Jeffery - Skupljac kostiju

"Njujorška sadašnjost toliko je okrutna da je prošlost potisnula uzaborav." John Jay ChapmanPetak, 22.30, do subote I5.30.

PoGLAVLJE1

Više od svega željela je spavati.Zrakoplov se spustio s dva sata zakašnjenja a potom je uslijedilomaratonsko čekanje prtljage. Zatim je došlo do zbrke u prijevozu.Minibus je otišao sat ranije, pa im je preostalo da čekaju taksi.Stajala je u redu s ostalim putnicima naslonivši vitko tijelo natežinu svog laptop računala. John je trabunjao o kamatama i novimmogućnostima preuređenja ugovora, a njoj je na pameti bilo samoda je petak 22.30. uvečer. Jedina želja bila joj je obući pidžamu i

baciti se u krevet.Promatrala je rijeku žutih taksija. Nešto u boji i istovrsnostiautomobila podsjetilo ju je na insekte. Zadrhtala je sjetivši se jezovitih prizora iz djetinjstva kada je, lutajući s bratom poplaninama, znala naletjeti na raskomadana jazavca ili prevrnutognijezdo žutih mrava i promatrati vlažnu masu previjajućih tijela inogu.T.J. Colfax lagano se pomače s mjesta kad je taksi dojurio i

zaustavio se uz cviljenje kočnica.Vozač taksija otvorio je prtljažnik pritiskom na dugme, ali ostadesjediti za upravljačem. Morali su sami ukrcati prtljagu što Johnunije bilo pravo. Navikao je da to obavljaju drugi umjesto njega.Tammie Jean je bilo svejedno; još je uvijek bila iznenađena10



kada bi doznala da ima tajnicu koja za nju tipka i pohranjujedokumente. Ubacila je svoj kovčeg, zalupila poklopac prtljažnika i

sjela. John se uspentrao za njom, zalupio je vratima i stao brisati znojnolice i ćelu kao da ga je napor oko ubacivanja prtljage krajnje iscrpio.- Najprije stanite na Istočnoj Dvadesetdrugoj - protisnu John krozprozorčić.- Potom na Gornjoj Zapadnoj strani - dometne T.J. Pleksiglasizmedu prednjih i stražnjih sjedala bio je toliko izgreban da je

vozača mogla samo nazrijeti.Taksi se odlijepio od nogostupa i uskoro je krstario autocestomprema Manhattanu.- Pogledaj razlog svoj ovoj gužvi - rekao je John. Pokazao je prstomna divovsku ploču s dobrodošlicom delegatirna mirovnekonferencije UN, koja se imala održati u ponedjeljak. Očekivalo sedeset tisuća posjetitelja u gradu. T.J. svrne pogled na oglasni pano skojega su se smiješili i mahali crnci, bijelci i Azijati. Nešto s

umjetničkim izražajem nije valjalo. Proporcije i boje potpuni supromašaj, a lica se doimaju nezdravo.T.J. promrmlja: - Otimači tijela. Jurili su pokraj starog vojnog brodogradilišta i bruklinskih dokova,širokom autocestom koja bliješti obasjana ružnim žutim svjetlom.Naposljetku John prestane trabunjati. Izvadio je svoje TexasInstruments računalo i počeo mumljati brojke. T.J. se nasloni,promatrajući uparene pločnike i mrzovoljna lica ljudi na terasama

od crvenkastosrneđeg pješčanika s pogledom na autoput. Doimalisu se polukomatozni od vrućine.U taksiju je takoder . bilo zagušljivo, pa T.J. pritisne gumb zaotvaranje prozora. Nije se iznenadila utvrdivši da ne radi. Nagnulase na Johnovu stranu. I taj je bio pokvaren. Tada je opazila da nemabravica na vratima.Niti kvaka:



Prede rukom po vratima tražeći izbočinu ručice. Ništa - činilo sekao da ju je netko namjerno otpilio.

- Što te muči - upitao je John. - Pa, vrata... Kako ćemo ih otvoriti?11 John je letio pogledom s jednih na druga vrata kad se pojavio inestao znak za skretanje kroz tunel prema središtu grada.- Hej - zagrebe po razdjelniku. - Promašili ste skretanje. Kamo ćete?- Možda će na Queensboro - podsjeti ga T.J. Put preko mosta bio jedulji, ali bi se izbjeglo plaćanje putarine kroz tunel. Nagnula se

naprijed i prstenom zakucala po pleksiglasu.- Idete li preko mosta? Nije se obazirao.- Hej!Trenutak kasnije projurili su skretanje za Queensboro.- K vragu - povika John. - Kamo nas wozite? Harlem! Kladio bih seda će nas odvesti u Harlem!T.J. pogleda kroz prozor. Paralelno s njima kretalo se vozilo koje ih je polagano pretjecalo. Žestoko je udarila po prozoru. - Pomozite -

viknula je. - Molim vas...Vozač automobila nakratko ju pogleda i namršti se. Usporio je ipovukao se iza njih, ali taksi je, uz žestoko drmusanje, skrenuo nizizlaznu kosinu u Queens, zatim u malu usku uličicu i nastavio juritikroz četvrt napuštenih skladišta. Vozili su jamačno sto kilometarana sat.- Što to radite?T.J. je lupala po razdjelniku: - Usporite! Kamo ćete? - Oh, ne zaboga

- promrmlja John. - Pogledaj! Vozač je navukao skijašku masku.- Što hoćete - zaurlala je T.J. - Novac? Dat ćemo vam novac!U prednjem dijelu taksija i dalje je vladala tišina.T.J. je otvorila Targus torbu i izvadila crni laptop. Zamahnu iuglom računala udari po prozoru. Staklo je izdržalo, ali je zvukudarca uplašio vozača. Taksi je zakrivudao i zamalo udario u zidzgrade pokraj koje su jurili.



- Novac! Koliko hoćete? Mogu vam dati mnogo novca frfljao je Johndok su mu suze tekle niz tuste obraze.

T.J. je ponovno udarila laptopom o prozor. Od žestine udarcaizletjela je rešetka, ali prozor ostade .netaknut.Pokuša još jednom, ali se~kovčežić otvorio i računalo joj ispade izruku.- Oh, prokletstvo...12Oboje su naglo poletjeli naprijed kada je taksi zakočio u prljavoj,

neosvijetljenoj slijepoj ulici.Vozač je izašao držeći u ruci mali pištolj. - Molim vas, nemojte -preklinjala je.Otišao je do stražnjeg dijela taksija i sagnuo se, zavirujući krozzaprljano staklo. Dugo je tako stajao, a ona i John stiskali su se uzsuprotna vrata, tijesno priljubljenih znojnih tijela.Vozač se rukama zaštitio od odbljeska ulične rasvjete da ih boljeviđi.

Iznenadan prasak proparao je zrak. T.J. se lecnula. John je kratkovrisnuo.Negdje u daljini, iza vozačevih leđa, nebo se, uz prasak i fijukanje,ispunilo crvenim i plavim usijanim trakama. Okrenuo se ipromatrao golema, narančasta pauka koji se raširio nad gradom.Vatromet, prisjetila se T.J. najave u Timesu. Poklon gradonačelnikai glavnog tajnika UN delegatima konferencije kao dobrodošlica unajveći grad na svijetu.

Vozač se okrenuo prema taksiju. Uz zvučno škljocanje potegao jekvaku i polagano otvorio vrata.***Kao obično, poziv je bio anoniman.Dakle, nije bilo načina da se provjeri o kojem je praznom prostoruriječ. Iz centrale je stigla obavijest: "Rekao je Trideset sedma blizu Jedanaeste. To je sve."



Dojavljivači nisu bili poznati po detaljnim informacijama o mjestuzločina.

Već oznojena, iako je bilo tek devet ujutro, Amelia Sachs seprobijala kroz visoku travu. Pretraživala je pojasnu zonu, kako sukriminolozi nazivali obradu terena u obliku slova S. Ništa. Sagnula je glavu prema mikrofonu , odašiljača prikopčanog namornarskomodru košulju uniforme.- Dežurni 5885. Ne mogu pronaći baš ništa. Ima li što novo?Metalni glas dispečera u centrali odgovori:

- Ništa glede lokacije, 5885. Ali ima nešto drugo... RP je rekao kakose nada da je žrtva mrtva. K.- Ponovi.13- RP je rekao kako se nada da je žrtva mrtva. Radi nje same. K.- K.Nadao se da je žrtva mrtva?Sachsova se provukla kroz olabavljenu žičanu ogradu i pretražila

još jedan prazan komad zemljišta. Ništa.Namjeravala je odustati. Javiti na 10-90 da se radi o neutemeljenojdojavi i vratiti se na Deuce, svoj redovan posao. Bole ju koljena ikuha se na odvratnom kolovoškom suncu. Htjela se vratiti u PortAutority, družiti se s mladim kolegama i popiti veliku limenkuledenog čaja Arizona. Zatim bi u 11.30, tek za koji sat ispraznilaormarič u Midtown Sout i uputila se u središte grada na đodatnuobuku.

Ali nije mogla samo tako zanemariti dojavu. Nastavila je dalje:preko usijana pločnika, kroz otvor između dviju napuštenihstambenih zgradurina, preko još jednog nepokošenog zemljišta.Zabola je dugi kažiprst u spljošten gornji dio službene kape ipokušala prosvrdlati slojeve duge crvene kose skupljene u pundžunavrh glave. Oštro je zagrebala, a potom je posegnula ispod kape ipočešala se. Znoj joj se slijeva niz čelo i škaklja ju pa se počešala i po

obrvama.



Pritom je razmišljala: moja zadnja dva sata u uličnoj patroli. Izdržatću i to.

Ušavši u žbunje, Sachsova je osjetila žestoku nelagodu. Netko mepromatra.Vreli vjetar šuštao je po suhom šiblju šikare, a kroz tunel Lincolnbučili su automobili i kamioni. Pala joj je na um pomisao tipična zapolicajce u ophodnji: "Ovaj je grad tako prokleto bučan da mi netkomože doči s leda, na razmak oštrice noža, a da ja to ne opazim."Ili me držati na nišanu... Naglo se okrene.

Ništa osim lišća, zahrdale mašinerije i hrpe smeća.Trzala se od boli penjući se po hrpi kamenja. Ameliju Sachs, starutrideset i jednu godinu - tek trideset i jednu, rekla bi njezina majka -mučio je artritis. Jamačno ga je baštinila od djeda kao što je odmajke naslijedila vitko tijelo, a od oca naočitost i karijeru (rida kosaostavljena je nagađanju). Još jedan napadaj boli dok se probijalakroz gustu zavjesu sparušena grmlja.14

Imala je puku sreću da je zastala baš na ivici desetmetarskeprovalije.Ispod nje je bio mračan kanjon, usječen duboko u kamenu podloguWest Sidea. Kroz njega je prolazila željeznička pruga u smjerusjevera.Škiljila je gledajući po dnu kanjona, nedaleko od pruge. Ma što jeono?Krug svježe prekopane zemlje i svježa grana na vrhu humka? Čini

se kao...Isuse Kriste!Prošli su ju žmarci. Osjeti mučninu koja se širila poput plimnogvala. Uspjela se oduprijeti nagonu koji ju je poticao da se okrene,hineći da ništa od ovoga nije vidjela.Nadao se da je žrtva mrtva. Radi nje same.Potrčala je prema ljestvama koje su se spuštale s pločnika do pruge.

Uhvati se za ogradu, ali se na vrijeme zaustavila. Sranje. Možda je



zločinac pobjegao ovim putem. Dotakne li rukohvate mogla biuništiti otiske koje je možda ostavio. Dobro, ići ćemo težim putem.

Dišući duboko kako bi umrtvila bol u zglobovima, svukla je cipele,ulaštene poput srebra za njezin prvi radni dan na novom poslu, istala se spuštati niz stijenu, pažljivo birajući oslonce. Skočila jezadnjih metar i pol do podnožja i potrčala prema grobu.- Oh, Isuse Kriste...Iz zemlje nije virila grana; bila je to ruka. Truplo je ukopanookomito u zemlju i zasipano sve dok nije ostala stršati uvis samo

podlaktica, zapešće i šaka. Zurila je u prstenjak; svc~ je meso bilooguljeno s prsta, a ženski dijamantni prsten bio je navučen nakrvavu, ogoljenu kost.Sachsova se bacila na koljena i počela kopati.Dok je poput psa grčevito iskopavala zemlju oko trupla, zamijetila je da su neodsječeni prsti jako izvinuti i pretjerano istegnuti namjestima gdje bi trebali biti svinuti. Bio je to znakda je žrtva bilaživa u trenutku kada joj je zadnja lopata zemlje bačena na glavu.

Možda je još živa.Sachsova je grozničavo rovala po rahlo nabacanoj zemlji, posjekavširuku na komadić stakla. Njezina tamna krv pomiješa se s joštamnijom zemljom. Došla je do kose i čela ispod nje,15cijanozno plavkasto-sive boje radi pomanjkanja kisika. Kopala jedalje dok nije ugledala mutne oči i usta, avetinjski iskrivljena u jalovu pokušaju žrtve da posljednjih nekoliko sekundi ostane iznad

rastuće plime crne zeinlje.Usprkos prstenu, nije bila žena. Bio je to potežak muškaracpedesetih godina. Mrtav kao zemlja u koju je bio zakopan.Povlačeći se nije mogla odvojiti pogled s njegova lica i zamalose spotaknula preko željezničkih tračnica. Cijelu minutu nije moglamisliti baš ni na što, osim kako mu je moralo biti dok je umirao naovakav način.



Onda: Priberi se, dušo. Imaš pred sobom mjesto zločina. Ti sidežurni časnik.

Ti znaš što ti je činiti. ADAPTA je za uhićenje poznatog zločinacaD je za pritvor materijalnih svjedoka i osumnjičenih. A je zaodredivanje mjesta zločina.P je za...Za što je ono bio P?Pognula je glavu prema mikrofonu. - Dežurni 5885 javlja Centrali.

Proslijedite. Imam 10-29 pokraj željezničkih tračnica kod Tri-osme i Jedanaeste. Ubojstvo, K. Trebam detektive, CS, kola i terenskogliječnika. K.- Primljeno; 5885. Zločinac je pod paskom, K? - Nema zločinaca.- Pet-osam-osam-pet, K.Sachsova je zurila u prst oguljen do kosti. U neprikladan prsten.Oči. I cerenje... oh, to prokleto cerenje. Tijelom joj prođe jeza.Amelia Sachs hrabro, je plivala medu zmijama po rijekama za

v.rijeme ljetnog logorovanja i s puno uvjerenja se razmetala da bimogla skočiti s tridesetmetarskog mosta. Ali pomisao da bi moglabiti zatočena... stiješnjena i nepokretna preplavi ju paničnimstrahom koji je djelovao kao eiektrični šok. Radi toga je Sachsovauvijek hodala brzo, kada je išla pješice, i vozila je poput munje.Dok se krećeš ne mogu te uloviti... Začula je zvuk i naćulila uši.Potmula tutnjava i klopotanje postajali su sve glasniji.16

Otpaci papira otpuhnuti između tračnica. Oblaci prašine vrtjeli suse oko nje poput razjarenih duhova.A onda prigušeno cviljenje...Patrolna policajka Amelia Sachs, visoka 172,5 cm, zbunjeno je zurilau tridesettonsku Amtrak lokomotivu, crvenu, bijelu i plavugromadu čelika koja se približavala brzinom od deset milja na sat.- Zaustavi se! - zaurlala je. Strojovođa se nije obazirao na nju.



Sachsova je potrčala na prugu, stala između tračnica, raširila noge ipočela mahati. Lokomotiva se zaustavi uz zaglušujuće cviljenje.

Strojovođa je isturio glavu kroz prozor.- Ne možete dalje - poviče.Upitao je kako to ona misli. Doimao se tužno mlad za strojovođutako goleme kompozicije.- Ovo je mjesto zločina. Molim vas isključite motor. - Gospođo, nevidim da se nešto dogodilo.Sachsova ga više nije slušala. Promatrala je rupu u žičanoj ogradi,

visoko gore na zapadnoj strani vijadukta, u blizini Jedanaesteavenije.To je jedan od načina da se truplo neprimijećeno doveze ovamo -parkiranje na Jedanaestoj i izvlačenje trupla kroz uzanu uličicu dolitice. Na Tridesetsedmoj i poprečnoj cesti, mogao je biti viđen krozprozore brojnih stanova.- Taj vlak, gospodine. Ostavite ga tu gdje jest. - Ne smijem gaostaviti.

- Molim vas, isključite motor!- Ne isključujemo lokomotive kao aute. Ostavljamo ih raditi. - Inazovite dispečera. Ili bilo koga. Neka zaustave i vlakove koji krećuprema jugu.- To ne možemo.- Slušajte, gospodine. Pribilježila sam broj vašeg vozila. - Vozila?- Predlažem da smjesta napravite što vam je rečeno - zareža sadaSachsova.

- Što ćete mi napraviti u protivnom, gospođo? Staviti mi cedulju?Ali Amalia Sachs se već ponovno pentrala uz kameni zid. Bolnizglobovi su joj škripali, a na usnama je osjećala mješavinu17vapnenačke prašine, cigle i vlastita znoja. Dotrči do slijepe ulicekoju je vidjela odozdo, a potom se okrenu pomno promatrajući Jedanaestu aveniju i Javits Centar na suprotnoj strani. Predvorje je

vrvilo mnoštvom promatrača i novinara. Na velikoj zastavi pisalo



je: Dobro došli delegati UN.~ No, u cik zore, dok je ulica bila pusta,zločinac je i ovdje lako mogao pronaći parkiralište i neprimijećeno

odvući truplo do tračnica. Sachsova je otišla do Jedanaeste i prešlaokom preko avenije od šest traka, zakrčene prometom.Učinimo to.Uplovila je u more automobila i, mučno se probijajući, zaustavilapromet u smjeru sjevera. Nekoliko vozača pokušalo je pobjeći sastrane, pa je morala izdati dvije kazne i napokon izvući kante zasmeće nasred ceste, kako bi bila sigurna da će dobri gradani obaviti

svoju gradansku dužnost.Sachsova se na posljetku sjetila sljedećeg od pravila za prve časnike.P znači Zaštiti mjesto zločinaLjutito trubljenje, a potom i nervozni povici vozača ispunili sumagličasto jutro. Ubrzo su se u kakofoniju uključile i sirenepomoćnih patrolnih vozila.Četrdeset minuta kasnije mjesto dogadaja bilo je preplavljenouniformama i istražiteljima, njih nekoliko tuceta, daleko više nego

u Hell's Kitchenu, bez obzira što je to opravdavao stravičan uzroksmrti. Sachsova je doznala od drugog murjaka da je ovo vruća tema,medijska poslastica. Žrtva je jedan od dvoje putnika koji su sinoćsletjeli na JFK, sjeli u taksi i krenuli prema gradu. Nisu uspjeli stićisvojim kućama.- Tu su i snimatelji CNN-a - šapnuo je.Čuvši to, Amelia Sachs nije bila iznenadena kada je vidjelaplavokosog Vincea Perettija, šefa Centralnog istražnog odjela, kako

se vere preko nasipa i zastajkuje da bi očetkao prašinu s odijela odtisuću dolara.Bila je, medutim, iznenađena opazivši da ju je primijetio i mahnuo joj, s jedva primjetnirn smiješkom na glatko izbrijanom licu. Čak jojse učinilo da bi mogla dobiti usmenu pohvalu za alpinističkipothvat kao u Cliffhangeru. Čovječe, sačuvala je otiske prstiju naonim Ijestvama. Možda čak i preporuku. U zadnjem satu

posljednjeg dana u patrolnoj službi. Otići će ovjenčana slavom.



18Odmjerio ju je od glave do pete: - Policajko, ako se ne varam, vi

niste početnica, zar ne? Gotovo sam siguran da nisam krivopretpostavio.- Molim, gospodine?- Pretpostavljam da niste novakinja u poslu.Praktički i nije bila, mada je u patrolnoj službi provela samo trigodine, za razliku od većine kolega njezine dobi koji su već imalipo devet ili deset godina staža. Sachsova je lutala nekoliko godina

prije nego što je upisala akademiju.- Nisam sigurna đa vas razumijem.Doimao se ozlojeđeno, a i osmijeh je iščezao s njegova lica: - Bili stedežurni u ophodnji?- Da, gospodine.- Zašto ste zatvorili Jedanaestu aveniju? O čemu ste razmišljali?Pogledala je na široku ulicu još uvijek prepriječenu njezinombarikadom od kanti za smeće. Trubljenje je bilo već zaglušujuće a

kolone automobila protezale su se miljama.- Gospodine, zadatak dežurnog je da uhiti zločinca, pritvori očevice,zaštiti...- Poznato mi je pravilo ADAPT, policajko. Zatvorili ste ulicu dabiste zaštitili mjesto događaja?- Da, gospodine. Držim da zločinac nije parkirao na poprečnoj ulici.Lako bi ga vidjeli iz onih stanova. Vidite li? Jedanaesta mi se činilalogičnijim izborom.

- Onda je to bio pogrešan odabir. Na toj strani pruge nije uopće bilootisaka stopala, a dva su vodila prema Ijestvama koje idu naTrideset sedmu.- Zatvorila sam i Tridesetsedmu:- O tome i govorim. Trebalo je napraviti samo to. A vlak - upitaju. -Zašto ste njega zaustavili?- Mislila sam da vlak svojim prolazom kroz mjesto zločina može

uništiti dokaze. Ili bilo što.



- Ili bilo što, policajko?- Nespretno sam se izrazila, gospodine. Htjela sam reći... - Što je sa

zračnom lukom?- Da, gospodine? - Osvrnula se tražeći pomoč. U blizini je bilokolega, ali se nisu obazirali na njeno pranje mozga.19- Što ste točno mislili glede zračne luke Newark? Zašto i nju nistezatvorili?Sjajno! Školsko predavanje. Stisnula je usnice tipa Julije Roberts, ali

progovori smireno: - Gospodine, po mome sudu, činilo sevjerojatnim da će...- Njujorška auto-strada bi isto bila dobar izbor. Zatim autoput Jersey Pike i Long Island. I-70 sve do St Louisa. Sve su tomogućnosti za bijeg.Malčice je spustila glavu i zagledala se u Perettija. Oboje su bili nadlaku iste visine, jedino su njegove pete bile malo više. - Imao samintervenciju načelnika - nastavio je

zapovjednika zračne luke, iz ureda glavnog tajnika UN, direktorakongresne dvorane... - Mahnuo je glavom prema Javits Centru: -Zajebali smo program konferencije, govor američkog senatora i savpromet na West Sideu. Tračnice su udaljene petnaest metara odžrtve, a cesta koju ste zatvorili dobrih šezdeset metara u daljinu idevet i pol u visinu. Čak niti uragan Eva nije ovoliko uspio sjebatiAmtrakov sjeveroistočni koridor.- Samo sam namjeravala...

Peretti se smijuljio. Budući da je Sachsova bila lijepa žena, njezino"lutanje prije upisa na akademiju" obuhvaćalo je i stalni angažmanu manekenskoj agenciji Chantelle na Madison aveniji, odabrao je da joj oprosti.- Policajko Sachs - progovorio je pogledavši na značku s imenom nanjezinim prsima, čedno spljoštenim ispod zaštitnog neprobojnogprsluka. - Imam prigovor. Obrada mjesta zločina složen je posao.

Bilo bi zgodno kada bismo poslije svakog ubojstva mogli opkoliti



grad i pritvoriti oko tri milijuna ljudi. Nažalost, to ne možemoučiniti. Govorim konstruktivno, radi vašeg usavršavanja.

- Zapravo, gospodine - rekla je osorno - ja danas odlazim izpatrolne službe. U podne stupam na novu dužnost.Kimnuo je i oraspoložio se. - Onda više ne treba govoriti. Ali zaizvješće, vaša je odluka bila da se zaustavi vlak i zatvori cestovnipromet.- Jest, gospodine - izgovorila je odvažno. - Tu nema dvojbe.Pribilježio je to u crni notes širokim pokretima znojne ruke. Oh, za

ime svijeta...20- A sada uklonite te kante za smeće. Usmjeravajte promet sve dokse cesta ponovo ne raščisti. Jeste li me čuli?Bez "da, gospodine" ili "ne, gospodine" ili bilo kakvog drugogodgovora, otišla je na Jedanaestu aveniju i polagano počela odnositikante za smeće. Ni jedan jedini vozač nije prošao pokraj nje bezpsovke ili promrmljane primjedbe. Sachsova je bacila pogled na sat.

Još jeđan sat. Preživjet ću i to.21POGLAVLJE 2Kratkim zamasima krila sivi je sokol sletio na prozorsku dasku.Vani je bliještalo podnevno sunce a po magličastu zraku činilo seda je vruće.- Stigao si - šapnuo je muškarac. Podigao je glavu začuvši zvukzvona na ulaznim vratima.

- Je li to on - viknuo je prema stubama. - Je li došao? Lincoln Rhymenije dobio odgovor pa se okrenuo prema prozoru. Ptica je okretalaglavom brzim trzajima koji su u sokola ipak djelovali pristalim.Rhyme je zamijetio da su joj čaporci krvavi. Komadić žućkastamesa visio je iz crna, Ijuskasta kljuna. Istegnula je kratak vrat ispustila ga prema gnijezdu pokretima koji su podsjećali više nazmijske nego na ptičje. Sokol je spustio meso u ždrijelo maljavog,



plavičastog ptića. Promatram jedinog neugroženog živog stvora uNew York Cityju, pomisli Rhyme. Osim ako ga ne uzme sam Bog.

Začu polagane korake na stubama. - Je li to bio on - upita Thoma.Mladić odgovori kratko: - Nije.- Tko je bio na vratima? Čulo se zvono, nije li?Thom je svrnuo pogled ka prozoru: - Ptica se vratila. Gle, tragovikrvi na prozorskoj dasci! Vidiš li ih?Sokolica mu je ušla u vidno polje. Plavkastosiva kao riba,prelijevala se u duginim bojama. Pogledom je pretraživala nebo.

22- Uvijek su zajedno. Ostaju li u paru cijeli život - glasno jerazmišljao Thom. - Kao guske?Rhyme je prikovao pogled na Thoma, prignuta u vitkom,mladenačkom struku, dok je zavirivao u gnijezdo kroz poškrapanprozor.- Tko je bio - ponovi Rhyme. Mladić je očigledno odugovlačio sdogovorom što je Rhymeu išlo na živce.

- Posjet.- Posjet? Ma nemoj! - Rhyme je prezrivo frknuo nosom. Pokušao seprisjetiti kad mu je posljednji put netko došao u po,rjet. Moglo je tobiti prije tri mjeseca. Tko je bio? Možda onaj fotoreporter ili nekidaljnji rođak. Zasigurno Peter Taylor, jedan od Rhymeovihstručnjaka za kičmenu moždinu. I Blaine je svratila nekoliko puta.Ali nju se nije moglo smatrati pos jeti-teljem.- Ledeno je - prigovori Thom u namjeri da otvori prozor. Trenutno

zadovoljenje, tako tipično za mladost.- Ne otvaraj prozor - zapovijedi Rhyme. - I reci mi već jednom tko jeovdje.- Ledeno je.- Uznemirit ćeš pticu. Možeš podesiti klima uređaj. Sam ću gaisključiti.- Mi smo prvi došli ovamo - nastavi Thom, i dalje podižući

uokvireno okno. - Ptice su se naselile svjesne da si tu. - Sokoli su



bijesno pogledali ka izvoru buke. No, oni su uvijek bili bijesni.Ostali su stajati na podvoju prozora, gospodareći nad svojom

domenom anemičnih ginko stabala koja se izmjenjivahu sparkiranim automobilima uz rub ceste.Rhyme je ponovio: - Tko je došao? - Lon Sellitto.- Lon?Što on traži ovdje?Thom pogledom zaokruži po sobi: - Ovo je svinjac. Rhyme nijepodnosio čišćenje. Išla mu je na živce gužva i buka usisavača koju

je smatrao posebno razdražujućom. Bio je zadovoljan tu. Soba, koju je zvao svojim uredom, bila je smještena na drugom katu gotskekuće na Upper West Sideu, s pogledom na Central Park. Prostorija je bila velika, sedam na sedam metara, a praktički je svakicentimetar bio zauzet. Gdjekad je znao sklopiti oči i zabavljati sepokušavajući razabrati miris različitih stvari u23ovoj sobi: tisuće knjiga i časopisa, hrpa fotokopija tornja u Pisi,

zagrijani tranzistori televizora, žarulje zamućene od prašine,plutane oglasne ploče. Vinil, peroksid, lateks, tapetarija.Tri različite vrste skoča. Sokolovo govno.- Ne želim ga vidjeti. Reci mu kako imam posla.- I neki mladi murjak imenom Ernie Banks. Ne, to je igrač bejzbola,nije li'? Zbilja bi mi trebao dati da počistim ovaj svinjac. Čovjek i neopaža kako je nešto prljavo dok ti ljudi ne navrate u posjet.- Navrate u posjet? O Bože, kako to zvuči starinski, viktorijanski. A

kako ti zvuči ovo? Reci im neka se nose do vraga. Spada li i to u finde siecle etiketu?Prljavština... Thom je govorio o prostoriji, ali Rhyme je pretpostavioda je mislio i na svog poslodavca.Rhyme je imao crnu i gustu kosu kao dvadesetgodišnjak, mada jeimao dvostruko više godina. No, čupava i neuredna vapila je zapranjem i šišanjem. Lice mu je pokrivala čekinjasta crna brada stara

tri dana, koja je takoder djelovala prljavo, a probudio se s



neprekidnim škakljanjem u uhu, što je značilo da i te dlake trebaodrezati. Rhymeovi nokti na rukama i nogama bili su dugački, a

već tjedan dana imao je na sebi istu, beskrajno ružnu, točkastupidžamu. Imao je sitne, tamnosmede oči, usadene na licu koje jeBlaine u nebrojenim, strastvenim i drugim prigodama držalalijepim.- Žele razgovarati s tobom - nastavi Thom. - Kažu da je veomavažno.- Sjajno!

- Lona nisi vidio gotovo godinu dana.- Zašto bih ga zato želio vidjeti baš sada? Jesi li preplašio tu pticu?Poludjet ću ako jesi.- Važno je, Lincolne.- heoma važno, rekao si malo prije. Uostalom, gdje je taj doktor?Možda je i svratio, no ja sam zadrijemao, a ti si bio vani.Budan si od šest ujutro.24

- Nisam. - Zamislio se. - Probudio sam se, to je točno. Ali sam opetzadrijemao. Zaspao sam kao top. Jesi li provjerio poruke?Thom odgovori: - Jesam. Nema ništa od njega. - Rekao je da će doćitijekom prijepodneva.- Tek je prošlo jedanaest. A da odgodimo alarmiranje spasilačkeslužbe? Što misliš o tome?- Jesi li ti zasjeo kraj telefona - odjednom upita Rhyme. - Možda jenazivao dok si pričao.

- Razgovarao sam samo...- Jesam li ti što rekao - prekine ga Rhyme. - Sada se ljutiš, a nisamrekao da ne smiješ telefonirati. Možeš koliko hoćeš, kao i uvijek.Htio sam samo reći da je možda nazivao dok si ti bio na liniji.- Ne, jutros si se odlučio za govnarsko ponašanje.- Eto ti ga na. Znaš, postoji nekakav poziv s počekom pomoću kojegmožeš primiti dva poziva istovremeno. Trebali bismo nabaviti tu



spravu. Nego, što želi moj stari prijatelj Lon i njegov prijatelj, igračbejzbola?

- Pitaj ih sam. - Pitam tebe.- Hoće te vidjeti. To je sve što znam. - Glede nečeg ja-ko važ-nog.- Lincolne. - Thom duboko uzdahne i provuče rukom kroz plavukosu. Nosio je žutosmede hlače i bijelu košulju s besprijekornosvezanom plavom kravatom s cvjetnim uzorkom. Kada ga jegodinu dana ranije uzeo u službu, Rhyme je naglasio da moženositi traperice i majice ako želi. Međutim, otada je on svaki dan

bio besprijekorno odjeven. Rhyme nije bio siguran u kolikoj mjeri jeto pridonijelo odluci da zadrži mladoga čovjeka, ali zasigurno jest.Niti jedan od Thomovih prethodnika nije ostao više od šest tjedana.Broj onih koji su svojevoljno otišli bio je potpuno izjednačen sbrojem izbačenih iz službe.- Dobro, što si im rekao?- Rekao sam im da mi daju nekoliko minuta dok provjerim jesi li udoličnu stanju, a onda mogu doći. Na kratko.

- Tako si postupio? Bez pitanja? Najljepša ti ~ hvala.Thom se povukao nekoliko koraka i doviknuo niz uzano stubištekoje je vodilo na prvi kat: - Dodite, gospodo.25- Nešto su ti ipak rekli, nisu li - zapita Rhyme. - Kriješ to od mene.Thom nije odgovorio, a Rhyme je promatrao dvojicu došljaka. Tekkada su ušli u sobu Rhyme je progovorio. Obratio se Thomu: -Navuci zavjese. Već si previše uznemirio ptice.

Zapravo, bio je to znak da mu je dosta blještave dnevne svjetlosti.***Bila je potpuno nijema sa smrdljivom, ljepljivom trakom preko usta.Nije mogla prozboriti niti riječ što ju je činilo bespomoćnijom nometalne lisičine koje su joj prikliještile zglobove ili stisak njegovihkratkih, snažnih prstiju na bicepsima. Još uvijek sa skijaškom maskom preko lica, vozač taksija vodio ju je

niz mračan, vlažan hodnik, pokraj redova provodnih kanala i



cjevovoda. Nije imala pojma gdje je, ali jedino jasno bilo je da senalaze u podrumu velike poslovne zgrade.

Kad bih mogla razgovarati s njim...T.J. Colfax je bila pravi igrač i vješt pregovarač, vještica s trećegkata Morgan Stanleyjeva ureda.Novac? Hoćeš novac? Pribavit ću ti ga, čovječe, u velikimkoličinama. Na lopate. Ponovila je to bezbroj puta, pokušavajućiuloviti njegov pogled, kao da će time utisnuti riječi u njegove misli.Moooooooolim, preklinjala je nijemo, razmišljajući o tome kako

unovčiti svoj 401 (k) ili mu prepustiti svoj ulog za mirovinski fond.Oh, molim...Prisjetila se svoje prošle noći: pošto je prestao promatrati vatromet,muškarac ih je izvukao iz taksija i stavio im lisičine. Ugurao ih je uprtljažnik, pa su opet krenuli na vožnju. Najprije preko kameneceste i iskidana asfalta, potom po glatkoj cesti i ponovo po neravnoj.Čula je kloparanje kotača po mostu, zatim zavoji i opet neravneceste. Konačno se taksi zaustavio, vozač je izišao i činilo se da

otvara rampu ili kakva glavna vrata. Činilo joj se da je ušao ugaražu. Svi zvuci grada odjednom su nestali, pojačala se sarno bukaautomobilskog motora koja se odbijala od praznih zidova.Poklopac se prtljažnika podigao i ona je izvučena van. Skinuo joj jedijamantni prsten i stavio ga u džep. Vodio ju je pokraj26betonskih zidova krcatih sablasnim licima, izblijedjelim crtežimatupih očiju koje su zurile u nju: likovi mesara, vraga, troje uboge

dječice - naslikani na dotrajalom zidu. Odvukao ju je u podrum koji je zaudarao na plijesan i bacio ju na pod. Udalji se, ostavivši ju umraku, okruženu odvratnim vonjem strvine i otpadaka. Ležala je tusatima, malo spavajući i puno plačući. Naglo se probudila odiznenadne buke poput oštre eksplozije negdje u blizini. Potom jeponovo utonula u nemiran san.



Prije otprilike pola sata opet je došao po nju. Strpao ju je uprtljažnik i vozio dvadesetak minuta. Do nepoznatog odredišta.

Ušli su u polumračnu podrumsku prostoriju. Na sredini je bilađebela crna cijev za koju ju je pričvrstio lisičinama. Zatim ju jezgrabio za noge i povukao ih, namjestivši ju u sjedeći položaj, aispružene noge, svezao je tankim konopcem. Nosio je kožnerukavice. Ustao je i dugo zurio u nju, a onda se sagnuo i razderao joj bluzu. Obilazio je oko nje dok je ona drhtala osjećajući njegoveruke na ramenima i lopaticama.

Plakala je i preklinjala kroz povez. Znala je što slijedi.Prelazio je prstima duž njenih ruku, ispod pazuha, pa po prednjemdijelu tijela, izbjegavajući joj grudi. Činilo se da pipa rebra, dok jepoput pauka rukama plazio po njenu tijelu. Zabio joj je prste međurebra i pogladio ih. T.J. je zadrhtala i pokušala se odmaknuti.Čt~rsto ju je zgrabio i nastavio gladiti po rebrima, pritiskajući dobola, opipavajući savitljivost kostiju.Konačno se njegovi koraci udaljiše. Dugo se nije čulo ništa osim

šuma klima uredaja i dizala. A onda je zaplašeno zastenjala naopetovani šum tik iza njezinih leđa. Fiiiju. Fiiiju. Vrlo poznat, ali nesasvim prepoznatljiv. Pokušala se okrenuti i vidjeti što on radi, alinije uspjela. Što bi to bilo? Slušala je jednoličan šum koji se stalnoponavlj~o. Odvukao ju je u mislima nekamo u djetinjstvo, uroditeljski dom.Fiiiju. Fiiiju.Subotnje jutro u maloj kući u Bedfordu, Tennessee. Bio je to jedini

dan kad njezina majka nije odlazila na posao, pa je veći dio danaposvećivala čišćenju kuće. T.J. bi se probudila kada bi sunce većvisoko odskočilo i sjurila u prizemlje da joj pomogne. Fiiiju. Tada seprisjeti... Slušala je opetovani šum pokušavajući27dokučiti zbog čega čisti pod s tako pažljivim, pedantnim zamasimametle.

***



Nije mu promaklo iznenađenje i nelagoda na njihovim licima, izrazkoji se ne vidi često na licima policajaca iz Odjela za umorstva u

New York Cityju.Lon Sellitto i mladi Banks (Jerry, a ne Ernie) sjeli su na mjesta kojaim je Rhyme pokazao mahnuvši raskuštranom glavom na spojene,prašnjave i neudobne stolce od španjolske trske.Rhyme se znatno promijenio otkako je Sellitto posljednji put bioovdje, pa detektiv nije uspio prikriti zaprepaštenje. Banks nije imaomogućnost uspoređivanja, ali je ipak bio šokiran onime što vidi:

neuredna soba, sumnjičav pogled protuhe i vonj, nedvojbeno izutrobe kreature u koju se pretvorio Lincoln Rhyme.Bilo mu je silno krivo što je dopustio da dođu. Zašto se nisi najaviotelefonom, Lone?Ti bi nam rekao da ne dolazimo. Istina.Thom je oklijevao na vrhu stuba, ali ga Rhyme preduhitri. Ne,Thome, nećemo te trebati. - Prisjetio se da je mladić, to prokletoutjelovljenje Marte Stewart, uvijek pitao g~ste žele li nešto popiti ili

pojesti.Zavladala je neugodna tišina. Krupan, zgužvan Sellitto, sdvadesetgodišnjim iskustvom u službi, pogledao je u kutiju pokrajkreveta, zaustivši nešto. Ma što da je htio reći, prekinuo je pogledna pelene za inkontinenciju. Jerry Banks prekine šutnju: - Pročitao sam vašu knjigu, gospodine...- Mladi murjak nije imao ruku za brijanje, jer mu je lice bilo punoporezotina. A frizura kao da ga je krava zalizala! Mili Bože, pa taj

izgleda kao da mu je dvanaest. Što je svijet iscrpljeniji to se njegovistanovnici doimaju mlađim, pomisli Rhyme. - Koju?- Vaš priručnik o mjestima zločina, dakako. Mislio sam zapravo nailustrirano izdanje objavljeno prije nekoliko godina. - I u njemu jebilo riječi. Ustvari, glavninu je činio tekst. Jesi li ga pročitao?- Kako da ne - požuri Banks s odgovorom.28



Velika hrpa neprodanih primjeraka Mjesta zločina bila je naslaganauz jedan zid njegove sobe.

- Nisam znao da ste vi i Lon prijatelji - dometnu Banks. - Ah, Lon tinije pokazao naš godišnjak? Nije ti se pohvalio s fotografijama?Nije zasukao rukave i pohvalio se s ožiljcima rana koje je zaradio sLincolnom Rhymeom?Sellitto se nije smješkao. Ako poželi, mogu mu dati još razloga damu prisjedne smijeh. Viši inspektor kopao je po svojoj torbi za spise.Što li ima u njoj?

- Koliko ste dugo bili partneri - pitao je Banks razgovorljivo. - Ovo je pitanje za tebe. - Rhyme je pogledao na sat. - Nismo bili partneri -odgovori Sellitto. - Ja sam bio uOdjelu za umorstva, a on je bio šef IRD-a.- A tako! - Banks nije mogao sakriti svoje sve veće divljenje.Rukovođenje Central Investigation and Resource Division bilo je jedno od najutjecajnijih mjesta u Odjelu.- Nego što. - Rhyme je pogledao kroz prozor kao da će njegov

liječnik doletjeti na sokolu. - Dva mušketira.Strpljivim glasorn, koji Rhyme nije podnosio, Sellitto je objasnio: -U sedam godina smo ponekad radili zajedno.- Bile su to sjajne godine - naglasio je Rhyme.Thom se namršti, ali Sellitto nije osjetio ironiju. Ili se nije obazirao.Rekao je:- Imamo problem, Lincolne.' Treba nam pomoć.Tras. Hrpa papira završila je na stoliću pokraj kreveta.

- Pomoć? - Bučan smijeh prasnuo je kroz uzan nos koji je Blaineoduvijek smatrala uspjehom plastičnog kirurga. I njegove usnice jedržala previše savršenim (treba ih nagrditi ožiljkom, narugala se jednom zgodom, što je gotovo i učinila za jedne od njihovih svada).Uostalom, zašto ga baš danas toliko proganja njezin razbludni lik?Probudio se razmišljajući o svojoj bivšoj ženi i osjetio je potrebu da joj napiše pismo, koje je u tom trenutku bilo na ekranu. Pospremio



je dokument na disk. U sobi je zavladala tišina dok je jednimprstom tipkao komande na računalu.

- Lincolne - javi se Sellitto.- Aha. Pomoć. Od mene. Čuo sam.Banksu se na licu zaledio neprimjeren osmijeh - dok se u nelagodignijezdio na stolcu.- Imam ubrzo dogovoren sastanak - rekao je Rhyme.29- Sastanak? - S liječnikom.

- Uistinu? - upitao je Banks, vjerojatno da ubije šutnju koja je opetbila na pomolu.Ne znajući kako da usmjeri razgovor, Sellitto je upitao: - A kako ti je?Banks i Sellitto nisu ga zapitali za zdravlje prilikom dolaska. Bilo jeto jedno od pitanja koje su ljudi svjesno izbjegavali kad bi vidjeliLincolna Rhymea. Odgovor bi zasigurno bio vrlo složen i nadasveneugodan.

Odgovori kratko: - Dobro sam, hvala. A ti? Betty? - Rastali smo se -rekao je Sellitto.- Doista?- Ona je dobila kuću, a ja pola djeteta. - Zdepast murjak izgovori tos usiljenim veseljem, kao da je tu izreku upotrijebio i ranije, te seRhymeu učini da je raskid bio popraćen mučnom pričom. Nemaželju slušati je. Nije, medutim, bio iznenađen što se brak raspao.Sellitto je bio radoholičar. Bio je jedan od stotinjak prvorazrednih

istražitelja u policiji i godinama je bilo tako - dobio je čin u vrijemekad su se činovi dijelili prema zaslugama, a ne prema vremenuprovedenu u službi. Radio je približno osamdeset sati u tjednu.Prvih nekoliko mjeseci njihova zajedničkog rada, Rhyme nije čakniti znao da je Sellitto u braku.- Gdje sad stanuješ - upita Rhyme u nadi da će ih nevezan,druželjubiv razgovor umoriti do iznemoglosti i natjerati da odu. -

Brooklyn. Heights. Ponekad idem pješice na posao. Sjećaš



se pustih dijeta koje sam držao? E pa, nije stvar u dijeti, već ukretanju.

Nije se doimao ni trunke tanji nego Lon Sellitto otprije tri i poigodine. Ili čak Sellitto prije petnaest godina.- Dakle, dolazi vam liječnik - podsjetio je Banks. - Radi... - Novognačina liječenja - dovršio je Rhyme pitanje koje je visjelo u zraku. -Baš tako.- Neka vam je sa srećom. - Najljepša hvala.Bilo je 11.36 i prijepodne se bližilo kraju. Zakašnjenje je bilo

neoprostivo za zdravstvenog djelatnika.30Motrio je Banksov pogled kojim je pomno ispitivao njegove noge.Uhvatio je bubuljičava mladića pv drugi put i nije se iznenadiovidjevši da je detektiv porumenio.- Na žalost, bojirn se da neću imati vremena pomoći vam - kazao jeRhyme.- Ali još ga nema, mislim, tog doktora - upita Lon Sellitto tonom

kojim je znao rasplinuti i najbolje smišljenu priču osumnjičenog.Na vratima se pojavio Thom s vrčem za kavu.- Lincoln vas je zaboravio ponuditi barem kavom. - Thom postupasa mnom kao s malim djetetom. - Možda griješim - odbrusipomoćnik.- Neka ti bude - zarežao je Rhyme. - Popijte kavu. Ja bih radije malomajčina mlijeka.- Prerano je - uzvrati Thom. - Bar još nije otvoren. Mirno je izdržao

Rhymeov bijesni pogled.Banks je ponovo napasao oči na Rhymeovu tijelu. Možda jeočekivao da će vidjeti samo kost i kožu. Ali, atrofiranje jezaustavljeno ubrzo poslije nesreće, a prvi fizioterapeuti izmrcvarilisu ga vježbama. I Thom, koji je povremeno bio drsko zajedljiv da bise u drugim prilikama ponašao poput stare kvočke, bio je vraškidobar fizioterapeut. Svakodnevno je s Rhymeom radio pasivne

ROM vježbe. Pedantno je bilježio goniometrijske podatke - izmjere



raspona pokreta za svaki zglob u Rhymeovu tijelu. Pomno jenadzirao spastičnost obavljajući dugotrajne vježbe abdukcije i

adukcije s njegovim rukama i nogama. ROM terapija nije bilačudotvorna, ali je održavala tonus, smanjivala kontrakcije uslijedmlitavosti i održavala krvotok. Za nekog čija je mišićna aktivnost trii pol godine bila ograničena na ramena, glavu i lijevi prstenjak,Lincoln Rhyme i nije bio u lošem stanju.Mladi detektiv odvratio je pogled s kompliciranog ECU uredajasmještenog pokraj Rhymeova prsta i mrežom žica povezanog s

drugim kontrolnim uredajem iz kojeg su virili vodovi i kabeli,spojeni na računalo i veliku zidnu ploču.Život kvadriplegičara sastoji se od žica, rekao je Rhymeu jedan odterapeuta još davnih dana. Barem život onih imućnih sretnika.Sellitto je rekao: - U West Sideu se jutros dogodilo ubojstvo.31- Imali smo izvješća o nestanku nekih beskućnika tijekom proteklogmjeseca - umiješao se Banks. - U prvi mah smo pomislili da je opet

netko od njih. Ali nije - dometnu teatralno. - Žrtva je jedna od onihsinoć nestalih.Rhyme usmjeri pogled na mladića s bubuljičavim licem. Kojih?- On ne gleda televiziju - objasni im Thom. - Ako govorite 0 otmici,znajte da za to nije čuo.- Ti ne gledaš vijesti? - Sellitto je prasnuo u smijeh.- SOB koji je čitao četiri dnevna lista i snimao lokalne vijesti kako biih mogao pogledati kod kuće. Tvoja Blaine mi je rekla da si ju jedne

noći baš usred ševe nazvao Katie Couric.- Sada čitam samo ozbiljnu literaturu - izjavi Rhyme pompozno ilažno.Thom ga dopuni: - Literatura su mu vijesti koje ostaju vijesti.Rhyme ga je ignorirao.Sellitto nastavi: - Muškarac i žena su se vraćali sa službenog puta sObale. Ispred zračne luke JFK ušli su u taksi, ali nisu stigli svojim

kućama.



- Imali smo dojavu oko jedanaest i pol. Taksi je vozio po BQE-u uQueensu. Na stražnjem sjedištu bili su muškarac i žena, bijelci.

Činilo se da žele razbiti prozor jer su bjesomučno lupali po staklu.Nitko ih nije progonio.- Taj očevidac koji je zamijetio taksi - je li uspio vidjeti vozača?- Ne.- Što je s putnicom u taksiju? - Nema joj traga.11.41. Rhyme je bio bijesan na dr. Williama Bergera. Nezgodno -promrmlja odsutno.

Sellitto je uzdahnuo duboko i glasno.- Nastavi, samo nastavi - kazao je Rhyme. - Imao je prsten - dobacio je Banks.- Tko je imao što?- Žrtva. Otkrili su ga jutros. Imao je na ruci ženski prsten. Prstenputnice.- Sigurni ste da je njezin?- Iznutra su ugravirani njezini inicijali.

32- Znači da imate Neposa koji vam stavlja do znanja da drži žensku ida je još živa.- Što znači Nepos - upita Thom.Vidjevši da ga Rhyme ignorira, Sellitto staloženo odgovori:Nepoznati sumnjivac.- Znate li na koji način mu je stavio prsten - upitao je Banks, previšeu,zbuden za Rhymeov ukus. - Njezin prsten? - Nemam pojma.

- Ogulio mu je kožu i tetive s prsta. Sve. Do kosti! Rhyme se jedvaprimjetno osmjehnuo. - Ah, ne čini li vam se mudar?- Što je mudro u tome?- Osigurao se da nitko od poštenih prolaznika ne odnese prsten. Bio je zakrvavljen, zar ne?- Grozno.



- Teško ga je bilo i zamijetiti u prvi tren. Da ne spominjem opasnostod AIDS-a, hepatitisa. Čak i da ga je netko opazio, radije bi se

odrekao tog trofeja. Kako joj je ime, Lon?Stariji detektiv kimnuo je mladom kolegi koji je otvorio službenuknjigu.- Tammie Jean, Colfax. Zovu ju T.J. Dvadeset i osam godina. Radi utvrtki Morgan Stanley.Rhyme je zamijetio da i Banks nosi prsten. Neku vrstu označjaškole. Mali je bio previše uglađen da bi završio samo srednju školu

i Policijsku akademiju. Nije se dalo naslutiti da je prošao vojnuobuku. Ne bi se iznenadio da je na prstenu bio ugraviran čak Yale. Ito je detektiv Odjela za umorstva? Kamo ide taj svijet?Mladi murjak obuhvatio je šalicu s kavom rukama koje su sepovremeno tresle. Jedva primjetnim pokretom svog prstenjaka poECU ploči Everest & Jennings, na koju je bila prikopčana njegovalijeva ruka, Rhyme je ukucao nekoliko komandi da bi reguliraoklima uredaj. Nastojao je ne trošiti snagu na reguliranje grijanja i

klima uredaja; čuvao ju je za osnovne potrebe poput svjetla,računala i okvira za okretanje stranica. Ali kada bi u sobi bilopreviše hladno, procurio bi mu nos. A to je stravična muka zakvadriplegičara.- Nema nikakve poruke? - upitao je Rhyme. - Ništa.33- Ti vodiš istragu? - obrati se Rhyme Sellittu.- Da. Jim Polling mi je nadređen. Željeli bismo da proučiš izvješće s

mjesta zločina.Opet smijeh. - Ja? Već tri godine nisam imao u rukama izvješće spoprišta dogadaja. Što bih vam ja, zaboga, mogao reći? - Mogao binam reći svu silu toga, Linc.- Tko je sad šef IRD-a? - Vince Peretti.- Ah, ljubimac člana Kongresa - prisjetio se Rhyme. Neka to onpregleda.



Nakon kratka oklijevanja, Sellitfo progovori: - Radije bisrno da to tiučiniš.

- A tko smo to mi?- Glavni i odgovorni. Tebi odani.- A kako viši samostalni inspektor Peretti gleda na izglasanonepovjerenje? - Rhyme se smješkao poput šiparice.Sellitto ustade i stade hodati po sobi pregledavajući hrpe časopisa:Forensic Science Review, katalog Harding & Boyle ScientificEquipment Company, Te New Scotland Yard Forensic

Investigation Annual, American College of Forensic Examiners Journal, Report of te American Society of Crime Lab Directors, CRCPress Forensic, Joumal of te International Institute of ForensicScience.- Samo ih gledaj - reče Rhyme. - Pretplate su odavno istekle. Punisu prašine.- Sve je ovdje prepuno jebene prašine, Linc. Zašto ne makneš svojulijenu guzicu i ne očistiš taj svinjac?

Banks nije mogao sakriti zaprepaštenje. Rhyme je obuzdao poriv daprasne u smijeh, koji mu je bio posvema stran. Samokontrola irazdražljivost su se rasplinule u zabavi. Istog trena je požalio što suse on i Sellitto razišli. Onda se prisjetio razloga i progundao:- Žao mi je. Ne mogu vam pomoći.- U ponedjeljak počinje mirovna konferencija. Mi... - Kakvakonferencija?- U UN-u. Veleposlanici, šefovi država. U gradu će biti deset tisuća

dostojanstvenika. Jesi li čuo za onu stvar od prije dva dana uLondonu?- Stvar? - ponovio je Rhyme zajedljivo.34- Netko je pokušao dići u zrak hotel u kojem je UNESCO održavaosastanak. Gradonačelnik se usrao da će netko pokušati isto i na ovojkonferenciji. Ne želi ružne naslove u Postu.



- Još je jedan mali problem - ozbiljno će Rhyme. Vjerojatno nitigospodica Tammie Jean ne uživa u svom povratku kući.

- Nahrani ga pojedinostima, Jerry. Već mu cure sline. Banks jeskrenuo pozornost s Rhymeovih nogu na krevet koji je - Rhyme jeto spremno priznavao - bio daleko zanimljiviji od prvog prizora.Posebice kontrolna ploča. Izgledala je kao iz svemirskog broda, a ikoštala je otprilike toliko.- Deset sati nakon što su oteti naden je muškarac putnik - JohnUlbrecht - upucan i zakopan još živ u blizini Amtrakove željezničke

pruge, nedaleko Tridesetsedme i Jedanaeste ulice. Mi smo gapronašli mrtva. Ali živ je bio zakopan. Streljivo je bilo kalibra .32. -Banks je podigao glavu i dodao: - Marke Honda Accord.S namjerom da se isključe pronicljive dedukcije o Neposu sastajališta oružja. Taj Banks je bistar momak, pomisli Rhyme, jediniproblem mu je mladost koju možda hoće a možda i neće prerasti.Lincolnu Rhymeu se činilo da on osobno nikad nije bio mlad.- Ižljebljenje na zrnu? - upitao je Rhyme. - Šest polja i užljebina,

lijevi uvoj.- On dakle ima Colt - zaključi Rhyme i ponovo baci pogled nadijagram mjesta zločina.- Rekli ste "on" - nastavi mladi detektiv. - Ustvari, "oni". - Molim?- Nepo osobe. Dvije su. Imamo dva para otisaka stopala izmedunazovi groba i podnožja željeznih ljestava koje vode na cestu -objasnio je Banks pokazujući CS dijagram.- Ima li otisaka na ljestvama?

- Ni jednog. Obrisani su. Obavljen je temeljit posao. Otisci stopalavode do groba i natrag do ljestava. Uostalom, morala su biti dvojicada dotegle žrtvu. Imao je više od sto kilograma. Jedan čovjek to nebi mogao sam.- Nastavi.- Dovukli su ga do' rupe, bacili unutra, upucali i zakopali, vratili sedo ljestava, uzverali se i nestali.

35



- Ustrijelili su ga u grobu? - upitao je Rhyme.- Jest. Nigdje u blizini ljestava ili puta do groba nije bilo tragova

krvi.Rhyme je bio već blago zaint.eresiran. Ipak je rekao: - Zašto metrebate?Sellitto je iscerio nepravilne, požutjele zube:- Imamo zagonetan slučaj, Linc. Hrpu PE koja nema veze ni sa čim.- Ma dajte! - Rijetka su bila mjesta zločina na kojima je svaki djelićmaterijalnog dokaza bio smislen.

- Ovo je zbilja jezivo. Pročitaj izvješće, molim te. Stavit ću ti ga tu.Kako funkcionira ovo čudo? - Sellitto pogleda Toma koji jenamjestio izvješće u okvir sprave za okretanje stranica.- Nemam vremena, Lone - prosvjedovao je Rhyme.- Ovo je pravo čudo tehnike - zadivljeno će Banks promatrajućiokvir. Rhyme nije odgovorio. Pogleda prw stranicu, a potom jupažljivo pročita. Pomaknuo je prstenjak točno milimetar ulijevo.Gumeni štapić okrenuo je stranicu.

Čita i razmišlja: ovo jest neobično.- Tko je bio odgovoran na mjestu dogadaja?- Peretti osobno. Čim je čuo da je žrtva čovjek iz taksija, dojurio je ipreuzeo komandu.Rhyme je nastavio čitati. Na tren su mu pozornost zadržalenemaštovite riječi policajca koji je pisao izvješće. Srce mu počnedivlje lupati na zvuk zvona na ulaznim vratima. Svrnuo je naThoma svoj pogled, dovoljno hladan i s jasnom porukom da je

vrijeme za šalu isteklo. Thom je kimnuo i smjesta krenuo uprizemlje.Svaka pomisao na vozače taksija i PE i kidnapirane bankare iščezla je iz sveobuhvatna mozga Lincolna Rhymea.- Došao je dr. Berger - najavi Thom kroz interfon. Napokon. Uzadnji čas.- Žalim; Lone. Morat ću vas zamoliti da odete. Bilo mi je drago da

sam te opet vidio. - Osmijeh. - Ovo je vrlo zanimljiv slučaj.



Sellitto je oklijevao a onda je ustao. - Hoćeš li pročitati izvješće,Lincolne? Barem nam reci svoje mišljenje!

Rhyme reče: - Možeš misliti - a potom nasloni glavu na jastuk.Kvadriplegičari kao Rhyme, s potpunom pokretljivošću36glave i vrata, bili su u stanju aktivirati tuce funkcija samotrodimenzionalnim pomacima glave. Ali Rhyme je izbjegavaonaslon za glavu. Preostalo mu je tako malo čulnih zadovoljstava da je bio nespreman odreći se i te udobnosti da nasloni glavu na jastuk

od dvjesto dolara. Posjetitelji su ga iscrpili. Još nije ni podne, anjegova jedina želja bila je - spavati. Vratni mišići pulsirali su odbola.Sellitto i Banks već su bili na vratima kad se Rhyme oglasio: - Čekaj,Lone.Inspektor se okrenuo.- Trebaš znati jednu stvar. Pronašli ste samo pola mjesta zločina.Važna je ona druga polovica - prvobitno mjesto. Kuća. Ali ćete ga

vraški teško pronaći.- Zašto misliš da postoji još jedno mjesto zločina?- Zato što nije upucao žrtvu u grobu. Upucao ga je tamo - naprvobitnom mjestu. Vjerojatno tamo drži i žensku. Mora da je nekipodrum ili vrlo pust dio grada. Ili jedno i drugo... Jer, Banks -Rhyme preduhitri pitanje mladog detektiva - ne bi se usudio pucatiu nekog i na . istom mjestu držati drugoga zatočenika da to nijeposve mirno i skrovito mjesto.

- Možda je upotrijebio prigušivač.- Na metku nema tragova štitnika od gume ili vate - otresao seRhyme.- Ali kako je mogao biti nastrijeljen na tom mjestu? ustrajao jeBanks. - Ponavljam da mjesto zločina nije bilo poškrapano krvlju.- Pretpostavljam da je žrtvi pucano u lice - rekao je Rhyme. - Pa, jest- priznao je Banks s glupavim osmijehom na licu. - Kako znate?



- Vrlo bolno, nadasve onesposobljujuće i, s Coltom 32, vrlo malokrvi. Rijetko smrtonosno, ako se ne pogodi mozak. Žrtvu u takvu

stanju Nepos je mogao vući kamogod je htio. Svjesno govorim. ozločincu u jednini jer imamo samo jednu Nepo osobu.Zavladala je šutnja. - Ali ... zatekli smo dva para otisaka stopala -izusti Banks šapatom kao da deaktivira nagaznu minu. Rhymeduboko uzdahne. - Potplati su identični dakle pripadajuistom čovjeku koji je dvaput prešao isti put da nas namagarči. Aotisci prema sjeveru iste su dubine kao i otisci prema jugu.

37Nije mogao nositi teret od sto kila u jednom smjeru, a u drugom ne. Je li žrtva bila bosonoga?Banks je prelistao zabilješke. - U čarapama.- U redu, onda je zločinac imao na nogama žrtvine cipele u lukavojšetnji prema ljestvama i nazad.- Ako se nije spustio niz ljestve kako je uspio doći do groba? -Doveo je žrtvu uz same željezničke tračnice. Vjerojatno sa sjevera.

- Nadaleko, u oba smjera nema drugih ljestava.- Ali ima tunela koji idu uporedo s prugom - nastavi Rhyme. - Onisu povezani s podrumima nekih starih skladišta duž Jedanaesteavenije. U vrijeme prohibicije jedan je gangster - Owney Madden -dao iskopati te tunele kako bi mogao krijumčariti pošiljke viskija navlakove New York Centrala u smjeru Albanyja i Bridgeporta.- Zašto nije ukopao žrtvu u blizini tunela? Zašto se izložio riziku daga vide kako tegli tipa cijelim putem preko nadvožnjaka? Postao je

nestrpljiv. - Valjda shvaćate što nam hoće priopćiti, zar ne?Banks je zaustio da nešto kaže, a onda je zatresao glavom.- On je morao staviti tijelo na mjesto gdje će biti videno - objasniRhyme. - Netko ga je trebao naći. Zato je ostavio ruku da strši uzrak. Mahao nam je da privuče pozornost. Žao mi je, iruate samo jednog Neposa, ali bistar je za dvojicu. Negdje u blizini moraju bitipristupi u tunel. Udite onamo i potražite otiske. Nećete ih naći.

Ipak ćete to morati napraviti. Radi tiska. Znate kako će biti kada



priča počne izlaziti na vidjelo... No, sretno vam bilo, gospodo. Asad me ispričajte. Lone?

- Da?- Nemoj zaboraviti na prvotno mjesto zločina. Moraš ga pronaći. Ito što prije:- Hvala ti, Linc. Samo još pročitaj cijelo izvješće.Rhyme obeća da će to svakako učiniti, opazivši da su progutali tulaž.38

POGLAVLJE 3Krasilo ga je najtaktičnije ponašanje uz bolesnički krevet s kojim seRhyme ikada susreo. A ako je itko imaoiskustva s ponašanjem liječnika prema bolesniku, zasigurno je tobio Lincoln Rhyme. Jednom je izračunao da je u posljednje tri i polgodine upoznao sedamdeset i osam liječnika specijalista.- Krasan pogled - rekao je Berger, gledajući kroz prozor. - Nije li?Prekrasan.

Premda zbog visine kreveta Rhyme nije mogao vidjeti ništa osimmagličastog neba ponad Central Parka, to - ptice - bile su suštinanjegova vidika otkako je, prije dvije i pol godine, prebačen izposljednje bolnice za rehabilitaciju. Većinu vremena imao jezasjenjene prozore.Thom je imao pune ruke posla okrećući svog poslodavca vještimzahvatom za pročišćavanje pluća, a potom je kateteriziraoRhymeov mjehur, što se moralo obaviti svakih pet ili šest sati.

Poslije traume kičmene moždine sfinkteri znaju ostati otvoreni ili sesasvim stisnu. Rhyme je imao sreću što se njegov sasvim stisnuo -sreću uz uvjet da je u blizini netko tko će četiri puta na dan otvoritionesposobljenu cjevčicu kateterom i K-Y gelom.Dr. Berger je hladno promatrao postupak, a Rhyme se nije obaziraona gubitak privatnosti. Stidljivost je jedna od prvih stvari kojubogalji prevladaju. Javi se ponekad mlitav pokušaj pokrivanja tijela

pri pranju, pražnjenju i pregledu, ali ozbiljni bogalji, pravi



39invalidi, macho kripli ne mare za to. U Rhymeovom prvom

rehabilitacijskom centru, kad god bi netko od bolesnika večer prijebio na zabavi ili na sastanku, svi su se odjelni drugovi dogurali ukolicima do njegova kreveta da provjere proizvedenu količinupacijentova urina, koja je bila barometar uspješnosti njegova izlaska. Jednom zgodom Rhyme je zadivio svoje supatnike zabilježivšinevjerojatnih 1430 kubičnih centimetara.Kazao je Bergeru: - Provjerite prozor, doktore. Imam osobne anđele

čuvare.- Dobro je. Zar sokole?- Sive sokole. Obično se gnijezde visoko. Ne znam zašto su zasuživot odabrali baš mene.Berger je pogledao ptice, a onda se okrenuo od prozora pustivšizastor da padne na mjesto. Avijarij ga nije zanimao. Nije bio krupanmuškarac, ali se doimao u dobroj tjelesnoj kondiciji, džoger,pretpostavio je Rhyme. Mogao je biti nadomak pedesete, mada u

njegovoj crnoj kosi nije bilo ni traga sjedinarna, a bio je naočit poputkakva TV spikera.- Ovo je pravi krevet. - Svida vam se?Krevet je bio Clinitron, golema, pravokutna ploča. Specijalnapodloga sastojala se od gotovo tone silikonom obloženih staklenihkuglica. Komprimiran zrak strujao je kroz kuglice koje supodupirale Rhymeovo tijelo. Da je bio u stanju osjećati, činilo bi muse kao da pluta.

Berger je pijuckao kavu koju je Rhyme zatražio od Thoma. Mladić je, pri izlasku zakolutao očima šapnuvši: - Što smo iznenadadruželjubivi.Doktor se obratio Rhymeu: - Rekli ste da ste bili policajac. - Jesam.Bio sam šef forenzičkog odjela NYPD-a.- Zar su vas nastrijelili?- Ne. Pretraživao sam mjesto zločina. Neki je radnik pronašao

truplo na gradilištu postaje podzemne željeznice. Bio je to leš



mladog policajca koji je nestao šest mjeseci ranije - u to smo vrijemeirnali masovnog ubojicu koji se okomio baš na policajce. Dobio sam

zamolbu da se osobno prihvatim slučaja i dok sam pretraživaomjesto zločina na mene se srušila greda. Bio sam zakopan oko četirisata.- Zar je netko hodao po gradu i ubijao policajce?40- Ubio je trojicu i ranio još jednog. Zločinac je i sam bio murjak. DanShepherd, narednik, radio je u uličnoj patroli.

Berger pogleda ružičasti ožiljak na Rhymeovu vratu. Izdajničkiznakovi kvadriplegije - ulazna rana za ventilacijsku cijev koja ostajeusađena u vrat mjesecima poslije nesreće. Ponekad godinama,ponekad zauvijek. Rhyme se, zahvaljujući svojoj svojeglavosti iherkulskim naporima svojih terapeuta odučio od ventilatora. Sad jeimao pluća s kojima bi za okladu mogao ostati pet minuta podvodom.- Dakle, cervikalna trauma. - C4.

- Ah, tako.C4 je demilitarizirana zona kod povreda hrptene moždine. SCIiznad četvrte cervikalne vetebre mogla ga je ubiti. Ispod C4povratio bi nešto funkcija ruku i prstiju, ako ne i nogu. Ali traumana zloglasnu četvrtom kralješku održala ga je na životu, madapotpunim kvadriplegičarom, bez funkcija ruku i nogu.Abdominalni i interkostalni mišići su uglavnom nestali, te je disaoiz dijafragme. Mogao je micati glavu i vrat, nešto malo i ramena.

Sretan je slučaj u cijeloj priči bio da je hrastova greda poštedjela jedno sićušno vlakno motornog neurona. I to mu je dopuštalo dapomakne lijevi prstenjak.Rhyme je poštedio doktora teme za melodramatsku seriju godine,koja je uslijedila nakon nesreće. Mjesec dana navlačenja lubanje:kliješta koja su držala rastvorenim rupe izbušene u njegovoj glavikojima se ravnala njegova hrptenjača. Dvanaest tjedana naprave

nalik aureoli - plastičnog podbradnika i metalnog podupirača oko



glave, kako bi se vrat zadržao nepokretnim. Da bi mu se pumpalapluća, imao je godinu dana ugrađen velik ventilator, a poslije

stimulator za dijafragmu. Kateteri, operacije, paralitičan ileus,stresni ulkusi, kontrakcije kada se mišićno tkivo pQČelo stezati,prijeteći da otme dragocjenu pokretljivost njegova prsta, izluđujućafantomska bol, otekline i bolovi u ekstremitetima lišenim svakogosjeta...Ipak je Bergeru rekao za najnoviji problem. "Autonomnadisrefleksija."

Problem se u posljednje vrijeme javljao sve češće. Lupanja srca,previsok krvni tlak, nepodnošljive glavobolje. Uzrok je mogao bitiposve bezazlen, poput konstipacije. Objasnio mu je kako ništa41ne može učiniti da se to spriječi, osim izbjegavanja stresa i fizičkognaprezanja.Rhymeov specijalist za SCI, dr. Peter Taylor, zabrinuo se zbogučestalosti napadaja. Posljednji je, prije mjesec dana, bio tako žestok

da je Taylor dao Tomu upute kako da mu pruži prvu pomoć dok nestigne hitna i ustrajao je na tome da pomoćnik ukuca liječnikov broju telefonsku memoriju za brzo biranje. Taylor je upozorio da bidovoljno žestok napadaj mogao dovesti do srčanog udara ili kapi.Berger je saslušao činjenice s dozom suosjećanja, a onda progovori:- Prije no što sam se počeo baviti sadašnjim poslom, specijaliziraosam gerijatrijsku ortopediju. Uglavnom zamjene kukova i zglobova.Ne znam previše o neurologiji. Kakve su vam šanse za oporavak?

- Nikakve, ovo stanje je permanentno - odgovori Rhyme moždamalo ishitreno. Dometnuo je: - Vi shvaćate moj problem, zar ne,doktore?- Čini se. Ali rado bih to čuo od vas.Tresući glavom da rnakne uvojak čupave kose, Rhyme je rekao: -Svatko ima pravo ubiti se.



Berger odgovori bez razmišljanja: - he bih rekao. U većini društavamožda imate snage, ali ne i pravo. To je velika razlika. Rhyme se

gorko nasmijao. - Nisam veliki filozof, ali nemamčak ni snage. Zbog toga vas trebam.Lincoln Rhyme zamolio je četiri liječnika da ga ubiju. Svi su odbili.Rekao je: dobro, učinit će to sam i jednostavno je prestao jesti. Aliprocedura samouništenja pretvorila se u pravo mučenje. Donijelamu je stalne mučnine i nepodnošljive glavobolje. Nije mogaospavati. Stoga je od toga odustao i tijekom dugočasna i mučna

razgovora, zatražio je od Toma eutanaziju. Mladiću su se očiispunile suzama. Jedino je tada pokazao toliko osjećajnosti, ali toipak nije mogao učiniti. Sjedit će pokraj Rhymea i gledati ga kakoumire, možda bi mu mogao uskratiti prvu pomoć, ali ne bi gamogao ubiti.Onda se dogodilo čudo, ako se to tako može nazvati.Po izlasku Mjesta zločina, stigli su novinari radi intervjua. Jedančlanak - u New York Timesu - sadržavao je posve suludu izjavu

kriminalističkog autora Rhymea:42"Ne, ne planiram pisanje novih knjiga. Ustvari, moj slijedeći projekt jest da se ubijem. To je veliki izazov. Yeć šest mjeseci tražim nekogatko će mi pomoći."Vrištava rečenica privukla je pozornost pravnih savjetnikaPolicijske uprave New Yorka, te nekoliko ljudi iz Rhymeoveprošlosti, napose Blaine (koja mu je rekla da je luc#ak što razmišlja

o tome, da je već vrijeme da prestane misliti samo o sebi, kao i ondakada su bili skupa - i, kada je već tu, smatrala je potrebnim da mupriopći kako se ponovno udaje).Citat je privukao pozornost i Williama Bergera, koji je posveneočekivano nazvao jedne večeri iz Seattlea. Nakon nekolikotrenutaka ugodna razgovora, Berger je objasnio da je pročitaočlanak o Rhymeu i, nakon dugotrajne šutnje, upitao: - Jeste li kad

čuli za Društvo Leta?



Rhyme je potvrdio. Bila je to skupina pobornika eutanazije kojoj jemjesecima pokušavao ući u trag. Daleko agresivniji negoli Siguran

put ili Dru.štvo Hemlock. - Naše dragovoljce pozivaju naispitivanja u brojnim pripomognutirn samoubojstvima diljemzemlje - objasnio je Berger. - Moramo paziti na diskreciju.Izjavio je spremnost da sudjeluje u Rhymeovoj zamolbi. Berger jeodbio djelovati brzo, pa su u proteklih sedam ili osam mjeseci imalinekoliko razgovora. Danas je bio prvi susret.- Zar nema načina da skončate, sam sa sobom? Skončati...

- Osim po uzoru na Genea Harroda, nemam. Čak i to je čestoupitno.Harrod je bio mladić iz Bostona, kvadriplegičar koji je odlučio ubitise. U nemogućnosti da prona8e nekog tko će mu pomoći, izvršio jesamoubojstvo na jedini njemu moguć način. S funkcijama koje jeimao, zapalio je vatru u svom stanu, dovezao se invalidskimkolicima u središte požara i spalio se. Umro je od opeklina trećegstupnja.

Ovaj su slučaj Ijudi koji priželjkuju smrt često isticali kao primjertragedije koju mogu prouzročiti zakoni protiv eutanazije. Bergeru je slučaj bio dobro poznat pa je suosjećajno zavrtioglavom. - Ne, to nije način da se netko usmrti. Ispitivao jeRhymeovo tijelo, žice, kontrolne ploče.- Koje su vaše mehaničke mogućnosti?43Rhyme je objasnio svoja elektroničko-kompjutorska pomagala - E&J

tipkalo kojim je upravljao prstenjakom, regulator srkanja i puhanjaza njegova usta, komandne ručice za bradu i računalsku jedinicu zadiktat, koja je utipkavala izgovorene riječi na ekran.- Ali svu ovu čudesnu tehniku mora podesiti netko drugi, zar ne? -upita Berger. - Primjerice, netko bi morao otići u dućan, kupitipištolj, montirati ga, namjestiti otponac i priključiti ga na vašupravljač?

- Da.



Što znači da je ta osoba odgovorna za zataškavanje samoubojstvakao i za ubojstvo iz nehata.

- A kako je s vašom opremom? - upitao je Rhyme. - Je li djelotvorna?- Oprema?- Čime se koristite za, hmm, obavljanje posla? - Vrlo je učinkovita. Još nisam imao pritužbi.Rhyme je zažmirkao, a Berger je prasnuo u smijeh. Rhyme mu sepriključio. Ako se čovjek ne može smijati na račun smrti, čemu seuopće može smijati?

- Pogledajte.- Imate ju uza se? - U Rhymeovu srcu živnula je nada. Poslijemnogo godina prvi je put osjetio tu toplinu.Liječnik je otvorio aktovku i, prema Rhymeovu mišljenju pretjeranoceremonijalno izvadio bocu brendija, malu bocu s pilulama,plastičnu vrećicu i gumenu traku.- Koji je to narkotik?- Seconal. Više ga nitko ne prepisuje receptom. Davnih dana suicid

je bio mnogo jednostavniji. Nema dvojbe da bi ove bebice solidnoobavile posao: Danas je gotovo nemoguće ubiti se s ovimsuvremenim sredstvima za umirenje: Halcion, Librium, Dalmane,Xanax... Može se dugo spavati, ali se naposljetku čovjek probudi. -A vrećica?- Ah, vrećica. - Berger ju je podigao uvis. - To je amblem DruštvaLete. Dakako, neslužben. Mi nemamo svoj logotip. Ako pilule ibrendi nisu učinkoviti, upotrijebimo vrećicu. Navlačimo ju preko

glave s gumenom trakom oko vrata. Unutra stavljamo malo leda jernakon nekoliko minuta postaje vraški vruće.44Rhyme nije mogao odvojiti pogled od pomagala. Vrećica od debeleplastike, poput krpe za ličioca. Zamijetio je da je brendi jeftin, atakozvani narkotici ustvari su lijekovi za opću primjenu.- Lijepa vam je kuća - kazao je Berger osvrnuvši se. Central Park

West... Živite 11 od invalidske mirovine?



- Djelomično. Uz to obavljam savjetodavne poslove za policiju i FBI.Poslije nesreće... građevinsko poduzeće koje je obavljalo iskapanje

isplatilo mi je tri milijuna. Zaklinjali su se da nisu odgovorni, aliočigledno postoji zakonski propis po kojemu kvadriplegičarautomatski dobiva spor protiv građevinskih kompanija, bez obzirana to tko je kriv. Barem ako tužitelj osobno dođe na sud i uspijeprogovoriti.- Napisali ste i ovu knjigu, zar ne?- I od toga dobivam nešto novca. Ne mnogo. Smatra se "dobro

prodavanom knjigom", ali nije bestseler.Berger je uzeo primjerak Mjesta zločina i prolistao ga. Čuvenamjesta zločina. Zanimljivo. - Nasmijao se. - Ima ih koliko...Četrdeset, pedeset?- Pedeset i jedno.Rhyme je u mislima i mašti, jer je-knjigu pisao poslije nesreće,oživio sve zločine u New York Cityju kojih se mogao sjetiti. Neki suriješeni, neki nisu. Pisao je o Staroj pivovari, zloglasnoj stambenoj

zgradurini u Five Pointsu, u kojoj je samo u jednoj noći, godine1839., zabilježeno trinaest nepovezanih ubojstava. O CharlesuAubridge Deaconu, koji je, 13. srpnja 1863., tijekom izgreda zbognovačenja za Gradanski rat usmrtio svoju majku, tvrdeći da su juubili bivši robovi i potičući time bijes protiv crnaca. O ubojstvuljubavnog trokuta arhitekta Stanforda Whitea navrh originalnogMadison Square Gardena i o nestanku suca Cratera. O GeorgeuMatesky, ludom bombašu 'SO-tih, te Murph Surfu, koji je digao

dijamant Zvijezda Indije.- Kotlovnice u zgradama iz devetnaestog stoljeća, podzemne vode,batlerove bande - nabrajao je Berger listajući- knjigu kupališta zahomoseksualce, javne kuće u Kineskoj četvrti, ruske ortodoksnecrkve ... Kako ste uspjeli naučiti ovoliko o gradu?Rhyme je neznatno slegnuo ramenima. Tijekom šefovanja u IRD·uposvetio je jednako mnogo vremena proučavanju grada kao i



forenzičari. Proučavao je povijest grada, politiku, geologiju,sociologiju, infrastrukturu, te objasni:

45- Kriminalistika nije u vakumu. Što više znate o svom okruženju,možete bolje djelovati...Prekinuo se naglo, osjetivši ushićenje u svom glasu.Bio je bijesan na sama sebe što se tako lako dao nadmudriti. - Lukavpokušaj, doktore Berger - progovorio je kruto. - Preskočimoformalnosti. Zovite me Bill, molim vas. Rhyme se nije đao zbuniti. -

Čuo sam to i prije. Uzmi veliki,čist komad papira i pribilježi sve razloge radi kojih bi se trebaoubiti. Onda uzmi drugi veliki, čist komad papira i pribilježi sverazloge radi kojih se ne bi trebao ubiti. Padaju mi na pamet riječipoput produktivan, koristan, zanimljiv, izazovarc. Sve velike riječi,skupe riječi. Meni ne znače baš ništa. Osim toga, ne bih mogao uruku uzeti ni jebenu olovku da si spasim dušu.- Lincolne - blago je nastavio Berger - moram se uvjeriti da ste

podoban kandidat za program.- "Kandidat"? "Program"? Ah, to spada u tiraniju eufemizma - sgorčinom izjavi Rhyme. - Doktore, ja , sam odlučio. Želio bih da seto obavi danas. Ustvari, smjesta.- Zašto danas?Rhyme je spustio pogled na bočice i vrećicu. Šapnuo je: A zašto ne?Što je danas? Dvadeset i treći kolovoz? Dan dobar za umiranje kao isvaki drugi.

Doktor je lagano lupnuo po tankim usnama. - Ja moram provestineko vrijeme u razgovoru s vama, Lincolne. Ako se uvjerim dazaista želite ići dalje...- Želim - rekao je Rhyme, uvjerivši se po tko zna koji put kako slabozvuče naše riječi ako nisu popraćene gestama. Očajnički je želiopoložiti ruku na Bergerovo rame ili podići dlanove zaklinjući.Ne pitavši za dopuštenje, Berger je izvadio kutiju Marlbora i

pripalio cigaretu. Izvukao je sklopivu metalnu pepeljaru iz džepa i



rastvorio ju. Prekrižio je suhonjave noge. Doimao se poputbudalasta derišta u pušionici Ivy League.

- Lincolne, nadam se da vam je jasno u čemu je problem, zar ne?Naravno da mu je bilo jasno. Upravo to i jest bio razlog zbog kojega je Berger tu i zbog kojega jedan od Rhymeovih stalnih liječnika nije"obavio posao". Ubrzavanje neizbježne smrti je jedno; gotovo jednatrećina liječnika koji su liječili rak u zadnjem stadiju46propisali su ili upotrijebili smrtonosne doze lijekova. Većina

tužitelja im je progledala kroz prste, osim ako se doktor nije hvalio -kao Kevorkian.~ Ali kvadriplegičar? Hemiplegičar? Paraplegičar? Bogalj? Oh, to jenešto posve drugo. Lincoln Rhyme je imao četrdeset godina.Odvikao se od ventilatora. Izuzevši koji neprimjetan gen uRhymeovoj lozi, nije bilo medicinskih razloga radi kojih ne bimogao doživjeti osamdesetu.Berger dometnu: - Bit ću sasvim otvoren, Lincolne. Moram biti

siguran kako ovo nije namještaljka.- Namještaljka?- Javnog tužitelja. Već sam bio namamljen u zamku. Rhyme jeprasnuo u smijeh. - Javni tužitelj grada New Yorka ima pune rukeposla. Ne pada mu na um da ovako opremi kripla samo da biulovio eutanazistu.Posve odsutno pogleda na izvješće s mjesta zločina.... tri metra jugozapadno od žrtve, u hrpi bijeloga pijeska

pronac~eno je vlaknasto klupko, promjera oko šest centimetara,bjelkaste boje. hlakno je uzorkovano na urec~aju s energetskidisperziranim X zrakama te je utvrcleno da se sastoji odA2B5(Si,Ag022(OH)2. Nije se moglo utvrditi podrijetlo, a vlakna senisu mogla individualizirati. Uzorak poslan na analizu u FBI-evPERT.- Moram biti oprezan - nastavi Berger. - U ovome je sva moja

profesija. Od ortopedije sam potpuno odustao. Uostalom, to je više



nego posao. Odlučio sam posvetiti svoj život pomaganju drugimada skončaju svoj.

U blizini navedenog vlakna, približno sedam i pol centimetara dalje,pronactena su dva komadića papira. Jedan je običan novinski papir,s riječima "tri poslije podne" pisanim u fontu Times Roman, i cmilusukladnom onome u komercijalnim novinama. Čini se da je drugikomadić papira ugao stranice iz knjige s otisnutim brojem stranice"823". Tip slova je Garamond, a papir je kalandriran. ALS ininhidrinska analiza ne otkrivaju skrivene otiske papilarnih linija

ni na jednom uzorku... Individualizacija nije moguća.Nekoliko je stvari kopkalo Rhymea. Ponajprije, vlakno. Kako to daPeretti nije dokučio o čemu se radi? Stvar je očigledna.47I zašto je taj PE - komadići papira i vlakno - bio smotan skupa?Nešto tu ne valja.- Lincoln? - Oprostite.- Kažem... vi niste žrtva s opeklinama koja trpi nepodnošljivu bol.

Niste beskučnik. Imate dosta novca, imate dara. Savjetodavac stepoliciji... to pomaže mnogim ljudima. Ako želite živjeti, pred vama je zaista produktivan život. Dug život.- Da, dug. U tome i jest problem. Dugovječnost.- Zamorio se od dobrog ponašanja. Otresao se: - Ali ja ne želim dugživot. To je vrlo jednostavno.Berger je otezao s odgovorom. - Postoji li i najmanja mogućnost dabiste mogli požaliti svoju odluku? Naime, ja sam taj koji bi s time

morao živjeti, ne vi.- Tko može uopće biti siguran kada se ~radi o ovakvoj stvari?Vratio je pogled na izvješće.Navrh komadića papira pronac~en je šesterokutan željezni klin sazrnčasto utisnutim slovima "CE'; dugačak pet centimetara, uvoj usmjeru kazaljki na satu, promjer 38/40 mm.- Imam prilično . pretrpan program u sljedećih nekoliko dana -

nastavi Berger, pogledavajući na sat. Imao je Rolex. No, dobro, smrt



je oduvijek bila unosan posao. - Uzmimo sad sat ili dva irazgovarajmo, Rhyme. Potom ćemo ostaviti jedan dan za smirenje,

a tada ću doći ponovo.Rhymea je nešto kopkalo. Razdražljiv svrbež, prokletstvo svihkvadriplegičara, mada je u ovom slučaju to bio intelektualni svrab.Bolest koja je Rhymea mučila cijeli život.- Čujte, doktore, biste li mi mogli učiniti uslugu? Vidite ovo izvješće.Možete li ga prolistati? Provjerite ima li kakva fotografija klina.Berger je oklijevao. - Fotografija?

- Polaroid. Mora biti nalijepljena negdje na kraju. Moj je uredaj zaokretanje previše spor.Berger je izvadio izvješće iz okvira i stao okretati stranice. - Evo ga.Stanite!Dok je promatrao sliku, osjeti nestrpljivost, njemu dobro poznatu.Oh, ne tu, ne sad. Molim te, nemoj.48- Oprostite, možete li prolistati natrag do stranice na kojoj smo bili?

Berger mu udovolji. Rhyme je šutke čitao dalje. Komadići papira...Tri poslijepodne... stranica 823.Srce mu je divlje udaralo, glava mu se orosila graškama znoja. Čuo je mahnito zujanje u ušima.Evo dobrog naslova za tabloide. ČOVJEK UMRO TIJEKOMRAZGOVORA S LIJEČNIKOM KOJI GA JE TREBAO USMRTITL..Berger žmirne. - Lincolne? Jeste li dobro? - Prodorne oči pažljivo suispitivale Rhymea.

Rhyme progovori najležernijim mogućim tonom: - Ispričavam se,doktore, ali nešto moram riješiti.Berger je kimnuo polagano, nesigurno. - Ipak nisu svi poslovizavršeni?Rhyme se ravnodušno osmjehne. - Samo sam htio upitati biste li semogli vratiti za nekoliko sati.



Budi oprezan! Nasluti li svrhu obilježit će te kao kolebljivasamoubojicu, pokupiti bočice i vrećicu i odletjeti na svoju Planetu

lake zarade.Otvorivši rokovnik, Berger reče: - Danas mi ne odgovara. A sutra...Ne. Bojim se da je ponedjeljak najranije što mogu. Dakle,prekosutra.Rhyme se kolebao. Gospode... Ostvarenje duboke želje na dohvatmu je ruke, nešto o čemu je svakodnevno sanjao cijelu proteklugodinu. Da ili ne?

Odluči! Na posljetku Rhyme začu sebe kako govori: - U redu. Nekabude ponedjeljak. Namjestio je beznadan osmijeh na lice.- U čemu je zapravo problem?- Jedan bivši kolega - suradnik, zatražio je savjet. Nisam tomeposvetio dovoljno pažnje. Moram ga nazvati.Ne, to uopće nije bila disrefleksija ... niti napadaj tjeskobe. LyncolnRhyme osjećao je nešto što je odavno zaboravio. Strahovito mu sežurilo.

- Smijem li vas zamoliti da mi pošaljete Thoma? Mislim da je doljeu kuhinji.49- Dakako! Sa zadovoljstvom.Rhyme odmah zamijeti nešto čudno u Bergerovim očima. Što li je to?Oprez? Možda. Izraz je čak podsjećao na razočaranje. Ali sad nemavremena razmišljati o tome. Dok su se liječnikovi koraci udaljavaliniz stube, Rhyme je zaurlao bučnim baritonom: - Thome? Thome!

- Što je? - uzvrati mladić.- Zovi Lona. Neka smjesta dođe!Rhyme pogleda na sat. Prošlo je podne. Preostalo im je manje od trisata.50POGLAVLJE 4Mjesto zločina je namještaljka - izjavi Lincoln Rhyme. Lon Sellitto

odbaci jaknu otkrivši gadno izgužvanu košulju



te se prekriženih ruku nasloni na stol krcat papirima i knjigama.Došao je i Jerry Banks, a njegove blijedoplave oči počivale su na

Rhymeovim; krevet i kontrolna ploča više ga nisu zanimali.Sellitto se namršti. - Ali, koju nam to priču pokušava priopćitiNepos?Na mjestima zločina, poglavito ubojstava, zločinci su čestopodmetali lažne PE kako bi odveli istražitelje s pravoga puta. Nekisu bili lukavi, ali većina nije. Poput muža koji je na smrt pretukaosuprugu, a onda je to pokušao prikazati kao grabežno umorstvo.

Pritom je uklonio samo njezin nakit, a svoju zlatnu narukvicu idijamantni prsten za mali prst zaboravio je na svojoj komodi.- To i jest zanimljivo - nastavi Rhyme. Ne radi se o tome što sedogodilo, Lone, već o tome što će se tek dogoditi. Sellittosumnjičavo upita: - Otkud ti taj zaključak?- Komadići papira. Oni znače tri poslije podne, danas. - Danas?- Gledaj! - Nestrpljivim pokretom glave mahne prema izvješću.- Na jednom komadiću piše tri poslije podne - umiješao se Banks. -

A na drugom je samo broj stranice. Zašto mislite da se odnosi nadanašnji dan?51- To nije broj stranice. - Rhyme je u čudu podigao obrvu. Oni jošnisu shvaćali. - Logika! Jedini razlog da ostavi niti bio je da namnešto kaže. Ako je tako, onda 823 mora značiti nešto više negoli brojstranice, jer nema naznake iz koje je knjige. Dakle, ako nije brojstranice, što je onda?

Šutnj a.Ozlojeđen, Rhyme prasne: - Datum! Dvadeset i treći osmi.Dvadeset i treći kolovoz. Danas u tri poslijepodne nešto će sedogoditi. Dalje, vlaknasto klupko je azbest.- Azbest`? - začudio se Sellitto.- U izvješću imaš formulu. Amfibol. Silicij dioksid. To jest azbest.Zašto je to Peretti slao u FBI prelazi moje poimanje. Dakle, imamo

azbest na terenu uz prugu gdje ga ne treba biti. Imamo i željezni



klin sa vidljivim znacima hrđe na glavi, ali ne i na uvojniku. Toznači da je dugo bio negdje zabijen i tek je nedavno izvučen.

- Možda je iskopan iz zemlje, kad se kopao grob - pokuša Banks.Rhyme je odlučno zanijekao. - Ne. U Midtownu je kamena podlogablizu površine, što znači da su i vodoslojevi. Cijeli teren odTridesetčetvrte do Harlema sadrži dovoljno vlage da željezooksidira kroz nekoliko dana. Znači da je klin bio ukopan bio bipotpuno hrdav, a ne samo glava. Ne, ovaj klin je odnekud iščupan,3onesen na mjesto zločina i ostavljen s predumišljajem. A i taj

pijesak... Čekajte malo, otkud bijeli pijesak na željezničkoj pruzi uMidtown Manhattanu? Sastav tamošnjeg tla je glinasto pjeskovitotlo, mulj, granit, stvrdnuti sloj zemlje i rahla zemlja.Banks zausti da nešto kaže, ali ga Rhyme naglo prekine. I što binam trebale značiti sve te stvari smotane u klupko? Oh, naš Neposnam nešto hoće reći. Uvjeravam vas u to. Što je bilo s pristupom,Banks?- Imali ste pravo - prizna mladić. - Na trideset metara od groba,

nađen je ulaz, na silu otvoren s unutrašnje strane. Bili ste u pravu iglede otisaka stopala. Čisto zujanje. Nigdje nema tragova kola ilistopala.Malo zagadena azbesta, klin, komadić novinskog papira... - Mjestozločina? - pitao je Rhyme. - Je li netaknuto? - Oslobođeno.52Lincoln Rhyme, bogalj s ubojitim plućima, istisne uzdah gnušanja. -Tko je mogao napraviti takvu pogrešku?

- Nemam pojma - neuvjerljivo odgovor.i Sellitto - Vjerojatnozapovjednik straže.Rhymeu je bilo jasno da je to Perettijevo maslo. - U tom ste slučajuvezani za ovo što imate.Svi podaci o tome tko je mogao biti otirnač i što ima na umusadržani su u izvješću ili su nestali zauvijek, pregaženi nogamamurjaka, promatrača i željezničkih radnika. Mukotrpan i pažljiv

posao, pročešljavanje okoliša oko mjesta zločina, ispitivanje



očevidaca, obrada podataka, uobičajeni detektivski poslovi, sve seto obavljalo ležerno. Ali samo mjesto zločina treba obraditi

"munjevitom brzinom", zapovijedio bi Rhyme svojim časnicima uIRD-u. Otpustio je nekoliko CSU tehničara koji nisu djelovalidovoljno brzo za njegov ukus.- Peretti je sam pregledao mjesto? - upita. - Peretti i cijela dopuna.- Cijela dopuna? - pitao je Rhyme ne shvaćajući. - Što znači cijeladopuna?Sellitto pogleda Banksa koji odgovori: - Četiri tehničara iz Foto-

odjela, četiri iz Službe za otiske, osam pretraživača i ME terenskiliječnik.- Osam pretraživača mjesta zločina?U obradi mjesta zločina postoji zvonasta krivulja. Za jedno ubojstvodva se policajca smatraju optimalnim izborom. Ako je čovjek sam,može mu nešto promaći; s troje i više ljudi veća je vjerojatnost da ćepronaći više ~ stvari. Lincoln Rhyme je uvijek sam pretraživaomjesto zločina. Pustio bi da ljudi iz Latenta pokupe otiske i da Foto-

služba napravi moment-snimke i video zapise. Mrežnu je obraduuvijek obavljao sam.Peretti. Rhyme je prije šest-sedam godina uposlio mladog čovjeka,sina bogatog političara, koji se pokazao dobrim i pouzdanim CSdetektivom. Mjesto zločina smatra se biserom u poslu pa uvijekpostoji duga lista čekanja za upad u tu ekipu. Rhyme je sperverznim zadovoljstvom smanjivao broj kandidata ponudivši imuvid u "obiteljski-album" - zbirku najjezivijih fotografija s mjesta

zločina. Neki bi policajci problijedili, a neki bi se smijuljili. Neki bivratili album, nadigavši obrve kao da53pitaju "Pa što?". Takvi su dobili posao kod Lincolna Rhymea.Peretti je bio jedan od njih.Sellitto je postavio pitanje, no Rhyme ga nije čuo sve dok nijeprimijetio da ga detektiv gleda. Zato on ponovi: - Surađivat ćeš s

nama na ovom slučaju, zar ne, Lincolne?



- Suradivati? - Nasmijao se. - Ne mogu, Lone. Nipošto. Samo samvam nabacio neke ideje, a ti ih počni obradivati. Thome, daj mi

Bergera.- Požalio je što je odgodio susret sa smrtonosnim doktorom. Možda još nije prekasno. Nije mogao podnijeti pomisao da čeka još dan ilidva na svoje umiranje. A i ponedjeljak... Nije želio umrijeti uponedjeljak. Cinilo se preobičnim.- Zamoli me. - Thome!- Dobro - reče mladić podigavši ruke na predaju.

Rhyme pogleda mjesto na stoliću pokraj kreveta gdje su bile bočice,pilule i plastična vrećica. Tako blizu, ali kao i sve drugo u njegovuživotu, potpuno izvan domašaja.Sellitto je nekoga nazvao, zabacivši glavu kada je dobio vezu,predstavio se. Kazaljka na zidnom satu pokazivala je dvanaest i pol.- Da, gospodine. - Glas detektiva prešao je gotovo u šapat punpoštovanja. Gradonačelnik, pretpostavi Rhyme. - Razgovarao sam sLincolnom Rhymeom glede otmice u zračnoj luci Kennedy... Da,

gospodine, on ima odredeno mišljenje o tome. - Odšetao je doprozora, tupo zureći u sokola i pokušavajući objasniti neštoneshvatljivo čovjeku koji je upravljao najzagonetnijim gradom nakugli zemaljskoj. Prekinuo je vezu i okrenuo se Rhymeu.- I on i šef izričito hoće tebe, Linc. Tako su naglasili, posebnoWilson.Rhyme se nasmijao. - Lone, osvrni se po ovoj sobi. Pogledaj mene!Zar misliš da bih mogao voditi slučaj?

- Običan slučaj sigurno ne. Ali ovaj zacijelo nije uobičajen. Slažeš se,zar ne?- Žao mi je. Jednostavno nemam vremena zbog moga tretmana. Jesili nazvao onoga doktora, Thome?- Još nisam. Samo malo. - Sada! Učini to smjesta!54Thom je pogledao Sellitta, otišao do vrata i izišao. Rhyme je znao

da neće zvati. Klipan.



Banks je dodirnuo ožiljak od brijanja i izlanuo: - Dajte nam baremneke naputke, molim vas. Taj Nepos, rekli ste da će.,. Sellitto mu

dade znak da zašuti. Prikovao je pogled na Rhymea. Prokletniče,pomisli Rhyme. Šutnja. Koliko ju mrzimo i hitamoda ju prekinemo. Koliko li je očevidaca i osumnjičenih popustilopred šutnjom nabijenom poput ove. Ruku na srce, on i Sellitto jesubili dobar tim. Rhyme je poznavao dokaze, a Lon Sellitto poznavao je Ijude.Dva mušketira. Treći je mogao biti samo čista znanost.

Oči detektiva uronile su u izvješće s rnjesta zločina. - Što će se potvom mišljenju dogoditi danas u tri, Lincolne?- Nemam pojma - izjavi Rhyme. - Meni to govoriš?Niski udarac, Lone. Uzvratit ću ti ga.Na posljetku je Rhyme izgovorio: - Ubit će ženu iz taksija... Jamačno na jezovit način, Nešto što se može mjeriti s ukapanjemživa čovjeka.- Isuse Kriste - zavapio je Thom s vrata.

Zašto ga ne ostave na m'iru? Bi li išta pomoglo da im priča obolovima koje je osjećao u vratu i ramenima? Ili o fantomskoj boli,mnogo slabijoj i manje jezovitoj, koja je strujala kroz njegovootudeno tijelo? O iscrpljenosti koju je osjećao nakon svakodnevneborbe da obavi bilo što? O najvećoj od svih mogućih patnjiovisnosti o nekome drugome?Možda bi im trebao ispričati o komarcu koji se sinoć uvukao u sobui zujao mu oko glave čitav sat. Rhyme je dobio vrtoglavicu od

napora da ga otjera neznatnim mahanjem glavom sve dok muinsekt nije napokon sletio na uho, gdje mu je Rhyme dopustio da gaubode. To je mjesto koje barem može protrljati o jastuk da se riješisvrbeža.Sellitto podigne obrvu.- Samo danas - uzdahnuo je Rhyme. - Jedan dan. To je sve.



- Hvala ti, Linc. Zadužio si nas. - Sellitto je privukao stolac bližekrevetu i kimnuo Banksu da učini isto. - A sad da čujemo tvoja

razmišljanja. Koja je igra tog govnara?Rhyme odvrati: - Ne brzaj. Ne radim sam.55- Pošteno. Koga želiš u ekipu?- Kriminalističkog tehničara iz IRD-a. Najboljeg čovjeka izlaboratorija. Želim ga ovdje s najnužnijom opremom. A trebalibismo i kojeg taktičara. Hitne usluge. Oh, treba mi i nekoliko

telefona - nabrajao je Rhyme gledajući u bocu skoča na svojojkomodi. Prisjetio se brendija kojega je Berger imao u svojoj opremi.Nema teorije da on izdahne na tom jeftinom smeću. NjegovUdlazak bit će potpomognut šesnaest godina starim Lagavulinomili luksuznim Macallanom koji je stario desetljećima. Ili - a zašto ne?- jednim i drugim.Bank.s je izvukao svoj mobitel. - Kakve veze hoćete? Samo... -Telefonske.

- Zar tu?- Naravno ne - zarežao je Rhyme.Sellitto se umiješao: - Misli na ljude koji će obavljati pozive izVelike Zgrade.- A tako.- Nazovi centralu - naredi Sellitto. - Neka nam oslobode tri ili četiridispečera.- Lone, tko danas obavlja predradnje? Banks je prigušio smijeh. -

Braća Hardy.Rhymeov bijesan pogled skine mu osmijeh s lica. - DetektiviBedding i Saul, gospodine - žurno je dodao mladić.Sellitto se takoder naceri: - Braća Hardy. Tako ih svi zovu. Nepoznaješ ih, Linc. Spadaju u Odjel za umorstva u sjedištu. - Stvar jeu tome da su slični - objasni Banks. - A inačin govora im je pomalo smiješan. - Ne trebam komedijaše.



- l~'ije to. Dobri su - umiješa se Sellitto. - Najbolji istražitelji kojeimamo. Sjećaš li se kujinog sina koji je prošle godine u Queensu

kidnapirao osmogodišnju djevojčicu? Bedding i Saul su obaviliistraživanje. Pročešljali su cijelo susjedstvo i zabilježili dvije tisućedvjesto izjava. Spasili smo ju isključivo zahvaljujući njima. Čim smočuli da je jutrošnja žrtva putnik s JFK, načelnik Wilson osobno ih jeuvrstio u ekipu.- Što sad rade?- Uglavnom ispituju očevice oko željezničke pruge i njuškaju okolo

za vozačem taksija.56Rhyme je viknuo Thomu u hodniku: - Jesi li zvao Bergera? Ne, jasno da nisi. Riječ "neposlušnost" očito ne postoji u tvom rječniku.Budi bar koristan: približi mi to izvješće s mjesta zločina i počniokretati stranice. - Kimnuo je prema okviru. - To je jebeni Edsel.- A što danas vedro gledamo na život! - žestoko je uzvratiopomoćnik.

- Podigni ga više. Bliješti mi. Minutu je čitao, a onda podiže glavu.Sellitto je telefonirao, ali ga Rhyme prekine. - Ma što se dogodilodanas u tri, ako uspijemo pronaći gdje, to će biti mjesto zločina.Trebat ću nekoga da ga obradi.- U redu - složio se Sellitto. - Nazvat ću Perettija i baciti mu kost.Znam da će objesiti nos jer čačkamo mimo njega. Rhyme zagunda: - Jesam li te pitao za Perettija?- Ali on je zlatni dečko IRD-a.

- Neću njega - promrmlja Rhyme. - Ima netko drugi koga hoću.Sellitto i Banks izmijeniše poglede. Stariji se detektiv osmjehnuo,pogladivši izgubljeno svoju izgužvanu košulju. - Koga god želiš,Linc. Bit će ti dodijeljen. Ne zaboravi da si kralj dana.***Zurila je u mračnu rupu.T.J. Colfax, tamnokosa izbjeglica s brda istočnog Tennesseeja,

diplomant njujorškog ekonomskog fakulteta, vrstna trgovkinja



valutom, upravo je isplivala iz duboka sna. Zapletena kosa slijepila joj se uz lice, a znoj joj je gmizao u prugama niz lice, vrat i prsa.

Zagledala se u crno oko - rupu u hrđavoj cijevi, promjera okopetnaestak centimetara, s koje je bio uklonjen mali zaštitni poklopac.Uvlačila je pljesnivi zrak kroz nos. - Usta su joj još bila zalijepljenatrakom. Osjećala je smrdljivu plastiku, vruće ljepilo i gorčinu.A John? - pomislila je. Gdje li je on? Odbijala je pomisao na zvučniprasak koji je čula sinoć negdje u podrumu. Odrasla je u brdimaistočnog Tennesseeja i raspoznavala je zvuk pucnja.

Molim te, Bože. Daj da je s njim sve u redu.57Smiri se, bješnjela je na samu sebe. Samo se pokušaj ponovorasplakati. Uostalom, sjeti se što se dogodilo. U podrumu se poslijepucnja potpuno izbezumila, slomila i u panici počela jecati, te sezamalo ugušila.Tako. Samo mirno.Gledaj u crno oko cijevi. Zamisli da ti namiguje oko tvog anđela

čuvara.T.J. je sjedila na podu, okružena stotinama cijevi i vodova,zmijolikih žica i kabela. Bilo je toplije nego u maloj restauracijinjezina brata, toplije nego prije deset godina na stražnjem sjedištunove Julea Whelana. Kapala je voda, a s prastarih greda ponadnjene glave visjeli su stalaktiti. Jedinu rasvjetu pružalo je polatuceta malih žutih žarulja. Točno iznad njene glave bila je ploča.Nije mogla pročitati što piše, ali je zapazila crveni rub. Na kraju

teksta, stajao je debeli uskličnik.Pokušala se odmaknuti, ali lisičine su ju pritezale i gnječile joj kosti.Iz grla joj se ote očajnički, životinjski krik. Ali debela traka naustima i uporna lupa strojeva progutali su zvuk. Nitko živ nije jumogao čuti.Crno je oko bez prestanka zurilo u nju. Spasit ćeš me, zar ne? -zaklinjala je.



Odjednom tišinu prekine zveketavi tresak negdje u daljini. Kao kadzazveče brodska vrata. Buka je doprla kroz rupu u cijevi, kroz

prijateljsko oko.Uprla je lisičine o cijev i pokušala ustati, ali se nije mogla pomaćiviše od nekoliko centimetara.Dobro, ne paničari. Samo se opusti. Sve će biti dobro.U tom pokušaju da se pomakne za oko joj je zapeo tekst iznad glave.Nastojeći se odriješiti, malčice se uspravila i pomaknula glavu nastranu. Tako je uspjela pročitati upozorenje ponad svoje glave.

O, ne. Isuse slatki... Ponovno su joj navrle suze.Sjetila se majke, kose začešljane s okrugla lica, u kućnoj haljini bojerazlička, s umirujućim šaptom na usnama: "Smiri se, mila moja.Ništa ne brini."Sad nije mogla vjerovati tim riječima.Vjerovala je ispisanu upozorenju ponad svoje glave.58Krajnja opasnost! Pregrijana para pod visokim pritiskom. Ne

uklaqjajte zaštitni poklopac s cijevi! Za pristup parovodu pozoviteConsolidated Edison. Krajnja opasnost!Crno je oko zurilo u nju, oko iz srca parne cijevi. Zurilo je ravno uružičasto meso njenih obnaženih grudi. Odnekud iz dubine cijevidopro je još jedan zvuk, udarac metala o metal. Radnici su lupaličekićem i pričvršćivali stare spojeve.Dok je Tammie Jean Colfax plakala i plakala, čula je još jedanudarac, a potom jedva čujno stenjanje. Kroz suzne joj se oči učinilo

da je crno oko napokon namignulo...59POGLAVLJE 5Evo kako stoje stvari - objavi Lincoln Rhyme. - Imamo žrtvu otmicei tri sata poslije podne kao rok.- Nema zahtjeva za otkupninom - dopunio je Sellitto Rhymeovsinopsis, a onda se okrenuo da odgovori na zvonjavu mobitela.



- Jerry - obratio se Rhyme Banksu - izvijesti ih o jutrošnjimdogađajima.

Lincoln Rhyme nije se mogao prisjetiti kada se ovoliko ljudi kretalopo njegovoj mračnoj sobi. Oh, poslije nesreće prijatelji su znalisvratiti nenajavljeno (dakako, sve su šanse bile da će Rhymea zatećikod kuće), ali odučio ih je od te navike. Prestao je uzvraćati i nanjihove telefonske pozive, svjesno se odjeljujući od svijeta,povlačeći se u osamljenost. Vrijeme je provodio pišući knjigu, akada mu je ponestalo inspiracije, čitajući. Kada je i to postalo

zamorno, gledao je posuđene iilmove, plaćene izborne TVprograme ili slušao glazbu. A onda je odustao od TV i stereouredaja, pa je satima zurio u reprinte umjetničkih djela koje mu jepomoćnik nalijepio na zid nasuprot krevetu. Na posljetku je i odtoga morao odustati.Samoća. Samo je za njom čeznuo, a sada mu posebno nedostaje. JimPolling koračao je amo-tamo s napetim izrazom lica. LonSellitto bio je viši inspektor zadužen za slučaj, ali dogadaj poput

ovoga trebao je u ekipi i kapetana, a Polling se dragovoljno javio60za posao. Slučaj je bio nalik tempiranoj bombi i mogao je raznijetikarijere u tren oka te su svi policijski djelatnici bili sretni što jepodmetnuo leda. Svi će se oni znati na vrijeme odmaći i kadazaredaju tiskovne konferencije bit će oboružani riječima poputdelegiran, dodijeljen mi je zadatak, dobivao sam upute od, a pritomće bezazleno pogledavati Pollinga ako bude trebalo vaditi kestenje

iz vatre. Rhyme nije mogao dokučiti zašto bi se i jedan policijskidjelatnik na svijetu dragovoljno stavio na čelo ovakvog slučaja.Ali Polling je bio slučaj za sebe. Boreći se rukama i nogama, zbijeničovječuljak slovio je u policijskoj stanici Midtown Nort kao jedanod najuspješnijih i najozloglašenijih gradskih detektiva. Poznat ponaprasitoj naravi, upao je u ozbiljnu nevolju kada je ubionenaoružana sumnjivca. Na opće čuđenje, uspio je nastaviti

karijeru te je izvojevao osudu u slučaju Shepherd - slučaju



masovnog ubojice policajaca, istom onom u kojem je ozlijeđenRhyme. Promoviran u kapetana, nakon čestog pojavljivanja u

javnosti, Polling je morao proći jednu od vrlo neugodnih promjenaza pripadnike srednjega staleža. Morao se odreći traperica i odijelaiz robne kuće Sears i nositi odjeću marke Brooks Brothers (danas jeimao na sebi mornarski modro odijelo Calvina Kleina) uspinjući sepolagano prema hiperelegantnom uredu na uglu One Police Plaze. Još se jedan policajac nagnuo nad stolić u uglu. Sasvim kratkopodšišane kose, dugonog i vitak, Bo Haumann bio je kapetan i šef

jedinice za hitne intervencije, SWAT ekipe njujorške policije.Banks je završio s izvješćem upravo kada je Sellitto prekinuo vezu isklopio mobitel. - Braća Hardy.- Ima li što novo glede taksija? - upita Polling. - Ništa. Još obilazekao mačke oko vruće kaše.- Ima li kakvih informacija da se ona tucala s krivom osobom? -pitao je Polling. - Možda je imala dečka psihopatu?- Ne, uopće nije imala seksualnog partnera. Povremeno se je

sastajala s nekim momcima. Čini se ništa potajice.- Još uvijek nema zahtjeva za otkupninom? - pitao je Rhyme.Oglasilo se zvono i Thom pode otvoriti vrata.Trenutak kasnije pomoćnik doprati policajku u odori. Iz daljine sedoimala vrlo mlada, ali kada je prišla bliže vidio je da ima61tridesetak godina. Bila je visoka i obdarena ljepotom žene sastranica modnog časopisa.

Druge ljude promatramo kroz sebe, te je od nesreće Rhyme rijetkorazmišljao o ljudima procjenjujući im tijelo. Snimio je visinu, vitkebokove i vatreno crvenu kosu. Netko bi drugi odvagnuo teznačajke i rekao: "Koji komad!" Rhymeu to nije palo na pamet. Nijemu, medutim, promakao izraz u njenim očima.Ne iznenađenje, očito ju nitko nije upozorio na . njegovuinvalidnost, već nešto drugo. Izraz koji nikad prije nije vidio. Činilo



se kao da joj je njegovo stanje rastjeralo nemir. Upravo suprotno odreakcije većine ljudi, nakon ulaska u sobu počela se opuštati.

- Policajka Sachs? - upita Rhyme.- Da, gospodine. - Obuzdala se upravo u trenutku kad je ispružilaruku.- Inspektor Rhyme.Sellitto ju je predstavio Pollingu i Haumannu. Znala ih je, ako ništadrugo barem po imenu, pa joj je pogled opet bio oprezan.Zaokružila je pogledom po sobi, prašini i sivilu. Promotrila je jedan

od umjetničkih plakata koji je djelomično odvijen ležao ispod stola.Noćne ptice Edwarda Hoppera. Samotni ljudi u restoranu kasno unoći. Taj je skinut sa zida posljednji.Rhyme je ukratko ispričao o roku do 15.00 sati. Sachsova je mirnokimnula, ali je u njenim očima vidio neki bljesak? Straha? Gnušanja? Jerry Banks, s razrednim, ali ne i vjenčanim prstenom na ruci,odmah se zanio njenom ljepotom podarivši joj poseban osmijeh.Kratkim pogledom Sachsova mu je jasno stavila do znanja da nije

zainteresirana.Polling zaključi: - Možda je zamka. Pronađemo mjesto na koje nasnavodi, uđemo i naletimo na bombu.- Dvojim - javi se Sellitto, slegnuvši ramenima. - Čemu sva ta muka.Ako netko hoće ubijati murjake, dovoljno je da nađe jednoga iustrijeli ga.Nastupila je neugodna tišina u kojoj je Polling sijevao pogledom odSellitta na Rhymea. Zajednička pomisao bila im je da je Rhyme

nastradao upravo u slučaju Shepherd.62Ta nesmotrenost nije za Lincolna Rhymea značila ništa. Mirnonastavi:- Slažem se s Lonom. Ipak bih upozorio sve ekipe na terenu da sečuvaju zasjede. Čini se da naš momak piše vlastita pravila igre.Sachsova je ponovno pogledala u poster s Hopperovom slikom.

Rhyme je slijedio njezin pogled. Možda ljudi u restauraciji ustvari i



nisu sami, pomisli. Kad malo promisli, svi su djelovali vraškizadovoljno.

- Imamo dvije vrste materijalnih dokaza - nastavio je Rhyme. -Uobičajeni PE, oni koje nije kanio ostaviti. Kosa, vlakna, otisciprstiju, možda krv, otisci cipela. Ako ih nađemo dovoljno, uz punosreće to bi nas moglo dovesti do prvotnog mjesta zločina. To jenjegovo prebivalište.- Ili privremeno skrovište - dometne Sellitto.- Sigurno pribježište? - glasno je razmišljao Rhyme, kimajući. -

Kladio bih se da si u pravu, Lone. Treba mu mjesto s kojega možedjelovati. - Nastavio je:- Potom imamo namještene dokaze. Osim komadića papira kojinam govore vrijeme i datum, tu je klin, azbestna kugla i pijesak.- Lov na jebenog smetlara - protisne Haumann, pogladivši glavukroz koju kao da je prošla cirkularna pila. Rhyme se prisjeti da jetočno tako izgledao kao mladi narednik.- Mogu, dakle, prenijeti glavonjama kako postoji šansa da se žrtva

spasi na vrijeme? - upita Polling.- Mislim, da.Kapetan je birao broj i udaljio se u kut prostorije radi razgovora.Kada je završio razgovor, progunđao je: - Bio je to gradonačelnik. Snjime je veliki šef. Za jedan sat održat će konferenciju za tisak imoram biti ondje da provjerim jesu li im mališani u gaćama, arasporci zakopčani. Ima li još nešto što bih mogao priopćitiglavonjama?

Sellitto pogleda Rhymea koji je zavrtio glavom. - Još ne - kazao jedetektiv.Polling je dao Sellittu broj svoga mobitela i doslovce otrčao krozvrata.Trenutak kasnije, stubama se uspentrao suhonjavi ćelavactridesetih godina. Mel Cooper doimao se budalasto kao i uvijek,63



poput glavnog junaka iz komedije situacije. Za njim su išla dvamlada murjaka noseći brodski sanduk i dva obična kovčega, koji

kao da su imali svaki po petsto kila. Policajci su odložili težak tereti otišli.- Mel.- Inspektore. - Cooper je prišao Rhymeovu krevetu i zgrabio ga zabeživotnu desnicu. Jedini fizički kontakt s nekim od današnjihgostiju, uočio je Rhyme. S Cooperorn je radio godinama. Sdiplomom za organsku kemiju, matematiku i fiziku, Cooper je bio

stručnjak kako za identifikaciju otisaka papilarnih linija, DNA iforenzičku rekonstrukciju tako i za analizu PE.- Kako nam je najistaknutiji svjetski kriminalist? - upita ga Cooper.Rhyme se podsmjehnu dobronamjerno. Naslov su mu prijenekoliko godina dodijelili novinari, poslije iznenađujuće vijesti da je FBI izabrao njega, gradskog policajca, za savjetnika u sastavljanjuPERT-a, svoje ekipe za obradu materijalnih dokaza. Nezadovoljninazivom "forenzički znanstvenik" ili "forenzički stručnjak",

novinari su Rhymea proglasili "kriminalistom".Riječ je zapravo bila poznata već godinama. U Sjedinjenim jeDržavama najprije pripisana legendarnom Paulu Lelandu Kirkukoji je vodio Katedru za kriminologiju na učilištu u Berkleyju.Učilište, prvo te vrste u zemlji, utemeljio je još legendarnijipredstojnik August Vollmer. Naslov je u posljednje vrijeme postaopomodan, pa se tehničari danas na koktel zabavama, udvarajući seplavušama, predstavljaju kao kriminalisti, a ne forenzički

znanstvenici.- Svi su u komi - nastavio je Cooper. - Sjedneš u taksi i ispadne da jepsihopat za upravljačem. A cijeli svijet gleda naš Big Apple zbog tekonferencije. Baš sam razmišljao hoće li te za ovaj slučaj uspjetiizvući iz mirovine.- Kako ti je majka? - upita Rhyme.- Još uvijek se tuži na sve moguće bolove i još je uvijek zdravija od

mene.



Cooper je živio s postarijom ženom u svojoj rodnoj kući u Queensu.Hobi mu je bio ples u plesnim dvoranama, specijalnost tango. Kako

se u policijskoj postaji šire tračevi kao i drugdje, u IRD-u su kružilanagađanja o njegovoj spolnoj sklonosti. Rhyme se nije zanimao zaprivatne živote svojih djelatnika, ali se poput64svih ostalih iznenadio upoznavši Gretu, Cooperovu stalnu curu,krasnu Skandinavku koja je predavala višu matematiku naColumbiji.

Cooper otvori veliki sanduk obložen baršunom. Izvadio je dijeloveza tri velika mikroskopa i počeo ih sklapati.- Oh, struja za kućanstvo. - Razočarano je pogledavao utičnice.Gurnuo je metalne okvire naočala na mjesto.- Ovo jest privatna kuća, Mel.- Mislio sam da živiš u laboratoriju. Ne bi me iznenadilo. Rhyme jezurio u instrumente, sive i crne, izlizane, nalik onima s kojima ježivio više od petnaest godina. Standardni složivi mikroskop,

mikroskop s faznim kontrastom i model s polarizirajućim svjetlom.Cooper je otvorio kovčege koji su sadržavali Wizardov asortimanbočica, vrčića i znanstvenih instrumenata. U tren oka. Rhymeu susinule riječi koje su nekoć bile sastavni dio njegova svakodnevnavokabulara: EDTA epruvete za skupljanje krvi, octena kiselina,ortolidin, reagens ~luminol, Magna-četka, Ruhemannov grimiznifenomen...Mršavko se osvrtao po sobi. - Ovako je izgledao i tvoj ured,

Lincolne. Kako tu uopće uspijevaš nešto pronaći? Čuj, ipak bi mitrebalo malo mjesta.- Thome. - Rhyme je pokazao glavom na najmanje zakrčen stol.Maknuli su u stranu časopise, novine i knjige, otkrivši takopovršinu stola koju Rhyme nije vidio zadnjih godinu dana.Sellitto je bacio pogled na izvješće s mjesta zločina. - Kako ćemonazvati Neposa? Nemamo ni broj slučaja.



New Jerseyju i što neki od UN delegata nisu stigli iz zračne luke navrijeme na dogovorene sastanke.

Rhyme se zadovoljno smijuljio. - Znate li tko sam ja? - Dakako, čulasam za vas. Mislila sam da ste...- Mrtav? - preduhitri ju Rhyme.- Ne. Nisam to htjela reći. - Mada jest. Žurno dometne: - NaAkademiji smo se svi služili vašom knjigom. Ali više ne čujemo ovama. Osobno, hoću reći... - Zagledala se u zid i progovorilaukočeno: - Po mojem sudu, na dužnosti prvog dežurnog službenika

ocijenila sam da je najbolje zaustaviti vlak i blokirati cestu da sezaštiti mjesto zločina. Tako sam postupila, gospodine.- Zovite me Lincoln. A vi ste... - Ja...- Kako vam je ime? - Amelia.- Amelia. Po avijatičarki?- Ne, gospodine. To je obiteljsko ime.66- Amelia, ne treba mi isprika. Bili ste u pravu, a Vince Peretti je

pogriješio.Sellitto se uzvrpolji na ovu indiskreciju, ali se Lincolnu Rhymeufućkalo. Uostalom, on je bib jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji jemogao ležati na guzici čak i da predsjednik SAD ude u sobu.Nastavi: .- Peretti je obradio mjesto zločina kao da mu gradonačelnik visi nadglavom, a to je prvorazredan način da se , sve zajebe. Imao jepreviše ljudi, neoprostivo je pogriješio pustivši vlakove i promet te

nipošto nije smio tako brzo napustiti mjesto događaja. Da smozaštitili tragove, tko zna, možda bi se pronašao odrezak računa,kreditne kartice s imenom i prekrasan veliki otisak palca.- Sve je to moguće - izjavio je Sellitto oprezno. - Ali ograničimo sena nas. - Dajući nijeme zapovijedi šarao je pogledom premaSachsovoj, Cooperu i mladom Jerryju Banksu.Rhyme se nasmijao bez trunke poštovanja. Potom se okrenuo

prema Sachsovoj koju je zatekao, kao i jutros Banksa, da zuri u



njegove noge i tijelo ispod plahte boje breskve. Rekao je: Pozvaosam vas ovamo da za nas obradite sljedeće mjesto zločina.

- Molim? - Ovoga puta nije govorila preko posrednika. - Da raditeza nas - objasnio je. - Novo mjesto zločina. - Zaboga! - Kratko senasmijala. - Ja nisam IRD. Ja samu običnoj patroli. Nikada nisam obavljala CS poslove.- Ovo nije običan slučaj. Inspektor Sellitto vam to može potvrditiosobno. Ovo je stravično. Je li tako, Lone? Ruku na srce, da se radi ouobičajenom mjestu zločina, ja vas ne bih trebao. Ali za ovaj slučaj

treba nam svježa krv.Pogledala je u Sellitta koji je šutio. - Ja naprosto... neću zadovoljiti.Sigurna sam u to.- To je u redu - strpljivo izgovori Rhyme. - Hoćete li istinu?Kimnula je.- Treba mi netko tko ima petlju zaustaviti vlak u punoj brzini da bizaštitio mjesto zločina i podnijeti sve proklete prodike koje su zatimuslijedile.

- Hvala na ukazanoj prilici, gospodine Lincolne. Ali... - Lone -presjekao je Rhyme.67- Pozornice - zarežao je inspektor na Sachsovu - Ovdje vam se nenudi mogućnost izbora. Dodijeljeni ste da u ovom slučajupripomognete obradi mjesta zločina.- Moram prosvjedovati, gospodine. Dobila sam premještaj izzdravstvenih razloga. Stupio je na snagu prije jedan sat.

- Zdravstvenih razloga? - zapitao je Rhyme.Oklijevala je, ponovo pogledavši u njegove noge. - Imam artritis.- Zbilja? - začudi se Rhyme. - Kronični artritis.- Baš mi je žao.Žurno je dometnula: - Prihvatila sam jutrošnji poziv samo zato što je netko ostao kod kuće bolestan. Nisam to planirala. - Shvaćam. I jasam imao druge planove - kazao je Lincoln

Rhyme. - Pogledajmo sada dokaze koje imamo.



- K vragu, možda ih ima milijun - javio se Banks. - Svaka željezarijaAce i Sears u zemlji.

- Ne vjerujem - odgovori Rhyme. - Mora postojati održiv trag.Zločinac ga ne bi ostavio da je posve bezvrijedan. Postoji ograničenizvor ovakvih klinova, mogao bih se u to kladiti.Sellitto je obavio telefonski razgovor, te podiže glavu: Osiguraosam ti četiri dispečera Lincolne. Gdje ćemo nabaviti popisproizvodača?- Pošalji pozornika u javnu knjižnicu u Četrdesetdrugoj ulici -

spremno je odgovorio Rhyme. - Ondje imaju združene adresare.Dok to ne dobijemo, neka dispečeri počnu djelovati po žutimstranicama Privrednog adresara.Sellitto je uputu prenio telefonom. Rhyme pogleda na sat. Jedan ipol. - A sad, azbest.Na trenutak mu je riječ zazvonila u glavi. Osjetio je vibracije namjestu gdje ih ne bi trebalo biti. Što je tako poznato glede azbesta?Činilo mu se da je nedavno nešto pročitao ili čuo, mada Lincoln

Rhyme više nije imao povjerenja u svoj osjećaj za vrijeme. Kadačovjek iz mjeseca u mjesec leži prikovan na ledima, vrijeme stajekao smrt. Možda misli na nešto što je pročitao prije dvije godine.- Što znamo o azbestu? - razmišljao je naglas. Nitko ne odgovori, alito mu i nije bilo važno. Bilo mu je milije da odgovori sam. Azbest jesložena molekula, silikatni polimer. Ne gori jer je, poput stakla, većoksidiran.Dok je obrađivao mjesta zločina starih ubojstava, radeći s

forenzičkim antropolozima i odontolozima, Rhyme se često nalaziou azbestom izoliranim zgradama. Sjećao se specifičnog mirisamaski koje su morali nositi tijekom iskapanja. Prisjetio se kako jeprije tri i pol godine, upravo prilikom temeljitog čišćenja70azbestnog otpada na postaji podzemne željeznice kod Gradskevijećnice, ekipa pronašla truplo jednog od policajaca koje je ubio

Dan Shepherd i bacio u prostoriju s generatorom. Kada se Rhyme



sagnuo da digne vlakno s policajčeve svijetloplave košulje, čuo jepucketanje i lomljavu hrastove grede. Maska ga je vjerojatno spasila

da se ne uguši od prašine i zemlje koja ga je zatrpala.- Možda je žrtva na kakvom radilištu - javio se Sellitto. - Moguće -suglasi se Rhyme.Sellitto~ naredi mladom pomoćniku: - Nazovi EPA i Gradski zavodza zaštitu okoliša. Doznaj je li na nekim radilištima u tijeku kakvoveliko čišćenje.Detektiv je prionuo poslu.

- Bo - obrati se Rhyme Haumannu - ti imaš ekipe za pregrupiranje,zar ne?- Uvijek spremne - potvrdi zapovjednik ESU-a - premda te moramupozoriti kako je više od pola snaga angažirano oko skupa UN-a.Posudeni su na ispomoć tajnoj službi i UN-ovim snagamasigurnosti.- Dobio sam neke obavijesti od EPA-e. - Banks je dao znakHaumannu te su se obojica povukli u ugao prostorije gdje su

odgurnuli u stranu još nekoliko hrpa knjiga. Dok je Haumannrazmotavao jednu od ESU-ovih taktičkih karti New Yorka, nešto jepalo na pod.Banks odskoči - Isuse Kriste!Iz svog ugla Rhyme nije mogao vidjeti što je to lupilo. Haumann jeoklijevao prije no što se sagnuo da podigne izblijedjeli dio ljudskogkičmenog stupa i vrati ga na stol.Rhyme je osjetio na sebi nekoliko pari očiju, ali nije rekao ništa o

podrijetlu kosti. Haumann se nagnuo nad kartu dok mu je Banks, još uvijek sa slušalicom na uhu, nabrajao terene na kojima seobavlja temeljito čišćenje azbestnih obloga. Zapovjednik ih jeflomasterom ucrtavao u kartu. Bilo ih je puno, raštrkanih po svihpet gradskih okruga što je bilo obeshrabrujuće.- Moramo ih nekako suziti. Da vidimo pijesak - rekao je RhymeCooperu.

- Obradi ga i reci mi svoje mišljenje.



Sellitto je pružio omotnicu s dokaznim materijalomkriminalističkom tehničaru koji je istresao sadržaj na pocakljenu

pliticu.71Svjetlucavi prah ostavio je jedva vidljiv oblačić prašine. Na sredinihrpice ležao je sasvim gladak kamenčić.Lincolna Rhymea stegne u grlu. Ne zbog onoga što je vidio, jošuvijek nije znao u što gleda, nego zbog upropaštena impulsa koji je,ispaljen iz njegova mozga, zamro na pola puta do beskorisne desne

ruke, a stimulirao ga je da zgrabi olovku i istražuje. Prvi put ugodinu ili više dana osjetio je taj poriv. Gotovo se rasplakao, a jedina utjeha bila mu je pomisao na bočicu Seconala i plastičnuvrećicu koju je dr. Berger nosio uza se - prizor koji je poput andelaspasitelja lebdjeo u sobi.Pročisti grlo. - Provjeri otiske!- Na čemu? - zbunjeno je pitao Cooper. - Na kamenu.Sellitto se upitno zagleda u njega.

- Taj kamen ne pripada ovamo - objasni Rhyme. - Jabuke i naranče.Hoću znati razlog. Bolje provjeri!Pincetom s porculanskim vrhom Cooper je podigao kamen ipregledao ga. Stavio je zaštitne naočale i obasjao kamen zrakomsvjetla iz PoliLighta, baterije i generatora veličine automobilskogakumulatora s priključenom bljeskalicom.- Ništa - reče Cooper. VMD?Vakumirano taloženje metala je Cadillac među metodama za

izvlačenje skrivenih otisaka s neporoznih površina. U vakumkomoru, u kojoj se nalazi predmet ispitivanja, ispušta se zlato ilicink. Metal oblaže skriveni otisak te zavoje i papilare čini vidljivima.Cooper medutim nije donio VMD.- Što uopće imaš? - upita Rhyme, nimalo zadovoljan.- Sudansko crnilo, stabilizirani razvijač, jod, amido crnilo, DFO igentiana violet, Magna-četku.



Donio je i ninhidrin za izvlačenje otisaka s poroznih podloga, teSuper Glue, ljepilo za glatke površine. Rhyme se prisjetio

zapanjujućih podataka koji su prije nekoliko godina zbuniliforenzičko društvo: tehničar zaposlen u forenzičkom laboratorijuameričke vojske u Japanu upotrijebio je Super Glue da slijepi nekedijelove na kameri i na svoje veliko čuđenje otkrio da pare ljepilaizvlače skrivene otiske prstiju bolje nego većina kemikalijaspecijalno napravljenih u tu svrhu.72

Tom se metodom sad poslužio i Cooper. Pincetom je spustio kamenu malu staklenu kutiju i stavio komadić ljepila na vruću ploču unjoj. Nekoliko minuta kasnije izvadio je kamen.- Nešto imamo - izusti. - Oprašio je uzorak dugovalnim UV prahomi osvijetlio ga zrakom PoliLight bljeskalice. Otisak se jasnorazabirao. Nulta točka. Cooper ju je fotografirao Polaroidom CU-5,kamerom 1:1. Sliku je pokazao Rhymeu.- Približi mi ju. - Rhyme zaškilji proučavajući sliku. Tako je! Valjao

ga je.Otisci kotrljanja, povlačenja prstom po površini, stvarali su tragoveposve drugačije od onih kada bi se neki predmet podigao. Razlika je bila jedva zamjetljiva, u širini otisaka papilarnih linija narazličitim mjestima, ali ju je Rhyme sada prepoznao potpuno j asno.- Gle, što je ovo? Ova crta: - Iznad samog otiska bila je jedvazamjetna oznaka u obliku polumjeseca.- Čini se kao da je...

- Nego što, njezin nokat. U normalnim okolnostima to ne bih dobio.Mogao bih se kladiti kako je ostavio kamen tek da bude siguran daćemo ga pokupiti. Da podmaže cijelu priču, kao otisak papilarnihlinija.- Zašto bi to učinio? - upitala je Sachsova. Još jednom ozlojeden što nitko ne povezuje konce brzo poput njega,Rhyme objasni jezgrovito: - Hoće nam reći dvije stvari. Prvo, želi



biti siguran kako znamo da je žrtva žensko, za slučaj da ju nismopovezali s jutrošnjim truplom.

- Što će mu to? - pitao je Banks.- Efektnije je - odgovori Rhyme. - Da se preznojavamo. Stavio nam je do znanja da je žena u životnoj opasnosti. Procijenio je žrtve, kaošto svi to činimo - mada tvrdimo suprotno. Rhyme slučajnopogleda ruke Sachsove. Zaprepastio se vidjevši kakve su u inačetako lijepe žene. Četiri prsta bila su omotana zakrvavljenimflasterima, a nekoliko noktiju bilo je prelomljeno do živog mesa. Na

pokožici jednoga zgrušala se krv. Zamijetio je i crvenilo blagoupaljene kože ispod obrva. Valjda od čupkanja, pretpostavio je. Caki ogrebotinu ispod uha. Mahom samouništavajuće navike. Postojimilijun načina da se čovjek sredi, osim pilula i armagnaca.Policajlca je bila revnosna.73- Na drugu stvar koju nam hoće reći već sam vas upozorio -nastavio je Rhyme. - Razumije se u dokaze. Stavlja nam na nos "Ne

gubite vrijeme s redovnim forenzičkim PE, jer vam ih nećuostavljati". Dakako, on to samo misli. Mi ćemo ipak nešto naći.Kladim se da hoćemo. - Odjednom se Rhyme namršti. Karta! Trebanam karta. Thome!- Kakva karta? - izleti pomoćniku. - Znaš na koju kartu mislim.Thom je uzdahnuo. - Lincolne, nemam blage veze. Gledajući krozprozor i govoreći napola za sebe, Rhyme je glasno razmišljao. -Željeznički podvožnjak, tuneli za ilegalnu prodaju alkoholnih pića i

pristupni ulazi, stari azbest... sve je to staro. On voli povijesni NewYork. Treba mi Randelova karta. - A gdje ću ju naći?- U fasciklu s podacima za moju knjigu. Gdje bi drugdje? Thom jekopao po pregradama mape za spise i izvadio preslik dugačke,horizontalne karte Manhattana. - Ovo?- Da, to!Bio je to Randelov nacrt, izra8en 1811. za nadzorne vlasti grada radi

planiranja mreže ulica u Manhattanu. Karta je tiskana horizontalno



s Battery Parkom na jugu, s lijeve strane karte, i Harlemom nasjeveru, s desne. Položen na ovaj način, otok je podsjećao na psa u

skoku s uskom glavom podignutom u napad.- Objesi ju tamo. Dobro je.Kada je mladić obavio zadatak, Rhyme reče: - Thome, imenovatćemo te zamjenikom. Daj mu sjajnu značku ili nešto slično, Lone.- Lincolne...- Trebamo te. Uostalom, zar nisi oduvijek želio biti Sam Spade iliKojak?

- Samo Judy Garland - odgovori pornoćnik.- Onda radije Jessica Fletcher! Ti ćeš voditi pregled. Hajde, izvaditaj Mont Blanc koji ostavljaš da ti tobože ovlaš viri iz džepa košulje.Mladić zakoluta očima vadeći svoje Parker pero i požutjeli blokpisaćeg papira iz gomile ispod jednog od stolova.- Ne, imam bolju zamisao - prekine ga Rhyme. - Stavi gore jedan odtih umjetničkih postera. Nalijepi ga sa suprotne74

strane i piši flomasterom na poledini. Piši krupnim slovima kako bii ja mogao vidjeti.Thom je odabrao Monetove lopoče i pričvrstio ih na zid. - Na vrhunapiši "Nepos 823" - zapovijedao je kriminalist. - Napravi četirikolone: Opći opis. Prebivalište. Vozilo. Ostalo. Krasno! Dakle,možemo početi. Sto sve znamo o njemu?- Vozilo... žuti taksi - rekao je Sellitto.- Dobro. A pod "Ostalo" odmah zabilježi da su mu poznati postupci

CS, obrade mjesta zločina.- Što bi moglo značiti da je već bio u govnima - dopunio je Sellitto.- A to je? - zbunjeno je pitao Thom. - Možda ima dosje - objasniSellitto.Banks upita: - Treba li dodati kako je oboružan Coltom 32? - I tekako - potvrdio je šef.Rhyme dometne: - Zna i FR... - Što? - čudio se Thom.



- Ne, ne vjerujem da je staklo, ali ne mogu reći što je. Kada bihbarem tu imao EDX.

Omiljeni instrument kriminalističkog laboratorija bio je elektronskimikroskop sa skenerom, povezan s uređajem za energetskidisperzirane X-zrake pomoću kojega se određivalo koji su seelementi nalazili u uzorcima s mjesta zločina.- Dopremi mu ga - naredi Rhyme Sellittu, a potom se osvrne posobi. - Treba nam više opreme. Neka se dopremi i instrument zavakumsku metalizaciju otisaka. GC-MS takoder.

Plinski kromatograf razbijao je tvari na njihove sastavne dijelove, afotospektrometrija je koristila svjetlo za odredivanje svakog od njih.Ovi su instrumenti omogućavali kriminalistima ispitivanjenepoznatog uzorka, čak milijuntog dijela grama, i uspoređivanje sbazom podataka od stotine tisuća poznatih tvari, katalogiziranihprema vrsti i nazivu.Sellitto je u CSU laboratorij javio željeni popis.- Ne možemo čekati luksuzne igračke, Mel. Morat ćeš to obaviti na

staromodan način. Reci mi nešto više o tom lažnom pijesku.- Pomiješan je s nešto nečistoće. Ima humusno ilovaste zemlje,čestica kremena, ortoklasa i tinjca. Mrvice nečega što bi . mogao bitibentonit.- Bentonit. - Rhyme je bio zađovoljan. - To je vulkanski pepeo kojeggrađevinari koriste kao žitki mulj pri kopanju temelja na vlažnimterenima u gradu, tamo gdje je kamena podloga preduboko. Onsprečava urušavanja. Dakle, tražimo razvijenu zonu blizu vode,

vjerojatno južno od Tridesetčetvrte ulice. Sjeverno od76toga kamena je podloga mnogo bliže površini i ne treba im taj slojmulja.Cooper pomakne objektno stakalce. - Kada bih morao nagadati,rekao bih da je ovo uglavnom kalcij. Čekaj, tu je nešto vlaknasto.Rhyme bi dao sve na svijetu da je osobno mogao zaviriti kroz taj

okular. Glavom su mu proletjele večeri i noći koje je proveo licem



pritisnutim na sivu spužvastu gumu, proučavajući vlakna ili česticehumusa ili krvne stanice ili strugotine metala kako ulaze u i izvan

fokusa.- Vidim još nešto. Veća granula. Tri sloja. Jedan je sličan rogu, aonda dva sloja kaleija, za nijansu različitih boja. Drugi je proziran.- Tri sloja? - prasnu Rhyme ljutito. - Do bijesa, pa to je morskaškoljka! Trebalo se toga sjetiti.- Aha, to je to. - Cooper je kimao glavom. - Rekao bih oštriga.Uzgajališta školjaka u bIizini grada bila su najčešće blizu obala

Long Islanda i New Jerseyja. Rhyme se nadao da će Neposograničiti zemljovidno područje potrage na Manhattan - gdje je to jutro pronadena žrtva. Promrmlja:- Ako nam otvori cijelu metropolu traganje će biti beznadno. -Upravo vidim nešto zanimljivo - javi se Cooper. - Mislim da jevapno. Ali jako staro, zrnasto.- Možda beton? - sugerirao je Rhyme.- Moguće jest. Ali onda ne shvaćam otkud školjke zamišljeno će

Cooper. - Oko New Yorka su sve oštrige zagađene raslinjem imuljem. Ovo je mješavina s betonom i tu praktički nema traga bilju.Rhyme se iznenada trgne. - Rubovi! Kako izgledaju ivice školjke,Mel?Kriminalistički tehničar zaviri kroz okular. - Razlomljeni, neistrošeni. Nije ih izjela voda.Rhyme je skrenuo pogled na Randelovu kartu, pregledavajući ju slijeva i desna. Usredotočio je pozornost na stražnji dio psa u skoku.

- Znam! - poviče.Godine 1913, F.W. Woolwort sagradio je šezdeseterokatnu zgradukoja i danas nosi njegovo ime, obloženu pečenom glinom,77ukrašenu izlivenirn oblicima grotesknih ljudskih i životinjskihlikova, te uklesanim gotskim ukrasima. Šesnaest je godina to bilanajviša zgrada na svijetu. Budući da je kamena podloga u tom

dijelu Manhattana više nego trideset metara ispod Broadwaya,



radnici su morali kopati duboke šahtove kako bi stabilizirali zgradu.Nisu kopali duboko kada su naišli na ostatke industrijalca Talbotta

Soamesa, koji je bio kidnapiran 1906. Truplo je bilo zakopano udebeli sloj, u prvi se mah činilo bijelog pijeska, ali su to bilesmrvljene školjke oštriga. Prava svečanost za tabloide, jer su topripisali ovisnosti dežmekastog tajkuna o slasnoj hrani. Školjke subile tako uobičajene duž donjeg istočnog vrha Manhattana da su ihupotrebljavali za popunu. Po njima je i Pearl Street dobila svoje ime.- Ona je negdje u gradu - izjavi Rhyme. - Vjerojatno na istočnoj

strani. Možda u blizini Pearla. Barem metar i pol do četiri metraispod zemlje. Možda je to gradilište, možda podrum. Neka starazgrada ili tunel.- Provjeri EPA dijagram, Jerry - zatraži Sellitto. - Gdje seraščišćavaju obloge azbesta.- U blizini Pearla? Ništa. - Mladi policajac podiže kartu po kojoj suon i Hauptmann radili. - Ima tri tuceta terena koji se raščišćavaju, uMidtownu, Harlemu i Bronxu. Ali ništa prema poslovnom centru

grada.Azbest... Azbest... Rhyme je grozničavo razmišljao. Što mu to zvonitako poznato?Bilo je 14.05.- Bo, moramo se pokrenuti. Pošalji ljude onamo i neka počnepretraga. Sve zgrade duž Pearl Streeta i Water Street takoder. -Čovječe, to su otmjene zgrade - uzdahne policajac krenuvši premavratima.

Rhyme se okrene Sellittu. - Lon, bolje da pođeš i ti. Ovo će bitispektakularna završnica. Trebat će im svi raspoloživi tragači.Amelia, želim da i ti budeš ondje.- Čujte, razmišljala sam...- Pozornice - prasnuo je Sellitto - Dobili ste nalog! Izraz punnegodovanja preletio je preko lijepa lica.- Jesi li se dovezao ovamo busom, Mel? - upitao je Rhyme Coopera.

- RRV-om - odgovorio je.



78Za velike su se nesreće u gradu rabili minibusevi snabdjeveni

instrumentima i opremom za skupljanje dokaznog materijala,opremljeni bolje nego kompletni laboratoriji mnogih malih gradova.Ali dok je Rhyme vodio IRD, naručio je manja vozila za obradumjesta zločina, uglavnom kombije snabdjevene najnužnijomopremom za prikupljanje i analizu. Rapid Response Vehiclesdoimala su se bezazleno, ali je Rhyme mučio službu Transporta ~vedok mu nisu snabdjeli vozila motorima s turbo punjačem kao u

vozila za policijsko presretanje. Često su na mjesto dogadaja stizalaprije patrolnog odreda. Ne jedanput se dogodilo da je dežurnipolicajac bio priučeni operativac. A to je san svakog javnog tužitelja.- Ključeve daj našoj Ameliji.Cooper je predao ključeve Sachsovoj, koja se nakratko zagledala uRhymea, potom se okrenula na peti i sjurila niz stepenice. Čak su iodjeci njezinih koraka zvučali srdito.- Ispali, Lone. Što te muči?

Sellitto je pogledao u prazan hodnik, a onda se primaknuo Rhymeu.- Zar uistinu za ovo želiš P.D.?- P.D.?- Mislim nju, Sachsovu. Nadimak joj .je P.D. - Otkud to?- Nemoj to slučajno lanuti pred njom jer će podivljati. Stari joj je biočetrdeset godina patrolni policajac. Zato ju zovu Policajčeva kći.- Ne misliš da sam trebao odabrati nju? - Ne, ne mislim. Zašto hoćešnju?

- Zato što se uspela na skoro desetmetarski prokleti nasip da ne bizagadiia mjesto zločina. Zatvorila je glavnu prometnicu iželjezničku prugu. To se zove poduzetnost.- Ma daj, Linc. Znam tuce CS murjaka koji bi učinili isto. - Ali jahoću baš nju. - Rhyme je Sellittu uputio pogled koji ga je, rječitije odriječi, podsjetio na uvjete pogodbe.



Savršen stroj, pomislila je i odlučila provjeriti kako će se kombiponašati pri sedamdeset.

81NEPOS 823Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo · Vjer. ima · Žutitaksi · Poznaje CSsigurnu kuću proceduru· Vjerojatno ima dosje· Poznaje FR otiske · Oružje =

Colt .32Davnih dana, dok je njen stari spavao nakon uobičajene smjene odtri do jedanaest, tinejdžerica Amie Sachs sakrila bi u dlanu ključevenjegova Camara i upitala mamu Rose treba li joj štogod iz mesniceu Fort Hamiltonu. Prije nego je majka stigla reći: "Ne trebam, ali idivlakom, nemoj voziti", djevojka bi nestala, upalila motor i odjurilakao da ju gone svi davli svijeta.Vrativši se kući tri sata kasnije, bez mesa, Amie bi se ušuljala uza

stube, gdje bi ju dočekala mahnita i od straha izbezumljena majka,koja je, na veliko zadovoljstvo svoje kćeri, počela prodike 0opasnostima da zatrudni što bi upropastilo njezine šanse daiskoristi svoje lijepo lice za milijunsku zaradu fotomodela. Kada ježena napokon saznala da joj se kći ne vucara uokolo nego samovozi sto milja na sat po autocestama Long Islanda, spopala bi ju jošveća ljutnja i mahnitost i nastavila je s prodikama kako će smrskatilijepo lice i na taj način upropastiti svaku mogućnost da zaradi

milijune dolara kao model.Stvari su se pogoršale kada je Amie dobila vozačku dozvolu.Sachsova je upravo prošla izmedu dva parkirana kamiona u nadida ni suputnik niti vozač neće baš u tom trenutku otvoriti vrata.Prozujala je pokraj njih tiho po Dopplerovu načelu:Ako se krećeš, rte mogu te uloviti...Lon Sellitto gnječio je debelo lice svojim tupim prstima, ne

obraćajući pozornost na vožnju Indyja 500. Razgovarao je s



- Jednostavno je šetao i promatrao. Hodao je miljama po cijelomegradu. Kupovao bi, pobirao i skupljao stvari.

- Kakve stvari?- Uzorke dokaza. Zemlju, hranu, časopise, poklopce glavčina, cipele,medicinske knjige, lijekove, biljke ... Spomenite bilo što, on će topronaći i uvrstiti u popis. Kada bi pristigao kakav PE on je bržemogao dokučiti gdje bi zločinac mogao biti i čime se bavi. Smjestiobi ga u Harlem ili Lower, East Side ili Hell's Kitchen.83

- Policajac po krvi?- Ne. Otac mu je bio znanstvenik u državnorn laboratoriju ili takonešto.- Je li i Rhyme studirao prirodne znanosti?- Aha. Pohadao je Champaign-Urbanu, ima neobične diplome.Kemija i povijest. Nemam pojma odakle mu ta kombinacija. Starcisu mu umrli prije nego što smo se upoznali. A i tome je već dobrihpetnaest godina. Nema braće ni sestara. Odrastao je u Illinoisu.

Otuda i ime, Lincoln.Htjela je upitati je li bio ili jest oženjen, ali je odustala. Umjesto toga je pitala: - Zar je zbilja takav...- Recite samo, policajko. - Govnar?Banks je prasnuo u smijeh.Sellitto odgovori: - Moja je mama rabila taj izraz u smislu da jenetko "osebujan". To je dobar opis za Rhymea. On je posve svoj. Jednom zgodom jedan je glupi tehničar umjesto ninhidrina posuo

po otisku luminol, reagens za krv. Jasno da je upropastio otisak.Rhyme ga je otpustio na licu mjesta. Drugi put se murjak popišaona mjestu zločina, lijepo pustio vodu. Ljudi moji, Rhyme jeeksplodirao, rekao mu da odjuri u podrum i donese sve što nade ukanalizaciji. - Nasmijao se. - Murjak je imao čin, pa se pobunio:"Odbijam to učiniti, ja sam poručnik." Nato će mu Rhyme: "Znaš linovost? Sada ćeš biti vodoinstalater." Mogao bih nabrajati primjere

u nedogled. Jebote! Ti mala voziš osamdeset milja?



Projurili su pokraj Velike Zgrade, a ona je pomislila s bolom u duši:"Tu sam sada trebala biti. Upoznavati kolege i slušati predavanja u

ugodno klimatiziranoj prostoriji."Vješto je zaobišla taksi koji se probijao kroz crveno svjetlo. Gospode,kako je odvratno vruće. Prašnjavo vruće i ljepljivo. Ružno dobadana u gradu. Razdraženost je šikljala poput sive vode iz hidranatagore u Harlemu. Prije dva Božića su ona i njezin prijatelj imaliskraćeno blagdansko slavlje, od jedanaest uvečer do ponoći, jedinozajedničko slobodno vrijeme koje im je dopustilo dežurstvo. Sjedeći

u Rockefeller Centru, vani uz klizalište, pijuckali su kavu i konjak.Složili su se da im je draže tjedan dana hladnoće nego jedan jedinivreo dan u kolovozu.84Na posljetku, jureći po Pearlu spazi Haumannovo zapovijednomjesto. Ostavivši iza sebe dva i pol metra tragova žestoka kočenja,Sachsova je smjestila RRV u prostor između njegova auta i EMSbusa.

- Prokletstvo, dobro voziš! - Sellitto je izašao. Iz nekog razloga,Sachsova je bila oduševljena zamijetivši da su vidljivi otisciBanksovih znojnih prstiju ostali na prozoru dok je gurao stražnjavrata.EMS djelatnici i patrolni policajci, njih pedeset ili šezdeset bili suposvuda. A još ih je bilo i na putu. Činilo se da je sveukupnapozornost sjedišta Police Plaze bila usredotočena na središte NewYorka. Sachsovoj je prošlo kroz glavu kako je ovo pravi trenutak za

nekoga tko želi izvršiti atentat, ubojstvo, preuzeti Gracie Mansionili neki konzulat.Haumann je dotrčao do kombija. Obratio se Sellittu: - Istraga je utijeku. Krenuli smo po kućama i tražimo gradilišta duž Pearla.Nitko nema pojma o čišćenju azbesta i nitko nije čuo poziv u pomoć.Sachsova se upravo spremala izaći, ali ju je Haumann zaustavio. -Ne, djelatnice. Uama je naloženo da ostanete ovdje, uz CS vozilo.

Ipak je izašla.



- Da, gospodine. Čija je to zapravo naredba?- Inspektora Rhymea. Upravo sam razgovarao s njim. Trebate se

javiti u .Centralu kad ste na CP-u.Haumann se okrenuo i udaljio. Sellitto i Banks su požurili dozapovijednog položaja.- Inspektore Sellitto - pozove ga Sachsova.Kada se okrenuo, ona reče: - Oprostite, inspektore. Zanima me tkomi je dežurni zapovjednik? Kome se trebam javljati? - Javljajte seRhymeu - odgovorio je kratko.

Nasmijala se. - Ne mogu njemu podnositi izvješće. Sellitto je tupozurio u nju.- Hoću reći, zar ne postoji pitanje odgovornosti ili takvo što?Nadležnost? On je civilna osoba. Ja trebam nekoga kome ću se javljati.Sellitto izgovori bezbojnim glasom: - Poslušajte me, policajko. Svi semi moramo javljati Lineolnu Rhymeu. Nije me briga je li on civilnaosoba, zapovjednik ili jebeni Križar. Je li to jasno?

85-- Ali...--- Ako se hoćete žaliti, učinite to pismenim putem, ali sutra.Okrenuo se i otišao. Sachsova je nekoliko trenutaka zbunjeno zurilaza njim, a zatim se vratila do prednjeg sjedišta kombija i javila uCentralu da je ona 10-84 na mjestu zločina i čeka upute.Kiselo se osmjehnula kad je dežurna javila: - Deset-četiri, dežurnom5885. Dobit ćeš upute. Inspektor Rhyme će se javiti kroz koji

trenutak, K.Inspektor Rhyme.- Deset-četiri, K - uzvratila je Sachsova i pogledala u stražnji diokombija razmišljajući dokono što bi moglo biti u onim crnimkovčezima.***Četrnaest sati i četrdeset minuta.



U Rhymeovoj kući zazvoni telefon. Javio se Thom. - Dispečer izCentrale.

- Spoji me.Telefon je oživio. - Inspektore Rhyme, vi me se ne sjećate, ali radilasam u IRD-u u vaše doba. Pretraživanje telefonom. Emma Rollins.- Ma, kako ne! Kako su djeca, draga Emma? - Rhymeu se usjekla upamćenje krupna, uvijek vedra crnkinja koja je uzdržavala peterodjece obnašajući dva posla. Upamtio je kako je nezgrapnim prstimaudarala po tipkama tako snažno da je jednom zgodom doslovce

razbila službeni telefon.- Jeremy za nekoliko tjedana kreće na koledž, a Dora još uvijekglumi, ili bar tako misli. Maleni su dobro.- Angažirao te Lon Sellitto, zar ne?- Ne, gospodine. Čula sam da vi radite na ovom slučaju, pa samprebacila jednu malu na 911. Emma će preuzeti ovaj posao, reklasam joj.- Ima li štogod zanimljiva?

- Obradujemo adresar kompanija koje proizvode klinove, kao idodatak u kojem su pobrojana veleprodajna mjesta. Pomogla sunam slova utisnuta na klinu. CE. Ti su klinovi proizvedeni posebnoza Con Ed.K vragu. Pa jasno.86- Prodaje ih kompanija Michigan Tool and Die iz Detroita.Označeni su na takav način stoga što su izvan standardne veličine,

petnaest-šesnaestina inča, s mnogo više niti nego većina ostalihklinova. Upotrebljavaju ih samo u New Yorku za stare cjevovode,proizvedene prije šezdeset, sedamdeset godina. Da bi dijelovi cijevimogli prijanjati, moraju biti čvrsto spojeni, čvršće negolimladoženja i mlada u prvoj bračnoj noći, rekao mi je tip. Mislio jeda ću ja pocrvenjeti od stida.- Emma, ljubim te. Nastavi tako, hoćeš li? - Nema frke.



- Thome! - viknuo je Rhyme. - Ovaj telefon mi nemoj koristiti.Moram sam obaviti neke telefonske pozive. Može li mi poslužiti

aktiviranje glasa u računalu?- Nisi to dao ugraditi. - Zbilja?- Ne.- Ali sad mi treba.- Žao mi je, nemoguće.- Poduzmi nešto. Želim sam telefonirati.- Mislim da negdje imamo ECU priručnik. - Thom je stao kopati po

kutiji prislonjenoj uza zid. Pronašao je malu elektronsku konzolu,uključio jedan kraj u telefori, a drugi u kontrolni stup pokrajRhymeovog obraza.- Ovo je grozno!- Ali to je sve što imamo. Da smo objesili infracrveno svjetlo iznadtvoje obrve, kao što sam ti predlagao, mogao si se u protekle dvijegodine seksati putem telefona.- Previše je jebenih žica - prasne Rhyme.

Iznenada mu se zgrčio vrat i upravljač je trzajem izbijen izvandomašaja. - U pi...Činilo se da je trenutni zadatak, da se ne spominje cijela misija,neizvediv za Lincolna Rhymea. Bio je iscrpljen, boljeli su ga vrat iglava, a poglavito oči, koje su ga pekle. Za njega je bilo još bolnije tošto je osjećao silnu potrebu da prstima protrlja sklopljene kapke.Sitna gesta olakšanja, nešto što su svi živi ljudi radili svakodnevno.Thom je vratio komandnu ručicu na mjesto. Rhyme je prikupio

strpljenje, te smireno upita pomoćnika: - Kako to funkcionira?87- Sve vidiš na monitoru. Pomiči ručicu do željenog broja i pričekajsekundu dok nije ukucan. Na isti način programiraš sljedeći broj.Kada si dobio svih sedam brojeva, pritisni strelicu na biranje.- Neće - zarežao je. - Vježbaj.- Nemamo vremena! Tom uzvrati istom mjerom:

- Predugo sam se javljao na telefon umjesto tebe.



- U redu - odgovori Rhyme, spustivši glas. Bio je to njegov načinisprike. - Vježbat ću kasnije. Hoćeš li mi, molim te, nazvati Con Ed?

Želim razgovarati s nadzornikom.***Konopac i lisičine bolno su joj se urezali u meso, ali najviše odsvega strašila ju je buka.Tammie Jean Colfax osjećala je kako se znoj cijedi niz njeno lice,ruke i grudi, dok se borila pileći lisičine amo-tamo po zahrdaluželjeznom klinu. Zglobovi su joj bili obamrli, ali joj se činilo da je

uspjela izglodati komad lanca.Zastala je iscrpljena, savijajući ruke amo-tamo da umiri grč.Ponovno je osluhnula. Činilo se da radnici negdje stežu zavrtnje ikonačnim udarcima čekića ukucavaju dijelove. Zamišljala je kakozavršavaju posao na cjevovodu razmišljajući o skorom odlaskudoma.Nemojte otići, vrištala je u sebi. Nemojte me ostaviti. Sve dok suradnici negdje u blizini, osjećala se sigurnom.

Pao je posljednji udarac, a potom nastupi zaglušna tišina. Mama...T.J. je plakala nekoliko minuta, razmišljajući o svojoj obitelji uEastern Tennesseeju. Začepljene nosnice počeše je gušiti, pa žestokoispuše nos osjećajući suze i sluz. Opet je počela normalno disati. To joj pruži samopouzdanje i novu snagu, te poče ponovno piliti.***- Razumijem da vam je hitno, inspektore, ali ne znam kako bih vammogla pomoći. Takve klinove upotrebljavamo po cijelome gradu,

za naftovode, plinovode...88- U redu - uglađeno odgovori Rhyme odgovornoj osobi Con Eda uglavnoj poslovnici u Četrnaestoj ulici: - Recite mi samo izolirate licijevi azbestom'?Trenutak oklijevanja.- Očistili smo do devedeset posto takvih cijevi - rekla je kao da se

brani. - Devedeset i pet.



Ljudska ga je glupost uvijek izluđivala. - To shvaćam. Zanima mesamo upotrebljava li se još igdje azbest kao izolacija.

- Ne - odgovorila je nepopustljivo. - Bar ne za elektroyodove. Jošsamo za toplovođe, ali to je najmanji postotak naših usluga.Para! Najmanje poznat i najstravičniji od gradskih energetika. ConEd je zagrijavao vodu na 520 Celzijevih stupnjeva i šibao ju kaopregrijanu paru kroz mrežu od sto milja cjevovoda ukopanih ispodManhattana. Para zagrijana na oko 190 stupnjeva letjela je krozgrad brzinom od sto i dvadeset kilometara na sat.

Rhyme se sjeti članka u novinama.- Gospodo, niste li prošli tjedan imali kvar na cjevovodu? - Jesmo,gospodine. Ali nije bila u pitanju napuklina u azbestu. Ta lokacija jeočišćena još davnih dana.- Ipak, vjerojatno još ima azbesta oko nekih od vaših cijevi ugradskom sustavu?Oklijevala je. - Pa.., moguće je...- Ali gdje je došlo do pucanja cijevi? - žurno je upita Rhyme.

- Broadway. Blok sjeverno od Chambersa. - Nije li o tome pisalo uTimesu?= Ne znam. Možda. Ustvari, da! - Spominje li se u članku azbest?- Jest - ipak je priznala - ali samo da je u prošlosti postojao problemzagadenja okoliša azbestom.- Ta puknuta cijev je li... siječe li Pearl Street dolje u južnom dijelu?- 5amo malo, da vidim. Da. Kod Hanover Streeta. Na sjevernojstrani.

Zamislio je T.J. Colfax, ženu s tankim prstima i dugim noktima,kojoj prijeti vrela, jezovita smrt.- Para se ponovno pušta u tri poslije podne?89- Tako je! Kroz koju minutu.- Ne smije! - zaurla Rhyme. - Netko vam se umiješao u posao! Nesmijete nikako pustiti paru!

Cooper zbunjeno podigne glavu s mikroskopa.



Nadzornica je također bila zbunjena. - Pa, ja ne znam... Rhymezareži na Thoma: - Nazovi Lona, reci mu da je žrtva u podrumu na

križanju Hanovera i Pearla. Sjeverna strana. Rekao mu je zapregrijanu paru. - Neka zovu i vatrogasce, a specijalci neka budu uzaštitnim odijelima.U istom tonu zaurlao je u mikrofon. - Zovite svoje radnike! Smjesta!Ne smiju pustiti paru! Ne mogu! - Odsutno je ponavljao riječi,mrzeći svoju prebujnu maštu koja je u beskonačnom nizu slikapokazivala ženinu kožu kako rumeni, potom tamni i raspada se

pod žestokim udarima bijelih mlazova vrele pare.***Prijamnik u kombiju počeo je pucketati. Sat je pokazivao tri minutedo tri. Sachsova se javila.- Dežurni 5885, K...- Zaboravimo formalnosti, Amelia - prekine ju Rhyme. Nemamovremena!- Ja...

- Mislimo da znamo gdje je. Križanje Hanovera i Pearla. Pogledala je preko ramena i vidjela jato specijalaca kako juri prema jednojstaroj zgradi.- Želite li da.:.- Oni će ju tražiti. Ti se pripremi za obradu mjesta zločina. - Alimogla bih pomoći ...- Ne! U stražnjem dijelu kombija je kovčeg s oznakom nula dva.Ponesi ga. U malom crnom kovčežiću je PoliLight. Vidjela si ga u

mojoj sobi kada ga je Mel koristio. Ponesi i to. U kovčežiću soznakom nula tri naći ćeš slušalice i spojni vod mikrofona. Utisniga u svoju Motorolu i požuri do zgrade gdje su operativci. Nazovime kada se opremiš. Kanal trideset sedam. Ja ću biti na svom broju,ali tebe će prespojiti.Kanal trideset sedam bio je prioritetna frekvencija za specijalce pocijelom gradu.

- Što ako...? - upitala je, no linija je već bila mrtva.



90Imala je dugaćku crnu halogenu reflektoricu okačenu o remen, pa

je zato ostavila nezgrapnu dvanaestvoltnu svjetiljku u stražnjemdijelu kombija. U zamjenu je zgrabila PoliLight i težak kovčeg.Činilo joj se da teži dvadeset i pet kila. Taman za njene razjebanezglobove. Rasporedila je težinu stisnuvši zube od boli, te požurilaprema raskrižju.Sellitto je zadihan trčao prema zgradi. Banks mu se pridružio. -Čuli ste? - pitao je stariji detektiv. Sachsova je kirnnula. - Gdje je

točno? - upitala je.Sellitto je mahnuo glavom prema maloj uskoj uličici. - Morao ju jeuvući ovuda, jer je u predvorju porta. - Trčali su po sjenovitomprolazu, popločenom kamenom i zagušljivo vrućem. Vonjalo je pomokraći i smeću.- Ovamo! - viknuo je Sellitto. - Ona vrata!Policajci su se u trku raširili. Troja od četiriju vrata bila suzaključana iznutra.

Četvrta su već bila nasilno otvorena i sad pričvršćena lancem.Lanac i lokot bili su novi.- To je! - Sellitto posegnu za vratima oklijevajući. Vjerojatno jepomislio na otiske prstiju. Zgrabio je ručicu i snažno trznuo. Vratasu se odškrinula nekoliko centimetara, ali je lanac čvrsto držao.Poslao je trojicu operativaca da uQu u podrum s prednje strane. Jedan je murjak izvadio kamen s ceste i stao bjesomučno udarati poručici. Nakon mnoštva uzaluđnih udaraca, snažno je udario rukom

o vrata; krv je potekla iz razmrskana prsta.Dotrčao je vatrogasac s Halliganom - kombinacijom pijuka iželjezne poluge. Zabio je jedan kraj u lanac i slomio lokot. Sellittoiščekujući pogleda u Sachsovu. Mirno je izdržala pogled.- Pa, kreni, policajko! - zarežao je. - Zar j a?- Nije li vam rekao? - Tko?- Rhyme! . Dobijesa, zaboravila je ukopčati slušalice. Počela je

petljati i konačno je ugurala priključak. Čula je: - Amelia, gdje si...



- Tu sam.- Jesi li kod zgrade? - Da.

91- Uđi unutra. Isključili su paru, ali ne znam jesu li na vrijeme.Povedi liječnika i jednog specijalca. Idite u kotlovnicu. Colfaxovućeš vjerojatno vidjeti odmah s vrata. Kreni prema njoj, ali ne upravnoj liniji koja vodi od vrata. Ne želim da se unište otisci stopalakoje je možda ostavio. Jasno?- Da - kimnula je smetnuvši s uma da ju ne može vidjeti. Mahnuvši

liječniku i jednom specijalcu da ju slijede, Sachsova je ušla u mračanhodnik, pun sjena, stenjanja strojeva i kapljica vode.- Amelia - čula je Rhymeov glas. - Da.- Prije smo razgovarali o zasjedi, ali prema onome što znam onjemu, u ovom slučaju neće biti potrebna. Njega nema u blizini,Amelia. To bi bilo nelogično. Ipak, neka ti ruka s kojom pucašostane slobodna.Nelogično. - Dobro.

- A sad kreni! Brzo.92POGLAVLJE8~ /%račna spilja. Vruća, crna, vlažna..Iy~Njih troje se brzo kretalo prljavim hodnikom prema jedinimvratima koje je Sachsova mogla vidjeti. Na natpisu je stajaloKOTLOVNICA. Koračala je iza specijalca u zaštitnom oklopu i s

kacigom na glavi, dok je liječnik bio iza nje.Zglobovi desne ruke i ramena bolno su pulsirali pod težinomkovčega. Zamalo joj je ispao kada ga je prebacila u lijevu ruku.Nastavili su se kretati prema vratima.Tu je SWAT djelatnik uletio i zamahnuo automatom popolumračnoj prostoriji. Bljeskalica pričvršćena na cijev bacala jecrtu blijeda svjetla kroz guste krpe pare. Sachsova osjeti miris tople

vlage i plijesni. I još neki, odvratan smrad.



Klik. - Amelia? - Metalni Rhymeov glas na smrt ju je prestrašio. -Gdje si, Amelia?

Drhtavom rukom smanjila je jakost zvuka. - Unutra - šapnu.- Je li ona živa?Sachsova se ljuljala na nogama trudeći se da bolje vidi: Zaškiljila je,ne vjerujući u prvi mah vlastitim očima. Tada shvati.- O, ne! - zavapila je osjećajući mučninu.Oko nje je lebdio odvratan vonj kuhana mesa, ali to nije bilo ononajgore. Čak niti pogled na ženu, svijetlocrvene, gotovo narančaste

kože, odlijepljene u velikim krpama i s potpuno oguljenim licem.Ne, skamenila se nad položajem tijela T.J. Colfax,93udova i torza izvijenih pod gotovo nemogućim kutom u pokušajuda izmakne štrcanju razarajuće vreline.Nadao se da je žrtva mrtva. Za njeno dobro... - Je li živa? - ponovio je Rhyme.- Nije - šapnula je Sachsova. - Ne znam kako bi... Nije. - Je li

prostorija sigurna?Sachsova je pogledala u specijalca koji je čuo prijenos i kimnuo. -Mjesto zločina je sigurno.Rhyme naredi: - Neka se ESU djelatnik odmah udalji, a ti i liječnikprovjerite u kakvu je stanju.Sachsovoj se još jednom okrenuo želudac od smrada, ali se prisilina samokontrolu. Ona i liječnik su neizravnim putem došli do cijevi.Liječnik se ravnodušno sagnuo i opipao ženin vrat. Zavrtio je

glavom. .- Amelia? - javio se Rhyme.Drugo truplo u smjeni. Oba u istom danu. DCDS - izgovorio jeliječnik.Sachsova je kimnula i ukočenim glasom prenijela u mikrofon: -Smrt utvrđena na mjestu zločina.- Oparena na smrt? - zapita Rhyme. - Tako izgleda.

- Vezana uza zid?



- Ne, lisičinama za cijev, s rukama otraga. Noge su joj vezanekonopcem. Usta začepljena ljepljivom trakom. Skinuo je poklopac s

cijevi i namjestio ju sasvim blizu otvora. Isuse Kriste!Rhyme nastavi: - Otprati liječnika do vrata istim putem kojim stedošli. Pazi gdje staješ.Slijedila je upute pogleda prikovana za truplo. Kako koža možetoliko pocrvenjeti? Nalikwala je ljušturi kuhanog jastoga.- Dobro je, Amelia. Sad ćeš obraditi mjesto zločina. Otvori kovčeg.Nije odgovorila, uporno zureći u truplo. - Amelia, jesi li na

vratima?... Amelia? - Što? - zaurlala je.- Jesi li kod vrata?Glas mu je bio tako prokleto smiren. Potpuno drugačiji od prividnozahtjevnog glasa čovjeka kakva je upamtila u njegovoj sobi.Smiren... i još nešto. Nije rnogla dokučiti što.- Jesam, kod vrata sam. Znate, ovo je suludo.94- Sasvim - složi se Rhyme gotovo veselo. - Je li kovčeg otvoren?

Digla je poklopac i zavirila unutra. Kliješta i pincete, savitljivozrcalo na drški, smotuljci vate, kapaljke za oči, nazupčane škare,pipete, spatule, skalpeli...Što li je sve ovo?... Dustbuster, gaza, kuverte, sita za prosijavanje, četke, škare,plastične i papirne vrećice, limene kutije, bočice, 5 postotna dušičnakiselina, ninhidrin, silikon, jodid, pribor za preslikavanje papilarnihlinija.

Nemoguće. Zbunjeno izusti u mikrofon: - Čini se da mi nistepovjerovali, inspektore, ali ja zaista ne znam ništa o CS poslovima.Prikovala je pogled na ženino iznakaženo tijelo. Voda se cijedilas njezina oguljena nosa, komađ bijele kosti probio je obraz, anjezino lice bilo je iskešeno u bolnu grimasu. Baš kao i u jutrošnježrtve.



- Povjerovao sam, Amelia - odgovorio je glasom koji ne trpiprosvjeda. - Dakle, je li kovčeg otvoren? - Bio je smiren i zvučao je...

kako? Zavodljivo. Da, to je taj prizvuk. On zvuči poput ljubavnika.Mrzim ga, pomisli. Nije lijepo mrziti bogalja, ali mrzim ga iz dnaduše.- U podrumu si, je li tako? - Da, gospodine.- Č'~j me, rekao sam ti da me zoveš imenom. Upoznat ćemo se jakodobro dok sve ovo ne završi.Što će biti za najviše šezdeset minuta.

- Ako se ne varam, u kovčegu ćeš naći gumene trake. - Vidim ih.- Omotaj ih oko cipela tako da pokriju stopala. Bude li kakve zbrkes otiscima stopala, znat ćeš koji su tvoji.- Dobro. Učinjeno.- Uzmi nešto vrećica i kuverti za dokazni materijal. Stavi u džep potuce od svakih. Znaš li se služiti štapićima?- Što ste rekli?- Živiš u gradu, zar ne? Jesi li odlazila u Mott Street? Pile generala

Tsaoa? Okruglice s umakom od sezama?Želudac joj se okrenuo pri pomisli na jelo. Odvrati pogled od truplažene koje je ležalo ispred nje.95- Znam upotrebljavati štapiće - reče ledenim glasom.- Pogledaj u kovčeg. Nisam siguran da ćeš ih naći. Držali su ih doksam ja obrađivao mjesto zločina.- Ne vidim ih.

- Naći ćeš olovke. Stavi ih u džep. Sad ćeš krenuti u mrežnu obradupokrivajući svaki centimetar. Jesi li spremna?- Jesam.- Najprije mi opiši što vidiš.- Nalazim se u velikoj prostoriji, možda dvadeset sa trideset.Prepuna je zahrđalih cijevi. Pod je raspucali beton. Zidovi su odpljesnive cigle.

- Ima li kakvih kutija? Bilo što na podu?



- Ne, sve je prazno. Osim cijevi, spremnika loživog ulja i kotla. Imapijeska i školjki, cijela hrpa se prosula iz napukline u zidu. Ima i

nešto sivog materijala...- Materijala? - skočio je. - Ne razumijem tu riječ. Opiši. Prostrijelio ju je napadaj bijesa. Smirila se i izgovorila: Azbest, ali ne smotan ugrudu kao jutros. Smotan je u drobljive bale.- Dobro. A sad prvo češljanje. Tražiš otiske stopala i namještenetragove koje nam je ostavio.- Mislite da ih ima?

- Oh, mogao bih se kladiti ^ odgovori Rhyme. - Stavi zaštitnenaočale i uzmi PoliLight. Drži ga nisko i pretraži svaki centimetarprostorije. Kreni. Znaš kako se hoda po mreži?- Znam. - Kako?Nakostriješila se. - Ne treba me provjeravati - reče iznervirano.- Ah, ne nasmijavaj me. Kako?- Naprijed ~ natrag u jednom smjeru, potom naprijed i natrag uokomitom smjeru.

- Svaki korak ne smije biti dulji od tridesetak centimetara. - Znam -kazala je, mada to nije znala.- Kreni.PoliLight je bljesnuo sablasnim, izvanzemaljskim svjetlom.Znala · je da se sprava zove ALS - alternativni izvor svjetlosti - i daotiske prstiju, spermu, krv i neke otiske stopala čini fluorescentnim.Na blještavu žuto-zelenu svjetlu sjene su plesale i skakale. U96

nekoliko je navrata zamalo potegnula oružje na tamnu priliku, nobilo je to samo priviđenje.- Amelia? - Rhymeov je glas bio oštar. Opet je poskočila. - Da? Što je?- Vidiš li otiske stopala?Pomno je promatrala pod. - Ja, uh, ne. Vidim nekakve pruge uprašini, ili nešto nalik tome. - Trznu se na neoprezan opis. Zarazliku od Perettija jutros, Rhyme nije obraćao pažnju. Znači pomeo

je tragove metlom.



- Da, to je to! Tragovi metle. Kako ste znali? - iznenadise ona.

Rhyme se nasmijao. Bio je to za Sachsovu posve neprimjeren zvuku ovoj smrdljivoj grobnici. Na to reče: - Bio je dovoljno lukav jutrosu prikrivanju tragova, pa nema razloga da sada prestane. Ah, dobar je, taj momak zna misliti. Ali, dobri smo i mi. Samo nastavi.Zglobovi ju zaboliše kada se sagnula i započela pretraživanjeprelazeći svaki četvorni metar tla. - Nema ništa. Baš ništa. Nije mupromakao prizvuk konačnosti u njezinu glasu. - Tek

si počela, Amelia. Mjesta zločina su trodimenzionalna, imaj to naumu. Mislila si reći da nema ništa na podu. Prijeđi na zidove. Počnis mjestom najudaljenijim od pare pokrivajući svaki centimetar.Polagano je kružila ako stravične lutke u sredini prostorije.Prisjetila se kako je, sa šest ili sedam godina, isto tako kružila okosvibanjskog stupa na jednoj od uličnih zabava u Brooklynu, dok jenjezin otac ponosno snimao. Prostorija je bila prazna, a ipak je unjoj bilo tisuću različitih mjesta za pretraživanje. Beznadno...

Nemoguće.Uto na izbočini, oko dva metra iznad poda, naiđe na novu zbirkutragova. Kratko se nasmijala. - Nešto sam ipak našla. - Hrpa?- Da. Velika hrpa krhotina tamnog drveta. - Štapiće!- Molim?- Olovke. Upotrijebi ih da digneš to što imaš. Je li mokro? - Sve jeovdje mokro.97

- Jasno. Od pare. Stavi materijal u papirnatu vrećicu. Plastikazadržava vlagu, a na ovoj temperaturi bakterije bi uništile svakitrag dokaza. Što si još našla? - pitao je gorljivo.- Nisam sigurna, ali čini se da je kosa. Kratka, ošišana. Mala hrpica.- Slobodna ili se drži kože? - Slobodna.- U kovčegu imaš rolu pet-centimetarske trake, 3M. Njome pokupikosu.



Sachsova je podigla većinu vlasi i stavila ih u papirnatu kuvertu.Pomno je pregledavala izbočinu. - Vidim neke mrlje. Izgledaju kao

hrđa ili krv. - Uperila je PoliLight. - Svjetlucaju.- Možeš li napraviti provjeru krvi? - Ne.- Pretpostavimo da je krv. Može li biti žrtvina?- Ne bih rekla. Predaleko je i nema tragova do tijela. - Vodi li ikamo?- Da. Do cigle u zidu. Labava je. Na njoj nema tragova. Maknut ću ju u stranu. Ja... oh, Isuse! - izustila je Sachsova dršćući i ustuknulakorak, dva. Zamalo je pala.

- Što je? - zapita Rhyme.Pomaknula se naprijed, promatrajući u nevjerici. - Amelia.Odgovori mi!- Kost. Krvava kost. - Ljudska?- Ne znam - odgovori. . - Kako bih mogla...? Ne znam. - Svježe?- Čini se. Dugačka je oko pet centimetara i nešto manje od jednog upromjeru. Na njoj su krv i meso. Otpiljena je. Gospode, koji to kujinsin može...

- Ne pričaj koješta.- Što ako je s druge žrtve?- Bolje da ju pronademo što prije, Amelia. Spremi kost u plastičnuvrećicu.Pošto je to obavila, upitao je: - Ima li kakvih drugih namještenihtragova? - Zvučao je zabrinuto.- Nema.- To je sve? Kosa, kost i komadić drveta. Nije nam baš puno

pomogao, zar ne?98- Da donesem to u vaš... ured?Rhyme se nasrnije. - On bi želio da sada prekinemo. Međutim jošnismo završili. Doznajmo nešto više o Neposu 823.- Ovdje nema više ništa.- Oh, kako ne, Amelia. Ima njegova adresa i telefonski broj i opis i

njegove nade i težnje. Sve je to oko tebe.



Razbjesnio ju je njegov didaktički ton te je šutjela. - Imaš li svjetiljku?- Imam službenu halogenu...

- Ne - zagunđao je. - To je preusko svjetlo. Treba ti dvanaestvoltniširoki snop svjetla.- E, nisam ju ponijela - prasnula je. - Da se vratim do kombija?- Nema vremena. Provjeri cijevi!Pretraživala je deset minuta, penjući se sve do stropa,osvjetljavajući snažnim svjetlom mjesta koja vjerojatno nisu bilaosvijetljena pedeset godina. - Ne, ne vidim ništa.

- Idi do vrata. Požuri! Oklijevala je i poslušala. - Evo, tu sam.- Sklopi oči. Njušiš li što?- Njušim li? Jesam li vas dobro čula? - Zar je lud?- Uvijek pomiriši zrak na mjestu zločina. Njuhom možeš doznatistotinu stvari.Udahnula je kroz nos širom otvorenih očiju. Rekla je: - Ja ne znamšto njušim.- To nije prihvatljiv odgovor.

Očajnički se nadala da se u njegovoj sobi jasno i glasno čulo kako jeizdahnula. Zatvorila je oči i ponovno udahnula boreći se smučninom. - Plijesan i ustajalost. Miris vruće vode i pare.- Ne znaš odakle je. Samo opiši miris. - Topla voda. Ženski parfem.- Jesi li sigurna da je njezin? - Nisam.- Imaš li ti kakav parfem na sebi? - Ne.- Da nije losion poslije brijanja? Liječnik? Specijalac? - Ne vjerujem.Nije.

- Opiši!99- Trpak poput đžina.-- Pokušaj pogoditi! Losion posiije brijanja ili ženski parfem? Što jeono Nick rabio? Arrid Extra Dry.- Ne znam - odgovori. - Muški. - Otiđi do trupla.Pogledala je u cijev, a onda na pod. - Ja...

- Učini to.



Primakla se. Oljuštena koža podsjeća ju na crno-crvenu brezovukoru.

- Onjuši joj vrat.- To je sve... hoću reći, nije ostalo puno kože.- Žao mi je, Amelia, ali moraš to učiniti. Moramo znati je li parfemnjen.Sagnula se i udahnula. Umalo je povratila, pa je začepila usta.Povraćat ću, pomisli. Baš kao Nick i ja one večeri u Pancha, sređeniprokletim ledenim Daiquiri koktelima. Tako završava kada dobro

potegnu dva žilava pandura razblaženi kubanski rum s plavomplastičnom sabljarkom u čaši.- Njušiš li parfem?Opet joj se diže želudac... Opet začepi usta.Ne. Ne! Sklopila je oči i usredotočila pozornost na svoje bolnezglobove. Najbolnije od svega bilo je koljeno. I, začudo, valmučnine prode.- Nije njezin parfem.

- Dobro. Možda je naš momak dovoljno tašt da se obilato zalijevamirišljavom vodicom. To bi mogao biti pokazatelj društvenogpoložaja. Ili možda želi prikriti neki drugi miris: češnjak, cigare,ribu ili viski. Vidjet ćemo. Sada me dobro slušaj, Amelia.- Molim?- Hoću da budeš on.Ma daj. Psihogovno! Samo mi je još to trebalo. - Zbilja mislim da zato nemamo vremena.

- Za obradu mjesta zločina nikad nema dovoljno vremena -izgovorio je utješno. - Ali neka nas to ne obeshrabruje. Uvuci se unjegovu glavu. Dosada si razmišljala na naš način. Sada hoću darazmišljaš na njegov način.- A kako ću to postići?100



- Upotrijebi maštu. Zato nam ju je Bog podario. Dakle, sad si on.Stavila si joj lisičine i začepila joj usta. Vučeš ju u tu prostoriju.

Pričvrstiš ju za cijev. Plašiš ju i pritom uživaš.- Kako znate da je uživao?- Ti uživaš, ne on. Kako znam? Jer nitko neće uložiti ovoliko trudau nešto u čemu ne uživa. Dakle, tu se dobro snalaziš jer si dolazila iprije.- Zašto to mislite?- Morala si prije pronaći napušteno mjesto s dovodnom cijevi iz

parovoda, a i pokupiti materijal koji je kasnije ostavljen pokrajpruge.Sachsova je bila opčinjena njegovim tečnim, prigušenim govorom.Potpuno je zaboravila da mu je tijelo uništeno. Oh, u redu.- Skidaš poklopac s cijevi za paru. O čemu razmišljaš? - Ne znam.Da mi je svega dosta. Hoću van. Jedva su joj riječi prešle preko usana kad je pomislila: Krivo. Nije senimalo iznenadila kada je začula kako je Rhyme cvoknuo jezikom.

- Zar zbilja? - upita. - Ne. Želim da potraje.- Tako je! Točno to želiš. Razmišljaš što će joj učiniti vrela para. Što još osjećaš?- Ja...U glavi joj se oblikovala neodredena misao. Vidjela je ženu kakovrišti, plače, poziva u pomoć. Vidjela je nešto drugo, nekog drugog.Njega, pomisli, Neposa 823. Ali što s njim? Bila je nadomak tome dashvati. Što... Što? Odjednom je misao nestala. Izgubila se.

- Ne znam - šapnula je.- Osjećaš li hitnost? Ili si prilično hladnokrvna u tome što činiš?- U žurbi sam. Moram otići. Murjaci bi mogli naletjeti svaki tren. Aliipak...- Što?- Pssst - naredi i ponovo pretraži prostoriju, tražeći nešto što bi jojmoglo usaditi u glavu sjeme izgubljene pomisli.

101



Prostorija je zaplovila u crnoj, zvjezdanoj noći nestajući u vrtlogutame i dalekih, žućkastih svjetala: Gospode, ne daj da se

onesvijestim!Možda je...Eno! To je to. Pogled Sachsove slijedio je cijev za paru koja jegledala u drugu zaštitnu ploču u skrovitoj niši prostorije. Bilo bi tobolje mjesto da sakrije djevojku. Ne bi ju se moglo vidjeti odmah svrata, a i ta ploča je imala samo četiri klina, a ne osam poput onekoju je odabrao.

Zašto ne ta cijev? Iznenada joj sine.- On ne želi... ja ne želim otići odmah, jer ju hoću imati na oku.- Zašto bi to činio? - upitao je izgovorivši naglas njenumaloprijašnju pomisao.- Postoji još jedna cijev uz koju sam ju mogla postaviti, ali odabralasam upravo ovu na otvorenom.- Kako bi ju mogla promatrati? - Da, mislim.- Radi čega?

- Možda da se uvjerim da ne može pobjeći. Možda da provjerim jeli povez preko usta dovoljno čvrst... Ne znam.- Dobro, Amelia. Ali što to znači? Kako možemo upotrijebiti tučinjenicu?Sachsova se osvrne po prostoriji da odredi mjesto s kojega bi imaonajbolji pogled na djevojku, a pritom ostao skriven. Pokazalo se da je to sjenovito mjesto izmedu dva velika spremnika za lož-ulje.- Tako je! - izusti ushićeno gledajući u pod. Zaboravila je na svoju

ulogu. - Bio je tu. Pomeo je.Pretraži pod žutim svjetlom PoliLight-a.- Nema otisaka stopala - rekla je razočarano. Ali dok je podizalasvjetiljku da ju isključi, na jednom od spremnika sijevnulo jezamrljano mjesto.- Imam otisak! - objavila je. - Otisak?- Djevojka se bolje, vidi ako se čovjek nagne naprijed i podupre o

spremnik. To je i on učinio, uvjerena sam. Sarrio,



102nešto je čudno s njegovom rukom, Lincolne. Djeluje deformirano. -

Stresla se od jeze promatrajući divovski dlan.- U kovčegu ćeš naći aerosolnu bocu s oznakom DFO. To jefluorescentna boja. Pošpricaj ju po otisku, osvijetli PoliLightom isnimi Polaroidom.Obavijestila ga je kada je obavila zadatak. - Sada Dustbustomprijedi po podu između spremnika. Ako imamo sreće, ispala mu jekoja vlas ili je odgrizao nokat.

Moje navike, pomisli Sachsova. Neke od stvari koje su joj naposljetku upropastile karijeru fotomodela bili su izgriženi nokti iupaljena koža ispod obrva. Pokušavala je i pokušavala odvići se.Konačno je odustala, obeshrabrena i zbunjena činjenicom da takobeznačajna navika može stubokom promijeniti životno usmjerenje.- Filter usisavača spremi u vrećicu. - Papirnatu?- Da, papirnatu. A sada truplo, Amelia. - Što?- Pa moraš obraditi truplo.

Srce joj je zamrlo. To mora učiniti netko drugi. Zaklinjem vas. Rekla je samo: - Ne dok ME ne obavi posao. To je pravilo.- Danas nema pravila, Amelia. Mi stvaramo pravila. Medicinskiistražitelj dobit će ju poslije nas.Sachsova se približi ženi. - Znaš postupak?- Znam. - Stala je tik uz unakaženo tijelo.Ukočila se s rukama nekoliko centimetara od žrtvine kože. Nemogu to. Stresla se od užasa uvjeravajući se da nastavi ali nije

mogla; mišići su jednostavno otkazivali poslušnost.- Sachsova? Jesi li tamo? Nije mogla odgovoriti.Ne mogu to učiniti... Jednostavno rečeno, ne mogu. Neizvedivo. Jato ne mogu.- Sachsova?Pred očima joj se pojavi otac u odori, kako se prigiba sasvim niskonad usijan, uleknut pločnik na Zapadnoj četrdesetdrugoj, da bi ovio

ruku oko svrabljiva pijanca i pomogao mu do kuće. Vidjela je i svog



Nicka kako se smije i ispija pivo u taverni u Bronxu s otmičaremkoji bi ga isti čas ubio da je znao da mladi

103murjak radi na tajnom zadatku. Dva muškarca u njezinu životuučinila su ono što su morala.- Amelia?Ove dvije predodžbe na posljetku su ju umirile, mada nije mogladokučiti zašto i kako. - Tu sam - odgovori Lincolnu Rhymeu i lati serutinskog posla kako su ju učili. Uzela je talog ispod noktiju,

iščešljala dlake, stidne i kosu, govoreći Rhymeu što radi.Ne obazirući se na beživotne očne jabučice... Ne obazirući se napurpurno meso. Pokušavajući ignorirati smrad.- Uzmi odjeću - rekao je Rhyme. - Razreži ju ~ i skini, no najprijestavi ispod komad novinskog papira da pokupiš svaku česticu kojaotpadne.- Trebam li pregledati džepove?- Ne. To ćemo obaviti ovdje. Zamotaj odjeću u papir. Sachsova je

odrezala bluzu, suknju i gaćice. Posegnula je za nečim što joj seučinilo kao grudnjak. Izgledalo je malo čudno i raspadalo joj se podprstima. Odjednom joj je sinulo što drži. Nije mogla obuzdati vrisak.To nije bila tkanina, već koža.- Amelia? Jesi li dobro?- Jesam! - zavapi. - Super! - Opiši čime je sputana.- Elastični zavoj širok pet centimetara za usta. Standardne lisičineza ruke. Konop za sušenje rublja za noge.

- PoliLightom joj prijeđi preko tijela. Možda ju je dirao golimrukama. Potraži otiske. ,Učinjeno. - Ništa.- Dobro. Rasijeci konopac, ali ne kroz čvor. Spremi ga u plastičnuvrećicu.Sachsova učini i to. Tada Rhyme reče: - Trebamo lisičine. - Dobro.Imam uza se ključ.

- Ne, Amelia. Nemoj ih otvarati. - Nego?



- Mehanizam bravice na lisičinama jedan je od najboljih načina đaprikupimo tragove zločinaca.

- A kako da ih skinem bez ključa? - Nervozno se nasmijala. - Ukovčegu ćeš naći oštru pilu.- Želite da presiječem lisičine? _ 104Nastupila je stanka. Nato Rhyme reče: - Ne, ne lisičine, Amelia.- Pa što onda hoćete da učinim?... Oh, ne mislite ozbiljno. Njeneruke?

- Moraš! - Njezina nevoljkost počela mu je čini se ići na živce.Sada je zbilja dosta! Sellitto i Polling odabrali su sebi ludaka zapartnera. Možda su njihove karijere u pitanju, ali ona ne želipotonuti s njima.- Zaboravite!- Amelia, to je samo jedan od načina prikupljanja dokaznogmaterijala.Zašto je zvučao tako razborito? Grozničavo je smišljala isprike. -

Ako zarežem, pošpricat ću ih krvlju...- Srce je odavno prestalo kucati. Osim toga - dometnuo je kao TVšef prestižne hotelske kuhinje - krv se skuhala u čvrstu masu.Želudac joj se opet okrene.- Hajde, Amelia. Otidi do kovčega i uzmi pilu. U poklopcu je. -Dodao je hladno: - Molim te.- Zašto sam uopće morala čačkati ispod noktiju? Mogla sam vam jednostavno donijeti ruke!

- Amelia, trebaju nam lisičine. Moramo ih ovdje otvoriti i nemožemo čekati ME-a. To moraš učiniti.Odjuri do vrata. Odriješila je remenje na poklopcu kovčega iizvadila pilu. Promatrala je ženu, skamenjenu u izmučenompoložaju nasred odvratne mračne prostorije.- Amelia? Amelia?Vani je zrak još uvijek bio usijan i ustajao, a okolne zgrade

pokrivene su čadom kao pougljenjene kosti. Ali Sachsova nikada



nije bila toliko sretna na smrdljivom gradskom zraku kao sada.Imala je CU kovčeg u jednoj, a pilu u drugoj ruci; slušalice su joj

visile isključene oko vrata. Ne obazirući se na gomilu murjaka iokupljenih znatiželjnika koji su zurili u nju, zaputila se ravnoprema kombiju.Prolazeći pokraj Sellitta pružila mu je, praktički dobacila pilu. - Ako~mu je do tog nalaza toliko stalo, recite mu neka se došeće ovamo inapravi to sam.105

2. LOI~;.ARDOVO NACELOU stvamom životu, čovjek ima samo jedan pokušaj na mjestuzločinačkog ubojstvaVernon J. Gebert, Zapovjednik (umr.)New York Police Department106Subota, 16.00 do subote, 22.15POGLAVLJE 9

Upala sam u veliku nezgodu, gospodine.Muškarac s druge strane pisaćeg stola doimao se poputtelevizijskog lika, zamjenika načelnika policijske postaje u velikomgradu, a slučajno je to i bio. Sijeda kosa, suzdržan izraz lica, zlatomuokvirene naočale i ponosito držanje.- U čemu je problem, djelatnice?Zamjenik načelnika Randolph C. Eckert gledao je niz svoj dugi nospogledom koji je Sachsova smjesta prepoznala, njegov ustupak

jednakosti spolova bila je ista strogost prema muškim i ženskimpolicajcima.- Uložila bih prigovor, gospodine - rekla je ukočeno. Jamačno stečuli za slučaj otmice taksijem?Kimnuo je. - Aha, to je dovelo grad u krajnje nezavidan položaj.Pomisli da će to biti nalik dječjoj igri preskakanja preko konopca, alinije pomišljala da ispravlja zamjenika načelnika.



- Zbog te proklete konferencije UN-a - nastavio je - oči cijelogsvijeta uprte su u nas. To nije pošteno. Ljudi nikada ne govore o

kriminalu u Washingtonu, Chicagu ili Detroitu. Dobro, o Detroituse još i govori. Ne, Ijudi u New York pokazuju prstom. Richmond,Virginia, je prošle godine imao više ubojstava u odnosu na brojstanovnika nego mi. Osobno sam provjerio. Radije bih senenaoružan, s padobranom spustio usred Harlema107nego se provezao s podignutim prozorima kroz jugoistočni dio

D.C.-a.- Da, gospodine.- Koliko sam shvatio, djevojku su našli mrtvu. Sve su redakcijeobjavile to na vijestima.- Nadena je u središtu grada. Još uvijek su svi tamo. - No, to jezbilja šteta.- Da, gospodine.- Jednostavno je ubijena? Tek tako? Nije bilo zahtjeva za

otkupninom ili nešto slično?- Ništa nisam čula o otkupnini. - Na što se vi žalite?- Jutros sam bila dežurna policajka na mjestu zločina. - Vi ste izPatrole? - upita ju Eckert.- Bila sam u Patroli. Danas u podne trebala sam prijeći u javneposlove na poduku. - Podigla je ruke oblijepljene flasterima bojekože i spustila ih u krilo. - Nasilno sam zadržana.- Tko?

- Viši inspektor Lon Sellitto, kapetan Haumann i Lincoln Rhyme,gospodine.- Rhyme?- Da, gospodine.- Nije valjda onaj koji je prije nekoliko godina zapovijedao u IRD-u?- Da, gospodine. To je taj.- Mislio sam da je odavno mrtav.



- Odsjeći joj šake? - frknu Eckert. - Njezina obitelj - će nas zasigurnotužiti. Tuže nas za sve živo! Upravo nas tuži jedan silovatelj jer je

dobio metak u nogu kad je krenuo nožem na policajca. Njegovodvjetnik zastupa nekakvu teoriju pod nazivom "najmanja smrtnaalternativa". Umjesto da pucamo mi bismo ih trebali ili umlatiti ilitresnuti buzdovanom. Možda ih uljudno zamoliti, više zbilja neznam. Moram ipak šefa i gradonačelnika upozoriti na ovo. Obavitću nekoliko telefonskih razgovora, policajko. - Pogleda na zidni sat.Tek je prošlo četiri. - Jeste li za danas gotovi?

- Moram se još javiti u stan Lincolna Rhymea. Odande se radi naovom slučaju. - Sjeti se pile i dometnu hladno: Ustvari, njegovanam je spavaonica CP.- Privatna je spavaonica zapovjedno mjesto?- Bila bih vam zahvalna ako nešto možete poduzeti, gospodine.Dugo sam čekala na premještaj u javne poslove.- Odsjeći joj šake! Dobri moj Bože!109

Ustala je i krenula prema vratima. Izašla je u jedan od hodnika kojiće joj uskoro biti svakidašnjica. No, osjećaj olakšanja stigao je neštokasnije nego što je očekivala.***Stajao je pokraj prozora od zelenog stakla promatrajući čopordivljih pasa kako tumara po zemljištu na suprotnoj strani ulice. Bio je na prvome katu stare gospodske zgrade obložene mramorom,sagradene početkom 1800-tih, koja je već godinama bila prazna.

Stajala je okružena praznim gradilištima i zgradurinama, od kojihsu neke bile napuštene, a u nekima su stanovali uglavnombespravno useljeni stanari.Skupljač kostiju još jednom uze u ruku komad brusnog papira inastavi strugati. Pogledao je u svoje djelo, pa opet kroz prozor.Njegove su ruke kružnim pokretima precizno obavljale zadatak.Komadić brusnog papira šaptao je šššššš, šššššš... Kao kada majka

umiruje dijete.



ili tri njegove žrtve dok ne naslute rješenje. Naravno da ju nisuspasili. Ali, mogli su. Minuta ili dvije ranije bila bi posve drugačija

stvar.Kao i mnogo toga u životu.Navicular, lunate, hamate, capitate... kosti isprepletene kao grčkizagonetni prsten, razdvojile su se pod njegovim snažnim prstima.Pokupio je s njih trunke mesa i tetiva. Izabrao je veći multangulumu bazi gdje je nekoć bio palac i ponovo počeo brusiti.Šššššššš, ššššššššš.

Skupljač kostiju zaškiljio je gledajući van. Pričini mu se da vidičovjeka kako stoji pokraj jednoga od starih g~obova. To je moralabiti njegova mašta jer je čovjek imao polucilindar i gabarden bojesenfa. Položio je nekoliko ruža kraj nadgrobnog spomenika, a ondase okrenuo izmičući se konjima i kočijama na putu premaelegantnom luku mosta preko odljeva Collect Ponda na CanalStreetu. Koga je posjetio? Roditelje? Brata? Obitelj koja je poumiralaod sušice ili u jednoj od strašnih epidemija gripe koje su nedavno

harale gradom?Nedavno? Ne, dakako ne nedavno. Prije stotinu godina - to jemislio. Zaškiljio je i pogledao još jednom. Ni traga kočijama ikonjima,niti čovjeku s polucilindrom iako su se doimali stvarnima, kao odkrvi i mesa.I jesu stvarni. Ššššš~šš, šššššššš.111

Opet se uplitala, prošlost. Viđao je stvari koje su se dogodile prije,koje su se dogodile tada, kao da se dogaQaju sada. Mogao je timeupravljati. Znao je da može.No, dok je zurio kroz prozor shvatio je da ne postoji prije ili poslije.Barem ne za njega. On plovi kroz vrijeme naprijed i natrag, dan, petgodina, sto ili dvjesto godina, kao suhi list u vjetrovitom danu.Pogledao je na sat. Bilo je vrijeme za pokret.



Odloži kost na policu iznad kamina i pažljivo opra ruke kao kirurg.Potom je pet minuta kotrljao valjak za skidanje dlaka po svojoj

odjeći da pokupi koštanu prašinu ili dlačicu koja bi mogla navestipoliciju na njega.Zaputio se u zgradu za kočije pokraj poluzavršene slike mesaramjesecolikog lica s krvavom bijelom pregačom. Skupljač je kostijuveć krenuo prema taksiju, ali se predomislio. Nepredvidljivost jenajbolja obrana. Ovaj put će sjesti u kočiju.., limuzinu, Forda.Pokrenuo ga je, izvezao na ulicu i zaključao vrata garaže za sobom.

Nema prije ili poslije...Dok je prolazio pokraj groblja, čopor pasa pogledao je u Ford, apotom nastave pretraživati grmlje u potrazi za štakorima, mahnitonjuškajući za vodom u nepodnošljivoj vrućini.Nema onda ili sada...Dok je jurio kroz pusto susjedstvo, iz džepa izvadi skijašku masku irukavice i stavi ih na sjedalo do sebe.Skupljač kostiju krenuo je u lov.

112POGLAVLJE10Nešto se promijenilo u sobi, ali nije mogla točno odrediti što.Lincoln Rhyme vidio je to u njenim očima.- Nedostajala si nam, Amelia - rekao je plaho. - Poslovi? Odvratila je pogled. - Očito nitko nije obavijestio mog novog zapovjednika dase danas neću pojaviti na poslu. Pomislila sam kako bi bio red.

- Ah, da.Zurila je u zid polako ocjenjujući kakva je promjena u pitanju.Pokraj osnovnih instrumenata koje je Mel Cooper još prije donio sasobom, tu je sada bio i skenirajući elektronski mikroskop sdodatkom jedinice za X-zračenje i priborom za izdvajanje itoplinsko ispitivanje stakla, usporedbeni mikroskop, cijev zamjerenje gradijenta gustoće tla i stotinjak epruveta, posudica i

bočica s kemikalijama.



Nasred sobe stajao je Cooperov ponos, kompjutorizirani plinskikromatograf i maseni spektrometar. Uz to još jedno računalo

umreženo s Cooperovim osobnim terminalom u IRD laboratoriju.Sachsova je prekoračila debele kabele koji su vijugali niza stepenice.U kući je naravno postojala struja, ali potrošnje ograničene na jednuspavaonicu. Pri tom malom iskoraku, elegantnom i izvježbanompokretu, Rhyme primijeti da je istinski lijepa. Jamačno najljepšažena koju je ikad vidio u policijskim snagama.113

U tom kratkom času otkrio je njezinu nemjerljivu privlačnost. Ljudisu govorili da je sve u svezi sa seksom zapravo u glavi i Rhyme jeznao da je to istina. Prekinuta kičmena moždina nije zaustavilaseksualnu potrebu. Prisjećao se, još uvijek s užasom, jedne noći šestmjeseci nakon nesreće. On i Blaine su to pokušali tek toliko da videšto će se dogoditi. Naravno, nisu uspjeli, ali su se pravili kako to nepredstavlja nikakav problem.Ali bio je problem. Seks je sam po sebi komplicirana stvar, a kada

tome dodate katetere i vrećice, treba mnogo snage, humora i boljihtemelja nego što smo ih mi imali. Ipak, ono što je ubilo trenutak usekundi, bilo je njezino lice. U namještenom, hrabrom osmijehu nalicu Blaine Chapman Rhyme vidio je da to čini iz samilosti i to ga jeubolo u srce. Podnio je zahtjev za razvod braka dva tjedna nakontoga. Blaine je prosvjedovala, ali ga je ipak potpisala već na prvommirenju.Sellitto i Banks su se vratili i sortirali su dokazni materijal koji je

Sachsova prikupila. Pogleda jedva zainteresirana.Rhyme joj reče: - Služba za otiske našla je samo osam svježijihotisaka i ti pripadaju dvojici iz održavanja zgrade.- Oh.Naglašeno je kimnuo. - Samo osam!- Smatrajte to komplimentom - objasni Thom. - Uživajte. To jenajviše što možete čuti od njega.



- Nije potreban prijevod. I-ivala, Thome - odgovorila je. - Sretnasam što sam mogla pomoći - reče najprijaznije što je mogla.

Što je sad ovo? Rhyme je očekivao da će ona uletjeti u sobu i bacitina njegov krevet vrećice s dokaznim materijalom, možda i samupilu, pa čak i vrećicu s unakaženim rukama žrtve. Radovao sepravom i surovom udarcu koji obara, ljudi rijetko skidaju rukaviceu sukobu s invalidom. Razmišljao je o izrazu u njenim očima kadaga je prvi put vidjela kao o dokazu neodredene sličnosti medunjima.

Ali ne, sada uvidi da se prevario. Amelia Sachs bila je kao i svidrugi koji su ga tapšali po ramenu i gledali gdje je najbliži izlaz.Uz gotovo čujni škljocaj, sree mu se pretvori u led. Kada jeprozborio kao da je govorio paučini visoko gore na zidu.114- Razgovarali smo o krajnjem roku do sljedeće žrtve, policajko. Nečini nam se da je vrijeme točno odredeno.- Zaključili smo - dometnuo je Sellitto - da ono što je kujin sin

smislio za sljedeću žrtvu već traje. Ni on sam ne zna kada ćenastupiti smrt. L;incoln drži da je zakopao sirotog SOB-a negdjegdje nema previše zraka.Na ovo Sachsova lagano zaškilji. Rhymeu to nije promaklo. Živzakopan. Ako čovjek već mora imati neku fobiju, ta je dobra kaobilo koja druga.Prekinula su ih dvojica u sivim odijelima koji su se uspelistepenicama i ušli u sobu kao da tu stanuju.

- Kucali smo -. kazao je jedan. - Pozvonili smo - rekao je drugi. Nijebilo odgovora.Bili su četrdesetih godina, jedan malo viši, ali obojica s istom kosomboje pijeska i s identičnim smiješkom na licima. Nespretnjakovići sasela pomisli Rhyme i prije nego što je bruklinsko otezanje raspršilopredodžbu. Jedan je imao sunčane pjege po cijelom hrptu blijedognosa.

- Gospodo.



- Slučaj je htio da naš svjedok stoji baš uz taj prozor. - Ranoranitelj,blago njemu.

Prije nego što se sjetio da je ljut na nju, Rhyme ju upita: Dakle,Amelia, kako ti se čini?- Oprostite? - Odvratila je pozornost s prozora.- Istini za volju - nastavi Rhyme - ti si zaustavila promet na Jedanaestoj, a ne na Tridesetsedmoj aveniji.Nije znala što bi odgovorila, ali Rhyme se već vratio blizancima. -Opis?

- Naš svjedok nije mogao reći mnogo. - Već je bio nakresan.- Rekao je da je muškarac bio nižeg rasta. Ne zna boju kose.Vjerojatno...- ... bijelac.- Odjeven? - zapita Rhyme.- U nešto tamno. To je najviše što je znao reći. - A što je radio? -upitao je Sellitto.- Citiram: "Samo je stajao tamo i gledao dolje. Mislio sam da kani ,

skočiti, znate, pred vlak. Pogledao je na sat nekoliko puta".- A onda je na posljetku otišao. Svjedok je rekao kako se stalnoosvrtao. Kao da nije želio biti viđen.Što li je to radio, razmišljao je Rhyme. Motrio žrtvu kako umire? Ili je to bila, prije nego što je donio žrtvu, provjera je li ring slobodan?116Sellitto je upitao: - Hodao je ili se vozio? - Hodao. Provjerili smosvako parkiralište... - ... i garaže...

- ... u susjedstvu. U blizini je kongresni centar pa parkirališta imakoliko želiš. Ima toliko mnogo parkirališnog prostora danadglednici stoje s narančastim zastavicama na ulici i upućujuautomobile.- Zbog izložbe ih je pola bilo popunjeno do sedam sati. Imamopopis od oko devet stotina parkirališnih cedulja.Sellitto je vrtio glavom. - Nastavite s tim.



- Već smo dali zaduženja - rekao je Bedding - iako bih se mogaokladiti da ovo nije Nepos koji će ostaviti automobil na parkiralištu -

ili uzimati cedulje za parkiranje - nastavio je detektiv.Rhyme se složio kimanjem i upitao: - Zgrada na Pearl Streetu? Jedan od blizanaca reče: - Sljedeća je na našem popisu. Rhymeuhvati Sachsovu kako pogledava sat na njezinu bijelu zapešću blizucrvenih prstiju.- Želite li razgovarati s tipom uz prugu - upitao je Banks. - Ne. Nevjerujem očevicima - izjavi Rhyme bombastično. - Uostalom, želim

se vratiti poslu. Dlake, krv, kost i krhotina drveta. Najprije kost -uputio je Mela Coopera.***Morgen... Mlada Monelle Gerger otvorila je oči i polako seuspravila uuležanom krevetu. U svoje dvije godine boravka u istočnomGreenwich Villageu, nikako se nije uspjela privići na jutro. Njenooblo, dvadesetjednogodišnje tijelo nagnulo se naprijed

tako da joj je neumoljivo kolovoško sunce bljesnulo ravno u mutneoči.- Mein Gott...Otišla je iz kluba u pet, stigla kući u šest, seksala se s Brianom dosedam...Koliko je sad sati?Rano ujutro, bila je sigurna.Zaškiljila je prema satu. Oh! Četiri i pol poslijepodne. Nije baš frah

morgens.117Kava ili pranje rublja?Obično bi u ovo doba dana odšetala u Dojo's na vegetarijanskidoručak i tri šalice njihove jake kave. Ondje bi srela poznata lica,klubaše poput nje same, ljude iz centra.No, u posljednje je vrijeme zapustila štošta, napose u domaćinstvu.

Stoga je sad navukla dvije vrećaste majice da joj pokriju obline i



traperice, objesila je pet ili šest lančića oko vrata, zgrabila košaru sprljavim rubljem i na vrh nabacila kutiju Wiska.

Monelle je otkračunala tri zasuna na ulaznim vratima, podiglakošaru s rubljem i krenula mračnim stubištem iz predvorja zgrade.Zastala je u podrumu.Irgendwas stimmt hier nicht.S osjećajem nelagode, Monelle se ogleda po pustom stubištu imračnim hodnicima.Što je drugačije?

Rasvjeta, to je! Žarulje u hodniku su pregorjele. Ne, pogledapažljivije, nedostaju. Jebeni klinci kradu sve do čega dođu. Uselila je ovamo, u Deutsche Haus, jer je to trebalo biti utočište zanjemačke umjetnike i glazbenike. Pokazalo se da je to bilo samo još jedno prljavo, daleko preskupo svratište u East Villageu, kao i sveostale zgrade za iznajmljivanje. Jedina je prednost bila što je moglapsovati upravitelja na svom materinjem jeziku.Produžila je podrumom u kotlovnicu koja je bila toliko mračna da

je morala tapkati uza zid da se ne spotakne preko smeća na podu.Gurnuvši vrata, stupila je u hodnik koji je vodio u perionicu. Tadazaču struganje nogama i žustar pomak.Naglo se okrenu, ali nije vidjela ništa osim nepomičnih sjena.Mogla je čuti samo zvuk prometa i stenjanje starog zdanja. Krozmrak. Mimo naslaganih hrpa kutija, odbačenih stolova istolaca. Ispod žica s nataloženom masnom prašinom, Monelle jenastavila hodati prema perionici. Ni tu nije bilo žarulja. Osjećala se

nelagodno, prisjećajući se nečega što nije osjetila već godinama.Hodala je s ocem uskom uličicom prema Lange Strasse u bliziniObermain Brucke, na njihovom putu u zoološki vrt. Imala je pet ilišest godina. Otac ju je iznenada zgrabio za rame, pokazao joj rukomprema mostu i rekao da ispod njega živi vukodlak. Na putu kućiupozorio ju je da moraju hodati što brže. I sada je118



Hilfe! Nein, bitte nicht! Bitte nicht.119

Nije bio krupan, ali je bio snažan. Bez napora ju prevali na trbuh.Čula je škljocanje lisičina na zapešćima.Ustao je. Činilo joj se da cijelu vječnost ne čuje ništa osim kapanjavode, vlastitog daha i zujanja malog motora negdje u podrumu.Čekala je na njegove rtike da joj dotaknu tijelo i zderu odjeću s nje.Čula je kako odlazi prema vratima da provjeri jesu li sami. Nijetrebao brinuti, znala je da su potpuno sami i zbog toga

je bila bijesna na samu sebe. Bila je jedna od rijetkih stanarki koja jeupotrebljavala zajedničku perionicu. Većina drugih izbjegavala ju jebaš zato što je bila tako glupo smještena i pusta, blizu stražnjihvrata i prozora, daleko od svake pomoći.Vratio se i okrenuo ju na leda. Šapnuo je prvo nešto što nije moglarazumjeti, a potom:- Hanna.Hanna? Ovo je pogreška! Uvjeren je da sam netko drugi. Žestoko je

zavrtjela glavom pokušavajući ga navesti da ju razumije. A onda gapogleda u oči i zastane. Iako je preko lica imaoskijašku masku, bilo je jasno da nešto nije kako valja. Bio jeprimjetno uznemiren. Promatrao joj je tijeio i tresao glavom.Stegnuo je prste u rukavicama oko njezinih krupnih ruku. Gnječio joj je obla ramena i štipao joj salo. Stresla se od boli.Tada je shvatila: bio je razočaran. Uhvatio ju je i sad nije bio sigurantreba li mu uopće.

Posegnuo je u džep i polako izvukao ruku. Škljocaj noža skakavcapogodio ju je poput strujnog udara. Počela je ridati. Nein, nein, nein!Dah mu je prošištao kroz zube kao zimski vjetar kroz ogoljelekrošnje. Čučao je nad njom kolebajući se.- Hanna - šapnuo je. - Što da napravim?Odjednom je donio odluku. Spremio je nož, uspravio ju na noge ipoveo ju na hodnik pa kroz stražnja vrata, baš ona s potrganom



bravom za koju je Herr Neischena tjednima gonila ne bi li jupopravio.

120POGLAVLJE 11Kriminalist je čovjek renesanse. Ili čovjek enciklopedist. On moraznati botaniku, geologiju, balistiku, medicinu,kemiju, književnost, strojarstvo. Ako poznaje činjenice: da pepeo svisokim sadržajem stroncija vjerojatno potječe od izgaranja naautoputu, da faca na portugalskom znači "frajer s nožem", da

Etiopljani jedu isključivo rukom i to desnom, da metak s peturezanih žljebova koji se rotira u desno, nije mogao biti ispaljen izpištolja Colt, ako zna sve te stvari, eventualno može povezatiNeposa s mjestom zločina. Jedno od područja koje poznaju svi kriminalisti je anatomija, aLincolnu Rhymeu je to uža specijalnost jer je posljednje tri i polgodine proveo uhvaćen u mrežu čudnovate logike kostiju i živaca.Pogledao je vrećicu dokaznog materijala iz kotlovnice koja se

njihala u ruci Jerryja Banksa i izjavio: - Kost noge, ali ne ljudska.Dakle, nije od sljedeće žrtve.Bila je to okrugla kost opsega oko pet centimetara, ravno prepiljena.Tragovi oštrice pile bili su vidljivi.- Životinja srednje veličine - nastavi Rhyme. - Veliki pas, ovca, koza.Rekao bih da takva kost može izdržati težinu od četrdeset pet dosedamdeset kilograma. Svejedno treba provjeriti je li krvživotinjska. Mogla bi biti i žrtvina.

Bilo je poznato da počinitelji zločina znaju kostima izudarati ilismrtno izbosti ljude. Sam je Rhyme imao tri takva slučaja;121oružja su bila goveđa koljenica, jelenja nožna kost, a u jednomizuzetnom slučaju čak i žrtvina vlastita lakatna kost.Mel Cooper prionuo je testu difuzije gelom za dokazivanjeporijekla krvi.

NEPOS 823



Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS

srednje grade sigurnu kuću proceduru· Tamna odjeća · Vjerojatno ima

dosje· Poznaje FRotiske· Oružje =Colt .32

- Morat ćemo malo pričekati rezultate - objasni Cooper kao da seispričava.- Amelia, možda nam sad možeš pomoći - obrati joj se Rhyme. -Uzmi povećalo i pažljivo pregledaj kost. Reci nam što vidiš.- A ne mikroskopom? - upitala je s čuđenjem, očekivao je njenprosvjed, ali je prišla kosti i znatiželjno se zapiljila u nju. - Bilo bipreveliko uvećanje - objasni joj.Stavila je uvećavajuće naočale i nagnula se nad bijeli emajlirani

pladanj. Cooper je upalio stolnu svjetiljku.- Jesu li tragovi rezanja nazubljeni ili ravni - zapita Rhyme. -Prilično su ravni.- Električna pila znači.Rhyme se pitao je li životinja bila živa dok je to radio. - Zamjećuješli štogod neobična?Na časak se udubila u promatranje i promrmljala: - Ne znam. Ne,čini mi se. Jednostavno izgleda kao običan komad kosti. Upravo je

tada prošao Thom i pogledao na pladanj. - I ovo je tvoja indicija? Pa to je smiješno.- Smiješno - ponovi Rhyme. - Smiješno. Sellitto pogleda Thoma: -Imaš li teoriju?122- Nemam teoriju. - Nagnuo se i pomirisao. - To je jednostavno ossobucco.

- Što?



- Teleća koljenica. Jednom sam ti pripremio pirjanu teleću koljenicu,Lincolne. Osso bucco. - Pogledao je u Sachsovu i razvukao lice u

grimasu. - Rekao je da je trebala biti slanija.- Prokletstvo! - viknuo je Sellitto. - Kupio je to u dućanu živežnimnamirnicama!- Ako imamo sreće - reče Rhyme - kupio je to u svom dućanuživežnim namirnicama.Cooper je potvrdio da je brzi test na uzorcima koje je prikupilaSachsova bio negativan na ljudsku krv. - Vjerojatno goveđa reče.

- Ali što nam on to pokušava reći? - pitao je Banks. Rhyme nijeimao pojma. - Idemo dalje. Ima li štogod na lancu i lokotu?Cooper pogleda željezariju u tankoj plastičnoj vrećici. - Nitko višene utiskuje ime firme na lanac. S tim, dakle, nemamo sreće. Lokot jeSecure-Pro-ov proizvod, model srednje generacije. Nije osobitosiguran i sasvim pouzdano nije profesionalan. Za koliko ga se možeslomiti?- Pune tri sekunde - odgovori Sellitto.

- Eto vidiš. Nema serijskog broja i prodaje se u svakoj trgovinimetalnom robom i priborom u zemlji.- Ključić ili šifra? - pitao je Rhyme. - Šifra.- Zovi proizvodače i pitaj. Ako rastavimo bravu i rekonstruiramokombinaciju brojeva, možemo li doznati u kojoj je pošiljciisporučena i kamo?Banks je zazviždao: - Čovječe, to je pokušaj sa slabim izgledima zauspjeh.

Pod Rhymeovim pogledom pocrvenio je do korijena kose.Oduševljenje u tvom glasu kazuje mi da si upravo ti prava osoba zataj posao.- Da, gospodine - mladi detektiv pokajnički uzme mobitel - odmahću.Rhyme upita: - Je li to na lancu krv?- Jednog od naših momaka - odgovori Sellitto. - Prilično se gadno

posjekao pokušavajući slomiti lokot.



Nažalost, ispitivanje se moglo provesti jedino s dovoljnomkoličinom zemlje.

- Mogli bismo pokušati, ali morali bismo upotrijebiti cijeli uzorak.Ako to ne uspije, neće nam ništa ostati za ostale pokuse. Rhyme gauputi da obavi vizualnu analizu, a potom da analizirauzorak u GC-MS - kromatograf spektrometru.Tehničar iščetka nešto prljavštine na pločicu. Promatrao ju jenekoliko minuta pod kombiniranim mikroskopom. - Čudno,Lincolne. Ovo jest površinski sloj tla. S neobično visokom razinom

pokvarene i raspadnute vegetacije u sebi. Mel podiže pogled iRhyme zamijeti tamne kolutove od okulara ispod očiju. Prisjetio125se da su nakon dugosatnog rada u laboratoriju otisci uvijek bilinaglašeni i da bi tehničar-forenzičar po izlasku iz IRD laboratorijaznao biti pozdravljen kao Rocky Racoon.- Spali ga - zapovjedi Rhyme.Cooper je stavio uzorak u GC-MS. Stroj je oživjeo i počeo šištati. -

Bit će gotovo za minutu ili dvije.- Dok čekamo... muči me ta kost - glasno je razmišljao Rhyme. -Stavi ju pod mikroskop, Mel.Cooper je precizno namjestio kost na podlogu za promatranje ipažljivo ju pregledao. - Oho, ovdje imamo nešto.- Što?- Vrlo je maleno i prozirno. Dodajte mi hemostat - obrati se CooperSachsovoj, kimnuvši prema malenim kliještima. Dodala mu ih je i

on je pažljivo dotaknuo moždinu kosti podigavši nešto.- Trunak regenerirane celuloze - izjavio je Cooper. - Celofan - rekao je Rhyme. - Reci mi nešto više.- Tragovi natezanja i stiskanja. Rekao bih da to nije ostavionamjerno, nema reznih bridova. Nije u neskladu s industrijskimcelofanom.- Nije u neskladu. - Rhyme se namrgodio - Ne volim ta ograđivanja.



- Moramo se ograditi, Lincolne - rekao je Cooper veselo. -"Sukladno". "Upućuje na". Posebice mrzim "nije u neskladu." -

Mnogoznačan izričaj, priznajem - rekao je Cooper.Najjasnije što mogu reći jest da je to celofan vjerojatno iz mesnice ilidućana sa živežnim namirnicama. Nije Saran Wrap. Još manje omotza opću primjenu. Jerry Banks uđe iz predvorja. - Imam loše vijesti. KompanijaSecure-Pro ne vodi evidenciju o kombinacijama. Stroj ih postavljanasumce.

- Ah.- Ali zanimljivo je... rekli su kako su navikli na pozive policije usvezi njihovih proizvoda, a vi ste prvi koji je ikad pomislio 0ispitivanju lokota preko šifre.- Koliko "zanimljivo", a ako je ćorak? - progunđao je Rhyme iokrenuo se Melu Cooperu, koji je vrtio glavom zureći u GC-MSračunalo. - Što je?126

- Dobio sam rezultat uzorka zemlje. Bojim se da je uređaj u kvaru.Na krivulji nema dušika. Trebali bismo ponoviti, s više uzorka ovajput.Rhyme ga uputi da nastavi, te vrati pogled na kost. - Kada je biloovo klanje, Mel?Cooper promotri nešto strugotina pod elektronskim mikroskopom.- Minimalne nakupine bakterija. Čini se da je ovaj Bambi zatučennedavno. Ili je izvaden iz hladnjaka prije nekih osam sati.

- Znači da ju je naš počinitelj tek kupio. - Ili tek odmrznuo -natuknu Sellitto.- Ne, nije bila smrznuta - rekao je Cooper. - Nema tragova oštećenjatkiva kristalićima leda. A ni u hladnjaku nije bila tako dugo, jer nijeraspadnuta. Moderni hladnjaci naime, dehidriraju hranu.- To je dobar trag - reče Rhyme. - Poradimo na njemu. - Daporadimo? - nasmija se Amelia. - Hoćete reći da nazovemo sve



dućane živežnim namirnicama u gradu i saznamo tko je jučerprodavao teleće kosti?

- Ne jučer - ispravi ju Rhyme. - U protekla dva dana. - Hoćeš libraću Hardy?- Neka oni obave svoj posao. Nazovi Emmu, u sjedište, ako još radi.Ako ne, vrati ju u ured kao i ostale dispečere i stavi ih naprekovremeni. Neka izvuče popis svih dućana živežnimnamirnicama u gradu. Kladio bih se da naš momak ne kupujenamirnice za četveročlanu obitelj, stoga neka Emma ograniči popis

na mušterije koje kupuju pet ili manje artikala.- A nalog? - upitao je Banks.- Bude li se tko zainatio, pribavit ćemo nalog - odgovori mu Sellitto.- No pokušajmo bez toga. Tko zna? Neki građani su moždaspremni na suradnju. Č~jem da se i to događa.- Ali kako će u dućanima znati tko je kupio teleće koljenice? -upitala je Sachsova. Nije se više držala po strani kao prije, mada joj je glas još uvijek imao prizvuk oštrine. Rhyme se pitao nije li

njezina razdražljivost simptom nečega što je i sam često osjetio -prevelikog pritiska dokaza. Osnovni problem za kriminalista nijepremalo, nego previše dokaznog materijala.127- Blagajnički skeneri kompjutorski bilježe kupljenu robu radiinventara i popune skladišta. Izvoli, Banks, govori. Vidim da ti jenešto netom palo na um. Ovaj te put neću poslati u Sibir.- Samo lanci dućana imaju skenere, gospodine - reče mladi detektiv.

- Na stotine malih, neovisnih dućana i mesnica ih nema.- Dobra primjedba. Ali ne vjerujem da bi zločinac išao u mali dućan.Radi anonimnosti kupovat će prije u velikim bezličnim trgovinama.Sellitto je nazvao Službu za veze i objasnio Emmi što trebaju. -Napravimo polariziranu snimku celofana - obrati se RhymeCooperu.Krim-tehničar je stavio malen komadić celofana u polarizirajući

mikroskop, učvrstio Polaroid kameru na okular i napravio snimak.



Bila je to slika u duginim bojama, prošarana sivim prugama.Rhyme ju je pomno promotrio. Sama slika im nije govorila ništa, ali

se mogla usporediti s nekim drugim uzorcima celofana da se vidipotječu li iz istog izvora.Rhymeu je nešto sinulo. - Hej, Lon, pozovi mi ovamo desetakpolicajaca iz Operativne službe. Trčećim korakom.- Ovamo? - zapanji se Sellitto. - Idemo u zajedi~ičku akciju.- Jesi li siguran?- I te kako! Hoću ih smjesta.

- U redu. - Kimnuo je Banksu koji je nazvao Haumanna. - A što je sostalim namještenim tragovima, na primjer onim dlakama koje jenašla Amelia?Cooper je dlake pregledao sondom i stavio ih nekoliko pod fazno-kontrastni mikroskop. U tom instrumentu je objekt promatranjaosvijetljen iz dva izvora, pri čemu jedna zraka malo kasni, imapomak u fazi, tako da je uzorak i osvijetljen i u sjeni.- Nisu ljudske. To ti mogu reći odmah. Usto su to stršeće, a ne

ovješene dlake.Mislio je na dlake iz životinjskog krzna. - Kojoj vrsti pripadaju?Možda su pseće?- Ili teleće? - javi se Banks opet svojom mladenačkom žustrinom.- Provjeri ljuspice - reče Rhyrne zapovjednim glasom, misleći namikroskopski sitne pahuljice koje tvore vanjski omotač dlake.128Cooper je kucnuo po tipkovnici računala i za nekoliko sekundi na

ekranu se pojaviše slike ljuspica u veličini nokta na palcu.- Do ovoga smo došli zahvaljujući tebi, Lincolne. Sjećaš li se svojebaze podataka?U IRD-u je Rhyme prikupio golemu zbirku mikrofotografijarazličitih tipova dlaka. - Kako se ne bih sjećao, Mel. Ali ja samposljednji put to vidio u fasciklima s tri metalna ringa. Kako si ihdobio na računalo?

- Skeniranjem, naravno. Uz pomoć JPEG-a.



JPEG? Što li je to? U nekoliko godina tehnologija je proletjela mimoRhymea. Začuđujuće...

I dok je Cooper proučavao slike, Lincoln Rhyme razmišljao je oonom što ga je podsvjesno mučilo cijeli dan. Jedno pitanje stalno jeizbijalo na površinu: čemu tragovi (indicije)? Ljudsko je stvorenjedoista zapanjujuće, ali čovjek, prije svega ostaloga, treba znati daon nije ništa drugo nego - stvor. Životinja koja se smije, koja jeopasna, prepredena, uplašena, ali koja uvijek djeluje s razlogom -motivom koji ju tjera prema ostvarenju svoje želje. Znanstvenik

Lincol Rhyme nije vjerovao u slučaj, nasumičnost ili ispraznost.Čak i psihopati imaju svoju logiku, ma koliko ona bila iskrivljena.Stoga je znao kako mora postojati razlog zašto im se Nepos 823obraća na taj zagonetni, način.Cooper reče: - Našao sam. Radi se o dlaci nekog glodavca,vjerojatno štakora. Dlaka je skinuta britvom.- No, to nam je ludi dokaz! - uzviknu Banks. - U gradu ima namilijune štakora. Ovo ne ukazuje ni na jedno posebno mjesto. Što

nam je time htio priopćiti?Sellitto je zažmirio i promrsio nešto u bradu. Sachsova nije uspjelazamijetiti izraz njegova lica. Zato znatiželjno pogleda u Rhymea.Iznenadilo ga je što nije shvatila otmičarevu poruku, ali nije ništarekao. Nije vidio razloga da taj zastrašujući dio saznanja podijeli sbilo kim drugim - bar zasad.***Sedma ili osma žrtva Jamesa Schneidera, ovisno o tome ubraja li se

mec~u njih i sirota, anđeoska mala Maggie O'Connor, bila jesupruga marljivog imigranta koji je uspio izgraditi skromnu kućicukraj Hester Streeta na istočnoj strani grada.129Samo zahvaljujući hrabrosti te nesretne žene, redarstvenici i policijaotkrili su identitet zločinca. Hanna Goldschmidt bila jenjemačkožidovskog podrijetla i visoko cijenjena osoba u čvrsto



povezanoj zajednici u kojoj je živjela sa suprugom i njihovo šesterodjece (jedno je umrlo pri porodu).

Skupljač kostiju polako je vozio ulicama, strogo se pridržavajućiograničenja brzine, iako je vrlo dobro znao da ga prometna policijaNew Yorka neće zaustaviti zbog tako beznačajnog razloga kao što je prekoračenje brzine.Zaustavio se pred semaforom, pogledavši na još jednu oglasnuploču UN-a. Uočio je prazna, nasmiješena lica, nalik sablasnimlicima na zidovima u starim gospodskim kućama, a onda mu

pogled odleti iza ploče, na grad koji ga je okruživao. S vremena navrijeme bi se iznenadio kada bi, podigavši pogled, ugledaoprevisoke zgrade koje su parale nebo, visoke kamene lukove, glatkai čista stakla, sjajne automobile, dotjerane ljude. Grad koji jepoznavao bio je mračan, pun niskogradnji, zadimljen, vonjao je naznoj i prljavštinu. Na cesti bi te gazili konji, lutajuće bande mladihrazbojnika, neki nisu imali više od deset ili jedanaest godina, znalebi te presresti na ulici, udariti te po glavi s batinom ili motkom i

nestati s tvojim džepnim satom i novčanikom... To je bio gradskupljača kostiju.Katkada bi se, međutim, našao upravo u ovakvoj situaciji vozio jenakićeni srebrni Taurus XL po glatkoj, asfaltiranoj cesti, slušaoradio i razbjesnio se, kao uostalom i svi Njujorčani, kada ne bistigao proći kroz zeleno svjetlo, pitajući se zašto grad, dovraga, nedozvoljava desno skretanje i na crvenom svjetlu semafora.Nakrivio je glavu i čuo nekoliko potmulih udaraca iz prtljažnika.

Ostao je miran. Uz toliko okolne buke nitko nije mogao čutiHannine proteste.Svjetlo na semaforu se promijenilo.Dakako, čak i u ova prosvijetljena vremena, rijetkost je da ženauvečer izacte na ulicu bez pratnje kavalira, a tih dana još rjec~e.Ipak, te nesretne večeri Hanna nije imala drugog izbora nego da nakratko ostavi svoje prebivalište. Njezin je suprug usrdno molio u

obližnjoj sinagogi, a kako je njezino najmlac~e dijete imalo vrućicu,



istrčala je u no~ć pribaviti oblog za djetetovo vrelo čelo. Zatvarajućivrata, rekla je najstarijoj kćeri:

130"Dobro namjesti zasun na vratima. Brzo ću se vratiti."Na žalost, nije održala riječ jer je samo nekoliko trenutaka kasnijeslučajno naletjela na Jamesa Schneidera.Skupljač kostiju osvrne se po bijednim ulicama. Nalazio se u blizinimjesta gdje je pokopao prvu žrtvu. Bio je to Hell's Kitchen, nazapadnoj strani grada, nekada uporište irskih bandi, danas najčešće

napučen mladim stručnjacima, reklamnim agencijama, foto-studijima i otmjenim restoranima.Namirisao je životinjski izmet pa se nije ni najmanje iznenadio kadase ispred njega prope konj.Tada je zamijetio da životinja nije prikaza iz 19. stoljeća, već jeprivezana za jeđan od jednoprežnih kabrioleta koji su kružili poCentral Parku, po cijeni vrlo primjerenoj dvadesetom stoljeću. Ublizini su bile štale.

Nasmija se samome sebi šupljim smijehom.Može se samo nagađati što se dogodilo, jer očevidaca nije bilo. Alivrlo jasno možemo predočiti sav užas ovoga dogaBaja. Zločinac ježenu koja se otimala povukao u prolaz i ranio ju nožem u svojojpodloj namjeri - ne da ju ubije, već da ju podredi svojoj potrebi. No,u tijelu dobre gospođe Goldschmidt, koja je mislila samo na svojepiliće u gnijezdu, skupilo se toliko snage da je zapanjila monstruma,napavši ga poput divlje zvijeri. Udarajući ga po licu i čupajući mu

kosu s glave uspjela se na trenutak osloboditi. S usana joj se oteostravičan krik. Schneider ju je još nekoliko puta kukavički udarionožem i pobjegao.Hrabra je žena doteturala do nogostupa i srušila se. Tu je izdahnulana rukama pozomika kojega su pozvali susjedi.Ta je priča bila objavljena u knjizi Zločin u starom New Yorku koju je Skupljač kostiju i sada imao uza se, u stražnjem džepu hlača. Nije

si mogao objasniti neodoljivu privlačnost tankoga sveska. Kada bi



trebao opisati svoj odnos prema toj knjizi, morao bi priznati da jeovisnik o njoj. Knjiga je bila stara sedamdeset i pet godina i još

uvijek u dobrome stanju, pravi knjigovežni dragulj. Bio je to njegovčarobni predmet, njegov talisman. Našao ju je u jednoj malojpodružnici Gradske knjižnice. Potaknula ga je na jednu od rijetkihkrađa u njegovu životu. Jednoga dana jednostavno ju je stavio udžep kišnog ogrtača i izašao iz zgrade.Pročitao je poglavlje o Schneideru stotinjak puta i doslovce ganaučio napamet.

131Vozio je polagano. Uskoro će stići na odredište.Kada se Hannin siroti, uplakani suprug nadvio nad njenimbeživotnim tijelom, pogledao ju je u lice. Bio je to posljednji oproštajprije nego što je odvezena u mrtvačnicu, jer židovska vjera traži dapokojnik mora biti ukopan što prije. Primijetio je na njezinomporculanskom licu modricu u obliku neobična amblema, poputpolumjeseca i skupine zvijezda nad njim.

Pozornik je izjavio da je to jamačno otisak prstena ogavnog mesarakada je udario sirotu žrtvu. Detektivi su zatražili pomoć jednogumjetnika koji je skicirao sliku otiska. (Dragi čitatelj upućuje se nailustraciju XXll). Provjerene su draguljarnice u gradu i doznalo seza nekoliko imena i adresa ljudi koji su u nedavnoj prošlosti kupilitakve prstene. Dvojica gospode kupaca tih prstena odmah sustavljena izvan sumnje. Jedan je bio ctakon crkve, a drugi poznatiprofesor na uglednu sveučilištu. Ali treći je bio muškarac prema

kojemu je policija već dugo gajila sumnju da se bavi zlikovačkimaktivnostima, neki James Schneider.Dotični gospodin je svojedobno bio utjecajan u nekolikodragovoljnih organizacija na Manhattanu kao što su Liga za pomoćsušičavima i Socijalna skrb za umirovljenike. Policija ga jezamijetila kada je nekoliko vremešnijih štićenika iz navedenihskupina nestalo vrlo brzo pošto ih je Schneider obišao. Nikada nije



bio optužen ni za jedan zakonski prekršaj, ali je ubrzo poslijeistrage netragom nestao.

Poslije gnusnog ubojstva Hanne Goldschmidt obavljeno je temeljitopretraživanje svih sumnjivih rupa u gradu, ali Schneiderovoprebivalište nije pronac~eno. Policajci su raspačavali letke s opisomrazbojnika po cijelome središtu grada i predjelima uz obalu, ali nijebio na~ien. To je zasigumo bila prava tragedija s obzirom nakrvoprolića koja će uskoro zadesiti grad od njegovih zločinačkihruku.

Ulice su bile prazne. Skupljač kostiju dovezao se u slijepu ulicu,otvorio vrata skladišta i odvezao se niz drvenu kosinu u dugačaktunel.Kad je provjerio je li mjesto napušteno, otišao je do prtljažnika iizvuče Hannu. Bila je mesnata i debela poput mlohave vreće vlažnestelje. To ga opet razljuti pa ju je grubo odvukao u dugi široki tunel.Nad njima je tutnjao promet na autocesti West Side. Slušao jenjezino teško disanje i upravo joj je htio olabaviti povez preko usta

kada osjeti drhtaj poslije kojega je potpuno omlitavila.132Zar se onesvijestila? Sopćući od napora spustio ju je na tlo tunela iskinuo joj traku s usta. Slabašno je udahnula. Osluhnuo joj je srce.Činilo se da još dobro radi.Prerezao je konopac za rublje kojim joj je vezao gležnjeve, nagnuose naprijed i prošaptao: - Hanna, kommen Sie mit mir mit, HannaGoldschmidt...

- Nein - promrmljala je jedva čujnim glasom.Nagnuo se bliže i lagano ju pljusnuo po licu: - Hanna, moraš poćisa mnom.Vrisnula je - Mein Name ist nicht Hanna! - udarivši ga ravno uvilicu.Blijesak žutoga svjetla prode mu glavom, te odskoči pokušavajućiuhvatiti ravnotežu. Hanna skoči na noge i slijepo pojuri niz mračni

hodnik. Brzo ju je sustigao. Zgrabio ju je prije nego li je odmaknula



desetak metara. Stropoštala se i povukla ga za sobom, te onzastenje izgubivši dah.

Oko minute je ležao na boku, prožet boli, boreći se za zrak i grabeći ju za majicu dok se bacakala. Ležeći na leđima, s lisičinama narukama, djevojka je upotrijebila jedino preostalo oružje, podigla jenogu i iz sve snage ga udarila po ruci. Prostrijeli ga oštra bol ispadne mu rukavica. Ponovo je podigla svoju snažnu nogu anjezina peta potom tako snažno udari o zemlju, da bi mu zasigurnoslomila kosti da ga je kojim slučajem pogodila.

- So nicht! - zareži lu8ački i zgrabi ju golom rukom za vrat. Davio ju je sve dok se nije počela uvijati i stenjati. Odjednom ona zadrhtanekoliko puta i umiri se.Osluhnu joj srce, ali otkucaji su sada bili vrlo slabi i nejednaki. Ovajput bez trikova. Dograbi rukavicu, navuče je i odvuče ženu niztunel do stupa. Ponovo joj sveže noge i stavi joj novi komad trakepreko usta. Kada je došla k svijesti, osjeti njegovu ruku na tijelu. Uprvi mah je zadrhtala i odmaknula se dok joj je opipavao meso iza

uha, lakat i čeljust. Nije bilo mnogo drugih mjesta gdje ju je htiododirnuti. Bila je tako oblo,žena da mu se gadilo.Ipak, ispod kože... Čvrsto ju zgrabi za nogu. Širom otvorenih očijuzurila je u njega dok je petljao po džepu i na posljetku izvukao nož.Bez trenutka oklijevanja zareže joj kožu do žuto-bijele kosti.Vrištala je kroz traku mahnitim jaukom i snažno se otimala, ali on ju je čvrsto držao. Uživaš li u ovome, Hanna? Djevojka133

je jecala i glasno stenjala. Stoga je morao spustiti uho na njenu noguda čuje nenadomjestivi zvuk koji proizvodi povlačenje noža pokosti. Skrissssss.Potom ju uhvati za ruku.Pogledi su im se na trenutak sreli. Očajnički je vrtjela glavom,preklinjući ga nijemim, molećivim pogledom. Spustio je pogled napunašnu podlakticu i opet zareže duboko. Cijelo joj se tijelo ukoči

od bola. Još jedan divlji, prigušen vrisak. Ponovo je prignuo glavu



poput glazbenika, slušajući kako oštrica grebe po kosti. Naprijed,natrag. Sk,rissss, skrissss... Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego

što je shvatio da se onesvijestila.Na posljetku se odmače od nje i vrati svome automobilu. Namjestio je dokazni materijal, uzeo metlicu iz prtljažnika i pažljivo prešaopreko njihovih otisaka nogu. Zatim se odvezao uz kosinu, parkirao,ostavio motor da radi i još jednom izašao kako bi pomno obrisaotragove kotača.Zastao je i zagledao se niz tunel neprekidno zureći u nju.

Odjednom slabašan osmijeh zaigra na usnama Skupljača kostiju.Iznenadilo ga je što su se već pojavili prvi gosti. Tucet pari sitnihcrvenih očiju, zatim dva tuceta, pa tri... Cinilo se da sa zanimanjemi gladno promatraju Hannino okrvavljeno tijelo ali, mada je tomogla biti i njegova mašta. Samo Bog zna da je dovoljno bujna.134POGLAVLJE12

Mele, provjeri odjeću Colfaxove. Hoćeš li mu pomoći, Amelia? Još jednom je uljudno klimnula glavom, na način predviđen zapristojno društvo. Rhyme shvati kako je silno ljut na nju. Okrenuvšise prema krim-tehničaru, navukla je gumene rukavice,oprezno razmotala odjeću i prošla četkom kroz odjevne predmeteiznad velikih araka čistog papira. Ispadale su sitne mrvice. Cooperih pokupi i pretraži kombiniranim mikroskopom.- Nema ništa naročito - izjavi - većinu tra~ova uništila je para.

Vidim malo zernlje, nedovoljno za D-G. Cekaj... Sjajno! Imam parvlakana. Pogledaj ovo...Kada bih mogao, ljutito pomisli Rhyme.- Mornarski plavo, mješavina akrila i vune. Nije dovoljno grubo zatepih, a nema ni rese. Dakle, odjevni predmet.- Po ovoj vrućini neće nositi debele čarape ni vestu. Skijaška maska?- Kladio bih se na to - reče Cooper.



- On nam, dakle, posve ozbiljno daje priliku da ih spasimo. Da mu je samo do ubijanja, ne bi mario hoće li ga žrtve vidjeti ili ne.

Sellitto dometne: - Znači i to da je taj gad uvjeren da može pobjeći.Ne pomišlja na samoubojstvo. To bi nam moglo ići u prilog, da sepogadamo s njim ako bude imao taoce kada ga opkolimo.135- Volim taj tvoj optimizam, Lon - izjavi Rhyme.Thom je odgovorio na zvonce i trenutak kasnije Jim Polling uspeose stubištem, raščupan i izmožden. Eto što trčanje s jedne na drugu

konferenciju za tisak, između gradonačelnikova ureda i sjedištapolicije napravi od čovjeka.- Šteta zbog lova na pastrve - dobaci mu Sellitto, a onda objasniRhymeu: - Naš Jimmy je strastveni ribič. Sam stavlja mamce naudice i sve ostalo. A ja odem s društvom na čamac, ponesem paketod šest piva i sretan sam.- Prvo ćemo uhvatiti tu jebenu budalu, a onda ćemo brinuti o ribi -rekao je Polling točeći kavu iz vrča koji je Thom ostavio na prozoru.

Pogledao je van i žmirnuo od iznenađenja vidjevši da dvije velikeptice ljutito zure u njega. Okrenuo se prema Rhymeu i ispričao mukako je zbog otmice morao odložiti ribički izlet u Vermont. MadaRhyme nije nikad pecao, nikada nije imao vremena niti sklonostiijednom hobiju, otkrio je kako zavidi Pollingu. Bezbrižnost pecanjaga je privlačila. To je bio sport kojim si se barem mogao baviti uosami, dok su sportovi za invalide, začudo, natjecateljski. Služe zadokazivanje stvari svijetu i samome sebi. Košarka u invalidskim

kolicima, tenis, maratoni... Rhyme zaključi kako bi se od svihsportova mogao baviti jedino pecanjem, iako je bacanje udice jednim prstom vjerojatno bilo izvan dometa moderne tehnologije.Polling reče: - Novinari su ga nazvali serijskim otmičarem. Da jesamo to, pomisli Rhyme.- A gradonačelnik je pomahnitao. Hoće uključiti i saveznu policiju.Nagovorio sam zapovjednika da pričeka, ali ne smijemo izgubiti

više ni jednu žrtvu.



- Napravit ćemo najbolje što možemo - reče Rhyme jetko. Srknuvšigutljaj kave, Polling se primaknu postelji: - Jesi li dobro, Lincolne?

- U redu sam.Polling ga još malo sumnjičavo promotri, a potom je kimnuoSellittu:- Da čujem izvješće. Za pola sata imamo sljedeću konferenciju zatisak. Jeste li vidjeli posljednju? Jeste li čuli što je novinar pitao? Štomislimo, kako se osjeća obitelj, saznavši da je žrtva opečena paromna smrt?

Banks je zatresao glavom: - Čovječe, to je grozno.136- Zamalo sam ga zabio u pod - prizna Polling.Rhyme se prisjeti događaja od prije tri i pol godine kad je tijekomistrage o ubojici policajca, policijski kapetan razbio video kamerusnimateljskoj ekipi jer je novinara zanimalo nije li Pollingpreagresivan u istrazi samo zato što je osumnjičeni Dan Shepherdbio policajac.

Polling i Sellitto povukoše se u ugao Rhymeove sobe gdje mu jedetektiv prenio najnovija saznanja. Na odlasku Polling nije bio niupola tako vedar kao kad je došao.- O.K. - oglasi se Cooper. - Imamo dlaku. Bila je u njenom džepu.- Cijelu? - upita Rhyme bez mnogo nade. Nije bio nimalo iznenadenkad je Cooper uzdahnuo: - Na žalost, bez korijena. Bez korijenadlaka nije individualiziran dokaz, već samo dokazvrste. Ne može se provesti DNA test i povezati je s nekom

određenom osobom. Ipak ima dokaznu vrijednost. ČuvenaCanadian Mounties studija od prije nekoliko godina iznijela je navidjelo podatak: ako dlaka nadena na mjestu zločina odgovaradlaci osumnjičenoga, šanse su 4.500 prema 1 da je njegova. Problems kosom je da se po njoj ne može mnogo zaključiti o osobi kojojpripada. Spol je gotovo nemoguće odrediti, a ne može se pouzdanoutvrditi ni rasa. Dob se može procijeniti samo kod dječje kose. Boja

je varljiva zbog velikih varijacija u pigmentaciji i kozmetičkih boja,



Krim-tehničar je potvrdio kimanjem.- Thome, sada upiši kako nosi par starih rukavica. Prisutnima je

rekao: - Na posljetku počinjemo stvarati predodžbu o njemu. Namjestu zločina ne ostavlja svoje FR otiske, ali ostavlja otiskerukavica: Pronademo li kod njega rukavicu, moći ćemo ga povezatis mjestom zločina. Pametan je, ali nije i genijalan.Sachsova upita: - A što nose genijalni kriminalci?- Rukavice od antilopa s pamučnom podstavom - odgovori, apotom upita: - Gdje je filter iz usisivača?

Krim-tehničar je istresao sadržaj konusnog filtera, nalik onome izaparata za kavu, na komad bijelog papira.Tragovi dokaza... Javni tužitelji, izvjestitelji i porote vole očigledne tragove: krvaverukavice, noževe, pištolje iz kojih je nedavno pucano" ljubavnapisma, spermu i otiske prstiju. Ali najdraži dokazni materijal zaLincolna Rhymea uvijek su bili tragovi koje počinitelji lako previde,poput prašine i izlučina na mjestu zločina.

Ali usisivač nije pokupio ništa korisnoga.- U redu, idemo dalje. Pogledajmo lisičine.Sachsova se ukočila kad je Cooper otvorio plastičnu vrećicu iistresao lisičine na papir. Kao što je Rhyme predvidio, bilo je138minimalno krvi. Terenskoga liječnika iz ekipe za sudsku medicinudopala je čast da otpili lisičine tek pošto je pravnik NYPD-a faksomposlao odobrenje.

Cooper je pomno pretraživao lisičine. - Boyd & Keller. Zastarjelimodel. Nema serijskog broja. - Pošpricao ih je krom DFO-om iosvijetlio polariziranim svjetlom. - Nema otisaka. Samo otrusine srukavica.- Otvorimo ih.Cooper je upotrijebio univerzalni ključ za otvaranje. Kroz puhaljkuza čišćenje leća puhnuo je u mehanizam.

- Amelia, jesi li još uvijek ljuta na mene zbog ruku? upita Rhyme.



Pitanje ju zatekne nespremnu.- Nisam se naljutila - odgovori nakon nekoliko časaka. Smatrala

sam to što ste tražili od mene neprofesionalnim.- Znaš li tko je bio Edmond Locard? Zatresla je glavom.- Francuz, rođen 1877. godine. Na sveučilištu u Lyonu utemeljio jeInstitut za kriminalistiku. Postavio je pravilo po kojemu sam seravnao dok sam upravljao IRD-om. Po Locardovom načelurazmjene, kad god dva ljudska bića dođu u doticaj, nešto od jednoga prijede na drugo i obratno. Možda prašina, krv, stanice

kože, prljavština, vlakna, ostaci metala... Teško je pronaći što jetočno bilo razmijenjeno, a još teže dokučiti što to znači. Alirazmjena postoji i zahvaljujući njoj uspijevamo uhvatiti Nepose.Ovaj djelić povijesti nije ju niti najmanje zanimao.- Dobro ste prošli - dodao je Mel Cooper Sachsovoj, ne podižućiglavu. - Lincoln je namjeravao zatražiti da s liječnikom obaviteautopsiju na licu mjesta i da ispitate sadržaj želuca.- To bi nam pomoglo - doda Rhyme, izbjegavajući njen pogled.

- Odgovorio sam ga od toga - zaključi Cooper.- Autopsija - uzdahnu Sachsova kao da ju ništa u vezi s Rhymeomviše ne može iznenaditi.Zaboga, ona čak nije prisutna duhom, pomisli Rhyme srdito. Mislisu joj tisućama milja deleko.- Ah, nešto sam ipak našao. Čini se kao komadić rukavice. Cooper je stavio otrusinu pod kombinirani mikroskop i ist~aživao je.139

- Koža. Crvenkasto obojana. Izglačana s jedne strane.- Crvena, to je dobar znak - rekao je Sellitto. Sachsovoj je objasnio: -Što se luđe odijevaju to je lakše pronaći počinitelja. Kladim se davas to ne uče na Akademiji. Jednom zgodom ću vam ispričati kakosmo uhvatili Jimmyja Plaida iz Gambinove mafijaške bande. Sjećašli se toga, Jerry?- Te su se hlače mogle primijetiti s udaljenosti od milje sjeti se mladi

detektiv.



Cooper je nastavio: - Koža je isušena. Nema puno ulja u otrusini.Imao si pravo kada si rekao da su stare.

- Od kakve su kože?- Rekao bih da je jareća. Vrhunske kakvoće.- Da su nove, to bi moglo značiti kako je imućan promrmlja Rhyme.- Budući da su stare, mogao ih je naći na ulici ili kupiti polovne.Čini se da nećemo moći izvoditi preuranjene zaključke iz opreme823. Nije važno. Thome, samo ubilježi u profil da su rukavice odcrvenkaste jareće kože. Što još imamo?

- Losion poslije brijanja - podsjeti ga Sachsova.- To sam zaboravio - priznao je Rhyme. Dobro. Možda njime želipokriti drugi miris. Neposi ponekad tome pribjegavaju. Zabilježi,Thome. Kakav je to bio miris, Amelia? Opisala si mi ga.- Trpak. Poput džina.- Što je s konopcem za sušenje rublja? - upita Rhyme. Cooper ga jeispitao. - Vidio sam to i prije. Plastičan je. Nekoliko tucetaunutarnjih vlakana sastavljenih od šest do deset različitih vrsta

plastike i jednog - ne, dva metalna vlakna.- Hoću proizvođača i izvor.Cooper zavrti glavom. - Nemoguće. Previše je općenito. - K vragu -promrmlja Rhyme - a čvor?- Dakle, to je zaista neobično. Vrlo je učinkovit. Vidiš li ovudvostruku petlju? PVC uže se najteže veže u čvor, ali ovaj se nećeraspasti.- Imaju li u sjedištu podatke o čvorovima? - Ne.

Neoprostivo, pomislio je. - Gospodine?Rhyme se okrenu prema Banksu. - Pomalo se bavim jedrenjem...140- Iz Westporta - prekinu ga Rhyme. - Ruku na srce, da. Kako stepogodili?Kada bi postojao forenzički test za podrijetlo, Jerry Banks bi biopozitivan na Connecticut. - Sasvim slučajno.

- To nije ni jedan mornarski čvor. Ne prepoznajem ga.



- Dobro je znati. Objesi ga gore. Na to ćemo se još vratiti. - Rhyme jekimnuo prema zidu, na kojem je već bio nalijepljen polaroidni

snimak celofana i Monetov poster. Oglasilo se zvono na ulaznimvratima i Thom je otišao otvoriti. U kratkom, neugodnom trenutku,Rhyme pomisli kako je to možda dr. Berger koji se vratio da mukaže kako više nije zainteresiran pomoći mu u njihovu zajedničkom"projektu".Ali težak bat čizama rekao mu je tko dolazi u posjet. PolicajciInterventne službe, svi krupni i ozbiljni, odjeveni u borbenu

opremu, ušli su u sobu i pristojno kimnuli Sellittu i Banksu. Bili suto ljudi od akcije i Rhyme bi se kladio da se iza dvadeset mirnihočiju krilo deset vrlo loših reakcija pri pogledu na čovjeka zauvijekpolegnutog na leda.- Gospodo, čuli ste za sinoćnju otmicu i smrt žrtve danasposlijepodne. Naš Nepos ima novu žrtvu. U ovom slučaju imamotrag i trebate otići na neke lokacije po gradu te pribaviti dokaze. Izovih stopa i istovremeno. Jedan čovjek, jedna lokacija.

- Hoćete reći - z~pita brkati operativac - bez podrške? - Neće vamtrebati.- Uz dužno poštovanje, gospodine, nisam sklon ulaziti ni u kakvutaktičku situaciju bez podrške. Barem partnera.- Ne vjerujem da će biti ikakve pucnjave. Ciljevi su glavni lancidućana živežnim namirnicama u gradu.- Prodavaonice živežnim namirnicama?- Ne sve. Samo po jedna iz svakog lanca. J&G, ShopRite, Food

Warehouse...- Što ćemo točno raditi? - Kupovati teleće koljenice. - Što?- Jednu u svakom dućanu. Bojim se, gospodo, da vas moramzamoliti da platite iz vlastita džepa. Ali grad će vam to poslijerefundirati. Oh, rok isporuke - što prije!Ležala je nepomično na boku.141



Oči su joj se privikle na polutamu starog tunela, pa je moglarazabrati kako joj se mali zajebanti primiču. Jednoga je posebno

držala na oku.Noga ju paklenski boli, ali još veću bol osjeća u ruci gdje je zasjekaoduboko u tetive. Kako su joj ruke lisičinama bile vezane na ledima,ranu nije mogla vidjeti niti je mogla znati koliko je iskrvarila. Jamačno mnogo. Bila je vrlo slaba i mogla je osjetiti ljepljivu vlagukrvi po cijelim rukama i boku.Začu struganje šiljastih kandži po betonu. Sivo-smeđe grude

šuškaju u sjeni. Štakori se nastaviše primicati. Mora da ih je stotinu.Monelle Gerger je dva puta obišla svijet do svoje devetnaestegodine. Auto-stopom je putovala kroz Sri Ianku, Kambodžu iPakistan. Kroz Nebrasku, gdje su žene sa zgražanjem zurile unjezine obrve ukrašene metalnim kolutima i sise bez grudnjaka.Kroz Iran, gdje su muškarci zurili u njezine gole ruke kao uspaljenipsi. Spavala je u gradskim parkovima po Guatemali i provela tridana s pobunjenicima u Nikaragvi kada se izgubila na putu do

skloništa za divlje životinje.Ali nikada nije bila toliko uplašena kao sada. Mein Gott.Najviše od svega plašilo ju je što bi mogla učiniti samoj sebi. Jedanmali štakor je pritrčao bliže. Njegovo smeđe tijelo se primicalo, ~povlačilo, pa opet primicalo nekoliko centimetara naprijed. Stakorisu zastrašujući, zaključila je, jer su sličniji gmazovima negoglodavcima. Zmijolika njuška, zmijoliki rep i te jebene crvene oči.Iza maloga je bio Schwarzie, veličine male mačke. Podigao se,

oslonio na bedra i zurio u ono što ga fascinira. Gledao je i čekao.Tada ju mali napade. Zajurivši se na svojim iglastim nogama, neobazirući se na njezin prigušeni krik, nasrnuo je brzo i izravno.Brzo poput žohara odgrizao je mali zalogaj s njezine rasječene noge.Rana je pekla poput žeravice. Monelle je jauknula ne samo od boli,već i od bijesa. Odjebite! Ne trebate mi! Odalamila je štakorauspješno petom po hrptu. Zadrhtao je jednom i ostao ležati.

142



Drugi dojuri do njezinoga vrata, otrgne sićušni griz i odskoči zurećiu nju, mičući nosom kao da oblizuje svoja mala štakorska usta i

uživa u okusu njenoga mesa.Dieser Schmerz...Stresla se od žestoke boli koja se širila iz mjesta ugriza. DieserSchmerz! Ta bol! Monelle se prisili da ostane mirna.Mali napadač se pripremao za još jedan trk, ali se iznenada trznuo iokrenuo. Monelle je vidjela zašto. Schwarzie se naposljetkupostavio na čelo čopora. Dolazi po ono što želi:

Dobro, dobro.On je bio taj kojeg ona čeka, jer se činilo da ga ne zanimaju njezinakrv ili meso. Primaknuo se prije dvadesetak minuta, opčinjensrebrnom trakom preko njenih usta.Manji štakor otapkao je medu gomilu uzbibanih tijela, dok jeSchwarzie polako napredovao na svojim odvratno malim nožicama.Zastao je, pa krenuo opet: petnaest centimetara, dvanaest i pol...Onda deset.

Ostala je potpuno mirna. Disala je plitko koliko se usudila, bojeći seda ga disanjem ne preplaši.Schwarzie je zastao. Opet polako krene naprijed, pa zastadešezdesetak centimetara od njezine glave.Ne smiješ pomaknuti ni jedan mišić.Sasvim je zgrbio leđa, a usne su mu se povlačile preko smeđih ižutih zuba. Primaknuo se još tridesetak centimetara, sijevajućiočima. Sjeo je, protrljao kandžaste prednje noge i krenuo ponovo.

Monelle Gerger glumila je mrtvaca. Još petnaest centimetara.Yorwarts! Hajde!Tik joj je uz lice! Namirisala je smeće, lož ulje, izmetine i trulo mesona njegovu tijelu. Onjušio ju je i ona osjeti neizdrživo škakljanjenjegovih brkova na nosu kada su sitni zubi počeli grickati traku.Pet minuta je grickao oko njenih usta. U jednom trenutku zaleti sedrugi štakor i zari joj zube u goli gležanj. Stisnula je oči



pokušavajući ignorirati bol. Schwarzie ga je otjerao, a potom jeostao u sjeni promatrajući ju.

horrvarts, Schwarzie! Dođi!Polako se došeta natrag. Sva u suzama, Monelle mu s užasomprepusti usta.143Žvak, žvak... Hajde! Osjetila je njegov vreli, ogavni dah u svojimustima kad jeprogrizao traku i počeo trgati veće komade sjajne plastike. Izvlačio

je komade iz usta i pohlepno ih stiskao prednjim kandžama. - Je lisad dovoljno veliko? - razmišljala je.Mora biti. Više nije mogla izdržati.Polagano je podizala glavu, milimetar po milimetar. Schwarzie jezatreptao i znatiželjno se nagnuo naprijed.Monelle razdvoji vilice i začu predivan zvuk paranja trake.Udahnula je zrak punim plućima. Ponovo može disati!I može vikati u pomoć: - Bitte, helfen Sie mir! Molim vas pomozite

mi.Schwarzie se povukao zatečen njezinim napuklim jaukom i ispustisvoju dragocjenu traku. Ali nije otišao daleko. Stao je i okrenuo seuspravivši se na punašnim slabinama.Ne obazirući se na njegovo crno, pogrbljeno tijelo udarila je nogomu stup za koji je bila privezana. Prašina i prljavština podigoše sepoput sivog snijega, ali drvo nije popustilo. Počela je vrištati dok junije zaboljelo grlo:

- Bitte. Pomozite!Zaglušujuća buka prometa progutala je krik.Trenutak je vladao mir. Potom Schwarzie ponovo krene prema njoj.Ovaj put nije bio sam, već je puzavi čopor slijedio svoga vodu.Trzavo i nervozno, ali uvijek iznova potaknut zamamnim mirisomnjene krvi.***

Kost i drvo, drvo i kost.



- Što imaš tamo, Mel? - Rhyme je mahnuo glavom prema računalupovezanom s kromatograf-spektometrom. Cooper je još jednom

ispitivao prljavštinu nađenu na krhotini drveta.- Još uvijek zasićeno dušikom. Izvan dijagrama.Tri odvojena testa, a svi rezultati isti. Dijagnostička provjerauređaja pokazala je da radi dobro. Nakon kraćeg razmišljanja,Cooper je rekao: - Toliko mnogo dušika, možda je u pitanjuproizvođač oružja ili streljiva.- To bi bio Connecticut, ne Manhattan - Rhyme pogleda na sat. 6.30.

Kako je danas vrijeme proletjelo. A kako mu se144polako vuklo posljednje tri i pol godine. Osjeća se kao da je budandanima.Mladi se detektiv udubio u kartu Manhattana, gurnuvši u stranublijedi kralježak koji je prije pao na pod.Disk je ostavio Rhymeov SCI specijalist, Peter Taylor, prilikom jednog od prvih susreta. Liječnik ga je stručno pregledao, potom se

zavalio u škripavi stolac od trske i izvukao nešto iz džepa.- Vrijeme je da se istini pogleda u oči - rekao je liječnik. Rhyme jebacio pogled u Taylorov otvoreni dlan.- Ovo je četvrti vratni kralježak. Isti kao onaj u tvome vratu koji seslomio. Vidiš li male repiće na kraju? - liječnik ga je nekolikotrenutaka okretao na sve strane, a potom upitao: Na što pomisliškada ga pogledaš?Rhyme je cijenio Taylora koji se nije prema njemu ophodio kao

prema djetetu ili imbecilu ili sveopćoj smetnji, ali toga dana nije bioraspoložen za igre asocijacija. Nije mu odgovorio.Taylor ipak nastavi: - Neki od mojih pacijenata misle da izgleda kaoraža. Neki kažu da je to svemirski brod. Ili zrakoplov. Ili kamion.Kad god postavim ovo pitanje, ljudi to obično uspoređuju s nečimvelikim. Nitko mi još nikada nije rekao: "Oh, to je komad kalcija imagnezija." Vidiš, nitko ne voli pomisao da mu je nešto tako

beznačajno cijeli život pretvorilo u pakao.



Rhyme je sumnjičavo pogledao u liječnika, ali smireni, sjedokosimedicinar imao je golemo iskustvo sa SCI pacijentima, te ljubazno

dometne: - Nemoj me isključivati, Lincolne.Taylor je držao disk blizu Rhymeova lica: - Misliš kako jenepravedno da ti ta mala stvar zadaje toliko jada. Ali zaboravi to.Zaboravi. Želim da se sjetiš kako je bilo prije nesreće. Dobro i loše utvome životu, sreća i tuga... Možeš to opet osjetiti. Liječnikovo licese uozbiljilo: - Iskreno rečeno, u ovome trenutku vidim samonekoga tko se potpuno predao.

Taylor je ostavio kralježak na stoliću pokraj postelje. ~Činilo seslučajno. Rhyme je shvatio da je to bio proračunati potez. Proteklihmjeseci, dok je Rhyme pokušao odlučiti hoće li se ubiti ili ne, zurio je u mali disk. Bio je to simbolički znak Taylorova argumenta -argumenta za život. Na posljetku je ta strana ipak izgubila.Liječnikove riječi, ma koliko valjane, nisu mogle nadjačati teretbolova, jada i iscrpljenosti koje je Lincoln Rhyme osjećao iz dana udan.

145Skrenuo je pogled s diska na Ameliju Sachs i reče: - Želim da još jednom razmisliš o mjestu zločina. - Već sam rekla sve što samvidjela.Rhyme se prisjećao tisuća puta kada je obrađivao mjesta zločina.Katkada bi se dogodilo čudo: gledao bi okolo i nekako bi mu ideje oNeposu same navirale. Ne bi mogao objasniti kako. Bihevioristi sugovorili o profiliranju kao da su ga oni izmislili, ali kriminalisti su

profilirali stotinama godina. Hodaj po mreži, hodaj gdje je onhodao, pronađi što je on ostavio iza sebe, dokuči što je on uzeo sasobom i otići ćeš s mjesta zločina s profilom jasnim kao portret.- Reci mi - ustrajao je - što si osjećala?- Nelagodu. Napetost. Vrućinu. - Slegnula je ramenima: Ne znam.Zapravo ne znam. Žao mi je...Da je bio pokretan Rhyme bi skočio iz kreveta, zgrabio ju za

ramena i prodrmao je vičući: Ali ti dobro znaš o čemu govorim!



Znam da znaš. Zašto nećeš surac~ivati sa mnom? Zašto meignoriraš?

Tada nešto shvati... Ona je trenutačno tamo, u sparnom hodniku.Naginje se nad izmrcvareno tijelo T.J.: udiše ogavni miris. Vidio jeto po načinu na koji je palcem prelazila preko svoje krvavepokožice, vidio je po načinu na koji je održavala hladnu pristojnostmedu njima. Bilo joj je jezivo u tom odvratnom podrumu i mrzilaga je što ju podsjeća da je dio nje još uvijek tamo.- Hodaš po prostoriji - podsjeti ju.

- Zaista ne mislim da više mogu biti od pomoći...- Suraduj - reče obuzdavajući se. Osmjehnuo se: - Reci mi što simislila.Ukočena lica rekla je: - To su... bezvezne misli. Dojmovi koje biimao svatko.- Ali ti si bila tamo, ne svatko. Reci nam.- Bilo je stravično ili tome slično... - Činilo se da je zažalila zbognespretne riječi. Neprofesionalne.

- Osjećala sam se...- Kao da te netko gleda? - pitao je. To ju je iznenadilo: - Da. Upravotako.Rhyme je to i sam osjetio bezbroj puta. Osjetio je to i prije tri i polgodine kada se nagnuo nad raspadajuće tijelo mladog policajca,pobirući vlakno s odore. Bio je siguran da je netko u146blizini. Međutim, nije bilo nikoga..., samo velika hrastova greda

koja je odabrala upravo taj trenutak da zaškripi i odlomi se, tepadne svom težinom na uporište četvrtog vratnog kralješkaLincolna Rhymea.- Što si još pomislila, Amelia?Više se nije opirala. Usne su joj opuštene, pogled luta preko uvijenapostera Noćne ptice - gosti u maloj restauraciji, usamljeni ilizadovoljni što su sami. Nato reče: - Pa, sjećam se da sam rekla



samoj sebi: "Bože, ovo je mjesto doista staro". Podsjetilo me na sliketvornica i sličnih objekata s prijeloma stoljeća. I ja...

- Čekaj! - zareži Rhyme. - Razmislimo o tome. Staro... Pogled mu jeodlutao na Randelovu kartu. Već je prije zaključio da Neposazanima povijesni New York. Zgrada u kojoj je izdahnula sirota T.J.Colfax bila je stara. I željeznički tunel za prugu u blizini koje jepronadeno prvo truplo. Vlakovi su u New Yorku nekada običavalivoziti na površini. No bilo je toliko mnogo teških nesreća naželjezničkim prijelazima da je Jedanaesta avenija dobila ime

Avenija smrti, te se pruga na posljetku morala premjestiti podzemlju.- A Pearl Street - razmišljao je više za sebe - bila je glavna prečica ustarome New Yorku. Zašto ga toliko zanimaju starine? - Obratio seSellittu: - Radi li Terry Dobyns još kod nas?- Oh, onaj psihić? Kako ne! Prošle godine smo zajedno radili na jednome slučaju. Kada smo već kod toga, pitao je za tebe. Rekao jeda te je u nekoliko navrata pokušavao nazvati ali kako nikada nisi...

- Dobro, dobro, dobro! - prekine ga Rhyme. - Dovedi ga ovamo.Želim njegovo mišljenje o ponašanju 823. Dakle, Amelia, što si jošpomislila?Slegnula je ramenima previše nehajno: - Ništa. - Doista?"A gdje ona čuva svoje osjećaje?" pitao se prisjetivši se što je Blainerekla vidjevši prekrasnu ženu na Petoj aveniji: "Što je ljepši paket toga je teže razmotati."- Ne znam... U redu, sjećam se da sam pomislila na jednu stvar. No

to ne znači ništa. Ne spada u profesionalnu opservaciju.Profesionalnu...Prokleto je kada čovjek postavlja vlastite norme, zar ne, Amelia?147- Da čujemo - izgovori na glas.- Kada ste me natjerali da se pretvaram da sam on, ja sam pronašlamjesto gdje je stajao i promatrao ju...

- Nastavi!



- Pa, tada sam pomislila... - Na trenutak se činilo da će joj suzenavrijeti na lijepe oči. Zamijetio je da su plave i prelijevaju se u

duginim bojama. Sabrala se u tren oka: - Pitala sam se irna liColfaxova psa.- Psa? Kako ti je to palo na um?Oklijevala je trenutak, a onda je rekla: - Prije nekoliko godinarazgovarala sam s prijateljem kako ćemo nabaviti psa kada uselimou zajednički stan. Oduvijek sam željela psa, škotskog ovčara. A moj je prijatelj želio istu vrstu čak i prije nego što smo se upoznali.

- Pas. - Rhymeovo srce je tuklo kao bube u zaštitnu mrežu navratima. - I?- Pomislila sam da ta žena... - T.J. - pomogne joj Rhyme.- T.J. - nastavi Sachsova. - Palo mi je na um kako je sve to tužno...Ako je imala kućne ljubimce, više se neće vratiti kući i igrati se snjima. Nisam mislila na njezinog prijatelja ili muža, nego na kućneljubimce.- Ali zašto ta pomisao? Psi, kućni Ijubimci. Zašto? - Ne znam zašto.

Tišina. Na posljetku Amelia progovori: - Pretpostavljam da... Kadasam ju vidjela ondje vezanu... pomislila sam kako je stajao sa stranei promatrao ju kao da gleda životinju u kavezu.Rhyme pogleda na sinusoidne valove na. ekranu GC-Ms računala.Životinje... Dušik... - Govna! - izleti Rhymeu.Glave su se okrenule prema njemu.- To jesu govna. - Zurio je u ekran.- Pa da, naravno! - Cooper je ponovo zalijepio pramenove kose. -

Sav taj dušik to je izmet, staro gnojivo.148Odjednom Lincolna Rhymea spopade jedan od trenutaka o kojima je razmišljao ranije. Misao mu je iznenada pala na pamet. Pomislio je na janjad.- Je li ti dobro, Lincolne? - zapitao je Sellitto, Janje tumara niz ulicu.Kao da gleda životinju...

- Thome, je li njemu uopće dobro? - pitao je Sellitto. ... u kavezu.



Rhyme je imao predodžbu bezbrižne životinje. Zvono oko vrata,tucet drugih iza nje.

- Lincolne - zabxinuto će Rhyme - znojiš se. Jesi li dobro? - Pstttttt! -naredi kriminalist.Osjetio je golicanje po licu. Simptomi inspiracije i infarkta, začudnosu slični. Misli, misli...Kosti, drveni stupovi i izmet...- To je! - šapnuo je. Judin jaganjac vodi stado na klanje. - Klaonica,obori... - izgovori na glas. - Drži ju u oboru za stoku.

149POGLAVLJE 13ema više obora na Manhattanu. - reče Lon suho. N- Prošlost, Lone -podsjeti ga Rhyme. - Uzbuđuju gastare stvari. Potiču mu cirkulaciju. Mislimo na stare stočne obore.Što starije to bolje.U istraživanjima za svoju knjigu, Rhyme je čitao o ubojstvukonkurentskog krijumčara alkoholnih pića ispred njegove kuće u

Hell's Kitchenu za koji je bio optužen gospodin Owney Madden,pripadnik zločinačke bande. Madden nije nikada bio osuđen, usvakom slučaju ne za to ubojstvo. Zauzeo je pozu i svojimmelodioznim glasom s britanskim naglaskom održao u sudnicipredavanje o izdaji. "Cijeli ovaj slučaj smislili su moji suparnici,govoreći laži o meni.Vaša visosti, znate li na što me podsjećaju? U mom susjedstvu, uHell's Kitchenu, ulicama su vodena stada janjadi iz obora do

klaonica u Četrdesetdrugoj ulici. Znate li tko ih je vodio? Ni pas, ničovjek, već jedan od njihovih. Judin jaganjac sa zvoncem oko vrata.On je vodio stado do kosine. Onda bi stao, a ostatak stada je ušao. Ja sam nedužno janje, a ovi svjedoci protiv mene, to su Jude."Rhyme je nastavio: - Nazovi knjižnice, Banks. Jamačno imajupovjesničara.150

NEPOS 823




srednje građe sigurnu kuću proceduru· 'Pamna odjeća · Vjerojatno ima· Stare rukavice dosjecrvenkasta · Poznaje FR jareća koža otiske· Losion poslije · Oružje =brijanja da Colt .32

sakrije drugimiris? · Veže žrtveneobičnim

· Skijaška maska? čvorovimaMornarsko plava? · Privlači ga

"staro"Mladi detektiv otvori svoj celularni mobitel i nazove. Govoreći,spustio je glas za ton ili dva. Kada je objasnio što im treba, zašuti

promatrajući plan grada.- Dakle? - upita Rhyme.- Pozvat će nekoga. Imaju... - Spustio je glavu kada mu se netko javio te je morao ponoviti molbu. Počeo je kimati glavom, a potom je svečano objavio: - Imam dvije lokacije... ne, tri.- S kim razgovaraš? - zareža Rhyme. - Tko je pri telefonu? -Upravitelj gradskih arhiva... Kaže da su svojedobno na Manhattanubila tri velika terena s oborima za stoku. Jedan na West Sideu, oko

Šezdesete ulice, jedan u Harlemu 1930-tih ili '40-tih i Lower EastSide tijekom Revolucije.- Trebaju nam adrese, Banks, adrese! Slušao je.- Čovjek nije siguran...- Zašto ne pogleda? Reci mu da pogleda!Banks odgovori: - Čuo vas je, gospodine... Pita - u što? U što bi totrebao pogledati? U to doba nisu imali poslovni telefonski imenik.

Pregledava stare...



151- Demografske karte trgovačkih zona bez imena ulica progunđa

Rhyme - što bi drugo. Neka nagacia.- To i čini. Nagađa.Rhyme doviknu: - Reci mu neka ubrza jer nam je himo! Banks jeslušao, kimajući glavom:- Što, što, što, što?- Oko Šezdesete ulice i Desete avenije - govorio je mladi detektiv. -Pa onda Lexington blizu rijeke Harlem... Zatim... na mjestu gdje je

bila Delanceyeva farma. Je li to u blizini Delancey Streeta?- Naravno da jest. Od male Italije skroz do East Rivera. Sva silaterena. Nepregledne milje. Može li to malo suziti?- Oko Caterine Streeta. Lafayette... Walker. Nije siguran. - U blizinisudnica i administrativnih zgrada okruga - reče Sellitto i okrene seBanksu. - Pokreni Haumannove ekipe i podijeli ih. Neka pročešljajusve tri četvrti.Mladi je detektiv nazvao, a zatim digao pogled: - Što sad? - Čekanje

- odgovori Rhyme.Sellitto promrmlja: - Mrzim jebeno čekanje.- Mogu li se poslužiti vašim telefonom? - upitala je SachsovaRhymea.Rhyme je kimnuo prema telefonu pokraj svoga kreveta. Skanjivalase: - Imate li ga i tamo? - Pokazala je prema hodniku.Rhyme je kimnuo.Savršeno se držeći išetala je iz spavaonice. U ogledalu predsoblja

vidio ju je kako ozbiljno obavlja svoj dragocjeni telefonski poziv.Koga zove, pitao se. Prijatelja, supruga, vrtić? Zašto se kolebalaprije nego što je spomenula svoga "prijatelja" kada im je ispričala zaškotskog ovčara? Mogao bi se okladiti da iza toga stoji neka priča.Koga god da je zvala nije bio tamo. Primijeti kako su joj se očipretvorile u tamnoplave oblutke. Ne dobivši odgovor podigla jepogled i u prašnjavu ogledalu uhvatila Rhymea kako ju promatra.

Okrenula je leđa, spustila slušalicu i vratila se u njegovu sobu.



152Cijelih pet minuta vladala je tišina. Rhymeu je nedostajao

mehanizam za smanjivanje napetosti koji je imala većina ljudi. Dok je bio pokretan bio je manijakalni šetač, dovodeći policajce u IRD-udo ludila. Sada su mu oči energično pretraživale Randelovu kartugrada, dok se Sachsova igrala sa službenom kapom i češkala poglavi. Nevidljivi Mel Cooper katalogizirao je dokaze, miran poputkirurga.Svi prisutni, osim jednoga, nehotice su poskočili kada je zazvonio

Sellittov telefon. Dok je slušao, lice mu se razvuklo u široki osmijeh.- Imamo ga! Jedna od Haumannovih ekipa je kod Jedanaesteavenije i Šezdesete ulice. Čiiju iz blizine ženske krikove. Nisu posvesigurni odakle. Krenuli su od vrata do vrata.- Pripremi se za brzu akciju - naredi Rhyme Sachsovoj. Opazio jekako joj se lice oduljilo. Pogledala je na njegov telefon kao da ćesvaki čas zazvoniti i donijeti joj oslobodenje po nalogu guverneraglavom. Molećivo pogleda u Sellitta koji se zadubio u ESU taktičku

kartu West Sidea.- Amelia, jednu smo ženu već izgubili - reče Rhyme. Velika šteta.Ali ne trebamo ih izgubiti još.- Da ste ju samo vidjeli - šapnula je. - Da ste samo vidjeli što joj jenapravio...- Oh, i te kako sam vidio, Amelia - izgovorio je ravnodušno,nemilosrdna i izazivačka pogleda. - Vidio sam što se dogodilo T.J.Vidio sam kako izgledaju trupla ostavljena mjesec dana u vreloj

kupelji. Vidio sam što zdrobljeni C4 čini rukama, nogama i licima. Ja sam obrađivao mjesto poslije požara u društvenom klubu HappyLand. Više od osamdesetero ljudi je doslovce izgorjelo. Napravilismo polaroid snimke lica žrtava, odnosno onoga što je od njihostalo, da bi ih obitelji mogle identificirati. Ne postoji način danormalno ljudsko biće prođe kroz te redove sprženih tijela i ostanepri zdravoj pameti. Osim nas. Mi nismo imali izbora. - Uzdahnuo je.

od žestoka bola koji mu je sijevnuo u vratu. - Vidiš, ako kaniš



opstati u ovom poslu, Amelia, ako kaniš izdržati kroz život, moratćeš se pomiriti sa smrću.

Jedan za drugim, prisutni u sobi prekinuli su posao na kojemu suradili, gledajući u njih dvoje.153Više nije bilo ni trunke ljubaznosti niti pristojnih osmijeha u AmelijiSachs. Na trenutak je pokušala prikriti svoje osjećaje. Ali njezinzagonetan pogled bio je providan kao staklo. Obuzme ju bijes,izvan svih granica njegova poimanja i njezino se lice iskrivi od neke

mračne sile. Odbacivši u stranu pramen neposlušne crvene kose,dograbila je slušalice sa stola. Na vrhu stubišta je zastala i ošinulaRhymea pogledom, koji ga podsjeti kako ne postoji ništa hladnijeod ledenog pogleda lijepe žene.Iz nekog, njemu nedokučivog, razloga pomislio je: "Dobro mi došlanatrag, Amelia."***- Što imaš? Robu, priču, slike?

Scruff sjedi u baru na East Sideu Manhattana, na Trećoj aveniji, koja je za grad isto što su šetališta predgradima. Ustvari je to bila prljavagostionica, koja će uskoro pasti u ruke uspješnim mladim ljudima.Za sada je bila utočište loše odjevenim mještanima, koji su se tuhranili ribom sumnjive kakvoće i sparušenom salatom.Mršavi muškarac, kože poput čvoraste ebanovine, nosio jenaglašeno bijelu košulju i naglašeno zeleno odijelo. Nagnuo se bližeScruffu: - Imaš vijesti, tajne šifre ili pisma? Imaš drogu? - Čovječe.

Ha!- Ne smiješ se, a kažeš ha - reče mu Fred Dellray. Ustvari D'Ellret,ali to je bilo prije nekoliko generacija. Bio je visok metar idevedesetpet, rijetko se smijao usprkos svojim brbljavim šalama ibio je zvijezda medu specijalnim agentima u Manhattanskomuredu FBI-a.- Ne, čovječe. Ne smijem se.



- Onda, što imaš? - Dellray uhvati kraj cigarete koju je imao zalijevim uhom.

- Treba vremena, čovječe - reče Scruff, onizak muškarac i počeša sepo masnoj kosi.- Ali ti nemaš vremena. Vrijeme je dragocjeno, vrijeme leti i vrijeme je jedna od stvari koje nemaš.Dellray stavi svoju veliku ruku ispod stola na kojem su bile dvijekave, i poče stiskati Scruffovo stegno dok ovaj nije zastenjao.154

Šest mjeseci ranije oniži mršavko bio je uhvaćen u pokušaju prodajeautomatske puške M-16 dvojici ludih desničara, ili su se barem zato izdavali, koji su slučajno bili tajni agenti BATF-a.Federalcima, dakako, nije bilo do Scruffa, malog, masnog,divljookog lupeža. Htjeli su se dokopati dobavljača oružja. ATF jeobavio dobar dio posla, ali na pomolu nisu bila nikakva velikauhićenja pa su ga dali u ruke Dellrayju, koji je u Birou slovio kaonumero uno za obradu doušnika, da provjeri može li im biti od

kakve koristi. Do sada je, međutim, dokazao da iritirajući, mišoliki,mali kostur očigledno nema nikakvih obavijesti, tajnih šifri, pa čakni droge za federalce.- Jedini način da te oslobodimo optužbe, bilo kakve optužbe, jest danam daš nešto lijepo i uvjerljivo. Jesmo li se razumjeli? - Za sadanemam za tvoje momke ništa, to ti govorim. Samo za sada.- Nije točno, nije istina. Imaš ti nešto. Vidim ti na licu. Ti nešto znaš,čovječe.

Vani se zaustavio autobus uz šištanje zračnih kočnica. Krozotvorena vrata izišla je hrpa Pakistanaca.- Čovječe, ta jebena konferencija UN-a - promrmlja Scruff. - Po kojegovno dolaze ovamo? Grad je i tako prepun stranaca. - "Jebenakonferencija"? Ti mali kosture, sitno govnoprasnu Dellray - što ti imaš protiv mira u svijetu? - Ništ'.- 'Ajde, reci mi nešto dobro. - Ne znam ništ' dobro.



- Kome ti to pričaš? - Dellray se đavolski nacerio. - Znaš li da mezovu Kameleon? Mogu se smješkati i biti dobar ili se mogu

namrštiti i stisnuti.- Ne, čovječe, nemoj - zacvili Scruff. - Jebote, boli me! Prestani.Pipničar ih pogleda, ali ga je kratak Dellrayjev pogled vratiolaštenju već blistavih čaša.- U redu, možda nešto znam. Ali trebam pomoć. Trebam... -Vrijeme je za stezanje.- Jebi se, čovječe! Baš se jebi!

- Oh, rječnik ti je bogat, nema šta - uzvrati Dellray. Zvučiš kao uonim lošim filmovima, znaš, kada se konačno sretnu dobar i lošmomak i kažu jedan drugome: "Jebi se, čovječe".155"Ne, jebi se ti". "Ne, ti se jebi. Dakle, reći ćeš mi nešto korisno. Jesmoli se sporazumjeli?Nastavio je zuriti u Scruffa dok ovaj nije popustio.- Dobro, evo što je na stvari. Ja ti se povjeravam, čovječe. Ja sam...

- Da, da, da. Što imaš?- Razgovarao sam s Jackiem, znaš Jackiea? - Znam Jackiea.- I on mi je pričao... - Što ti je pričao?- Rekao mi je kako je čuo da ne treba ići preko zračnih luka akonetko nešto doprema ili otprema ovaj tjedan.- Dakle, što se doprema ili otprema? Još puška M-16?- Rekao sam ti, čovječe, ja nemam ništa. Govorim ti što je Jackie...- Rekao tebi.

- Tako je, čovječe. Samo općenito, znaš? - Scruff je pogledaoDellrayja krupnim smedim očima. - Zar bi' ti ja lagao?- Svakako pripazi na dostojanstvo - upozori ga agent ozbiljno,uperivši ukočeni prst u Scruffova prsa. - Da čujemo što je to sazračnim lukama? I koja? Kennedy, La Guardia?- Ne znam. Znam samo kako se priča da će netko biti tu u zračnojluci. Netko prilično opasan.

- Daj mi ime. - Nemam ime. - Gdje je Jackie?



- Nemam pojma. Mislim, u Južnoj Africi. Možda Liberiji. - Što sveovo znači? - Dellray je ponovo stisnuo cigaretu. - Pretpostavljam

kako bi se nešto moglo dogoditi, tako danitko ne bi trebao dopremati svoje pošiljke u to vrijeme.- Ti pretpostavljaš... - Scruff se već zgrčio, ali Dellray više nije kaniomučiti čovječuljka. Čuo je zvono na uzbunu: Jackie, posrednik zaoružje za kojega su oba Biroa znala več oko godinu dana, možda jedočuo nešto od svojih klijenata, vojnika u A&ici i Središnjoj Europiili gradanske vojske u Americi, o pripremama za teroristički napad

u zračnim lukama ili slično. U normalnim okolnostima Dellray nebi razmišljao o tome, da nije bilo sinoćnje otmice na JFK-u. Čak niotmici nije pridavao previše pozornosti - bio je to slučaj njujorškepolicije. Ali sada se sjetio i onog156zapetljanog ubojstva iz zasjede neki dan, za vrijeme sjedniceUNESCO-a u Londonu.- Taj ti tvoj momak nije rekao ništa više?

- Nije, čovječe. Ništa više. Hej, gladan sam. Možemo li sad neštopojesti?- Sjećaš li se što sam ti rekao o dostojanstvu? Prestani cmizdriti. -Dellray je ustao. - Moram telefonirati.***RRV se naglo zaustavi u Šezdesetoj ulici.Sachsova je zgrabila kovčeg za obradu mjesta zločina, PoliLight ireflektoricu od dvanaest i pol volta.

- Jeste li stigli na vrijeme? - doviknula je jednom specijalcu. - Je liživa?Isprva nitko nije odgovorio. Potom je začula krikove.- Što se dogada? - promrmljala je jurnuvši prema velikim vratimakoja su provalili specijalci. Otvarala su se na široki prilaz koji sespuštao pod napuštenu zgradu od opeke. - Zar je još unutra?- Tako je.

- Kako to? - zapitala je zapanjeno. - Rekli su nam da ne ulazimo.



- Da ne ulazite? Pa ona vrišti. Zar ju ne čujete?ESU policajac objasni: - Rekli su nam da čekamo v a s! Oni. Ma koji

oni. Lincoln Rhyme, taj kujin sin.- Naše je bilo da ju pronademo - nastavi policajac. - Yaše je da ideteunutra!Uključila je slušalice. - Rhyme! - zarežala je. - Jeste li tamo?Nije bilo odgovora. Prokleta kukavica!Pomiri se sa smrću... Kučkin sin! Ako je bijesna izletila niz stubištenjegove kuće prije nekoliko minuta, sada je bila dvostruko bijesna.

Osvrnula se iza sebe i opazila liječnika pokraj EMS vozila. - V i o dm a h , podite sa mnom!Upravo je bio krenuo kada je opazio da je potegla pištolj. Zastao je.- Hej, stani malo - viknu liječnik. - Nije na meni da ulazim dokpodručje nije osigurano.157- Kreći! Isti čas!- Okrenula se prema njemu tako da je mogao vidjetiotvor cijevi pištolja i bolje nego što je želio. Iskrivio je lice u grimasu

i požurio za njom.Iz podzemlja su čuli: - Aiiiii! Hilfe! Potom jecaje.Isuse! Sachsova poče trčati prema razjapljenim vratima, visokim trii pol metra, iza kojih se krila neprozirna tama.U ušima joj je odzvanjalo: Ti si on, Amelia. Što razmišljaš? Odlazi,rekla je u sebi.Ti si ubojica i otmičar, Amelia. Kada bi hodala, što bi dotaknula?Zaboravi, hoću ju spasiti. K vragu i mjesto zločina!

- Mein Gott! Moliiim! Moliiim da mi netko pomogne! Hajde,pozornice Sachs, viknula je samoj sebi. Brzo! Njega nema unutra.Sigurna si. Hajde, izvuci ju!Uhvatila je korak zveckajući službenim pojasom u trku. Zaustavilase na šestom metru tunela oklijevajući. Nije joj se svidjela ova trka uneizvjesnost.- Oh, jebi ga! - izleti joj. Spustila je kovčeg i otvorila ga. - Čekaj,

kako se ti zoveš?



Sachsova joj je ljuljala okrvavljenu plavokosu glavu, šapćući: - Bitće sve u redu, dušo, sve će biti dobro, sve će biti dobro...

161POGLAVLJE 14Ured u visinama središta Manhattana imao je pogled na Jersey.Prašina u zraku činila je zalazak sunca veličanstvenim.- Moramo.- Ne možemo.- Moramo - ponovi Fred Dellray i srkne kavu, goru od one u

restoranu gdje je nedavno sjedio sa Scruffom. - Oduzmi im ga.Preživjet će.- To je lokali~i slučaj - odgovori pomoćnik načelnika Sektoraspecijalne policije zadužen za odjel FBI-a na Manhattanu. ASAC jebio sitničav čovjek koji nikada ne bi mogao raditi kao tajni agent, jerčovjek pomisli čim ga vidi: "Oh, gle, agent FBI-a."- Nije to lokalni slučaj. Oni ga tretiraju tako. Ali to je veliki slučaj.- Kratki smo za osamdeset Ijudi zbog onoga u UN-u.

- I ovo je u svezi s tim - rekao je Dellray. - Uvjeren sam u to.- Onda ćemo obavijestiti Službu sigurnosti UN-a. Neka svi... Oh, negledaj me tako.- Službu sigurnosti UN-a? Službu sigumosti UN-a? Čuj, jesi li ikadčuo riječ naivan?... Billy, jesi li vidio sliku s jutrošnjeg mjesta zločina?Ruka koja viri iz zemlje i sva koža i meso oguljeni s prsta? To jeneki jebeni ludak.162

- Uprava njujorške policije redovito nas izvještava - rekao je ASACmudro. - Stavili smo im Bihevioriste na raspolaganje, ako ustrebaju.- Oh, Isuse slatki na križu! - "Bihevioriste na raspolaganje"?Moramo uloviti tog manijaka, Billy. Uloviti ga, a ne skužiti radnjegove ludare.- Ponovi mi što ti je rekao tvoj doušnik.Dellray je znao prepoznati napuklinu u stijeni. Nije smio dopustiti

da se ponovo zatvori. Krenuo je oštrom paljbom: o Scruffu i



Jackieju u Johannesburgu ili Monroviji, o potajnoj vijesti koja kružimedu krijumčarima oružja da se nešto sprema ovaj tjedan u

zračnim lukama New Yorka te da se drže zbog toga podalje.- To je on - rekao je Dellray. - Mora biti.- Njujorška uprava policije objedinila je specijalce.- Ali ne i antiterorističku jedinicu. Provjerio sam. Nitko u A-T-unema pojma o tome. Za NYPD ovaj slučaj znači "mrtvi turisti suloša reklama za rad policije" i točka. Hoću taj slučaj, Billy - FredDellray izgovori riječ koja nije prešla preko njegovih usana u osam

godina rada - molim te.- Na temelju čega?- Ohoho, al' ga sereš. Da vidimo! Dobili smo nakićeni novi prijedlogantiterorističkog zakona. Ali tebi to nije dosta, tebi treba sudskanadležnost? Dat ću ti ja nadležnost: težak zločin u zračnoj luci,otmica. Mogu se zajebavati pozivanjem na to da taj kreten vozitaksi, znači štetno utječe na medudržavni promet. Ali mi ne želimoigrati takve igre, zar ne, Billy?

- Ti ne slušaš o čemu govorim, Dellray. Ustav SAD-a ti moguodrecitirati usred noći, hvala ti lijepa na tome. Zanima me, štomožemo reći ljudima da svi budu zadovoljni ako preuzmemo slučaj. Jer, ne zaboravi, kad ovaj Nepos bude uhvaćen i osuđen mi ćemo idalje morati surađivati s Upravom njujorške policije. Ne kanim slatisvoga čovjeka da sredi njihova čovjeka čak i ako to mogu. A mogukad god zaželim. Lon Sellitto je zaista dobar čovjek.- Viši inspektor? - prezrivo frkne Dellray. Izvadio je cigaretu iza

uha i trenutak ju držao pod nosom.- Akciju vodi Jim Polling.163Dellray ustuknu tobože zgranut: - Polling? Mali Adolf? "Imaš-pravo-šutjeti-jer-ću-te-opaliti-po-jebenoj-tintari". , To ti jePollingova omiljena uzrečica. Zar on?



ASAC je ostao bez odgovora na to. Rekao je: - Sellitto je dobar,pravi radoholičar. Bio sam s njim u dva navrata u odredu za borbu

protiv organiziranog kriminala.- Ovaj Nepos grabi žrtve šakom i kapom, a tvoj prijatelj se kladi daće ga nadmudriti.- Što hoćeš time reći?- U gradu su senatori, članovi Kongresa, šefovi država; čini mi seda je ove žrtve do sada ugrabio samo za vježbu.- Ti razgovaraš s Bihevioristima a meni ne kažeš?

- Imam njuh za to. - Dellray nije mogao odoljeti, a da značajno nedotakne svoj tanki nos.ASAC je napuhnuo svoje glatko obrijane obraze i ispuhnuo zrak: -Tko je CI?Dellray nikako nije mogao zamisliti Scruffa kao povjerljivadoušnika. U romanima Dashiella Hammetta većina CI-a subeskičmenjaci, odnosno ljigavi, odvratni smutljivci. Barem po tomeScruff se uklapao u predodžbu.

- On je muljator - prizna Dellray. - Ali Jackie, momak kojega jeotkucao, taj je pravi.- Znam da želiš taj zadatak, Frede. Razumijem te. - ASAC toizgovori s dozom suosjećanja jer je točno znao što se krije izaDellrayjeva zahtjeva. Još kao dječak u Brooklynu, Dellray je želio postati murjak. Nije mubilo važno kojeg usmjerenja, sve dok je mogao provesti dvadeset ičetiri sata u toj struci. Ali ubrzo pošto je dospio u Biro, otkrio je svoj

pravi poziv - tajnog agenta.U timu s poštenjakom i andelom čuvarom Tobyjem Dolittleom,Dellray je smjestio onl-.raj brave velik broj počinitelja zločina nadugo vrijeme - zbrojene presude dosezale su blizu tisuću godina.("Njihovi rođaci zovu nas Milenijski tim Toby", izjavio je jednomsvome partneru)? Kijuč Dellrayjeva uspjeha bio je njegov nadimak:"Kameleon."



Dellray malčice spusti glavu, ali oči, smeđe kao politura, nije ni zamilimetar odvojio od ASAC-ovih. - Jutros je zgulio kožu i meso s

prsta žrtve, Billy. Očistio ga do kosti. Potom ga je zakopao živa.ASAC je naslonio bradu na njegovane ruke. Izgovori polako: -Nešto mi je palo na pamet. Zamjenik načelnika NYPD-a zove seEckert. Znaš ga? Moj je prijatelj.Djevojka je ležala na nosilima još uvijek veoma blijeda, sklopljenihočiju, pri svijesti ali omamljena. Intravenozno je dobivala glukozu.Budući da joj je vraćena tekućina, bila je sabrana i, ako se sve uzme

u obzir, iznenaQujuće mirna.Sachsova se vratila do ulaza u pakao i zagledala u tamu. Uključiradio i pozove Lincolna Rhymea. Ovaj put je odgovorio. - Kakoizgleda mjesto zločina? - upitao je ovlaš.166Odgovor je bio odsječan: - Izvukli smo je, ako vas baš zanima.- Ah, dobro. U kakvom je stanju? - Nije baš dobro.- Ali je živa, zar ne? - Jedva.

- Uzrujana si zbog štakora, nisi li, Amelia? Nije odgovorila.- Zato što nisam dozvolio Boovim ljudima da ju odmah izvuku. Jesili tu, Amelia?- Tu sam.- Postoji pet zagadivača mjesta zločina - stade objašnjavati Rhyme.Zamijeti da je ponovo prešao na onaj svoj duboki, zavodljivi ton.- Atmosferilije, obitelj žrtve, sumnjivac, lovci na suvenire. Peti jenajgori. Možeš li pogoditi tko bi to mogao biti?

- Vi mi recite.- Policajci. Da sam dopustio ESU-ovcima ulazak, uništili bi svetragove. Sada već znaš kako treba obraditi mjesto zločina. Okladiobih se da si sve dobro očuvala.Sachsova nije mogla izdržati a da ne kaže:- Ne vjerujem da će cura poslije ovoga ostati normalna. Štakori su joj bili po cijelom tijelu. Grizli su je.

- Da, mogu zamisliti. To im je u prirodi... U prirodi!



...ali pet ili deset minuta prije ne čini nikakvu razliku... Isključila jenaglo radio i prišla Walshu, liječniku.

- Htjela bih razgovarati s njom. Je li previše omamljena? - Još nije.Dali smo joj lokalne anestezije da zašijemo rasjekotine od noža iveće ugrize. Trebat će joj Demerol za otprilike pola sata.Sachsova se toplo osmijehne i čučne. - Bok, kako je? Djevojka,debela ali zgo8ušna, kimnula je glavom.- Mogu li ti postaviti nekoliko pitanja? - Da, molim. Hoću da gaulovite.

Tada Sellitto došeta do njih. Nasmiješio se djevojci koja je praznobuljila u njega. Pokazao joj je značku koja je nije zanimala ipredstavio se.- Jeste li dobro, gospodice?I67Djevojka slegne ramenima.Obilato se znojeći na sparini, Sellitto kimanjem glave pozoveSachsovu u stranu. - Je li Polling bio ovdje?

- Nisam ga vidjela. Možda je kod Lincolna.- Nije, upravo sam zvao. Morao je odjuriti u gradsku vijećnicu. - Učemu je problem?Sellitto spusti glas i zategnu mlitavo lice. - Zajeb, naša frekvencija bitrebala biti osigurana. Ali netko od tih jebenih novinara imadekoder ili nešto slično. Čuli su da nismo odmah ušli po nju. -Mahnuo je glavom prema djevojci.- Pa i nismo - oštro odsječe Sachsova. - Rhyme je naredio

specijalcima da čekaju dok ja ne dođem ovamo.Detektiv se lecnuo. - Čovječe, nadajmo se da to nemaju snimljenona traci. Polling nam treba za nadzor. - Kimnuo je prerna djevojci. - Jesi li razgovarala sa žrtvom?- Ne. Upravo sam krenula. - S odredenim žaljenjem Sachsova jeuključila prijamnik i čula Rhymeov užurbani glas.- ... ti tamo? Ova vražja stvarčica se ne ... - Tu sam - hladno

odgovori Sachsova. - Što se dogodilo?



- Smetnje, pretpostavljam. Sada sam pokraj žrtve.Djevojka je zbunjeno zažmirkala čuvši razgovor i Sachsova joj se

nasmiješila. - Ne razgovaram sama sa sobom - pokazala je prstomprema mikrofonu. - Zovem zapovjedno mjesto. Kako se zoveš?- Monelle. Monelle Gerger. - Pogledala je izgriženu ruku, nadiglazavoj i ispitala ranu.- Brzo porazgovaraj s njom - uputi ju Rhyme - a potom obradimjesto zločina.Pokrivši rukom mikrofon, Sachsova je srdito šapnula Sellittu: - Taj

je čovjek zbilja uporan i naporan.- Udobrovoljite ga, pozornice - sugerirao je Sellitto. - Amelia! -zalaja Rhyme. - Odgovori mi!- Razgovaramo s njom, jasno? - prasnula je. Sellitto upita: - Možeteli nam reći što se dogodilo? Monelle je počela pričati nepovezanupriču kako je bila uperionici rublja u zgradi u kojoj stanuje u East Villageu. Napadač seskrivao i čekao.

- Koja je to zgrada? - upitao je Sellitto.168- Deutsche Haus. Znate, nastanjena je pretežito njemačkimiseljenicima i studentima.- Što je bilo dalje? - nastavi Sellitto. Sachsova je uočila kako jekrupan detektiv, iako naizgled grublji i priprostiji nego Rhyme, biosućutniji od njega.- Ugurao me u prtljažnik automobila i dovezao ovamo. - Jeste li mu

uspjeli vidjeti lice?Žena je sklopila oči. Sachsova ponovi pitanje i Monelle reče da nije:On je, kako je Rhyme pretpostavljao, nosio mornarskoplavuskijašku masku.- Und rukavice. - Opišite ih.Bile su tamne. Nije se mogla sjetiti koje boje.- Je li bilo nekih drugih, neuobičajenih značajki? Mislim na otmičara.

- Ne. Bio je bijelac. To mogu reći.



- Jeste li viđjeli registarsku pločicu taksija - upitao je Sellitto. - Was -upitala je djevojka prelazeći na materinji jezik. - Jeste li vidjeli...

Sachsova poskoči kada je Rhyme glasno upao: - Das Nummerschild.Pomisli: otkuda dovraga, .zna sve to? Ponovila je te riječi djevojci.Ona zaniječe glavom i začudeno pogleda: - Kako mislite... taksi?- Zar nije vozio žuti taksi?- Auto-taksi? Nein. Ne. To je bio običan automobil. - Čujete li to,Lincolne?- Aha. Naš momak ima i drugo vozilo. Strpao ju je u prtljažnik,

dakle nije karavan niti kombi-limuzina s trima vratima. Sachsova toponovi. Djevojka kimne. - Bio je poput limuzine. - Kakav podatak omarki ili boji? - nastavi Sellitto. Monelle odgovori. - Svijetli, mislim.Možda srebrne ili siveboje. Ili one, znate, kako se kaže? Svijetlo-smeđe? - Bež?Kimnula je.- Možda je bež - ponovi Sachsova radi Rhymea.Sellito upita: - Je li bilo još nešto u prtljažniku'? Bilo što? Alat,

odjeća, kovčezi?169Monelle izjavi da nije. Bio je prazan.Rhyme je imao novo pitanje: - Kako je prtljažnik mirisao? Sachsova je i to prenijela.- Ne znam.- Na naftu ili možda mazivo? - Ne. Mirisao je... Čisto...- Možda je novi automobil - glasno razmišlja Rhyme. Monelle se na

trenutak rasplakala i zatresla glavom. Sachsova ju uhvati za ruku,pa djevojka nastavi: - Dugo smo se vozili. Činilo se dugo.- Dobro ti ide, dušo - potaknula ju je Sachsova. Prekinuo ju jeRhymeov glas: - Reci joj da se svuče! - Što?- Svuci joj odjeću. - Neću!- Dajte joj nešto odjeće. Trebamo njezinu odjeću, Amelia. - Ali, kakoću? - šapnula je Sachsova. - Ona je sva u suzama i ranama.

- Molim te! - gotovo zavapi Rhyme. - Važno je.



Sellitto je kimnuo, a Sachsova je, stisnutih usana, objasnila djevojcio odjeći. Nemalo se iznenadila kad je Monelle spremno pristala.

Htjela se na bilo koji način što prije osloboditi krvave odjeće.Poštujući privatnost, Sellitto se udalji da porazgovara s BoHaumannom. Monelle je odjenula kutu koju joj ponudi liječnik, a jedan od detekdva u civilu pokrio ju je sportskom jaknom.Sachsova je spremila u vreću njene traperice i majicu.- Imam odjeću - rekla je Rhymeu.- Sada može s tobom proći po mjestu zločina. - Što?

- Pobrini se da bude iza tebe kako ne bi zagadila PE. Sachsova jepogledala u rnladu ženu, šćućurenu na nosilima pokraj dva EMSvozila.- Ona to nije u stanju. Zarezao ju je sve do kosti na dva mjesta.Krvarila je pa su je zbog toga napali i štakori.- Je li pokretna?- Vjerojatno. Ali znate li kroz koji je pakao prošla? - Može ti rećikuda ju je vodio i gdje je stajao. Kolebao se, pa dometne prijazno: -

Samo ju upitaj.170Ali njegova je srdačnost bila hinjena i Sachsova je čula samonjegovo nestrpljenje. Mogla je zaključiti da Rhyme nije čovjeknaviknut tetošiti ljude, on to nije morao. Bio je naviknut raditi posvojem.Ustrajao je: - Samo jednom oko mreže! Jebi se, Lincolne Rhyme.- To nam je... - Važno, znam. Rhyme zamuknu.

Zagledala se u Monelle. Onda je začula svoj glas kako govoridjevojci: - Idem dolje potražiti dokazni materijal. Molim te, hoćeš lipoći sa mnom?Izraz u djevojčinim očima duboko je kosnuo Sachsovu. Oči joj seispuniše suzama: - Ne, ne, ne. Ne mogu to. Bitte nicht, oh, bittenicht...Sachsova je kimnula stisnuvši djevojčinu ruku. Poče govoriti u

mikrofon, pripremajući se na njegovu oštru reakciju, ali iznenadi ju



rekavši: - U redu, Amelia. Pustimo to. Samo ju upitaj što sedogodilo kada su stigli.

Djevojka je opisaIa kako ga je udarila nogom i pobjegla u susjednitunel.- Ponovno sam ga udarila - rekla je s određenim zadovoljstvom -izbila sam mu rukavicu. To ga je izbezumilo pa me počeo gušiti. On je...- Bez rukavice? - izleti Rhymeu. Sachsova ponovi pitanje i Monellepotvrdi.

- Otisci, sjajno! - viknuo je Rhyme. Glas mu se iskrivio u mikrofonu:- Kada se to dogodilo? Prije koliko vremena? Monelle jepretpostavljala prije otprilike sat i pol.- Prokletstvo - promrmljao je Rhyme - otisci na koži traju sat,najviše sat i pol. Možeš li skinuti otiske s njene kože, Amelia? - Dosada to nisam nikada radila.- E pa, sada hoćeš! Ali požuri. U CS kovčegu naći ćeš paketić soznakom Kromekote. Izvuci kartončić.

Pronašla je snop tankih sjajnih kartona trinaest-puta-sedam, nalikfatografskom papiru.- Imam ga. Da joj oprašim vrat?- Ne. Pritisni karticu glatkom stranom prema dolje na kožu, tamogdje misli da ju je dodirnuo. Drži oko tri sekunde.171Sachsova je to napravila dok je Monelle stoički zurila u nebo.Prema Rhymeovim uputama, naprašila je karticu metalnim prahom

uz pomoć debele Magna-četke.- Dakle? - gorljivo upita Rhyme.- Nije dobro. Imam obris prsta. Ali bez papilarnih linija. Da bacim?- Nikada ne bacaj ništa s mjesta zločina, pozornice Sachs poduči jestrogo. - Donesi ovamo. Svakako ga želim vidjeti. - Baš razmišljamda sam nešto zaboravila reći - javila se Monelle.- Dodirivao me je.- Hoćeš reći da te je napastovao? - blagim glasom upitala je

Sachsdva. - Silovao?



- Ma ne, ne! Ne u seksualnom smislu. Grubo mi je dodirnuo rame,lice, iza uha i lakat. Stiskao me je, gnječio. Ne znam zašto. - Čujete li

to, Lincolne? Dirao ju je, ali nije se činilo da se time nasladuje.- Da.- Und... Još sam nešto zaboravila - progovorila je Monelle. -Govorio je njemački, ali ne tečno. Kao da ga je samo učio u školi. Inazvao me Hanna.- Kako ju je nazvao?- Hanna - ponovila je Sachsova u mikrofon. - Znaš li zašto? - upita

djevojku.- Ne. Ali tako me je nazvao, nekoliko puta. Činilo se da mu je toime drago.- Jeste li čuli ovo, Lincolne?- Jesam. Sada obradi mjesto zločina. Vrijeme nam prebrzo prolazi.Kada se Sachsova uspravila, Monelle ju iznenada zgrabi za ruku.- Gospođice... Sachs: Jeste li vi Njemica?Nasmiješila se i odgovorila: - Bila sam davnih dana. Prije nekoliko

generacija.Monelle kimne. Pritisnula je dlan Sachsove na svoj obraz. - Irelen1)ank. Hvala vam, gospodice Sachs. Danke schon.172POGLAVLJE15Tri ESU halogenke bljesnule su kroz mračni tunel sablasno bijelimsvjetlom.

Sama na mjestu zločina Sachsova se na trenutak zagledala u pod.Nešto se promijenilo. Što?Ponovo je potegnula oružje i brzo se spusti u čučanj. - On je tu! -šapnula je, zaklonivši se iza jednog od stupova.- Što? - upita Rhyme.- Vratio se. Tu je bilo mrtvih štakora. Nestali su. Začula je Rhymeovsmijeh.

- Što je tako smiješno?



- Široki tunel. Dva pokrajnja tunela, uža. Ravan strop, poduprtdrvenim stupovima. Stupovi su istrošeni i izgrebani. Pod je stari

beton, pokriven prašinom.- I izmetom?- Tako izgleda. U sredini, ravno ispred mene je stup za koji je bilasvezana.- Prozori?- Ni jedan. Nema niti vrata.' - Pogledala je po širokom tunelu čiji sepod gubio u crni svemir, tisuću milja daleko. Osjeti kako ju

obuzima malodušnost.- Ovo je preveliko! Treba pokriti previše prostora. - Amelia, opustise.- Ovdje nikada neću naći bilo što.174- Znam, izgleda obeshrabrujuće. Ali imaj na umu da nas zanimajusamo tri tipa PE. Predmeti, tjelesno tkivo i otisci. To je sve. Lakše jeako razmišljaš na taj način.

Lako je tebi reći.- Samo mjesto zločina nije tako veliko kako ti se čini. Usredotoči sena mjesta kuda su hodali. Idi do stupa. Sachsova je krenula zureći upod.ESU svjetla su bliještala stvarajući oštre sjene, otkrivajući tucemjesta gdje se otmičar mogao sakriti. Trnci joj prodoše kralježnicom.Ostani blizu, Lincolne, pomisli nevoljko. Ljuta sam na tebe, nemadvojbe, ali te želim čuti. Diši ili radi bilo što.

Zastala je i PoliLightom obasjala pod. - Je li sve pometeno - pitao je.- Jest. Kao i prije.Neprobojni prsluk joj je žuljao grudi uprkos sportskog grudnjaka ipotkošulje. Vani je bilo vruće, ali ovdje je dolje bilo nepodnošljivo.Koža ju je svrbila i osjećala je neodoljivu želju da se počeše ispodprsluka.- Kod stupa sam.

- Usisaj mjesto radi tragova. Pažljivo je usisala.



Pogledala je otisak u prašini gdje je ležalo Monelleino tijelo. Ja samon. Yučem ju. Ona me udara. Spotičem se...

Monelle je mogla udarati samo u jednom smjeru, suprotno odnagiba. Nepos nije pao, rekla je djevojka, što je značilo da sezadržao na nogama. Sachsova je ušla metar ili dva u tamu.- Bingo! - uskliknu - Yes! - Što je? Reci mi!- Otisci stopala. Propustio je pomesti jedno mjesto. - Nisu njezini?- Ne. Imala je tenisice, a ovo su glatki đonovi kao klasične cipele.Dva jasna otiska. Doznat ćemo koji broj noge ima.

- Ne, to nećemo doznati. Đonovi mogu biti veći ili manji od gornjihdijelova cipela. Ali nešto drugo možemo doznati. U CS kovčegunaći ćeš malu kutiju sa štapićem na njoj. To je elektrostatički printer.Pokraj njega imaš nekoliko listova acetata. Odvoji papir, položiacetat na otisak i prijeđi štapićem preko toga.175Pronašla je napravu i napravila dvije slike otisaka. Pažljivo ih jespustila u papirnatu omotnicu.

Vratila se do stupa. - Ovdje je komadić slamke iz metle. - Iz ćega?- Oprostite - ispravila se brzo - ne znamo odakle je. Komadićslamke. Podižem ju i spremam u vrećicu.Sve sam bolja s tim olovkama. Hej, Lincolne, kujin sine, znaš li kakoću proslaviti svoje konačno povlačenje s obrađivanja mjesta zločina?Idem u kineski restoran.ESU halogenke nisu dosezale u sporedni tunel u koji je otrčalaMonelle. Sachsova je' zastala na granici svjetla i sjene, a potom je

krenula naprijed, u tamu. Snopom svjetla prelazila je po poduispred sebe.- Govori mi, Amelia.- Nema se što vidjeti. Pomeo je i ovdje. Isuse, taj misli na sve.- Što uopće vidiš?- Samo tragove metle u prašini. Ja ju hvatam, bacam na pod. Ljut sam. Bijesan. Pokušavam ju

zadaviti.



Sachsova je napeto gledala u pod.- Evo nečega - otisak koljena! Kada ju je davio valjda ju je opkoračio

oko struka. Ostavio je otiske koljena koji su mu promakli dok jemeo.- Snimi ih elektrostatički.Učinila je to ovoga puta brže. Pomalo je upoznavala opremu.Stavljala je snimak u omotnicu kada joj je nešto zapelo za oko. Još jedan trag u prašini.Što je to?

- Lincolne... Gledam u mjesto gdje je... čini se da je ovdje palarukavica dok su se borili.Upalila je PoliLight no nije mogla vjerovati vlastitim očima. - Otisak.Imam otisak prsta!- Što? - upitao je Rhyme s nevjericom. - Nije njezin? - Ne, ne možebiti. Vidim mjesto u prašini gdje je Iežala. Ruke su joj cijelo vrijemebile u lisičinama. Ovo je mjesto gdje je podigao rukavicu. Vjerojatno je mislio da je pomeo i ovdje ali mu je promaklo. To je veliki, debeli,

prekrasni otisak!176- Obojaj ga, osvijetli i snimi kujinog sina u mjerilu jedan prema jedan.Trebala su joj samo dva pokušaja da dobije jasnu Polaroid snimku.Osjećala se kao da je našla novčanicu od stotinu dolara. - Usisaj tajdio, pa se vrati do stupa. Napravi mrežnu obradu. Hodala jepolagano, stopu po stopu. Naprijed-natrag.

- Ne zaboravi pogledati gore - podsjeti je. - Jednom sam uhvatioNeposa zahvaljujući jednoj jedinoj dlaci na stropu. Napunio jepištolj kalibra 0,38 metkom 0,357 i od udara zraka pri pucnju, dlakas njegove ruke prilijepila se za štukaturu na stropu.- Upravo gledam. Ovo je prljavi strop od opeke. Ništa drugo.Nigdje se ništa ne može sakriti. Nema izbočina ili vrata.- Gdje su namješteni tragovi? - upitao je. - Ne vidim ništa.

Natrag i naprijed. Prošlo je pet minuta, šest, sedam.



Zar je on uvijek u praw?Rhyme je naputi: - Spremi i nju.

Dok je prikupljala zrnca, on reče: - Amelia? - Da?- On nije ovdje - izgovori umirujućim glasom. - Pretpostavljam.- Čuo sam nešto u tvom glasu.- Dobro sam - rekla je kratko. - Njušim zrak. Osjećam krv, žbuku iplijesan. I opet losion poslije brijanja.- Isti kao onaj prije? - Da.- Odakle dopire?

Njušeći, Sachsova je hodala u spirali, ponovo kao oko svibanjskogstupa, dok nije stigla do još jednog drvenog stupa. - Tu. Tu je najjači.- Gdje je to "tu", Amelia? Sjeti se, ti si sada moje noge i moje oči.- Kraj jednog od drvenih stupova. Poput onoga za koji je bilavezana. Oko četiri i pol metra dalje.- Znači mogao se nasloniti na nj. Ima li otisaka? Poprskala jeninhidrinom i osvijetlila.- Nema. Ali miris je vrlo jak.

- Uzmi uzorak drveta s mjesta gdje je najjači. U kovčegu imašprenosiw bušilicu Moto Tool crne boje. Montiraj nastavak178za uzimanje uzoraka - to je kao šuplje dlijeto. Postoji i nešto što sezove pritegač. To je...- Imam bušilicu - prekine ga odlučno.Uzela je komadić drveta i obrisala znoj sa čela. - Da stavim uzoraku plastiku? - zapitala je. Potvrdio je. Uto osjeti slabost, te je spustila

glavu pokušavajući uhvatiti zraka. Ovdje je manjkalo jebenog zraka.- Ima li još nešto? - upita Rhyme. - Ne vidim ništa.- Ponosan sam na tebe, Amelia. Dodi ovamo i ponesi svoje blago sasobom.179POGLAVLJE16

Pažljivo - zareži Rhyme.



- Opusti se. Ja sam stručnjak. - Je li nova ili stara?- Pssst - reče Thom.

- Oh, za milost Božju. Kakva je britvica?- Ne diši... Ah, evo ga. Glatko kao dječje dupence. Procedura nijebila forenzička nego kozmetička.Ovo je Rhymeu bilo prvo brijanje u tjedan dana. Thom mu je opraoi kosu i začešljao je ravno unatrag.Prije pola sata, čekajući da dođe Sachsova s dokaznim materijalom,Rhyme je poslao Coopera van iz sobe dok je Thom mazao kateter s

K-Y gelom i ugurao cjevčicu. Dovršivši posao, Thom ga pogleda ireče: - Izgledaš grozno. Jesi li toga svjestan?- Baš me briga. Zašto bi mi bilo stalo? Odjednom shvati da mu jeststalo.- Što ipak misliš o brijanju? - zapita mladić. - Nemamo vremena.Rhymeova istinska briga bila je da će dr. Berger biti manje sklonnastaviti suradnju na njegovu samoubojstw, vidi li ga dotjerana.Neuredni pacijent je utučeni pacijent.

- I pranju. - Ne.- Mi ovdje imamo društvo, Lincolne.Na posljetku Rhyme progunda: - No, dobro.180- I da skinemo tu pidžamu, što kažeš? - Ma sve je u redu s njom.Ali i to je značilo pristanak.Opran i obrijan, odjeven u traperice i bijelu košulju, Rhyme se nijeobazirao na zrcalo koje je pomoćnik držao ispred njega. - Makni to.

- Gledaj, upečatljivo poboljšanje.Lincoln Rhyme frknu prezirno. - Idem se prošetati dok se oni nevrate - objavi i namjesti glavu na jastuku. Mel Cooper se okrenuoprema njemu sa zbunjenim izrazom lica.- U svojoj glavi - objasni mu Thom. - U glavi?- Ja to samo lijepo zamišljam - nastavi Rhyme. - Dobar trik - rečeCooper.



- Mogu prošetati po bilo kojem dijelu grada i nitko me ne moženapasti. Planinariti a da se nikada ne umorim. Uzverati se na brdo

ako baš hoću. Gledati izloge na Petoj aveniji. Doduše, stvari koje javidim možda i nisu tamo. Pa što onda? Nisu ni zvijezde.- Kako to? - upita Cooper.- Zvjezdana svjetlost koju vidimo stara je tisuće ili milijune godina.Dok stigne do Zemlje zvijezde su se već pomaknule. Nisu ondjegdje ih vidimo. - Rhyme uzdahnu preplavljen umorom.- Pretpostavljam da su se neke več ugasile i nestale. Zatvorio je oči.

- On otežava stvari - zaključi Sellitto. - Ne mora biti - odgovori muRhyme.Sellitto, Banks i Sachsova netom su se vratili s mjesta zločina. -Ženske gaćice, mjesec i biljka - s hinjenom će veselošću Jerry Banks.- Nije baš neki putokaz.- I prašina - podsjeti Rhyme, uvijek cijeneći zemlju. - Imaš li kakvuideju što to znači? - upita Sellitto. - Još ne - odgovori Rhyme.- Gdje je Polling? - promrmlja Sellitto. - Zar još uvijek nije obavio

svoj dio posla?- Nisam ga vidio - rekao je Rhyme. Na vratima se pojavi novi gost.- Evo me živa i zdrava - zagrmio je ugodnim baritonom.181Rhyme kimnu visokom i mršavom muškarcu neka u8e. Djelovao jeozbiljno, ali njegovo mršavo lice iznenada se razvuklo u topaoosmijeh, što je običavao činiti u najčudnijim trenucima. TerryDobyns predstavljao je kompletno članstvo Odjela za bihevioristiku

Policijske uprave N.Y. Studirao je s FBI-evim bihevioristima dolje uQuanticu i posjedovao diplome iz forenzičkih znanosti i psihologije.PsihoLog je volio operu i američki ragbi, a kada se Lincoln Rhymeprije tri godine probudio poslije nesreće u bolnici, Dobyns je sjediopokraj njega slušajući Aidu na walkmanu. Utrošio je sljedeća trisata provodeći, kako se kasnije pokazalo, prvu od mnogobrojnihsavjetodavnih seansi o Rhymeovoj ozljedi.



- Što ono u našim priručnicima piše o ljudima koji ne uzvraćajutelefonske pozive?

- Analiziraj me kasnije, Terry. Jesi li čuo što o našem Neposu?- Nešto malo - odgovori Dobyns, pažljivo promatrajući Rhymea.Nije bio medicinar, ali je dobro poznavao psihologiju. - Jesi li dobro,Lincolne? Izgledaš malo napeto.- Danas sam malo iscrpljen - prizna Rhyme. - Dobro bi mi došlo damalo odrijemam. Ti znaš kakav sam ja lijeni SOB. - Kako da ne. Akose ne varam, ti si onaj radoholičar koji

me je nazvao u tri sata ujutro s nekim pitanjem o počinitelju zločinai nije mogao shvatiti da sam u krevetu. U čemu je, dakle, stvar?Treba ti njegov profil?- Pomoglo bi nam sve što možeš reći.Sellitto je ukratko izvijestio Dobynsa, koji, koliko se Rhyme sjećao još iz dana kada su skupa radili, nije nikada zapisivao bilješke nego je uspijevao sve što čuje zadržati u glavi ukrašenoj tamnocrvenomkosom.

Psiholog je šetao ispred tablice na zidu, povremeno jepogledavajući, dok je slušao klepetanje detektiva.Podigao je prst prekinuvši Sellitta: - Žrtve, žrtve... Sve supronadene ispod zemlje: zakopane, u podrumu, u tunelu obora. -Točno - potvrdi Rhyme.- Idemo dalje.Sellitto nastavi objašnjavati spašavanje Monelle Gerger.- Dobro, u redu - izgovori Dobyns odsutno. Zastao je naglo i

okrenuo se prema zidu. Raširenih nogu, s rukama na kukovima,182buljio je u oskudne podatke o Neposu 823. - Reci mi nešto više o tojtvojoj ideji, Lincolne. Da on voli stare stvari,- Ne znam ni sam što iz toga zaključiti. Do sada sve indicije imajuneke veze s povijesnim New Yorkom: građevni materijal sprijeloma stoljeća, stari stočni obori, parovodi.



Dobyns se iznenada primakne zidu i kucne prstom po profilu. -Hanna. Reci mi o Hanni.

- Amelia - pozvao je Rhyme.Ispričala je Dobynsu kako se Nepos obraćao Monelle Gerger kaoHanni bez ikakva očita razloga. - Žrtva je rekla kako se činilo davoli izgovarati to ime i obraćati joj se na njemačkom.- Čini se da je malo riskirao otimajući je, zar ne? - primijeti Dobyns.- Taksi u zračnoj luci... to je za njega bilo sigurno. Ali sakriti se uperionicu rublja... Mora da je bio silno motiviran da otme nekog

Nijemca.Dobyns je ovio pramen svoje crvene kose oko dugačkog prsta,spustio se u škripavi stolac od trske, pa ispružio noge ispred sebe.- Dobro, pokušajmo to ispitati malo temeljitije. Podzemlje... to jeključ. To mi govori kako je to osoba koja nešto prikriva, a kada točujem pomislim na histeriju.- On se ne ponaša histerično - primijeti Sellitto. - Štoviše, vraški jemiran i proračunat.

- Ne govorim o histeriji u tom smislu, već kao o kategorijimentalnog poremećaja. Stanje se manifestira kada se upacijentovom životu dogodi nešto traumatično pa podsvijestpretvara tu traumu u nešto drugo. To je pacijentov pokušaj zaštite.Kod uobičajene konverzivne histerije imaš fizičke simptome -mučninu, bolove, paraliziranost. Ali ja bih rekao da u ovom slučajuimamo posla sa srodnim problemom. Disocijacija - tako minazivamo kada reakcija na traumu utječe na mozak a ne na fizičko

tijelo, uzrokujući histeričnu amneziju, prekid asocijativno vezanihprocesa ili čak, mnogostruke ličnosti.- JekyII i Hyde? - MeI Cooper je ovaj put odigrao logičara,pretekavši zapanjenog Banksa.- Pa, ne bih baš rekao da je on tipična mnogostruka ličnost - nastaviDobyns. - To je vrlo rijetka dijagnoza. Uostalom, klasičnapodvojena osoba je mlađa i ima niži IQ nego vaš momak. - Kimnuo

je prema tablici profila. - Spretan je i pametan.



- Ali još jedno pitanje - počeo je Rhyme.Dobyns se žustro okrenu: - Ono pitanje, rekao bih, Lincolne. Zašto

nam ostavlja namještene tragove? Jesam li pogodio?- Aha. Zašto tragovi?184- Razmisli o tome što je napravio... On ti govori. Ne trabunjanesuvislo kao Samov sin ili Zodijački ubojica. On nije šizofreničar.On komunicira na tvom jeziku, jeziku forenzičara. Zašto? - Još jemalo šetao i pogledavao na zid. - Jedino na što pomišljam jest da

želi podijeliti krivnju. Vidiš, njemu je teško ubijati. Postaje mu lakšeako nas napravi suučesnicima. Ako ne spasimo žrtve na vrijeme,njihove su smrti dio naše krivnje.- Ali to je za nas dobro, nije li? - upita Rhyme. - To znači da će nam idalje ostavljati namještene tragove koje je moguće riješiti. Uprotivnom, ako je zagonetka preteška, ne bi s nama dijelio teret.- Ima u tome istine - Dobyns se više nije smiješio. Samo, u igri je još jedan čimbenik.

Sellitto se požuri s odgovorom: - Serijska aktivnost eskalira... -Točno - potvrdi Dobyns.- Kako je moguće da napada još češće? - promrmlja Banks. - Zarsvaka tri sata nije dovoljno'?- Oh, pronaći će načina - nastavio je psiholog. Najvjerojatnije je daće početi ciljati višestruke žrtve. - Psiholog je zaškiljio: - ReciLincolne, jesi li uistinu O.K.?Graške znoja orosile su kriminalistovo čelo i žestoko je žmirkao. -

Samo sam umoran. Previše uzbudenja za jednog starog bogalja. - Ina kraju, još nešto. Profil žrtava bitan je u serijskimubojstvima kada imamo različite spolove, dobne skupine idruštvene strukture. U ovom slučaju svi su bijelci, ali ubojica jevrebao u područjima pretežito naseljenim bijelcima tako da to nijestatistički značajno. Na temelju dosadašnjih saznanja ne možemozaključiti zašto je odabrao upravo te ljude. Ako to uspiješ, mogao bi

biti korak ispred njega.



Rhyme upita Dobynsa bi li njihov Nepos mogao djelovati cikličk~.- Ne. Sada nije puni mjesec. Čak smo četiri dana iza mladaka. -

Dakle, prikazi mjeseca znače nešto drugo.- Ako se uopće radi o mjesecu - umiješala se Sachsova zadovoljnasobom. I to s pravom, pomisli Rhyme. Izgovorio je: - Dobrapomisao, Amelia. Možda govori o ciklusima. O tinti.O papiru. O geometriji. Planetariju...Rhyme je uočio da ona zuri u njega. Možda je tek sada primijetilada je obrijan i počešljan i da je promijenio odjeću.

186"Kakvog je sada raspoloženja?" upitao se. Ljuta na njega iliravnodušna? Nije znao odgovor. U tom trenutku Amelia Sachs bilamu je jednako tajnovita kao Nepos 823.Iz hodnika se začulo zujanje faksa. Thom je otišao po poruku i vratise s dva lista papira.- Šalje ti Emma Rollins - najavio je. Podigao je papire tako daRhyme može vidjeti.

- To je pretraga po blagajnama u prodavaonicama živežnimnamirnicama. U jedanaest prodavaonica na Manhattanu prodanesu teleće koljenice mušterijama koje su u posljednja dva danakupile manje od pet namirnica. - Počeo je upisivati u profil naposteru, a onda pogleda Rhymea. - I imena dućana?- Naravno. Trebat će nam kasnije za upućivanje na druge podatke.Tom ih ubilježi u tablicu profila.B'way & 82nd, ShopRite

B'way & 96t, Anderson Foods Greenwich & Bank,ShopRite 2nd Ave., 72nd-73rd, Grocery WorldBattery Park City, J6G's Emporium 1709 2nd Ave.,Anderson Foods 34t & Lex.,Food Warehouse 8t Ave. & 24t, ShopRiteHouston & Lafayette, ShopRite6t Ave & Houston, J&G's Emporium Greenwich & Franklin,

Grocery World



187- To sužava potragu.., na cijeli grad - reče Sachsova. - Strpljenja -

reče uvijek nemirni Lincoln Rhyme.Mel Cooper je ispitivao slamku koju je našla Sachsova. - Tu nemaništa posebno. - Odložio ju je na stranu.- Je li nova? - upita Rhyme. Ako jest mogli bi izdvojiti dućane kojisu isti dan prodali metle i teleće koljenice.Cooper odgovori: - Pomislio sam na to, ali stara je šest mjeseci iliviše. Počeo je istresati na papir dokazni materijal s odjeće njemačke

djevojke.- Tu imamo nekoliko stvarčica - progovori udubljen u papir. -Zemlja.- Dovoljno za ispitivanje gradijenta gustoće?- Ne. U biti je to samo prašina. Vjerojatno s mjesta zločina. Cooper je pregledavao ostatak koji je iščetkao s krvlju natopljene odjeće.- Cigleni prah. Zašto ga ima toliko mnogo?- Od štakora koje sam ustrijelila. Pod je od cigle.

- Ustrijelila si ih? Na mjestu zločina? - Rhyme se snebivao. - Pa, da -branila se Sachsova. - Plazili su po njoj i grizli ju.Bio je ljut, ali je popustio. Samo je dometnuo: - Pucnjava stvarakojekakve zagađivače: olovo, arsen, ugljik, srebro.- A ovdje je... još jedan komadić~ crvenkaste kože od rukavice. Iimamo još jedno vlakno, ali drugačije.Kriminalisti vole vlakna. Ovo je bio mali sivi snopić, jedva vidljivprostim okom.

- Sjajno - obradova se Rhyme. - I što još?- Ovdje je fotograiija mjesta zločina - dodala je Sachsova - i otisci. Jedan s njezina vrata i, drugi, s mjesta gdje je podigao rukavicu. -Podigla ih je uvis.- Dobro - zadovoljno će Rhyme pregledavši ih pažljivo. Lice joj seozari pobjedonosnim osmijehom, pravom provalom zadovoljstva,kao dobrodošlom suprotnosti preziru koji čovjek osjeća prema sebi

zbog neprofesionalnosti.



Rhyme je proučavao polaroidne snimke otisaka kada je na stubamačuo korake i opazio Jima Pollinga na vratima. Iznenađeno je

pogledao dotjeranog Lincolna Rhymea i prišao Sellittu. .- Upravo sam bio na mjestu zločina - rekao je. - Spasili ste žrtvu.Sjajan posao, momci. - Kimnuo je prema Sachsovoj188da pokaže kako imenica uključuje i nju. - Ali gad je možda već oteodrugu?- Ili se sprema - promrmlja Rhyme, ne odvajajući pogled s otisaka.

- Upravo obradujemo dokazni materijal - uleti Banks.- Jim, pokušavao sam te pronaći - reče Sellitto. - Pokušao sam i uuredu gradonačelnika.- Bio sam kod načelnika. Morao se zajebavati da izmoli pojačanje.Dobio je još pedeset ljudi koje su povukli iz UN osiguranja.- Kapetane, imamo problem o kojem moramo porazgovarati. Neštose dogodilo na posljednjem mjestu zločina...Glas, dotada nepoznat, zagrmio je po sobi: - Problem? Tko ima

problema? Mi ovdje nemamo nikakvih problema, je li tako? Ni utragovima.Rhyme pogleda visokog, mršavog čovjeka na vratima. Bio je crnkao ugljen, a nosio je smiješno zeleno odijelo i cipele koje su sesjajile poput smedih zrcala. Rhymeu je pao mrak na oči - Dellray.- Lincoln Rhyme, uzdanica New Yorka. Bok, Lone. I Jim Polling jetu! Kako ide, stari?Iza Dellrayja je bilo pola tuceta muškaraca i žena. Rhyme je u tren

oka shvatio radi čega su došli federalci. Dellray odmjeri policajce usobi. Primjetno je živnuo opazivši Sachsovu.- Sto ti hoćeš? - upita Polling.Dellray odgovori: - Zar još niste shvatili, narode. Ostajete bez posla.Zatvaramo vas. Tako, kako čujete. Baš kao knjigu.189PO GLAVLJE 17

I to je jedan od nas.



S takvim izrazom na licu Dellray je obilazio oko kreveta i gledaoLincolna Rhymea. Neki su Ijudi to činili. Paraliziranost je za njih

bila palica kojom bi mlatili da zabave društvo neumjesnim šalama,kimanjem, namigivanjem. Znaš da te volim, čovječe, jer ti se mogurugati.Lincoln Rhyme je spoznao da takvo ponašanje umara, vrlo, vrlobrzo.- A gle ovo - nasmijao se Dellray pokazujući prstom u Clinitron. -To je nešto iz Zvjezdanih staza. Zapovjedniče Riker, ubaci dupe u

svemirski brod.- Odlazi, Dellray - opomene ga Polling. - Ovo je naš slučaj.- A kako je ovom pacijentu, doktore Crusher?Kapetan se približi, poput pjetlića nad kojim se nadvio visok imršavi agent FBI-a. - Čuješ li me, Dellray? Odlazi.- Čovječe i ja moram nabaviti nešto takvo. Pa, da se uvalim igledam utakmicu. Ozbiljno, Lincolne, kako je? Ima već nekolikogodina...

- Jesu li kucali? - zapita Rhyme Toma. - Ne, nisu uopće pokucali.- Niste kucali - reče Rhyme. - Mogu li vam predložiti da odmahodete?190NEPOS 823

Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CSsrednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru

· 'Iđmna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatnoima

B'wa & 82nd., . dosje· Stare rukavice Y Svj. siv, srebrni,crvenkasta ShopRite bež ,

' le FR jareća koža ~'aY & 96th, otiske

B



Rhyme je znao za kapetanovu već legendarnu naprasitu ćud, ali jenikada nije vidio uživo.

Zato se zapanjio kada Polling poviče:- Što smo mislili tebe se ne tiče. Jebeni slučaj je naš.- Zap-ra-vo, to je sada naš je-be-ni slučaj. - Dellray je prošao pokrajstola s Cooperovom opremom.Rhyme reče: - Nemoj to činiti, Frede. Uhvatili smo bika za rogove.Surađuj s nama, ali nemoj nam oduzeti posao. Ovaj Nepos je bitnodrugačiji od svega s čime si se susreo.

192Dellray se naceri. - Da vidimo što sam posljednje čuo 0 ovom "je-be-nom-slučaju"? Da vam civil vodi forenziku. - Agent je bacioznakovit pogled na Clinitron postelju. - Policajka iz ophodnjeobraduje mjesto zločina. A specijalci kupuju živežne namirnice.- Standardna procedura prikupljanja dokaznog materijala,Frederick - podsjeti ga Rhyme kreštavo. - SOP.Dellray je izgledao razočaran. - Ali ESU, Lincolne? Sav novac naših

poreznih obveznika uložen u njih. Pa onda komadanje ljudi kao dase pile drva...Kako je taj podatak procurio? Svatko se zakleo na šutnju u svezisakaćenja žrtve.- I što još čujem? Haumannovi su momci pronašli žrtvu ali nisu ušliu tunel da ju odmah spase? Kanal pet je imao uključen Big Earmikrofon. Zapomagala je dobrih pet minuta prije nego što sinekoga poslao unutra. - Pogleđao je u Sellitta s pobjedonosnim

osmijehom. - Lone moj mili, da to možda nije problem o kojem sizapočeo govoriti?A dogurali smo prilično daleko, razmišljao je Rhyme. Počeli smo gaprepoznavati, učiti Neposovu komunikaciju. Počeli smo ga osjećati.Nemalo iznenaden shvati kako nakon svih tih godina, ponovo radiposao koji voli. I sada mu ga netko namjerava oduzeti. U njemu seuzburkao bijes.



pozornica Sachs vrlo promišljeno označila. Moja Sachsova je imalapravo, a Vince Peretti i svi drugi bili su u krivu. Da, imala je pravo.

Sachsova je gledala u svoj palac, u prizor kao naručen za ovajtrenutak. Izvukla je papirnatti rupčić iz džepa i omotala ga okokrvavog prsta.Dellray je skratio: - Trebali ste nas pozvati u početku.- Gubi se - promrmlja Polling. - Njegove su oči sijevnule i glas muse podigao:- Marš van! - prodera se.

Čak je i hladnokrvni Dellray žmirnuo i ustuknuo, vidjevši slinu nakapetanovim ustima.Rhyme se namršti na Pollinga. Bilo je nade da se nešto spasi, ali neako Polling ima svoj poznati napadaj srdžbe. - Jime... Kapetan senije obazirao na njega.- Van! - prodera se ponovo. - Nećeš preuzeti naš slučaj! - Zapanjivšisve prisutne u sobi, Polling je skočio, zgrabio agenta za zelenerevere i gurnuo ga na zid. Poslije trenutka osupnute šutnje, Dellray

je jednostavno odgurnuo kapetana vršcima prstiju i izvadio svojmobitel. Ponudio ga je Pollingu.- Evo nazovi gradonačelnika. Ili načelnika Wilsona.194Polling se nagonski odmaknuo od Dellrayja kao što bi se nizakčovjek odlijepio od visokog. - Ako hoćeš slučaj, zajebavaj~ se kakoznaš! - Izgovorivši to, kapetan se sjurio niz stepenice. Cuo se tresakvanjskih vrata.

- Za milog Boga, Frede - zavapio je Sellitto. - Surađuj s nama.Dograbit ćemo tog govnara.- Treba nam antiteroristička jedinica iz Biroa - izgovori Dellraypribrano. - Vi niste pripravni za antiterorističku akciju. - O kakvimteroristima pričaš? - upita Rhyme.- U tijeku je konferencija UN-a. Moj doušnik je rekao kako se šuškao nekakvoj akciji u zračnoj luci. A baš tamo je Nepos ugrabio prve

žrtve.



Dellray se okrenuo Rhymeu i iskreno rekao: - Ne brini, Lincolne.Ulovit ćemo ga. Sljedeća vijest o njemu bit će da mu je glava

nabijena na kolac kraj gradskih vrata.Dao je znak glavom svojim kolegama koji su, pokupili dokaznimaterijal i uputili se u prizemlje. Iz hodnika je Dellray doviknuoSachsovoj: - Idete li, pozornice?Stajala je sklopljenih ruku, poput školarke koja je došla na kućnuzabavu i pokajala se.- Odmah ću.

Dellray je sišao niza stube.- Koja je to gamad! - protisnu Banks, bacivši svoj notes na stol. - Dačovjek ne povjeruje!Sachsova se njihala na petama.- Bolje ti je da kreneš, Amelia - reče Rhyme - kočija te čeka.- Lincolne - primakla se bliže krevetu.- U redu je. Napravila si ono što si morala.- Nije bio red da obavim CS obradu - lanula je. - Od početka to

nisam željela.- Više to nećeš morati raditi. A ispalo je baš dobro, nije li?Krenula je prema vratima, zatim se okrenula i rekla:- Tebe nije briga ni za što osim za dokazni materijal, je li? Sellitto iBanks su se uzvrpoljili ali nije obraćala pozornost na njih.- Reci Thome, bi li ti mogao ispratiti Ameliju?Sachsova nastavi: - Za tebe je sve ovo samo igra, zar ne? Monelle...- Tko?

196Bljesnula je pogledom: - Eto! Vidiš? Više se ne sjećaš čak ni njezinaimena. Monelle Ger~er. Djevojka u tunelu... za tebe je bila samodjelić zagonetke. Stakori su joj plazili po cijelom tijelu, a ti si rekao:"To je u njihovoj prirodi."To je u njihovoj prirodi? Ona više nikada neće biti ista kao prije, asve za što si brinuo bili su tvoji dragocjeni tragovi.



- Na živim žrtvama - govorio je monotono, kao da drži predavanje -rane od ujeda štakora uvijek su površinske. Čim je prvi dopuzao do

nje i ugrizao je, trebala je dobiti cjepivo protiv bjesnoće. Kakvuulogu igra nekoliko ugriza više?- A da nju možda upitamo za mišljenje? - Osmijeh Sachsove sada jebio drugačiji. Postao je poguban, poput onoga u bolničkih sestara iterapeuta koji rnrze bogalje. Oni su s takvim istim osmijehom nalicu hodali po odjelima za rehabilitaciju. Ruku na srce, više mu sesviđala borbena Amelia Sachs od uljudne.

- Odgovori mi nešto iskreno, Rhyme. Zaš_to si me zapravo trebao?- Thome, naša gošća je prekoračila vrijeme za posjete. Hoćeš li ju...?- Lincolne - poče pomoćnik.- Thome - presiječe ga Rhyme - Vjerujem kako sam te nešto zamolio.- Zato jer nemam pojma ni o čemu - ispali Sachsova. To je razlog!Nisi želio pravog krim-tehničara na mjestu zločina jer tada ne biupravljao situacijom. Ali ja... mene možeš slati amo, tamo. Učinit ćutočno ono što želiš bez gundanja i prosvjedovanja.

- Ah, pobuna u postrojbi... - izustio je Rhyme, podigavši oči kstropu.- Ali ja ne spadam u tu postrojbu. Nisam to željela od samogpočetka.- Niti ja. Ali tu smo gdje jes:no. U istom krevetu. Odnosno, jedno odnas. Bio je svjestan da je njegov hladni osmijeh bio mnogo, mnogohladniji nego , što je mogla izdržati.- Ma ti si najobičnije razmaženo derište, Rhyme.

- Hej, policajko, vrijeme vam je isteklo - zareži Sellitto. Nije seobazirala. - Ne možeš više sam obrađivati mjesta zločina i zbogtoga mi je žao. Ali ti riskiraš istragu samo da bi197nahranio svoj ego, a ja ti kažem zajebi to! - Zgrabila je službenukapu i izletjela iz sobe poput olujnog vjetra.



Očekivao je da će čuti tresak vanjskih vrata, možda čak lomljenjestakla. No začuo se samo slabi "klik", a zatim tišina. Jerry Banks

ponovo uze svoju bilježnicu i poče je prelistavatis više usredotočenosti nego što je trebalo. Sellitto izgovori: Lincolne,žao mi je. Ja...- Nema veze - prekine ga Rhyme, pretjerano zijevajući u lažnoj nadida će to ublažiti žestoku žaoku u njegovu srcu. Ništa zato.Policajci su nekoliko trenutaka stajali u mučnoj tišini pokrajpoluprazna stola. Prekinuo ju je Cooper, rekavši: - Vrijeme je da

pakiramo stvari. - Podigao je na stol crnu kutiju za mikroskop ipočeo odvrtati okular s brižljivom pažnjom glazbenika kojirastavlja saksofon. .- No, Thome - reče Rhyme - sunce je zašlo. Znaš li što mi to govori?Bar je otvoren.Njihova operativna soba bila je dojmljiva. Do nogu je tuklaRhymeovu spavaću sobu.Pola kata u zgradi sjedišta, tri tuceta agenata, računala i elektronski

paneli kao iz nekog od filmova Toma Clancyja. Agenti su izgledalikao odvjetnici ili bankari u bijelim košuljama i kravatama. Svježi jebila riječ koja joj je pala na pamet. I u sredini Amelia Sachs,upadljiva u mornarskomodroj odori, natopljenoj krvlju štakora,prašinom i zrnastim izmetom stoke mrtve već stotinu godina.Više se nije tresla od okršaja s Rhymeom i, premda su joj u mislimavrvile tisuće stvari koje je htjela reći, trebala reći, prisilila se da seusredotoči na zbivanja oko nje.

Visoki agent, u besprijekornom sivom odijelu, razgovarao je sDellrayjem. Dvojica ozbiljnih, kršnih muškaraca stajali su spuštenihglava. Pretpostavljala je da je to Tomas Perkins, specijalni agent koji je rukovodio uredom na Manhattanu, ali nije bila sigurna. Policajacpozornik ima toliko veze s FBI-em koliko i djelatnik u kemijskojčistionici ili prodavač životnog osiguranja. Doimao se ozbiljan iučinkovit. Tijekom razgovora stalno je bacao pogled na kartu



Manhattana pribijenu na zid. Perkins je kimnuo nekoliko putaslušajući Dellrayjevo izvješće, a potom je stao za stol od

198iverice, krcat tvrdim smedim fasciklima, zaokružio pogledom poagentima i počeo govoriti.- Zamolio bih vas za malo pozornosti ... Upravo sam razgovarao sdirektorom i AG-om u Washingtonu. Do sada ste svi čuli zaNeposa iz zračne luke Kennedy. Profil je potpuno neuobičajen.Otmica, uz odsutnost seksualnog elementa, rijetko je osnova za

serijska ubojstva. Ustvari, to je prvi Nepos toga tipa s kojim smo seikad~e susreli u Južnom okrugu. U svjetlu moguće povezanosti sdogađajima u UN ovoga tjedna, koordiniramo sa stožerom,Quanticom i uredom generalnog tajnika. Dobili smo nalog dausmjerimo sve snage na ovaj slučaj. On dobiva prioritet najvišegastupnja.SAC je pogledom dao znak Dellrayju da preuzme riječ.- Preuzeli smo slučaj od Uprave njujorške policije, koju ćemo i dalje

koristiti kao logističku podršku i pomoć u ljudstvu. S nama jepolicajka koja je obradivala mjesta zločina. Obavijestit će nas opojedinostima. - Dellray je sada zvučao potpuno drugačije. Nitrunke prostačke razmetljivosti.- Jeste li zaprimili PE - upitao je Perkins Sachsovu. Priznala je danije. - Radili smo na spašavanju žrtava. SAC se primjetnouznemirio. Na suđenju bi se, inače sigurnislučajevi, u pravilu gubili zbog propusta u lancu pohranjivanja

materijalnih dokaza. Bila je to prva stvar za koju su se hvatalibranitelji počinitelja zločina.- Pobrinite se da to učinite prije nego što odete. - Da, gospodine.Kakav izraz na Rhymeovu licu kada je dokučio da sam kurvinskiotišla do Eckerta i isposlvvala da ih isključe. Kakav izraz... MojaSachsova je to dokučila, moja Sachsova je osigurala mjesto zločina.



Ponovo je trljala ranjeni prst. Prestani s tim, rekla je samoj sebi, kaošto je to~ običavala bezbroj puta, ali bez rezultata. Bol joj je činila

dobro, no terapeuti to nikada nisu mogli shvatiti.SAC reče: - Agent Dellray? Hoćete li upoznati prisutne s planomakcije.Dellray pogleda SAC-a i ostale agente:- U ovom trenutku operativci su već na terenu, provjeravaju svakuveću terorističku ćeliju u gradu u potrazi za bilo kakvim tragomkoji bi nas doveo do prebivališta Neposa. Svi povjerljivi

199doušnici, svi tajni agenti. To će ugroziti poneku od akcija u tijeku,ali odlučili smo preuzeti rizik. Naš je zadatak da reagiramo brzo.Razbit ćete se u grupe po šest agenata i biti spremni reagiratipromptno na svaki trag. Imat ćete potpunu podršku u slučajupotrebe oslobadanja talaca ili probijanja barikade.- Gospodine - javila se Sachsova.Parkins ju pogleda, mršteći se. Očito nije bio običaj da se prekida

izvješće sve do točke: pitanja i odgovori. - Izvolite, o čemu se radi,djelatnice?- Pa, pitam se samo što će biti sa žrtvom, gospodine?- Kojom? Mislite na Njemicu? Držite da s njom treba opetrazgovarati?- Ne, gospodine. Mislila sam na sljedeću žrtvu.Perkins odgovori: - Oh, mi svakako ostajemo svjesni činjenice da bimoglo biti i drugih meta.

Sachsova je ustrajala. - On ju već ima.- Doista? - SAC pogleda Dellrayja koji je slegnuo ramenima. - Kakoznate - upita Perkins Sachsovu.- Pa, ne znam točno, gospodine. Ali ostavio je poneki trag naposljednjem mjestu zločina što ne bi učinio da nema sljedeću žrtvu.Ili da se ne sprema u lov.- Primljeno na znanje, policajko, nastavio je SAC. Mobilizirat ćemo

se što brže kako bismo zajamčili da im se ništa neće dogoditi.



Dellray joj pojasni: - Držimo da je najbolje usredotočiti se na samuzvijer.

- Detektivko Sachs... - počeo je Perkins.- Ja nisam detektiv, gospodine. Radim kao pozornica u Patroli. - No,dobro - nastavio je SAC zagledavši se u hrpe dosjea. - Pomoglo binam da nas upoznate s glavnim odrednicama.Promatra ju trideset agenata. Medu njima su bile dvije žene. - Samonam ispričajte što ste vidjeli - doda Dellray, držeći nezapaljenucigaretu među izbočenim zubima.

Dala im je sinopsis svojih pretraživanja mjesta zločina i zaključakado kojih su došli Rhyme i Terry Dobyns. Većinu agenata mučio jeneobičan MO Neposa.- Kao neka zagonetna igra - promrmlja jedan agent. Jedan odagenata upita ima li u namještenim tragovima kakvih političkihporuka koje bi se mogle dešifrirati.200- Ne, gospodine, mi doista ne mislimo da je on terorist ustrajala je

Sachsova.Perkins je usmjerio svu svoju pozornost na nju: - Htio bih vasupitati, djelatnice, priznajete li vi da je taj Nepos pametan? - Vrlopametan.- Nije li posrijedi dvostruko blefiranje? - Kako to mislite?- Vi, trebao bih reći Uprava njujorške policije, drži da je on ludak,slučaj za psihijatriju. Hoću reći, kriminalac. Nije li možda dovoljnoprepreden da vas navede da mislite tako. A zapravo je u igri nešto

drugo.- Na primjer?- Uzmimo namještene tragove koje je ostavio. Ne upućuju li oni nadiverziju?- Ne, gospodine, to su inteligentne upute koje nas vode k njegovimžrtvama.



- To shvaćam - požurio je Thomas Perkins. - Ali, čineći to odvukao je našu pozornost od drugih ciljeva, slažete li se? Promislila je: -

Pretpostavljam da je to moguće.- A zapovjednik Wilson izvlači ljude iz Osiguranja pri UN-u da biradili na otmici. Ovaj Nepos, možda, svojim zločinima svimaodvraća pozornost kako bi osigurao prostor za ozbiljnu misiju.Sachsova se prisjetila kako joj je tijekom dana pala na um istapomisao dok je promatrala istražitelje duž Pearl Streeta. A to bitrebale biti UN?

- Tako mislimo - odgovori Dellray. - Zločinci koji stoje iza pokušajabombaškog napada na UNESCO u Londonu mogli bi poželjetipokušati ponovo.Što bi značilo da je Rhyme krenuo u potpuno pogrešnom smjeru.To bi unekoliko smanjilo njezin osjećaj krivice.- A sada, policajko Sachs, možete li nam specificirati dokaznimaterijal - upita Perkins.Dellray joj je dao inventarni popis svega što je našla, po kojemu je

prolazila, stavku po stavku. Dok je govorila, Sachsova je bilasvjesna žamora oko sebe. Neki su agenti odgovarali na telefonskepozive, neki su stajali i medusobno se došaptavali, neki su pisali.Ali kada je, bacivši pogled na popis, dodala: - tada sam, naposljednjem mjestu zločina, uzela otisak njegova prsta - shvati da jeu prostoriji zavladala potpuna tišina. Podigla je201pogled. Svako lice u uredu zurilo je u nju s izrazom koji je bio ravan

šoku, ako su savezni agenti uopće bili sposobni za to.Bespomoćno je pogledala Dellrayja koji je nakrivio glavu: - Kažeteda ste pribavili otisak?- Pa, jesam. Pri tučnjavi s posljednjom žrtvom ispala mu je rukavicai kada ju je podizao dodirnuo je pod.- Gdje je? - brzo upita Dellray.- Isuse - zavapi jedan agent. - Zašto to niste rekli odmah? - Pa, ja...



- Nadite ga, nađite ga! - doviknuo je netko drugi. U sobi zavladapravi žamor.

Drhtavim rukama Sachsova je prekopavala po vreći s dokaznimmaterijalom i dodala Dellrayju polaroid snimku otiska prsta.Podigao ju je i pažljivo promotrio. Pokazao ju je nekome tko je,pretpostavila je, bio stručnjak za otiske prstiju. - Dobar je - ocijeniagent. - Jamačno A-stupnja!Sachsova je znala da se kakvoća otisaka ocjenjivala s A, B i C, a nižekategorije su bile neprihvatljive za većinu zakonskih ustanova. Sav

njezin ponos radi vještine skupljanja otisaka bio je ugušen općimnezadovoljstvom što to nije spomenula prije.Onda se sve počelo dogadati odjednom. Dellray je uručio snimku jednom agentu koji je otrčao do specijaliziranog računala u ugluureda i stavio polaroid na veliku, zakrivljenu podlogu nečega štosu zvali Opti-Scan. Drugi je agent uključio računalo i počeo tipkatikomande, a Dellray je dograbio telefon. Nestrpljivo je lupkaonogom spustivši glavu kada je dobio odgovor na svoj poziv.

- Ginnie, Dellray ovdje. Znam da će ovo biti velika gnjavaža, alitreba isključiti sve zahtjeve za AFIS-om na području sjeveroistočneregije i dati prednost ovome što šaljem... Perkins je pokraj mene. Onće ti potvrditi, a ako ni to nije dovoljno nazvat ću gazdu uWashingtonu... To je u svezi s UN-om.Sachsova je znala da FBI-ev automatski sustav za identifikacijuotisaka koristi policija širom zemlje. Upravo je to Dellraytrenutačno želio zaustaviti.

Agent pokraj računala reče: - Skenirano je. Sada se odašilje. - Kolikoće to trajati?- Deset do petnaest minuta.202Dellray je stisnuo prašne ruke: - Molim te, molim te, molimte... Uokolo je vladao pravi metež aktivnosti. Čula je razgovor o



oružju, helikopterima, vozilima, antiterorističkim pregovaračima.Zvonjava telefona, lupkanje tipkovnica, odmotavanje karata,

provjeravanje pištolja.Perkins je telefonirao, razgovarao je s ekipom za oslobadanje talaca,zapovjednikom ili gradonačelnikom. Možda čak s Predsjednikom.Tko zna?- Nisam znala da je taj otisak toliko važan - rekla je SachsovaDellrayju.- To je uvijek važno. Pogotovo otkako imamo AFIS. A prije smo

obradivali otiske radi dojma. Da žrtve i novinari znaju da neštopoduzimamo.- Šalite se!- Ne, nimalo. Uzmite New York City. Ručno bi se obavila početnaistraga. To je kada još nemate osumnjičenih. Krim-tehničaru bitrebalo pedeset godina da provjeri sve kartone s otiscima. Bezzajebancije. A automatska pretraga? Petnaest minuta. Nekada bisumnjivac bio identificiran u možda dva, tri posto slučajeva. Sada

smo se već približili postotku od dvadeset ili dvadeset dva. Oh, da,otisci su zlatna stvar. Zar nisi rekla Rhymeu da ih imaš?- Naravno da je znao.- I nije odmah sve digao na noge? Mili moj Bože, taj čovjek grdnogriješi!- Čujte, policajko - obratio joj se SAC Perkins držeći ruku prekoslušalice. - Zamolit ću vas đa napravite kartoteku pohranjivanjatragova. Hoću da se materijalni dokazi predaju PERT-u.

Odjel za obradu fizičkih dokaza. Sachsova se sjetila da su federalcisvojedobno unajmili Lincolna Rhymea da im pomogne uustrojavanju toga odjela.- Učinit ću to. Svakako.- Mallory, Kemple, odnesite PE u jednu od praznih soba i dajtenašoj gošći nekoliko COC kartica. Imate li olovku, djelatnice? - Da,imam.

203



Krenula je za dvojicom agenata u malu kancelariju. Nervozno ješkljocala kemijskom olovkom čekajući da se vrate s paketom

službenih kartica za obradu materijalnih dokaza.Sjela je za stol i otvorila paket.Glas iza nje bio je Dellrayjev, osobe za koju se činilo kako se najvišetrudi da se dokaže. U autu na putu ovamo, netko ga je nazvaonadimkom Kameleon. Počela je shvaćati zašto.- Perkinsa zovemo živi leksikon. Pametniji je od nekoliko agenatazajedno, ali neka vas to ne brine. A što je najvažnije, povukao je

konce sve do D.C.-a odakle se i trebaju vući konci u slučajevimapoput ovoga. - Dellray potegne cigaretu ispod nosa kao da se radi onajfinijoj cigari. - Znate, djelatnice, ovo vam je vrlo lukav potez.- Na što ciljate?- To što se izvlačite iz Operativnog dežurstva. To vama ne treba. -Mršavo, crno lice, sjajno i namreškano samo oko očiju, doimalo seiskreno prvi put otkako ga je srela. - Najbolje što ste mogli učiniti jest prijelaz u Javne poslove. Ondje ćete biti od koristi, a neće vas

uništiti. A to se dogada, da znate. Ovaj posao čovjeka potpunoiscrpi. Jedna od posljednjih žrtava suludog poriva Jamesa Schneidera,mlaBi čovjek imenom Ortega, stigao je na Manhattan iz MexicoCityja gdje je politički nemir (razvikana narodna pobuna, koja jezapočela godinu dana ranije) najblaže rečeno otežao trgovinu.Ambiciozni poduzetnik nije boravio u gradu više od tjedan danakada je nestao bez traga. Doznalo se da je posljednji put victen

ispred gostionice na West Sideu i vlasti su odmah posumnjale da jepostao još jednom Schneiderovom žrtvom. Na žalost, potvrdilo sekako je upravo to i bio slučaj.Skupljač kostiju kružio je ulicama petnaestak minuta, okoNjujorškog sveučilišta na Washington Squareu. Na ulici je bilamasa ljudi, pretežito mlađarije. Studenti u ljetnim školama.Akrobati na daskama na kotačima, pjevači, mađioničari, akrobati.

Bilo je svečano i neobično.. Podsjetilo ga je na "muzeje" dolje na



Boweryju, popularne 1800-tih. Dakako, to uopće nisu bili muzeji uklasičnom smislu, nego arkade pod kojima su 'se održavale brojne

predstave burleski, ekshibicije i vratolomije nakaza i204akrobata, prodavača koji su nudili sve, od francuskih razglednicado iveraka sa Svetoga Križa.Uspori jedanput ili dvaput, ali nitko nije trebao taksi, ili ga nijemogao platiti. Krene prema jugu.Schneider je senor Ortegi privezao cigle za noge i bacio ga pod gat

na rijeci Hudson, kako bi onečišćena voda i ribe svele njegovo tijelona same kosti. Truplo je nac~eno dva tjedna nakon nestanka, te senikada nije doznalo je li nesretna žrtva bila živa i pri punoj svijestikada je bačena u zagađenu rijeku. Sumnjalo se da je bilo baš tako. Jer Schneider je okrutno skratio konopac tako da je lice senorOrtege bilo samo nekoliko centimetara ispod površine vode dok seutapljao. Jamačno se žestoko otimao zureći gore u zrak koji bi mubio spas.

Skupljač kostiju uoči boležljivog mladića uz rub nogostupa. "AIDS",pomisli. "Ali kosti su ti zdrave - i tako isturene. Tvoje kosti trajat ćevječno..." Kako čovjek nije želio taksi, Skupljač kostiju provezao sepokraj njega požudno promatrajući njegovo koščato tijelo uretrovizoru.U zadnji čas pogleda ispred sebe, upravo na vrijeme da ne udaristarijeg čovjeka koji je zakoračio na kolnik, s podignutom mršavomrukom kako bi zaustavio taksi. Čovjek odskoči koliko je mogao, a

taksi se naglo zaustavi nekoliko metara dalje.Čovjek je otvorio stražnja vrata i nagnuo se unutra. - Trebali bistebolje pripaziti kako vozite - izgovori bez ljutnje u glasu. - Oprostite!- promrmlja Skupljač kostiju pokajnički. Kolebajući se nakratko,starac pogleda niz ulicu, ali nije vidio drugi taksi. Ipak je ušao.Vrata se zalupiše."Star i mršav," mislio je Skupljač kostiju. "Koža mu je prevučena

preko kostiju poput svile."



- Kamo ćemo? - viknuo je. - East Side.- U redu - reče dok je navlačio skijašku masku. Okrenuo je

upravljač oštro u desno. Taksi pojuri prema zapadu.Sachsova je uključila Dustbuster. Mrzi tu buku. Pokrivala je svakizvuk približavajućih koraka, škljocanja pištolja, potezanja noža.Nehotice pogleda iza sebe 32053. " .POLICAJCEVA KCI

Prekapaj, prekapaj, prekapaj! To je maksima New Yorka... Nitikostima naših najbližih predaka nije dopušteno mirno počivatičetvrt stoljeća, a već jedna generacija ljudi marljivoradi na uklanjanju posljednjih ostataka onih koji su im prethodili.Philip Hone, gradonačelnik New Yorka, Dnevnik, 1845206Subota, 22.15, do nedjelje, 5.30POGLAVLJE 18

atoči mi još malo, Lone.NRhyme je pio na slamku, Sellitto iz čaše. Obojica su pili žestokopiće nerazrijeđeno. Detektiv je utonuo u škripav pleteni stolac,pomalo podsjećajući Rhymea na Petera Lorrea u Casablanci.Terry Dobyns je otišao, nakon što je iznio neke ogorčene psihološkeopažaje o narcisizmu i djelatnicima u FBI-ju. Jerry Banks je takoderotišao. Mel Cooper je nastavio s mukotrpnim rastavljanjem ipakiranjem svoje opreme.

- Ovo je sjajno, Lincolne. - Sellitto je zadovoljno pijuckao scotch. -Vraški dobro. Ja si ne mogu priuštiti to sranje. Koliko je star?- Čini mi se da je ovome dvadeset.Detektiv je mjerkao smećkastožutu tekućinu: - Tja, i ženska tihgodina bila bi dobra.- Reci mi nešto, Lone. Što je s Pollingom? Na što se odnosio njegovizljev srdžbe?



- Mali Jimmy? - Sellitto se nasmija. - Sad je u škripcu. On se žestokopotrudio da se Peretti skine sa slučaja i da se FBI ne miješa. Uistinu

se doveo u opasan položaj. A i tebe zaposliti nije bilo lako. Nosevisu se naveliko vukli po zgradi. Ne mislim zbog tebe osobno.Naprosto, civilno lice na ovako škakljivom slučaju. A i znašnjegovu narav...- Polling je tražio baš mene? Mislio sam da je to bio šef.207- Jest, ali mu je Polling prvi stavio bubu u uho. Nazvao je čim je čuo

0 otmici i namještenom PE na mjestu zločina.- I tražio mene? - čudio se Rhyme. - Zanimljivo. Rhyme nije imaonikakve veze s Pollingom već nekoliko godina, točnije od slučajaubojstava policajaca na kojemu je stradao Rhyme. Polling je vodioslučaj i na kraju ščepao Dana Shepherda.- Čini se da si ipak iznenađen.- Što se odlučio za mene? Jesam. Nismo u najboljim odnosima.Barem nismo bili.

- Zbog čega? - 14-43.Bio je to žalbeni postupak u Upravi njujorške policije.- Prije pet, šest godina, dok je još bio poručnik, zatekao sam ga kakoispituje osumnjičenog nasred osigurana mjesta zločina. Zagadio mi je sve. Ja sam, jasno, podivljao. Stavio sam to u izvješće, što mu sespomenulo pri jednom od njegovih stegovnih postupaka - ondakada je pucao u nenaoružana sumnjivca.- Rekao bih da ti je sve oprošteno, jer mu je bilo jako stalo do tebe.

Ti si ipak profesionalac.- Lone, nazovi mi jedan broj, hoćeš li? - Svakako.- Ne - pobuni se Thom, zgrabivši telefon iz ruke detektiva. - Nekato obavi sam.- Nisam stigao naučiti kako to funkcionira - kazao je Rhyme,kimnuvši prema elektroničkom pozivnom uređaju koji je Thomspojio s računalom.

- Nisi utrošio vrijeme. To je velika razlika. Koga bi zvao? - Bergera.



kola. IED, xmprovised explosive device, je bomba. Ali TSRF jenešto novo. Rhyme slegnu ramenima.

Sellitto nastavi čitati smijuljeći se:"Tactical Supermarket Response Force. Predmet: Teleće goljenice.Sveobuhvatnim pretraživanjem grada otkriveno je četrdeset i šestsubjekata koji su mahom uhvaćeni i onesposobljeni uz minimalnuprimjenu sile. Pročitali smo im prava i prevezli iste u kućni zatvor ukuhinji majke redarstvenika T.P. Giancarla. Po završetkupreslušavanja, pola tuceta osumnjičenih bit će prebačeno vama pod

pasku. Pecite trideset minuta na 180."Rhyme se smijao. Otpio je još malo scotcha uživajući u dobromokusu. Taj opori miris tekućine jedna je od stvari koje će munedostajati. (Može li čovjeku išta nedostajati u miru bešćutna sna?Isto kao i kod dokaza, ukloni glavnu liniju standarda i nemaš sčime mjeriti gubitak. Siguran si dovijeka).Cooper je raširio neke od uzoraka. - Četrdeset šest uzoraka celofana. Jedan iz svakog lanca dućana živežnim namirnicama i od vodećih

samostalnih proizvoQača.Rhyme je pogledavao uzorke. Komadići papira mogli bi poslužitiza identifikaciju sloja. Inciividualizacija celofana bila bi uzaludanposao - komadić celofana naden na telećoj kosti nikako ne bi točnopristajao jednome od uzoraka. Medutim, s obzirom na211matične kompanije koje isporučuju istu opremu svim svojimprodajnim mjestima, moglo bi se doznati u kojem je lancu Nepos

823 kupio teletinu i suziti mjesto stanovanja. Možda bi trebaonazvati ekipu za materijalne dokaze u FBI-u i...Ne, ne. Zapamti: to je sada njihov jebeni slučaj.Rhyme zapovijedi Cooperu: - Spakiraj sve to i pošalji našoj dragojbraći u FBI.U pokušaju da isključi kompjutor, dodirnuo je krivi gumb svojim,tu i tamo neposlušnim, prstenjakom. Uključio se mikrofon uz

glasno krčanje.



- Svaki tren očekujemo rezultate AFIS-a - govorio je Dellray. Bojnasoba bila je življa nego prije. Agenti bez jakni vrzmali su se oko

radnih stolova. Svi su bili naoružani službenim oružjem, velikimSig-Sauer i Smit&Wesson automatima, lOmm i 45. Pola tucetaagenata skupilo se oko kompjutorskog terminala pokraj Opti-Scana.Sachsovoj se nije dopao način na koji im je Dellray oduzeo slučaj,ali morala je priznati da se ispod blagoglagoljivog pobornikanaprednih strujanja krije vraški dobar policajac. Mladi i stari agentiprilazili su mu s pitanjima na koja je odgovarao vrlo

216strpljivo. Trzao se na svaki telefonski poziv, odgovarau ~~ ~~.savjetovao svakog tko bi mu se obratio. S vremena na vrijemezaokružio bi pogledom po uskomešanoj prostoriji i proderao se:- Uhvatit ćemo tog pizduna! Možete se kladiti u to! - Inajbeskompromisniji su ga gledali s nelagodom, ali i očiglednimuvjerenjem da jedino on može ščepati zlikovca za vrat.- Evo ga, podaci stižu! - viknuo je jedan od agenata. Dellray zareži:

- Hoću slobodne linije s DMV-ovcima u New Yorku, Jerseyju iConnecticutu. Corrections i Parole takocler. I INS. Recite im dabudu pripravni za nadolazeći ID zahtjev. Sve ostalo neka odgodeza kasnije.Agenti su se raštrkali i počeli telefonirati. Ekran se punio.Nije mogla vjerovati svojim očima vidjevši đa Dellray drži fige. Uprostoriji sada vlada grobna tišina.- Imam ga! - kriknuo je agent za tipkovnicom.

- Više nije Nepos - zapjevuši Dellray, nagnuvši se nad ekran. -Poslušajte, ljudi! Imamo ime: Victor Pietrs. Roden ovdje, 1948.Roditelji su mu iz Beograda. Dakle, imamo srpsku vezu. ID smodobili ljubaznošću Odjela za kriminal. Osudivan je zbog droge inapada od kojih jedan smrtonosan. Odslužio dvije kazne. U redu.Čujte sad ovo: ima psihijatrijsku povijest bolesti, tri puta bio naliječenju u klinikama Bellevue i Manhattan Psychiatric. Posljednje

otpuštanje prije tri godine. LKA Washington Heights.



Upravo su ove mračne namjere potaknule današnje .novinare danazovu Schneidera imenom po kojemu je kasnije bio poznat:

"Skupljač kostiju."Vozio je dalje, vrativši se u mislima onoj ženi u prtljažniku, EsterWeinraub. Njenom tanašnom laktu, ključnoj kosti nježnoj poputptičjeg krila. Pritisnuo je papučicu gasa i jurnuo, dvaput projurivšikroz crveno. Ne može više čekati.- Nisam umoran - otresao se Rhyme. - Umoran ili ne, potreban ti jeodmor. - Ne, potrebno mi je još jedno piće!

Crni kovčezi bili su posloženi uza zid čekajući djelatnike da ih vratenatrag u IRD lab. Mel Cooper teglio je kovčeg s mikroskopom uprizemlje. Lon Sellitto je još uvijek sjedio u pletenom stolcu, ali nijemnogo govorio. Samo je došao do očigledna zaključka kako LincolnRhyme uopće nije razuzdani pijanac.Thom je bio uporan:- Jamačno ti je skočio tlak. Potreban ti je odmor! - Potrebno mi jepiće...

"Prokleta bila Amelia Sachs," pomisli Rhyme. A nije znao zašto.- Trebao bi se odreći pića. Nikada ti nije činilo dobro. "Pa i odreći ćuse", odgovori mu Rhyme u sebi. "Zauvijek. U ponedjeljak. Za menenema programa u dvanaest faza; samo jedna."222- Natoči mi piće! - naredi. Zapravo mu nije bilo stalo. - Neću.- Natoči mi piće smjesta! - zareži Rhyme. - Nema teorije.- Lone, hoćeš li mi, molim te, natočiti piće? - Ja...

Thom ga prekine: - Kada zapadne u ovakvo raspoloženje,nepodnošljiv je i nećemo s njim izaći na kraj.- Ti ćeš meni nešto uskraćivati? Mogao bih te otpustiti. - Možešodmah.- Zlostavljanje bogalja! Optužit ću te. Uhiti ga, Lone. - Lincolne -poče umirujuće Sellitto.- Uhiti ga!

Detektiv je bio zaprepašten Rhymeovom žestinom.



- Perkins je nazvao gradonačelnika. Tip je vozač taksija. Rođenovdje, ali je otac Srbin. Ima žutu kartu i povijest bolesti s mentalnim

problemima. Dellray i momci iz SWAT-a već su na putu.- Kako su uspjeli? - upita Rhyme. - Kladio bih se da je otisak prsta?Šutke je kimnula.- Pretpostavio sam da će to odigrati presudnu ulogu. A, reci mi,brinu li o sljedećoj žrtvi?- Zabrinuti su - odgovori ravnodušno. - Ali najvažnije im je uhititiNeposa.

- No, tipično za njih. Dopusti da nagađam. Računaju kako ćeiscijediti iz njega lokaciju žrtve čim ga ščepaju.- Pun pogodak!- To bi moglo potrajati - protisnu Rhyme. - Usuđujem se to izjaviti spunom odgovornošću. Dakle, promjena mišljenja, Amelia? Kako toda si se vratila?- Stoga što nemamo vremena za čekanje, bez obzira hoće li gaDellray ščepati ili ne. Mislim, vremena za spašavanje sljedeće žrtve.

- Oh, ali mi smo lišeni opreme, zar nisi čula? Zat~oreni, isključeni izposla. - Rhyme je zirkao u zatamnjen ekran računala, pokušavajućividjeti je li mu kosa začešljana.- Odustajete? - upitala je.- Djelatnice - počeo je Sellitto - čak i kada bismo htjeli nešto učiniti,ostali smo bez PE. To je jedina karika...224- Kod mene je! - Molim?

- Sve je kod mene. Dolje u RRV-u. Detektiv pogleda kroz prozor.Amelia Sachs nastavi: - I s posljednjeg mjesta zločina kao i sa svihprijašnjih.- Imaš sve? - upita Rhyme. - Kako je to moguće? Sellitto se nasmijao:- Digla ga je, Lincolne. Vražja ženska! - Dellrayju to ne treba -naglasi Sachsova - osim za sudskipostupak. Oni imaju Neposa, a mi ćemo spasiti žrtvu. Svi sretni i

zadovoljni, zar ne?



- Ali Mel Cooper je netom otišao.- Nije, dolje je. Zamolila sam ga neka pričeka. - Amelia prekriži

ruke i pogleda na sat. Prošlo je jedanaest. - Nemamo mnogovremena - ponovi.Prikovao je pogled na sat. Gospode Bože, kako je umoran! Thom jeimao pravo. Godinama nije bio tako dugo budan. Bio je iznenađen,ne, šokiran spoznajom da, bez obzira na sve današnje ljutnje ilizbunjenosti, čak bešćutna razočaranja, protekli sati nisu bilinepodnošljiv teret, što je bio najčešći slučaj u protekle tri i pol

godine.- Dakle, crkveni miš u nebu. - Rhyme prasne u smijeh. Thome?Thome! Treba nam kava. Dupla. Sachsova, odnesi te uzorkecelofana u lab zajedno s polaroidnom slikom komadića s telećekosti. Hoću za jedan sat imati izvješće polarizacijske usporedbe. Inikakva sranja kao "najvjerojatnije". Hoću odgovor u koj~em jelancu dućana naš Nepos kupio teleću kost. A ti, Lone, vrati ovamoonu svoju sjenu. Imenjaka čuvenog igrača bejzbola.

Crni kombiji jurili su pokrajnjim ulicama.Bio je to zaobilazan put do zločinčeve lokacije, ali Dellray zna štočini; pri antiterorističkim operacijama u pravilu se izbjegavajuglavne gradske ulice, koje su često promatrali suučesnici. Ustražnjem dijelu vodećih kola Dellray zategne Velcro remen naneprobojnom prsluku. Imaju manje od deset minuta.Promatrao je bijedne stanove i parkirališta ispunjena smećem.Posljednji put je bio u ovom naselju u liku Rastafariana Peter Haile

Thomasa iz Queensa. Kupio je 65 kilograma kokaina od225sitnog, smežuranog Portorikanca, koji je u zadnji čas odlučio sreditisvoga kupca. Uzeo je od Dellrayja novac i uperio mu pištolj uprepone, povukavši okidač tako mirno kao da krade povrće uA&P-u. Klik, klik, klik. Zatajenje. Toby Dolittle i ekipa zaskočili sugovnara i njegove pomagače prije nego što je kujin sin našao drugi

pištolj, ostavivši uzdrmanog Dellrayja razmišljati o ironiji sudbine.



posrtati prema malom prolazu u uglu podruma. Nije trčala, čak se inije pokušavala spasiti. Samo je jecala i ispruživši ruku mahala

prema vratima.227Skupljač kostiju ju je promatrao, opčinjen njenim polaganim,patetičnim hodom. Vrata, koja su se nekada otvarala u žlijeb zaspuštanje ugljena, vode sada u uzan tunel koji se spaja s podrumomsusjedne napuštene zgrade.Ester navali na metalna vrata i širom ih otvori. Uvukla se unutra.

Nakon nekoliko trenutaka začu krik očaja. Uslijedilo je zadihano,istrzano: - Moj Bože, ne, ne, ne... - i druge riječi koje su se gubile ukricima užasa.Vraćala se kroz tunel, krećući se brže, lamatajući rukama oko sebekao da želi otresti netom viđeno.Docii k meni, Ester.Posrtala je po zemljanom podu i jecala. Doc~i k meni.Uletjela je ravno u njegove strpljive, ispružene ruke koje su se ovile

oko nje. Stisnuo ju je čvrsto, poput ljubavnika, osjetivši prekrasnuključnu kost pod prstima i polagano je odvukao natrag do ulaza utunel.228POGLAVLJE20Mjesečeve mijene, list, vlažno donje rublje, zemlja. Ekipa seponovno skupila u Rhyrneovoj spavaćoj sobi - svi

osim Pollinga i Haurnanna; samo je krajnja privrženost Upravinjujorške policije mogla natjerati policijsku vrhušku na nešto, što jeneprijeporno, neovlaštena operacija.- Obavio si G-C tekućine u donjem rublju, Mel?- Moram ponoviti. Isključili su nas prije nego što sam dobiorezultate.Potamnio je uzorak i ubrizgao ga u kromatograf. Za to vrijeme

Sachsova se pretvarala da proučava profil koji se pojavio na ekranu.



Podsjećao je na popis zaliha. Rhyme shvati kako ona stoji posveblizu, kao da se primaknula dok nije gledao, Progovorila je ispod

glasa: - Bila sam...- Molim?- Bila sam grublja nego što sam namjeravala. Imam naglu ćud. Neznam od koga sam ju naslijedila. Ali ju imam...- Bila si u pravu - kazao je Rhyme.Gledaju se u oči. Rhyme se sjetio vremena kada su on i Blaine vodiliozbiljne razgovore. Dok su razgovarali, uvijek su prikovali pogled

na neki predmet izmedu sebe - jednog od keramičkih konja koje jeskupljala, knjigu, gotovo praznu bocu merlota ili chardonnayja.Rekao je:229- Ja obradujem mjesta zločina drugačije nego većina kriminalista.Bila mi je potrebna osoba koja neće unaprijed stvarati zaključke, aliistovremeno misli svojom glavom.Proturječne vrline koje tražimo i kod neuhvatljivog, savršenog

ljubavnika. Snagu i ranjivost u jednakim omjerima.- S načelnikom Eckertom sam razgovarala - nastavila je samo gledemog prijelaza na novi posao. Samo sam to željela riješiti. Nije mibilo ni na kraj pameti kako će nešto doprijeti do ušiju federalaca ida će oni preuzeti slučaj.- Znam.- Ipak sam popustila svojoj prijekoj naravi. Ispričavam se. - Neopravdavaj se. Treba mi netko reći kako sam mamlaz ako se tako

ponašam. Thom to čini i zato ga volim.- Nemoj se sada raspekmeziti nada mnom, Lincolne - dobaci Thoms drugog kraja sobe.Rhyme nastavi: - Nitko drugi me ne smije poslati k vragu. Svi meštede. Mrzim to.- Ne bi se baš reklo kako je u zadnje vrijeme ovdje bilo mnogo ljudikoji bi ti išta rekli.

- Istina je - rekao je nakon kraćeg razmišljanja.



- A tako. - Banks to "upiše" u svoj nadobudni mozak. Rhyme reče: -Dobro. Što nam kaže vlakno?

234Cooper ga stavi pod polarizirajući mikroskop. Vrteći gumbima,govorio je: - Birefrakcija od 0,053.- Najlon 6 - lanu Rhyme. - Kako izgleda, Mel? - Sasvim gruboizradeno. Resasti presjek. Svijetlosivo. - Sag.- Točno. Provjerit ću bazu pođataka. - Trenutak kasnije digao jepogled s računala. - Vlakno je tipa Hampstead Textile 118B.

Rhyme je prezrivo otpuhnuo. - Što je? - upita Amelia.- Najobičnija presvlaka za prtljažnike koju koriste svi američkiproizvodači automobila. Već petnaest godina pojavljuju se u višeod dvjesto različitih izvedbi. Beznadno... 'Mele, ima li što na vlaknu?Upotrijebi SEM.Tehničar namjesti elektronski mikroskop za pretraživanje. Ekranživnu obasjan sablasnim plavičasto-sivim sjajem. Vlakno jeizgledalo poput golema konopca.

- Imam nešto. Mnoštvo kristala. Često se upotrebljava titan-dioksidkako bi ubio pretjeran sjaj tepiha. Možda je to. - To nam je važno.Stavi ga pod plin.- Nemam dovoljno materijala, Lincolne. Morao bih spaliti cijelovlakno.- Spali ga.Sellitto se javio vrlo oprezno: - Jedna je stvar posuditi dokaze odfederalaca. Ali, uništiti ih? Nisam baš siguran u to, Lincolne. Bude

li kakvog sudskog postupka...- Nema nam druge.- Ljudi moji - uzdahnu Banks.Sellitto je nevoljko kimnuo i Cooper je namjestio uzorak. Stroj setiho oglasi. Trenutak kasnije ekran je zasvjetlucao i na njemu su sepojavile kolone. - Evo, to je molekula polimera dugog lanca. Najlon.Ali ova mala valovita crta, to je nešto drugo. Klor, deterdžent... To

je sredstvo za čišćenje.



- Bespomoćno je promatrao kartu Manhattana, s miljama morskeobale.

- Sachsova, ponovno je došlo vrijeme za utrke. Ti i Banks idite nazapad. Lone, ti bi mogao preuzeti East Side i okolicu pristaništa uzSouth Street. Mele ipak, doznaj koji je to list!Val mu okrznu klonulu glavu.William Everett otvori oči i ispuhnu vodu iz nosa. Bila je ledena, pase njegovo nepouzdano srce hrabro borilo pumpajući krv pocijelome tijelu.

Umalo se ponovno onesvijestio, kao onda kada mu je kujin sinslomio prst, ali je opet uplovio u zbilju i vratio se razmišljanju. Sjetise svoje pokojne žene i, iz neka neobjašnjiva razloga, njihovihputovanja. Bili su u Gizi. I Gvatemali. Nepalu. U Teheranu (tjedandana prije iranskog preuzimanja američke ambasade).Zrakoplov Southeast China Airlinesa ostao je bez jednog od dvamotora sat prije slijetanja u Peking i Evelyn je pognula glavu238

u položaj za prisilno spuštanje. Spremna umrijeti - buljila je u nekičlanak u časopisu kompanije. Tekst je upozoravao kako je topli čajodmah poslije obroka opasan za organizam. Kasnije mu je pričala otome u Rafffes baru u Singaporeu. Histerično su se smijali sve dokim nisu potekle suze.Razmišljao je o hladnim očima otimača. Njegovim zubima, debelimrukavicama.Tada, u ovom groznom mokrom grobu nepodnošljiva bol

prostrujila mu je uz ruku i završila u čeljusti.Slomljeni prst ili srčani udar? Možda jedno i drugo.Everett sklopi oči dok se bol nije malo stišala. Osvrnuo se. Prostor ukojem se nalazio sputan bio je ispod natrula gata. Komad drva visio je s ruba prema uzburkanoj vodi, samo petnaestak centimetaraispod dna gata. Kroz uski prorez naziru se svjetla čamaca na rijeci iindustrijskih pogona u New Jerseyju. Voda mu je već došla do grla



- Ne možemo računati na ESU, Amelia. Više nisu na našoj strani!Dvadeset minuta do plime.

Kružila je očima po dokovima. Potpuno bespomoćna opustila jeramena. Tada potrči prema rijeci s rukom na oružju. Jerry Banks bio joj je za petama.- Reci mi nešto o tom listu, Mel. Makar slutnju, bilo šr_o. Samoubrzaj!Uznemireni Cooperov pogled šetao je od mikroskopa do ekranaračunala.

Osam tisuća različitih vrsta lišća pokušava rasti na Manhattanu. -Ne uklapa se ni u jednu strukturu stanica.- Star je - podsjeti ga Rhyme. - Ali koliko?Cooper je ponovo pogledao list. - Mumificiran je. Star je sto godina,rekao bih. Možda koja manje.- Što je izumrlo u posljednjih sto godina?- Biljke ne izumiru u eko-sustavu kao što je Manhattan. One sepojavljuju uvijek iznova.

U Rhymeovoj glavi zazvoni. Zamalo se nečega sjetio. Istovremeno je volio i mrzio taj osjećaj. Mogao je ščepati misao kao neočekivanumuhu. Ili je mogla potpuno iščeznuti i ostaviti ga s neugodnimosjećajem izgubljena nadahnuća.Šesnaest minuta do plime.Koja je to bila pomisao? Ozbiljno se prihvati njena rješavanja isklopi oči...242

Gat, razmišljao je. Žrtva je ispod gata na stupovima. I što s tim?Promisli!Gatovi... brodovi... iskrcavanje... tereti.Iskrcavanje tereta! , Naglo otvori oči. - Mel, je li to usjev?- Oh, k vragu. Pregledavao sam hortikulturu općenito, nekultivirane usjeve. - Činilo se da tipka cijelu vječnost.- Dakle?



- Čekaj malo, strpi se... Evo popisa. - Dobio ga je na ekranu. -Lucerna, ječam, repa, kukuruz, žito, zob, duhan... - Duhan! Vidi to.

Cooper je dvaput pritisnuo na miša i na ekranu se polagano počelapojavljivati slika.- To je to!- World Trade Towers - objavio je Rhyme. - Otuda prema sjeverunekoć su se prostirale plantaže duhana. Thome, dodaj n;iistraživanja za moju knjigu - treba mi karta iz 1740-tih. I nova,kakvu je Bo Haumann koristio za mjesta na kojima se čisti azbest.

Stavi ih na zid, jednu pokraj druge.Pomoćnik je pronašao staru kartu među Rhymeovim dokumentima.Obje je pričvrstio na zid pokraj kreveta. Grubo iscrtana, starija kartapokazivala je sjeverni dio naseljena grada, malu skupinu kuća udonjem dijelu otoka, pokriven plantažama. Postojala su tritrgovačka pristaništa duž rijeke koja se u to doba nije zvala Hudson,nego West River. Rhyme je bacio pogled na noviji plan grada.Plodno zemljište je, dakako, nestalo, kao i prvobitna pristaništa, ali i

na novoj karti grada bilo je ucrtano napušteno pristanište na istojlokaciji gdje je i prije bilo jedno za izvoznike duhana.Rhyme se istegnuo naprijed, pokušavajući pročitati naziv obližnjeulice. Baš je~ kanio pozvati Thoma da mu primakne kartu, kada seiz prizemlja čuo žestoki udarac i lomljava ulaznih vrata uz pucanjestakla.Thom je krenuo niz stube.- Hoću k njemu! - Odlučan glas ispunio je predvorje. - Samo malo...

- pokušao je Thom.- Ne može. Ni za minutu, niti za sat. Smjesta. U vražju mater! Sad! Jasno?- Mel - šapnu Rhyme - sakrij dokaze, isključi sustav!243- Ali...' - Učlnl t0 ~



244Dellray se nije obazirao na njegovo izlaganje već je njuškao po sobi

poput divovskog terijera.- Gdje skrivaš dokaze?- Dokaze? Nemam pojma o čemu govoriš. Reci, jesi li mi posveslomio vrata? Zadnji put si ušao bez kucanja, ovaj put si nogomrazbio vrata. Pristojnost ti očito nije jača strana.- Znaš, Lincolne, razmišljao sam da ti se ispričam za ono prije...- Za tebe je to veliki napredak, Frede.

- A sad mi treba jako malo da te ščepam za vrat.Rhyme je spustio pogled na slušalice koje su se ljuljale na podu.Zamišljao je glas Sachsove koja ga je zacijelo tražila.- Daj mi te dokaze, Rhyme. Nemaš pojma u kakvo si se sranjeuvalio.- Thome - mirno je pozvao Rhyme. - Agent Dellray me je preplašiotako da su mi slušalice walkmana pale s glave. Hoćeš li ih, molim te,vratiti na okvir kreveta?

Pomoćnik shvati poruku. Namjestio je mikrofon pokraj Rhymeoveglave, izvan Dellrayjevog vidokruga.- Hvala ti - rekao mu je Rhyme, a onda je dometnuo: Znaš, kako seveć dugo nisam stigao okupati, mislim da je krajnje vrijeme za to.Zar ne?- Samo sam čekao kada ćeš se sam sjetiti - kazao je Thom, vještopoput rođenog glumca.- Ma hajde, Rhyme. Za miloga Boga. Ta gdje si?

Na posljetku joj je do ušiju dopro Thomov glas. Zvučao je kruto,pretjerano udvorno. Nešto ne valja.- Imamo novu spužvu - izgovorio je. - Čini se dobra - rekao jeRhyme.- Rhyme? - zausti zbunjena Amelia. - Što se, do vraga dogada?- Platio sam je sedamnaest dolara. Trebala bi biti dobra. Okrenut ćute lijepo potrbuške.



U svojim je slušalicama čula glasove koji su se miješali, ali ih nijemogla razabrati.

Amelia i Banks trče uz obalu s dokovma pažljivo pregledavajućisivo-smeđu vodu rijeke Hudson. Mahnula je Banksu neka stane,245odupirući se grču ispod prsnog koša. Pljunula je u rijeku i nastojaladoći do daha.Kroz slušalice je čula: -... neće dugo trajati. Ispričajte nas, gospodo.... pričekat ćemo, ako nemate ništa protiv...

- Imam - izgovorio je Rhyme. - Zar ni u svojoj kući ne mogu imatibarem malo privatnosti?- Možeš li me čuti, Rhyme? - pozivala je Sachsova na rubu očaja.Koga vraga on izvodi?- Ne. Nema privatnosti za one što kradu naše dokaze! Dellray! URhymeovoj sobi. Dakle, svemu je kraj, ovoj žrtvi nema spasa.- Hoću dokazni materijal - zarežao je Dellray.- Od svega što tražiš možeš dobiti jedino panoramski pogled na

oduzetog muškarca kojega kupaju spužvom, Dellray.Banks je počeo govoriti, ali ga je ušutkala pokretom ruke. Nekenerazgovijetne riječi nije uspjela razabrati.Agent se nešto ljutito proderao.Onda se opet čuo smiren Rhymeov glas: -... Znaš, Dellray, nekadasam bio plivač. Plivao sam svakodnevno.- Preostalo nam je manje od deset minuta - šapnula je. Čulo se tihozapljuskivanje vode o obalu. Prošla su još dva brodića.

Dellray je nešto promrmljao.- Odlazio sam na Hudson i plivao. Onda je bilo mnogo čišće.Mislim na vodu.Prijenos se gubio. On zasigurno odustaje.... stari gat. Mojeg najdražeg više nema. Nekada davno tu je bilosastajalište Hudson Dustersa. Jesi li ikada čuo za tu bandu? Iz 1890-tih. To ti je sjeverno od sadašnjeg Baterry Park Cityja. Kao da se

dosađuješ? Zamorio te pogled na moju mlohavu i dlakavu guzicu?



Nije? Kako te volja. Gat je bio između Nort Moorea i Chambersa.Zaronio bih, plivao između stupova...

- Nort Moore i Chambers! - krikne Amelia. Okrenula se. Taj im jegat promakao jer su otišli previše na jug. Bio je udaljen četvrt miljeod mjesta na kojem su sada. Vidjela je smeđe, hrapavo drvo, veliku,kanalizacijsku cijev pod valom plime. Koliko im je ostalo vremena?Premalo. Nema šanse da ga se spasi.246Skinula je slušalice i počela juriti prema autu. Banks joj je bio za

petama.- Znaš li plivati? ~- upita ga.- Ja? Malo sam se brčkao po bazenu Healt and Racquet Cluba.Neće uspjeti.Iznenada je stala i okrenula se oko sebe promatrajući puste ulice.Voda mu dopire gotovo do nosa. Jedan valić oplahnu lice Williama Everetta baš u trenutku kada jeudahnuo, pa mu je prljava, slana voda uletjela u grlo. Počeo se

gušiti i grčiti u mukama. Voda mu je ušla u pluća. Izgubio jeoslonac za noge na stupu gata i potonuo ispod površine vode.Ukočio se i još jednom izdigao, a onda je ponovno potonuo.Ne, Gospode, smiluj se... ne dopusti...Protresao je lisičinama, pokušavajući dobiti prostora za zamah iudario njima o stup s ono malo snage što mu je preostalo. Kada bise moglo dogoditi čudo, pa da svojim slabašnim mišićima savijedebeli željezni klin za koji je bio vezan lisičinama.

Pokušavao je ispuhati vodu iz nosa, tresući glavom naprijednatragu paničnom strahu. Na trenutak je pročistio pluća. Bolio ga jesmrskani prst, dok mu je u vratnim mišićima plamtjela bol odočajničkih napora da kroz tanki sloj vode iznad lica udahnespasonosni zrak.Osjeti ipak privremeno olakšanje.A onda je stigao novi val, malo viši. I to je bio kraj.



Više se nije mogao boriti. Predao se. "Pridruži se svojoj Evelyn, recisvijetu zbogom..."

William Everett se opustio. Potonuo je ispod površine, u prljavuvodu punu otpada i naplavljene morske trave.Tada se trgnu užasnut. Ne, ne... On je tu. Otmičar! Vratio se.Everett se nade na površini. Iskašljavao je vodu, grozničavopokušavajući pobjeći. Muškarac je bljesnuo svjetlom ravno uEverettove oči i krenuo prema njemu s nožem.Ne, ne...

247Nije bilo dovoljno što ga je potopio, treba ga još i priklati. Bezrazmišljanja, Everett zamahnu prema njemu, ali otmičar nestadeispod vode. Odjednom, škljoc, Everettove su ruke bile slobodne.Stari je čovjek zaboravio na spokojni oproštaj sa svijetom iprestravljen krenu prema površini vode. Usput je skinuo povez susta. Požudno je pokušavao doći do zraka, pljujući prljavu vodu.Pri torne je udario glavom o hrastov stup gata i glasno se nasmijao.

- Oh, Bože, Bože, Bože...Pojavilo se još jedno lice... Također zakrabuljeno maskom ibliještećom čeonom svjetiljkom. Everett zamijeti znak NYPD naronilačkom odijelu. U ruci spasitelj nema nož, nego rezač za metal. Jedan ođ spasitelja stavio mu je dišnu cijev u usta. Udah kisika bio je pravo blaženstvo.Ronilac ga je obgrlio, pa su zajedno zaplivali prema rubu gata podvodom.

- Sađ duboko udahnite i začas ćemo biti vani!Napunio je uska pluća zrakom koliko je mogao i, zatvorenih očiju,zaplivao s roniocem dublje u vodu, sablasno obasjanu žutimsvjetlom. Bilo je to kratko, ali mučno kretanje, ravno u dubinu iopet gore, kroz zamućenu, onečišćenu vodu. U jednom trenutkuiskliznuo je iz roniočevih ruku, pa su se na trenutak razdvojili. AliWilliama Everetta ništa nije moglo zaustaviti. Poslije večerašnjeg



iskustva, samostalno plivanje u uzburkanoj rijeci Hudson bilo jemačji kašalj.

Nije namjeravala uzeti taksi već autobus.Ali Pammy je bila premorena - obje su bile na nogama od pet satiizjutra - pa je postala plačljiva. Djevojčicu je trebalo pod hitnostaviti u krevet, umotanu u njezinu dekicu, s bočicom HawaiianPuncha. Osim toga, Carole je i sama nestrpljivo čekala da dode doManhattana. Bila je to mršava i sitna žena sa Srednjeg zapada kojase u svih svojih četrdeset i jednu godinu nikada nije maknula

istočnije od Ohia, pa sada nikako nije mogla dočekati taj prvipogled na Big Apple.Carole je preuzela prtljagu, pa su krenule prema izlazu. Provjerila je još jednom imaju li sve s čim su poslije podne izašle iz kuće Kate iEddieja.Pammy, Pooh, torbica, dekica, kovče~ žuta naprtnjača.248Sve je na broju.

Prijatelji su je upozorili na opasnosti koje vrebaju u gradu. - Pazi date ne gurnu - rekao je Eddie. - Lopovi i džepari rade u takvimtrenucima jako brzo.- Nemoj ni slučajno nasjesti na igre s kartama na cesti dometnula jeKate s majčinskom brigom.- Bože, ne kartam se ni u svojoj dnevnoj sobi - smijala se Carole. -Zašto bih započela na ulicama Manhattana? Svejedno ju je dirnulanjihova briga. Uostalom, bila je udovica

s trogodišnjom kćerkicom, na putu na konferenciju UN-a unajokrutnijem gradu na kugli zemaljskoj, s više stranaca, više ljudiuopće, nego što ih je cijeli svoj život vidjela na jednome mjestu.Carole je pronašla telefonsku govornicu i nazvala hotel da provjerirezervaciju. Recepcionar u noćnoj službi rekao joj je kako ih udobnasoba čeka. Očekuje ih u hotelu za otprilike četrdeset i pet minuta.Prošle su kroz automatska vrata i zapljusne ih val ljetne zapare.

Carole pogleda uokolo, čvrsto držeći Pammy jednom rukom, dok je



u drugoj stiskala otrcani kovčeg. Teška žuta naprtnjača visila jojpreko ramena.

Priključila se redu putnika koji su čekali kod polazišta taksija.Pogleda na divovski pano uz auto-cestu. Dobro došli, delegatiUN.~ Dizajn je bio grozan, ali je dugo zadržala pogled na plakatu. Jedan od muškaraca sličio je Ronnieju.Neko vrijeme, poslije njegove smrti prije dvije godine, gotovo sve ju je podsjećalo na njena naočita, posve kratko ošišana supruga.Prolazila bi pokraj McDonald'sa i sjetila se kako je volio Big Mac.

Glumci u filmovima, koji mu nimalo nisu nalikovali, možda binagnuli glavu onako kako je i on to radio. Vidjela bi letak zaprodaju kosilica i sjetila se s koliko je žara dotjerivao njihov malitravnjak u Arlington Heightsu.Krenule bi joj suze i završila bi opet na Prozacu ili Imipraminu.Odležala bi tjedan dana. Nevoljko je prihvaćala Katein poziv daprenoći kod nje i Eddieja. Ili da ostane cijeli tjedan. Mjesec dana akoželi.

Više nije bilo suza. Došla je ovamo započeti ispočetka. Tugovanje jeostavila iza sebe.Odmaknuvši bujnu kosu sa znojnih ramena, Carole blago povučePammy naprijed, gurajući kovčeg ispred sebe dok se red za taksi249pomalo pomicao. Ogledavala se pokušavajući vidjeti makar djelićManhattana. Ali nije mogla vidjeti ništa osim rijeke prometa,repova zrakoplova, mora ljudi, taksija i automobila. Para se poput

strašnih duhova dizala iz rupa u pločniku, a noćno nebo bilo ježućkastocrno i magličasto.Valjda će uskoro vidjeti i pravi grad. Nadala se da je Pammydovoljno velika da zapamti prve dojmove.- Kako ti se svida naša pustolovina, zlato?- Pustolovina. Volim pustolovine. Htjela bih Hawaiian Punch.Mogu li ga, molim, dobiti?



Molim... To je nešto novo. Trogodišnjaci brzo uče. Carole se nasmije.- Strpi se još samo malo.

Na posljetku su i one uspjele ući u taksi. Vrata prtljažnika su seotvorila. Carole je ubacila prtljagu i zalupila ih. Ušle su na stražnjesjedište i smjestile se.Pammy, Pooh, torbica...Vozač je upitao: - Kamo? Carole mu da adresu hotela, vičući krozpregradu od pleksiglasa.Vozač se priključio prometu. Carole se opustila i uzela Pammy u

krilo.- Hoćemo li proći pokraj zgrade UN-a? - viknula je. Vozač seusredotočio na promjenu traka i nije ju čuo. - Došla sam nakonferenciju UN - objasnila je.Nije bilo odgovora.Pomislila je da čovjek ima poteškoća s engleskim. Kate ju jeupozorila da su taksi vozači u New Yorku u pravilu stranci.("Amerikancima oduzimaju posao", gunđao je Eddie. "Ali ne bih

htio početi o toj temi.") Nije ga dobro vidjela kroz oštećeno staklo.Možda jednostavno ne želi razgovarati.Skrenuli su na drugu cestu i odjednom se pred njom pojavilablistava panorama grada puna nebodera. Djelovala je poputkristala koje su sakupljali Kate i Eddie. Mnoštvo plavih i zlatnih isrebrnih nebodera nasred otoka i još jedna skupina s lijeve strane.Nešto tako veličajno Carole nije u životu vidjela. U jednomtrenutku otok ju je podsjetio na ogromni brod.

- Gle, Pammy, tamo idemo! Zar nije pre-prekrasno?250Trenutak kasnije panorama je nestala jer je vozač naglo skrenuo sbrze ceste na silaznicu i nastavio vožnju kroz vrele, puste ulice,omeđene tamnim zgradama od cigle.Carole se nagnula naprijed. - Je li to dobar put za grad? Opet jenjezino pitanje ostalo bez odgovora.



Lupnula je prstima po pleksiglasu. - Vozite li pravim putem?Odgovorite mi. Odgovorite mi!

- Što nije u redu, mamice? - upitala je Pammy i briznula u plač.- Kamo nas vozite? - urlala je Carole.Muškarac je vozio dalje - posve mirno. Uredno bi stao rpredsvakim semaforom, pazio da ne prijeđe dopuštenu brzinu. Cak ikad je skrenuo na pusto parkiralište iza mračne, napuštene tvornice,pobrinuo se da ne zaboravi žmigavac.Oh ne... ne!

Navukao je skijašku masku i izašao. Ispružio je ruku premastražnjim vratima, ali se pokolebao i povukao je. Nagnuo senaprijed, priljubio lice uz prozor i kucnuo po staklu. Jednom,dvaput, triput. Kao da privlači pozornost guštera u prostoriji zagmazove u zoološkom vrtu. Dugo je gledao u majku i kćer prijenego što otvori vrata.251POGLAVLJE 22

Kako si to izvela, Sachsova?Stojeći pokraj smrdljive rijeke, odgovorila je u mikrofon: - Sjetilasam se da sam kod Battery Parka vidjela postaju vatrogasnihčamaca. Pronašli su par ronilaca i za tri minute su bili kod gata.Čovječe, trebao si vidjeti kako leti taj čamac! Moram to kušati jednoga dana.Rhyme joj je ispričao o mrtvom vozaču taksija kojemu je Neposodsjekao prst.

- Kujin sin! - protisnula je, prezrivo pucnuvši jezikom. Taj gad nas je opet sve namagarčio.- Nije baš sve nas - skromno ju podsjeti Rhyme.- Dellray, dakle, zna da sam digla dokazni materijal. Je li izdaosaveznu tjeralicu za mnom?- Rekao je kako se vraća u glavnu zgradu. Vjerojatno da doneseodluku koga će od nas dvoje prvo ščepati. Amelia, kakvo je stanje

na licu mjesta?



- Prilično loše. Parkirao je na šljunku... - Nema, dakle, otisakastopala.

- Još i gore. Plima je zapljusnula preko velike kanalizacijske cijevi,pa je pod vodom i mjesto gdje je bio parkirao.- Prokletstvo - promrmlja Rhyme. - Nema tragova, nema otisaka,ničega. Kako je žrtva?- Nije baš najbolje. U šoku je i slomljen mu je prst. Imao je problemai sa srcem. Zadržat će ga dan, dva u bolnici.252

- Može li nam išta reći?Sachsova je otišla do Banksa koji je razgovarao s WilliamomEverettom.- Nije bio krupan - rekao je polako, pomno promatrajući udlagukoju mu je liječnik stavljao na prst. - Zapravo nije bio niti posebnosnažan, mislim ne mišićav, muškarac. Ali, svakako jači od mene.Zgrabio sam ga, ali me je s lakoćom nadjačao.- Njegov opis? - pitao je Banks.

Everett navede tamnu odjeću i skijašku masku Neposa. To je svečega se mogao sjetiti.- Nešto vam ipak moram reći. - Everett podiže zamotanu ruku. -Ima gadnu narav. Kao što rekoh, zgrabio sam ga. Uopće nisamrazmišljao, obuzela me je panika. Ali on je podivljao. Tada mi jeslomio prst.- Odmazda, ha? - zaključi Banks. - Valjda. Ali to nije najčudniji dio.- Nego?

- Najčudnije je što je on to, kako mi lomi kost, pozorno slušao.Mladi detektiv je prestao pisati. Zbunjeno je pogledao u Sachsovu. .- Držao mi je ruku posve blizu svom uhu, i savijao mi prstdok ga nije slomio. Cijelo je vrijeme slušao kako se lomi. I uživao utome.- Jesi li to čuo, Rhyme?- Jesam. Thom je već ubilježio u naš profil. Ne znam doduše što bi

to trebalo značiti. Morat ćemo razmisliti.



- Ima li kakvih znakova namještenih PE? - Ne za sada.- Mrežna obrada, Sachsova. Oh, uzmi i žrtvinu...

- Odjeću? Već sam ga pitala. Ja... Rhyme, jesi li dobro? Čula jenjegov napadaj kašlja.Prijenos je naglo prekinut. Javio se malo kasnije. - Jesi li tu, Rhyme?Sve u redu?- Dobro je - rekao je brzo. - Nastavi. Obradi mrežu. Istražila jemjesto zločina jarko osvijetljeno ESU halogenima. Bila je ljutita. On je bio tu. Hodao je po ovom šljunku. I ma kakav da je PE iz

nepažnje ostavio iza sebe, taj je bio sad253nekoliko centimetara ispod površine vode. Polagano je hodala.Naprijed i natrag.- Ne vidim baš ništa. Vjerojatno su tragovi otplavljeni.- Ne, on je previše pametan da ne bi u obzir uzeo plimu. Negdje suna suhom.- Imam ideju - rekla je iznenada. - Dodi ovamo. - Molim?

- Obradi mjesto zločina sa mnom, Rhyme. Tišina.- Rhyme, jesi li me čuo?- Razgovaraš li ti sa mnom? - upitao je.- Ti izgledaš kao De Niro. No, ne znaš glumiti tako dobro kao DeNiro. Znaš na što mislim? Na onu scenu iz hozača taksija?Rhyme se nije nasmijao. Rekao je: - Tekst glasi "Gledaš li u mene?"Ne, "Razgovaraš li sa mnom?"Sachsova je nastavila nesmetano: - Dodi ovamo. Obradi mrežu sa

mnom.- Čekaj samo sad ću raširiti krila. Ne, još bolje, prenijet ću se umislima. Znaš, telepatija.- Nemoj se šaliti. Mislim sasvim ozbiljno. - Ja...- Trebamo te. Ne mogu pronaći namještene dokaze. - Zasigurno ihima. Moraš se potruditi malo više. - Dvaput sam obradila cijelumrežu.



- Onda si parametre postavila preusko. Dodaj još koji metar inastavi. Osamsto dvadeset tri još nije gotov, niti blizu.

- Mijenjaš temu. Dođi ovamo i pomozi mi.- Kako? - upitao je Rhyme. - Kako bih to trebao izvesti? - Imala samprijatelja koji je imao sličan problem - počela je. - On je...- Hoćeš reći da je bio bogalj - dopuni je Rhyme blago, ali odlučno.Nastavila je: - Njegov pomoćnik bi ga svako jutro smjestio uinvalidska kolica i čovjek je išao posvuda. U kino, u...- Ta kolica... - Rhymeov je glas zvučao, muklo. - Za mene ne dolaze

u obzir.Šutjela je.254On je nastavio: - Problem je u tome kako sam ozlijeden. Za mene bibilo opasno sjesti u invalidska kolica. To bi moglo - oklijevao je -pogoršati cijelu stvar.- Oprosti. Nisam znala.Poslije kratkotrajne šutnje rekao je: - Naravno da nisi. Zeznula je

stvar. Dobijesa. Nije htjela...Činilo se da Rhymea nije omela njezina pogreška. Glas mu je biosmiren, bezbojan. - Slušaj, moraš nastaviti s traganjem. Naš Nepospočinje igrati sve zamršenije. Ali, ništa nije nemoguće... Imam ideju.On je podzemni tip, je li tako? Možda je zakopao tragove.Po tko zna koji put zaokružila je pogledom po terenu. Moždaondje... Opazila je hrpu zemlje i lišća na namočenu otoku travepokraj šljunka. Nije se uklapala - hrpa je bila previše složena.

Sachsova je čučnula pokraj nje, spustila glavu i olovkama počelarazgrtati lišće. Okrenula je glavu malo u lijevo i zagledala se uuzdignutu glavu s izbačenim zubima...- Isuse Kriste! - uzviknu i prevrnu se na stražnjicu. Pokušavajući seosoviti na noge izvukla je svoje oružje.Ne... Rhyme je viknuo: - Jesi li dobro?Amelia je naciljala, pokušavajući umiriti pištolj u drhtavim rttkama.

Dotrčao je i Jerry Banks s izvučenim Glockom. Stao je kao ukopan.



Sachsova se osovila na noge ne odvajajući pogled s predmetaispred njih.

- Čovječe - protisnu Banks.- Zmija je... zapravo kostur zmije - objašnjavala je Rhymeu. -Čegrtuša. K vragu! - Vratila je Glock u korice. - Postavljena je naploču.- Zmija? Zanimljivo. - Rhyme se doimao radoznalim.- Aha, jako je zanimljivo - promrsila je. Navukla je gumenerukavice i podigla kostur svijen u obliku spirale. Okrenula ga je

naopačke. - Metamorfoza.- Što?- Tako piše na naljepnici s donje strane. Pretpostavljam da je tonaziv dućana. Broadway 604.Rhyme je rekao: - Poslat ću braću Hardy da provjere. Što još imamo?Gdje su tragovi?255Našla ih je ispod zmije. U vrećici. Srce joj divlje lupa dok se

prigibala bliže.- Karton šibica.- Dobro, možda razmišlja o paležu. Je li štogod tiskano na njemu?- Nije. Ali je nešto razmazano. Nalik vazelinu. Samo što smrdi.- Jako dobro, Sachsova... Uvijek onjuši dokaz u koji nisi sigurna.Samo budi preciznija u opisu.Sagnula se bliže. - Svjetluca. - To nije precizno.- Možda je sumpor.

- Mogao bi biti na bazi nitrata. Eksploziv. Tovex. Je li plavkast?- Ne, mliječnobijel.- Čak i kad bi mogao grunuti, mislim da je to sekundarni eksploziv.To su stabilni tipovi. Ima li još nešto?- Još jedan komadić papira. Na njemu nešto piše. - Što, Sachsova?Njegovo ime, adresa, šifra e-maila?



- Kao da je iz časopisa. Nazire se mala crno-bijela fotografija.Nalikuje dijelu zgrade, ali ne vidi se koje. A ispod toga jedino se

može pročitati datum. Svibanj 20, 1906.- Pet, dvadeset, nula-šest. Možda je šifra. Ili adresa. Morat ćurazmisliti o tome. Još nešto?- Ništa.Čula je njegov uzdah. - U redu, pokupi to i vrati se, Sachsova.Koliko je sati. Moj Bože, skoro jedan izjutra. Godinama nisam biobudan u ovo vrijeme. Dođi ovamo i vidjet ćemo što imamo.

Od svih četvrti na Manhattanu, Lower East Side najmanje sepromijenio tijekom povijesnog razvoja New Yorka.Dakako većina nekadašnjeg krajolika nestala je: valovita ladanjskapolja, velike gospodske kuće Johna Hancocka i davnašnjihpolitičara, Der Kolek - veliko slatkovodno jezero (njegovnizozemski naziv je na posljetku izopačen u "The Collect", što je biopuno točniji opis za strašno zagađenu baru). Tu je bila ozloglašenačetvrt Five Points - na početku 1800-tih najopasnija četvorna milja

na zemlji - gdje je jedna stambena zgradurina, poput oronula HellGatea, znala biti poprište dvije do tri stotine ubojstava godišnje.256Ali na tisuće starih zgrada je ostalo: stambene zgrade izdevetnaestog stoljeća i kuće u kolonijalnom stilu, pa federalneobiteljske kuće od cigle preuređene iz prijašnjih baroknih dvoranaza sastanke, nekoliko javnih zgrada u egipatskom stilu sagradenihpo nalogu korumpiranog člana Kongresa, Fernanda Wooda. Neke

su bile napuštene, s fasadama zaraslim u korov i podovimaraspucalim pod tvrdokornim vriježama mladica. Neke su, međutim, još uvijek bile u uporabi: to je bio predio protupravnog TammanyHalla, ručnih kolica i tvornica koje su eksploatirale radnike,Minskyjeve burleske i zloglasne Yiddish Gomorre - židovske mafije.Cetvrt, u kojoj se rađaju institucije poput navedenih, ne izumiretako jednostavno.



Prema tom predjelu Skupljač kostiju je upravljao taksijem u kojemusu zatočene bile mršava žena i njezina mala kći. Opazivši da mu je

redarstvo za petama, James Schneider se opetspustio na zemlju kao zmija što je i bio. Nalazio je smještaj, nagac~ase, u podrumima brojnih kuća za iznajmljivanje (koje čitatelj moždamože prepoznati kao još uvijek prevladavajuće "stambenezgradurine"). I tako je mirovao nekoliko mjeseci.Vozeći se kući, Skupljač kostiju nije oko sebe vidio Manhattan 1990-tih - s koreanskim delikatesama, neugodno vlažnim i hladnim

prodavaonicama kruha, X-razrednim videotekama i praznimbuticima - nego svijet svojih snova sa ženama u šuštavimkrinolinama i muškarcima u polucilindrima, s porubima isuvracima nogavica umrljanim od uličnog smeća, veliko mnoštvolakih kočija na dva kotača i teretnih kola, zrak ispunjen ponekadugodnim, ponekad odvratnim mirisom metana.Ali toliko je bio gnusan i neumoran njegov poriv da počneprikupljati svoju zbirku iznova da je uskoro bio primoran izaći i.z

svoje jazbine i postaviti zasjedu još jednom dobrom grac~aninuovaj put mladom čovjeku koji je tek stigao u grad da se upiše nastudij.Vozio je kroz zloglasni Osamnaesti Okrug, nekoć obitavalište blizupedeset tisuća ljudi, naguranih u tisuću starih stambenihzgradurina. Većina ljudi kada razmišlja o devetnaestom stoljeću,vidi ga u crvenosmeđim bojama zbog starih fotografija. Ali to jepogrešno. Stari Manhattan je bio boje kamena. Zbog zagušljivog

industrijskog dima, nedostižno skupe boje i slabe rasvjete, grad jebio u mnogim nijansama sive i žute boje.257Schneider se prišuljao iza mladića i spremao se na udarac kad se ubožici Fortuni, konačno, probudila savjest. Dva redarstvenikaslučajno su naletjeli na napad. Odmah su prepoznali Schneidera idali se u potjeru za njim. Ubojica je jurio prema istoku preko čuda

tehnike, Manhattan Bridgea, dovršenog 1909, dvije godine prije



Stao je i obrisao znoj s usana. Skijaška maska ga zaista svrbi.Izvukao je ženu i njezinu kćer i odvukao ih kroz garažu. Bila je

snažna i žestoko se borila. Na posljetku im je objema uspio navućilisičine.- Prljava svinjo! - urlala je. - Da se nisi usudio dirnuti moju kćer.Takni je, ubit ću te!Č~rrsto ju je stegnuo oko grudi i zalijepio joj trakom usta. Isto jeučinio i djevojčici.Odvukao ih je u podrum i grubo gurnuo ženu na pod, kćerku

pokraj nje. Konopcem za sušenje rublja svezao je lisičine uza zid.Onda se vratio gore.Podigao je žutu naprtnjaču sa stražnjeg sjedišta, izvukao kovčeg izprtljažnika i provukao se kroz drvena vrata okovana željeznimklinovima u glavnu prostoriju u kući. Odbacio je stvari u ugao iotkrio da ga, iz nekog čudnog razloga, zanimaju ove neobičnezatočenice. Sjeo je ispred jedne od zidnih slika - prikazivala jemesara s nožem u jednoj ruci, komadom govedine u drugoj.

Pogleda privješenu cedulju na kovčegu. Carole Ganz. Carole pisanos E. "Čemu dodatno slovo?" pitao se. U kovčegu je bila samo odjeća.Počeo je pretraživati naprtnjaču. Novac je začudo našao odmah.Moralo je tu biti čak četiri ili pet tisuća. Vratio je sve natrag u džep spatentnim zatvaračem.Tucet dječjih igračaka: lutka, limena kutija s vodenim bojama,paketić plastelina, oprema za Krumpirkovu obitelj. Tu je bio i skupiDiscman, pola tuceta CD-a i Sonyjev putni radio-sat.

Pregledao je i neke slike. Fotografije Carole i njezine kćeri. Navećini slika žena se doimala vrlo zabrinuta. Na nekoliko drugih bila je sretnija. Nije bilo fotografija Carole s mužem, iako ona nosivjenčani prsten. Bilo je dosta slika majke i kćeri s jednim parom -krupna žena u jednoj od onih haljina za stare žene i bradat,proćelav muškarac u flanelskoj košulji.Skupljač kostiju dugo je promatrao portret djevojčice. Sudbina

sirote Maggie O'Connor, nedužne djevojčice stare samo osam



godina, bila je posebno tužna. Na svoju nesreću, prema nagacianjupolicije, naišla je na put Jamesu Schneideru baš kad je sredio jednu

od svojih žrtava.Djevojčica, stanovnica zloglasnog "Hell's Kitchena'; istrčala je daotrgrze konjske dlake s jedne od brojnih uginulih životinjarazbacanih po tome osiromašenom dijelu grada. Djeca su imalaobičaj sukati259dlake s konjskog repa ili grive u narukvice i prstene - jedini nakit

kojim su se ta derišta mogla ukrasiti.Kost i koža, kost i koža.Namjesti fotografiju na policu iznad kamina, pokraj male hrpekostiju na kojima je radio tog jutra i još nekih koje je ukrao izdućana u kojemu je našao zmiju.Pretpostavlja se da je Schneider pronašao malu Maggie u blizinisvoje jazbine, kao svjedoka jezovitog spektakla ubojstva jedne odnjegovih žrtava. Da li ju je otpremio na drugi svijet brzo ili polako

ne možemo ni naslutiti. Za razliku od drugih njegovih žrtava, čijisu ostaci na kraju otkriveni, od krhke, kovrčave Maggie O'Connornikada ništa nije pronac~eno.Skupljač kostiju je krenuo niza stepenice.Strgnuo je traku s majčinih usta. Žena je požudno udahnula,strijeljajući ga bijesnim pogledom. - Što hoćeš? - prosiktala je. - Što?Nije bila mršava kao Ester ali, Bogu hvala, niti tusta kao ona HannaGoldschmidt. Mogao joj je sasvim lijepo vidjeti dušu. Usku donju

čeljust, ključnu kost. A kroz prozračnu plavu suknju nazirao se kuk,te mjesto na kojem su se spajali ilium, ischium, pubis. Imena nalikrimskim bogovima.Djevojčica je postala nemirna. Nagnuo se i stavio joj ruku na glavu.Lubanja nije iz jednog komada kosti, nego od osam odvojenih, atjeme se diže poput trokutaste oplate krova Astrodoma. Dodirnuo je djevojčicinu zatiljnu kost, te tjemene kosti poklopca lubanje. I



dvije njemu najmilije, nježne kosti oko očnih šupljina - sphenoid ietmoid.

- Prestani! - Carole je bijesno tresla glavom. - Makni se od nje.- Pssst - izgovorio je stavivši na usta prst u rukavici. Promatrao jerasplakanu djevojčicu koja se privijala uz majku. - MaggieO'Connor - izgovorio je nježno, motreći oblik licadjevojčice. - Moja mala Maggie. Žena ga je ošinula pogledom.- Bila si na krivu mjestu u krivo vrijeme, dijete. Što si vidjela daradim? .

Mlade kosti.- O čemu ti pričaš, čovječe? - zavapi Carole. Obratio je pozornost nanju.260Skupljač kostiju često je razmišljao o majci Maggie O'Connor. - Gdjeti je muž?- Mrtav je - odbrusi mu žestoko. Pogledala je djevojčicu idometnula blažirn glasom: - Stradao je prije dvije godine. Samo

pusti malu. Ne može policajcima ništa reći o tebi. Premala je. Slušašli me? Što to radiš?Zgrabio je Carole za ruke i podigao ih.Milovao joj je zapešća. Članke tankih prstiju. Stiskao kosti. - Ne,nemoj mi to raditi. Ne svida mi se. Molim te! - glas joj je napukaood panike.Osjećao je kako gubi kontrolu i ni najmanje mu se nije sviđao tajosjećaj. Ako želi uspjeti, ostvariti svoj plan s ovim žrtvama, mora se

othrvati škodljivoj pohoti - ludilo ga tjera sve dublje i dublje uprošlost, brkajući sada i onda.Prije i poslije...Potrebna mu je sva raspoloživa inteligencija i lukavost kako bidovršio započeto.A ipak... ipak...Tako je tanka i zategnuta. Sklopi oči zamišljajući kako bi oštrica

noža stružući po njenoj koljenici cviljela poput gudala stare violine.



Disao je ubrzano, a znoj mu se u potocima slijevao niz lice. Kad jenapokon otvorio oči, zagledao se u njezine sandale. Nije baš imao

puno kvalitetnih kostiju nogu i stopala. Beskućnici koji su pali kaonjegove žrtve u posljednjih nekoliko mjeseci, mahom su patili odrahitisa i osteoporoze, nožni prsti su im bili zbijeni i iskrivljeni zbogloše obuće.- Napravit ću s tobom pogodbu - čuo je vlastiti glas. Pogledala jesvoju kćer i primakla joj se još bliže.- Dogovorit ćerno se. Pustit ću te, ako mi dopustiš da nešto

napravim.- Što? - šapnula je Carole. - Daj da ti zgulim kožu. Zatreptala je odužasa.Nastavio je šapatom: - Dopusti mi. Molim te. Samo s jedne odtvojih nogu. Ako to učiniš, pustit ću te otići.- Što...?- Sve do kosti?Gleda ga zaprepašteno. Progutala je slinu.

261"Pa što onda?" - pomislio je. Tako tanka, tako ušiljena i tako je većgotovo tamo. Da, ima nečega drugačijeg u njoj drugačijega nego uostalih njegovih žrtava.Odloži pištolj i izvadi nož iz džepa. Otvorio ga je s naglimškljocajem.Nije se pomakla. Pogledala je svoju djevojčicu, pa njega. - Pustit ćešnas obje?

Kimnuo je. - Nisi mi čak ni vidjela lice. Ne znaš ni gdje si.Dugo je šutjela, pogledavajući po podrumu. Promrmljala je riječ.Ime, učinilo mu se. Ron ili Rob.Uprijevši odlučan pogled u njegove oči, ispružila je obje noge igurnu svoja stopala prema njemu. Skinuo joj je cipelu s desne noge.Uhvati je za prste. Stiskao joj je sitne krvne žilice.



Zabacila je glavu i tetive joj se prekrasno ocrtaše na vratu. Č~rsto jestisnula oči. Oštricom noža milovao joj je kožu. Č~rsto je uhvatio

nož.Duboko je uzdahnula i tiho zacviljela. - Nastavi - šapnula je.Okrenula je lice djevojčice na drugu stranu. Snažno je zagrlivši.Skupljač kostiju zamišljao ju je u viktorijanskoj odjeći, krinolinii crnoj čipki. Vidio je njih troje kako sjede u Delmonicovomrestoranu ili šeću po Petoj aveniji. Vidio je malu Maggie s njima,odjevenu u lepršavu čipku, kako štapićem kotrlja obruč dok šeću

preko mosta Canal. 'Onda i sada...Naslonio je prljavu oštricu na njeno stopalo. - Mamice! - vrisnula jemala.Nešto se u njemu slomilo. Na trenutak ga preplavi gnušanje prematome što radi. Prema samome sebi.Ne! Nije to mogao učiniti. Ne njoj. Ester ili Hanni, da. Ili nekojsljedećoj. Ali ne ovoj ženi.

Skupljač kostiju tužno je zatresao glavom i nadlanicom joj jedodirnuo jagodicu. Ponovno je prilijepio traku preko njenih usta iprerezao konopac kojim su joj bile svezane noge.- Hajde - promrmlja.262Žestoko se opirala, ali ju je čvrsto zgrabio za glavu i stisnuo jojnosnice sve dok se nije onesvijestila. Prebacio ju je preko ramena i,pažljivo podigao torbu koja je stajala u blizini. Vrlo pažljivo.

Nipošto mu nije smjela ispasti iz ruke. Krenuo je uz stepenicezastavši jedanput da pogleda malu, kovrčavu Maggie O'Connorkoja je sjedila na tlu i bespomoćno gledala u njega.263POGLAVLJE 23Zaskočio ih je oboje ispred Rhymeove kuće.Brzo poput zmije koju je Jerry Banks nosio uz bok kao da drži

suvenir iz Santa Fea.



Dellray i dva agenta su izašli iz jednog prolaza. On je objavio kaouzgred:

- Imam lošu vijest za tebe, milo moje. Uhićena si radi kradedokaznog materijala koji je pod skrbništvom vlade SAD. LincolnRhyme je pogriješio. Dellray nije uopće otišao u glavnuzgradu. On je vrebao na Rhymeove iskopine.Banks zakoluta očima. - Ohladi, Dellray! Spasili smo jednu žrtvu!- Sreća za vas, sinko. Da niste, optužili bi vas pred sudom zaubojstvo.

- Ali mi smo ga spasili - naglasila je Sachsova. - A vi niste!- Hvala na tome zajedljivome sažetku, pozornice. Ispružite ruke.- Ovo je zbilja glupost!- Stavi lisičine ovoj mladoj dami - teatralno naredi Kameleonzdepastu agentu pokraj sebe.Pokušala ga je udobrovoljiti. - Našli smo još tragova, agente Dellray.Nepos ima novu žrtvu. Ne znam koliko nam je vremena ostalo.264

NEPOS 823Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CSsrednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru· Tamna odjeća · Lociranu blizu: lunuzina · Vjerojatno

ima· Stare rukavice B'~'aY & 82nd., · Svj. siv, srebrni,dosje

crvenkasta ShopRite bež · Poznaje FR'wa & 96th,

jareća koža B ' Iznajmljen auto, otiskeaAn vjerojatnoerson

· Losion poslije Foods . ~ruž e



u~aden ~brijanja da Greenwich & ~lt

32sakrije drugi Bankmiris? ShopRite · Veže žrtve

2nd Ave., neobičnim· Skijaška maska? ~2nd-73rd, čvorovimaMornarsko plava. ~o~n, · Privlači ga· Rukavice su World "staro"

Battery Parktamne · Zvao jednu

· Losion poslije J&G's žrtvu "Hanna"brijanja = Brut Emporium · Poznaje osnove· Boja kose nije 1~09 2nd Ave., njemačkog

Andersonsmeda F~s · Privlači ga .

· Duboki ožiljak 34th & Lex.,podzemljena kažiprstu Food · Podvojena· Uobičajena W~ehouse ličnost

8th Ave. &odjeća · Možda svećenik

24~, ,ShopRite soc. radnik,

Houston & savjetnikLafayete, · Neobično habanjeShopRite na cipelama,6th Ave. & puno čita?Houston, J&G's · Sluša dok lomiEmporium žrtvin prst

Greenwich &



FranklinGrocery

World· Stara zgradaružičasti mramor

265- Oh, pozovi i dragog momka na našu zabavu. - Dellray je kimnuoprema Banksu, koji se okrenuo prema FBI agentici, očitorazmišljajući da joj umakne.

Dellrayju to nije promaklo, pa dobaci veselo: - Ne, ne, ne. Ne kanišvaljda. .Banks nevoljko ispruži ruke.Sachsova je, ljutita, uputila agentu leden osmijeh. - Kako je prošaovaš izlet u Morningside Heights?- Ipak je ubio vozača taksija. Naši momci iz PERT-a upravo plazepo onoj kući kao balegari.- Neće pronaći ništa - mirno će Amelia. - Naš Nepos razumije se u

mjesto zločina bolje od vas i mene.- U sjedište s njima - naredi Dellray kimnuvši prema Sachsovoj kojase trznula kad su joj lisičine škljocnule oko zglobova.- Mogli bismo spasiti i sljedeću žrtvu. Kad bi vi...- Znaš što te čeka, djelatnice Sachs? Pokušaj pogoditi. Imaš pravona šutnju. Imaš pravo...- Dosta je - začuo se glas iza njihovih leđa. Amelia se okrenula ispazila Jima Pollinga. HIače i tamna sportska košulja na njemu

bijahu izgužvani. Činilo se kao da je spavao u njima, iako mu jezamagljen pogled odavao kako nije spavao danima. Na njegovomlicu bila je uočljiva jednodnevna brada, a i kosa boje pijeska bila jeneuredno raščupana.Dellray zažmirka od nelagode, mada razlog nije bio taj murjak većvisoka pojava državnog tužitelja za južni okrug koji je stajao izaPollinga. Iza njih stajao je SAC Perkins.



- U redu, Frede. Oslobodi ih! - Bila je to glasna zapovijed državnogtužitelja.

Moduliranim baritonom FM disk džokeja, Kameleon je izgovorio:- Gospodine, ukrala je dokazni materijal. Ona...- Samo sam otpremila neke forenzičke analize - branila se Amelia.- Slušajte - počeo je Dellray.- Ne - posve mirno sad progovori Polfing. Srdžba ga je minula. - Ne,nećemo slušati.Okrenuo se Ameliji i zarežao: - A vi ubuduće nemojte izvoditi

bijesne gliste.266\ - Ne, gospodine. Oprostite, gospodine.Državni tužitelj se obrati Dellrayju: - Frede, donio si prosudbu ko~se pokazala krivom. To je činjenično stanje.\~ Trag je bio dobar - ustrajao je Dellray.- IBilo kako bilo, preusmjeravamo naše istraživanje - nastavio jedrž~avni tužitelj.

SAC Perkins je dopunio: - Održali smo sastanak s direktorom iOdjelom za bihevioristiku. Odlučili smo kako je stručno stajališteinspektora Rhymea i Sellitta pristup koji treba slijediti.- Moj je doušnik javio kako se nešto dogada u zračnoj luci. To nijebila šala.- Svodi se na sljedeće, Frede - grubo nastavi državni tužitelj - štogod smislila ta jebena budala, Rhymeov tim je spasio žrtve. Dellray je skupio duge prste u šaku, i ponovno je otvorio.

Cijenim tu činjenicu, gospodine. Ali...- Agente Dellray, odluka je već donešena.Sjajno crno lice, ispunjeno energijom dok je u zgradi FBI-asvrstavao svoje trupe, sad je bilo mrgodno i suzdržano. Buntovnikse na trenutak stišao. - U redu, gospodine.- Najnoviji zatočenik bi umro da nije intervenirala detektivka Sachs- izjavio je državni tužitelj.



- Policajka Sachs - odmah ga ispravi Amelia. - Zaslužan je,medutim, Lyncoln Rhyme. Ja sam, da tako kažem, bila samo

terensko trčkaralo.- Slučaj se vraća u nadležnost gradu - objavi državni tužitelj. - A-Tće i dalje raditi na terorističkoj akciji, ali s manje ljudi. O svemu štodoznaju moraju odmah obavijestiti detektive Salletta i Rhymea.Dellray, stavit ćeš im na raspolaganje snage potrebne za bilo kakvopretraživanje i nadzor ili pokušaj spašavanja zatočene žrtve. Ili bilošto drugo što bi im moglo zatrebati. Je li to jasno? - Jest, gospodine.

- Krasno. Hoćeš li sada biti ljubazan i skinuti lisičine s ovihpolicajaca?Dellray mirno otključa lisičine i spusti ih u džep. Bez pozdrava jeotišao do velikog kombija parkiranog u blizini. Dok je podizalatorbu s dokaznim materijalom, Amelia ga opazi gdje stoji sam narubu svjetla koje je bacala ulična svjetiljka i kažiprstom gladicigaretu iza uha. Samo joj se smilio na trenutak, a onda se267

okrenula i potrčal~ uz stepenice, za Jerryjem Banksom i njegovomčegrtušom.- Imam određenu predodžbu o svemu. Gotovo o svemu! Sachsova je upravo ulazila u Rhymeovu sobu dok je davao tu izjavu. Bio jeprilično zadovoljan sobom.- Sve, osim čegrtuše i razmaza.Pružila je nove dokaze Melu Cooperu. Prostorija je ponovopoprimila nov izgled. Stolovi su opet bili puni novih bočica i

posuda, kutijica za pilule, laboratorijske opreme i kutija. Sitnica uusporedbi s FBI-em, ali Amelia se, začudno, osjećala kao kod kuće.- Reci mi - obratila se Rhymeu.- Sutra je nedjelja... pardon, danas je nedjelja. Spalit će crkvu.- Kako si došao na to? - Na temelju datuma.- Na komadiću papira? Što to znači? - Jesi li ikad čula za anarhiste?- Ukrajinci u trenčkotima koji nose sa sobom one smiješne bombe

nalik loptama za kuglanje? - upita Banks.



- Da, to je znanje čovjeka koji čita stripove - suho je komentiraoRhyme. - Očito čitaš previše crtića subotom prije podne, Banks.

Anarhizam je stari društveni pokret koji se bori za poricanje svakedržave, za bezvlađe. Čuveni anarhist, Enrico Malatesta, imao jekrilaticu "promicanje djelom". Prevedeno, to znači ubojstvo ipustošenje. Jedan od njegovih sljedbenika, Amerikanac po imenuEugene Lockworty, živio je u New Yorku. Jednog nedjeljnog jutrazaključao je vrata crkve na Upper East Sideu na samom početkumise i potpalio vatru. U požaru je stradalo osamnaest župljana.

- To se dogodilo 20, svibnja, 1906? - upita tiho Sachsova. - Aha.- Neću te pitati kako si se sjetio toga.Rhyme slegnu ramenima: - To je. Naš Nepos voli povijest, je li tako?Ostavio nam je šibice kao priopćenje kako planira palež. Odvrtiosam u glavi poznatije požare u gradu: Triangle, Christal Palace,izletnički brod General Slocum... a provjerio sam i datume -dvadesetog svibnja izbio je požar u Prvoj metodističkoj crkvi.268

Sachsova upita: - Ali, gdje? Na istoj lokaciji gdje je bila crkva?- Dvojim - javio se Sellitto. - Na tom je mjestu sada poslovni toranj.Osam dvadeset i tri ne voli nove prostore. Za svaki slučaj, postaviosam i ondje nekoliko ljudi, ali uvjereni smo kako će udariti na crkvu.- Štoviše, držimo da će pričekati početak mise - dometnu Rhyme.- Zašto?- Ponajprije stoga što je to učinio Lockworty - nastavi Sellitto. -Osim toga, razmišljali smo i o onome što nam je govorio Terry

Dobyns, onako napamet. Ići će na višestruke žrtve.- Dakle, ostalo nam je još malo vremena. Do početka mise. Rhymepogleda u strop. - Koliko crkava ima u Manhattanu? - Stotine.- Bilo je to retoričko pitanje, Banks. Mislio sam, idemo po tragovima.On sam morao ih je suziti.Koraci na stubištu. Opet blizanci.- Vani smo sreli federalca, Freda Dellrayja. - Nije bio ni najmanje

srdačan.



- Niti zadovoljan.- Vau, gle ovo! - Saul, zaboravivši koji ima pjegice, Rhyme se nadao

da je Saul, mahne glavom prema prepariranoj zmiji na stolu. -Držim kako sam ih se večeras nagledao za cijeli život. - Zmija?- Bili smo u Metamorfozi. To vam je...- Sablasno mjesto. Zatekli smo i vlasnika. Čudak, kako smo ipretpostavljali.- Duga, duga brada. Požalio sam što smo otišli navečer nastaviBedding.

- Prodaju nadjevene šišmiše i insekte. Ne biste vjerovali, neki odinsekata su...- Dugački dvanaest i pol centimetara.- I zmijurine poput ove. - Saul prijateljski kimnu ka zmiji. - Paškorpione, sva je sila škorpiona...- No, prije mjesec dana imali su provalu i pogodite što je ukradeno?Kostur čegrtuše.- Je li krađa prijavljena? - upita tiho Rhyme.

269- Jest.- Ali ukupna vrijednost otudene robe bila je samo stotinjak dolara. Jasno je zašto Larceny nije uključio sve snage.- Ipak im recite.Saul kimnu. - Nije nestala samo zmija. Provalnik je odnio nekolikotuceta kostiju.- Ljudskih? - upita Rhyme.

- Da. To vlasniku ne ide u glavu. Neki od insekata...... Zaboravi onih dvanaest i pol centimetara, neki su imali dvadeset. Jednostavnije je...... vrijede tri ili četiri stotine. A provalnik je digao samo zmiju inešto kostiju.- Neke posebne? - opet će Rhyme.- Odabrao je. Kao vaš Skupljač Whitman. - To su njegove riječi, ne

naše.



- Uglavnom sitne. Ruke i stopala. I rebro, možda dva. - Zar vlasniknije znao točno?

- Postoji li CS izvješće? - Za otete kosti? Niiiišta...Braća Hardy opet su otišla prema središtu New Yorka, na mjestoposljednjeg zločina, kako bi pročešljali susjedstvo. Rhymeameđutim muči zmija. Je li im je trebala ukazati nalokaciju, ili ipak ima neke veze s požarom u metodističkoj crkvi?Ako su zmije bile autohtone na Manhattanu, onda je urbani razvojodavno odigrao ulogu Svetog Patricka i očistio otok. Je li to simbol

dvojakog značenja riječi čegrtuša? U prenesenom smislu znači isnažan udarac.Odjednom se Rhymeu učini kako shvaća. - Zmija je namijenjenanama.- Nama? - Banks se nasmija. - To je pljuska posred lica. - Čijeg lica?- Svakoga tko njega traži. Vjerojatno je to tjelesna šala. - Meni bašnije bilo do smijeha - prizna Sachsova.- Ali je izraz tvog lica bio doista smiješan - nacerio se Banks.

- Rekao bih da smo bolji nego što je Nepos očekivao i to ga nimalone veseli. Pobjesnio je i počeo se osvećivati. Thome, budi dobar ipribilježi to u profil. Izruguje nam se.270Zazvoni Sellittov telefon. Otvorio ga je i javio se. - Emma, dušo! Štoima? - Kimao je i bilježio. Podigne glavu i proslijedi obavijest oukradenim rent-a-car vozilima: - U proteklom tjednu nestale sudvije Avise u Bronxu i jedna u Midtownu. No, ne odgovaraju boje:

crvena, zelena i bijela. Ukradena su i četiri Hertza od toga tri uManhattanu: s njihove East Side lokacije u središtu grada, izMidtowna i Upper West Sidea. Dva su bila zelena i - ovo bi mogaobiti naš - jedan žutosmeđi. Ali dignut je i srebrni Ford u WhitePlainsu. Dajem glas za njega.- Slažem se - objavi Rhyme. - White Plains.- Kako znate - upita ih Sachsova. - Monelle je rekla da je mogao biti

bež ili srebrni.



- Zato što naš momak stanuje u gradu - strpljivo je objašnjavaoRhyme - i ako namjerava ukrasti nešto tako upadljivo kao što je

auto, učinit će to što dalje od svog sigurnog prebivališta. Rekao sida je Ford?Sellitto je prenio pitanje Emmi, a potom digne glavu. Taurus.Ovogodišnji model tamnosive unutrašnjosti. Tablica je nevažna.Rhyme kimne. - Najprije je zamijenio tablice. Zahvali joj i reci nekamalo odspava. Ali neka se ne miče predaleko od telefona.- Nešto sam dobio, Lincolne - javi se Mel Cooper. - Što to?

- Razmaz. Upravo pretražujem bazu podataka trgovačkih imena. -Prikovao je pogled na ekran. - Upućuje me na podatke na drugomemjestu... Da vidimo, najbliži je Kink-Away. To je sredstvo zaravnanje kose koje se nabavlja u maloprodaji.- Politički neprilično, ali korisno. Vodi nas u Harlem, zar ne, i uznatnoj mjeri sužuje broj crkava. .Banks je pregledavao stupce o službi Božjoj u sva tri dnevna lista. -Izbrojio sam dvadeset i dvije mise.

- Kad je prva misa?- U dvije crkve je u osam. Šest ih ima u devet. Jedna u devet i pol.Ostale u deset ili jedanaest.- Odlučit će se za jednu od ranih misa. Dao nam je dovoljnovremena za pronalaženje lokacije.Sellitto reče: - Haumann će opet skupiti ESU momke.271- A naš lijepi Dellray? - Sachsova se prisjeti nesretnog, osamljenog

agenta FBI-a na uglu ispred kuće.- Što s njim? - promrmlja Sellitto.- Pa, mogli bismo ga uključiti. Strahovito želi sudjelovati u lovu naovog tipa.- Perkins mu je naredio da pomaže - dometnu Banks. - Zar ga viljudi doista želite? - pitao je Sellitto s nevjericom. Sachsova kimne. -Dakako.



Rhyme pristade. - Dobro, neka ,vodi federalne S&S timove. Hoćuistog časa po jedan tim u svakoj crkvi, na svim ulazima. Ali moraju

biti neprimjetni. Ne želim ga uplašiti. Možda ga možemo ščepati nadjelu.Sellitto je preuzeo telefonski poziv. Zabaci glavu, sklopljenih očiju. -Gospode!- Oh, nije valjda - promrmlja Rhyme.Detektiv obrisa znojavo lice i kimne. - U centralu je stigao poziv 9-1-1 od recepcionara u noćnoj službi. Midtown Residence Hotel? Iz

zračne luke La Guardia nazvala je žena s djevojčicom i rekla kakoće uzeti taksi. Prošlo je dosta vremena, a one nisu stigle. S obziromna obavijesti o otmicama, nazvao je policiju. Njeno je ime CaroleGanz, iz Chicaga.- K vragu - protisnu Banks. - Zar i djevojčica? Trebalo bi povući svetaksije iz prometa dok ga ne uhvatimo.Rhyme je bio izmožden. U glavi mu je bješnjelo. Prisjeti se obrademjesta zločina u tvornici bombi. Nitroglicerin je procurio iz

dinamita i natopio naslonjač koji je Rhyme trebao pretražiti zbogtragova. Nitro je uzrokovao strahovitu glavobolju.Ekran Cooperovog računala bljesnu. - E-mail - najavi i pozvaporuku. Glasno je čitao sitna slova: - Polarizirali su sve uzorkecelofana koji su skupili ESU momci. Drže kako je komadić koji, smopronašli u kosti na mjestu zločina u Pearl Streetu iz lanca ShopRite.Najbliži je celofanu koji oni rabe.- Dobro. - Rhyme kimnu prema posteru. - Prekriži sve dućane osim

ShopRiteovih. Koje su lokacije?Promatrao je kako Thom precrtava trgovine, ostavivši samo četiri.272B'way & 82-ga Greenwich & Bank 8. Ave. & 24-t Houston &Lafayette- Dakle, ostaje nam Upper West Side, West Village, Chelsea i LowerEast Side.

- Ali mogao je to kupiti bilo gdje.



- Naravno da je mogao, Sachsova. Mogao je kupiti kost u WhitePlainsu gdje je ukrao auto, ili u Clevelandu za vrijeme posjeta majci.

Ali vidiš, ima trenutaka kada se Neposi osjećaju sigurni u svojojlukavštini i prestaju misliti o tragovima. Oni glupi ili lijeni ubacepištolj u kantu za smeće iza svoje zgrade i odu. Malo bistriji stavega u paket Spacklea i ostave u Hell Gate. Genijalni se ušuljaju urafineriju i istope ga u peći na pet tisuća centigrada. Nema dvojbe,naš je Nepos lukav, ali se ne razlikuje od svakog drugog zločinca upovijesti. Ima svoje granice. Kladio bih se da računa kako nećemo

imati vremena ili želje potražiti njegovo sigurno prebivalište, jerćemo sve snage usredotočiti na njegove namještene tragove.Dakako, u tome se grdno vara. Točno tako ćemo ga pronaći.Pogledajmo, možemo li nači nešto više o njegovoj jazbini. Mel, imali što na žrtvinoj odjeći s prošlog mjesta zločina?Plima je isprala gotovo sve s odjeće Williama Everetta. - Kažeš dasu se borili, Nepos i taj Everett, Sachsova?- Nije baš bila neka borba. Everett ga je zgrabio za košulju. Rhyme

pucne jezikom. - Jamačno sam premoren kada ti nisam rekao damu zagrebeš ispod noktiju. Čak i ispod vode, to je jedino mjesto...- Izvoli - reče pružajući mu dvije male plastične vrećice. -Nastrugala si?Kimnula je.- Ali čemu dvije vrećice'?Podigavši jednu pa drugu vrećicu, reče: - Lijeva ruka, desna ruka.273

Mel Cooper prasnu u smijeh: - Čak ni ti nisi pomišljao na dvijevrećice za strugotine, Lincolne. Sjajna zamisao!Rhyme potvrdno zagunda: - Pa, razlikovanje ruku moglo bi biti odneke forenzičke vrijednosti.- Hura - kroz smijeh će Cooper. - To znači kako ideju smatragenijalnom i krivo mu je što nije njegova.



Krim-tehničar je ispitivao strugotine: - Našao sam malo cigle. -Nikakve cigle nije bilo kod kanalizacijske cijevi niti uokolo -

primijeti Sachsova.- To su samo krhotine. Ali nešto je nalijepljeno na njih. Ne . moguodrediti što.Banks upita: - Možda iz tunela obora? Ondje je bilo mnogo cigle,zar ne?- Sve nam je to dobavila naša Annie Oakley - reče Rhyme kimnuvšiprijekorno prema Sachsovoj. - Ne, sjećate se da je Nepos otišao prije

nego što je ispraznila pištolj. - Namrštio se i otkrio kako se istežeprema naprijed. - Mele, želim vidjeti tu ciglu pod mikroskopom.Postoji li način?Cooper pregleda Rhymeovo računalo: - Mogli bismo nešto izvesti. -Proveo je kabel iz otvora za video-izlaz na mikroskopu, a potomzabi glavu u veliki kovčeg. Izvukao je dugačku, debelu, sivu žicu,spojio dva računala i prebacio dio softwarea na Rhymeov Compaq.Za pet minuta Rhyme je, oduševljen, gledao ono što je Cooper

mogao vidjeti kroz okular.Kriminalist je pomno proučavao višestruko uvećan komadić cigle.Prasnuo je u smijeh: - Nadmudrio je sama sebe. Vidite li ove bijelegrumenčiće na cigli?- Što je to? - upita Sellitto.- Možda ljepilo - pokuša Cooper.- Točno! S valjka za skidanje dlaka s odjeće. Krajnje oprezni zločincikoriste ih za uklanjanje tragova sa sebe. Ali mu se osvetilo.

Komadići ljepila s valjka ostali su mu na odjeći. Dakle, znamo da jeiz njegova prebivališta. Sve je bilo O.K. dok ga Everett nijezagrebao noktima.- Govori li nam cigla nešto - upita Sachsova.274- Stara je i skupa - jeftina je cigla jako šupljikava jer miješaju punilo.Pretpostavljam kako stanuje u kakvoj ustanovi ili je kuću građio

netko vrlo imućan. Stara je najmanje sto godina, a možda i više.



- Ah, evo još nešto - veselo će Cooper. - Još jedan komadić rukavice,rekao bih. Ako mu se nastave tako raspadati, domalo ćemo se

dokopati i papilarnih linija.Bljesnuo je i Rhymeov ekran na kojemu se trenutak kasnije pojavilamala čestica kože.- Nešto mi je čudno - kazao je Cooper.- Nije crvena kao ona druga - opazi Rhyme. Ovaj komadić je crn.Provuci ga kroz mikrospektrofotometar.Cooper je obavio test, a potom kvrcnu po ekranu svoga računala. -

Koža je, ali drugačije boje. Možda je umrljana ili izblijedjela.Rhyme se nagnu naprijed, naprežući se kako bi što bolje vidio mrljuna ekranu kada shvati da je u nevolji. Ozbiljnoj nevolji. - Hej, jesi lidobro? - Sachsova prva opazi kako nešto nije u redu.Rhyme ne odgovori. Vrat i vilica počeli su mu se silovito tresti.Osjećaj nalik panici dizao mu se iz vrha razmrskane kičme i kretaose prema glavi. Kao da se iznenada uključio termostat, groznica ižmarci su nestali, a on se poče znojiti. Znoj se u potocima slijevao

po njegovu licu, škakljajući ga nepodnošljivo.- Thome! - zavapi. - Thome, nešto se događa!Dahtao je dok mu je glavobolja žarila lice i širila se po stijenkamalubanje. Stisnuo je zube, ljuljao glavom pokušavajući prekinutinepodnošljivu bol. Ništa nije pomoglo. Svjetlo je u sobi treperilo.Bol je bila tako snažna da je poželio pobjeći od nje, kidnuti nanogama koje se nisu pomakle godinama.- Lincolne! - urlao je Sellitto.

- Pogledajte mu lice - vikne Amelia. - Jarko je crveno! A ruke mubijahu bijele poput slonove kosti. Pobijelilo je i cijelo tijelo ispodčarobnog područja C4. Krv mu je navrla u sitne moždane kapilare,šireći ih i prijeteći da rasprsne fina vlakanca.275U žestoku napadaju, Rhyme je bio svjestan Thomove blizine,čupanja pokrivača s Clinitrona. Vidio je i Sachsovu kako se primiče,

zabrinuto stisnuvši iskričave plave oči. Posljednje što je vidio prije



nego što je utonuo u tamu bio je sokol koji se otisnuo s rubaprozorske daske, i preplašen nenadanom užurbanošću u sobi,

potražio na svojim velikim krilima zaborav u vrelini nad opustjelimgradskim ulicama.276POGLAVLJE24Kada se Rhyme onesvijestio, Sellitto se sjuri do telefona: - Zovite911! Neka pošalju EMS - govorio je Thom.

- Potom stisnite onu tipku za brzo biranje. To je broj Petera Taylora,našeg specijaliste za povrede kičmene moždine.Sellitto obavi pozive.Thom viknu: - Treba mi pomoć. Hitno!Amelia je bila najbliže. Kimnula je i stala uz postelju. Pomoćnikuhvati onesviještenog čovjeka ispod ruku i povuče ga u postelji.Strgnuo je košulju i lupnuo ga po beživotnim prsima, rekavši: Svise ostali udaljite, molim!

Sellitto, Banks i Cooper oklijevali su na trenutak, a potom izadoše.Sellitto zatvori vrata.U vještim pomoćnikovim rukama pojavila se žutosiva kutija. Imala je prekidače i skale te žicu s plosnatom pločicom koju je sada staviona Rhymeova prsa i učvrstio širokim flasterom.- Frenički stimulator. Održat će mu disanje. - Uključio je instrument.Dok je Thom ovijao traku za mjerenje tlaka oko Rhymeove rukeboje alabastera, Sachsova je s čuđenjem opazila kako mu je tijelo

praktički bez nabora. Bio je četrdesetogodišnjak, ali s tijelomdvadesetpetogodišnjaka.- Zašto mu je lice tako crveno? Čini se kao da će eksplodirati. - Ihoće - uzvrati Thom smireno, izvlačeći liječničku tbrbu ispod stolapokraj kreveta. Otvori je, nastavivši mjeriti tlak.277Disrefleksija... Posljedica današnjih stresova, mentalnih i fizičkih.

Nije tome vičan.



- Stalno je govorio kako je umoran.- Znam. A ja mu nisam posvetio dovoljno pažnje. Pssst. Moram

slušati. Namjesti slušalice stetoskopa, napuše manšetu i pustipolagano zrak. Nije odvajao pogled sa svog sata. Ruke su mu bilesavršeno mirne.- K vragu! Dijastostolički je sto dvadeset i pet. Sranje! "Gospode nanebesima! Udarit će ga kap", pomisli Amelia. Thom kimnu glavomprema crnoj torbi.- Pronadi bočicu nifedipina i otvori jednu špricu za injekcije. - Dok

je ona kopala po torbi, Thom je svukao Rhymeovu pidžamu,zgrabio kateter i razderao s njega plastični omot. Namazao je vrhK-Y gelom, podigao Rhymeov mlohav penis i gurnuo kateternježno i brzo u njegov vrh.- Ovo je dio problema. Crijevni i urinarni pritisak može prouzročitinapadaj. Danas je pio daleko više nego što je smio. Otvorila jehipodermik i priznala: - Ne znam navući injekciju. - Ja ću. - Pogleda ju. - Smijem li te zamoliti... Hoćeš li

me. zamijeniti? Ne bih htio da se cjevčica zapetlja. - Dakako.- Trebaš li rukavice?Navukla je rukavice i lijevom rukom pažljivo uhvatila Rhymeovpenis. U desnoj je držala cjevčicu. Davno, davno nije držalamuškarca za to mjesto. Koža je bila meka te pomisli kako je čudnošto je to, u većini slučajeva središte muškarčeva bića, nježno i mekopoput svile.Thom vješto ubrizga lijek. - Hajde, Lincolne...

Iz daljine se čula sirena.- Dolaze - rekla je pogledavši kroz prozor.- Ako ga sada ne osvijestimo, ni oni nam neće pomoći. - Za kolikolijek počinje djelovati?Ne odvajajući pogled s nepomična Rhymea, Thom odgovori: - Već je trebao. Ali prevelika doza bacila bi ga u šok. Sagnuo se i nadigaokapak. Plava zjenica bila je staklasta, nefokusirana.

- Ne dopada mi se ovo. - Ponovo izmjeri tlak. - Sto pedeset. Kriste!



278- Ubit će ga - rekla je. - Ah. Nije problem u tome!

- Što? - šapnu zaprepaštena Amelia Sachs.- Ne bi žalio umrijeti. - Ovlaš ju je pogledao, kao da je iznenađenšto to još nije dokučila. - Samo ne želi biti paraliziran više nego štoveć jest. - Pripremio je još jednu injekciju. Možda ga već ima.Mislim, udar. Toga se užasava.Thom se nagnu i ubrizga još jednu dozu lijeka.Sirena se začu bliže. Ali i trubljenje. Automobili su zapriječili put

kolima hitne pomoći, mičući se bez žurbe u stranu. To je bila jednaod stvari koje je Sachsova mrzila u New Yorku.- Možeš izvući kateter.Pažljivo je izvadila cjevčicu. - Hoću li... - Kimnula je prema vrećici surinom.Thom se blijedo osmjehnu: - To je moj posao.Prošlo je nekoliko minuta. Činilo se da se ambulantna kola nisupomakla sve dok se ne začu upozorenje preko razglasa, a onda se i

sirena poče približavati.Rhyme se odjednom pomaknu. Glava mu se zatresla. Potom sepočela ljuljati naprijed-nazad, pritisnuta na jastuk. Rumenilo sedonekle ublaži.- Lincolne, čuješ li me? Zastenjao je! - Thome...Rhyme se žestoko tresao. Thom ga pokrije plahtom. Sachsova sezatekla kako rukama ravna Rhymeovu raščupanu kosu. Uzela jepapirni rupčić i obrisala mu čelo.

Na stubama odjeknu koraci i začas u sobu nahrupe dva kršna EMSliječnika. Prišli su postelji, izmjerili tlak, provjerili nervni stimulator.Trenutak kasnije u sobu je uletio dr. Peter Taylor.- Peter. Disrefleksija - obavijesti ga Thom. - 'Tlak?- Pao je. Ali bilo je gadno. Dosegao je sto pedeset. Doktor se namršti.Thom predstavi Taylora liječnicima hitne pomoći. Činilo se da susretni što je stigao stručnjak, pa se mogu povući.

- Doktore - promrsi Rhyme omamljeno.



- Da pogledamo oči. - Taylor je bljesnuo svjetlom u Rhymeovezjenice. Sachsova je napeto promatrala liječnikovo lice i zabrinula

se vidjevši kako se mršti.279- Ne treba mi nervni stimulator - šapnuo je Rhyme.- Sam svojim plućima, je li tako? - ozbiljno će liječnik. No, nekaostane još malo, može li? Samo dok vidimo što se zapravo događa.- Pogledao je Sachsovu: - Možda je bolje da pričekate u prizemlju,gospođice.

Taylor se nagnuo i Rhyme opazi kapljice znoja ispod prorijeđenekose.Vješte ruke podigle su kapak. Ponovo je zavirio u jednu pa u druguzjenicu. Namjestio je sfigmomanometar i izmjerio Rhymeov krvnitlak, pogleda odsutna u dubokoj usredotočenosti na trenutni,životni zadatak spašavanja čovjeka.- Približava se normali - izjavio je. - Kako je s urinom? - Tisuću stocc-a - odgovori Thom.

Taylor sijevnu pogledom. - Zanemarujemo stvari, je li? Ili smoodveć pili?Rhyme odgovori istom mjerom:- Bili smo onemogućeni, doktore. Imali smo burnu noć. Taylor je,slijedeći Rhymeovo kimanje, zaokružio pogledom po sobi,iznenaden kao da je netko dovukao svu tu opremu dok on nijegledao. - A što je sve ovo?- Izvukli su me iz mirovine.

Taylorovo zbunjeno mrštenje pretvorilo se u smiješak. - Bilo jekrajnje vrijeme. Već vas mjesecima nagovaram - učinite nešto odsvog života. Kakva je situacija s crijevima?Thom odgovori: - Ništa, vjerojatno dvanaest, čak četrnaest sati.- Vrlo nehajno s vaše strane - prekori ga liječnik.- Nije on kriv - prasnu Rhyme. - Cijeli sam dan imao punu sobuljudi.



- Ne želim slušati isprike - odsječno će liječnik. To je bio PeterTaylor koji nikada nije govorio preko nekog kad se obraćao

Rhymeu i nikada nije dopuštao svom nasilnom pacijentu da gatiranizira.- Idemo na posao. - Nawkao je kirurške rukavice i nagnuo se nadRhymeov torzo. Poče masirati abdomen kako bi natjeraoumrtvljena crijeva na rad. Thom je podmetnuo pelene.Pošto je posao obavljen, Thom očisti svoga šefa.280

Taylor nenadano progovori: - Nadam se da ste odustali od onebesmislice? - Nije odvajao pogled od Rhymeova lica. Onebesmislice...Mislio je na samoubojstvo. Pogledavši u Thoma, Rhyme reče: -Neko vrijeme nisam razmišljao o tome.- Pametno. - Taylor pogleda instrumente na stolu. - Time se trebatebaviti. Možda će vas vaš odjel vratiti na platnu listu. - Bojim se dane bih prošao na liječničkom.

- Kako glava?- Nabija mi tucet maljeva, to bi bio najbliži opis. Vrat je u istomstanju. Tijekom dana imao sam dva gadna grčenja. Taylor ode izaClinitrona i pritisne prste sa svake straneRhymeove hrptenjače, na mjestu, pretpostavljao je Rhyme iako,naravno, nikada to mjesto nije vidio, gdje su bili ožiljci od brojnihoperacija. Taylor ga je stručno masirao, zabadajući prste duboko unapete mišiće na Rhymeovim ramenima i vratu. Bol je polagano

iščezla.Osjetio je liječnikove palce, kako se zaustavljaju kod, pretpostavio je,razmrskanog kralješka.Svemirski brod, raža...- Jednoga će dana ovo namjestiti - kazao je Taylor. Jednoga danaovo neće biti ništa gore nego slomljena noga. Slušajte mene. To jemoje predviđanje.



Nakon petnaest minuta Peter Taylor spustio se u prizemlje ipriključio murjacima na pločniku.

- Je li dobro? - zabrinuto upita Amelia Sachs. - Tlak je pao. Najvišemu treba odmor.Liječnik, muškarac prosječna izgleda, najednom shvati kakorazgovara s vrlo lijepom ženom. Zagladio je prorijeđenu sijedukosu i diskretnim pogledom odmjerio njenu vitku figuru. Odvratio je pogled na patrolna kola ispred zgrade i upitao: - Na kakvom vamto slučaju pomaže?

Sellitto se skanjivao, kao i svaki drugi detektiv kad mu civil postaviovakovo pitanje. Ali Sachsova nasluti da su Taylor i Rhyme bliski,pa je požurila s odgovorom: - Otmice. Jeste li ćuli za njih?- Slučaj vozača taksija? Pa na svim je vijestima! No, to je dobro zanjega. Rad je najbolje što mu se može poželjeti. Potrebni su muprijatelji i neki smisao u životu.281Na vrhu stuba pojavio se Thom. - Zahvaljuje se, Peter. Nije baš

rekao tim riječima, ali je tako mislio! Znate kakav je...- Isti kao i ja. - Spustivši glas, Taylor upita povjerljivo: Planira li jošuvijek razgovarati s onima šarlatanima?A kada je Thom odgovorio niječno, nešto u prizvuku njegova glasaupozori Ameliju kako laže. Nije znala zašto i je li to od nekevažnosti, ali kopkalo ju je.Planira li još uvijek razgovarati s onima šarlatanima?U svakom slučaju činilo se da Taylor nije opazio Thomovu

prijevaru. Rekao je: - Doći ću sutra pogledati kako mu je. Thom muse unaprijed zahvali na brizi, a Taylor prebaci torbupreko ramena i ndalji se. Pomoćnik je mahnuo Sellittu:- Želi načas razgovarati s vama. - Detektiv se žustro uspeo uz stube.Nestao je u sobi, a nekoliko minuta kasnije vratio se zajedno sThomom. Sada i sam namrgoden, Sellitto pogleda u Ameliju.- Ti si na redu - kazao je i mahnuo glavom prema stepenicama.



Rhyme je ležao u golemu krevetu razbašurene kose, ne više crvenalica i ruku boje bjelokosti. Soba je još bila zasićena vonjem izmeta.

Na postelji su čiste plahte a na njemu čista pidžama, zelena kaoDellrayjeva odora.- Imaš najružnije pidžame koje sam ikada vidjela - primijeti Amelia.- Zasigurno dar od bivše, je li tako?- Kako si pogodila? Poklon za godišnjicu braka... Oprosti što sam teuplašio - rekao je izbjegavajući njen pogled. Njegova ju iznenadnakrotkost uznemiri. Pomislila je na svog oca u predoperacijskoj sali u

Sloan Ketteringu prije operacije koju nije preživio. Slabost može bitiopasnija nego prijetnja.- Da oprostim? - upita prijeteći. - Ne želim više takvih sranja,Rhyme.Promatrao ju je procjenjivački, a onda je rekao: - Vas dvoje ćete toobaviti.- Nas dvoje?- Ti i Lon. Naravno, i Mel i Jim Polling također. - O čemu govoriš?

- Povlačim se.282- Što?- Bojim se da je ovo prenaporno za umorno, ostarjelo tijelo. - Ali nemožeš prekinuti! - Pokazala je rukom na Monetov poster. -Pogledaj koliko smo toga otkrili o 823. Sasvim smo blizu.- Zato vam više ne trebam. Treba vam samo malo sreće. - Sreće?Prošle su godine dok je uhvaćen Bundy! A što je sa Zodijačkim

ubojicom? A Werewolf?- Prikupili smo dobre informacije. Č~rrste i utemeljene. Naletjet ćešna tragove. Ti ćeš ga ščepati, Amelia. Bit će to tvoj labuđi pjev prijeodlaska u Javne poslove. Imam dojam da Nepos 823 postaje odvećsamosvjestan; možda će ga uhvatiti u crkvi.- Dobro izgledaš - izusti laž.



Rhyme se nasmija. Smijeh je brzo nestao. - Umoran sam i sve meboli. Dovraga, boli me na mjestima gdje me prema tvrdnjama

doktora ne može boljeti.- Poslušaj moj savjet: odrijemaj.Pokušao se podrugljivo nasmijati, ali zvučalo je slabašno. Nije gamogla gledati u takvu stanju. Kratko je zakašljao, spustio pogled nanervni stimulator i napravio grimasu kao da mu je neugodno štoovisi o uredaju. - Sachsova,... ne vjerujem da ćemo dalje surađivati.Htio sam ti još samo reći kako je pred tobom blistava karijera. Znaš

dobro odabrati.- Svakako ću svratiti u posjet kad sredimo ovog gada.- Bilo bi mi drago. Isto kao što mi je drago što si baš ti jučer ujutrobila dežurna u ophodnji. Uživao sam u obradi mjesta zločina stobom.- Ja.- Lincolne - začu muški glas. Okrenula se i na vratima opazilaneznanca. Sa zanimanjem se osvrtao po sobi, promatrajući opremu.

- Čini se kako je ovdje bilo jako uzbudljivo.- Doktore! - Rhyme razvuče lice u široki osmijeh. - Molim vas uđite!Stupio je u sobu: - Primio sam Thomovu poruku. Je li rekao da jehitno?- Dr. William Berger, ovo je Amelia Sachs.Sachsova shvati da je prestala postojati u svijetu Lincolna Rhymea.Sve što je ostalo neizrečeno, a činilo joj se kako ima283

nekoliko, možda i mnogo stvari, morat će pričekati. Izašla je. Thom,koji je stajao u prostranu predvorju, zatvori vrata iza nje, u najboljojmaniri zastane i glavom joj dade znak da pođe ispred njega.Zakoračivši u vrelu noć, Amelia začu glas iz blizine. - Oprostite.Okrenula se i spazila dr. Petera Taylora, osamljena ispod stablaginkgoa. - Mogu li na trenutak razgovarati s vama?Sachsova krene s Taylorom po nogostupu, nekoliko kuća dalje od

Rhymeove.



- Izvolite? - rekla je. Naslonio se na kameni zidić i ponovno jesamosvjesno zagladio kosu. Amelia se prisjeti koliko je puta

zastrašila muškarce jednom riječi ili pogledom. Pomisli po tko znakoji put: "Kakvu beskorisnu moć pruža ženska ljepota."- Vi ste mu prijateljica, zar ne? - upita ju liječnik. - Hoću reći,suradujete s njim, ali ste mu i prijateljica?- Dakako. Nadam se da jesam.- Znate li tko je čovjek koji je netom ušao? - Berger, čini mi se.Liječnik.

- Je li spomenuo odakle je? - Nije.Taylor se na trenutak zagleda u prozor Rhymeove spavaonice iupita: - Jeste li čuli za Društvo Leta?- Ne, oh, čekajte.... To je skupina pobornika eutanazije, zar ne?Taylor kimnu. - Poznajem sve Lincolnove liječnike i nikada nisamčuo za Bergera. Palo mi je na pamet da je možda njihov. - Molim?Planira li još uvijek razgovarati s onima šarlatanima? Na to se dakleodnosio razgovor!

Skamenila se od užasa. - Je li... je li ozbiljno govorio 0 tome i prije?- O, jest. - Taylor duboko uzdahnu zagledavši se u magličasto nebo.- Policajko Sachs, proveo sam sate i sate pokušavajući ga odgovoriti.Danima, godinama radim s kvadriplegičarima i znam koliko sutvrdoglavi. Možda bi poslušao vas. Samo nekoliko riječi. Pomisliosam... Biste li?284- Oh, proklet bio, Rhyme - promrmlja i potrči, ostavivši liječnika u

pola rečenice.Stigla je do ulaznih vrata baš kad ih je Thom zatvarao. Progurala sepokraj njega. - Zaboravila sam notes!- Koga vraga...?- Odmah se vraćam.- Ne možete gore. Kod njega je liječnik. - Samo sekundu.Bila je već na odmorištu kada Thom pojuri za njom. Prozreo je da

laže te je grabio po dvije stepenice odjedanput. No, ona ima dobru



prednost i nahrupila je na vrata Rhymeove spavaonice prije negošto je pomoćnik stigao do vrha stepenica.

Uletjela je, iznenadivši Rhymea i liječnika koji se, prekriženih ruku,naslonio na stol. Zatvorila je vrata i zaključala ih. Thom je s drugestrane sumanuto lupao. Dr. Berger se okrenuo prema njoj s izrazomznatiželje na licu.- Sachsova - lane Rhyme. - Moram razgovarati s tobom. - O čemu?- O tebi. - Kasnije.- Kada, Rhyme? - upita sarkastično. - Sutra? Sljedeći tjedan?

- Kako to misliš?- Da ugovorimo sastanak za, recimo, tjedan dana od iduće srijede?Hoćeš li tada naći vremena za mene? Hoćeš li biti tu? - Amelia...- Hoću razgovarati s tobom. Nasamo! - Nemoguće.- Onda ćemo to obaviti drugačije, profesionalno. Primaknula seBergeru:- Uhićeni ste pod optužbom pokušaja pripomaganja usamoubojstvu. - Lisičine su bljesnule, škljoc, škljoc, i ovile mu se

oko zapešća poput srebrne zmije.Pretpostavljala je kako se nalazi u crkvi.Carole Ganz ležala je u podrumu, na tlu. Samo jedan trak hladnog,mutnog svjetla pada na zid, osvjetljujući otrcanu sliku Krista i hrpupljesnivih knjižica, biblijskih priča za mladež. Nasred285prostorije naslagano je pola tuceta stolčića za male polaznikevjeronauka, pretpostavila je.

Još je imala lisičine i povez na ustima. S metar i pol konopca zasušenje rublja privezao ju je za cijev pokraj zida.Na visokom stolu u blizini mogla je vidjeti vrh velikog staklenogvrča.Kada bi ga mogla srušiti! Mogla bi upotrijebiti komadić stakla iprerezati konopac. Stol je bio izvan domašaja, ali se prevrnula nabok i počela se, poput gusjenice, uvijati prema njemu.



To ju podsjeti na Pammy dok je bila dojenče koje se uvijalo popostelji izmec~u nje i Rona. Pomislivši na svoje dijete, samo u onom

odvratnom podrumu, počela je plakati.Pammy, Pooh, torbica.Na trenutak, samo djelić sekunde, obuze ju slabost. Koliko je većputa požalila što je uopće otišla iz Chicaga.Ne! Prestani razmišljati na taj način! Prekini sažalijevati samu sebe!To je sasvim pouzdano trebala napraviti. Učinila si to za Rona, a iza sebe. Ponosio bi se tobom. Kate joj je to izgovorila tisuću puta.

Počela je i vjerovati. Još je jednom krenula u borbu. Primaknula se tridesetakcentimetara bliže stolu.Omamljena, nije mogla razmišljati bistrom glavom.Vrat ju peče od strahovite žeđi, vlage i plijesni u zraku. Dopuzala jemalo dalje, a onda e ostala ležati na boku. Hvatajući zrak, pogledala je po stolu. ~inilo se uzaludno. "Čemu sav trud?" - pomisli.Pitala se što sada prolazi Pammynim mislima.

"Proklet bio", pomisli Carole. "Ubit ću te zbog ovoga!" Svijala se popodu pokušavajući se pomaknuti. Umjesto toga, izgubila jeravnotežu i prevalila se na leđa. Zastenje, znajući što slijedi. Ne! Uzglasno škljocanje slomio joj se zglob. Vrisnula je kroz povez.Onesvijestila se. Kada je došla k sebi, preplavi ju mučnina.Ne, ne, ne... Umrijet će ako povrati. S povezom preko usta udavit ćese.Svladaj to! Potisni. Hajde! Ti to možeš! Idemo... Želudac joj se digao

jednom. I opet...Ne! Obuzdaj to! Želudac joj se okretao.286Obuzdaj... Obuzdaj ga...Uspjela je. Dišući kroz nos, usredotočivši misli na Kate, Eddiea iPammy, na žutu naprtnjaču u kojoj su bile sve njene dragocjenosti.Gledala ju je, oslikavala iz svakog ugla. U njoj je bio cijeli njen život.

Njen novi život.



Rone, ne želim ga prokockati. Došla sam ovamo radi tebe, ljubavi...Sklopila je oči misleći: duboko diši, udahni, izdahni. Konačno se

mučnina stišala. Trenutak kasnije osjećala se bolje i, mada je plakalaod bola zbog slomljena zapešća, uspjela je migoljiti prema stolu.Desetak po desetak centimetara.Osjetila je potmuo udarac tresnuvši glavom o nogu stola. Uspjela sesamo dodirnuti s njim, ali dalje nije mogla. Zabacivala je glavunaprijed-nazad žestoko gurkajući stol. Čula je bućkanje dok je vrčklizio po površini stola. Podigne pogled.

Komadić stakla virio je preko ruba stola. Carole zabaci glavuunatrag i još jednom tresne o nogu stola.Ne! Gurnula je nogu izvan domašaja. Vrč se na trenutak zanjihao,ali ostade uspravan. Carole se napregne da nategne nenapeti dioužeta, ali nije uspjela. 'Dovraga! Oh, dovraga! Dok je beznadno zirkala u zamrljanu bocu,shvati kako je napunjena tekućinom u kojoj nešto pluta. Što li je to?Odgurnula se prema zidu i pogledala gore.

Doimalo se poput žarulje. Ne, ne cijela žarulja, samo spiralna nit iosnovica pričvršćena u utičnicu. Iz utičnice je kroz vrč provedenažica do timera nalik onome za uključivanje i isključivanje svjetlatijekom odsutnosti zbog godišnjeg odmora. Sve ju je to podsjećalona...Bombu! Tek sada osjeti slabašan, pa sve jači miris benzina. Ne, ne...Carole se svijala dalje od stola što je brže mogla, jecajući u očajanju.Uza zid je bio ormar s ladicama. On bi joj pružio odredenu zaštitu.

Privukla je noge, a onda ju obuze panika, pa ih brzo spusti. Naglipokret izbacio ju je iz ravnoteže. Na svoje287zaprepaštenje, shvati da se opet valja na ledima. Oh, prestani! Neto... Ostala je u ravnoteži, savršeno mirna, činilo joj se cijeluvječnost, dršćući kada je pokušala prebaciti težinu tijela naprijed.Potom se nastavila valjati, srušivši se na ruku u lisičini, oslonivši



cijelu težinu tijela na razmrskano zapešće. Na trenutak ju preplavizasljepljujuća bol, ali se, na sreću, ponovno onesvijestila.

288POGLAVLJE25Nema teorije, Rhyme. Ne smiješ to učiniti.Berger je u nelagodi odvraćao pogled. Rhyme je pretpostavljaokako je u svom poslu susretao sve moguće histerične ispade utrenucima nalik ovome. Najveći Bergerov problem nisu bili ljudi

koji su željeli umrijeti, već oni koji su željeli da svi drugi žive.Thom je lupao po vratima.- Thome -~ viknuo je Rhyme. - Sve je u redu. Možeš nas ostaviti. -Potom se obrati Sachsovoj: - Nas dvoje smo se oprostili. Ov,o jeružan način da se pokvari savršen kraj.- Ne smiješ to učiniti!Tko je mogao zazviždati na uzbunu? Možda Peter Taylor? Doktor je zasigurno naslutio da mu on i Thom lažu.

Rhyme je slijedio njezin pogled na tri stvari na stolu. Tri magijskapoklona: brendi, pilule i plastična vrećica. Također gumena traka,slična onima kakve je Sachsova još uvijek imala na cipelama.(Koliko li se puta vratio s mjesta zločina i zatekao Blaine kako sazaprepaštenjem zuri u trake na njegovim cipelama? "Svatko ćepomisliti da si moj muž ne može priuštiti nove cipele. Da gumenimtrakama pridržava đonove kako ne bi otpali. Za ime svijeta,Lincolne!")

- Sachsova, skini te lisičine s mog dobrog liječnika. Morat ću teposljednji put zamoliti da izađeš.289Nasmija se kratko i usiljeno. - Oprosti. Ovo je zločin usred NewYorka. Javni tužitelj to može proglasiti ubojstvom, samo ako poželi.Berger se pravdao: - GospoBice, ja samo razgovaram s pacijentom.



- Stoga ste i optuženi samo za pokušaj. Za sada. Možda bismo vašeime i otiske prstiju trebali provjeriti na NCIC-u. Da vidimo što

bismo dobili.- Lincolne - uzrujano će Berger. - Nemojte dopustiti... - Riješit ćemoto - pomirljivo će Rhyme. - Sachsova, molim te.Stajala je raširenih nogu, podbočivši rukama vitke bokove,nesmiljena izražaja lica. - Hajdemo - zareža doktoru.- Sachsova, nemaš pojma koliko je ovo važno. - Neću ti dopustiti dase ubiješ.

- Dopustiti? - zareža Rhyme. - Meni dopustiti? Otkad bih ja trebaotražiti tvoje dopuštenje?Berger se oglasi: - Gospođice... Policajko Sachs, odluka je njegova,donesena je pri punoj svijesti. Lincoln je upućeniji od većinepacijenata s kojima imam posla.- Pacijenata? Hoćete reći vaših žrtava?- Amelia! - jauknu Rhyme, pokušavajući odagnati prizvuk očaja izsvog glasa. - Trebala mi je cijela godina da pronađem nekoga tko će

mi pomoći.- Možda stoga što je odluka pogrešna. Jesi li razmišljao i na takavnačin? Zašto baš sada, Rhyme? Baš usred našeg slučaja? - Budem liimao još jedan napadaj ili udar, mogao bihizgubiti svaku mogućnost komuniciranja. Mogao bih biti pri svijestidaljnjih četrdeset godina, potpuno nemoćan da se pomaknem. Asve dok mi ne otkaže mozak, nitko na svijetu neće potegnutiprekidač. Sada sam barem još uvijek u stanju donijeti svoje odluke.

- Ali, zašto - pitala je.- A zašto ne - odgovori Rhyme pitanjem. - Reci mi. Zašto ne?- Pa... - činilo se da su argumenti protiv samoubojstva toliko očitida joj je bilo teško izgovoriti ih jasno. - Zato što...- Zbog čega ne, Sachsova?- Ponajprije, to je kukavičluk!290



Rhyme se nasmija. - Hoćeš li raspravljati o tome, Sachsova? Hoćešli? Pošteno. "Kukavičluk", kažeš. To nas vodi do Sir Tomasa

Brownea: "Kada je život grozniji od smrti, pravo je herojstvo živjeti".- Hrabrost usprkos nesavladivim nevoljama... Klasičan argument uprilog življenju. Ali ako je tako, čemu anestezirati pacijente prijeoperacije? Zašto se prodaje aspirin? Zašto se namiještaju slomljeneruke? Zašto je Prozac najčešće propisivan lijek u Americi? Oprosti,u bolu nema ničeg istinski dobrog. - Ali ti nemaš bolove.- A kako ćeš definirati bol, Sachsova? Možda je odsutnost svakog

osjećaja također bolna.- Toliko toga možeš doprinijeti. Pogledaj svo to svoje znanje.Forenzičko, povijesno.- Općedruštveni doprinos. I to mi je jak razlog. - Pogledao je uBergera, ali je liječnik šutio. Rhyme zamijeti njegovo zanimanje zakost na stolu - blijedi disk hrptenjače. Uzeo ga je i premetao urukama sapetim lisičinama. Rhyme se sjeti da je Berger radio kaoortoped.

Nastavi govoriti Ameliji. - Ali tko kaže da uopće trebamodoprinositi išta u životu. Osim toga, mogao bih doprinijeti i neštološe. Možda bih mogao prouzročiti i štetu. Sebi ili nekom drugom. -Takav je život.Rhyme se osmjehnu. - Ja biram smrt, ne život.Amelia se zamislila, primjetno zbunjena. - Jedino što... smrt nijeprirodna. Život jest.- Zar? Freud se ne bi složio s tobom. On je odustao od načela užitka

i došao do spoznaje kako postoji i druga sila nazvao ju je neerotičnaprimarna agresija. Nastojanje da se oslobodimo veza koje smoizgradili u životu. Naše samouništenje savršeno je prirodno. Sveumire; što je prirodnije od toga?Opet je čupkala pramen kose.- U redu - suglasi se. - Tebi je život mnogo veće iskušenje negovećini ljudi. Ali, pomislila sam... sve što sam vidjela oko tebe kazuje

mi kako si ti osoba koja voli iskušenja.



- Iskušenja? Hoćeš li ti priču o iskušenjima? Godinu dana bio samprikopčan na ventilator. Vidiš mi na vratu ožiljak od traheotomije?

Dakle, upornim vježbama disanja i maksimalnom snagom volje,skinuo sam se s uredaja. Ustvari imam pluća kakva nema nitko.Snažna su jednako kao tvoja. Za kvadriplegičara tipa291C4 to je za medicinske priručnike. To mi je oduzelo osam mjeseciživota. Shvaćaš li o čemu govorim? Osam mjeseci samo zasvladavanje osnovne životne funkcije. Ne govorim o oslikavanju

Sikstinske kapele ili sviranju violine. Govorim o jebenom disanju.- Možda će ti biti bolje. Sljedeće godine možda pronadu lijek.- Neće. Ne sljedeće godine. Niti za deset godina.- Ne možeš to znati. Jamačno se provode istraživanja.- Svakako. Znaš li na čemu? Postao sam stručnjak za to područje.Transplantiraju embrionalno živčano tkivo na oštećeno tkivo kakobi unaprijedili aksonalnu regeneraciju. - Riječi su lako prelazilepreko njegovih lijepih usana. - Nema značajnijeg učinka. Neki

liječnici kemijski tretiraju napadnuta područja da bi stvoriliokruženje u kojemu se stanice mogu regenerirati. Nema značajnijegučinka, bar ne na naprednijim vrstama. Niži oblici pokazali suprilično dobar uspjeh. Da sam žaba, opet bih mogao hodati. Boljereći, skakati.- To znači, ipak ima Ijudi koji na tome rade? - upita Sachsova.- Dakako. Ali ne očekuje se značajniji znanstveni prodor sljedećihdvadeset, trideset godina.

- Da je očekivan, ne bi se zvao prodor, nije li tako? poklopi ga.Rhyme se nasmija. Stvarno mu se dopadala.Sachsova zabaci veo crvene kose s očiju i reče: - Ne zaboravi kako jecjelokupna tvoja karijera bila usmjerena na provođenje zakona.Samoubojstvo je, kao što znaš, protuzakonito.- Čak je i grijeh - dopuni ju. - Dakota Indijanci smatrali su kako seduhovi onih koji su počinili samoubojstvo moraju dovijeka



povlačiti oko drveta na koje su se jadnici objesili. Je li to zaustavilosamoubojstva? Nije. Samo su odabirali manja stabla.

- Nešto ću ti reći, Rhyme. Ispalit ću svoj zadnji argument. - Kimnuprema Bergeru i zgrabi ga za lisičine. - Njega ću lijepo smjestitionkraj brave. Barem time mogu dokazati tvoju zabludu.- Lincolne - jauknu dr Berger u panici.Amelia je došla do vrata, kada je Rhyme doviknuo: - Prije nego štoto obaviš, reci mi nešto, Sachsova!Zastala je, držeći ručicu na vratima.

292- Samo jedno pitanje. Okrenula se.- Jesi li se ikada poželjela ubiti? Otključala je vrata uz glasan škljocaj.Dodao je: - Odgovori mi!Sachsova nije otvorila vrata. Stajala je ledima okrenuta premanjemu. - Nisam. Nikada!- Jesi li zadovoljna svojim životom? - Jednako kao i svatko drugi.- Nikada nisi potištena?

- To nisam rekla. Rekla sam samo kako se nikada nisam htjela ubiti.- Pričala si mi da voliš voziti. Kao i mnogi drugi, vjerojatno volišbrzu vožnju, zar ne?- Ponekad.- Koja ti je najveća brzina? - Ne znam.- Više od osamdeset?Osmijeh rječitiji od riječi. - Da. - Više od sto?Mahnu palcem prema gore.

- Sto deset milja? Sto dvadeset? - nagađao je smješkajući sezapanjeno.- Kazaljka je pokazala 168!- Moj Bože, Sachsova, uistinu si dojmljiva. No, dobro! Nisi li možda,naglašavam možda pri tako brzoj vožnji, pomislila da bi se neštomoglo dogoditi? Pukne osovina, šipka, ili nešto drugo, recimoguma, ili naletiš na masnu mrlju na cesti?

- Bila sam prilično sigurna u sebe. Nisam luda.



- Prilično sigurna. Kada voziš brzinom manjeg aviona, to zasigurnone može biti potpuno sigurnom vožnjom, nije li tako? - Ispituješ li

sad svjedoka?- Ne, ne pada mi na pamet. Pokušaj slijediti moje razmišljanje. Akovoziš tom brzinorn, moraš biti svjesna da bi mogla doživjetinesreću i umrijeti, je li tako?- Možda - priznala je.S rukama sputanim lisičinama, Berger je nervozno zvjerao očima iprevrtao svijetložuti disk hrptenjače.

293- Dakle, bila si vrlo blizu toj granici, zar ne? Ah, znaš ti dobro očemu pričam. Jasno mi je da znaš - o granici između rizika od smrtii sigumosti u smrt. Vidiš, Sachsova, kada je čovjek danomicesuočen sa smrću, vrlo je malen korak preko te granice. Kratak korakdo carstva mrtvih.Spusti glavu, a lice joj se skamenilo dok joj je zavjesa kose zakrivalapogled.

- Nesvjesno postajemo skloni mrtvima - šapnuo je, moleći Boga dane odvede Bergera, svjestan kako bi ju lako mogao pridobiti nasvoju stranu. - Taknuo sam te u žicu, znam. Koliki dio tebe želislijediti mrtve? Ne malen, Sachsova. Oh, i te kakav!Skanjivala se. Osjećao je kako ju je taknuo u slabu točku. Ljutito seokrene prema Bergeru i zgrabi ga za lisičine. Idemo, gospodine! -Gurne ga kroz vrata.Rhyme za njom vikne: - Shvatila si što sam htio reći, zar ne?

Ponovo je stala.- Ponekad se... stvari naprosto događaju, Sachsova. Ponekad čovjekne može biti ono što bi htio, ne može imati ono što treba. I tada seživot mijenja. Možda samo malo, možda puno. U određenom setrenutku naprosto ne vrijedi boriti da se popravi nešto što je otišloukrivo.Motrio ih je kako stoje na vratima, skamenjeni. U sobi zavlada

potpuna tišina. Okrene se i pogleda ga.



- Smrt liječi usamljenost - nastavi Rhyme. - Liječi napetost. Liječisvrbež. - Na isti način kako je ona prije pogledala u njegove noge,

Rhyme sada pogleda njezine ranjave prste.Pustila je Bergera i prišla prozoru. Na žućkastom svjetlu s ulice,caklile su se suze na njezinu licu.- Umoran sam, Amelia - izusti iskreno. - Ne mogu ti opisati kolikosam umoran. Znaš i sama kako je naporan ovaj život. Čitavo brdo...opterećenja. Pranje, jelo, sranje, telefonski razgovori, zakopčavanjekošulja, češkanje nosa... Na to se nakalemi još tisuću drugih. Pa

poslije toga još.Zašutio je. Nakon duge stanke, rekla je: - Nagodit ćemo se. - Manemoj?Kimne prema posteru. - Osamsto dvadeset tri drži majku i maludjevojčicu... Pomozi nam spasiti ih. Samo njih. Ako to294učiniš, ostavit ću te sat vremena nasamo s ovim - ovlaš pogleda uBergera - uz uvjet da poslije toga zauvijek nestane iz grada.

Rhyme zatrese glavom. - Sachsova, dobijem li moždani udar, akone budem mogao komunicirati...- Ako se to dogodi, čak ako ne budeš mogao izgovoriti ni riječ, -nagodba vrijedi. Pobrinut ću se da taj jedan sat budete zajedno. -Prekriži ruke i ponovno raskorači u sad već Rhymeu najmiliju pozuAmelije Sachs. Poželio ju je vidjeti kako onomad stoji na tračnicamai zaustavlja vlak. - To je najviše što mogu učiniti - dometne.- Dobro je, Lincolne. Pošteno! - Još uvijek potresen, Berger je pomno

motrio Sachsovu kako mu skida lisičine. Kao da se plaši da bi semogla predomisliti. Čim ga oslobodi, brzo krenu prema vratima.Shvativši kako još uvijek drži kralježak u ruci, vratio se i stavio ga,gotovo sa strahopoštovanjem, pokraj Rhymea, na izvještaj s mjestazločina prvoga ubojstva tog jutra.- Zadovoljni kao svinje u crvenom blatu Virginije - reče Sachsovazibajući se opušteno u škripavom pletenom stolcu. Mislila je na



Sellitta i Pollinga pošto im je rekla da je Rhyme pristao ostati naslučaju još jedan dan.

- Poglavito Polling - dometne. - Pomislila sam kako će me patuljakzagrliti u napadaju sreće. Nemoj mu reći da sam ga tako nazvala.Kako se osjećaš? Ipak izgledaš bolje. - Gucnula je malo skoča istavila čašu na stolić kraj Rhymeove postelje uz njegovu čašu.- Nije loše.Thom mu je mijenjao posteljinu. - Znoj ti je curio kao iz fontane -rekao je.

- Ali samo poviše vrata - naglasi Rhyme. - Mislim na znojenje.- Zbilja? - začudila se Sachsova.- Aha. Ispod toga je termostat razlupan. Ne trošim nikakavosovinski dezodorans.- Osovinski?- Za jame - ljutito puhne Rhyme. - Pazuha. Moj prvi pomoćniknikad nije izgovorio pazuha. Rekao bi: "Lincolne, uhvatit ću te zaosovine i podići." Ah, i: "Ako ti se riga, samo naprijed, Lincolne."

Sebe je nazivao "njegovateljem". Čak je to i napisao29Sna ponudi. Nemam pojma zašto sam ga uposlio. Svi smo mi jakopraznovjerni, Sachsova. Mislimo kako će se nešto promijeniti ako senazove drugim imenom. Nepos. Zločinac. Ali taj pomoćnik,zapravo je bio bolničarka, do ramena uvaljan u tuđu pišalinu ibljuvotine. Je li tako, Thome? Ne treba se sramiti. To je časnaprofesija. Prljava, ali časna.

- Ja cvatem u govnarijama. Zato i radim za tebe. - Što si ti, Thome?Pomoćnik ili njegovatelj?- Ja sam svetac.- Ha, brz na odgovoru! Jednako brz i s iglom. Vratio me iz mrtvihviše nego jednom.Rhymea odjednom obuze strepnja kako ga je Amelia vidjela gola.Upiljivši se u profil Neposa, upitao je: - Trebam li se i tebi zahvaliti,



Sachsova? Jesi li ovdje odigrala Claru Barton? Pun nelagode čekao je njezin odgovor, ne znajući kako da ju pogleda ako jest.

- Nije - odgovori Thom. - Spašavao sam te sam. Nisam želio dakojoj od osjetljivih dušica pozli pri pogledu na tvoju vrećastuguzicu.Hvala ti, Thome, pomisli. Potom zareži: - Miči se. Sachsova i jamoramo razgovarati o slučaju.- Trebao bi sad spavati.- Naravno da bih! Ipak moramo razgovarati o slučaju. Laku noć,

laku noć.Kad je Thom otišao, Sachsova nalije Macallana u čašu. Spustila jeglavu i udahnula mirišljave pare.- Tko je cinkao - upita Rhyme. - Pete? - Tko?- Dr. Taylor, stručnjak za SCI.Skanjivala se dovoljno dugo, te mu bi jasno kako je Taylor krivac. -Stalo mu je do tebe - rekla je na posljetku.- Znam. U tome i jest problem - bilo bi mi draže da manje brine za

mene. Zna li za dr Bergera?- Sumnja.Rhyme napravi grimasu: - Čuj, reci mu da je Berger samo stariprijatelj. On... Što je?Sachsova polagano izdahnu, kao da ispušta dim cigarete kroznapućene usne: - Ne samo što hoćeš dopuštenje za samoubojstvo,296nego hoćeš i da lažem jedinoj osobi koja bi te mogla odgovoriti od

toga.- Ne bi me mogao odgovoriti - odlučno uzvrati Rhyme. - Čemuonda laži?Nasmijao se. - Ostavimo doktora Taylora po strani nekoliko dana.- O.K. Isuse, s tobom nije Iako izaći na kraj.Pažljivo ju je promatrao. - Mogla bi mi pričati o tome. - O čemu?- Tko je mrtav? Koga se to nisi odrekla? - Ima ih puno.

- Na primjer? - Čitaj novine.



- Hajde, Sachsova.Vrtjela je glavom zureći u skoč s blijedim osmijehom na licu. - Ne,

neće ići.Pripisao je njezinu šutnju nesklonosti intimnom razgovoru s nekimkoga poznaje malo više od jednog dana, što se činilo ironičnim jer jesjedila uz tucet katetera, tubu K-Y gela i kutiju pelena za jednokratnu uporabu. Nije ju, međutim, htio siliti te je šutio. Stogase iznenadi kad je iznenada podigla glavu i promrmljala: - To je... to je... Oh, dovraga! - U napadaju grčevita plača podigla je ruke k licu

i prolila dobrih pet centimetara najboljeg škotskog viskija poparketu.297POGLAVLJE26Ne mogu povjerovati da ti sve ovo pričam. - Sjedila je sklupčana uduboku stolcu, podvijenih nogu, odbačenihcipela. Suze su se osušile, mada joj je lice bilo crveno poput kose.

- Nastavi - potaknu je.- Momak o kojemu sam govorila i ja namjeravali smo unajmiti stan.- Oh, sa škotskim ovčarom? Nisi rekla da se radi o momku. 'I~ojprijatelj ili tajni ljubavnik - pitao je Rhyme.- Bio mi je prijatelj.- Mislio sam da si izgubila oca.- Nije to. Tata je umro prije tri godine. Rak. Ali znali smo da će se todogoditi. Ako se čovjek može na to pripremiti, čini mi se da smo mi

bili pripravni. Ali Nick...- Ubijen je? - blago upita Rhyme.Nije odmah odgovorila. - Nick Carelli. Jedan od nas, murjak idetektiv. Radio je u Uličnim zločinima.Ime mu je zvučalo poznato. Rhyme ne reče ništa. Pustio ju je danastavi.- Neko smo vrijerne živjeli zajedno. Razgovarali smo 0 vjenčanju. -

Prekinula se. Činilo se da sakuplja misli kao mete na streljani. -



Radio je tajno te smo i našu vezu držali u tajnosti. Nije smiodopustiti da se zna kako mu je cura policajka. - Pročistila je grlo. -

Teško mi je to objasniti. Znaš, imali298smo to... nešto zajedničko. Bilo je... meni se to nije događalo često.Dovraga, zapravo nikad prije Nicka. Slagali smo se istinski iduboko. Znao je da ja moram raditi u policiji i to ga nije smetalo. Jednako sam ja shvaćala njegove tajne zadatke. To je bila onaprava... valna dužina, znaš, potpuno razumijevanje. Jesi li ikad

osjetio to o čemu pričam, sa svojom ženom?Rhyme se_blijedo osmjehnuo. - Jesam. Ali ne s Blaine, mojomsuprugom. = To je bilo sve što je želio reći na tu temu.- Kako ste se upoznali? - upita.- Praktična predavanja na Akademiji. Kada pričamo o radu svogodjela Nick je držao predavanje o tajnim poslovima. Odmah mi jezakazao spoj. Naš prvi sastanak bio je na Rodman's Necku. -Streljani?

Kimnula je, šmrcajući. - Poslije smo otišli njegovoj mami uBrooklyn, jeli špagete i popili bocu Chiantija. Uštinula me i reklakako sam previše košćata da bih radala djecu. Natjerala me pojestidva kolača. Otišli smo k meni i ostali zajedno cijelu noć. Previše zaprvi spoj, ha? Otada smo bili nerazdvojni. To bi klapalo, Rhyme.Osjećala sam to. Uspjeli bismo.- Što se dogodilo? - Bio je... Još jedan podupirući gutljaj dobre stare tekućine. - On je primao

mito, to se dogodilo. Cijelo vrijeme dok smo bili zajedno. -Nepošteni poslovi?- Prevarant. Oh, veoma vješt. Nisam imala pojma. Ni najmanjenaznake. Držao je to po bankama u cijelom gradu. Poprašio je blizudvjesta tisuća.Lincoln je neko vrijeme šutio. - Žao mi je, Sachsova. Droga? - Ne.Uglavnom trgovačka roba. Kućanski aparati, televizori, video-

uređaji. Tisak ih je zvao Brooklynska veza.



Rhyme kimnu. - Zato se i sjećam. Bilo ih je tuce u tom kolu, zar ne?Sve murjaci?

- Uglavnom. Bilo je i nekoliko ICC ljudi. - Što je bilo s njim? SNickom?- Znaš što se događa kad se murjaci dohvate murjaka. Prebili su ga.Govorilo se kako se opirao ali ja znam da nije. Slomili su mu trirebra, nekoliko prstiju, razmrskali mu -lice. Priznao je krivnju, ali jeipak dobio dvadeset do trideset godina.- Samo za otimačinu? - Rhyme je bio iskreno zaprepašten.

299- Nekoliko je poslova obavio sam. Pištoljem je istjerao jednogvozača kamiona, u drugog je pucao da ga uplaši. Ja znam kako ga je samo htio uplašiti. Ali sudac je sve odbacio. Sklopila je oči ičvrsto stisnula usnice.- Kad su ga uhitili, Unutarnji Poslovi krenuli su na njega kao gladnivuci. Provjeravali su sve. Čak i zatvorske registre. Mi smo doistapazili na telefonske razgovore. Govorio je da ga zločinci ponekad

prisluškuju. Ali bilo je nekoliko razgovora. UP-ovci su dograbili imene. Stoga me je Nick jednostavno otpilio. Hoću reći, morao je.Inače bih potonula s njim. Ti znaš UP, to je uvijek prokleti lov navještice.- Što je bilo?- Da ih uvjeri kako mu ništa ne značim... No, izgovorio je nekestvari o meni. - Progutala je slinu, gledajući u pod. U istražnompostupku UP je pitao za mene. Nick je odgovorio: - Ah, P.D.

Sachsova? Poševio sam je nekoliko puta. Nije nešto. Zato sam juostavio. - Zabacila je glavu i rukavom obrisala suze. - Znaš li zanadimak? P.D.- Lon mi je rekao.Namrštila se. - Je li ti objasnio značenje?- Policeman's daughter? Policajčeva kći. Po tvom ocu. Slabašno seosmjehnula. - Tako je počelo. Ali nije i završilo. U istrazi je Nick

izjavio kako sam jako loša jebaljka pa sam dobila nadimak "pičkin



dim" i "lezbača". Možeš misliti kojom se brzinom vijest proširila poodjelu.

- Je li taj bijednik još tamo vani?Duboko je uzdahnula. - Vidjela sam ga u sudnici pri kraju istražnogpostupka. Pogledao me i... ne mogu opisati što se ogledalo unjegovim očima. Tuga i pokajanje. Oh, učinio je to da me zaštiti. Alisvejedno... -Znaš, imao si pravo. Ono 0 usamljenosti.- Nisam htio...- Ne - prekine ga ozbiljno. - Ja tebi, ti meni. To je bilo pošteno. Osim

toga, bio si u pravu. Mrzim biti sama. Želim izaći, želim nekogasresti. Ali poslije Nicka izgubila sam želju za seksom. - Amelia sekiselo nasmiješi. - Svi misle kako je prekrasno izgledati kao ja.Mogla bih birati muškarce, je li tako? Vražju mater! Jedini koji jošimaju muda da me pozovu na spoj samo300bi se ševili. Zato sam odustala. Bolje je biti sama. Mrzim to, ali je jednostavnije.

Konačno Rhyme shvati njezinu reakciju pri prvom susretu s njim.Bila je opuštena, jer je stajala kraj muškarca koji nije bio opasan.Neće biti seksualnih nagovora. Netko od koga se ona neće moratibraniti. Možda se probudilo i određeno drugarstvo - kao da im jeoboma nedostajao isti, presudan gen.- Znaš, ti i ja bismo trebali biti skupa i ne imati odnošaj - našalio se.Nasmijala se. - Pričaj mi o svojoj ženi. Koliko ste dugo bili u braku?- Sedam godina. Šest prije nesreće, jednu poslije. - Napustila te?

- Ne. Ja sam napustio nju. Nisam htio da ona osjeća krivnju zbograstave.- Lijepo od tebe.- Na kraju sam ju istjerao. Ja sam zajeban tip. Vidjela si samo mojubolju stranu. - Malo kasnije upita: - To s Nickom... ima li to kakveveze s tvojim odlaskom iz Patrole?- Nema. Zapravo, ima. - Plašiš se pucnjave?



Kimnula je. - Život na ulici posve je drugačiji nego prije. To jeupropastilo i Nicka. Promijenilo ga je. Nije kao što je bilo dok je moj

tata bio u ophodnji. Tad je bilo puno bolje.- Misliš, nije nalik na priče koje si čula od svog tate.- Možda - prizna. Amelia se izravnala u stolcu. - Artritis? Istina je,ali nije tako ozbiljno kao što pričam.- Znam.- Znaš? Odakle?- Dovoljno je pogledati te i izvući neke zaključke.

- Jesi li zato bio cijeli dan na mom slučaju? Znao si kako varam?- Radio sam na tvom slučaju zato što si bolja nego što misliš.Vragolasto ga pogleda.- Ah, Sachsova, podsjećaš me na mene. - Ma nemoj?- Ispričat ću ti jednu priču. Bavio sam se obradom mjesta zločinamožda godinu dana kad smo iz Odjela za ubojstva dobili301obavijest: pronaden mrtav muškarac u jednom prilazu u

Greenwich Villageu. Svi su narednici bili na terenu te sam jaizabran za obradu mjesta zločina. Ne zaboravi: bilo mi je dvadeset išest godina. Došao sam i obavio provjeru da bi se kasnijeustanovilo da je mrtvac bio šef Gradskog poglavarstva za zdravlje isocijalnu skrb. Oko njega su bile hrpe polaroid-snimaka. Trebala sividjeti neke od tih snimaka! Bio je u jednom od S&M klubova naWashington Streetu. Oh, zaboravio sam ti spomenuti kako smo gazatekli odjevena u zapanjujuće kratku crnu mini suknju i mrežaste

čarape.- I tako ja osiguravam mjesto zločina. Odjednom se pojavi policijskikapetan i krene preko trake. Znam da je kanio maknuti snimkeprije nego što ih zaprime, ali ja sam bio toliko naivan da nisammario za slike. Najvažnije mi je bilo da nitko ne gazi po mjestuzločina.- "P" jednako zaštita mjesta zločina, ha?



Rhyme je hihotao. - I, nisam ga pustio. Dok je stajao kod trakeurlajući na mene, zamjenik zapovjednika pokušao je ući sa strane.

Rekao sam - ne! I on je počeo vrištati na mene. Mesto zločina ostajenetaknuto dok ga ne obradi IRD, rekao sam im. Pogodi tko sepojavio na kraju?- Gradonačelnik?- Zamjenik gradonačelnika. - I sve si ih uspio odbiti?- Nitko nije stupio na mjesto zločina osim Službe za otiske ifotografa. To sam isplatio provevši slijedećih šest mjeseci na

fotokopiranju dokumenata. Ali pričepili smo zločinca pomoćunekih tragova i otiska s jednog od polaroid-snimaka - Slučajno je tobio isti snimak kojega je Post objavio na prvoj stranici. To je isto, štosi ti učinila jučer ujutro, Sachsova. Zatvorila si željezničku prugu i Jedanaestu aveniju.- Nisam razmišljala. Naprosto sam to učinila. Zašto me tako gledaš?- Ma daj, Amelia. Znaš dobro gdje ti je mjesto. Patrola, Odjel općegkriminaliteta, IRD, kako-tako... Ali Javni poslovi? Istrunut ćeš u

njima. To je sjajan posao za neke ljude, ali ne i za tebe. Nemoj seprenagliti.- A što je s tvojom ishitrenom odlukom? U svezi s Bergerom? - Kodmene je situacija nešto drugačija.302Pogleda ga upitno. Je li? - govorio je njezin pogled. Krenula je upotragu za Kleenexom. Vrativši se do stolca, upita: - Imaš li kakvihmrtvaca na savjesti?

- Svojedobno sam imao. Sada su svi pokopani. - Pričaj mi o tome.- Sredi se, tu se zbilja nema što...- Nije istina. Vidim ti na licu. Hajde - ja sam se tebi povjerila.Osjetio je neobične žmarce. Znao je da nije disrefleksija. Osmijehmu nestade s lica.- Govori, Rhyme - ohrabrivala ga je. - Želim to čuti. - No, bio je jedan slučaj prije nekoliko godina - počeo je. - Napravio sam

pogrešku. Grdnu pogrešku.



- Pričaj mi. - Svakome je natočila još po prst skoča.- Radilo se o dojavi za kućno ubojstvo-samoubojstvo. Ubio je nju, a

potom sebe. Nisam imao puno vremena za obradu mjesta zločina.Obavio sam to na brzinu, i pritom sam napravio klasičnu pogrešku:odlučio sam što ću naći prije početka pretrage. Pronašao sam nekavlakna koja nisam mogao nikamo smjestiti, ali sam pretpostavio dasu ih unijeli muž i žena. Našao sam komadiće metka ali ih nisamusporedio s oružjem koje smo našli na mjestu zločina. Vidio samputanju metka ali nisam napravio mrežnu obradu kako bih

dvostruko provjerio položaj pištolja. Obavio sam pretragu,potpisao ju i vratio se u ured.- Što se dogodilo?- Mjesto zločina je bila namještaljka. Bilo je to ustvari provalničkoubojstvo. Počinitelj uopće nije izašao iz stana.- Nego? Zar je cijelo vrijeme bio unutra?- Kad sam otišao izmigoljio je ispod kreveta i počeo pucati. Ubio je jednog krim-tehničara i ranio pomoćnog liječnika. Izletio je na ulicu

gdje je došlo do okršaja s nekoliko redarstvenika u ophodnji koji sučuli poziv 10-30. Zločinac je ustrijeljen, kasnije je i umro, ali je uspioubiti jednog i raniti drugog policajca. Usto je poubijao obitelj, ko,~ a je netom izišla iz Kineskog restorana na suprotnoj strani ulice. Cak je jedno dijete upotrijebio kao štit. - Oh, moj Bože!- Colin Stanton je ime preživjela oca. On uopće nije bio ozlijeden, ktome je vojni liječnik - EMS-ovci kažu da je vrlo vjerojatno mogaospasiti ženu iIi jedno od dvoje djece da je

303samo pokušao zaustaviti krvarenje, ali se uspaničio i skamenio.Samo je stajao, gledajući ih kako umiru.- Gospode! Ali, Rhyme, to nije bila tvoja pogreška. Ti si... - Dopustida dovršim. To nije bio kraj.- Nije?- Muž se vratio kući, negdje u unutrašnjosti New Yorka. Imao je

slom živaca i neko je vrijeme boravio u duševnoj bolnici. Pokušao



se ubiti. Stavili su ga pod posebnu pasku. Najprije je pokušaopresjeći zapešće komadom papira - ovitkom časopisa. Potom se

ušuljao u knjižnicu, u zahodu je pronašao čašu za vodu, razbio je irazrezao si žile. Zašili su ga i zadržali u duševnoj bolnici još godinudana. Na posljetku ga otpustiše. Oko mjesec dana kasnije, pokušao je ponovo. Upotrijebio je nož. Ovaj put mu je uspjelo - dometnuo jeRhyme hladno.Doznao je o Stantonovoj smrti iz nekrologa kojega je faksom poslaomrtvozornik okruga Albany, Odjelu za odnose s javnošću Uprave

njujorške policije. Netko ga je odande poslao Rhymeu snapomenom - pomislio sam da će te zanimati.- Provedena je UF istraga. Profesionalna nesposobnost. Dobio samukor. Trebali su me otpustiti.Uzdahnula je i na trenutak sklopila oči. - I ti mi kažeš kako zbogtoga ne osjećaš krivnju?- Više ne.- Ne vjerujem ti!

- Odradio sam svoje, Sachsova. Neko sam vrijeme živio s timtruplima. Ali sam ih se oslobodio. Da nisam, zar bih mogaonastaviti s radom?Nakon duge šutnje progovorila je: - Kad mi je bilo osamnaestgodina dobila sam kaznu. Prebrza vožnja. Vozila sam devedeset uzoni gdje je dopušteno četrdeset.- Dobro.- Tata je rekao da će mi dati novac za kaznu ali mu ga moram

vratiti. S kamatom. Znaš li što mi je još rekao? Rekao je da bi mipošteno isprašio stražnjicu da sam projurila kroz crveno svjetlo ilivozila nesmotreno. Brzu je vožnju razumio. Rekao je: "Znam kakose osjećaš, dušo. Kad se krećeš ne mogu te uhvatiti." Kad ne bihmogla voziti, kad se ne bih mogla kretati, možda bih i ja to učinila.Možda bih se ubila.304



- Ja sam pješačio posvuda - rekao je Rhyme. - Nikad nisam mnogovozio. Dvadeset godina nisam posjedovao auto. Što ti voziš?

- Ništa što bi vozio snob s Manhattana kao što si ti. Chevy Camaro.Pripadao je mom ocu.- Koji ti je usadio ljubav prema vožnji. I autima, pretpostavljam?Kimnula je. - Za trinaesti rođendan poklonio mi je komplet alata. -Tiho se nasmijala. - Taj Chevy je auto s klimavim gumbima. Znaš lina što mislim? Tipičan američki auto. Prekidači za radio, ventilacijui svjetla su labavi i klimavi. Ali amortizeri su čvrsti poput kamena i

mogu prešišati BMW kad god se sjetim.- Kladio bih se da si to već i učinila. - Jednom ili dvaput.- Automobili su pojam među bogaljima - objasni joj Rhyme. - Znalismo sjediti ili ležati na odjelu u rehabilitacijskoj bolnici i pričati štobismo mogli izvući od svojih osiguravajućih društava. Na vrhuželja bili su kombiji za invalidska kolica. Slijede automobili sručnim komandama što meni, dakako, ne bi značilo ništa. Zažmirio je provjeravajući svoje slabo pamćenje. - Godinama nisam bio u

kolima. Ne mogu se ni sjetiti kad je bilo zadnji put.- Imam ideju - iznenada će Sachsova. - Prije nego što se vrati tvojprijatelj, dr. Berger, dopusti da te povedem na vožnju. Ili je toproblem? Mislim na sjedenje. Rekao si da invalidska kolica za tebene vrijede.- Pa, ne, invalidska kolica jesu problem. Ali auto? Mislim da bi toišlo. - Nasmijao se. - Sto šezdeset i osam milja na sat?- To je bio poseban dan - odgovorila je Sachsova, kimajući glavom.

Bili su dobri uvjeti na cesti i nije bilo prometne policije. Prekine ihzvuk telefona na koji je odgovorio sam Rhyme. Bio je to Lon Sellitto.- Imamo S&S na svim ciljnim crkvama u Harlemu. Dellray vodiakciju. Lincolne, čovjek je postao pravovjernik. Ne bi ga prepoznao.Oh, imam trideset policajaca i tonu UN stražara koji kruže upotrazi za crkvom koju smo možda propustili. Ako se ne pojavi,pročešljat ćemo ih sve u sedam i pol. Za slučaj da se ušuljao a da ga

nismo vidjeli. Mislim da ćemo ga uloviti, Linc



305- izjavio je detektiv, sumnjivo ushićen za . djelatnika Odjela za

ubojstva u New York Cityju.- Dobro je, Lone, poslat ću Ameliju na tvoj CP oko osam. Završili suintimni razgovor.Thom pokuca na vrata prije nego što je ušao."Kao da će nas uhvatiti u kompromitirajućem položaju," nasmijaose Rhyme u sebi.- Nema više isprika - izjavio je bez uvijanja. - U krevet. Smjesta!

Prošla su tri sata i Rhyme je odavno prestao os ećati iscrpljenost:Lebdio je negdje drugdje, ponad svoga tijela. ~inilo mu se dapočinje halucinirati.- Dobro, mama. Policajka Sachs ostaje ovdje, Thom. Hoćeš li jojdonijeti pokrivač, molim te?- Što si rekao? - Thom se okrenuo prema njemu. - Pokrivač!- Ne, iza toga - nastavi pomoćnik. - One dvije riječi? - Ne znam."Molim te"?

Thom je raširio oči, zbunjen. - Jesi li ti dobro? Želiš li, ponovo ćemopozvati Petera Taylora? Prezbiterijanskog svećenika? Glavnogkirurga?- Vidiš li kako me muči ovaj kučkin sin? - obratio se Rhyme Ameliji.- Uopće ne vodi računa kako je blizu da dobije nogu.- U koliko sati je budenje?- Šest i pol će biti dovoljno - odgovori Rhyme.Kad je otišao, Rhyme upita: - Hej, Sachsova, voliš li ti glazbu?

- Obožavam. - Koju vrstu?- Starije stvari uglavnom... A ti? Doimlješ se kao klasičan tipmuškarca.- Vidiš ona vrata? - ~a~- Ne, ne, druga, desno. Otvori ih.Otvorivši vrata zinula je u čudu. Ugledala je malu izbu s blizutisuću CD-a.

- Ovo je kao Tower Records.



- Vidiš li stereo uređaj na polici?306

Prešla je rukom po prašnjavom crnom Harmon Kardonu.- Platio sam ga više nego svoj prvi auto - rekao je Rhyme. - Više gane upotrebljavam.- Zašto ne?Umjesto odgovora, rekao je: - Stavi nešto. Je li uopće uključen? Jest?Odlično. Odaberi nešto.Izašla je iz izbe i krenula prema kauču kad su Levi Stubbs i Four

Tops ,počeli pjevati o ljubavi.Rhyme je izračunao da je prošla godina dana otkako se u ovoj sobizadnji put čula glazba. U mislima je pokušao odgovoriti na pitanjeAmelije zašto je prestao slušati glazbu. Nije znao.Sachsova je maknula knjige i fascikle s kauča. Ispružila se i počelalistati Mjesta Zločina.- Mogu li dobiti primjerak? - upitala je. - Uzmi deset.- Hoćeš li mi... - Naglo se prekinula.

- Napisati posvetu? - Nasmijao se. I ona skupa s njim. Kako bi biloda ti stavim otisak palca? Grafolozi ti nikad neće dati više odosamdesetpet postotne vjerojatnosti pri usporedivanju rukopisa.Ali za otisak palca? Svaki stručnjak za otiske papilarnih linijapotvrdit će da je moj.Promatrao ju je kako čita prvo poglavlje. Oči su joj se sklopile.Zatvorila je knjigu.- Hoćeš li učiniti nešto za mene? - upitala je. - Što?

- Čitaj mi nešto iz knjige. Dok smo Nick i ja bili zajedno... - Glas ju je izdao.- Da?- Dok smo bili zajedno, Nick mi je često čitao naglas prije spavanja.Knjige, novine, časopise... To je nešto što mi najviše nedostaje.- Grozan sam čitač - prizna Rhyme. - Zvučim kao da recitiramizvješća s mjesta zločina. Srećom, pamćenje me služi... dosta dobro

glede toga. Kako bi bilo da ti pričam o nekim mjestima zločina?



- Hoćeš li? - okrenula mu je leđa, skinula mornarsku košulju irazvezala zaštitni prsluk te ga odbacila u stranu. Ispod njega je

imala mrežastu majicu, a ispod nje sportski grudnjak. Ponovo307 je navukla košulju, legla na kauč, pokrila se i okrenula na bok,sklopivši oči.Napravom za podešavanje okruženja Rhyme je prigušio svjetla. -Uvijek su me fascinirale mrtvačnice - počeo je. - One su naliksvetištima. Mnogo nas više zanima gdje je kupljen raskošni lijes i

grobnica, nego gdje je pokojnik rođen. Uzmimo Johna Kennedyja.Tisuće ljudi dnevno posjećuje Texas Book Depository u Dallasu. Štomisliš koliko ih hodočasti u neko rodilište u Bostonu?Rhyme je namjestio glavu u luksuznu mekoću jastuka. Jesam li tidosadan?- Nisi - odgovorila je. - Molim te nemoj prestati. - Znaš li čemu samse uvijek čudio, Sachsova?- Reci mi.

- Godinama me fascinira Kalvarija.. Dakle, to je mjesto zločina kojebih rado bio obradio. Prije dvije tisuće godina. Znam što ćeš reći:počinitelji su poznati. No, jesu li? Sve što ustvari znamo to su iskaziočevidaca. Upamti što ti kažem - nikad ne vjeruj očevicu. Moždabiblijski zapisi uopće ne odgovaraju stvarnim događanjima. Gdje jedokaz? PE. Nokti, krv, znoj, koplje, križ, ocat. Otisci sandala ipapilarnih linija.Rhyme je malčice okrenuo glavu ulijevo nastavivši pričati o

mjestima zločina i dokazima sve dok nije opazio da se grudni košSachsove ujednačeno podiže i spušta, a mali pramen vatrenocrvene kose koji joj se rasuo po licu leprša gore-dolje usklađen sdisanjem. Lijevim kažiprstom tipkao je po ESU regulatoru i ugasiosvjetlo. I on je uskoro utonuo u san.Počelo je svitati.Probudivši se, Carole Ganz je to vidjela kroz žičanom , mrežom

ojačano staklo ponad njezine glave. Pammy! Oh, siroto moje



dijete!... Pomisli i na Rona. I sve njezine stvari ostavljene u onomodvratnom podrumu. Novac, ~uta naprtnjača...

Najviše je ipak razmišljala o Pammy.Nešto ju je probudilo iz laka, nespokojna sna. Što je to bilo? Bol koja još sijeva iz zapešća? Još uvijek je bila neizdržljiva. Malčice sepomaknula. Htjela je... Raskošan zvuk orgulja i zborna pjesmaponovno ispuni prostoriju.308To ju je probudilo. Glazba. Navire u valovima. Crkva ipak nije

napuštena. U blizini su ljudi! Netko će...Tad se prisjeti bombe.Carole zaviri iza ormara s ladicama. Boca-bomba još je uvijek bilana mjestu, i neznatno se njihala na rubu stola. Imala je surov izgledpravih bombi i ubojita oružja, nimalo nalik na glatke, sjajnenapravice koje se vide u filmovima. Neuredna traka, loše zguljenežice, prljav benzin... Možda je to ipak mućak, pomislila je. Nadanjem svjetlu nije izgledala tako zastrašujuće.

Još jedan prolom glazbe. Dopire izravno iznad njezine glave,popraćena struganjem nogu. Vrata su se zatvorila. Škripa i savijanjestarog drvenog poda pod nogama vjernika. S poprečnih greda ustropu pada prašina poput rijetkog paperja. Žamor glasova nagloutihnu. Trenutak kasnije ponovno je započela pjesma.Carole je lupala nogama, ali pod je bio betonski, a zidovi od cigle.Pokušala je vrištati, ali je povez zagušio zvuk. Molitva se nastavila,isprekidana svečanim, živahnim pjevanjem.

Nakon deset minuta, Carole se iscrpljena sruši na pod. Pogled joj jeponovno privukla bomba. Razdanilo se pa je jasno mogla vidjetikontrolni sat.Carole se šćućurila. Kontrolni sat!To uopće nije bio mućak. Strelica je bila namještena na 6.15.Brojčanik na uri pokazivao je 5.30.Uvijajući se još više iza ormarića s ladicama, Carole je koljenom

lupala po metalnim stranama. Ali i najmanji zvuk koji je uspjela



proizvesti krajnjim naporima isti tren se stopio s bučnimizvodenjem pjesme "Kriste, u Tvoje ime sad smo ovdje svi" koja se

odozgo razlijegala i po podrumu crkve.3094. DO KOSTIJU"Jedino je to uskraćeno bogovima: moć da preurede povijest"Aristotel310Nedjelja, 5.45, do ponedjeljka, 19.00

POGLAVLJE 27Probudio ga je miris, kao i mnogo puta ranije.I, kao mnogih jutara, nije prvo otvorio oči nego je jednostavno ostaou svom polusjedećem položaju, pokušavajući otkriti koji bi tonepoznati miris mogao biti; plinovit miris zraka zore? Vlaga namasnim ulicama? Vlažna žbuka? Pokušava otkriti miris AmelijeSachs ali ne može.Njegove su je misli preskočile i nastavile kružiti. Što je to bilo?

Sredstvo za čišćenje? Ne.Kemikalije iz Cooperovog improviziranog laboratorija? Ne, sve jete mirise poznavao od prije.To je... ah, naravno... veliki ffomaster.Sada je mogao otvoriti oči i, pošto je prešao pogledom na uspavanuSachsovu da bi se uvjerio kako ga nije napustila, zagledao se uMonetov poster na zidu. To je bilo mjesto otkud dopire miris. Odtoplog, vlažnog zraka tog kolovoškog jutra papir je svenuo i prenio

miris van.- poznaje CS proceduru - vjerojatno ima dosje - poznaje FR otiske- oružje = Colt .32311NEPOS 823


srednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru



· 'Iamna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatnoima

· Stare rukavice B'waY & 82nd., · Svj, siv, srebrni,dosjecrvenkasta ShopRite bež

' Poznaje FR jareća koža Greenwich & ' Iznajmljen auto, otiske

Bank ~'jerojatno· Losion poslije ShopRite . ~ruž e =

ukradet~ 1brijanja da 8th Ave. & Colt .32sakrije drugi 24th, · Hertz, srebrni

· Veže žrtvemiris? ShopRite Taurus

, neobičnimHouston & ovo odišn i

I

· Skijaška maska? Lafayette, model ~'orovimaMornarsko plava. ShopRite · Privlači ga· Rukavice su · Stara zgrada starotamne ružičasti mramor · Zvao jednu.· Losion poslije · Stara barem 100 žrtvu "Hanna"brijanja = Brut gođina, · Poznaje osnove

vjer. gospodska njemačkog· Boja kose nije

kuća ilismeda ustanova · Privlači ga· Duboki ožiljak podzemljena kažiprstu · Podvojena· Uobičajena ličnostodjeća · Možda svećenik,· Rukavice soc. radnik,

izblijedjele? savjetnik



umrljane? · Neobično habanjena cipelama,

puno čita?· Sluša dok lomižrtvin prst· Ostavio zmijukao pljuskuistražiteljima

312

- žrtve veže neobičnim čvorovima. - privlači ga "staro"- jednu je žrtvu nazivao Hanna- poznaje osnove njemačkog jezika - privlači ga podzemlje.Blijedi brojevi svijetlili su sa zidnog sata: 5.45. Njegov pogled vratiose na poster. Nije ga mogao jasno vidjeti. Samo magloviti uzorakčistog bijelog nasuprot manje bijelom. Ali rano jutarnje svjetlo bilo je dovoljno da se razaberu riječi.- Dvojna ličnost

- Možda svećenik, soc. radnik, savjetnik - Neobično pohabanecipele, čita puno? - Sluša dok lomi žrtvin prst- Ostavio zmiju kao pljusku istražiteljimaSokolovi se bude. Skrenulo mu je pažnju lepetanje pokraj prozora.Rhymeove oči opet skaču po tablici na zidu. U svom uredu u IRD-upribavio je tućet izbrisivih ploča i na njima je pratio popiskarakteristika Neposa u glavnim slučajevima. Prisjećao se: hodao biamo-tamo, buljeći u njih, razmišljajući o ljudima koje su opisivali.

Molekule boje, blata, peluda, lišća...stara zgrada, ružičasti mramorRazmišljao je i o lukavom kradljivcu dijamanata kojeg su on i Lonuhvatili prije deset godina. Pri Centralnoj evidenciji počinitelj jerekao da oni nikad neće pronaći plijen od prijašnjih poslova, ali akomu suradnju uzmu kao olakotnu okolnost, reći će im gdje ga jesakrio. Rhyme mu je odgovorio: - Istina, imali smo nekih poteškoća

ustanovljujući gdje se nalazi...



- Naravno da ste imali - podmuklo je odgovorio lupež. - Vidiš -nastavi Rhyme - suzili smo potragu sve do kamenog zida i kante za

ugljen kod kolonijalne seoske kuće na rijeci Connecticut. Otprilikepet milja sjeverno od Long Islanda. Jedino ne mogu reći radi li se okući na istočnoj ili o kući na zapadnoj obali rijeke.313Kad se priča pročula, svi su se smijali izrazu koji se pojavio na liculažljivca: "K vragu, već ste bili tamo."Možda to i jest čarolija, Sachsova, pomislio je.

- najmanje 100 godina stara, vjerojatno gospodska kuća ili ustanovaAnalizirao je poster još jednom i zatvorio oči, naslanjajući seunatrag u svoj prekrasan jastuk. I u tom je trenu osjetio udarac.Gotovo kao pljuska posred lica. Zaprepaštenje mu sine kroz glavukao rastući požar.Razrogačenih očiju, zurio je u poster.- privlači ga "staro"- Sachsova! - viknuo je. - Probudi se! Promeškoljila se i sjela. - Što?

Što se...? Staro, staro, staro...- Napravio sam pogrešku - reče kratko. - Imamo problem. - U prvitren je pomislila da se radi o zdravlju te je skočila s kauča, grabećiThomovu torbu za prvu pomoć.' - Ne, tragovi, Sachsova, tragovi... krivo sam ih shvatio! Njegovodisanje bilo je ubrzano i škrgutao je zubima. Obukla se, ponovosjela, prsti su automatski nestali u njezinoj kosi, grebući. - Što je,Rhyme? O čemu se radi?

- Crkva. Možda se ne nalazi u Harlemu. - Ponovi: - Napravio sampogrešku.Baš kao i s lupežom koji je ubio obitelj Colina Stantona. Ukriminalistici možeš sažeti stotinu tragova savršeno, a ljudi stradajuzbog jednog koji ti nedostaje.- Koliko je sati? - upitala je.- Četvrt do šest, malo kasnije. Otiđi po novine. Treba nam raspored

misa po crkvama.



bomba. Evakuirajte ljude što - prije! - Spustila je slušalicu i obuklacipele.

- Hajde, Sachsova. Moraš otići tamo. Smjesta! - Ja?- Mi smo bliže od najbliže postaje.Možeš stići tamo za deset minuta.Otrčala je do vrata, stežući službeni remen oko struka.- Nazvat ću postaju! - viknuo je dok je ona skakutala niz stepenice,s kosom koja poput crvena oblaka vijori oko njene glave. - Sachsova,ako si ikada htjela voziti brzo, učini to sada!RRV je kliznuo u 81. ulicu, jureći prema zapadu.

Sachsova uleti u križanje kod Broadwayja, ođskliže se i udari uautomat za novine New York Posta, odgurnuvši ga u Zabarov315izlog prije nego što je povratila nadzor nad vozilom. Sva oprema zaobradu mjesta zločina je u prtljažniku, prisjećala se. S tako otežalimstražnjim dijelom vozila ne možeš skretati s pedeset milja na sat.Dalje po Broadwayju. Kočenje na križanjima. Provjeri lijevo.Provjeri desno. Čisto. Nagazi!

Sišla je s Devete avenije kod Lincoln Centra i nastavila na jug. Jasam samo...Oh, k vragu!Ludački je prikočila i zaustavila se uz cviljenje guma. Ulica je bilazatvorena.Red plavih barikada blokirao je Devetu aveniju radi ulične paradekasnije tog jutra. Na platnu rastegnutom preko ulice pisalo je:Rukotvorine i delikatese svih nacija. S rukom u ruci, mi smo svi

jedno.Uh, proklete UN! Vratila se pola bloka unatrag i natjerala kombi dopedeset na sat prije nego što je udarila u prvu barikadu.Razbacujući prenosive aluminijske stolove i drvene izložbenepolice na sve strane, probila se kroz napušteni sajam. Dva blokadalje auto se probio kroz južnu barikadu i ona klizne prema zapadupo Pedesetdevetoj, koristeći se nogostupom više nego što je namj

eravala.



Crkva ispred nje, udaljena je još samo stotinu metara.Na stepenicama su stajali župnici, roditelji, djevojčice u laganim

bijelim i ružičastim lepršavim haljinicama, dječaci u tamnimodijelima i bijelim košuljama, zalizanih frizura.Kroz podrumski prozor izlazio je mali oblak sivoga dima.Pritisnula je papučicu gasa do kraja, motor je grmio. Zgrabila jeradio. - RRV Dva javlja Centrali, K.I u trenutku koji joj je trebao da pogleda na Motorolu i vidi je liglasnoća namještena, veliki Mercedes je izletio iz pokrajnje uličice

ravno ispred nje.Brzo pogleda obitelj u autu, razrogačene oči pune straha, dok jeotac očajnički skočio na kočnicu.Amelia je nagonski okrenula volan snažno nalijevo, tjerajući autona kontrolirano zanošenje. Hajde, preklinjala je gume, uhvatite,uhvatite, uhvatite! Ali masni asfalt bio je neposlušan zbog vrućineu posljednjih nekoliko dana i još pokriven rosom. Kombi jeposkakivao po cesti poput glisera.

316Zadnjim krajem kombija udarila je u prednji kraj Mercedesa sapedeset milja na sat. Udarcem koji je odjeknuo poput eksplozijeMercedes 560 odsjekao je desnu stranu kombija. Crni kovčezi itorbe za obradu mjesta zločina odletjeli su u zrak i otvorili se,rasipajući svoj sadržaj po ulici. Posjetitelji crkve sagnuli su se da sezaklone od krhotina stakla, plastike i metala.Zračni jastuk je iskočio i napuhao se, prestrašivši ju. Pokrila je lice

dok se njezin kombi preokretao po nizu parkiranih automobila ipreko kioska za novine, da bi se napokon zaustavio na krovu.Novine i plastične vrećice za tragove polako su padale premazemlji kao sitni padobranci.Vezana sigurnosnim pojasom i ona je visjela nadolje, zaslijepljenakoprenom razasute kose. Obrisala je krv sa povrijeđenog čela iusana i pokušala otkopčati sigurnosni pojas. Bio je čvrsto privezan.

Vrući benzin slijevao se u auto i kapao oko njezine ruke. Izvukla je



nožić iz zadnjeg džepa, otvorila sječivo i prerezala sigurnosni pojas.Padajući umalo se posjekla na nožić. Ležala je, hvatajući dah, gušeći

se u parama benzina. Hajde djevojko, van. Van!Vrata su bila zaglavljena, a nije bilo mogućnosti izlaza krozzdrobljeni zadnji kraj kombija. Sachsova je pokušala razbiti prozore.Staklo nije moglo puknuti. Povukla je nogu nazad i žestoko udarilau napuknuti vjetrobran. Bez učinka, osim što je zamalo uganulačlanak.Pištolj! Uhvatila se za kuk; pištolj je ispao iz korica odletjeviši

negdje unutar vozila. Osjećajući kako je vrući benzin peče po ruci iramenu, panično je počela pretraživati po papirima i opremi za CSobradu koja je pokrivala krov kombija.Tad ugleda maleni Glock kod kabinskog svjetla. Posegnula je zanjim i uperila ga u bočni prozor.Samo naprijed. Pozadina je čista, još nema gledatelja. Pokolebala se.Neće li možda iskra metka zapaliti benzin? Držala je pištolj što jemoguće dalje od svoje natopljene odore,

još uvijek u nedoumici. Tada je povukla okidač.317POGLAVLJE 28Pet hitaca zvjezdastog oblika, no i tada je najkvalitetnije stakloGeneral Motorsa ostalo neprobijeno. Još su je tri hica zaglušila u zbijenom prostoru kombija. Ali barembenzin nije eksplodirao.Počela je opet udarati. Na posljetku prozor se raspao i sasuo van u

kaskadi plavo-zelenih kristala. Upravo u trenutku kad je ispuzala,unutrašnjost kombija je eksplodirala uz fijuk od kojega zastaje dah.Bacila je svoju benzinom natopljenu službenu bluzu i neprobojniprsluk ostavši u majici, te bacila u stranu svoj set slušalica s glave.Ne obazirući se na bol u članku, otrčala je do ulaza u crkvuprojurivši pokraj vjernika i zbora u paničnom bijegu. Prizemlje jebilo puno gustoga dima. Dio poda u blizini je popucao dimeći se, a

potom je planuo.



Odnekud se odjednom pojavio svećenik, gušeći se od dima. Suze sumu tekle niz lice. Vukao je za sobom onesviještenu ženu. Amelia

mu je pomogla odvući je do vrata.- Gdje je podrum? - upitala je. Teško se nakašljao, odmahnuvšiglavom.- Gdje? - viknula je, misleći na Carole Ganz i njenu malu kćer. -Podrum?- Tamo. Ali...Stajala je na suprotnoj strani rasplamsanog poda, tako da je jedva

vidjela svećenika od gustoga dima. Ispred njih se srušio3I8zid, stare poprečne grede i stupovi iza njega pucali su izbacujućiiskre i mlazeve vrućeg plina koji je šištao u zadimljenu prostoriju.Oklijevala je, ali je krenula prema vratima podruma.Svećenik ju je uhvatio za ruku. - Čekajte! - Brzo je otvorio ormarić idohvatio aparat za gašenje požara, vadeći sigurnosnu iglu.- Idemo!

Sachsova je zatresla glavom: - Vi ne. Držite ovo pod nadzorom.Recite vatrogascima da je u podrumu policajka i jedna žrtva.Potrčala je. Kad se krećeš...Preskočila je zapaljeni dio poda, ali je zbog dima precijenilaudaljenost do zida; bliže je nego što je mislila pa udari u drvenuoplatu i pade nauznak. Dok se kotrljala vatra joj je dotakla kosu,zahvativši nekoliko pramenova. Gnušajući se vonja, ugasi teplamićke i poče se dizati. Pod, oslabljen plamenom odozdo,

popustio je pod njezinom težinom, pa je licem udarila u drvo.Osjetila je, povukavši ruke natrag, kako joj plameni jezici ližu ruke inoge.Otkotrljavši se od ruba, uspravila se i dohvatila kvaku podrumskihvrata. Odjednom se zaustavi.Hajde, djevojko, razmisli bolje! Opipaj vrata prije nego što ihotvoriš. Ako su pretopla i ako pustiš kisik u pregrijanu sobu planut



će, a povratni plamen će te jako opeći. Dotakla je drvena vrata. Bilasu vrela.

Potom je pomislila: "Ali što bih drugo mogla učiniti?" Pljunuvši naruku čvrsto uhvati kvaku, okrenu je i pusti neposredno prije nego je spržila dlan.Vrata su se naglo otvorila uz nalet oblaka dima i iskri. - Ima linekoga dolje? - pozvala je i krenula dalje.Niže stepenice su gorjele. Ugasila ih je kratkim mlazom ugljičnogdioksida i skočila u mračni podrum. Propala je kroz posljednju

stepenicu, odletjevši prema naprijed. Aparat za gašenje požaraotkotrlja se na pod, a ona se uspjela primiti za ogradu upravo navrijeme da izbjegne prijelom noge.Izvlačeći se iz slomljene stepenice, Sachsova je škiljila kroz maglu.Tu dolje dim nije bio tako gust, dizao se uvis, ali su plameni jezicibjesnjeli svuda oko nje. Aparat za gašenje požara319se otkotrljao pod zapaljeni stol. Zaboravi ga! Potrčala je kroz dim.

- Hej! - vikala je. Nije bilo odgovora.Tada se sjetila da Nepos 823 koristi rastezljivu ljepljivu traku; volio je tihe žrtve.Provalila je u mali hodnik i pogledala u kotlovnicu. Primijetila jevrata koja su vodila van, ali zapaljene krhotine blokirale su ih upotpunosti. Pokraj njih je stajao spremnik s lož-uljem, koji je sadaveć bio okružen vatrom.Neće eksplodirati. Amelia se sjeti lekcija o paljevini Policijske

akademije. Lož-ulje ne eksplodira. Odmakni krhotine i gurni vratada se otvore. Prokrći si put za bijeg. A tada potraži ženu i dj evojčicu.Oklijevala je, gledajući kako se plamen uspinje po stranamaspremnika za gorivo.Neće eksplodirati, neće eksplodirati.Krenula je naprijed, idući uz rub prema vratima. Neće...



Spremnik se odjednom napuhnuo kao zagrijana limenka gaziranognapitka i raspuknuo na sredini. Ulje je prokuljalo u zrak, zapalivši

se u obilnu narančastu pjenu. Usijana lokva na podu počela seprijeteći širiti prema Sachsovoj.Neće eksplodirati. To je u redu. Ali zajebano peče. Skoči natragkroz vrata i uz tresak ih zatvori. Toliko o mogućem putu za bijeg.Povlačeći se prema stepenicama i već sada se gušeći, pognuta jetragala za bilo kojim znakom Carole i Pammy. Zar je 823promijenio pravila? Je li moguće da je odustao od podruma i počeo

stavljati svoje žrtve na tavan?Prasak. Brzo je pogleda gore. Vidjela je veliku hrastovu gredu koja je, pucajući od plamena, počela padati.Kriknuvši, Amelia je skočila u stranu, ali se spotakla i pala na leđa,buljeći u veliki komad drveta koji je padao točno prema njezinomlicu i grudima. Instinktivno je podigla ruke.Čuo se jak udarac kad je greda sletjela na stolce za djecu iznedjeljne vjeronaučke škole. Zaustavila se samo nekoliko

320centimetara od njezine glave. Ispuzala je ispod nje i uspravila se.Tražila je po prostoriji, pokušavajući probiti sve tamniju dimnuzavjesu."Prokletstvo!" pomisli nenadano. "Neću, valjda, izgubiti još jednužrtvu." Gušeći se, Sachsova, se okrenula prema vatri i teturajući jekrenula prema kutu prostorije koji još nije provjerila.Kako je potrčala naprijed, iza ormara s ladicama ispružila se noga o

koju se spotakla. Raširenih ruku, Sachsova je pala licem premadolje, samo nekoliko centimetara od goruće lokve lož-ulja. Otkotrljase u stranu, izvuče pištolj i mahnu njime ispred uplašena licaplavokose žene koja se pokušavala pridići u sjedeći položaj.Sachsova je skinula traku s njezinih usta i žena je ispljunula sluz.Na trenutak je hroptala dubokim umirućim zvukom kao da će seugušiti.

- Carole Ganz? Kimnula je.



- A vaša kćer? - viknula je Amelia. - Nije... ovdje. Moje ruke.Lisičine.

- Nemamo vremena. Idemo. - Amelia je oslobodila ženine nogesklopivim nožićem.Pogled joj je zapeo za plastičnu vrećicu uza zid pokraj prozora kojase već počela topiti.Postavljeni tragovi! Oni koji su upućivali gdje bi trebala biti maladjevojčica. Koraknula je prema njoj. Ali sa zaglušujućomeksplozijom vrata kotlovnice su pukla na pola, rigajući petnaestak

centimetara široki val zapaljenog lož-ulja po podu, zahvaćajućivrećicu koja se trenutno rastopila.Sachsova je na trenutak buljila s nevjericom, a onda je čula vrisakžene. Sve su stepenice sada bile u plamenu. Dohvati aparat zagašenje požara ispod zadimljenog stola. Ručka i brtvilo su biliotopljeni, a metalni spremnik je bio previše vruć za rukovanje.Nožićem odsiječe komad košulje i podiže aparat koji se pucketajućitopio. Bacila ga je na vrh stepenica. Ljuljao se na tren, kao nesigurni

kuglački čunj, a onda se počeo kotrljati nadolje.Sachsova je potegla svoj Glock i kada je crvena valjkasta boca . bilana pola puta, ispalila je jedan metak.Aparat je puknuo uz gromoglasnu eksploziju; komadići crvenihšrapnela prozujali su iznad njihovih glava. Gljivasti oblak ugljik321dioksida i praha prosuo se po stepenicama i trenutno ugušio većinuplamenih jezika.

- Krećemo, sad! - viknu Sachsova.Zajedno su preskakale dvije po dvije stepenice, Amelia se, nosećisvoju i pola ženine težine, progurala kroz hodnik prema paklu upovišenom prizemlju. Pipajući uza zid spoticale su se prema izlazu,dok su iznad njih pucali vitraji obasipajući kišom vrućih krhotinasagnuta leda dviju žena u bijegu. Po njima padahu višebojnikomadići tijela Isusa i Marije i samoga Boga.

322



POGLAVLJE29

Cetrdeset minuta kasnije, Sachsova je bila obradena, u zavojima izašivena, a usisala je toliko kisika da je imalaosjećaj kako se drogira. Sjedi pokraj Carole Ganz. Buljile su uostatke crkve, koja je praktički nestala.Ostala su samo dva zida, i začudo, dio trećeg kata, koji je stršioiznad mjesečevog pejzaža od pepela i krša u podrumu. - Pammy,Pammy... - ridala je Carole, pokušavši povraćati

i pljuvati. Zatim opet stavi rnasku za kisik na lice i nasloni se;izmoždena i ispaćena bolom.Sachsova je pregledavala već drugu alkoholom natopljenu gazukojom je brisala krv s lica. Gaze su u početku bile smeđe, a sada susamo ružičaste. Rane nisu bile ozbiljne - posjekotina na čelu,opekline drugog stupnja po ruci i nozi. Ipak, njezine usne više nisubile besprijekorne; donja je usnica duboko rasječena u sudaru,spojena s tri šava.

Carole se otrovala dimom i slomila ručni zglob. Improvizirani gipspokriva joj lijevi zglob, kojeg polako ziba, držeći glaw dolje imrmljajući kroz stisnute zube. Svaki udah bio je uznemirujućehroptanje.- Taj kujin sin. - Zakašljala je. - Zašto... Pammy? Zašto, za imesvijeta? Trogodišnje dijete!- Nadlanicom zdrave ruke Ijutito obriše suze s lica.- Možda je nema namjeru povrijediti. Zato je samo tebe doveo u

crkw.323- Ne! - Prasnula je ljutito. - Ne brine on za nju. On je potpunobolestan! Vidjela sam kako ju gleda. Ubit ću ga! Tako mi Boga, ubitću ga! - Teške riječi prešle su u još teži napadaj kašljanja.Sachsova se trgne od boli. Nesvjesno je zabila nokat u spaljenivršak prsta. Izvadi svoj notes. - Možeš li mi reći što se dogodilo?

Izmedu napadaja ridanja i kašljanja, Carole joj ispriča tijek otmice.



- Želiš li da nekome javim? - upita Sachsova. - Tvom mužu?Carole ne odgovori. Povukla je koljena do brade i obrglila noge,

šišteći pri disanju.Sachsova je obgrli opečenom desnom rukom i ponovi pitanje. - Mojmuž... - zurila je u Sachsovu užasnutim pogledom. - Moj muž jemrtav.- Oh, oprosti...Carole je bila ošamućena od sredstava za umirenje i bolničarka jojpomogne ući u kola prve pomoći da se odmori. Sachsova podigne

pogled i ugledala Lona Sellitta i Jerryja Banksa kako iz pravcaspaljene crkve trče prema njoj.- Isuse, djelatnice! - Sellitto pogledom prijede po neredu na ulici. -Što je s djevojčicom?Sachsova kimne. - Još uvijek ju drži. Banks upita: - A ti si u redu?- Ništa ozbiljno. - Sachsova pogleda prema kolima prve pomoći.- Žrtva, Carole, nema ništa novaca niti mjesto za stanovanje. Došla je u grad radi posla u UN. Mislim da biste mogli obaviti neke

pozive, inspektore? Pitajte možemo li srediti nešto za nju, barem naneko vrijeme?- Dakako - kratko će Sellitto.- A postavljeni tragovi? - upita Banks. Trznuo se nehoticedodirnuvši zavoj preko svoje desne obrve.- Nestali - rekla je Sachsova. - Vidjela sam ih u podrumu, ali ihnisam stigla dohvatiti na vrijeme. Izgorjeli su i pokopani. - Oh,čovječe - mumljao je Banks. - Što li će biti s djevojčicom?

Što on misli da će joj se dogoditi?324Otišla je natrag do olupine IRD-ova kombija i pronašla slušalice.Stavi ih na glavu i upravo je htjela podnijeti izvješće Rhymeu, ali sepokoleba i odloži slušalice. Što bi joj on uopće mogao reći?Pogledala je crkvu. Kako možeš obrađivati mjesto zločina kada ganema?



Stajala je s rukama na bokovima, promatrajući tinjajući krš zgrade,kad začuje zvuk koji nije mogla locirati. Zavijajući, mehanički zvuk.

Nije obraćala pozornost na nj dok ne zamijeti da je Lon Sellittozastao pri otresanju pepela sa svojA zgužvane košulje. - Da čovjekne povjeruje vlastitim očima! - promrmlja. Skrenula je pogled naulicu.Veliki crni kamionet bio je parkiran kraj susjedne zgrade.Hidraulična se rampa netom spuštala, a na njoj je nešto sjedilo.Zaškiljila je. Doimalo se poput robota iz Odjela za eksplozive.

Rampa se spusti na pločnik i robot se otkotrljao.Prasnula je u glasan smijeh.Tehničko se čudo okrene prema njima. Invalidska kolica podsjete juna Pontiac Firebird, tamnocrvene boje. Bio je to jedan od onihelektričnih modela s malim stražnjim kotačima, velikimakumulatorom i motorom smještenim ispod.Thom je hodao pokraj kolica, ali Lincoln Rhyme vozi sam,kontrolirajući vožnju pomoću slamke koju je držao u ustima.

Njegove su kretnje bile čudno graciozne. Dođe do nje i zaustavi se.- U redu, lagao sam - izgovori naglo.Duboko je uzdahnula. - Glede leđa? Kad si rekao kako ne možeškoristiti jebena invalidska kolica?- Priznajem, slagao sam. Biti ćeš ljuta, Amelia. O.K. Istutnji se pamožemo dalje.- Jesi li ikada primijetio kako me zoveš Sachsova kad si dobre volje,a kada si loše, zoveš me Amelia?

- Nisam loše volje - viknu.- Stvarno nije - suglasi se Thom. - Jednostavno mrzi kad ga unečemu ulove. - Pomoćnik je kimnuo prema impresivniminvalidskim kolicima. Pogledala je postrance. Izradila ih je Actionkompanija, model Storm Arrow. - Zamislite! Imao je ovo u ormarusvo vrijeme dok je vrtio tu patetičnu priču o svom jadu. Oh, još ćeme čuti na tu temu.

325



- Bez primjedbi, Thom. Hvala ti! Ispričavam se, je li to u redu? Žaomi je.

- Imao ih je godinama - nastavi Thom. - Naučio je i upravljati snjima pomoću slamke. Stvarno mu dobro ide. Usput, mene uvijekzove Thom. Meni nikad nije ukazao čast da me zove prezimenom. Je li neprestano ljutit na mene?- Dodijalo mi je što ljudi bulje - rekao je Rhyme ovlaš. - Zato samprestao izlaziti na vožnje. - Pogleda njezinu rasječenu usnicu. - Boli?Dotakla je svoje usne, razvučene u smiješak. - Steže kao vrag.

Rhyme pogleda u stranu. - A što je s tobom, Banks? Zar si počeobrijati i čelo?- Zaletio sam se u vatrogasna kola. - Mladić se namršti i dodirnepovez.- Rhyme - započe Sachsova, prestavši se smijuljiti. - Ovdje nemaničeg. Mala je negdje kod njega, a ja nisam uspjela na vrijemedohvatiti namještene PE. Izgorjeli su.- Ah, Sachsova, uvijek postoji nešto. Imaj vjere u učenje Monsieur

Locarda.- Vidjela sam tragove kako gore. Ako je i bilo što ostavljeno, sada jezakopano pod tonama krša.- Tada ćemo potražiti tragove koje nije htio ostaviti. Obradit ćemoovo mjesto zajedno, Sachsova. Ti i ja. Hajdemo!Puhnuo je dva put kratko u slamku i krenuo naprijed. Došli sudeset metara bliže crkvi kad ona iznenada vikne: - Čekaj! On zakoči.- Postaješ nemaran, Rhyme. Stavi gumene trake na te kotače. Ne bih

htjela zamijeniti tvoje otiske s Neposovim.- Gdje ćemo započeti?- Trebamo uzorak pepela - rekao je Rhyme. - Bilo je nešto čistihlimenki za boju u prtljažniku kombija. Pogledaj jesu li još tu.Pokupila je limenku iz ostataka RRV-a.- Znaš li gdje je požar počeo? - upitao je Rhyme. - Otprilike.- Uzmi uzorak pepela - prstohvat ili dva - što bliže mjestu prvotnog

izvora požara.



326- U redu - rekla je, penjuči se na dva metra visok zid od cigle, sve

što je ostalo od sjeverne strane crkve. Zagledala se u zadimljenu jamu pod nogama.Voda vatrogasaca vikne: - Hej, djelatnice, nismo još osigurali cijelopodručje! Još je opasno.- Ne tako opasno kao prošli put kad sam bila dolje odgovori.Držeći ručku limenke u zubima krenula je dolje.Lincoln Rhyme gledao je nju, ali je u biti vidio sebe prije tri i pol

godine, kako skida sako i silazi na mjesto izgradnje ulaza upodzemnu željeznicu pokraj Gradske vijećnice. - Sachsova dozva jeRhyme. Okrenula se. - Budi oprezna! Vidio sam što je ostalo odRRV-a kojega si vozila. Ne želim te izgubiti dva puta u jednomdanu.Kimnula je i nestala preko ruba zida.Poslije nekoliko minuta, Rhyme vikne na Banksa: - Gdje je ona?- Ne znam.

- Ono što ti govorim jest - možeš li ju potražiti?- Oh, kako ne. - Otišao je do zida i pogledao preko. - No? - upitaRhyme.- Dolje je grozno...- Naravno da je grozno. Vidiš li je? - Ne.- Sachsova? - vikne Rhyme.Začula se tutnjava drva i urušavanje. Digao se oblak pepela,prašine i dima.

- Sachsova? Amelia? Nije bilo odgovora.Upravo kada je htio za njom poslati ekipu prve pomoći, začu senjezin glas.- Dolazim!- Jerry - pozva ga Rhyme.- Spreman sam - odgovori mladi detektiv.Limenka je doletjela iz podruma. Banks ju uhvati jednom rukom.

Sachsova se uzverala, brišući ruke o hlače i žmirkajući. - Sve u redu?



Kimnula je.327

- Prijedimo sada na slijepu ulicu - naredio je Rhyme. Ovuda stalnoteče promet i Nepos je zasigurno poželio maknuti auto s glavneprometnice dok ju je vukao unutra. Vidiš, tamo je parkirao. Ušao jekroz ona vrata.- Kako znaš?- Postoje dva načina da se otvore zaključana vrata, osimeksplozivom. Brava i šarke. Ova su zakovana iznutra te je izvadio

vijke iz šarki. Pogledaj, na odlasku čak nije pazio da ih odbacidaleko.Ušli su kroz vrata i probili se do stražnjeg dijela zastrašujućegprolaza, s još uvijek tinjajućom zgradom s desne strane. Idu korakpo korak. Sachsova je usmjeravala PoliLight na kamene kocke. -Želim otiske guma - izjavi Rhyme. - Želim znati gdje mu je bioprtljažnik.- Ovdje su - rekla je, ispitujući zemlju. - Tragovi. Ali ne znam jesu li

ovo prednje ili stražnje, gume. Možda je vozio unatraške.- Jesu li čisti ili zamućeni otisci? - Malo zamućeni.- Tada su to prednje gume. - Nasmijao se izrazu nevjerice u njenimočima.- Pa ti si bar stručnjak za vozila, Sachsova. Idući put kad sjedneš uauto i upališ motor, provjeri da ne okreneš malo upravljač prijenego što kreneš. Da vidiš jesu li gume usmjerene ravno naprijed.Prednji otisci su uvijek zamućeni. No, ukradeni auto je bio '97 Ford

Taurus. Dugačak 197,5 s kraja na kraj, širina osovine 108,5.Otprilike 110 centimetara od središta stražnje gume do prtljažnika.Izmjeri ovaj razmak i usisaj ga.- Ma daj, Rhyme. Otkud sve to znaš?- Jutros sam provjerio. Jesi li obradila odjeću žrtve?- Jesam. Nokte i kosu takoder. I, čuj još ovo, Rhyme: maloj je imePam, ali on ju je nazivao Maggie. Isto kao s njemačkom djevojkom -

nju je nazivao Hanna, sjećaš se? Mijenja im imena.



- Misliš na njegovo drugo ja - rekao je Rhyme. - Zanima me tko susve osobe u ovoj njegovoj igri.

- Usisat ću i oko vrata - napomenula je.Rhyme ju je promatrao - rasječenog lica i raščupane kose, oprženana više mjesta, usisavala je donji dio vrata i, upravo kad328 ju je htio podsjetiti da su sva mjesta zločina trodimenzionalna,upravila je usisavač po stranicama zida.- Vjerojatno je zavirio unutra prije nego što je ušao s njom - rekla je i

počela usisavati dasku prozora.Što bi i bilo sljedeće Rhymeovo nare8enje.Slušao je zavijanje usisivača. Ali, sekundu po sekundu, polako jetonuo. U prošlost, nekoliko sati prije.- Ja sam - započe Amelia. - Psst - rekao je.Poput šetnji koje je sada izvodio na svoj način, poput konceratakojima je sada prisustvovao, i toliko mnogo razgovora koje je vodio,Rhyme klizi sve dublje i dublje u svoju svijest. I kad je došao na

određeno mjesto, čak i njemu nepoznato spoznao je da nije sam.Zamišlja omanjeg muškarca koji nosi rukavice, tamnu športskuodjeću i skijašku masku, kako izlazi iz svog srebrnog Ford Taurusakoji vonja po sredstvu za čišćenje i po novom autu. Žena, CaroleGanz, bila je u prtljažniku, a njezina djevojčica zatočena u starojzgradi od ružičastog mramora i skupe cigle. Vidio je muškarcakako vuče ženu iz auta.Predodžba je bila tako bistra, gotovo kao sjećanje.

Izvlači šarke, povlači vrata da se otvore, vuče ju unutra, veže je.Krenuo je prema izlazu, ali je zastao. Vratio se na mjesto otkud jemogao jasno vidjeti Carole, kao što je buljio u čovjeka kojeg jezakopao pokraj tračnica jučer ujutro, kao što je lancima zavezaoTammie Jean Colfax za cijev u središtu prostorije. Tako je i sadimao dobar pogled na žrtvu.



Ali zašto, pitao se Rhyme. Zašto ih promatra? Želi se uvjeriti dažrtva ne može pobjeći? Uvjeriti se da nije ništa za sobom ostavio?

Da...Njegove se oči širom otvore; zamišljena pojava Neposa 823 jenestala. - Sachsova! Sjećaš li se mjesta zločina u slučaju Colfax?Kada si našla otisak rukavice?- Normalno.- Rekla si da ju je gledao, to je bio razlog što ju je vezao lisičinamana otvorenom prostoru. Ali nisi znala zašto. Pa, upravo sam

shvatio. Gleda žrtve jer to mora. Jer je to njegova priroda. - Kako to misliš?- Idemo!329Rhyme je srknuo dva puta u slamku za kontrolu i na taj je načinokrenuo invalidska kolica Arrow. Onda jako puhne i krenenaprijed.Odvezao se do pločnika i snažno srknuo u slamku da se zaustavi.

Zaškiljio je osvrćući se uokolo. - On želi vidjeti svoje žrtve. I kladimse da je želio vidjeti i vjernike u crkvi. Od nekud gdje je mislio da jesiguran. Negdje gdje se nije trudio pomesti za sobom.Motrio je suprotnu stranu ulice, jedino odijeljeno mjesto u blizini:vanjsku terasu restorana nasuprot crkve.- Tamo! Počisti ga temeljito, Sachsova.Kimnula je, gurnula je novi šaržer u svoj Glock, zgrabila vrećice zadokaze, par olovaka i usisavač. Vidi ju kako pretrčava ulicu i

pažljivo ide po stepenicama, pregledavajući ih. - Bio je tu! - Viknula je.- Tu je otisak rukavice. I otisak cipele. Pohabane su kao i one prije!"Da," pomisli Rhyme. "Oh, kako se sad osjeća dobro. Toplo sunce,zrak, promatrači. I uzbudenje oko slučaja."Kada se krećeš, ne mogu te uhvatiti.Pa, ako smo brži, možda možemo umaći.



Rhyme je skrenuo pogled na gomilu i primijetio da neki ljudi buljeravno u njega, ali ih mnogo više promatra Ameliju Sachs. Oko

petnaest rninuta bila je udubljena u mjesto zločina, akad se vratila, držala je malu vrećicu s dokaznim materijalom. - Štosi našla, Sachsova? Njegovu vozačku dozvolu? Njegov rodni list?- Zlato - rekla je, smijući se. - Našla sam nešto zlata vrijedno.330POGLAVLJE 30Ijrenimo Ijudi - zazvao je Rhyme. Pokrenimo se već jl jednom. Prije

nego što odvede malu na drugo mjesto. Rekao sam krenimo!Thom je premještao Rhymea u sjedećem položaju iz Storm Arrowanatrag u krevet, spustivši ga na tren na klizeću ploču da bi gaodmah poslije smjestio natrag u Clinitron. Sachsova pogleda nadizalicu za invalidska kolica koja je bila ugradena u jedan odormara u spavaćoj sobi, upravo onaj koji joj nije dao otvoriti dok ju je upućivao prema stereo uredaju i CD-ima.Rhyme trenutak leži nepomično, duboko dišući od napora. -

Namješteni tragovi su izgubljeni - podsjeti ih. - Nemamo višemogućnosti donositi zaključke gdje će biti sljedeće mjesto. Stogasad idemo na najveće - njegoso sigurno prebivalište.- Misliš li da ga možeš naći? - upita Sellitto. "Imamo li izbora?" -pomislio je Rhyme, ali prešuti to. Banks je trčao uz stepenice. Nije~ još ni zakoračio u spavaćusobu, a Rhyme je već izlanuo: - Sto su rekli? Reci mi. Reci mi.Rhyme je znao da to malo zrno zlata koje je Sachsova našla prelazi

mogućnosti improviziranog laboratorija Mela Coopera. Zamolio jemladog detektiva da ga brzo dostavi FBI-ovom područnom PERTuredu i preda na analizu.- Nazvat će nas za pola sata.331- Pola sata? - promrmlja Rhyme. - Zar nisu tome dali prednost?- Ne možete ni zamisliti. Delray je bio tamo. Trebali ste ga vidjeti.

Naredio je da se svaki drugi slučaj FBI-a stavi na stranu i rekao ako



izvještaj o metalurgiji ne dođe u vaše ruke ASAP bit će zla. Dakle,takva je najnovija situacija u njih.

- Rhyme - progovori Sachsova - Carole Ganz je spomenula još neštošto bi moglo biti važno. Rekao joj je da će pustiti nju i malu akopristane da joj odere stopalo.- Odere?- Skine kožu s njega, do kosti. - Oguli - ispravio je Rhyme.- Ma, dobro. Svejedno, nije ništa učinio. Rekla je kako je na krajuizgledalo kao da se nije mogao prisiliti da je zasiječe nožem.

- Kao i na prvome mjestu zločina, kada je ogulio prst onome jadniku kod tračnica - podsjeti Sellitto.- Zanimljivo... - dobaci Rhyme. - A ja sam pomislio da je žrtviogulio prst da spriječi kradu prstena. Ili možda nije. Pogledajmonjegovo ponašanje: odsjekao je prst vozaču taksija i zadržao ga,zasjekao je njemačkoj djevojci ruku i nogu, do kosti, ukrao je kosti ikostur zmije, slušao je kako krcka Everettov prst dok ga je lomio...Ima nešto u načinu kako on doživljava svoje žrtve. Nešto...

- Anatomski?- Točno, Sachsova!- Izuzetak je Carole Ganz - doda Sellitto.- U tome jest stvar - rekao je Rhyme. - Mogao ju je zasjeći i jošuvijek je ostaviti živom... Ali nešto ga je zaustavilo. Što?Sellitto je rekao: - Što je drukčije kod nje? Ne može biti to što ježensko. Ili što nije iz New Yorka. Nije ni bila njemačka djevojka.- Možda je nije želio ozlijediti u prisutnosti njezine kćerke - umiješa

se Banks.- Ne - zaključi Rhyme, ozbiljno se smiješeći - sažaljenje Neposu nije jača strana.Iznenada je Sachsova rekla: - Ali to jest jedina stvar koja je drukčijakod nje - ona je majka.332Rhyme je razmotrio njenu misao. - To bi mogao biti razlog. Majka i

kći. Ipak ga ni to nije potaknulo da ih ostavi na miru. Ali zaustavilo



ga je od njenog mučenja. Thom, pribilježi to. S upitnikom. - Tada jeupitao Sachsovu: - Je li spomenula još nešto o njegovom izgledu?

Sachsova je prelistavala svoj notes.- Sve isto kao i prije - čitala je. - Skijaška maska, srednje građe, crnerukavice, on...- Cme rukavice? - Rhyme je pogledao tablicu na zidu. A ne crvene?- Rekla je crne. Pitala sam ju je li sigurna.- Onaj drugi komadić kože je bio isto crn, zar ne, Mel? Možda je onbio od rukavica. Ali otkuda onda crvena koža? Cooper je slegnuo

ramenima. - Ne znam, ali smo našli partakvih komadića tako da su sigurno u vezi s njim.Rhyme je pogledao vrećice s tragovima. - Što smo još našli? -Tragove koje smo usisali u pokrajnjoj ulici i kod ulaza. Sachsova jeistresla filter po stranici novina a Cooper je povećalom pregledavaohrpu. - Svašta ničeg - objavi. - Uglavnom zemlja. Komadićiminerala. Tinjac s Manhattana. Ortoklas.Svega je bilo posvuda po gradu. , - Nastavi.

- Trulo lišće. To je otprilike sve. - Što je s odjećom gospode Ganz?Cooper i Sachsova raširili su novine i pregledali trag.- Uglavnom zemlja - rekao je Cooper. - I nekoliko komadića kojiizgledaju kao kamen.- Gdje ju je držao u svojoj sigurnoj kući? Točno?- Na podu u podrumu. Rekla je da je pod bio zemljan. - Izvrsno! -viknuo je Rhyme. Okrenuo se Cooperu: Zapali zemlju.Cooper je stavio uzorak u GC-MS. Nestrpljivo su čekali rezultate.

Konačno je monitor zasvijetlio. Mreža je podsjećala na mjesečevupovršinu.- U redu, Lincolne. Zanimljivo. Čitam sa tablica za tanin i... - Natrijkarbonat?- Pa zar taj čovjek nije nevjerojatan? - nasmijao se Cooper. - Kako siznao?333



- Upotrebljavali su ga u kožarnicama u osamnaestom idevetnaestom stoljeću. Taninom se štavila koža, a alkalinom

učvršćivala. Da,kle, njegovo sigurno prebivalište je u blizini nekestare kožarnice.Nasmijao se. Nije si mogao pomoći. Pomislio je: "Čuješ li korake,823? To smo ti mi za petama."Pogled mu skliznu na Randalovu kartu. - Zbog smrada nitko niježelio kožarnice u svojoj blizini pa su ih nadzorne vlasti ograničile.Znam da su neke bile na Lower East Sideu. I u West Greenwich

Villageu, u vrijeme kada je to doslo~ce bilo selo, predgrade grada.Zatim na udaljenijim dijelovima West Sidea, blizu tunela za obore ukojernu smo našli njemačku djevojku, u pedesetim godinama. Ah, iu Harlemu u ranim 1900-tim.Rhyme je pregledao popis dućana i lokacija lanca ShopRite koje suprodavale teleće koljenice. - Izbacimo Chelsea. Tu nikad nije biloštavljenja. Harlem takoder, tamo ih nema. Tako nam preostajuWest Village, Lower East Side ili Midtown West Side i opet Hell's

Kitchen. To mu se očigledno svida.- Otprilike petnaest četvornih kilometara - procijeni Rhyme cinično.Već je prvi dan na svome poslu shvatio da se lakše sakriti uManhattanu nego u Nort Woodsu.- Idemo dalje. Što je s kamenčićem u odjeći Carol? Cooper je bionagnut nad mikroskopom. - Dobro je. Imam ga.- Spoji me, Mel.Rhymeov monitor je oživio i on je pregledavao obrise kamenčića i

kristala nalik na blještave asteroide.- Pomakni ga malo - zatraži Rhyme. Tri tvari bile su spojenezajedno.- Ova lijevo je, ružičasti mramor - govorio je Cooper kao i onaj štosmo ga prije našli. A ova siva tvar izmedu...- To je žbuka. A ovo drugo je crvenkasto-smedi pješčenjak - objasniRhyme.



- Takve su zgrade u federalističkom stilu, poput Gradske vijećniceiz 1812. Samo prednja fasada je bila mramor, ostalo je sve bio

pješčenjak. Tako su gradili da uštede novac. U biti, gradili su takoda bi novac namijenjen za mramoi završio u nečijem džepu. Što jošimamo? Pepeo. Pronadimo akcelerator paljevine.334Cooper je obradio uzorak u GC-MS-u. Zagledao se u zakrivljenucrtu koja se pojavila na ekranu.Svježe obogaćeni benzin koji je sadržavao industrijske boje i aditive

bio je jedinstven i mogao se pronaći točan izvor. Sve različite vrstebenzina nisu bile pomiješane na benzinskoj crpki gdje ga je lupežkupio. Cooper objavi da benzin odgovara točno onoj vrsti koja seprodaje na benzinskim crpkama kompanije Gas Exchange.Banks zgrabi žute stranice i poče ih listati. - Imamo šest njihovihcrpki na Manhattanu. Tri u središtu grada, jedna na križanju Šesteavenije i Houstona. Zatim Delancey, 503 East. I jedna kodDevetnaeste i Osrne avenije.

- Devetnaesta je previše sjeverno - rekao je Rhyme. Zagledao se utablicu profila. East Side ili West Side. Koja je?Dućani živežnim namirnicama, benzin...Vitka prilika poput sjene se pojavila na vratima.- Jesam li još uvijek dobrodošao na ovu zabavu? - upitao je FrederikDellray.- Ovisi - odbrusi Rhyme. - Donosiš li darove?- Ah imam darova u izobilju - rekao je agent, mašući omotnicom

označenom poznatim žigom FBI-a.- Da li ti ikad padne na pamet pokucati, Dellray? - upitao je Sellitto.- Nekako mi je izašlo iz navike, znaš... - U8i - rekao je Rhyme. - Štoimaš?- Nisam siguran. Meni nema nikakvog smisla. Ali kao da ja neštouopće znam?Dellray je čitao za trenutak iz izvještaja a onda rekao: - Da ne

zaboravim, pozdravio te je Toni Farko u PERT-u, Lincolne.



Analizirao je ovaj komadić PE koji ste našli. To je nekakav zlatni list,star vjerojatno šezdeset do osamdeset godina. Na njemu je

pronašao nekoliko vlakana celuloze tako da misli da je to iz nekeknjige.- Naravno! Zlatna boja sa stranice - uskliknu Rhyme.- No, našao je i tragove tinte na njemu. Sada citiram mladića: "Nijeu neskladu s tipom tinte kojom se služe za obilježavanje žigomzadnje stranice knjiga u vlasništvu njujorške Javne knjižnice." Zarne priča koješta?

- Knjiga iz knjižnice - mozgao je Rhyme.335Amelija Sachs je rekla: - Knjiga s crvenim kožnim uvezom iz nekeod gradskih knjižnica.Rhyme je iznenadeno pogleda. - U pravu si! - viknu.- Otuda su komadići crvene kože. Ne od rukavice. To je knjiga kojuon nosi sa sobom. Vjerojatno njegova Biblija.- Biblija? - ponovi Dellray. - Misliš da je nekakav religiozni luđak?

- Ne ta Biblija, Frede. Nazovi knjižnicu ponovno, Banks. Možda jetako potrošio svoje cipele - u prostorima za čitanje. Znam, možda jei ovo pucanj u prazno, ali nemamo previše mogućnosti. Želimpopis svih ukradenih antikvarnih knjiga u knjižnicama na područjuManhattana u prošloj godini.- Dobit ćete ga. - Mladić je trljao posjekotinu od brijanja dok je zvaogradonačelnika kući i odlučno zamolio veleštovanoga da nazovedirektora Ja`tne knjižnice i obavijesti ga što im treba.

Pola sata kasnije zazujao je faks i izbacio dvije stranice. Thom jeotrgnuo poruke s uređaja.- Oh, čitatelji knjiga u ovom gradu doista imaju Ijepljive prste -rekao je donoseći popis Rhymeu.Osamdeset i četiri knjige, stare pedeset godina ili više, nestale su iz javnih knjižnica u posljednjih dvanaest mjeseci, od toga trideset petna Manhattanu.



Rhyme je analizirao popis. Dickens, Austen, Hemingway, Dreiser...Knjige o glazbi, filozofiji, vinima, književne kritike, bajke. Njihova

vrijednost bila je iznenadujuće niska. Dvadeset, trideset dolara.Pretpostavljao je da nijedna od njih nije prvo izdanje, ali to moždakradljivci nisu znali.Nastavio je analizirati popis. Ništa, ništa. Možda...A onda je spazio.Zločin u starom New Yorku, Richarda Willea Stephansa, izdajeBountiful Press godine 1919. Navedena je bila vrijednost od

šezdeset dolara, a bila je ukradena iz Odsjeka njujorške Javneknjižnice u Delancey Streetu prije devet mjeseci. Veličine trinaest saosamnaest centimetara, uvezana u crvenu kozju kožu, smarmoriranim stranicama i pozlaćenim rubovima.- Želim primjerak. Ne zanima me kako! Ako je potrebno pošaljitenekoga i u Kongresnu knjižnicu u Washington. Dellray je rekao: - Jaću se za to pobrinuti.336

Dućani živežnim namimicama, benzin, knjižnica...Rhyme mora donijeti odluku. Na raspolaganju je bilo tristoistraživača, policajaca i pripadnika policije pojedinih država, tesaveznih agenata, ali oni bi trebali biti raspore8eni neizmjernotočno ako bi istovremeno pretraživali West i East Side središnjegdijela New Yorka.Gledao je prikaz profila."Je li ta tvoja kuća u West Villageu? Rhyme u mislima pita Neposa

823. Kupuješ li benzin i kradeš knjige na East Sideu da nas zavedeš?Ili je to doista tvoje susjedstvo? Koliko si lukav? Ne, ne, pitanje nijekoliko si lukav, nego koliko misliš da si lukav. Koliko si bio siguranu sebe da nikada nećemo naći minijaturne komadiće tvoje ličnostiza koje nas M. Lokard uvjerava kako si ih zasigurno ostavio izasebe?"Na posljetku Rhyme naredi: - Krenite sa Lower Eastom. Zaboravite

Village. Dovedite sve tamo. Sve Boove jedinice i sve tvoje, Frede.



Evo što tražite: zgradu u federalnom stilu, staru otprilike dvjestogodina, s pročeljem od ružičastog mramora i smeđim pješčenjakom

sa strane i otraga. Možda je bila nekoć gospodska kuća ili javnazgrada s garažom ili zgradom za kočije. Taurus limuzina i žuti taksiulazili su i izlazili iz nje. Češće posljednjih nekoliko dana.Rhyme je pogledao Sachsovu. Odustani od mrtvih...Sellitto i Dellray su obavili svoje žurne naredbe. Amelia rečeRhymeu: - Idem i ja.- Nisam ni očekivao ništa drugo.

Kad su se zatvorila vrata na kraju stepenica, prošapta: Želim tiuspjeh, Amelia. Neka ti je sa srećom.337POGLAVLJE 31Troja patrolna kola polako prolaze ulicama Lower East Sidea. Podva pozornika u svakima od njih. Izvježbane oči pretražuju.Trenutak kasnije pojavile su se dvije crne zatvorene kočije, dvijelimuzine, mislio je. Bez oznaka, ali njihovi izdajnički reflektori

odmah do lijevih retrovizora nisu ostavljali ni trunke dvojbe što su,ustvari, bile.Znao je da sužavaju potragu, naravno, i samo je pitanje vremenakada će naći njegovu kuću. Ali šokiran je što su već toliko blizu.Čak je bio pomalo uzbuden vidjevši pozornike kako izlaze ipozorno ispituju njegov srebrni Taurus parkiran u Canal Streetu.Kako su, do vraga, doznali za njegovu kočiju? Znao je da je kradaauta veliki rizik ali mislio je da će Hertzu trebati dani dok prijavi

nestalo vozilo. Čak ako su to i napravili, bio je siguran kakopolicajci neće nikad povezati njega s krađom. Oh, oni suzapanjujuće dobri. Jedan od pozornika stroga pogleda pregledavao je i njegov taksi.Gledajući preda se, Skupljač kostiju polako je skrenuo u HoustonStreet i izgubio se u gužvi drugih taksija. Pola sata kasnije, riješio setaksija i Hertz Taurusa te se vratio pješice u kuću.

Mala Maggie ga pogleda.



338NEPOS 823

Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CSsrednje grade sigurnu kuću . Noviji model proceduru· 'Iđmna odjeća · Lociranu blizu: Iimuzina · Vjerojatno

ima· Stare rukavice B'~'aY & 82nd., . S"j, siv, srebrni,dosje

crvenkasta ShopRite bež· Poznaje FR jareća koža Greenwich & · Iznajmljen auto, otiske· Losion poslije gank vjerojatno . G~je =

ShopRitebrijanja da 8th Ave. & ukraden Colt .32sakrije drugi 24th, · Hertz, srebrni . Veže žrtvemiris? ShopRite ^Iđurus, neobičnim

Houston & ovo odišn i· Skijaška maska? Lafayette I ~'orovimaMornarsko plava. , model · Privlači ga

ShopRite· Rukavice su · Stara zgrada "staro"tamne ružičasti mramor ~ · Zvao jednu· Losion poslije · Stara barem 100 žrtvu "Hanna"brijanja = Brut godina, · Poznaje osnove

· Boja kose nije "ler. gospodska njemačkogkuća ili

smeda ustanova · Privlači ga· Duboki ožiljak · Zgrada u podzemljena kažiprstu federalnom stilu, · Podvojena· Uobičajena Lower East Side ličnostodjeća · Možda svećenik,

· Rukavice su soc. radnik,



crne savjetnik· Neobično habanje

na cipelama,puno čita?· Sluša dok Iomižrtvin prst· Ostavio zmijukao pljuskuistražiteljima

· Želio odratižrtvino stopalo· Zvao jednužrtvu "Maggie"· Majka i dijete,posebno značenjza njega?· Knjiga "Zločin

u starom NY",mu je uzor?339Bila je uplašena, to da, ali već je prestala plakati. Razmišljao je da li je zadržati. Uzeti si kćer. Odgojiti je. Ideja je bljesnula na tren ili dva,ali se jednako tako brzo ugasila.Ne, tu bi bilo previše problema. Osim toga ima nečeg jezovitog unačinu na koji ga ta mala promatra. Doimala se starija obzirom na

svoje godine. Do kraja života pamtit će ono što je on napravio. Oh,možda će nakratko pomisliti da je to sve bio samo san. Ali jednogdana istina će izaći na vidjelo. Uvijek je tako bilo. Potiskuj kolikohoćeš, jednog dana istina će izaći van.Ne, nije mogao vjerovati njoj ništa više nego bilo komu drugomu.Svaka ljudska duša te na kraju razočara. Možeš vjerovati mržnji.Možeš vjerovati kostima. Sve drugo je izdaja.



Kleknuo je do Maggie i skinuo traku s njezinih usana. - Mamice! -zajaukala je. - Hoću svoju mamu!

Nije rekao ništa, samo je stajao i gledao dolje u nju. Njezinudelikatnu lubanju. Njezine štapiće od ruku.Vrištala je poput sirene.Skinuo je rukavice. Njegovi prsti su nakratko lebdjeli iznad nje. Tad joj je pomilovao meku kosu.("Otisci prstiju mogu se očitovati s mesa, ako se uzmu unutar 90minuta od kontakta (vidi KROMEKOTE), ali još nikome nije

uspjelo uspješno uzeti i rekonstruirati otiske papilamih linija sljudske kose." (Rhyme, Physical Evidence, 4. izd., Forenzički Tisah1994.)Skupljač kostiju polako je ustao i odšetao gore, u veliku dnevnusobu zgrade sa slikama radnika, zamišljenih žena i djece. Podigao jeglavu čuvši udaljenu buku izvana. Zatim još glasnije - lupanjemetala. Zgrabi svoje oružje i požuri prema stražnjoj strani zgrade.Otkračunao je vrata i naglo ih otvorio, zauzevši položaj za pucanje

s obje ruke.Samo je čopor pasa lutalica zurio u njega. Brzo su se vratili kantamasmeća koje su prevrnuli. Gurnuo je pištolj u džep i vratio se udnevnu sobu.Stoji opet pokraj zelenog prozorskog stakla gledajući na starogroblje. Oh, da. Tamo! Tamo je opet bio onaj čovjek u dubokojcrnini, stajao je na groblju. U daljini, nebo je bilo izbodeno crnim jarbolima brzoplovki i jedrenjaka privezanih na East Riveru uzduž

obale Out Ward.Skupljača kostiju preplavi osjećaj tuge. Razmišljao je da li se upravodogodila kakva tragedija. Možda je Veliki požar iz 1776.340upravo uništio većinu zgrada uzduž Broadwayja. Ili je epidemijažute groznice iz 1795. upravo desetkovala Irsku zajednicu. Ili jepožar na izletničkom brodu General Slocum iz 1904. uzeo više od

tisuću žena i djece, uništivši njemačku četvrt na Lower East Sideu.



Ili možda predosjeća tragedije koje će se uskoro dogoditi. Poslijenekoliko minuta Maggiena vriska se stišala, ustupivši mjesto

zvukovima starog grada, buci parnih strojeva, zvonjavi zvona,zvuku hitaca s crnim barutom, topotu kopita na odzvanjajućimkamenim oblucima.Nastavio je zuriti, zaboravivši na policajce koji ga gone, zaboravivšina Maggie. Promatrao je samo priliku nalik na duha kako koračaniz ulicu.Tada i sada.

Oči su mu dugo ostale prikovane za prizore onkraj prozora,izgubljene u nekom drugom vremenu. Stoga nije ni primijetiodivlje pse, koji su se progurali kroz stražnja vrata koja je zaboraviodo kraja zatvoriti. Promatrali su ga iz hodnika dnevne sobe, a ondasu polako krenuli ka stražnjem dijelu zgrade.Njuškali su uzdignutih glava, ušiju načuljenih na zvukove čudnogokruženja. Pogotovo na tiho jecanje koje je dopiralo ispod njih.Znak krajnjeg očaja pokazao se u činjenici da su se razdvojila čak i

braća Hardy. ,Bedding je obrađivao pola tuceta blokova oko Delanceyja, Saul jebio južnije. Sellitto i Banks su imali svaki svoje područje pretrage.Stotinjak drugih policajaca, FBI agenata i specijalaca obavljajuobilaske od vrata do vrata, raspitujući se o muškarcu srednjeg rasta,malom, uplakanom djetetu, srebrnom Fordu Taurusu, napuštenojzgradi federalnog stila, opločenoj sprijeda ružičastim mramorom, aostatak u tamnom pješčenjaku.

Ha? Kako do vraga misliš, u federalnom?... Irdio dijete? Pitaš me jesam li ikad vidio dijete na Lower Eastu? Yo, Jimmy, jesi li tu ikadvidio kakvu djecu u okolici? Malo vjerojatno u posljednjih, otprilike,šezdeset sekundi?Amelia Sachs je istezala mišiće ukoćene od premorenosti.Inzistirala je da bude u Sellittovoj ekipi, onoj koja je bilarasporedena na ShopRite na East Houstonu u kojem je Nepos 823

kupio teleću koljenicu i benzinsku crpku koja mu je prodala



341benzin kao i knjižnicu iz koje je posudio Zločin u starom New

Yorku.Ali kako tamo nisu našli nikakve indicije raspršili su se poputvukova koji su nanjušili tucet različitih mirisa. Tko je izabrao diopodručja koje je prozvao svojim.Kad je Sachsova bijesno pokrenula motor novog RRV-a i pokušalaobraditi susjedni. kvart, osjeti razočaranje koje je osjećalaobradujući mjesta zločina u posljednjih nekoliko dana: previše

tragova, previše terena za obradu. Beznadno. Ovdje, na vrućim,vlažnim ulicama, koje se šire dalje u stotinu drugih ulica i uličica,koje prolaze pokraj tisuća zgrada, mahom starih, pronaći sigurnuNeposovu kuću bilo je nemoguće kao i pronaći dlaku zalijepljenuna strop od izlaznog udarca metka revolvera 38, o kojoj joj jeRhyme govorio.Imala je namjeru obići svaku ulicu, ali kako je vrijeme odmicalo ikako je ona razmišljala o djetetu zatočenome u podzemlju, na rubu

smrti, počela je istraživati mnogo brže, jureći niz ulice, osvrćući selijevo i desno, tražeći zgradu s pročeljem od ružičastog mramora.Prostrijelila je dvojba. Možda joj u žurbi promakne baš ta zgrada?Ili, da vozi poput munje i obide što više ulica?Dalje i dalje. Još jedna četvrt, još jedna. I još uvijek ništa.Poslije smrti zločinca njegove pokretnine su preuzeli i pomnoistražili detektivi. Iz njegova dnevnika vidi se da je ubio petpoštenih stanovnika grada. Nije prezao ni pred oskvmućem

grobova, jer je sa stranica dnevnika vidljivo (ako su njegovi navodiistiniti) da je oskvrnuo nekoliko svetih počivališta po gradu. Ni jedna od njegovih žrtava nije mu nanijela ni najmanju uvredu. - Ne,većina su bili časni građani, radišni i nedužni. Svejedno nije osjećaoni trunku grižnje savjesti. Štoviše, čini se da je djelovao u uvjerenjukako svojim žrtvama čini uslugu.Lijevi prstenjak Lincolna Rhymea trznuo se malo i okvir je okrenuo

požutjelu stranicu Zločina u starom New Yorku, knjige koju su mu



donijela dvojica federalaca prije deset minuta, po žurnom nalogu uneodoljivom stilu Freda Dellrayja.

"Meso se suši i može odumrijeti" - pisao je zločinac nemilosrdnom,ali mirnom rukom. "Kost je najmoćniji oblik Ijudskog342tijela. Ma koliko bili stari u tijelu, u kostima smo uvijek mladi. Imaosam plemenit cilj i ne mogu shvatiti radi čega bi se bilo tko mogaobuniti protiv toga. Svima sam im učinio dobro. Sad su besmrtni.Oslobodio sam ih. Skinuo sam ih do kostiju. "

Terry Dobyns je bio u pravu. Poglavlje 10, "James Schneider:'Skupljač kostiju"', bilo je uzor ponašanju Neposa 823. Načindjelovanja bio je isti - vatra, životinje, voda, kuhanje na živo. Osamdvadeset i tri šunja se za plijenom na isti način kao Schneider.Zamijenio je njemačku turisticu s Hannom Goldschmidt,doseljenicom s početka stoljeća, i bio je privučen u Njemačkustambenu zgradu da pronade žrtvu. Zvao je i malu Pammy Ganzdrugačijim imenom, Maggie, včigledno misleći da je to mala

djevojčica O'Connor, jedna od Schneiderovih žrtava.Vrlo blijed crtež u knjizi, prekriven koprenom, prikazivao jedemonskog Jamesa Schneidera kako sjedi u podrumu, ispitujućinožnu kost.Rhyme se zagleda u Randelovu kartu grada. Kosti...Prisjetio se mjesta zločina koje je svojedobno bio obraQivao. Bio jepozvan na gradilište u donjem dijelu Manhattana, gdje su kopačiotkrili lubanju nekoliko metara ispod površine praznog zemljišta.

Rhyme je odmah primijetio da je lubanja vrlo stara i doveo jeforenzičkog antrolopologa da pomogne u slučaju. Nastavili sukopati i otkrili su određen broj kostiju i kostura.Malo istraživanje otkrilo je da su godine 1741. bile pabune robovana Manhattanu i određen broj robova, kao i militantnih bijelihabolicionista, bio je obješen na malom otoku u Collectu. Otočić jepostao popularno mjesto za vješanja, pa se na tom području

pojavilo nekoliko neslužbenih groblja.



"Gdje li je bio Collect?", pokuša se prisjetiti Rhyme. Blizu mjestagdje se spajaju Kineska četvrt i Lower East Side. Ali bilo je teško

točno odrediti, jer je zagadeno jezero bilo već odavno zatrpano. To je bilo..."Da!" sjeti se, a srce mu brže zakuca. Collect su zatrpali jer sezagadenje toliko povećalo da su ga gradski oci smatrali velikimrizikom za opće zdravlje pučanstva. A medu glavnimzagadivačima bile su i štavionice kože na Istočnoj obali!343

Već prilično izvježban u biranju brojeva, Rhyme nije promašio niti jedan broj i već je u prvom pokušaju dobio vezu s kabinetomgradonačelnika. Uvaženi je, prema riječima osobne tajnice, bio nakasnom doručku u UN. Ali čim se Rhyme predstavio, tajnica reče: -Samo trenutak, gospodine - i u vrlo kratkom roku bio je spojen sneuhvatljivim čovjekom koji je kroz usta puna hrane protisnuo: -Pričajte mi, inspektore. Kako, do vraga, napredujemo?- Pet-osam-osam-pet K - odbrojala je Amelia Sachs, javljajući se na

radio poziv. Rhyme je osjetio napetost u njenom glasu: - Sachsova.- Ovo nije dobro - dobaci mu. - Nemamo sreće. - Mislim da gaimam.- Molim?- Četvrt šesto, East Van Brevoort. Pokraj Kineske četvrti. - Otkudznaš?- Gradonačelnik me spojio s direktorom Povijesnog društva. Imajuarheološka iskapanja na toj lokaciji. Staro groblje. Preko puta je bila

stara tvornica za štavljenje kože, a nekoć su tamo bile i nekeFederalne zgrade. Vjerojatno je u njihovoj blizini. - Krećem!Preko zvučnika je čuo škripu guma, a onda ju je zaglušila sirena.- Pozvao sam Lona i Haumana - dodao je. - Oni stižu tamo.- Rhyme - izgovorila je muklo. - Izbavit ću je!Ah, ti imaš dobro srce policajca, Amelia. "Profesionalno srce,pomisli Rhyme. "Ali si još uvijek početnik." - Sachsova? pozove.

- Da?



- Čitao sam ovu knjigu. Osam dvadesettri izabrao je vrlo lošpovijesni uzor. Vrlo loš.

Nije rekla ništa.- Hoću reći sljedeće - nastavi - bez obzira na to je li djevojčica tamoili nije, ako samo trzne kad ga nađeš, sredi ga! - Ali moram gauhvatiti živog! 823 nas može dovesti do nje! Možemo...344- Ne, Sachsova! Poslušaj me. Skini ga. Bilo koji najmanji znak kakoposeže za oružjem, bilo koji... skini ga!

Zasmetali su statički šumovi. Onda je čuo njen smiren glas: - Ja samu Van Brevoortovoj, Rhyme. Bio si u pravu. Izgleda kao njegovakuća.Osamnaest neoznačenih, dva ESU kombija i RRV Amelije Sachssakupili su se pokraj kratke napuštene ulice na Lower East Sideu.Istočna Van Brevoortova izgledala je kao u Sarajevu. Zgradenapuštene - dvije od njih spaljene do temelja. Na istočnoj straniulice nekakva ruševna bolnica s urušenim krovom. Pokraj nje

velika rupa u zemlji, okružena trakom zabrane pristupa sa žigomOkružnog suda - arheološko nalazište koje je Rhyme spominjao. U jarku leži krepani izgladnjeli pas po čijem truplu još plaze štakori.Na sredini druge strane ulice bila je mramorom opločena blijedoružičasta obiteljska kuća, sa zgradom za kočije, jedva nešto ljepšaod ostalih raspadajućih nastambi uzduž Van Brevoortove.Sellitto, Banks i Haumann stoje pokraj ESU kombija, dok tucetpozornika oblači kevlarske neprobojne prsluke i priprema

automatske puške M-16. Sachsova im se pridružila bez pitanja,složila je svoju kosu ispod šljema i počela je navlačiti prsluk.Sellitto reče: - Čuj me, Sachsova, ti ipak nisi taktičarka. Slažućipovez od velkra, uzdignutih je obrva gledala u inspektora, sve doknije popustio, rekavši:- O.K., ali na zalecle!Haumann zaključi: - Vi ćete biti Tim dva. - U redu, gospodine.

Preživjet ću to.



Jedan ESU specijalac ponudi joj malu strojnicu MP-5. Razmišljala jeo Nicku i njihovu sastanku na vrhu Rodman's Necka. Proveli su

dva sata vježbajući automatskim oružjem, ispaljujući Z-matricekroz vrata, prebacivanje šaržera sa zalijepljenim šaržerima irazornim M-16 da doslovce očiste pijesak koji se zavlačio u Coltove.Nick je volio stakato pucketanje ali Sachsova nije voljela jakuvatrenu moć velikih oružja. Predložila mu je345nadmetanje s Glockovima i nadmašila ga za tri kruga na petnaest

metara. Nasmijao se i strasno ju poljubio dok su posljednje praznečahure padale zvoneći po streljani.- Upotrijebit ću svoje osobno naoružanje - rekla je ESU specijalcu.Braća Hardy pritrčala su, sagibljući se kao da paze na snajpere. -Evo što imamo. Tu nema nikog. Četvrt je...- Potpuno prazna.- Na prozorima njegove zgrade su rešetke. Stražnji ulaz... - ... Vodiu uličicu. Vrata su poluotvorena.

- Otvorena? - upita Haumann, gledajući nekolicinu svojihpozornika.Saul potvrdi: - Ne samo otključana, nego i otvorena. - Eksplozivnezamke?- Ništa uočljivog. Što ne mora značiti... - Kako ih nema.Sellitto upita: - Je li koji auto u uličici? - Nije.- Dva su prednja ulaza. Glavna ulazna vrata...- Premazana su bojom. Druga su vrata, od pokrajnje zgrade za

kočije, dvostruka. Dovoljno široka za dva vozila. Na njima su lokoti lanac.- Ali su odloženi na tlo.Haumann je kimnuo: - To znači, možda je ipak unutra? - Može biti -odgovori Saul i doda: - I reci mu što mislimo da smo čuli...- Vrlo prigušeno. Moglo bi biti plakanje. - Moglo bi biti i vriskanje, jecanje... Sachsova upita: - Mala djevojčica?

- Možda. Ali upravo je prestalo. Kako je Rhyme dokučio ovo mjesto?



- Ti mi reci kako funkcionira njegov um, ako znaš - odgovoriSellitto.

Haumann je pozvao jednog od svojih zapovjednika i izdao niznaredbi. Trenutak kasnije dva ESU kombija došla su na križanje iblokirala drugi kraj ulice.346- Tim jedan, prednja vrata! Raznesite ih punjenjem za rezanje. Oddrva su i stara pa sačuvajte plastični eksploziv, u redu? Tim dva, uuličicu! Na moje tri, vi ulazite! Jasno? Neutralizirajte ali

pretpostavljamo da je djevojčica unutra pa provjerite iza sebe prijenego što okinete. Policajko Sachs, jeste li sigurni da želite u akciju?Odlučno je kimnula.- U redu, momci i djevojke. Uhvatimo ga!347POGLAVLJE 32achsova i još pet policajaca Tima dva utrčali su u vrelu S slijepuulicu, blokiranu ESU vozilima. Divlji korov buja

u pukotinama kamenog kolnika i po napuknutim nastambama.Napuštenost podsjeti Sachsovu na grob pokraj tračnica, od jučerujutro. .Nadao se da je žrtva mrtva. Za njezino dobro...Haumann rasporedi specijalce na krovove okolnih zgrada. Vidjela je odsjaje njihovih Coltova isturenih poput antena.Tim je zastao kod stražnjeg ulaza. Kolege gledaju prema Sachsovojdok provjerava gumene trake na svojim cipelama. Čula je kako

šapuću nešto o praznovjerju. Amateri!Tada začu u slušalicama:- I~ođa Tima jedan na ulaznim vratima, eksploziv postavljen inamješten da se aktivira. Mi smo spremni, I~- Rodžer, voc~o Tima jedan. Tim dva? - Tim dva, na poziciji, 1~- Rodžer, voc~o Tima dva. Oba tima, dinamičan ulaz, na moje tri.Provjeri svoje oružje zadnji put. - Jedan...

Jezikom je dodirnula kap znoja koja joj visi s otečene rane na usnici.



- Dva...348

U redu, Rhyme, krećemo... - Tri!Eksplozija je bila vrlo umjerena, udaljeni prasak, a onda su timovikrenuli u akciju. Brzo. Trčala je iza ESU specijalaca koji su kliznuliunutra i raspršili se, svjetla na mušicama njihovih cijevi ispreplitalasu se sa sunčevim zrakama koje su prodirale kroz prozor. Sachsova je ubrzo ostala sama, jer se ostatak tima raspršio provjeravajućispremnice, ormare i sjenke iza mnogobrojnih grotesknih kipova.

Okrenula se. Pred njom se ukaza blijedo lice, s nožem u ruci... Srce joj je bjesomučno lupalo. Borbeni stav, oružje gore, ruka naokidaču... Tek onda shvati kako pred sobom ima sliku na zidu. Jezovitu, mesar s mjesecolikim licem, s nožem u jednoj ruci tekomadinom mesa u drugoj.Čovječe... Izabrao je divno mjesto za dom.ESU specijalci su kloparali, pretražujući prvi i drugi kat. AliSachsova traži nešto drugo. Našla je vrata koja vode prema

podrumu odškrinuta. Dobro! Ugasi halogenku. Najprije morašvidjeti. Ali prisjećala se što joj je Nick govorio: nikad ne provjeravajkutove u razini glave ili prsa - jer te tu očekuje. Klekni jednimkoljenom. Duboki udah. Idemo!Ništa. Tmina. Natrag u zaklon. Poslušaj... U početku nije čula ništa.Onda se začulo nekakvo grebuckanje.Tresak. Zvuk brzog disanja ili mumljanja. On je ipak tu i kopa siput van!

U svoj mikrofon je rekla: - Imamo neku aktivnost u podrumu.Podršku!- Rodžer.Ali ne može čekati. Mislila je na malu djevojčicu s njim u podrumui krene niz stepenice. Ponovo zastane i osluhne. Tada shvati kako joj je tijelo otkriveno od struka na dolje. Praktički je skočila na pod, ispustila se u čučanj u tami.

Diši duboko... Sada, učini to!



Blještava zraka svjetlosti halogene lampe u njenoj lijevoj ruciprobila se kroz prostoriju. Mušica njenog oružja cilja na centar

349svjetlosnog kruga kojim kruži lijevo-desno. Spusti bateriju dolje.Može i on čučati. Prisjećala se što joj je Nick govorio: upamti dazločinci ne lete.Ništa. Ni traga od njega... - Policajko Sachsova?ESU specijalac stoji na vrhu stepenica.- Oh, ne - promrmljala je kad je svjetlost pala na Pammy Ganz,

skamenjenu u kutu podruma.- Ne miči se! - viknula je specijalcu.Nekoliko centimetara od djevojčice stoji čopor izgladnjelih divljihpasa, i njuši joj lice, prste, noge. Djevojčicine krupne oči kruže od jedne životinje do druge. Njezina mala prsa se dižu i spuštaju, asuze joj teku niz lice. Usta su joj otvorena a, točkica njenogružičastog jezika čini se kao zalijepljena za desni kraj njenih usnica.- Ostani gore - naredi specijalcu. - Nemoj ih uplašiti. Sachsova je

ciljala ali nije pucala. Mogla je ubiti dva ili tri psa ali ostali bi semogli uspaničiti i možda zgrabiti malu. Jedan je bio dovoljno velikda joj pregrize vrat jednim ugrizom svoje izranjene, šugave glave.- Je li dolje? - upitao je ESU specijalac.- Ne znam. Reci doktoru da dođe na vrh stepenica. Neka nitko nesilazi.- Rodžer.Nišaneći na životinje, Sachsova je polako krenula naprijed. Psi su

postepeno postajali svjesni njezine nazočnosti i počeli su seodmicati od Pammy. Djevojčica je za njih bila teško nađena hrana, aSachsova je bila otimač. Režali su i kesili očnjake, prednje im nogepodrhtavaju dok se stražnje napinju, spremne na skok.- Bojim se - drhtavo izgovori Pammy, ponovno privukavši njihovupažnju.- Šššš, dušo - tješila ju je Sachsova. - Ne govori ništa. Budi tiho.



- Mamu. Hoću svoju mamu! - Njezino zapomaganje pokrenulo jepse. Vrtili su se po prostoriji i mahali okrvavljenim njuškama lijevo-

desno, režeći.- Polako, polako...350Sachsova je krenula u lijevo. Psi su joj sada bili nasuprot, buljeći unjene oči i u njenu ispruženu ruku i pištolj. Razdvojili su se u dvijemanje grupe. Jedna je ostala blizu Pammy, a druga krenu izaSachsove, pokušavši je zaobići.

Zaustavila se između malene i tri psa najbliža njoj.Glock u njenoj ruci lagano se ljulja naprijed-nazad poput njihala.Njihove crne oči počivaju na crnom pištolju. Jedan od pasa, s uprljanim žutim krznom, zareži i krene naprijed,desno od Sachsove.Djevojčica je cvilila: - Mama...Amelia je polako krenula. Sagnula se, zgrabila djetetovu trenirku ipovukla Pammy iza sebe. Žuti pas se približio.

- Marš! - prosikta policajka. Još bliže.- Odlazi!Psi iza žutog bili su spremni za .skok čim je on pokazao svojenapukle smeđe zube.- Odjebi dovraga odavde! - zaurla Sachsova i udari sa cijevi Glockazvijer po njušci. Pas je zbunjeno zatreptao, zacvilio i otrčao uzstepenice.Pammy je vrisnula, tjerajući ostale u ludilo. Počeli su se tući

me8usobno, u vrtlogu škljocajućih zubi i sline. Razjareni rottweilervitlao je mješancem kao krpom za prašinu po podu tik ispredSachsove. Pomaknula je nogu pokraj sklupčane smeđe mase.Mješanac skoči na noge i otrča uz stepenice. Ostali krenuše za njimkao lovački psi za zecom.Pammy je počela plakati. Sachsova je čučnula pokraj nje,pretražujući podrum baterijom. Ni traga od Neposa.



- U redu je, dušo. Uskoro ćeš biti kod kuće. Sve će biti dobro. Je lizločesti čovjek ovdje? Sjećaš li ga se?

Kim~ula je.- Je li otišao?- Ne znam. Hoću svoju mamu!Čula je kako se javljaju drugi operativci. Prvi i drugi kat bili suosigurani. - Auto i taksi? - upitala je Sachsova. - Ima li kakva traga?Specijalac joj se javi: - Nema ih. On je vjerojatno otišao. On nije tu,Amelia. To bi bilo nelogično.

S vrha stepenica specijalac je upitao: - Je li podrum osiguran?351Rekla je: - Provjerit ću. Čekaj. - Silazimo dolje.- Ne, nipošto - poviče. - Ovo je prilično čisto mjesto zločina i želimda ostane takvo. Samo dovedite liječnika neka pregleda malu.Mladi liječnik, kose boje pijeska, sišao je niz stepenice i čučnuopokraj Pammy.Tada Amelia primijeti trag koji je vodio prema stražnjoj strani

podruma - prema niskim, crno obojenim, metalnim vratima.Krenula je prema njima izbjegavajući trag kako bi sačuvala otiske ičučnula. Vrata su bila djelomično otvorena i činilo se da je s drugestrane tunel, mračan ali ne potpuno taman. Vodio je u druguzgradu.Put za bijeg. Kujin sin.Šakom lijeve ruke gurnu vrata. Nisu zaškripala. Zagledala se utunel obasjan prigušenim svjetlom, osam do deset metara dalje.

Ništa se nije micalo.Ako je Sachsova nešto i vidjela u polutami bio je to prividiznakaženog tijela T.J. kako se njiše s crne cijevi. Tu je bilo izaobljeno, obamrlo tijelo Monelle Gerger s crnim štakorom kojiplazi prema njezinom vratu.- Policajka 5885 za Vođu patrole - rekla je Sachsova u svoj mikrofon.- Slušam, K - odgovorio je snažni Haummanov glas.



- Postoji tunel koji vodi prema zgradi južno od Neposove. Nekanetko nadgleda vrata i prozore.

- Primljeno, K.- Ja krećem unutra - rekla mu je.- U tunel? Poslat ćemo ti podršku, Sachsova.- Ne! Ne želim kontaminirati mjesto. Neka samo netko pripazi namalu djevojčicu.- Ponovi.- Ne. Idem bez podrške. Ugasila je svjetlo i počela puzati.

Na Akademiji, dakako, nisu postojali tečajevi za štakorskoponašanje u tunelima. Ali stvari koje joj je Nick ispričao o tomekako osiguravati neprijateljske prostorije sad joj naviru u pamćenje.Oružje treba držati uz tijelo, ne previše odmaknuto, jer može bitiizbijeno sa strane. Tri koraka, zapravo pomaka, naprijed.352Stanka. Osluhni. Još dva koraka. Stanka. Osluhni. Još četiri koraka.Ne radi ništa predvidljivo.

K vragu, kako je mračno.I kakav je to smrad? Zadrhti od gadenja zbog vrućeg, ustajalogsmrada.Klaustrofobija ju je obavila kao oblak naftnog dima i morala je natrenutak stati, koncentrirajući se na blizinu zidova. Riješila sepanike, ali smrad je bio još gori. Pokrila je usta da ne povrati. Smirise, djevojko. Smiri se!Obuzdavši refleks krenula je dalje.

A kakva je to buka? Električni uredaj? Nešto zuji, sad glasnije, sadtiše. Raste i stišava se.Bila je tri metra od kraja tunela. Kroz prolaz može sad vidjeti drugiveliki podrum. Mračan, ali ne kao onaj u kojemu je bila malaPammy. Malo svjetla dopiralo je kroz zaprljan prozor. Ugledala ječestice prašine kako padaju kroz tminu.



Ne, ne, djevojko. Pištolj držiš predaleko ispred sebe. Jedan udarac inema ga. Bliže svom licu. Drži svoje težište nisko i prema natrag!

Koristi ruke u ciljanju, stražnjicu kao oslonac. Stigla je do izlaza.Opet joj je došlo na povraćanje, pokušala je zatomiti zvuk. Čeka lime ili ne?Glava van, brzi pogled. Imaš šljem..Odbit će sve osim dum-dummetka ili teflon metka, ali sjeti se, on puca s .32. Ženskim pištoljem.U redu. Promisli. Na koju ćeš stranu prvo pogledati?Yodič za pozornike nije bio od koristi, a Nick trenutno nije dijelio

nikakve savjete. Baci novčić.Lijevo. Izbacila je glavu i pogledala ulijevo. Natrag u tunel. Nijevidjela ništa. Samo prazan zid i sjene.Ako je na drugoj strani onda me vidio i ima dobru poziciju zaciljanje.Nek' se jebe. Samo kreni. Brzo. Ako se krećeš...Sachsova je skočila.... ne mogu te uhvatiti.

Bacila se na zemlju, kotrljajući se. Okrenula se.353Prilika je bila skrivena u sjeni uz zid, ispod prozora s desne strane.Naciljala je i počela pucati. Odjednom se ukočila.Amelia Sachs je ostala bez daha. Oh, mili moj Bože.... Prikovala je pogled na žensko tijelo, naslonjeno na zid.Od struka prema gore bila je mršava, s tamnosmedom kosom,ispijenim licem, malim grudima, koščatim rukama. Njena koža je

bila prekrivena rojevima muha. To je bilo zujanje koje je Sachsovačula.Od struka nadolje... - nije je bilo. Krvave kosti kuka, zdjelice, repkičme, stopala... U odvratnoj kadi pokraj nje meso se raspadalostvarajući stravičnu, gustu kašu. Tamno smedi komadići mesaplivaju u njoj. Lužina ili kiselina neke vrste. Pare su joj nagrizale oči,dok užas i bijes ispunjaju njen um.

Oh, siroto stvorenje...



Sachsova se mašući uzaludno pokušavala otarasiti nasrtaja muhakoje oblijeću oko novog uljeza.

Ženine ruke su bile opuštene, dlanova okrenutih nagore kao dameditira. Oči zatvorene. Grimizni komplet za džoging bio jepoložen sa strane.Ona nije bila jedina žrtva.Drugi kostur - potpuno ogolio - leži pokraj slične kade, starije i bezužasne kiseline, ali obložene tamnom sluzi od krvi i otopljenihmišića. Nedostaju podlaktica i šaka. A iznad toga bio je još jedan

kostur - ovaj je bio rastavljen, kosti pažljivo oguljene od svega mesa,očišćene i brižljivo složene na tlu. Firpa brusnog papira br. 3 stajala je pokraj lubanje. Besprijekorno zaobljena lubanja sija poput trofeja.Č~je nešto iza sebe!Udah. Jedva čujan, ali to je zasigurno, to. Zvuk zraka duboko u grlu.Munjevito se okrenula, bijesna na sebe zbog nebrige. Upiljila jepogled u prazninu podruma. Prelazi svjetlom po kamenom podu,koji nije tako jasno prikazivao otiske stopala kao prašnjavi pod u

susjednom sigurnom prebivalištu Neposa 823. Još jedan udah.Gdje li je? Gdje?Sachsova je čučnula, šarajući snopom svjetla u stranu, gore i dolje...Ništa.354Gdje je dovraga? Još jedan tunel? Izlaz na ulicu?Gledajući po podu primijeti nešto poput slabog traga, koji vodi usjenoviti dio prostorije. Krenula je pokraj njega.

Stanka. Osluhni. Disanje? Da. Ne.Glupo, ali okrenu se i pogleda još jedanput mrtvu ženu. Saberi se!Ponovno gleda naprijed.Pokrenula se.Ništa. Kako ga mogu čuti, a ne i vidjeti?Zid ispred nje bio je ravan. Bez vrata ili prozora. Vratila sekosturima.



Prisjeti se riječi Lincolna Rhymea. "Mjesta zločina sutrodimenzionalna."

Iznenada je Sachsova podigla pogled, usmjeravajući svjetlo ispredsebe. Ugledala je velike iskežene zube dobermana, uokvirenekomadima ovješene sive kože. Stajao je šezdesetak centimetaraispred nje na povišenoj izbočini. Vreba na nju, poput divlje mačke.Ni jedno od njih se za trenutak nije ni pomaklo. Bili su potpunoobamrli.Sachsova je nagonski spustila glavu ali, prije nego je uspjela dignuti

oružje, skočio je prema njenom licu. Zubima je udario u šljem:Zagrizavši ga zubima, bijesno je tresao pokušavajući joj slomiti vrat.Padali su unazad, na rub jame napunjene kiselinom. Pištolj joj jeispao iz ruke.Ne ispuštajući šljem iz gubice poskakivao je na stražnjim nogama,dok mu se kandže zabijaju u neprobojan prsluk, njen trbuh i bedra.Udarila ga je šakama svom snagom, ali to je bilo kao da udara podrvetu; uopće nije osjećao njezine udarce.

Ostavio je šljem, povukao se unazad i okomio se na njezino lice.Stavila je lijevu ruku preko očiju, pa ju je ščepao za podlakticu.Osjetila je kako se oštri zubi zabijaju u kožu. Izvuče nož iz džepa izabije mu sječivo medu rebra. Zaštektao je i otkotrljao se s nje.Ponovno se osovio na noge i pojurio prema spojnom tunelu.Sachsova je zgrabila svoj pištolj i u trenu je bila za njim, pipajućikroz tunel. Izletjela je i spazila ranjenu zvijer kako trči ravno premaPammy i doktoru, koji su se ukočili kad je doberman skočio u zrak.

355Sachsova je čučnula i ispalila dva metka. Jedan je pogodio stražnjidio glave životinje a drugi je zagrebao zid od cigle. Pas je paopodrhtavajući podno liječnikovih nogu.- Čuju se pucnji! - čula je na svom radiju i pola tuceta specijalaca utren oka se sjurilo niz stepenice. Maknuli su psa i rasporedili se okodjevojčice.



- Sve je u redu! - doviknula je Sachsova. - Ja sam pucala! Tim sepodizao iz svojih obrambenih pozicija.

Pammy je vriskala: - Psić je mrtav... Ubila je psića! Sachsova jepospremila svoje oružje i prislonila malu uz bok. - Mama!- Vidjet ćeš svoju mamu uskoro - rekla joj je. - Idemo je odmahnazvati.Gore je spustila Pammy na tlo i okrenula se mladom ESUdjelatniku koji je stajao u blizini. - Izgubila sam svoj kijuč za lisičine.Možeš li joj ih skinuti, molim te? Otvori ih iznad komada čistog

papira, zamotaj ih i stavi sve zajedno u plastičnu vrećicu.Policajac je zakolutao očima. - Slušaj, ljepotice, pronadi si tupanakojemu ćeš zapovijedati. - Počeo se udaljavati.- Specijalče! - proderao se Bo Haumann - odmah napravi ono što tikaže.- Gospodine - protestirao je - ja sam ESU specijalac. - Znaš li što?Sada si u obradi mjesta zločina - promrmlja Amelia sebi u bradu.Carole Ganz leži na ledima u spavaćoj sobi, buljeći u strop,

razmišljajući o vremenu prije nekoliko tjedana kad su ona i Pammybile kod Kate i Eddieja u Wisconsinu. Sjedile su s grupom prijateljaoko logorske vatre razgovarajući, pričajući priče, pjevajući pjesme.Katein glas nije bio bogzna kakav, ali Eddie je mogao postatiprofesionalac. Čak je mogao pjevati i baritonske dionice. Pjevao je"Tapestry" Carole King samo za nju. Carole je tiho pjevala s njim,kroz suze razmišljajući da je možda, samo možda, počela ostavljatiRonovu smrt iza sebe i da nastavlja sa životom.

Sjećala se Kateina glasa kad joj je te večeri rekla: - Kad si bijesna, jedini način da se boriš protiv toga jest da taj bijes predaš dalje. Dašga nekome drugome. Makneš ga od sebe. Čuješ li me? Ne čuvaj to usebi. Proslijedi ga.356E sad je bila jako ljuta. Bijesna.Neki rnladić, nepromišljeno malo govno, oduzeo joj je muža,

upucavši ga u leda. A sad joj je neki manijak oteo kćer. Htjela je



eksplodirati. Upotrijebila je svu snagu svoje volje da ne počnebacati stvari u zid i zavijati poput kojota.

Legla je natrag na krevet i pažljivo spustila ozlijedeni zglob natrbuh. Popila je Dernerol, koji joj je olakšao bol, ali ne može spavati.Nije napravila ništa, cijeli dan je ostala u sobi, pokušavajući stupitiu vezu s Kate i Eddiejem i iščekujući vijesti o Pammy.Stalno je zamišljala Rona, zamišljala je svoj bijes, kako ga pakira ukutiju, pažljivo je zamotava, lijepi...Trgla se na zvono telefona. Trenutak ga je promatrala, a onda je

zgrabila slušalicu.- Halo?Carole je slušala policajku koja je rekla kako su pronašli Pammy, da je u bolnici i da je u redu. Malo zatim Pammy je i sama došla dotelefona i obje su plakale i smijale se u isto vrijeme.Deset minuta kasnije bila je na putu prema bolnici Manhattan, nastražnjem sjedištu policijskog auta.Carole trči kroz hodnik do Pammyne sobe, ali se iznenadila kada ju

je zaustavio policijski stražar. Znači još nisu uhvatili gada? No čim je ugledala svoju kćer zaboravila je na njega, na teror u taksiju i ustravičnom podrumu. Ovila je ruke oko svoje malene djevojčice.- Oh, dušo, nedostajala si mi! Jesi li dobro? Stvarno si O.K.? - Ovagospoda, ubila je onog psića...Carole se okrenula i ugledala visoku, crvenokosu policajku koja jestajala u blizini, istu onu koja ju je spasila iz podruma crkve. ... alito je bilo u redu jer me on zapravo htio pojesti.

Carole je zagrlila Sachsovu. - Ne znam što bih rekla... Ja jednostavno nemam riječi... Hvala vam, hvala vam.- Pammy je dobro - tješila ju je Sachsova. - Nekoliko ogrebotina,ništa ozbiljno. Malo kašlje.- Gospodo Ganz? - Mladi čovjek je ušao u sobu, noseći njen kovčegi žutu naprtnjaču. - Ja sam detektiv Banks. Ovo su sve vaše stvari.357

- Oh, hvala Bogu.



- Da li u njima nešto nedostaje? - upitao ju je.Pažljivo je pregledala naprtnjaču. Sve je bila unutra. Novac,

Pammyna lutka, paket gline, Krumpirko, CD-i, radio sat...- Nije ništa uzeo. Samo malo... Znate, čini mi se da nedostaje jednaslika. Nisam sigurna. Mislim da sam ih imala više. Ali sve ostalo jetu.Detektiv ju je zamolio za potpis na priznanici.U ~obu je ušao mladi specijalizant. Mjereći joj tlak, šalio se sPammy o njezinom medvjediću.

Carole ga je upitala: - Kada će moći izaći?- Pa, željeli bismo je zadržati dan-dva, samo da budemo sigurni...- Dva dana? Ali ona je dobro?- Dobila je mali bronhitis i želim je imati na oku: - Spustio je glas. - Iželimo dovesti specijalista za obradu dječjih zlostavljanja. Samo dabudemo mirni.- Ali ona je sutra trebala ići sa mnom na svečanosti UN-a. To sam jojobećala.

Policajka je dodala: - Ovdje je lakše čuvamo. Ne znamo još gdje jeNepos, otmičar. Imamo i pozornika koji će paziti na vas obje.- Pa, pretpostavila sam. Mogu li ostati još malo s njom? - Naravno -rekao je specijalizant. - Možete ostati cijelu noć. Donijet ćemopomoćni ležaj.Carole je napokon ostala nasamo sa svojom kćerkom. Sjela je napostelju i ovila ruke oko djetetovih mršavih ramena. Obuzela ju jeIjutnja čim se prisjetila kako je on, luđak, dodirivao Pammy. Kako

su njegove oči izgledale kad je upitao da li je može oderati... Carolese stresla i počela plakati.Pammy ju je osvijestila. - Mamice, ispričaj mi lijepu priču... Ne, ne,otpjevaj mi nešto. Otpjevaj mi onu o prijateljstvu. Mooooolim te?Smirujući se, Carole je upita: - Zar hoćeš čuti baš tu, ha? - Da!358Carole je podigla djevojčicu u krilo i tihim glasom počela pjevati

"Imaš prijatelja". Pammy je pjevala dijelove pjesme sa



njom. To je bila jedna od Ronovih najomiljenijihnekoliko godina, otkako je preminuo, nije bila više od nekoliko

kitica a da. ne brizne u plač. Danas su je ona i Pammy zajednootpjevaleviše a tonu, suhih očiju i kroz smijeh.i, u posljednjih u stanju slušatido kraja, manje359POGLAVLJE 33

Amelia Sachs je konačno došla kući, u svoj stan u Carroll Gardens,Brooklyn.Točno šest gradskih četvrti od kuće njenih roditelja, gdje joj jošstanuje majka. Čim je ušla pritisnula je prvu tipku memorije natelefonu u kuhinji.- Mama. Ja sam. Vodim te na doručak u Plazu. U srijedu. To mi jeslobodan dan.- Kojim povodom? Da proslavimo tvoj premještaj? Kako je u

Javnim poslovima? Nisi se javila.Kratak smijeh. Amelia shvati kako joj majka nije imala pojma otome čime se ona bavila zadnjih dan i pol.- Jesi li pratila vijesti, mama?- Ja? Znaš da sam ja tajna obožavateljica Brokawa. - Jesi li čula što 0otmičaru u zadnjih nekoliko dana? - Dušo, a tko nije?... Što mi želišreći, dušo?- Sudjelovala sam u cijeloj priči.

Ispričala je svojoj zaprepaštenoj majci sve o spašavanju žrtava i oLincolnu Rhymeu i, uz neke rezove, o mračnim mjestima zločina.- Amie, tvoj otac bi se ponosio tobom!- Dakle, smatrajmo to za srijedu dogovorenim. Plaza, OK? -Zaboravi to, ljubavi. Štedi svoje novce. Imam vafle i Boba Evansa uzamrzivaču. Radije dođi ovamo.- Pa nije to tako skupo, mama.

360



- Nije tako skupo? To je cijelo bogatstvo.- Ma, daj - rekla je Sachsova, pokušavajući zvučati spontano - ti

voliš ružičaste šalice za čaj, zar ne?Bio je to mali restoran u West Villageu u kojem su se za sitne novcemogle naručiti najbolje palačinke ili pečena jaja na cijeloj Istočnojobali.Tišina. - Moglo bi biti zgodno.To je bila strategija kojoj Amelia pribjegava već godinama. -Trebam se sada malo odmoriti, mama. Nazvat ću te sutra. - Previše

radiš. Čuj, Amie, taj tvoj slučaj... nije valjda bilo opasno, zar ne?- Ja sam uglavnom radila tehničke poslove, mama. Obradu mjestazločina. Ne može biti ništa sigurnije od toga.- A oni su tražili baš tebe! - rekla . je žena. Ponovila je: - Otac bi seponosio tobom. - Završile su razgovor, pa je Sachsova odlutala uspavaću sobu i bacila se na krevet.Nakon što je napustila Pammynu bolničku sobu, Sachsova jeposjetila i druge dvije preživjele žrtve Neposa 823. Monelle Gerger

omotana u zavoje i puna seruma protiv bjesnoće, bila je puštena iupravo se spremala svojoj obitelji u Frankfurt. - Ali samo do krajaljeta - dometnula je odlučno. - Ne zauvijek, znaš. Pritom je pokazalana liniju i zbirku CD-a u skromnom apartmančiću u Deutsche Haus,želeći dokazati kako je nikakav psihopat iz Novoga svijeta nećezauvijek istjerati iz grada.Wiliam Everett je još uvijek bio u bol~ici. Zdrobljeni prst nije bioozbiljan problem, naravno, ali je bolesno src~ ponovno pokazivalo

nesigurna stanja. Sachsova se nemalo iznenadila doznavši da jeposjedovao dućan u Hell's Kitchenu prije mnogo godina i kako muse čini da je poznavao njezinog oca. Poznavao sam sve popularnepolicajce - rekao je. Pokazala mu je sliku čovjeka u uniformi kojunosi u novčaniku. - Čini mi se. Nisam siguran. Ali mislim da jest.Posjete su bile društvene prirode, ali Sachsova je i tamo ponijelanotes. Ni jedna od žrtava, ipak, nije joj bila u stanju reći ništa novo

o Neposu 823.



U svom stanu Sachsova je pogledala kroz prozor. Vidjela je stablaginka i javore kako podrhtavaju na oštrom vjetru. Svukla je odoru,

počešala je grudi - gdje ju je uvijek luđački svrbjelo361 jer su bile pritiješnjene neprobojnim prslukom. Navuče kućniogrtač.Nepos 823 nije imao mnogo policijskih upozorenja, ali čini se damu je bilo dovoljno. Njegovo sigurno prebivalište u VanBrevoortovoj bilo je počišćeno. Vlasnik je rekao da se on uselio još

davno, prošlog siječnja (s lažnom osobnom iskaznicom, što nikoganije posebno iznenadilo), ali 823 je uspio otići sa svime što je donio,uključujući i smeće. Nakon što je Sachsova obradila mjesto, došla jeSlužba za latentne otiske NYPD-a i oprašila svaku površinu uprostoriji. Preliminarni izvještaji do sada nisu bili ohrabrujući.- Čini se da je nosio rukavice čak i kad je srao - obavijestio je mladiBanks.Mobilna jedinica je našla taksi i limuzinu. Nepos 823 ih je veoma

pametno parkirao blizu Avenije D i Devete ulice. Sellitto je nagadaoda je nekoj lokalnoj bandi trebalo sedam do deset minuta da ihobrade do šasije. Bilo koji fizički trag sada je već bio razrezan udijelove i prodavao se tko zna gdje po New Yorku.Amelia uključi televizor i pronađe vijesti. Ništa o otmicama. Svaizvješća su bila o ceremoniji otvorenja mirovne konferencije UN-a.Buljila je u Bryanta Gumbela, buljila je u Generalnog tajnika UN-a,buljila je u neke veleposlanike s Bliskog Istoka, bu~l1ila je mnogo

intenzivnije nego što ju je to uopće zanimalo. Cak je proučavala ipropagandne poruke kao da će ih upamtiti.Postojalo je, naime, nešto o čemu zasigurno nije željela razmišljati:njezina pogodba sa Lincolnom Rhymeom.Dogovor je bio jasan. Sada kad su Carole i Pammy bile spašene, bio je red na njoj da održi riječ. Morala ga je ostaviti sat vremenanasamo s dr. Bergerom.



A i on, taj Berger... Nimalo joj se ne svida izgled tog liječnika.Mogao se vidjeti veliki jebeni ego u njegovoj čvrstoj, atletskoj građi

i u očima koje izbjegavaju tudi pogled. U besprijekorno začešljanojcrnoj kosi. Skupoj odjeći. Zašto Rhyme nije mogao naći nekogapoput Kevorkiana? Možda je diletant, ali je barem naizgleddobrodušan i mudar kao stari striček.Sklopila je oči. Pomiriti se sa smrću...362Pogodba je pogodba. Ali k vragu, Rhyme... Ipak, neće mu popustiti

bez još jednog pokušaja. Uhvatio ju je nespremnu onda u njegovojspavaćoj sobi. Bila je zbunjena. Nije se mogla sjetiti ni jednogstvarno uvjerljivog argumenta. Ponedjeljak. Ima rok do sutra upokušaju uvjeravanja da to ne napravi. Ili barem da malo pričeka.Mjesec dana. Dovraga, jedan dan.Što bi mu mogla reći? Pribilježit će svoje argumente. Napisati maligovor.Otvorila je oči i digla se iz kreveta da pronade olovku i papir.

Mogla bih...Sachsova se. ukočila, a dah joj je zazviždao u plućima poput vjetraizvana.Nosio je tamnu odjeću, skijašku masku i rukavice crne poput nafte.Nepos 823 stoji nasred njezine spavaće sobe.Ruka joj nagonski krenu prema noćnom ormariću - za Glockom inožem. Ali on je bio spreman. Brzo je zamahnuo lopatom i udario je postrance u glavu. Žuta svjetlost rasprsnu joj se pred očima.

Pala je na ruke i koljena kad ju je nogom snažno udario u rebra, tese ispružila hvatajući dah. Osjetila je kako joj stavlja lisičine na rukesvinute na ledima, ljepljivu traku na usta. Kretao se brzo,učinkovito. Preokrenuo ju je na leda, kućni ogrtač joj se rastvori.Bijesno se otimala, i borila da razdvoji lisičine. Još jedan udarac u trbuh. Došlo joj je da povrati i pala je nauznakkad je posegnuo za njom. Zgrabio ju je ispod pazuha i odvukao je

prema stražnjim vratima u veliki privatni vrt iza stana.



Ne odvaja pogled s njezina lica, ne pogledavši čak ni njene lijepegrudi, ravni trbuh, Venerin brežuljak posut crvenim kovrčama.

Svega toga bi se lalco odrekla i prodala mu se ako bi joj to spasiloživot.Ali ne, Rhymeova dijagnoza je bila ubitačno točna. Nije požuda bilapokretačka sila 823. Imao je na umu nešto drugo. Spustio je njenovitko tijelo, s licem nagore, na lijehu ukrasnih trava i cvijeća izvanvidokruga susjeda. Osvrnuo se uokolo, hvatajući dah. Uzeo jelopatu i zabio je u zemlju.

Amelia Sachs je počela plakati.Trljao je zatiljkom po jastuku.363Prisilna radnja, rekao mu je jednom liječnik promatrajući njegovoponašanje. Bilo je to mišljenje koje Rhyme nije tražio, niti je želiočuti. Njegovo namještanje po jastuku, smatrao je Rhyme, bilo jesamo varijacija nagonskog čupkanja koje je Amelia Sachs radilasvojim noktima.

Istezao je vratne mišiće, vrteći glavom, ne odvajajući pogled subojičinog profila na zidu. Rhyme je vjerovao da pred sobom imacjelovitu priču o ludilu tog čovjeka. Ispisanu crnim krupnimslovima i u razmacima izmedu riječi. Ali nije mogao vidjeti krajpriče. Još ne.Pogleda opet indicije. Ostalo je još samo nekoliko neobjašnjenih.Ožiljak na prstu.Čudnovati čvor. Losion poslije brijanja.

Ožiljak im je bio beskoristan ako nisu imali osumnjičenika kojegasu mogli ispitati. Nisu imali sreće ni u identificiranju čvora, osimrazmetljivog Banksovog mišljenja kako nije mornarski.Što je sa jeftinim losionom poslije brijanja? Uz pretpostavku da sevećina počinitelja zločina neće namirisati kad kreće u otmičarskipothvat, zašto je on to učinio? Rhyme je mogao jedino zaključitikako on pokušava sakriti drugi, izdajnički miris. Razmišljao je o

mogućnostima: jelo, piće, kemikalije, duhan...



Osjetio je nečiji pogled i pogledao u desno.Crne točke u koščatim , očnim šupljinama zmije zurile su u

Clinitron. To je bila jedna od indicija koju nije nikamo mogaosmjestiti. Nije imala nikakvu svrhu, osim izazivanja.Nešto mu je palo na um. Mukotrpno upotrijebivši okvir za listanjeRhyme je polagano prolistao Zločin u starom New Yorku. Poglavljeo Jamesu Schneideru. Pronašao je odlomak kojeg se prisjećao.Poznati liječnik za umobolne (koji se bavi disciplinom ' psihologija"o kojoj je u zadnje vrijeme bilo dosta riječi u vijestima) tvrdi da je

konačna namjera Jamesa Schneidera imala malo veze sa željom dapovrijedi svoje žrtve. Prije je; kako je ovaj ućeni doktor sugerirao,zločinac tražio osvetu nad onima koji su njemu napravili nešto što je on shvaćao kao štetu: gradsko redarstvo, ako ne i društvo ucijelosti.364Tko bi mogao dokučiti gdje je bio izvor ove mržnje? Možda su, kaoi kod starog Nila, izvori bili skriveni od svijeta, pa čak i samom

zločincu. Ali j~dan razlog se može pronaći u malo poznatojčinjenici: mladi James Schneider, u osjetljivoj dobi od deset godina,gledao je kako njegovog oca odvlače redarstvenici da umre uzatvoru zbog pljačke koju, kako je kasnije utvrc~eno, nije ni počinio.Poslije tog nesretnog privoc~enja, dječakova majka se odala životuna ulici i napustila sina, koji je odgojen kao štićenik države.Možda je luđak počinio ove zločine kako bi se podrugljivo osvetioredarstvu koje je, mada nenamjerno ipak uništilo njegovu obitelj?

To po svoj prilici nećemo nikad zasigurno saznati.Ipak, ono što se čini jasnim jest da je ismijavanjem neučinkovitostizaštitara gradanstva, James Schneider, "Skupljač kostiju ; iskazivaosvoju osvetu prema samom gradu isto toliko koliko i prema svojimnedužnim žrtvama.Lincoln Rhyme se opusti u svojem jastuku i ponovno se zagleda uubojičin profil.

Zemlja je teža od bilo čega.



Zemlja je sama po sebi prašina s metalne jezgre. Ne ubijapotiskivanjem zraka iz pluća, nego pritiskom na stanice sve dok

one ne umru od panike zbog nepokretnosti.Sachsova požali što nije umrla. Molila je Boga da je brzo uzme.Zbog straha od infarkta. Prije nego što je prva lopata zemlje uopćeprekrila njeno lice. Molila je za to više nego što je Lincoln Rhymemolio one nesretne tablete i piće.Ležeći u grobu koji je Nepos iskopao u njezinom vlastitom dvorištu,Sachsova prati napredovanje plodne zemlje, guste i crvljive, kako se

gomila oko njenog tijela.Sahranjivao ju je sadistički polako, nabacujući samo po pola lopatezemlje. Pažljivo je razmještao zemlju duž njezinog tijela. Započeo jeod nogu. Sada je već došao do grudi. Zemlja ulazi u njenu odjeću iokolo njenih grudi poput prstiju kakva ljubavnika.Sve teža i teža, pritišće je, steže joj pluća. Jedva da je moglaudahnuti zrak. Nekoliko puta se zaustavio da je pogleda, a onda binastavio.

Yoli promatrati...365Ruku svezanih na ledima, istezala je vrat kako bi održala glavuiznad nadolazeće plime.Grudi, ramena i vrat bili su joj potpuno zakopani. Hladna zemljapomalo je dosezala do vruće kože njenog lica, okružujući joj glavutako da je nije mogla micati. Tek tada se sagnuo i povukao traku snjezinih usana. Tresla se i davila u crnoj zemlji. U ušima joj je

zvonilo. Iz nekog nepoznatog razloga čula je jednu staru pjesmu izsvog djetinjstva - "Zeleno lišće ljeta", pjesmu koju je njezin otacuvijek iznova svirao na gramofonu. Tužno i jezivo. Zatvorila je oči.Sve je oko nje postalo crno. Pokušavajući otvoriti usta progutala je još malo zemlje.Pomiri se sa smrću... Našla se ispod zemlje.



Potpuno tiho. Bez gušenja i hvatanja daha. Zemlja je bila savršenipokrov. Nije imala zraka u plućima, pa nije mogla ispustiti nikakav

zvuk. Tišina, osim jezovite melodije i rastuće buke u njenim ušima.Pritisak na njenom licu je popuštao sve dok joj tijelo nije postaloukočeno, obamrlo kao u Lincolna Rhymea. Njezin se um počeopolako isključivati. Tmina, tmina. Nema utjehe od njezinog oca.Ništa od Nicka... Nema snova o spuštanju s pet na četiri sve. dok sebrzinomjer ne svede na tri brojke.Tmina. Pomiri se...

Masa se spuštala na nju, pritišćući, pritišćući. U mislima ima samo jednu sliku: uzdignuta ruka iz groba jučer ujutro, koja maše zamilost kad joj nikakva milost neće biti data.Mašući joj da se pridruži. Rhyme, nedostajat ćeš mi. Pomiri se...366POGLAVLJE34ešto ju je snažno udarilo po čelu. Osjeti udarac ali ne i N bol.

Što, što? Njegova lopata? Cigla? Možda je u trenutku samilosti 823odlučio kako je ova spora smrt ipak više nego što bi itko mogaopodnijeti, pa je udarao po njezinom vratu u namjeri da joj prereževene. Još jedan udarac, pa još jedan. Nije mogla otvoriti oči, ali je bilasvjesna širenja svjetla oko nje. Boje. I zrak. Izbacila je zemlju izustiju i udisala male udahe, to je bilo sve što može. Počela je glasnohroptati i pljuvati pokušavajući povratiti.

Otvorila je kapke i kroz maglu suza ugledala blatnu priliku LonaSellitta, koji kleči pokraj nje s dva EMS doktora, od kojih jedanvješto kopa po njenim ustima prstima u gumenim rukavicama ivadi van još ljepljive grumene zemlje i sline, dok drugi hitropriprema masku za kisik i zeleni spremnik.Sellitto i Banks nastavili su otkopavati njeno tijelo, izbacujućizemlju snažnim rukama. Izvukli su je van, ostavivši kućni ogrtač

kao odbačenu kožu. Sellitto, stari razvedenik, čedno je odvratio



pogled u stranu dok joj je preko nagog tijela stavljao svoju jaknu.Naravno da je mladi Jerry Banks promatra, ali sad mu to nije

zamjerila.- Jeste...li...? - protisnula je i zapala u težak kašalj.367Sellitto je iščekujući pogledao Banksa, koji je još uvijek hvatao dah.Vjerojatno je on najviše trčao za Neposom. Mladi detektiv je zavrtioglavom:- Pobjegao je.

Sjela je i udahnula kisik.- Kako? - dahtala je. - Kako ste znali?- Rhyme - odgovorio je. - Ne pitaj me kako. Pozvao je šifru 10-13 zasvakoga u ekipi. Kad je čuo da smo mi dobro poslao nas je ovamoASAP.Ukočenost je nestala u trenu. I tek je tad shvatila što joj se zamalodogodilo. Ispustila je masku za kisik i uzmaknula natrag u panicidok su joj se suze slijevale niz lice. Počela je histerično plakati sve

glasnije i glasnije. - Ne, ne, ne...Udarala je rukama po bedrima, grozničavo pokušavajući otrestiužas koji se prilijepio za nju kao cijeli roj pčela.- Oh Bože, o Bože... ne...- Sachsova - zabrinuto je pozvao Banks. - Hej, Amelia? Starijidetektiv je mahnuo svom partneru da se makne. - Sve je u redu. -Obgrlio joj je ramena kad je pala četveronoške i počela strahovitopovraćati, jecajući, i očajnički stežući zemlju među prstima kao da

je želi udaviti.Na posljetku se Sachsova smirila i sjela na golu stražnjicu. Počela sesmijati, isprva potiho, a onda sve glasnije i glasnije, histerično,zapanjivši se kad je spoznala da se nebo otvorilo i da pada kiša ukrupnim ljetnim kapima, a da to čak nije ni primij etila.Ruka oko njegovih ramena. Lice čvrsto pritisnuto uz njegovo.Ostali su dugo u takvu zagrljaju.

- Sachsova... Oh, Sachsova.



Sišla je s Clinitrona i dovukla stari naslonjač iz ugla sobe. Umornarsko plavom donjem dijelu trenirke i majici s amblemom

Hunter koledža, Amelia je tresnula u stolicu i prebacila krasne nogepreko naslona za ruke poput školarke.- Zašto bi, Rhyme? Zašto bi se okomio na nas? - Njen glas je biohrapavo šaputanje zbog zemlje koju je progutala. - Ljudi koje jeoteo nisu prave žrtve. Mi jesmo.- Tko mi? - upitala je.368

- Nisam siguran. Možda društvo u cjelini. Ili grad. Ili UN. Policajci.Krenuo sam od početka i ponovno pročitao njegovu bibliju -poglavlje o Jamesu Schneideru. Sjećaš li se Terrijeve teorije o tomezašto je Nepos ostavljao tragove?Sellitto je rekao: - Otprilike da nas učini suučesnicima. Da podijelikrivnju. Da mu bude lakše što ubija.Rhyme kimne i dometne: - Ja, ipak, ne mislim da je to razlog. Rekaobih da su namješteni tragovi bili način da nas napadne. Svaka

mrtva žrtva bila je gubitak za nas. - U svojoj staroj odjeći, kosezategnute u konjski rep, Amelia Sachs izgleda mnogo ljepše nego ubilo kojoj prilici u zadnja dva dana. Ali oči su joj bile mutne.Proživljava svaku lopatu zemlje na sebi pretpostavljao je, te zaključikako mu je sama pomisao 0 zakopavanju nje žive toliko mučna da je morao odvratiti pogled u stranu.- Što on ima protiv nas? - upitala je.- Ne znam. Schneiderov otac je bio pogrešno priveden i umro je u

zatvoru. A naš Nepos? Tko zna zašto? Moje je da brinem samo odokazima...... ne o motivima. - Amelia Sachs dovrši rečenicu.- Zašto je sad krenuo izravno na nas? - upitao je Banks, kimajućiprema Sachsovoj.- Pronašli smo njegovu rupu za skrivanje i spasili smo djevojčicu.Ne vjerujem da nas je očekivao tako brzo. Vjerojatno se samo

razljutio. Lone, trebamo čuvare za svakoga od nas dvadesetčetiri



sata. Mogao je odmagliti odmah nakon što smo spasili dijete, ali jeostao u blizini da napravi još kakvu štetu. Mogao bih se okladiti da

ste ti i Jerry, ja, Cooper, Haumann, Polling, svi na njegovoj crnojlisti. U međuvremenu neka Perretijevi momci odu do stanaSachsove. Siguran sam da je i ovaj puta pripazio, ali možda bi setamo moglo nešto naći. Udaljio se mnogo brže nego što je toplanirao.- Bolje da i ja pođem s njima - rekla je Sachsova. ~ - Ne - odbijeRhyme.

- Moram obraditi mjesto zločina.- Moraš se malo odmoriti - naredio je. - To jedino moraš napraviti,Sachsova. Nemoj se ljutiti ako kažem, ali izgledaš jadno. - Da,pozornice - suglasi se Sellitto. - To je naprostozapovijed. Rekao sam ti da se smiriš ostatak dana. U potrazi za369njim je čak dvjesto ljudi. A Fred Dellray ima još sto i dvadesetfederalaca.

- Imam mjesto zločina u vlastitom dvorištu i nećete mi dopustitimrežnu obradu?- Tako je - izgovori Rhyme. - Najkraće rečeno.Sellitto je krenuo prema hodniku. - Ima li kakvih problema,pozornice?- Ne, gospodine.- Hajdemo, Banks, imamo posla. Trebaš li prijevoz, Sachsova? Ili ti još uvijek povjeravaju vozila?

- Ne hvala, imam auto pred kućom - odgovorila je. Detektiv iinspektor su otišli. Rhyme je čuo njihove glasove kako odzvanjajukroz prazan hodnik. Vrata su se za njima zatvorila i ostali su sami.Rhyme opazi da su upaljena blješteća svjetla iznad glave. Kliknuo je na nekoliko komandi i prigušio ih.Amelia se protegnula.- Pa... - počela je istovremeno kad je i Rhyme izgovorio: - Tako,

dakle.



Pogledala je na sat. - Kasno je. - Zasigurno.Ustala je i krenula prerna stolu gdje je ostavila torbicu. Otvorila ju

je, pronašla zrcalo i pregledala svoju posječenu usnicu.- Ne izgleda tako loše - rekao je Rhyme.- Čisti Frankenstein - rekla je podbadajući. - Zašto kirurzi ne rabekonac u boji mesa? - Spremi zrcalo i prebaci torbicu preko ramena. -Pomaknuo si krevet - opazila je. Bio je bliže prozoru.- To je Thomovo djelo. Sad mogu gledati u park. Ako to želim.- To je dobro.

Prišla je prozoru i pogledala dolje.Oh, za milog Boga, pomisli Rhyme. Učini to. Što se može dogoditi?Brzo se zacrvenio. ~- Želiš li ostati ovdje? Mislim, kasno je. Latentniće zasigurno prašiti po tvojoj kući još satima.Preplavilo ga je bolno iščekivanje. Suspregni se, pomislio je, bijesanna sebe. Sve dok se njeno lice nije ozarilo osmijehom. - To bi bilolijepo.370

- Dobro. - Vilica mu je zadrhtala od adrenalina. - Divno. I Thom!Opet će slušati~ glazbu i pijuckati viski. Možda će joj reći nešto višeo poznatim mjestima zločina. Povjesničar u njemu je isto tako bioradoznao o njenom ocu, o radu policije u 60-tima i 70-tima. Onekad ozloglašenoj Južnoj policijskoj postaji.Rhyme se proderao: - Thom! Donesi par plahti. I pokrivač. Nešto za jelo Thom! Ne znam, do vraga, što sada radi. Thom! Sachs jezaustila da nešto kaže, ali se na vratima pojavio

pomoćnik, rekavši zlovoljno: - Jedan ovakav urlik sasvim jedovoljan, Lincolne.- Amelia će opet prenoćiti. Možeš li donijeti koji pokrivač 'i i jastukeza kauč?= Ne, neću više na taj kauč - pobuni se ona. - To je ' kao da spavamna kamenju.' Njezino odbijanje žestoko pogodi Rhymea. Pomislio je tužno kako

je prošlo već nekoliko godina otkako je osjetio nešto takvo.



Svejedno se uspio osmjehnuti, rekavši: - U prizemlju ima jednasoba. Thom ti može dolje namjestiti krevet.

i Ali Sachsova je opet odložila svoju torbicu. - U redu je, ; Thom.Nema potrebe.- Nije mi teško. ~- Sve je u redu. Laku noć, Thom. - Krenula je prema vratima.- Ali, ja... Nasmijala se.- Doista - započeo je, gledajući nju pa Rhymea, koji se namrštio izbunjeno zatresao glavom.

- Laku noć, Thom - ponovila je odlučno. - Pazi da se ne spotakneš. -Polako je zatvarala vrata, prisilivši ga da se makne. Zatvorila su seuz glasan škljocaj.' Sachsova je skinula cipele, svukla trenirku i majicu. Nosila ječipkasti grudnjak i rastegnute pamučne gaćice. Popela se u 'Clinitron pokraj Rhymea pokazujući svaki djelić samosvijesti kojiposjeduje samo lijepa žena kad liježe u krevet s muškarcem.Meškoljila se po kuglicama, smijući se. - Ovo je ludnica od ' kreveta

- rekla je, protežući se poput mačke. Sklopljenih očiju,, Amelia upita: - Ne ljutiš se, zar ne? a - Uopće mi ne smeta.371- Rhyme? - Što je?- Hoćeš li mi još pričati o svojoj knjizi? Još o mjestima zločina?Počeo je opisivati lukavog serijskog ubojicu iz Queensa, ali zamanje od minute ona je zaspala.Tek sad, spustivši pogled, primijeti njezine dojke naslonjene na

svoje grudi, njezino koljeno priljubljeno uz njegovo bedro. Prvi utanakon nekoliko godina ženska kosa prosula mu se po licu.~kakljala ga je. Več je zaboravio da se to znalo dogoditi. Za nekogatko je živio toliko u prošlosti, s tako dobrim pamćenjem, bilo jezapanjujuće kad je shvatio da se ne može točno sjetiti kada jeposljednji puta osjetio ovakav osjećaj. Ono čega se mogao prisjetitibile su večeri u krevetu s Blaine, vrlo vjerojatno prije nesreće.



Prisjetio se kako je svjesno trpio škakljanje, ne želeći odmaknutinjezine uvojke da ne bi uznemirio svoju ženu.

Sada, naravno, nije ni mogao odmaknuti Amelijinu kosu, pa da isam Bog to traži. Ali nije ni pomišljao na to da je makne. Naprotiv,želi produžiti taj osjećaj sve do vječnosti.372PO GLAVLJE 35Sljedeće jutro Lincoln Rhyme bio je opet sam.Thom je otišao u kupovinu a i Mel Cooper bio je u IRD-ovom

laboratoriju u središtu grada. Vince Perretti završio je posao obrademjesta zločina u zgradi na Van Brevoortovoj i kod Amelije Sachs.Pronašli su nekoliko bijednih tragova, iako je Rhyme pripisaopomanjkanje PE Neposovoj domišljatosti, a ne Perettijevojnesposobnosti.Rhyme je očekivao izvješće s mjesta zločina. Ali obojica, Dobyns iSellitto, držali su da je 823 propao u zemlju, barem privremeno.Nije bilo napada na policiju i nijedna nova žrtva nije bila oteta u

posljednjih dvanaest sati.Sachsova je u pratnji čuvara, krupnog pozornika iz MTS-a otišla napregled specijalisti za uho, grlo i nos u Brooklynsku bolnicu.Čestice zemlje su joj dosta oštetile ždrijelo. Sam Bhyme je takoderimao tjelohranitelja stacionirana ispred kuće, simpatičnog policajcaiz Dvanaeste policijske kojega je poznavao godinama i s kojim jeuživao u žustrim diskusijama o vrijednosti irskog treseta priproizvodnji viskija u usporedbi sa škotskim.

Rhyme je bio u odličnom raspoloženju. Interfonom je pozvaostra~ara:- Očekujem doktora kroz koji sat. Možeš ga pustiti gore. Policajacodgovori potvrdno.Dr William Berger je obećao Rhymeu kako će danas biti točan.373NEPOS 823

Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo



· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CSsrednje grade sigurnu kuću . Noviji model proceduru

· Tamna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatnoima

Houston & dosje· Stare rukavice · Svj. siv, srebrni, . poznaje FRcrvenkasta Lafayette, bež otiske jareća koža ShopRite · Iznajmljen auto, · Oružje =

· Stara zgrada vjerojatno Colt .32

· Losion poslije ružičasti mramor ukraden · Veže žrtvebrijanja dasakri e dru i ' Stara barem 100 neobičnim1 g

· Hertz, srebrnimiris? godina, čvorovima

vjer. gospodska ~u~s' Pnvlači ga

· Skijaška maska? kuĆa ili ovogodišnji "staro"Mornarsko plava? ustanova model · Zvao jednu· Rukavice su ' Zgrada u žrtvu "Hanna"tamne federalnom stilu, · Poznaje osnove

Lower East Sidenjemačkog

· Losion poslijebrijanja = Brut ' 1-ocirana blizu · Privlači ga

arheoloških podzemlje· Boja kose nije iskapanja

· Podvojenasmeda ličnost· Duboki ožiljak · Možda svećenik,na kažiprstu soc. radnik,· Uobičajena savjetnik

odjeća · Neobično habanje



na cipelama,· Rukavice su , puno čita?

crne· Sluša dok lomižrtvin prst· Ostavio zmijukao pljuskuistražiteljima· Želio odrati

žrtvino stopalo· Zvao jednužrtvu "Maggie"· Majka i dijete,posebno značenjeza njega?· Knjiga "Zločinu starom NY",

mu je uzor?· Bazira zločinepo lamesuSchneideru,"Skupljačukostiju"· Mrzi policiju

374

Rhyme se nasloni na jastuk i shvati da nije potpuno sam. Na rubuprozora šetali su sokolovi.. Rijetko plašljivi, sada se doimljuuznemireno. Približavala se još jedna fronta niskog tlaka. Rhymeovprozor otkrivao je mirno vrijeme, ali Rhyme vjeruje pticama koje supouzdan barometar.Pogleda sat na zidu. Bilo je 11.00. Opet kao i prije dva dana,nestrpljivo čeka Bergerov dolazak. To je život, pomisli: odgoda za

odgodom, ali na posljetku, uz nešto sreće, stižemo na odredište.



Dvadesetak je minuta gledao televiziju, tražeći priče o otmicama.No, na svim su programima bili specijalni prilozi o otvorenju

mirovne konferencije UN-a. Rhymeu je to bilo dosadno, okreneprogram na reprizu Matlocka, vrati kanal natrag na blistavognovinara koji stoji ispred zgrade UN i iznerviran ugasi prokletiuredaj.Zazvonio je telefon, pa je morao poduzeti složene radnje da biodgovorio na poziv. - Halo.Nakon kraće šutnje javio se muški glas. - Lincolne? - Da?

- Jim Polling. Kako je?Rhyme shvati kako od jučer ranom zorom nije često viđao kapetana,osim na sinoćnjoj konferenciji za novinstvo na kojoj jegradonačelniku i Velikom šefu Wilsonu šaptao odgovore.- Dobro. Ima li što novo o našem Neposu? - upita Rhyme. - Još ništa.Ali uhvatit ćemo ga. - Opet stanka. - Čuj, jesi li sam?- Jesam. Duža šutnja.- Mogu li svratiti? - Dakako.

- Za pola sata?- Zamisli, bit ću kod kuće - izjavi Rhyme srdačno. Odmarao jeglavu na debelom jastuku i pogleda na čvor konopca za sušenjerublja koji je visio pokraj postera s proiilom. Č~or je još uvijek ostaoneriješen. Doslovce nerazriješen čvor, nasmijao se naglas. Nije muse sviđala pomisao da napusti slučaj a ne sazna koja je to vrstačvora bila. Onda se sjetio da je Polling bio ribič. Možda će ga onprepoznati...

Polling, promisli Rhyme. James Polling...375Čudno, kako je kapetan inzistirao da Rhyme vodi slučaj. Kako seborio da ga zadrži na slučaju, radije nego Perettija koji je zaPollinga, politički, bio daleko bolji izbor. Prisjeti se kako je izgubioživce kad su federalni agenti htjeli oteti istragu NYPD-u.Kad malo bolje promisli o svemu, cijelo Pollingovo upletanje u

slučaj bilo je neobjašnjivo. Osam dvadeset tri nije bio vrsta zločinca



na kojeg krećeš dragovoljno, čak i ako čovjek traži zvučne slučajeveda si ih objesi o vrat kao trofejne medalje. Previše šanse za gubitak

žrtava, previše prilika za novinare i vrhušku da te prozivaju što sizajebao stvar.Polling... Prisjećao se kako se došuljao u Rhymeovu sobu, provjeriodokle su stigli i nestao.Zasigurno je izvještavao gradonačelnika i šefa. Ali, misao jeneočekivano sinula, možda je postojao netko drugi koga Pollingizvješćuje?

Netko kome je stalo da prati tijek istrage. Možda sam Nepos? Alikako, za ime svijeta, Polling uopće može imati bilo kakvu vezu s823? Činilo se...A tada mu sine.Nije li Polling Nepos?Naravno, ne. To bi bilo smiješno. Nepojmljivo. Na stranu motiv inačin, ali ostaje pitanje prilike. Kapetan je bio ovdje, u Rhymeovojsobi, kada su se odvijale neke od otmica...

A, je li bio?Rhyme pogleda na prikaz profila.Tamna odjeća i zgužvane pamučne hlače. U posljednjih nekolikodana, Polling je nosio tamnu sportsku odjeću. Pa što? I mnogi drugisu...Ulazna vrata se otvore i zatvore. - Thom?Bez odgovora. Pomoćnik se nije trebao vratiti još satima. - Lincolne?Oh, ne. Prokletstvo! Počeo je birati broj na ECU-u. 9-1

Bradom pomakne kursor na 2. Koraci na stepenicama.Pokušao je ponovno birati, ali u očaju odgurne ručicu izvandomašaja.376A Jim Polling ude u sobu. Rhyme je računao da će ga dodijeljenitjelohranitelj obavijestiti. Razumije se, svaki bi pozornik pustiopolicijskog kapetana ne razmišljajući. Pollingova tamna jakna bila

je otkopčana pa Rhyme ugleda automatski pištolj na boku. Nije



mogao vidjeti je li to bio službeni pištolj. Ali znao je da suColtovi .32 bili na popisu odobrenog osobnog naoružanja u NYPD-

u.- Lincolne - poče Polling. Bio je očito nervozan, oprezan. Oči muskrenu na izblijedjeli kralježak na stolu.- Kako si, Jime? - Nije loše.Polling, ljubitelj prirode. Imao je ožiljak na kažiprstu oddugogodišnjeg bacanja povraza. Ili od nezgode pri baratanjunožem? Rhyme pokuša provjeriti, ali je Polling držao ruke u

džepovima. Drži li nešto u njima? Nož?Polling zasigurno poznaje forenziku i mjesta zločina i zna kako sene ostavljaju tragovi.Skijaška maska? Ako je Polling bio Nepos, morao je nositi masku jer bi ga neka od žrtava mogla prepoznati. A losion poslije brijanja...Što ako ga Nepos uopće nije koristio kao miris, nego je samo nosiosa sobom bočicu iz koje je pošpricao mjesto zločina da ih uvjerikako koristi Brut? Dakle, kad se Polling ovdje pojavi nenamirisan,

nitko ne bi posumnjao.- Jesi li sam? - upita Polling. - Moj pomoćnik...- Policajac na ulazu rekao je kako se neće skoro vratiti. Rhyme jeoklijevao. - Istina je.Poling je bio vitak ali snažan, s kosom boje pijeska. Sjeti se riječiTerryja Dobynsa: netko uslužan, izvanredan. Socijalni radnik,savjetnik, političar. Netko tko pomaže drugim ljudima.Kao policajac.

Rhyme je razmišljao hoće li uskoro umrijeti. I na svoje iznenađenjeshvati da to više ne želi. Ne na ovaj način, ne pod tudim uvjetima.Polling se primaknu krevetu.Nije se moglo ništa učiniti. Bio je u potpunoj vlasti ovog čovjeka.- Lincolne - ponovi Polling ozbiljno.377



Pogledi im se susretnu i električni spoj prostruji kroz obojicu.Zaiskrilo je. Kapetan brzo pogleda kroz prozor. - Bilo ti je čudno,

zar ne?- Čudno?- Zašto sam želio tebe na slučaju.- Pretpostavljao sam da je to zbog moje osobnosti. - No, nijeizmamio smiješak na kapetanovo lice.- Zašto si želio mene, Jim?Kapetanovi su se prsti isprepleli. Vitak, ali jak. S rukama ribiča,

sporta koji je, istina, fin, ali svrha mu je ipak istrgnuti jadnuživotinju iz njena obitavališta i tankim joj oštrim nožem rasjećiglatki trbuh.- Slučaj Shepherd prije četiri godine. Bili smo na njemu zajedno.Rhyme je kimnuo.- Radnici su pronašli tijelo policajca na postaji podzemne željeznice.Zloslutno pucketanje, prisjeti se Rhyme, poput zvuka tonućegTitanica u Noći koja se pamti. A tada eksplozija, glasna poput

pucnja, kad se greda srušila na njegov nesretni vrat i zabila gaduboko u zemlju.- Ti si rukovodio obradom mjesta. Sam, kao i uvijek. - Da, istina je.- Sjećaš li se kako je Shepherd optužen? Imali smo svjedoka.Svjedoka? Rhymeu je to prvi glas. Nakon nesreće izgubio je svakuvezu sa slučajem, osim što je saznao da je Shepherd osuđen i, trimjeseca kasnije, izboden do smrti u zatvoru na Riker's Islandu.Ubojica nikad nije uhvaćen.

- Jedan očevidac - nastavi Polling - posvjedočio je Shepherdovoprisustvo u domu jedne od žrtava. - Kapetan napravi još korakbliže krevetu, prekriživši ruke. Imali smo svjedoka dan prije negošto smo pronašli zadnje truplo - ono u podzemnoj željeznici. Prijenego što sam podnio zahtjev da rukovodiš obradom mjesta zločina.- Što mi time hoćeš reći, Jime?Kapetanov se pogled prikovao za pod. - Nismo te trebali. Nismo

uopće trebali tvoje izvješće.



Rhyme je šutio.378

Polling je mahao glavom. - Razumiješ što govorim? Silno sam želiosam uhititi jebenog Shepherda... morao sam imati sto posto siguranslučaj. A ti znaš što izvješće o mjestu zločina s potpisom LincolnaRhymea znači braniteljima. Useru se čim čuju.- Shepherd bi, dakle, bio osuden i bez tog mog izvješća? - Točno,Lincolne. Ali ima nešto još gore. Vidiš, dobio sam upozorenje odMTA Engineering da radilište nije sigurno.

- Lokacija podzemne željeznice. Poslao si me da obradim mjestoprije nego što su oni postavili potpornje?- Shepherd je ubijao policajce. - Pollingovo se lice iskrivi u prezrivugrimasu. - Htio sam ga se dočepati pod svaku cijenu. Učinio bih sveda ga privedem. Ali... Spustio je glavu medu dlanove. .Rhyme nije rekao ništa. Čuo je lomljavu grede, eksploziju drvetakoje puca. A potom šuštanje prašine i krša koji ga je zatrpavao.Začudan, topao mir u tijelu dok mu je srce zamuckivalo od užasa.

- Jime?- Zato sam te želio na ovom slučaju, Lincolne. Shvaćaš? Pokajničkiizraz preleti preko kapetanova stroga lica; upiljio se u kralježak nastolu. - Stalno sam slušao priče kako ti je život pretvoren u pakao.Kako propadaš od beznada. Govoriš da ćeš se ubiti. Osjećao sam setoliko jebeno krivim. Želio sam ti povratiti barem nešto od tvogprijašnjeg života.Rhyme reče: - A tebe je to proganjalo zadnje tri i pol godine.

- Ti me poznaješ, Lincolne. Svi me poznaju. Kad nekoga uhvatim, ataj mi nešto počne srati, podivljam i onda je gotov. Kad mi se dignena nekog zločinca, ne mirujem dok ga ne uhvatim i strpam onkrajbrave. To je jače od rnene, ne mogu se kontrolirati. Znam da samponekad pretjerano revnostan i odvratan. Ali to su bili zlikovci iliosumnjičeni, u najmanju ruku. Nisu bili moji, nisu bili policajci. Tošto se dogodilo tebi... to spada u grijeh. Jednostavno se nije smjelo

dogoditi.



- Nisam bio početnik - rekao je Rhyme. - Nisam morao obrađivatimjesto zločina koje sam smatrao opasnim po život. - Ali

- Jesam li pogodio u krivo vrijeme? - začuju glas iz hodnika.379Rhyme podigne pogled, očekujući Bergera. Ali Peter Taylor seuspeo stepenicama. Rhyme se prisjetio kako je liječnik obećaosvratiti radi provjere svog pacijenta poslije napada disrefleksije.Pretpostavljao je takoder da mu liječnik opet sprema bukvicu zbogdr Bergera i Društva Lete. Nije sad za to raspoložen; želi neko

vrijeme biti sam i probaviti Pollingovo priznanje. Trenutačno mu jesamo sjelo, neprožvakano i tupo, neosjetljivo poput Rhymeovabedra.- Uđite, Peter.- Imate vrlo neobično osiguranje, Lincolne. Stražar me upitao jesamli ja doktor i pustio me gore. Što je to? Zar odvjetnici i računovodedobivaju odbijenicu?Rhyme se nasmija. - Samo trenutak. - Okrene se Pollingu. - Sudbina,

Jime. To je ono što se meni dogodilo. Bio sam samo na krivommjestu u krivo vrijeme. To se događa.- Hvala ti, Lincolne. - Polling položi ruku na Rhymeovo desno ramei lagano ga stisne.Rhyme kimne i, da prikrije nelagodu, žurno ih upozna. Jirne, ovo jePeter Taylor, jedan od mojih liječnika. A ovo je Jim Polling. Nekoćsmo zajedno radili.- Drago mi je - izusti Taylor, pruživši desnu ruku. Bila je to srdačna

gesta koju je Rhyme pratio, nehotice uočivši duboki ožiljak u oblikupolumjeseca na Taylorovom desnom kažiprstu. - Ne! - viknuRhyme.- Znači i ti si policajac. - Taylor čvrsto zgrabi Pollingovu ruku, dok je nožem, koji je čvrsto držao u lijevoj ruci, tri puta probiokapetanova prsa, obilazeći oko rebara preciznošću kirurga.Nedvojbeno kako ne bi oštetio đragocjenu kost.

380



POGLAVLJE36

dva duga koraka Taylor je bio pokraj kreveta. Zgrabi U ECUupravljač ispod Rhymeovog prsta, i baci ga na drugi kraj sobe.Rhyme udahne da vikne, ali doktor prozbori: - I onaj je mrtav,pozornik. - Kimnuo je prema vratima, misleći na tjelohraniteljapred ulazom. Taylor je kao opčinjen gledao kako se Polling bacaamo-tamo poput životinje slomljene kičme, prskajući krv po podu izidovima.

- Jim! - kriknu Rhyme. - Ne, oh, ne...Kapetanove ruke skupile su se oko ozlije8enih grudi. Sobu ispuniodvratno grgljanje iz njegova vrata, popraćeno mahnitimmlataranjem cipela o pod u smrtnom hroptaju. Još je jednomsnažno zadrhtao i umirio se. Staklaste oči, poprskane krvlju, zurilesu u strop.Okrenuvši se prema krevetu, ne odvajajući pogled s LincolnaRhymea, Taylor je stao hodati unaokolo. Polako je kružio s nožem

u ruci. Disao je ubrzano.- Tko si ti? - zavapi Rhyme.Taylor je šutke koraknuo naprijed, ovio prste oko Rhymove ruke istegnuo kost nekoliko puta, možda jako, a možda i ne. Njegovaruka odlutala je do Rhymovog lijevog prstenjaka. Podigao ga je saECU-a i gladio zakrvavljenom oštricom noža. Zarinuo je oštar vrhispod nokta.381

Rhyme osjeti slabašnu bol, u prvi mah samo naznaku nelagode.Onda jaču. Dahtao je.Taylor sad nešto opazi i ukoči se. Zinuo je od čuda. Nagnuo senaprijed. S nevjericom je zurio u primjerak Zločina u starom NewYorku na okviru za okretanje.- Tako znači.... Tako ste ustvari otkrili... Oh, policija bi se trebalaponositi što te ima u svojim redovima, Lincolne Rhyme. Vjerovao



sam da će proći dani i dani prije nego što dodete do moje kuće.Očekivao sam da će psi do tada raznijeti malu Maggie.

- Zašto to činiš? - upita Rhyme.Ali Taylor nije odgovorio. Pažljivo je proučavao Rhymea,mumljajući kao za sebe: - U staro doba nisi bio tako dobar, znaš.Tada ti je promicalo dosta toga, zar ne? U staro doba. U staro doba...Na što Nepos cilja?Otresao je svoju proćelavu, sjedokosu glavu i zagledao se uprimjerak Rhymeovog forenzičkog priručnika. U pogledu mu je

zaiskrilo prepoznavanje. I Rhyme polako poče shvaćati.- Pročitao si moju knjigu - rekao je kriminalist. - Čak si je dobroprostudirao u knjižnici, zar ne? U odsjeku javne knjižnice u tvojojčetvrti.Osam dvadeset-tri bio je, izmedu ostalog, čitatelj.Tako je poznavao Rhymeove procedure obrade mjesta zločina. Zato je čistio tako pažljivo za sobom, nosio je rukavice čak i kad jedodirivao površine za koje većina kriminalaca ne bi ni mislila da

zadržavaju otiske, zato je špricao losion poslije brijanja na mjestuzločina - znao je točno što će Sachsova tražiti.Dakako, Rhymeov priručnik nije bila jedina knjiga koju je temeljitoproučio.Mjesta zločina, također. To mu je dalo ideju za namještene tragove -tragove iz starog New Yorka koje je mogao prepoznati jedinoLincoln Rhyme.Taylor je podigao disk kičmenog stupa koji je ostavio Rhymeu prije

osam mjeseci. Gnječio ga je nesvjesno između prstiju. U to vrijemeganutljiv poklon, zapravo je bio jezoviti predznak..Oči su mu bile unezvjerene, pogled odsutan. Rhyme se prisjetio da je to vidio i prije - kada ga je Taylor pregledavao zadnjih nekolikomjeseci. Tad je to pripisivao liječničkoj usredotočenosti382na zdravlje pacijenta, sad je bilo jasno da je to ludilo.

Samosavladavanje se počelo topiti.



- Odgovori mi. Zašto? - upita ponovno Rhyme.- Zašto? - prošaptao je Taylor, pomičući ruku uzduž Rhymeove

noge, pipajući još jednom koljeno, potkoljenicu, zglob. - Zato jer siti bio nešto posebno, Rhyme. Jedinstveno. Ti si bio neranjiv.- Kako to misliš?- Kako možeš kazniti čovjeka koji želi umrijeti? Ako ga ubiješučinio si upravo to što on želi. Znači trebao sam te natjerati dapoželiš živjeti.Rhyme je konačno dokučio odgovor. Staro doba...

- Bila je lažna, zar ne? - šapnuo je. - Onu osmrtnicu odmrtvozornika iz okruga Albany ti si sam napisao.Colin Stanton! Dr. Taylor je bio Colin Stanton.Čovjek čija je obitelj ubijena pred njegovim očima nasred ulice uKineskoj četvrti. Čovjek koji je stajao kao oduzet kraj tijela svoježene i dvoje djece dok su krvarili do posljednjeg daha, ne mogavšidonijeti strašnu odluku koga od njih spasiti.Promicale su ti stvari. U staro doba.

Sada, na žalost prekasno, sve su kockice sjele na svoje mjesto.Njegovo promatranje žrtava: T.J. Colfax, Monelle i Carole Ganz.Riskirao je da bude uhvaćen dok stoji i bulji u njih baš kao što ~e iStanton stajao pokraj svoje obitelji, gledajući kako umiru. Zelio jeosvetu, ali je bio liječnik, prisegao je da nikada neće oduzeti život.Dakl~e, da bi ubijao morao je postati svoj duhovni predak -Skupljač kostiju, James Schneider, luđak iz devetnaestog stoljećačiju je obitelj uništila policija.

- Kad sam izašao iz duševne bolnice, vratio sam se na Manhattan.Pročitao sam izvješće istrage o tome kako ti je promakao ubojica namjestu zločina, kako je pobjegao. Znao sam da te moram ubiti, alinisam mogao. Ne znam zašto... Čekao sam i čekao da se neštodogodi. A onda sam pronašao knjigu. Jarnes Schneider... On jeprošao točno ono što i ja. On je to napravio; mogao bih i ja.Sveo sam ih na kosti.

- Smrtovnica - izusti Rhyme.



383- Jasno. Napisao sam je na svom računalu i faksom poslao NYPD-u

tako da me ne mogu osumnjičiti. A onda sam postao netko drugi,dr. Peter Taylor. Tek sam kasnije shvatio ~ radi čega sam odabraobaš to ime. Možeš li ti dokučiti? - Stanton pogleda tablicu. -Odgovor je tu.Rhyme je pregledao profil.Poznaje osnove njemačkog.- Schneider - izusti Rhyme, uzdahnuvši. - Na njemačkom "krojač".

Stanton kimne. - Proveo sam tjedne u knjižnici čitajući opovredama kičmene moždine i onda sam se javio, rekavši da sambio preporučen od Columbia SCI. Planirao sam te ubiti tijekomprvog sastanka, rezati ti meso traku po traku, pustiti te da iskrvarišdo smrti. To bi trajalo satima, možda danima. Ali što se dogodilo? -Oči mu se rašire. - Saznao sam da se ti hoćeš ubiti.Nagnuo se posve blizu Rhymeu. - Isuse, još se uvijek sjećam kadasam te prvi put vidio. Ti kurvin sine. Već si bio mrtav! I znao sam

što mi je činiti; morao sam te natjerati da poželiš živjeti. Morao samti još jednom dati smisao.Znači bilo mu je svejedno koga otima. Svatko mu je poslužio svrsi.- Čak nisi mario hoće li žrtve preživjeti ili ne.- Naravno da ne. Sve što sam želio bilo je tebe prisiliti da ihpokušaš spasiti.- A čvor? - upita Rhyme, opazivši čvor od konopca za sušenje rubljaobješena pokraj postera. - Kirurški šav? Kirnnuo je.

- Pa jasno. A ožiljak na tvom prstu?- Moj prst? - Namrštio se. - Kako si... Njezin vrat! Preslikali steotiske s Hannina vrata. Znao sam da je to moguće. Ali nisam na tomislio. - Bio je primjetno ljut na samog sebe. - Slomio sam staklo uknjižnici duševne bolnice - nastavi Stanton - u namjeri da prerežemžile na zapešću. Stiskao sam dok nije puklo. - Bijesno je lijevimkažiprstom prelazio po ožiljku.



- Smrt tvoje žene i djece - izgovori Rhyme bezbojnim glasom, bio jenesretan slučaj. Strahovita nesreća, užasna. Ali nije

384se dogodila namjerno. Bila je to pogreška. Silno mi je žao tebe i njih. Jednoličnim glasom, Stanton opet prigovori: - Sjećaš li se što sinapisao... u uvodu svog priručnika? Citirao je besprijekorno:"Kriminalistu je poznato kako svaka radnja uzrokuje posljedice.Nazočnost počinitelja mijenja svako mjesto zločina, u odredenojmjeri. Zbog toga možemo identificirati i locirati kriminalce i postići

pravdu". - Stanton zgrabi Rhymea za kosu i potegne mu glavu.Privukao ju je sasvim blizu. Rhyme je mogao osjetiti dah luđaka,vidjeti kapljice znoja na sivoj koži. - E vidiš, ja sam posljedica tvojihradnji.- Što ćeš s time postići? Ubiti ćeš me i neće mi biti ništa gore negošto bih htio.- Oh, ali ja te neću ubiti. Ne još. Stanton ispusti Rhymeovu kosu iustukne.

- Želiš li znati što ću napraviti? - prošaptao je. - Ubiti ću tvogdoktora, Bergera. Ali ne na način na koji je on naučio ubijati. A ne,nema za njega tableta za spavanje, nema pića. Vidjet ćemo kako muse svida smrt na starinski način. Zatim tvog prijatelja Sellitta. Apozornicu Sachs? Nju takoder. Jednom joj se posrećilo, ali dohvatitću je slijedeći put. Pripremit ću joj još jedan ukop. Dakako i Thoma.Umrijet će točno tu, ispred tebe. Obradit ću ga do kosti... Lijepo ipolako. - Stanton je disao sve ubrzanije.

- Možda ćemo se još danas pobrinuti za njega. Kad se taj momakmora vratiti?- Ja sam napravio pogrešku. To je moja... Rhyme se iznenadaduboko zakašljao. Pročisti grlo i uhvati zrak. - To je moja pogreška.Napravi sa mnom što želiš...- Ne! Svi su oni tvoji. To je...



- Molim te. Ne možeš... - Rhyme opet poče kašljati. Napadaj sepretvori u žestoko naprezanje. Uspio ga je još jednom obuzdati.

Stanton ga ovlaš pogleda.- Ne možeš njih povrijediti. Učinit ću bilo što - Rhymea opet izdaglas. Glava mu je klonula, oči iskočile iz duplji. Lincoln Rhymeprestao je disati. Glava leži na jastuku kaoodbačena, dok mu ramena još snažno podrhtavaju. Tetive unjegovom vratu napele su se poput čeličnih žica.- Rhyme! - krikne Stanton.

385Slina mu je štrcala na usta. Rhyme je zadrhtao jedanput, dvaput,kao da mu je potres prodrmao cijelo obamrlo tijelo. Trznuo jeglavom a s ruba usana počela se cijediti krv.- Ne sad! - divlje je kriknuo Stanton. Mlatio je rukama poRhymeovim grudima. - Ti ne smiješ umrijeti!Liječnik podigne Rhymeove kapke, otkrivajući samo bjeloočnicu.Stanton žurno otvori Thomovu kutiju s lijekovima, navuče injekciju

za krvni tlak i ubrizga mu lijek pod kožu i odbaci zatim jastuk skreveta i izravna Rhymea. Nagnuo je unazad olabavljenuRhymeovu glavu, obrisao mu usta, pokrio ih svojima i staoupuhivati zrak u obamrla pluća.- Ne! - bjesnio je. - Neću te pustiti! Ne smiješ umrijeti! Nije biloreakcije.Iznova provjeri nepokretne oči. - Hajde! Hajde! Proklet bio! Još jedan udah. Udaranje po nepomičnim grudima.

Ustukne ukočen od panike i šoka, buljeći i promatrajući kakočovjek umire pred njim.Trgnuo se i još jednom nagnuo naprijed, još je jednom upuhnuoduboko u Rhymeova usta.U trenutku kad je Stanton okrenuo glavu i spustio uho da osluhnepritajene šumove disan~ja, bilo kakvu naznaku života, Rhyme jenapao poput zmije. Ct~rsto zubima zgrabi vratnu žilu kucavicu,

zahvaćajući čak i komad kičme.



Sve do...Stanton kriknu i poče se koprcati unazad. Pritom je povukao

Rhymea na sebe. Zajedno su u klupku pali na pod. Toplabakrenasta krv šiktala je i šiktala, .puneći Rhymeova usta.... same kosti.Njegova pluća, njegova ubilačka pluća, bila su već cijelu minutubez zraka, ali nije htio popustiti ugriz da bi udahnuo. Nije seobazirao na žestoku bol u usnoj šupljini gdje je ugrizao osjetljivusluznicu do krvi kako bi odglumljen napad disrefleksije bio

uvjerljiviji. Režao je u bijesu, vidjevši Ameliju Sachs zakopanu uzemlji, vidjevši paru kako riga iznad privezanog tijela T. J. Colfax itresao glavom, osjećajući pucanje kostiju i hrskavice.Udarajući po Rhymeovim prsima, Stanton ponovno krikne,koprcajući se ne bi li se oslobodio čudovišta koje se stopilo s njim.386Ali Rhymeov ugriz bio je nepopustljiv. Činilo se kao da su oživjeliduhovi svih mrtvih mišića njegova tijela i premjestili se u vilicu.

Stanton se domogao nekako noćnog ormarića i dograbio svoj nož.Zarine ga u Rhymea; jednom, dvaput. Ali mogao je doseći samo donogu i ruku kriminalista. Bol je ta koja onesposobljuje žrtvu napada,a upravo je na bol Lincoln Rhyme bio posve imun.Čelični stisak njegove vilice još se pojačao, presjekavši Stantonovkrik kad mu je pregrizao dušnik. Stanton je sad zabio nož duboko uRhymeovu ruku. Zaustavio se kada je došao do kosti, izvlačeći gada opet udari. Odjednom se tijelo luc~aka ukoči, snažno se zgrči

jednom, pa još jednom i potom posve omlohavi.Stanton se srušio na pod, povlačeći za sobom Rhymea, koji žestokoudari glavom u hrastovinu. Rhyme još uvijek nije popuštao. Držao je čvrsto i nastavio drobiti vrat žrtve, tresući glavom i otkidajućimeso poput gladnog lava, izbezumljenog krvlju i nemjerljivimzadovoljstvom zbog utažene pohlepe.387

5. . "



AKO SE KRECESNE MOGU TE ULOVITI

"Dužnost liječnika nije samo produžiti život, već i skončati muke."Dr. Jack Kevorkian388Ponedjeljak, 19.15, do ponedjeljka, 22.00POGLAVLJE37Već je bio gotovo sumrak kad je Amelia Sachs ušla na njegova vrata.

Više nije u trenirci, niti u odori. Nosi traperice i zagasitozelenubluzu. Na njezinu lijepu licu ističe se nekoliko ogr~botina kojeRhyme prije nije uočio. S obzirom na dogadaje u posljednja tri dana,bilo je lako pretpostaviti da se nije sama ozlijedila.- Fuj - izgovori s gnušanjem, zaobilazeći dio poda gdje su izdahnuliStanton i Polling. Tepih je bio nakvašen bjelilom pošto je tijelozlikovca spremljeno u vreću. Forenzičari su bili temeljiti, ali golemiružičasti otok na podu bio je suviše jasno vidljiv.

Rhyme je promatrao Ameliju dok je hladno pozdravljala dr.Williama Bergera, koji je stajao kraj sokolova prozora s čuvenomaktovkom u ruci.- Znači, dokrajčio si ga? - upitala je, pogledavši prema mrlji napodu.- Da - odgovori Rhyme. - Dokrajčen je. - Potpuno sam?- To baš i nije bila poštena borba - nasmije se. - Pokušavao sam sesuzdržati.

Vani je rumenilo zalazećeg sunca plamenom bojom obasipalovrhove krošnji i krovove otmjenih zgrada duž Pete avenije, nadrugoj strani parka.389Sachsova pogleda Bergera, koji reče: - Lincoln i ja smo upravo maloćaskali.- Ma, što ne kažete? Nastupila je neugodna šutnja.



- Amelia. - Prekine šutnju Rhyme. - Idem s tim do kraja. Ipak samodlučio.

- Shvaćam. - Njezine božanstvene usnice, spojene s crnim linijamamalih šavova, jedva su se primjetno stisnule. To je bila njena jedinavidljiva reakcija.- Znaš, mrzim kad me zoveš imenom. Mrzim to iz dna duše. Kako joj je mogao objasniti da je ana u velikoj mjeri bila razlog što jeodlučio svoju ideju o smrti provesti do kraja? Probudivši se tog jutra s njom pokraj sebe, s neobičnom tugom shvatio je kako će se

ona uskoro dići iz kreveta, obući se i izaći kroz vrata u svoj život,normalni život: Bili su osuđeni na razlaz kako to ljubavnici mogubiti, ako je uopće smio razmišljati o njima kao Ijubavnicima. Bilo jesamo pitanje vremena kad će ona susresti drugog Nicka i zaljubitise. Slučaj 823 bio je zaključen, i bez toga što ih je povezivalo njihoviživoti morali su se udaljiti. Neizbježno.Oh 823, Stanton, bio je prepredeniji nego što je mogao pretpostaviti.Rhyme jest bio još jednom doveden do ruba stvarnoga svijeta, što

više, prešao je tu granicu.- Sachsova, lagao sam ti: koji put se ne možeš odreći mrtvih.Nekada jednostavno moraš ići s njima...Stisnutih ruku, otišla je do prozora. - Mislila sam doći do tebe shrpom argumenata kako bih te odgovorila. Znaš, nešto zbiljauvjerljivo. Ali nisam mogla. Sve što ti mogu reći jest ja jednostavnone želim da to učiniš.- Naš dogovor je dogovor, Sachsova. Pogodba je bila poštena...

Pogledala je u Bergera. - Do bijesa, Rhyme. - Prišla je krevetu,kleknula, stavila ruku na njegovo rame i maknula mu čuperak koses čela. - Hoćeš li barem nešto učiniti za mene? - Što?- Daj mi još nekoliko sati. - Neću promijeniti odluku.390- Shvatila sam. Eto, samo dva sata. Ima nešto što naoraš napravitiprije toga.



Rhyme pogleda Bergera, koji dobaci: - Ne mogu još dugo ostati,Lincolne. Moj zrakoplov... Ako hoćeš pričekati tjedan dana, mogu

se vratiti...- Sve je u redu, doktore - rekla je Sachsova. - Ja ću mu pomoći da toučini. Kvalificirana sam.- Vi? - upita liječnik začudeno. Nevoljko potvrdi: - Da.To joj nije priličilo i Rhyme je to znao. Ali pogleda u njene plave oči,koje su, iako pune suza, potpuno bistre i kimne. Rekao je Bergeru: -U redu je, doktore. Možete to samo ostaviti; koji nam je eufemizam

dana?- Kako vam zvuči "parafernalija"? - predloži Berger. - Možete li juostaviti tamo, na stoliću?- Jeste li vi sigurni - upitao je Sachsovu. Potvrdila je.Doktor je poslagao tablete, konjak i plastičnu vrećicu na noćniormarić, a onda je premetao po svojoj aktovci. - Bojim se da višenemam traka za vrećicu...- Nema problema - rekla je Sachsova, gledajući u svoje cipele. -

Imam ih ja.Berger se primakne krevetu i stavi svoju ruku na Rhymeovo rame. -Želim vam mirno samoizbavljenje - izusti.- Samoizbavljenje - ponovi Rhyme turobno kad je Berger otišao.Potom se obratio Ameliji: - Da sad čujem: Što to treba napraviti?Uletjela je u zavoj s pedeset, odsklizala se i spretno ubacila učetvrtu brzinu.Vjetar udara kroz otvorene prozore i vitla njihovom kosom. Žestoki

udarci vjetra bili su neugodni, ali Amelia Sachs nije mogla zamislitivožnju s podignutim prozorima.- To ne bi bilo u američkom stilu - izjavila je i prešla preko oznakesto na brzinomjeru.Kad se krećeš...391Rhyme je predložio kako bi možda bilo pametnije da se provozaju

po poligonu za trening njujorške policije, ali nije ga i~nenadilo



kada je Sachsova rekla da je to tura za slabiće; to je napustilaodmah, prvoga tjedna na Akademiji. Tako su već stigli do Long

Islanda. Pripremili su i uvježbali gotovo uvjerljive isprike zaprometnu policiju okruga.- Stvar je u tome da peta brzina nije i najveća. To je brzina za duguvožnju. Ali mene ne zanima duga vožnja. - Uhvatila je njegovulijevu ruku, stavila je na okruglu crnu ručicu, prekrila je svojomrukom i prebacila u nižu brzinu.Motor je zatutnjao, pojurili su na sto dvadeset. Okolno drveće i

kuće prolijetali su mimo njih poput munje, a uznemireni konji kojisu pasli po okolnim poljima zbunjeno su gledali u crni tragChevroleta.- Zar ovo nije ludo, najbolje, Rhyme? - vikala je. - Čovječe, bolje odseksa. Bolje od ičega!- Osjećam vibracije u prstu - rekao je. - Barem mi se čini.Nasmijala se, a on je povjerovao da je stisnula njegovu ruku ispodsvoje. Približili su se naselju te je Sachsova nevoljko usporila,

okrenula volan i usmjerila prednji dio vozila ka magličastompolumjesecu koji se upravo dizao iznad udaljenog grada, jedvavidljiv u izmaglici vrućeg kolovoškog zraka.- Probajmo sto pedeset - predloži. Lincoln Rhyme zatvori oči iprepusti se udarima vjetra, mirisu svježe pokošene trave i brzini.Noć je bila najtoplija u mjesecu.S nove promatračnice Lincoln Rhyme je mogao promatrati park ividjeti čudake na klupama, umorne džogere, obitelji okupljene oko

dima tinjajućih roštilja poput rijetkih preživjelih nakon kakvesrednjovjekovne bitke. Šetači pasa su u očekivanju osvježenja činilisvoje uobičajene krugove, noseći vrećice u rukama.Thom je stavio CD - elegijski Adagio za violine Samuela Barbera,ali Rhyme prezrivo frknu, ocijenivši to bijednim klišejom i naredioda stavi Gershwina.392



Amelia Sachs popela se stepenicama i ušla u njegovu spavaću sobu.Zatekne ga kako gleda kroz prozor. - Što vidiš? - upita. - Znojave

ljude.- A ptice? Sokolove? - Ah, da, tamo su. - Je li i njima vruče?Promatrao je mužjaka. - Ne vjerujem. Držim da su one iznad toga.Spustila je torbu kraj podnožja kreveta i izvukla sadržaj, bocuskupog vinjaka. Podsjetio ju je na skoč, ali je Sachsova rekla da ćepiće biti njen doprinos. Stavi ga pokraj tableta i plastične vrećice.Doimala se poput živahne supruge, domaćice koja se netom vratila

kući od Balduccia s hrpama povrća i morskih plodova, a premalovremena za spravljanje večere.Na Rhymeov zahtjev donijela je i nešto leda. Sjetio se što je Bergerrekao o toplini u vrećici. Otvori Courvoisier, natoči sebi čašu inapuni njegovu, namjestivši mu slamku prema ustima.- Gdje je Thom? - upita ga. - Vani.- Zna li? - Da.Srknuli su konjak.

- Imaš li neku poruku za svoju bivšu ženu?Rhyme se duboko zamisli: imamo na raspolaganju godine i godineza razgovore, blebetanje i razmetanje, za iskazivanje svojih želja,bijesa i žaljenja - a kako smo samo skloni profućkati te trenutke.Ameliju Sachs poznaje samo tri dana, a razotkrili su srca mnogoviše nego što je njemu i Blaine to uspjelo u desetljeću zajedništva.- Nema potrebe - odgovori. - Poslao sam joj e-mail. Zadovoljno seosmjehne. - To je primjerenije današnjici, rekao bih.

Konjak mu pali nepce i topi se u ustima. Osjećao je otupljenost,lakoću, zadovoljstvo.Sachsova se nasloni preko kreveta i kucne njegovu čašu.393- Imam nešto novaca - poče Rhyme. - Veći dio ostavljam Blaine iThomu. Ali...Utiša ga poljupcem u čelo i zatrese glavom.



Začu šuškanje poput rasipanja šljunka dok je istresala sitne piluleSecomala na dlan.

Rhyme nagonski pomisli: "Reagens Dilli-Koppanyi za test bojom.Dodaj jedan postotak kobalt acetata u metanolu u sumnjivimaterijal, a potom pet postotni isopropilamin u metanolu. Ako jesupstanca barbiturat, reagens će se pretvoriti u prekrasnuljubičasto-plavu boju.- Kako ćemo ovo izvesti? - upitala je gledajući tablete. Ja zbilja neznam.

- Pomiješaj ih s pićem - predložio je.Istresla ih je u njegovu čašu. Brzo su se rastopile. Bile su lomljivekao i snovi koje pobuđuju.Slamkom promiješa smjesu. Promatrao je njezine unakažene nokte,ali čak ni toga mu nije bilo žao. Ovo je bila njegova noć, noć užitaka.Linooln Rhyme se iznenada sjeti djetinjstva u predgrađu Illinoisa.Nikad nije htio popiti svoje mlijeko, te mu je majka kupovalaslamke iznutra obložene različitim okusima: jagoda, čokolada. Sve

do ovog časa o tome nije razmišljao. Bio je to sjajan izum, prisjećaose. Uvijek se veselio svom poslijepodnevnom mliječnom napitku.Sachsova primakne slamku njegovim ustima. Uhvatio ju je usnama.Stavila je ruku na njegovu.Svjetlost ili tamu, glazbu ili tišinu, snove ili meditaciju sna bezsnova? Što li ću naći?Počeo je srkati. Okus se nije razlikovao od čistog pića. Možda je biomalo gorči. Bio je poput...

Odozdo se čulo žestoko lupanje po vratima. Činilo se da netko lupaistodobno rukama i nogama. Čulo se i glasno vikanje. Odmaknuo jesvoje usne od slamke. Pogleda ka mračnom stepeništu.Pogledala ga je, mršteći se.- Idi pogledaj tko je - reče joj.~94Nestala je na stepenicama, ali se trenutak kasnije vratila s tužnim

izrazom lica. Lon Sellitto i Jerry Banks penju se za njom. Rhymeu



nije promaklo kako je mladi detektiv ponovo obavio mesarskiposao britvicom po licu. Bilo bi zbilja vrijeme da savlada tehniku

brijanja oštrih dlaka.Sellitto pogleda bocu i vrećicu, zatim Sacshovu, ali ona je mirnostajala prekriženih ruku, nijemo mu govoreći da se udalji. Ovdjehijerarhiji nema mjesta i ne tiče ga se što se dogaQa. Sellitto jeshvatio poruku, ali mu nije bilo na kraj pameti udovoljiti joj.- Lincolne, trebam s tobom razgovarati.- Govori brzo, Lon. Vidiš: mi tu imamo posla.

Inspektor se spusti u škripav pleteni stolac: - Prije sat vremenaeksplodirala je bomba u Ujedinjenim Narodima. Odmah dodvorane za banket, u tijeku večere priredene u čast delegatimamirovne konferencije.- Šest mrtvih, pedeset i četiri ranjena - doda Banks. Njih dvadesetteško.- Moj Bože! - prošapta Sachsova. - Reci mu - promrmlja Sellitto.Banks nastavi: - UN je za konferenciju unajmio veći broj djelatnika-

honoraraca. Počinitelj zločina je jedan od njih recepcionarka. Polatuceta ljudi vidjelo ju je kako nosi naprtnjaču na posao i ostavlja juu spremištu pokraj dvorane za bankete. Otišla je neposredno prijeeksplozije. Odjel za bombe procjenjuje da je bilo oko kilogram C4 iliSemtexa.Sellitto dopuni: - Linc, očevici kažu da je bomba, bila je u žutojnaprtnjači.- Žutoj? Otkud mi je to tako poznato?

- Kadrovska služba UN-a identificirala je recepcionerku kao CaroleGanz.- Majka! - viknu u isti glas Rhyme i Sachsova.- Da. Žena koju si spasila u crkvi. Ganz joj nije pravo prezime.Njeno pravo ime je Charlotte Willoughby. Bila je udata za RonaWilloughbyja. Govori li ti to štogod?Rhyme zaniječe.

395



- Bilo je to u vijestima prije nekoliko godina. On je bio narednik uvojsci, rasporeden mirovnim snagama UN u Burmi.

- Nastavi - rekao je kriminalist.- Willoughby nije želio ići - držao je kako američki vojnik ne trebanositi UN uniformu i primati naređenja od ikoga osim od Američkevojske. To je ovih dana često desničarska tema. Ali je ipak otišao.Nakon nepuna tri tjedna ustrijelio ga je neki fakin u Rangoonu.Dobio je metak u leđa. Konzervativci su ga proglasili mučenikom.Antiteroristička policija tvrdi kako je njegovu suprugu regrutirala

jedna grupa ekstremista iz predgrađa Chicaga. Neki oddiplomanata otišli su u podzemlje: Edward i Katerine Stone.Banks nastavi prepričavanje: - Eksploziv je bio u paketu dječje glineza modeliranje, zajedno s nekim igračkama. Držimo da jenamjeravala povesti i djevojčicu kako služba osiguranja ispreddvorane za bankete ne bi pregledavala glinu. Kako je Pammyzadržana u bolnici, nije imala pokriće, te je odustala od samedvorane i eksploziv postavila u spremište. No, i to je prouzročilo

dosta štete.- Uhvaćena?- Ni traga od nje.- A što je s djevojčicom? - upita Amelia. - Pammy?- Nestala je. Žena ju je odjavila iz bolnice u vrijeme eksplozije. Objesu netragom nestale.Rhyme upita: - A njihova središnjica?- Grupa u Chicagu? I oni su nestali. Imali su skrovište u Wisconsinu

ali je očišćeno. Ne znamo gdje su sada.- Znači to je bila glasina koju je čuo Dellrayjev doušnik! Rhyme seglasno nasmija. - Carole je bila ta koja je dolazila u zračnu luku.Ona nije imala nikakve veze s Neposom 823.Osjeti kako Banks i Sellitto bulje u njega. Oh, opet stari trik sašutnjom.- Zaboravi to, Lone - rekao je Rhyme, svjestan čaše koja mu je

stajala na domašaju zračeći toplom dobrodošlicom. Nemoguće.



396Viši inspektor nadigne znojnu košulju od tijela, zgrbivši se. Vraški

je hladno ovdje, Lincolne. Isuse! Čuj, razmisli barem o tome. Čemuto može štetiti?- Ne mogu ti pomoći.Sellitto doda: - Pristigla je i poruka. Carole ju je napisala i poslalaGeneralnom tajniku u internoj službenoj kuverti. Okomila se navlade koje oduzimaju američke slobode i slična sranja tog tipa.Preuzela je odgovornost i za bombu na skupu UNESCO-a u

Londonu i najavila da će ih biti još. Moramo ih uloviti, Linc.Osmjelivši se, porezani Banks reče: - Generalni tajnik igradonačelnik traže vas. SAC Perkins također. Uslijedit će poziv iiz Bijele kuće. Zar su vam potrebna druga uvjeravanja? Nadamo senisu inspektore!Rhyme nije komentirao pogrešku u navođenju njegova čina. - PERTtim Biroa već je u pripravnosti. Fred Dellray vodi slučaj i zatražio jepun poštovanja, da, točno je tako rekao, dakle pun poštovanja je

zamolio da mu obaviš forenzičke poslove. Mjesto je netaknuto,osim što smo izvlačili trupla i ranjene.- Tada nije netaknuto - eksplodira Rhyme. - Vrlo je kontaminirano.- Razlog više da trebamo upravo vas - upleo se Banks, dodajući"gospodine" kako bi ublažio Rhymeov ubojiti pogled. Rhymeuzdahnu i pogleda čašu i slamku. Vječni mir bio mu je tako blizu. Ali i nastavak boli.Sklopi oči. U sobi je vladala grobna tišina.

Prekine je Sellitto. - Da je žena sama, hej, to ne bi bio veliki problem.Ali ona sa sobom vuče svoju kćer, Lincolne. U podzemlju s malomcuricom? Možeš li zamisliti kakav će biti život tog djeteta?Vratit ću ti to, Lone.Rhyme nasloni glavu na luksuzni jastuk. Napokon uspije otvoritioči te progovori: - Imam odredene uvjete.- Navedi ih, Linc.



- Prije svega - rekao je - ja ne radim sam. Rhyme pogleda premaAmeliji Sachs.

397Oklijevala je trenutak, a potom se nasmijala, ustala i digla čašuomamljujućeg napitka ispod slamke. Širom otvori prozor i bacižutosmedu tekućinu u vreli zrak. Malo dalje; sokol je podigao sivuglavu sijevajući bijesno na pokret njezine ruke, a onda se okrenuonatrag i nastavio hraniti svoje mlado.398

DODATAKIzvaci iz Rječnika pojmova, Lincoln Rhyme, Physical Evidence, 4.Izd., (New York, Forensic Press, 1994).Alternativni izvor svjetlosti (ALS): Bilo koja od više tipova lampivisokog intenziteta s varirajućim valnim dužinama i bojama svjetla,koje se koriste za vizualiziranje otisaka papilarnih linija, teodredenih tipova tragova ili bioloških tragova.Automatizirani sustav identifikacije otisaka prstiju (AFIS): Jedan od

više kompjutoriziranih sustava za skeniranje i pohranu otisakapapilarnih linija.Dvostruki lom (Ornament): Udaljenost između dvije mjere lomazraka koje emitiraju određeni kristali. Korisno u identifikacijipijeska, niti i prašine.Zapisnik o posjedu (COC): Zabilješka o svakoj osobi koja je imala uposjedu dio dokaza ili dokaz od trenutka njegova izuzimanja smjesta zločina do njegovog uvođenja na sudskom

procesu.Uzrok smrti (COD) : ~ Uzrok smrti.Kontrolni uzorci: fizički tragovi sakupljeni na mjestu zločina izpoznatih izvora koji se upotrebljavaju za usporedbu s tragovima iznepoznatog izvora. Na primjer, krv žrtve i vlas kose žrtve zajednočine kontrolne uzorke.Smrtno stradali (DCDS): Preminuli, pronađen mrtav na mjestu

zločina.



399Testiranje gradijenta gustoće (D-G): Tehnika za usporedbu uzoraka

zemlje kako bi se odredilo dolaze li s iste lokacije. Testiranjeuključuje unošenje uzoraka zemlje u cjevčice s tekućinama kojeimaju različite vrijednosti koeficijenta gustoće.DNA tipiziranje: Analiziranje i stvaranje matrice genetske struktureunutar stanica određenih tipova bioloških tragova (na primjer, krv,sjeme, kosa) u svrhu usporedbe s kontrolnim uzorcima izuzetim spoznatog osumnjičenog. Proces se sastoji od izolacije i usporedbe

fragmenata DNA - deoksiribonukleinske kiseline - osnovnesastojnice kromozoma. Neki tipovi DNA tipiziraju blisku sličnost stragovima koji su izuzeti kod osumnjičenog; drugi tipovi sudoslovno konkludentni, s omjerom u stotinama milijuna da je tajtrag s odredene osobe. Također se naziva i "genetsko tipiziranje", ili,izokrenuvši ~- DNA identifikacija, ili genetska identifikacija.Forenzički antropolog: Stručnjak za skeletonske ostatke trupla, kojipomaže istražiteljima mjesta zločina u procjeni i identificiranju

ostataka, te pri iskopavanju grobova.Forenzički odontolog: Stručnjak za zube koji takoder pomažeistražiteljima mjesta zločina u procjeni i identificiranju ostatakazuba te u analizi eventualnih tragova ugriza.Otisci papilarnih linija: Uzdignute linije kože na vrhovima prstiju,dlanovima i stopalima, čiji su uzorci jedinstveno individualni zapojedinu osobu. Otisci papilarnih linija na mjestu zločina mogu seklasificirati na:

1. Plastične (izazvane na ljepljivoj tvari poput kita);2. Evidentirajuće (izazvane od kože umazane stranom supstancompoput prašine ili krvi);3. Latentne (izazvane od kože kontaminirane tjelesnimizlučevinama poput masti ili znoja i najčešće nevidljivi); Plinskikromatograf/maseni spektrometar (GC-MS): Dva instrumenta kojise koriste u forenzičkoj analizi pri identificiranju

400



nepoznatih supstanci kao što su droge ili drugi tragovi. Instrumentisu često povezani zajedno. Plinski kromatograf razdvaja

komponente u supstanci i šalje ih masenom spektrometru kojidefinitivno i precizno, pomoću atomske mase, identificira svaku odtih komponenti.Mrežna obrada: Uobičajeni pristup u potrazi za tragovima pomoćukojeg istražitelji prekrivaju mjesto zločina s matricama usmjerovima, poglavito kod avionskih nesreća, npr. sjever jug, kojise potom križaju i preklapaju, npr. istok - zapad. Barutna rukavica

(GSR): Materijal deponiran na rukama i odjeći osobe koja jekoristila vatreno oružje, najčešće barij i antimon. GSR tragovi naljudskoj koži ostaju do šest sati, ako se ne uklone namjerno pranjemili nemarno pretjeranim kontaktom prilikom uhićenjaosumnjičenika i stavljanja lisica (pogotovo ako su mu lisicestavljane na ruke s leda). Identifikacija fizikalnog traga:Određivanje kategorije ili razreda materijala u koji izuzeti tragspada. Ovo razlikujemo od "individualiziranja" koje je odredivanje

pojedinog izvora u koji izuzeti trag spada. Na primjer, istrgnutikomad papira može biti identificiran kao debljine 40-lb, kakav sekoristi u časopisima, ali može biti individualiziran kad istrgnutikomad točno odgovara potrganoj stranici primjerka, napr. časopisaVogue za mjesec srpanj pronađenog kod osumnjičenog.Individualizacija, naravno, ima veću procesnu vrijednost odidentifikacije. Individualizacija fizikalnog traga: Vidi pod"Identifikacija fizikalnog traga."

Mrtvačke pjege: Ljubičasto obojani dijelovi kože kod mrtve osobezbog tamnjenja i slijevanja krvi pod utjecajem sile teže nakon smrti.L k d č l j F li f k

sakupljac kostiju deaver jeffrey

Documents