Univertitet u Tuzli

Filozofski Fakultet

Odsijek: Žurnalistika

Predmet: Radio I

Vježba:Histroijat i razvoj radija do 1945. godine

Mentor: mr.sc. Mahmutović Mirza, viši ass Studenti: Anida Hrnjić

Maida Burgić

Merima Dedić

Muris Dobrnjić

Uvod:

Radio je bežično primanje i prijenos komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima. Radio valovi putuju kroz homogen prostor usmjereno ili u svim pravcima.

Prema najobjektivnijim podatcima radio je rođen 1913. god pokraj New Yorka, a redovito je prenošenje počelo u SAD-u 1920. god

Evolucija istraživanja na polju elektrotehnike dostigla je fazu početka međunarodne utrke za patent, za radio, a zainteresiranih je bilo mnogo. Još 1887. Hajnrih Herc (Heinrich Herz), uspio je otkriti radio talase.

On je to otkrio tako što je prenio iskru jake električne struje sa jedne bakarne žice, premostivši tako par metara kroz vazduh, na drugu bakarnu žicu što se nalazila na drugom kraju prostorije. Iskra je izazvala okolo sebe elektromagnetno narušavanje ili elektromagnetne talase, isto kao talasne bore u vodi. One su prouzročile male iskrice u otvoru između dvije druge bakarne pločice na par metara udaljenosti.

Radio je ustvari pobuđivanje radiotalasa, odašiljanje kroz vazduh i prijem istih u radio prijemniku. Mada je Herc sa njegovim otkrićem ustvari otkrio način po kojem su kasnije omogućena radio-emitovanja, on ipak nije pronalazač radija.

Otkriće radija trajalo je nekoliko godina u tome su učestvovali i doprinijeli mnogi naučnici i pronalazači. Jedni su to posmatrali samo sa praktične strane i pokušavali da poboljšaju emitiranje i primanje talasa. Niko od ovih ljudi nije precizno znao niti shvatao kakvo će veliko značenje radio dobiti kasnije kao komunikaciono sredstvo.

Prvi radio prijemnici bili su kristalni detektori, sastojali su se od promjenjljive ili fiksne zavojnice, promjenjljivog kondenzatora i slušalica. Do prvog svj. rata radio se koristio uglavnom na brodovima, poštama, u vojne i sl.svrhe. Po završetku rata naglo raste zanimanje za radio.Sve veci je broj onih koji sami sastavljaju radio prijemnike, meðutim s takvim prijemnicima nije se moglo baš previše čuti. Detekcija kristalom ima manu da se detektirani signal ne moze pojacati, pa je slušanje bilo moguce samo onom tko ima slušalice.

Emitovanje

Prvi radio prijemnici bili su kristalni detektori, sastojali su se od promjenjljive ili fiksne zavojnice, promjenjljivog kondenzatora i slušalica. Do prvog svj. rata radio se koristio uglavnom na brodovima, poštama, u vojne i sl.svrhe. Po završetku rata naglo raste zanimanje za radio.Sve veci je broj onih koji sami sastavljaju radio prijemnike, meðutim s takvim prijemnicima nije se moglo baš previše čuti. Detekcija kristalom ima manu da se detektirani signal ne moze pojacati, pa je slušanje bilo moguce samo onom tko ima slušalice.

Prvo emitovanje koje mozemo nazvati pravim radijskim emitovanjem pocelo je 1906. Godine kada je pronalazač Li de Forest otkriva troelementnu vakuum cijev koja postaje osnova za pojačavanje radio signala u prenošenju talasa. Na badnje veče Faseden ostvaruje jedno od prvih radio emitovanja. Njega su u radiusu od nekoliko stotina milja uhvatili brodovi, obalske stanice i predani radio amateri. To mu je donijelo ne samo znatan publicitet u štampi širom zemlje već i unosne ugovore sa američkom mornaricom i kompanijom United fruit Company koja je uhvatila taj radio program čak na zapadnoindijskim ostrvima.

Dvije godine kasnije isti pronalazač emituje muziku sa gramofonskih ploča sa Ajfelove kule u Parizu, taj program čuo se u radijusu većem od 800 kilometara i još više doprinosi njegovom publicitetu.

Radio nekoliko sljedećih godina doživljava ekspanziju amateri širom svijeta sklapaju radio prijemnike i predajnike. Emituju razne programe, emisije, puštaju muziku, emituju program uživo. Jednom riječji uživaju sve prednosti koje im radio može pružati.

Najznačajni izum radio amatera je radijska tehnologija frekfencijske modulacije. Rezultat ovog izuma jeste pojavljivanje prvih FM radio stanica. Što je omogućilo raspodjelu frekfencija.

Radio emitovanje postalo je isplativo 1920-tih godina kada su radi prijemnici postali široko dostupni, posebno u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Zbog čega se i razvija radio kao masovni medij.Od samog početka razvoja radia mnogi su u radiju prepoznali potencijale koji će bitno utjecati na daljni tok ljudske povijesti. Predviđalli su da će to čudo u budućnosti ujediniti čovječanstvo te imati isti utjecaj na sve ljude. Da više neće biti potrebni različiti sistemi obrazovanja te da će biti dovoljan samo jedan orkestar kojeg će svi slusati.

Ali neki su manjezanesenjaci shvatili ne samo mogućnost radija u direktnoj komunikaciji na daljinu za vojne potrebe naprimjer, nego i medijske potencijale radija kao sredstva koje je prvenstveno pod državnom medijskom kontrolom ili manipulaciju masama ukratko kao sredstva propagande

Ovu su komunikacijsku moć prepoznale sve države, te su posvuda u svijetu

uvedeni zakoni prema kojima država izravno i strogo kontrolira radijski

spektar, jasno definirajući namjenu svakog njegovog dijela.

Zbog prevelikog broja radio stanica Američka vojska postaje zabrinuta jer su mnoge radio stanice izazivale smetnje u prijemu signala jer su koristile iste radio talasne dužine kao i američka ratna mornarica. Vojska zbog te zabrinutosti je izvršila pritisak na kongres da uvede neka ograničenja u pogledu korištenja radija. Tada kongres ovlašćuje Ministarstvo trgovine da izdaje dozvole za korištenje radijo frekfencija u americi i precizira njihovo korištenje. Sljedećih nekoliko godina isto ministarstvo izdalo je preko 8000 dozvola za rad emiterima radio programa. Zbog zloupotrebe mogućnosti u SAD se osniva organizacija za davanje dozvola za korištenje muzike. Američko udruženje kompozitora autora i izdavača ima za cilj da štiti stvaralačka djela muzičara i muzičkih izdavača koja se emituju na radio stanicama.

Godine 1938 radio je izazvao veliku zbrku u svijetu uzrok je bila radio-drama Rat svjetova.

Ova radio-drama često se navodi kao primjer uticaja koji mediji mogu imati i zloupotrebe moći koja iz toga može proisteći.

Ušla je u istoriju medija po načinu na koji je realizovana: kao direktan prenos invazije Marsovaca na Zemlju.

Dramu je režirao Orson Vels, mladić koji je tada imao 23 godine. Dramatizacija je urađena tako da sve zvuči kao direktan radijski prenos događaja. Kako bi postigli željenu atmosferu, Orson Vels i ostali glumci uvežbavali su dramatičnost glume slušajući snimak uzbuđenog reportera koji je uživo prenosio eksploziju cepelina "Hindenburg"prethodne godine.

Tokom emitiranja Orson Welles doznao je da se širom Amerike širi panika i da ljudi vjeruju "informacijama" objavljenim na radiju. To ga nije omelo, dapače, nastavio je dalje s još većim žarom.

CBS je u nekoliko navrata prekinuo dramu da bi informisao slušatelje i naglasio kako je riječ o radio drami. No to nije dovelo do smirivanja.

20-ak porodica u Newarku izašlo je iz svojih kuća zaštićeni mokrim ručnicima i maramicama na licu da bi pobjegli od "napada plinom"...

U Nju Jorku su ljudi su bježali u parkove i okolna izletišta...

Stotine poziva upućeno je policiji, novinskim agencijama i radio stanicama, tražile su se upute za evakuaciju, volonteri su nudili svoju pomoć u borbi protiv vanzemaljskih osvajača, dok su neki propovjednici organizirali molitvene grupe...

Jedan čovjek iz Pitsburga vrativši se kući dok je drama bila u toku, zatekao je svoju ženu s bočicom otrova u ruci. Vikala je: "Radije ću umrijeti od otrova, nego ovako!" ...

Radio u prvom i drugom svjetskom ratu.

Prvi svjetski rat bio je važna faza u razvoju radia medija kao instrumenata masovne

propagande. Mnogo je novca uloženo u cenzuru, nadzor informacija i utjecaj na radio.

Osobito intenzivno koristila se priča o zvjerstvima. U jednoj od njih koja se proširila tvrdilo

se npr. da su Nijemci odsjekli ruke pedesetorici belgijskih izviđača. Svrha promidžbe bila

je stvoriti protunjemačko raspoloženje, i to osobito u SAD-u. Inače, naj-popularnija priča o

zvjerstvima koju su izmislili Britanci bila je tzv. priča o truplima koju je

proširio i Times (16. travnja 1917), prema kojoj su se tijela poginulih njemačkih vojnika

koristila za proizvodnju glicerina. U Drugom svjetskom ratu još je

više novca uloženo u razvoj i usavršavanje ratne propagande i nadzor medija (među

ostalim uz pomoć ustanova kao što su ministarstva propagande, propagandnih postrojbi

koje su izvješćivale s bojišnica itd). Sve su to bile mogućnosti koje je pružao radijo kao medij.

Na početku drugog svjetskog rata BBC je osnovao još jednu radio stanicu, pored radia koji je bio namijenjen za civilno stanovništvo, bio je i program namijenjen vojnom osoblju u inostranstvu. Takav radio ostvaruje ostvaruje izvandredan napredak bez konkurencije i sa ojačanim položajem zbog usluga u toku Drugog svj. Rata. Ta popularnost dovodi do oputenijeg pristupa pravljenju programa kao i prihvatanja američke tehnike rada poput redovnih emisija i serija.

U toku II svj. Rata USA (amerika) u londonu osniva Radio mrežu za americku vojsku namijenjenu vojnom osoblju stacioniranom u Europi. Tu se emituju mnogi popularni američki šou programi.

Radio je imao ogromnu ulogu u ratnoj propagandi na svim stranama u americi je u vrijeeme II svj. Rata 90% domacinstava posjedovalo radio prijemnike i radio je bio dio njihovog života tako da je ratna radio propaganda imala ocigledan utjecaj na stanovnike u SAD. Propaganda se širila kroz informativne emisije, javne afere, prenose.