SINTAKSA dio lingvistike koji prouava jezine jedinice vie razine od rijei skupove rijei ili sintagme, reenice i diskurs to uglavnom na planu izrazaA) sintagmatikaB) sintaksa reeniceC) sintaksa diskursaIntereferiranje sintakse s: fonetikom (materijalna konkretizacija jedinica u govoru), fonologijom (dio koji izuava prozodijska obiljeja), morfologijom (o rijeima, njihovim vrstama), semantikom (analiza plana sadraja)A) SINTAGMATIKA istrauje sintagme skupove rijei izdvojene po odreenim kriterijima (intonacijsko-ritmika cjelina odijeljena jasnijim pauzama; skup rijei meusobno povezana znaenja; skup rijei iji izrazi u gramatemima uvjetuju jedan drugi; skup od dvije rijei od kojih jedna, bio sintaktiki bilo semantiki determinira drugu, produkt analize reenice na prvoj razini vioj od rijei)a. unutranje sintagme (unutar jedne rijei, sloene od vie morfema)b. vanjske sintagme (dvije ili vie rijei)a. nezavisne ili koordinativne (iji su lanovi meusobno semantiki ili sintaktiki ravnopravni)b. zavisne ili subordinativne (jedna od rijei semantiki ili sintaktiki determinira ostale lanove sintagme)prema funkciji sintagme u reenici: subjektne, predikatne, objektne, atributne, adverbijalne

B) SINTAKSA REENICE prouava reenice s najrazliitijih aspekata (tvorba, vrste po razliitim kriterijima, struktura, dijelovi) Reenica misao izreena rijeima (no, misao ponekad prelazi granice jedne reenice, a reenica ponekad ne izraava nikakvu misao); cjelina ostvarena izmeu dvije potpune pauze, gramatiki cjelovita struktura, dovreno saopenje; onaj dio diskursa koji sam moe biti diskurs, ali tako da i preostali dio bude diskursa) jednostavne ili proste; neproirene i proireneb) sloene; nezavisne (sastavne, rastavne, suprotne, zakljune i iskljune/izuzetne) i zavisne (subjektne, objektne, predikatne, adverbijalne: vremenske, mjesne, namjerne, nainske, izrine, uzrone, posljedine, pogodbene, dopusne, odnosne) zavisne reenice: proteza (reenica na prvom mjestu) i apodoza (na drugom mjestu), uklopljena (izmeu dva diskontinuirana dijela druge) period viestruko sloena reenicaSINTAKSA: kiljan

a) b) izjavnec) upitned) zapovjednee) uzvinenegativne/nijenepotvrdne/afirmativne

Glavni dijelovi reenice: a) subjekt (vrilac radnje izraene predikatom): gramatiki ili logikib) predikat (izraava radnju ili stanje subjekta); glagolski, imenski (tada ima sponu ili kopulu)Sporedni dijelovi reenice:a) objekt (dopunjuje predikat)b) apozicija i apozicija (imena koja dopunjuju subjekt ili objekt)c) adverbijalne ili priloke oznake (dodaci predikatu) LOGOTAKSIJA red rijei u reenici INTONACIJA KONGRUENCIJA pravila o morfolokom slaganju sintaktiki povezanih rijei REKCIJA pravila o morfolokom odnosu glagola i imena koja su im objekti NEPOSREDNE SASTAVNICE oni dijelovi reenice ili jedinica niih razina koji su sintaktiki meusobno povezani u neke cjeline; moraju se izdvajati samo na planu izraza NOAM CHOMSKY: transformacijska gramatika, sintaksa je centralni dio gramatike, most izmeu fonologije i semantike; uvodi pojmove tradicionalne gramatike: atribut, apoziciju, proirene i sloene reenice()

FUNKCIONALNA SINTAKSA (osmislio Andre Marrtinet)Prema funkciji pojedinih monema i sintagmi kao skupova monema u reenici:a) autonomne sintagme b) funkcionalnec) zavisned) predikatne ili nezavisne sintagme jezgra predikatne sintagme najee je predikat sa subjektom ili bez njega, sve to se dodaje jezgri jest ekspanzija ili irenje koordinacija je ekspanzija u kojoj dodana jedinica ima istu funkciju kao i ona kojoj se dodaje, a u subordinaciji to nije sluaj

C) SINTAKSA DISKURSA izuava sintaktike odnose u diskursu iznad reenine granice DISKURS (pojam uvezo Harris) jezine jedinica najvie razine u kojoj postoje bilo kakvi odnosi meusobne zavisnosti; jedinstvenost komunikacijskoga akta najvaniji kriterij po kojem bi se mogle odrediti zavisnosti diskursa STILISTIKA disciplina koja ispituje kako govornici pojedinoga jezika odabiru i upotrebljavaju jezine jedinice Lingvistika stilistika prouava svaku uporabu jezika sa stilistikog stajalita i istrauje ope zakone takvih upotreba Knjievno-teoretska stilistika usmjerena prema literarnim tekstovima, karakteristika pojedinih autoraSTILEM osnovna stilistika jedinica koja obuhvaa svaki pojedinani izraz koji iz stilistikih razloga odstupa od uobiajenih jezinih normi RETORIKA teorija vjetine dobroga govorenja u skladu sa svrhom bavila se problemima upotrebe razliitih stilova (postupaka i naina odabiranja i upotrebe jezinih jedinica u govoru: niski, srednji i uzvieni stil administrativni, akademski, arhaini, poetski, znanstveni, publicistiki, neutralni stil POETIKA teorija o upotrebi jezika u umjetnikim djelima METRIKA disciplina koja izuava sastav stihova FIGURE niz postupaka kojima se postie, odstupanjima od uobiajene upotrebe, vea izraajnost u govoru (govorenom ili pisanom) figure dikcije metateza, proteza, asonanca, aliteracija figure konstrukcije elipsa, silepsa, enalaga, hipalaga, anakolut figure rijei ili tropi metafora, metonimija, sinegdoha figure misli alegorija, antiteza, ironija, litota