Harmonizacija oporezivanja (usklađivanje)

Harmonizacija = jedinstvo raznolikosti, usklađivanje, približavanje, prilagođavanje pojedinih poreza, poreznih sustava i mjera porezne politike među državamaOrganizirana harmonizacija = usklađivanje sustava oporezivanja unutar ekonomski integriranih zemalja koja proizlazi iz međusobno zaključenih ugovora, dogovora, zajedničkih odluka i sl.Tiha harmonizacija = opredjeljenje nekih država izvan ekonomskih integracija, da svoje sustave oporezivanja usklade s onim što se primjenjuju u državama koje su njihovi susjedi i značajni vanjskotrgovinski partneri, a koje su u određenim ekonomskih asocijacijama.Harmonizacija nije unifikacija već samo svojevrsno usklađivanje poreza i mjera porezne politike kako sustav oporezivanja ne bi bio kočnica produbljivanju integracije među državama članicama ekonomskih asocijacija, odnosno prepreka što slobodnijem kretanju kapitala, roba, usluga, ljudi i informacija.

Harmonizacija oporezivanja u EU- doneseno je nekoliko posebnih smjernica (direktiva) o harmonizaciji pojedinih poreza.- smjernice, direktive su naputci kojima se zemlje članice trebaju rukovoditi u izgradnji i reformama svojih nac. poreznih sustava.Iako se najčešće ističu prednosti fiskalne harmonizacije postoje i mišljenja prema kojima je ona nepoželjna i štetna.Umjesto fiskalne harmonizacije trebalo bi se poticati fiskalnu konkurenciju zbog činjenice da je:

a) svaka država najbolje upućena u preferencije svojih građana,b) kada bi propisi međudržavne zajednice zamijenili pov. fiskalne sustave došlo bi

do gubitka blagostanja,c) još bi se više smanjio prostor za djelovanje nac. ek. politike.

Harmonizacija u EU (razlozi, instrumenti, načela)Rimskim ugovorom iz 1957. utvrđene su pravne norme koje se odnose na poreze.Svaka zemlja članica ima pravo zadržati vlastiti fiskalni sustav i uvoditi nove porezne oblike uz obvezu da neke njihove elemente (stope, porezne osnovice i sl.) uskladi s odlukama tijela EU.EU ne može uvoditi vlastite poreze, već to mogu činiti samo vlade zemalja članica.Kako se članstvo u EU temelji na međunarodnom ugovoru iz kojeg proizlaze određena prava i obveze, njihov je porezni suverenitet donekle ograničen, odnosno podijeljen između EU i zemalja članica.U EU se provodi usklađivanje poreznih sustava kako bi se ostvarili sljedeći ciljevi:- osnivanje zajedničkog tržišta i ukidanje fiskalnih prepreka koje remete

konkurenciju na zajedničkom tržištu;- uklanjanje fiskalnih prepreka za slobodno kretanje roba, ljudi i kapitala na

području EU;- postupno međunarodno približavanje ekonomskih politika zemalja članica;- uvođenje zajedničkih politika u različitim područjima,- omogućavanje financiranje EU vlastitim sredstvima;

- osiguravanje ekonomske neutralnosti fiskalnih sustava;- ubrzavanje procesa integracije i međuzavisnosti nacionalnih gospodarstava kroz

provođenje harmonizacije.

Osnovni instrument, odnosno pravni akt kojim se harmoniziraju porezi su SMJERNICE (direktive), one određuju okvire unutar kojih članice imaju izbora prilikom uređenja svog poreznog zakonodavstva.Osnovno načelo jest načelo supsidijarnosti – središnja razina vlasti u EU treba donositi odluke samo ako ciljeve koje njima želi postići može ostvariti bolje i učinkovitije od samih zemalja članica.Prema teoriji fiskalnog federalizma najprije bi trebalo harmonizirati poreze s pokretljivom poreznom osnovicom, a zatim PDV.

Harmonizacija neizravnih poreza

Najviše je u smjeru harmonizacije oporezivanja učinjenu u području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.1960. EEZ je osnovala komisiju za fiskalna i financijska pitanja tzv. Neumarkova komisija – opredjeljenje za uvođenje PDV-aPrva smjernica (1967.) – sve zemlje EEZ trebaju do početka 1970. u svoje porezne sustave ugraditi PDVDruga smjernica (1967.) – uvođenje potrošnog oblika PDV-a, načelo zemlje odredišta, kreditna metodaŠesta smjernica (1977.) – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost, preporuča se korištenje jedne opće stope na manje od 15%, te jedne ili dvije snižene stope, ne manje od 5%.

Udio posrednih porezau BDP-u odabranih zemalja članica zemalja OECD-a

Stope PDV-a u EU

Od starih zemalja članica EU jedino Danska ima jednostopni sustav PDVa uz primjenu nulte stope, sve ostale zemlje imaju u primjeni višestopni sustav.Većina ima više od jedne snižene stope, a čak šest zemalja ima i “super” sniženu stopu, manju od preporučenih 5%.Neke zemlje uz sniženu stopu imaju i tzv. “parking” stopu, to su one zemlje koje su imale uveden PDV prije 01.01.1991., a standardna stopa im je bila niža od 15%.Ovim je zemljama dozvoljeno prijelazno razdoblje u kojem mogu koristiti “parking” stopu na određene promete u tuzemstvu, što im omogućava privilegirani položaj (nisu def. ni prometi ni dužina prijelaznog razdoblja).

Pojedine zemlje članice EU imaju i tzv. geografsku stopu, to je snižena stopa koja se koristi na posebnim područjima kao što su npr.:- turističke regije,- otoci,- slobodne trgovinske zone i sl.

Nove zemlje članice EU imaju jednostavnije sustave PDV-a i više u skladu s preporukama Šeste smjernice.

Harmonizacija ostalih neizravnih porezaUsklađivanje posebnih poreza na promet bilo je nužno za osiguranje nesmetanog funkcioniranja jedinstvenog tržišta.Iako se na problemu harmonizacije trošarina radilo od početka 70-tih, prvi rezultati su ostvareni 1985. god usvajanjem tzv. Bijele knjige u kojoj su bili usvojeni osnovni uvjeti harmonizacije sustava trošarina u EU.Na osnovi Bijele knjige 1987. godine predložen je paket za harmonizaciju tri osnovne skupine trošarina:- na duhan i duhanske prerađevine,- na alkohol i alkoholne prerađevine- te na mineralna ulja.

Smjernice su usvojene tek 1993. godine.Ostali proizvodi koji se oporezuju trošarinama ne podliježu obvezi harmonizacije.Osnovno načelo kod trošarina jest oporezivanje tih proizvoda u zemlji potrošnje i po stopama koje se primjenjuju u toj zemlji.

Udio prihodaod trošarina u ukupnim poreznim prihodima odabranih zemalja članica OECD-a

Iako PDV i trošarine općenito čine skoro cijeli sustav neizravnog oporezivanja postoje još neki neizravni porezi koje se pokušalo uskladiti, ali bez većeg uspjeha:

1. porez na osiguranja,2. porez na kapital,3. porez na vrijednosnice i4. porezi na motorna vozila i porezi na ceste.

Harmonizacija izravnih porezaProces harmonizacije započeo je tek nakon uspostave relativno visokog stupnja harmonizacije neizravnih poreza.Tek početkom 90-ih osnivanjem tzv. Rudnigove komisije intenzivira se razmatranje ove problematike, ali do 1997. godine sustav harmonizacije izravnog oporezivanja bio je zanemaren.1997. porezni paket mjera koji je trebao smanjiti razlike u sustavima oporezivanja dobiti i dohotka u EU.Nikakvi rezultati nisu postignuti na području oporezivanja imovine.

Harmonizacija sustava oporezivanja poduzećaNije dogovoren zajednički oblik oporezivanja dobiti.Može se govoriti samo o harmonizaciji pojedinih segmenata sustava oporezivanja poduzećaNe postoji ni jedna smjernica kojom bi se na razini EU harmonizirala porezna stopa, porezna osnovica, porezna oslobođenja ili drugi bitni elementi oporezivanja.

Harmonizacija sustava oporezivanja dohotka

Najmanji stupanj harmonizacije prisutan je u segmentu oporezivanja dohotka pojedinca.Osim smjernice koja je donijeta o harmonizaciji kamata na štednju postoji još nekoliko prijedloga kako harmonizacijom obuhvatiti problematiku oporezivanja mirovina i dividendi kod dohotka pojedinca.

Porez na dohodak Obilježja poreza na dohodak:- uz porez na promet dobara i usluga jedan od najvažnijih poreznih oblika- elastičan i vrlo djelotvoran instrument ekonom. i soc. politike- najosobniji osobni porez

Povijest poreza na dohodak:- 1798. zbog rata s Napoleonom, William Pitt uvodi AID AND CONTRIBUTION TAX…

Porez na dohodak u Hrvatskoj:- 1928. Zakon o neposrednim porezima- 1959. porez na ukupan prihod građana – analitički (cedularni) model oporezivanja – porez na dohodak uvršten u sustav neposrednih poreza- 1994. novi Zakon o porezu na dohodak – sintetički model oporezivanja dohotka

Obilježja poreza na dohodak:

1) neposredan (direktan) porez2) jedan od najsloženijih poreza3) odnosi se na ukupan dohodak poreznih obveznika4) oporeziv dohodak = neto dohodak (odbijaju se troškovi potrebni za ostvarivanje

dohotka)5) osobni porez – uzimaju se u obzir osobne okolnosti povezane s poreznim

obveznikom koji je uvijek fizička osoba6) izdašan instrument prikupljanja prihoda u proračun – EFEKT IZDAŠNOSTI –

primjenom progresivne tarife- ograničena porezna evazija- kompenzacijska uloga poreza na dohodak – progresivnim porezom na dohodak postiže se proporcionalnost u oporezivanju – ublažuje se regresivnost poreza na promet

7) financiraju se javni izdaci – ekonomska i socijalno politička funkcija

EKONOMSKA FUNKCIJA – cijena koju građani posredno plaćaju za korištenje javnih dobara i usluga odricanjem od potrošnih dobara- smanjenje i reguliranje kupovne moći- ispravak cijena – utječe se na ograničavanje potrošnje, a u suprotnom subvencije

SOCIJALNO POLITIČKA FUNKCIJA – korekcija raspodjele nacionalnog dohotka na način da oni koji dohotkom raspolažu u dovoljnoj mjeri oporezivanjem daju onima koji ga nemaju u dovoljnoj mjeri- financiranje socijalnih potreba- utjecaj na birače

OPTIMALAN POREZ NA DOHODAK

sveobuhvatan porez na dohodak mali broj izuzeća razumno visoke porezne stope osobni odbici primjereni egzistencijalnom minimumu

Porez na dohodak vodi se skupa sa porezom na dobit pa je njihov financijski učinak teško vidjeti.

Prosjek za glavu 1000 za OECD Total je 35%, a on vrijedi i za EU, OECD Amerike ima 42%.

Udio poreza na dohodak u GDP-u iznosi 10% (za OECD Total), a OECD Amerika, Kanada –13%.

Udio u ukupnim poreznim prihodima iznosi oko ¼ ukupnih poreznih prihoda. Znatno je veći udio poreza na dohodak OECD-a Amerike 40% ; Amerika + Kanada = 39% U američkim zemljama je znatno veći udio poreza na dohodak zbog tradicije. On najbolje izražava načelo pravednosti. Sjedinjuje u sebi sva porezna načela (efikasnost,…).U Europi je relativno veliki udio -¼ poreza na dohodak, ali manji nego u Americi zbog PDV-a (međutim, on je manje osobni porez). Hrvatska ima upola manji porez na dohodak od prosjeka OECD-a 12,08%, zato jer ima siromašne dohotke i zato jer porez na dohodak nije obuhvaćao uopće dohotke od kapitala. Danas obuhvaća samo neke oblike kapitala. Prije uopće nije bilo poreza od kapitala zbog porezne stope od 35%, a mali dio dohotka je bio obuhvaćen tom stopom, koja je relativno mala. Razlog za upola manji porez je i porezna evazija (neprijavljivanje radnika ili dohodaka iz inozemstva).

Porezna osnovica: Dohodak podložan oporezivanju) = neto dohodak1. (Income sabject to tax) bruto dohodak – izdaci za

ostvarenje - Odbici od osnovice (olakšice) (primici) tog

dohotka (Tax allowances – TA)

Porezna osnovica: Oporezivi dohodak x (15,25,35,45)% dijeli se stopa ovisno o visini dohotka

2. (Taxable income) (poreznih razreda)

= Porez (porezna obveza ne mora biti konačna) - Porezni kredit (Tax Credit) = Porezna obveza (konačna)

(Tax Due)Izdacima se kod nas smatra ono što su u svijetu odbici. Zato se neka olakšica

(odbitak) ponekad odmah računa kao izdatak (npr. obvezni doprinosi za socijalno osiguranje posloprimca).

Neki odbici su već prije odbijeni od dohotka, a to ovisi od zemlje do zemlje. No, u izdatke mora ići ono što je neophodno za ostvarenje dohotka, npr. obvezni doprinosi, a dopunski doprinosi u odbitke.

Kod nas su uvedene nove olakšice:1. Olakšice za tzv. treći stup mirovinskog osiguranja oni idu u odbitke od

osnovice,2. Dopunsko zdravstveno osiguranje a ne u izdatke

Premije životnog osiguranja po našem zakonu su isto izdaci, a ne bi trebale biti jer nisu obavezne. Sve se kumulativno priznaje do 1.000,00 kn (0,8 x 1250) 1.050,00 kn (1500 x 0,7). Porezni kredit se prevodi kao odbitak od poreza (Tax Credit). Uvijek kad se nešto odbija od porezne obveze (npr. PDV), oduzmemo pretporez. Olakšice se još mogu pojaviti i kad se neki dohodak ne oporezuje. To se onda zove izuzeće za dohodak (exemption). npr.:1) Kamate - prvi privilegirani porezni tretman. 2) Odbici od osnovice (TA) 3) Porezni kredit4) Porezni razred – kada imamo nižu stopu oporezivanjaDohoci obuhvaćeni poreznom obvezom (podložni oporezivanju) SHS-dohodak je ideal, ali praksa od toga odstupa.1. Izvori dohotka s obzirom na obuhvaćenost poreznom obvezom – u zemljama

OECD-a1) DOHODAK IZ RADNOG ODNOSA – temelj je poreza na dohodak i jedini nije

sporan; porezni sustavi uključuju u poreznu osnovicu poreza na dohodak plaće tj. dohodak od nesamostalnog rada.

2) BENEFICIJE IZ RADNOG ODNOSA – fringe benefits2.1. DOPRINOSI KOJE PLAĆAJU POSLODAVCI (za neobavezno mirovinsko i

zdravstveno osiguranje) – u pravilu se to ne obuhvaća (pa ni u HR), a trebalo bi se obuhvatiti jer dohodak obuhvaća sve koristi (npr. uplaćivanje premija životnog osiguranja od strane poduzeća)

2.2. DOPRINOSI POSLODAVCA ZA NEOBAVEZNO MIROVINSKO OSIGURANJE

2.3. OSTALE BENEFICIJE – do 70-ih se nisu oporezivale; npr. ako se koristi auto firme za privatne potrebe ili vikendicu ili beskamatni kredit ili besplatne proizvode od firme; za oporezivanje se ne obuhvaća prehrana na poslu i radna odjeća

3) DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI – u pravilu se oporezuje i jedan je od najskupljih dohodaka; tu spadaju obrtnici, slobodna zanimanja, poljoprivrednici…; svaka poduzetnička aktivnost u vlsništvu fizičkih osoba

4) DOHODAK OD KAMATA – to je tretman alternativnog oblika4.1. DRŽAVNE OBVEZNICE – HR bi tu imala ili minus (-) ili nulu (0) jer se ne

plaća porez na njihove kamate; šarolika situacija je kod različitih zemalja. One spadaju u olakšicu, izuzeće jer se želi potaknuti građanstvo na taj oblik štednje. To su risk-free (prinos je siguran) štedni instrumenti, iako se smatra da je tu kamata čak i nešto niža nego što bi inače bila jer je porezna olakšica

kapitalizirana u kamati. Na taj način se uništi sam smisao olakšice jer se ona kapitalizira.

4.2. ODREĐENI ŠTEDNI RAČUNI (Tax Free Sarings Acconnts) – na kamtu od štednih računa nećemo platiti porez; neke zemlje to imaju; to su kamate na štedne račune do određenog iznosa (mali štediše); u HR se ne plaćaju kamate uopće na štedne račune kao niti na vrijednosne papire (državne ni privatne)

4.3. MIROVINSKI ŠTEDNI RAČUNI – kamata koja je rezultat dobrovoljne mirovinske štednje se neće oporezivati; Tako će biti u HR i za mirovinsku štednju i za životno osiguranje; mirovine u cijelosti mogu biti niže oporezovane ili uopće oporezovane

4.4. OSTALI BANKOVNI RAČUNI4.5. OSTALO

5) DOHODAK OD DIVIDENDE – svugdje ima plus; u pravilu se oporezuje blaže od drugih oblika dohotka jer se već platio porez na dobit; dividende se u HR oporezuju od 1.01.2001.g.; u ostalim zemljama na dividende se primjenjuje niže porezno opterećenje; U HR je također samo 15%

6) DOHODAK OD OSTALIH INVESTICIJA 7) DOHODAK OD NAJAMNINE – nema zemlje koja ga ne oporezuje , pa i HR čak i

onda kada je koristila alternativni model; tu se javlja najveća porezna evazija (iznajmljivanje stanova i sl.; preko 90% stambenog fonda u HR je privatno); Vlada predviđa promjene kako bi se stvarno mogao obuhvatiti ovaj porez (1) predložila se olakšica najmoprimcima (paušalni odbici 30%, 50%), (2) i smanjenje poreza najmodavcu (15%), da taj porez bude konačan i da se ne unosi u poreznu prijavu, ali to nije fer, nije pravedno niti efikasno; ide se i na drugi slučaj da se oporezuju nekretnine

8) PRIPISANA RENTA – IMPUTIRANA NAJAMNINA - najamnina za boravak u vlastitom domu spada u dohodak koji je istovremeno potrošnja; većina zemalja ju oporezuje, ali ima i onih koje ju ne oporezuju na način da se odredi najamnika kolika bi bila u kvartu u kojem se živi; u HR toga nema

9) JAVNE MIROVINE – mirovine koje su rezultat uplate obveznih doprinosa za socijalno osiguranje ili socijalne mirovine: u HR postoje 1. stup, 2. stup i 3. stup – privatne mirovine. Na 3. stup postoji pravo na poreznu olakšicu i subvenciju; javne mirovine su uvijek oporezive ali u pravilu blaže (ovisno o godinama; npr. umirovljenici imaju veći osobni odbitak – 2.550,00 kn)

10) PRIVATNE MIROVINE + ŽIVOTNO OSIGURANJE – slično se gleda porezno na njih; u svakom slučaju to je štednja; imaju iste olakšice10.1. PRIVATNE MIROVINE – u pravilu oporezive kao i javne mirovine10.2. ŽIVOTNO OSIGURANJE – mora i ne mora biti oporezivo; uplata za

obvezno mirovinsko osiguranje ili privatno ne povlači za sobom plaćanje poreza jer je to porezna olakšica, ali kada dođe do isplata mirovine ili osiguranja na te iznose se plaća porez – to je tretman standardnog modela; u HR isti takav tretman postoji kod neobaveznog mirovinskog osiguranja. Olakšica ima tendenciju smanjenja na 0,7; kod neobaveznih oblika na kamate se ne plaća porez, već samo na isplate glavnice.

10.3. ŽIVOTNO OSIGURANJE – (1) Paušalno, (2) Periodično

11) SOCIJALNI TRANSFER – po teoriji svi bi trebali biti oporezivani jer spadaju u SHS-dohotke; u HR nisu oporezivi, a u svijetu se oporezuju za nezaposlenost i bolest, rijeđe za invalidnost i ozljede i štrajk, a sve drugo se uopće ne oporezuje11.1. NEZAPOSLENOST – naknada u slučaju nezaposlenosti11.2. BOLEST – naknada u slučaju bolesti11.3. INVALIDNOST I OZLJEDE 11.4. ŠTRAJK 11.5. OBITELJSKI TRANSFERI – dječji doplatak11.6. STAMBENE OLAKŠICE 11.7. OSTALO

12) ALIMENTACIJA I PRIMICI ZA UZDRŽAVANJE – dio zemalja ih oporezuje; ovisi kod koga će se oporezovati: onog tko daje ili prima

13) KAPITALNI DOBICI – djelomično su oporezovani i imaju privilegirani tretman13.1. KRATKOROČNI DOBICI – (do 3. god.) više oporezovani13.2. DUGOROČNI DOBICI – manje oporezovani; trebali bi se oporezovati svi

kapitalni dobici (realizirani i nerealizirani); praksa obuhvaća samo realizirane koji se dijele na dugoročne i kratkoročne (i u HR); uvijek su dugoročni privilegirani u odnosu na kratkoročne, s tima da to može biti gradirano: od toga da se kratkoročni oporezuju potpuno isto kao i ostale vrste dohotka, do toga da se dugoročni uopće ne oporezuju. Može biti situacija da se ne oporezuju ni jedni ni drugi, a mogu će je da se i jedni i drugi oporezuju kao i ostali oblici poreza na dohodak; praksa je tu negdje između (postoje kombinacije)

AVERAGING TEHNIKE Ako imamo kuću 10 godina i sad je prodamo te zadardimo npr. 100.000 i u toj godini plaćamo vrlo visok porez. Da bi se to ublažilo, tih 100.000 se razdijeli na 10 godina pa ispadne da smo u svakoj godini dobili 10.000. Onda će se u svakoj godini porezno opterećenje izračunati i primjeniti na 10.000. U praksi je to teško pa se samo blaže oporezuju (nižom stopom ili samo pola ili primjenom porezne olakšice i sl.). Drugi razlog zašto se ti dobici blaže oporezuju: npr. kod tržišta kapitala (VP) se koristi da bi se potako razvoj tržišta kapitala. Praksa poznaje locked-in ili lock in effect efekt zaključavanja. Npr. imamo VP-e koji nose malu dividendu. Ako im cijena poraste za npr. 50, mogli bi ih prodat, ali se na to plaća dosta poreza pa dolazi do toga da taj porez djeluje kao kočnica. Tako odlažemo prodaju VP-a zbog višeg poreza. Ako se želi stimulirati prodaja onda su porezi na kapitalne dobitke manji.U HR se ne plaća porez na kapitalne dobitke, ali se plaća na nekretnine i pokretnine. Da li je kapitalni dobitak dugoročan ili kratkoročan određuje rok od 3 godine. Ispod toga roka se plaća porez, a iznad njega ne. Izuzetak je plaćanje poreza unutar 3 godine zbog rastave braka ili ako se radi o jednoj kući koju prodajemo da bi kupili drugu.

14) OSTALO – dohoci iz inozemstva; u pravilu oporezivi14.1. STRANE ZARADE

STRANE MIROVINE – negdje je djelomično oporeziv – npr. Grčak – princip izuzeća

3. Porezne olakšice kod poreza na dohodakPorezna olakšica u užem smislu obuhvaća odbitke od osnovice i porezne kredite.

U širem smislu u poreznu olakšicu ubrajamo sve oblike privilegiranog poreznog tretmana ili čak izuzeća od oporezivanja. Tu spadaju i niže porezne stope na pojedine dohotke, izuzeća pojedinih dohodaka, odgođeno plaćanje poreza i sve ono što dovodi konačno do nižeg poreznog opterečenja za pojedine dohotke, odnosno obveznike, u odnosu na normalno.

Razlika između odbitka od osnovice i poreznih kredita je suštinska!Odbitak na osnovicu

Dohodak 100 - Odbitak 50 - Porezna olakšica znači poreznu uštedu, ali ne znači

Porezna osnova 50 da na to ne plaćamo porez.Porezna stopa 10% Odbitak x Porezna stopa = Porezna ušteda

15% - ovoj stopi podliježu samo siromašni25%, 35%, 45% - svim ovim stopama podliježu bogati

Veću poreznu uštedu će imati oni sa većim dohotkom jer oni imaju veću marginalnu stopu. Apsolutno je veća korist za više dohodovne slojeve. Stoga se smatra da olakšica djeluje kontraproduktivno. Ovim se želi potaknuti one na višim dohodovnim slojevima da daju više dobrotvornih donacija. Porezna olakšica morala bi biti reprezentant ekonomske snage. Predlažu da se izbaci odbitak za međunarodne troškove. Pravedniji je drugi tip olakšice – porezni kredit.

Porezne stope i porezni razrediDugi trend koji je prisutan od sredine 80-ih je trend smanjenja broja poreznih

razreda i smanjenja najviših marginalnih stopa poreza na dohodak.Australija 6 razreda 1975.g. smanjuje na 4 u 1995.gBelgija 11 razreda smanjuje na 5SAD radikalno smanjile pa povećale broj razredaDanska je povećala broj razreda

Smanjenje se natavlja što se tiče poreznih stopa, ali je stalo što se tiće najviših marginalnih stopa. Najviše marginalne stope poreza na dohodak su smanjene zato što su djelovale destimulirajuće na radi napor, ali i na štednju. Uobičajeno je za zemlju da ima od 3 do 5 poreznih razreda.

Najviša marginalna stopa u HR bila je 35%, dakle vrlo niska u usporedbi sa drugim zemljama. Te stope su relativno velike u odnosu na HR. nova stopa će biti 45%.

Ako se smanjuju najviše marginalne stope poreza na dohodak onda se smanjuje i broj razreda. Smanjuje se atraktivnost olakšica za najviše dohodovne slojeve u obliku odbitka od osnovice. Smanjuje se diskriminacija nižih slojeva. Smanjenje progresije vezuje se uz dualni porez na dohodak (smanjenje progresije na dohodak od kapitala). Olakšice na kapital, učinka nema, bogati i siromašni se isto tretiraju.

Neki se zalažu za proporcionalni porez na dohodak. Ako imamo proporcionalni porez na dohodak to ne znači da je potpuno bez progresije. Progresija se javlja kad imamo neoporezivi dio.

DohodakOdbitak Porezna

osnovicaPorezna stopa

(proporcionalna)Iznos poreza

Stvarna porezna stopa(progresivna)

2.000 1.000 1.000 10% 100 5%3.000 1.000 2.000 10% 200 6%10.000 1.000 9.000 10% 900 9%

Što je veći dohodak progresija se gubi.

Tendencija je ka većoj proporcionalnosti, posebno što se tiče dohotka od kapitala. To je uredu kod nordijskih zemalja jer su razlike prije oporezivanja manje nego kod nas, ali nije dobro za ZUR (Meksiko, Korea). Zato se predlaže MEHANIZAM POREZNOG KREDITA KOJI SE NE GUBI – Non Wastable Tax Credit.

Npr. I. II.

Porez 10 10

Porezni kredit 15 5

-5 5 platiti poreza dobiva = transfer

Non Westable Tax Credit dodatno povećava progresivnost. Sinteza je poreznih olakšica i negativnog poreza i adekvatam mehanizam u smislu povećavanja progresivnosti. Pomaže niskim dohotcima pa nije negativan.

Zadnji reformni pravac od kraja 80-ih godina je smanjenje poreznog tereta rada. Poteklo je od toga da je rad previše porezno opterećen.

Stope dohotka od rada (35%) i dohotka od kapitala, za tranzicijske zemlje, radikalno su niže. Ističe se Gruzija sa 20%, a svega par zemalja je ispod 30%, Slovenija 50%, Rumunjska 45%.POREZ NA DOBIT

Razvitak, pojam i karakteristike Porez na dobit je:

oblik uvršten u većinu suvremenih poreznih sustava, pretpostavka za njegovo uvođenje bila je pojava društva kapitala sredinom 19. st., “proizvod” 20. st., svojevrsno osiguranje poreza na dohodak fizičkih osoba, sličan je porezu na dohodak, ali predstavlja samostalni porezni oblik.

Razvitak, pojam i karakteristike poreza na dobit

Problem koji se javlja kod oporezivanja dobiti jest odgovor na pitanje tko zapravo snosi teret poreza na dobit:

1. njegovi dioničari,2. mehanizmom prevaljivanja teret snose potrošači,3. teret snose i dioničari i potrošači i radnici, ali pritom njihovi udjeli nisu isti i

podložni su promjenama,4. nije bitno tko snosi teret jer se on kao trošak prevaljuje – stoga porez na dobit

treba zamijeniti nekim oblikom potrošnih poreza.

Razvitak, pojam i karakteristike poreza na dobit

Veliki problem prilikom oporezivanja predstavlja i nedovoljno definiran odnos između poreza na dobit i poreza na dohodak:

1. teško je odrediti gdje prestaje dohodak pravne , a gdje počinje dohodak fizičke osobe,

2. javlja se ekonomsko dvostruko oporezivanje.3.

Iako više nije upitno treba li dobit oporezivati ili ne nema općeprihvaćenog stajališta o tome kako i na koji način to treba učiniti.

Karakteristike poreza na dobit

1. Subjekti oporezivanja nisu pojedinci, fizičke osobe, već organizacije, odnosno jedinstvo ljudi i sredstava ujedinjenih radi zajedničkog cilja.

2. Porez na dobit utvrđuje se na osnovi gospodarske djelatnosti društva.

Značenje poreza na dobit mijenja se ovisno o tome polazi li se pri njegovom karakteriziranju od objekta ili pak od subjekta oporezivanja kao odlučujućeg pokazatelja svrhe njegovog uvrštenja u porezne sustave.

3. Porez na dobit je porez na neto dobit poduzeća u pravilu pravnih osoba koje obavljaju gospodarsku aktivnost.

4. Obrazloženje za postojanje poreza na dobit treba tražiti u ekonomsko-političkom stajalištu jer je to za fiskus relativno jeftin izvor prikupljanja prihoda, a sa stajališta nositelja političkih odluka preferirani porezni oblik.

Obveznik poreza na dobit

Nema jedinstvene i općeprihvaćene definicije osobe obveznika poreza na dobit. U svakoj se državi taj problem rješava na način da se u zakonskim propisima

odredi tko se smatra obveznikom poreza na dobit. U mnogim se poreznim sustavima razlikuje ograničena od neograničene porezne

obveze.

Neograničena porezna obveza = ukupna dobit društva koje ima sjedište u tuzemstvu.

Ograničena porezna obveza = prihodi društva koje nema sjedište u tuzemstvu ostvareni u tuzemstvu.

HARMONIZACIJA OPOREZIVANJA

Harmonizacija u kontekstu poreza podrazumijeva usklađivanje pojedinih poreza, poreznih sustava i mjera poreznih politika između:

1) država koje su članice ekonomskih integracija – „organizirana“ harmonizacija (unutar ekonomski integriranih zemalja)

2) države izvan ekonomskih integracija – „tiha“ harmonizacija (države svoje sustave usklađuju sa sustavima susjednih država koji su važni vanjskotrgovinski partneri)

Harmonizacija oporezivanja u EU

EU – 1957 Rimski ugovor: usvojeni propisi o usklađivanju oporezivanja općim porezom na promet, pojedinačnim porezima na promet i dr. posrednim porezima (dakle samo indirektni porezi, direktni se ne spominju).

Harmonizacija općeg poreza na promet

Najviše učinjeno u harmonizaciji poreza na dodanu vrijednost. Neumarkov komitet (stručno tijelo EU/EEZ) 1962 preporučio je da se oporezivanje prometa primjenom općeg poreza na promet vrši porezom na dodanu vrijednost. Članice su evele 1967 PDV uz dvije smjernice:

1) Prva smjernica – nalaže članicama da uvedu PDV do 1970.2) Druga smjernica – utvrđuje da se uz opću stopu PDV-a može uvesti snižena i

povišena stopa

Harmonizacija indirektnih poreza u EEZ – tri faze:a) Prva faza – članice donose odluku da uvode PDVb) Druga faza – usklađivanje osnovice PDV-ac) Treća faza – trebalo je doći do ukidanja granične kontrole, smanjenja razlika u

poreznom tretmanu proizvoda i usluga u prometu i do zamjene načela zemlje odredišta robe, načelom zemlje podrijetla robe.

Nesmetano kretanje roba preko granice može se postići stvaranjem uvjeta za ukidanje poreznog izravnanja na granici odnosno osiguranjem jednakog poreznog tretmana domaćih i stranih proizvoda na domaćem tržištu (cilj se može postići zamjenom načela odredišta, načelom podrijetla).Kako bi uklonila porezne granice EEZ 1992 članice su se usuglasile : uz opću stopu PDV-a (ne može biti niža od 15%) mogu se primijeniti 1 ili 2 snižene stope koje ne mogu biti niže od 5%.

U SAD opći porez na promet nije prihod saveznog budžeta nego ima oblik poreza na promet u trgovini na malo, predstavlja prihod većine saveznih država i mnogih velikih gradova, različit je (1992god od 3% - 7%).

Harmonizacija pojedinačnih poreza na promet

Pojedinačni porezi na promet su akcize koje se plaćaju na promet nafte i njenih derivata, duhanskih prerađevina, alkoholnih pića i dr. – pružaju visoku financijsku izdašnost.

Problem harmonizacije akciza: pokretljivost ljudi, relativna jednostavnost transporta i visoka cijena proizvoda, (zbog poreza na akcize), smanjenje odnosno ukidanje granične kontrole građana.

Harmonizacija neposrednih poreza

1967 EEZ je predložila program harmonizacije neposrednih poreza, 1969 izradila prijedlog triju smjernica ( odnosile su se na odnos i problematiku spajanja poduzeća; odnos majka i kćer; te oporezivanje dobiti). 1990. god osnovan poseban odbor na čelu sa nizozemskim ministrom financija Rundugom, tri smjernice:1) oporezivanje dividende na samom izvoru u visini 30%2) stopa poreza na dobit u visini 30%-40%3) Minimalno usklađivanje pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit.

U zemljama EU različite oblici poreza na dobit (vidi str 7):1) KLASIČNI SUSTAV – dividende ulaze u dohodak dioničara i onda se oporezuju porezom na dohodak2) SUSTAV PRIMJENE SNIŽENE STOPE POREZA NA DOHODAK – na dio koji predstavlja raspoređenu dobit (dividende) dioničara3) SUSTAV DJELOMIČNOG URAČUNAVANJA POREZA NA DOBIT – dividenda u porezu na dohodak dioničara4) SUSTAV DJELOMIČNOG URAČUNAVANJA UZ PRIMJENU DVOJNE STOPE.

Porez na dohodak je najizdašniji direktni porez u EU. U SAD je krajem 60-tih odnovica za dohodak imala 25 razreda danas ih ima 5. Razmišlja se o usklađenju poreza na dohodak ali praktični problemi vezani uz harmonizaciju su preveliki.

Domašaj harmonizacije

Velike prednosti su u zajednici bez granica. Harmonizacija direktnih ali i indirektnih poreza može pridonijeti boljem funkcioniranju unutrašnjeg tržišta. Domašaj usklađivanja ovisi o ciljevima koji se žele ostvariti unutar tih asocijacija. Time se smanjuje mogućnost nelojalne konkurencije u području oporezivanja.

MEĐUNARODNO DVOSTRUKO OPOREZIVANJE

Unutarnje ili interno dvostruko oporezivanje je slučaj kada isti porezni obveznik plaća isti ili istovrsni porez na isti objekt za isto vremensko razdoblje na temelju propisa dviju poreznih vlasti istog ranga unutar jedne države. Razlog: podijeljeni financijski suverenitet između političko-teritorijalnih jedinica iste države. Ako je ova vrsta dvostrukog oporezivanja nastala u okviru fiskalnog suvereniteta jedne zemlje tada je ono u pravilu NAMJERNO.

Međunarodno ili eksterno dvostruko oporezivanje je slučaj kada isti porezni obveznik plaća isti ili istovrsni porez na isti objekt za isto vremensko razdoblje na temelju propisa dviju država. Razlozi su: postojanje međunarodnih korporacija, ulaganje (subjekti iz jedne države ulažu u drugu), izvođenje investicijskih radova u inozemstvu, isplata honorara i raznih naknada, nasljeđivanje imovine. Dvostruko oporezivanje često je rezultat istovrsnih kriterija pri utvrđivanju porezne obveze (načelo domicila, načelo državljanstva…)

1) PRAVNO međunarodno dvostruko oporezivanje – jedan porezni obveznik plaća istovrsni porez dvama poreznim vjerovnicima.

2) EKONOMSKO međunarodno dvostruko oporezivanje – kada su dvije ili više osoba obvezne plaćati dva različita poreza dvjema državama za isto porezno razdoblje na isti porezni objekt.

Razlika EKONOMSKO I PRAVNO: pravno pretpostavlja jednog poreznog obveznika a ekonomsko ne. I ekonomsko i pravno sastoje se od dviju komponenti :

1) materijalna – dolazi do izražaja kada se isti porez plaća u zemlji i inozemstvu2) formalna – kada postoji obveza udovoljavanja poreznoj obvezi i u zemlji i

inozemstvu

Ekonomske posljedice dvostrukog oporezivanja: smanjuje rentabilnost (dobit može biti prekomjerno smanjena). Učinci na cjelokupno nacionalno gospodarstvo: smanjenje konkurentske sposobnosti ( na domaćem tržištu inozemni se subjekti stavljaju u lošiji položaj)

Klasifikacija dvostrukog oporezivanja:1) PREMA RANGU POREZNIH VJEROVNIKA – ako postoji autonomnost

teritorijalnih jedinica u pojedinim državama ( teritorijalne jedinice mogu donositi svoje propise)

2) PREMA NAMJERI NJEGOVOG UVOĐENJA – dvostruko oporezivanje može biti svjesno poduzeto

3) PREMA MEĐUNARODNOM FISKALNOM SUVERENITETU – ako se radi o oporezivanju unutar jedne zemlje (interno dvostruko oporezivanje) ono je u pravilu namjerno i može se izbjeći reformom poreznog zakonodavstva.

Prednosti i nedostaci dvostrukog oporezivanja:Kratkoročno – barem jedna od dviju država ostvariti će dodatne prihode.

Dugoročno – negativne posljedice kroz manji rast ukupnog gospodarstva.

Izbjegavanja (ublažavanje) dvostrukog oporezivanja

Međunarodno dvostruko oporezivanje može se izbjeći odnosno ublažiti:1) UNILATERALNIM mjerama – poduzima ih država autonomno u okviru svog

financijskog suvereniteta 1.1) metoda izuzimanja – država domicila koja oporezivanje temelji na

svjetskom dohotku odreći će se oporezivanja u korist zemlje u kojem su porezni objekti nastali; ova metoda ima dvije varijante: a) metoda punog izuzimanja – država rezidentnosti ne uključuje prihode koji su nastali u inozemstvu u svoju poreznu osnovicu (ona ih smatra nepostojećima)b) metoda izuzimanja uz pridržaj progresije - država rezidentnosti ne uključuje prihode koji su nastali u inozemstvu u svoju poreznu osnovicu ali ih koristi pri utvrđivanju domaće porezne stoperazlika a) i b): kod ) se izbjegava i formalno dvostruko oporezivanje a kod b) ono i dalje postoji

1.2) metoda uračunavanja (kalkulacije) - država domicila koja oporezivanje temelji na svjetskom dohotku uključuje prihode iz inozemstva u svoju poreznu osnovicu ali ona taj porezni dug uračunava u istovrsne poreze plaćene u inozemstvu – izbjefgavanje pravnog i ekonomskog dvostrukog oporezivanja. Dvije varijante:a) metoda direktnog uračunavanja – kada se želi izbjeći pravno

dvostruko oporezivanje, uračunavaju se samo oni porezi koje je porezni obveznik platio u inozemstvu a tavi se porezi mogu uračunati:

u punom iznosu – u neograničenom iznosu inozemni se uračunavaju u domaći porezni dug; ako je ino porez viši od domaćeg govorimo o

dotaciji. u ograničenom iznosu – parcijalna metoda koju su usvojile gotovo sve

države; ino porezi uračunavaju se u tuzemni porezni dug ali samo do određenog max.iznosa koji je obično jednak domaćem porezu na

dotićni porezni objekt (izbjegavanje dotacije). u fiktivnom iznosu

b) Metoda indirektnog uračunavanja – izbjegava pravno i ekonomsko dvostruko oporezivanje, svi porezi samostalne jedinice poduzeća koji se plate u inozemstvu uračunavaju se u tuzemni dug.

1.3) metoda paušaliranja – oporezivanje u inozemstvu uzima se u obzir putem paušalnog sniženja tuzemne porezne tarife. Države koje oporezuju temeljem svjetskog dohotka primjenjuju nižu paušalnu stopu.

1.4) metoda odbitka – ne izbjegava u potpunosti dvostruko oporezivanje nego ga ublažava; polazi od punog oporezivanja u obje države, ino prezi ne ulaze u tuzemni porezni dug ali je ino poreze moguće odbiti od tuzemne porezne osnovice.

2) BILATERALNIM mjerama – nastaju Ugovorom dviju država (Ugovor i izbjegavanju dvostrukog oporezivanja). Svrha je da se dvostruko uređenom podjelom (podjelom poreznih objekata ili uračunavanjem poreza) ograniči ili potpuno izbjegne pravno a tek djelomično ekonomsko dvostruko oporezivanje. Ugovori definiraju stvarnu komponentu (pojedine vrste poreza) i prostornu komponentu (na koje će se objekte primijeniti). Dva osnovna tipa Ugovora: za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja - dohotka i imovine ; nasljedstva.

3) MULTILATERALNIM MJERAMA – nastaju ugovorom više država,

Zemlje koje su partneri u vanjskotrgovinskim odnosima mogu odabrati:a) načelo zemlje uvoznice – načelo zemlje odredišta, načelo destinacije –

oporezivanje robe se vrši isključivo u zemlji odredišta.b) Načelo zemlje izvoznice – načelo zemlje porijekla, načelo domicila – roba

se oporezuje isključivo u zemlji porijeklaNačelu a) priklonit će se zemlje s negativnom trgovinskom bilancom (uvoz>izvoz), a načelu b) kojima je izvoz veći od uvoza.

Globalizacija i liberalizacija: nalaže potrebu da porezni obveznik pri obavljanju neke djelatnosti ne plaća veći porez u inozemstvu nego što bi ga platio da radi samo u jednoj državi: oporezivanje nebi trebalo utjecati na odluku da li će porezni obveznik svoju djelatnost obavljati u inozemstvu.

RH i međunarodno dvostruko oporezivanje

Prilikom proglašenja samostalnosti Rh se obavezala primjenjivati međunarodne ugovore o dvostrukom oporezivanju (njegovom izbjegavanju) dohotka i imovine koje je sklopila SFRJ. Samostalno, RH je potpisala 11 ugovora (dohodak: JAR i Kina – dohodak i imovina: Makedonija, Rumunjska, Slovačka, Albanija, Poljska, madžarska, Ukrajina i Rusija)

Parafirano: dobit-Malta; dobit i imovina-Bugarska, Kanada i Ujedinjeni Arapski Emirati.

POREZ NA DOBIT

Porez na dobit se može definirati kao porez na neto dobit pravnih osoba kad se one bave gospodarskom aktivnošću. Objekt oporezivanja je rezultat (dobit) određene organizacije koja obavlja neku gospodarsku djelatnost a uređena je kao društvo.

Karakteristike poreza na dobit:c) subjekti oporezivanja su specifične organizacije u smislu jedinstva ljudi i sredstva

ujedinjenih radi ostvarivanja određenog cilja.d) Porez na dobit utvrđuje se na osnovi rezultata gospodarske djelatnosti društva, to je

„porez na poduzeće“.

Veza Poreza na dobit i poreza na dohodak

Slični su ali se ne smiju miješati, problem je utvrditi kada neki dohodak prestaje biti dohodak fizičke a postaje dohodak pravne osobe. Sličnosti:

- obračunavaju se za dobit (dohodak) ostvaren tijekom jedne godine,- za oba se plaćaju akontacije (predujmovi) tijekom obračunskog

razdoblja- početkom slijedeće godine podnosi se porezna prijava za

dobit/dohodak ostvaren u prošloj- preplaćeni porez se priznaje i vraća ili se pak dodatno plaća razlika

između konačno utvrđenog poreza i uplaćenih akontacija

Teret poreza na dobit

Postoji više mišljenja:- porez na dobit snose dioničari (porez na dobit je posljedica postojanja društva

kapitala tj. njegovih dioničara)- porez na dobit snose potrošači (porez na dobit se prevaljuje unaprijed mehanizmom

povećanih cijena na potrošače)- porez na dobit snose dioničari, radnici i potrošači (ali pritom udio svakog od njih

nije jednak)- porez na dobit je „trošak“ koji se prevaljuje i treba ga zamijeniti sa nekim od oblika

potrošnih poreza.

Opravdanje ubiranja poreza

Opravdanje nalazimo u činjenici da je taj porez izraz porezne sposobnosti poreznog obveznika a istovremeno je i instrument preraspodjele. Za fiskus on je relativno jeftin izvor prihoda i vrlo preferiran porezni oblik.

1) Opravdanje poreza na dobit TEORIJOM EKVIVALENCIJE utemeljena na načelu „usluga za protu uslugu“, postoje tri vrste usluga:

i. davanje pravne osobnosti – država pojedinim organizacijama daje samostalnu pravnu osobnost a naknada za tu „uslugu“ je porez na dobit“

ii. jamstvo ograničene odgovornosti – ako država organizacijama dijeli prava koja ih razlikuju od fizičkih osoba na temelju toga može opravdati odvojeno oporezivanje (radi se dakle o ograničenoj odgovornosti)

iii. uporaba javnih dobara – dobra i usluge koje je proizvela država uvijek sudjeluju u proizvodnji dobara i usluga u privatnom sektoru.

2) Opravdanje poreza na dobit TEORIJOM ŽRTVE kako oporezivanje društva osoba i imovine utječe na oporezivanje

građana? Porez se promatra kao žrtva, raspodjelu treba promatrati sa dva stajališta:

i. horizontalna pravednost tj ravnomjernost u oporezivanju – jednake ek. pretpostavke i jednaka porezna sposobnost trebale bi rezultirati jednakim poreznim opterećenjem

ii. vertikalna pravednost – porezni teret treba se povećavati s porastom porezne sposobnosti >(ek. pravednost)

3) EKONOMSKO-POLITIČKO opravdanje poreza na dobit porez na dobit je potreban instrument radi reguliranja „big business“

(obuzdavanje moći menadžmenta i bolja raspodjela imovine i dohotka). Gdje se porez na dobit primjenjuje kao samostalan porez on favorizira

samofinanciranje, diskriminira raspodjelu dobiti i tako djeluje upravo suprotno.

4) FINANCIJSKO-POLITIČKO opravdanje poreza na dobit Porez na dobit je relativno izdašan izvor prihoda za fiskus, Malen broj poreznih obveznika koji se mogu identificirati i malen

angažman porezne uprave pri utvrđivanju objekta i osnovice oporezivanje – minimalni troškovi ubiranja a maximiziranje izdašnosti poreza.

Obveznik poreza na dobit

Organizacije tj društva s pravnom osobnošću i bez pravnme osobnosti, ili, tuzemna trgovačka društva, društva kapitala, zadruge i druge pravne osobe koje se bave djelatnošću iz koje proizlazi dobit.

Osnovica poreza na dobit

Porez na dobit plaća se na:a) dohodak ostvaren u zemlji i inozemstvub) dohodak ostvaren u zemlji i inozemstvu, porezni obveznici čije je sjedište u

tuzemstvu i dohodak društva kapitala (čije je sjedište u inozemstvu) koji je ostvaren u zemlji,

c) dohodak ostvaren u zemlji i inozemstvu, porezni obveznici čije je sjedište u tuzemstvu i porezni obveznici čije je sjedište u inozemstvu a koji u tuzemstvu ostvaruju dohodak od nekretnina, zakupnina….

Pri oporezivanju dobiti karakteristične su dvije skupine posebnih obilježja:1) elementi kojima se ograničava gospodarski rezultat organizacije2) specifičnosti koje proizlaze iz biti samog društva (skrivena raspodjela dobiti,

porezni tretman koncerna i tretman dividendi koje poduzeće majka ustvari u poduzeću kćeri).

Amortizacija

Osnovica poreza na dobit smanjuje se za iznos amortizacije. O načinu i vremenskom rasporedu amortizacije ovisi isplativost neke investicije – efekt proširenja kapaciteta – koji utječe na financiranje. Efekt pretpostavlja da se putem amortizacije oslobađa dovoljno likvidnih sredstava koja trajno stoje na raspolaganju za nove, daljnje investicije.

Amortizacija je trošak poslovanja koji rezultira iz otpisivanja dugoročnih ulaganja u osnovna sredstva na obračunska razdoblja u okviru vijeka trajanja tih sredstava.

Ona je zajedno sa ostalim troškovima redovit rashod koji se nadoknađuje iz dohotka. Pozitivno djelovanje amortizacije na visinu poreznog duga očituje se samo kod poduzeća koja ostvaruju dobit. Ako se amortizacija provodi 100% u prvoj godini to treba promatrati kao pogodnost ili sredstvo poticaja jer u budućem razdoblju amortizacije neće biti pa je smanjenje porezne obveze bilo samo privremeno (može se izjednačiti sa beskamatnim zajmom). Ako je otpis nerealno dug dolazi do prelijevanja vrijednosti amortizacije u dobit pa se nerealno povećavaju svi oblici potrošnje.

Sustavi oporezivanja dobiti

1) KLASIČNI PRISTUP – sustav koji porez na dobit gradi na stajalištu da je društvo pravna osoba različita od dioničara

Ovaj sustav ime ekonomski neželjene učinke:a) društva će radije zadržati nego rasporediti ostvarenu dobit (zbog ekonomskog

dvostrukog oporezivanja, dioničarima je isplativije reinvestirati zadržanu dobit nego ponovo investirati raspoređenu dobit)

b) pri utvrđivanju porezne osnovice odbijaju se dužničke kamate ali ne i dividende (nabava nove imovine zbog tog je skuplja od novih zaduženja)

c) zbog višeg poreznog opterećenja dobiti kod društava (subjekata koji su uređeni kao društvo) može doći do bijega kapitala u subjekte koji nisu društva

d) zbog nastojanja da se izbjegnu marginalne stope poreza na dohodak koje su više od stopa poreza na dobit može doći do prelijevanja kapitala (posljedica. Smanjenje blagostanja)

2) TRANSMISIJSKI PRISTUP – promatra društvo kao nadogradnju svojih dioničara

a) sustav pune integracije poreza na dohodak s porezom na dobit

Ako bi se ova dva poreza potpuno integrirala nestao bi uzrok za gore navedene ekonomske učinke (koji se na konkurentnom tržištu ne bi smjeli događati). Društvo bi tada bilo samo transmisija kojim bi se dobit dospjela do dioničara i bila oporezovana primjenom marginalne stope poreza na dohodak ( pri čemu je svejedno da li je dobit raspoređena ili ne – oporezivanje se vrši prema udjelima koje dioničar ima u poduzeću)

b) sustav djelomične integracije

Sustavima djelomične integracije je zajedničko to da se raspoređena dobit oporezuje u skladu sa marginalnim stopama poreza na dohodak (sustavi olakšice dividendama). Sustavi mogu biti:

1) na razini poduzeća – dvije alternative:i. metoda oporezivanja djelomičnim uračunavanjem – dividende se

odbijaju od dobiti (koja je podložna porezu) – u nekim državama određeni postotak, u nekim fiksni i sl…

ii. metoda oporezivanja primjenom dvojne stope – raspoređena dobit (dividende) oporezuje se primjenom niže stope

2) na razini dioničara – dvije metode:i. metoda izuzimanja dividendi – ukupna dobit društva oporezuje

se primjenom stope poreza na dobit dok se dividende djelomice ili u cijelosti izuzimaju kod oporezivanja dohotka dioničara porezom na dohodak

ii. metoda priračunavanja – dioničar uvećava neto dividende pomoću poreza koji je platio na njih, na te „uvećane“ dividende

dodaje se sav prihod dioničara i oporezuje se primjenom progresivne stope poreza na dohodak. Nakon toga se od bruto poreza odbije porez na dobit i to predstavlja porez koji treba platiti ili vratiti.

Neutralnost poreza na dobit

Pitanje neutralnosti može se analizirati i ocjenjivati na podjeli sustava oporezivanja: SHS sustav (Schanz-Haig-Simons) – dobit i porezna osnovica određuje se

prema teoriji čistog prinosa kad se posebno otpisuju investicije uz odbijanje dužničkih kamata (prije oporezivanja)

Cash-flow sustavi – investicijski troškovi se odbijaju odmah i tretiraju kao troškovi koji umanjuju dobit. Dužničke kamate u nekim CF sustavima se odbijaju u nekima ne.

1) Neutralnost pri donošenju financijskih odluka – oporezivanje dobiti ne bi smjelo utjecati na odabir načina financiranja (financiranje pomoću udjela – nove emisije dionica; samofinanciranje – iz zadržane, neraspoređene dobiti; financiranje tuđim sredstvima – krediti)

SHS sustavi CASH FLOW sustavi porez na dobit je porez koji je

neutralan na odluke u financiranju porezna stopa koja se primjenjuje na

raspoređenu dobit viša je od stope koja se rabi za isplate kamata (klasični sustav i sustav djelomičnog uračunavanja) – diskriminacija financiranja novim dionicama

investicije tj. investicijski troškovi se odbijaju odmah, tretman dužničkih kamata je različit,

jedna varijanta tzv. Brownov porez – porezna osnovica se satoji od priljeva, njih bi trevbalo oporezivati po jedinstvenoj stopi bez obzira jesu li raspoređeni ili ne. Dakle porezna stopa je ista a kte se promatraju kao financijski tijekovi (pri oporezivanju se uzimaju u obzir)

2) Neutralnost u odnosu na investicijske odluke – odnos prema investicijama ovisi o graničnoj produktivnosti kapitala i o kamatnoj stopi koju određuje marginalna vremenska preferencija dioničara (to je minimalna kta stopa koja se dioničarima mora ponuditi da bi uštedjela). MARGINALNA VREMENSKA

PREFER.DIONIČARA=KAMATA=GRANIČNA PRODUKTIVNOST KAPITALA

Država nameće obvezu plaćanja poreza na prihod od kapitala i čim se pojavi sa svojim utjecajem može narušiti tu ravnotežu.

SHS sustavi CASH FLOW sustavi Na prvi pogled porez na prihod od

kapitala remeti ravnotežu ali ako su investicije otpisane korektno a porezne stope na raspoređenu i neraspoređenu dobit i kamate budu jednake neće nastupiti poremečaj.

Brownov porez – nema nikakvog poreza na kamate pa ni ne dolazi do nikakvog poremećaja

Poremećaj može izazvati porez na dobit koji smanjuje biudući prihod u svakom razdoblju za iznos porezne stope (vrijednost investicije se smanjuje). No za isti iznos smanjit će se i nabavna cijena ( i investitor odbija taj prihod od poreza radi otpisa koji je bilo moguće učiniti odmah). Brownov porez udovoljava kriteriju neutralnosti.

3) Neutralnost u odnosu na ekonomsko blagostanje – u posljednje vrijeme kapital postaje sve mobilniji faktor, izbjegavanje plaćanje poreza i bijeg poreza u inozemstvo javljaju se kao ograničavajući faktori.

SHS sustavi CASH FLOW sustavi Ovi sustavi zasnovani su na principu

domicila te će dovesti do bijega kapitala u inozemstvo ako se uvede tuzemni porez na kamte u obliku poreza po odbitku kojeg nije moguće utajiti – povreda neutralnosti kod takvih slučajeva.

Brownov porez – ostaje neutralan jer se ne ubire porez na kamate.

Stope poreza na dobit i porezno opterećenje

Stopa poreza na dobit je snižena u mnogim zemljama krajem 70-tih snižena (jer je kapital u otvorenom gospodarstvu faktor proizvodnje sa najvećom elastičnošću ponude): Australija 49% na 39%, Danska 52% na 38%, Švedska 52% na 30%, Francuska 45% na 34%, od 1977-1991 Kanada 46% na 38%, SAD 48% na 34%. Stope poreza na dobit su proporcionalne jer se oporezivanje društva kapitala ne obavlja po načelu ekonomske snage. Uz opću u mnogim državama u tranziciji primjenjuju se i posebne stope. Porezno opterećenje ovisi o primijenjenoj poreznoj stopi ali i o poreznim oslobođenjima i olakšicama (instrument državnog intervencionalizma).

Primjer:

Austrija – uz redovitu amortizaciju, porezna povlastica se daje za investicije do 12% njezine cijene ako će investicija biti u domaćem poduzeću a vrijeme uporabe joj je 8 godina.Njemačka – ubrzana amortizacija koja se u visini od 10% odobrava u godini u kojoj je obavljeno renoviranje te za slijedećih 9 godina za modernizaciju i održavanje.Mađarska – porezne povlastice kao poticajne mjere za rješavanje problema nezaposlenosti te za poticanje investicija.

U nekim drugim zemljama u tranziciji porezni poticaji mogu se podijeliti u četiri skupine:1) porezni poticaji za novoosnovana poduzeća2) porezni poticaji za obavljanje određenih djelatnosti ili za djelatnosti na određenim područjima3) poticaji za reinvestiranje4) drugi porezni poticaji (tretman malih poduzeća, započljavanje invalidnih osoba…)

Financijski učinak poreza na dobit

Porez na dobit jedan je od najznačajnijih poreznih oblika ali njegov financijski učinak nije osobito izražen: Rijetko više od 4% udjela prihoda od poreza na dobit u BDP-u (zemlje OECD-a). U zemljama članicama EU 1994 prihod od poreza na dobit je bio 2,7%. U RH 1995 udio u BDP-u 1,07%, 1996 je 1,30%.

U nekim zemljama (Kanada i SAD) dolazi do pada ove vrste poreznih prihoda.

Udio poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima 1995 je bio 3,8% a 1996. 4,46%.

POREZ NA IMOVINU

Porezni oblici koji kao glavni objekt oporezivanja imaju imovinu, nazivaju se imovinski porezi. Iako je svim imovinskim porezima zajedničko da su usmjereni na imovinu odnosno na događaje i stanja kojima kao osnova služi imovina, s obzirom na povod oporezivanja oni se međusobno dijele i razlikuju; i to na imovinske poreze u užem i širem smislu.

Pod imovinske poreze u užem smislu spada porez na imovinu, a pod imovinske poreze u širem smislu porez na nasljedstva i darove, porez na promet imovine i porez na porast vrijednosti imovine.

Pod porezom na imovinu podrazumijeva se porez kojem je objekt oporezivanja imovina u njezinom statičkom obliku, a zajednički vrijednosni nazivnik je novac u kojem se mogu izraziti i nekretnine i pokretnine. Porez na imovinu može se «protegnuti» na cjelokupnu imovinu, ali i na pojedine dijelove imovine.

Pod porezom na nasljedstva i darove podrazumijeva se oporezivanje prijenosa imovine bez naknade umrle osobe na njegove nasljednike, odnosno prijenos imovine među živima. Porezom na nasljedstva može se oporezivati cjelokupna imovina ostavitelja ili samo onaj dio koji se nasljeđuje.

Porez na nasljedstva i darove obuhvaća gotov novac, novčane troškove, vrijednosne papire te pokretnine kojima je pojedinačna tržišna vrijednost na dan utvrđivanja porezne obveze veća od 50.000,00 kn.

Ovaj porez reguliran je raznim propisima koji su u skladu sa zakonskim normama Ministarstva financija, kojima je određeno tko su porezni obveznici, stope poreza, osnovice poreza, rokovi plaćanja poreza, porezna tijela koja su nadležna za utvrđivanje poreza, te razne prekršajne odredbe i kazne za neprijavljivanje i neplaćanje poreznih obveza.

2. POJAM I VRSTE IMOVINSKIH POREZA

Imovinski porezi su porezni oblici koji kao objekt oporezivanja imaju imovinu. Svi imovinski porezi usmjereni su na imovinu te zbog toga nastaje odgovarajuća obveza plaćanja poreza.

Imovina je ukupnost ekonomskih dobara i prava izraženih u novcu. S obzirom na ulogu koju ona ima pri oporezivanju, imovinski porezi dijele se na:

1. IMOVINSKI POREZE U UŽEM SMISLU-POREZ NA IMOVINU – povod oporezivanja je imovina kao takva (imovina per se)

2. IMOVINSKI POREZI U ŠIREM SMISLUa) POREZ NA NASLJEDSTVA I DAROVE – povod oporezivanja je

prijenos imovinskih prava na imovinu bez naknadeb) POREZ NA PROMET IMOVINE - povod oporezivanja je prijenos

prava na imovinu uz naknaduc) POREZ NA PORAST VRIJEDNOSTI IMOVINE – povod

oporezivanja je porast vrijednosti imovine

2.1. POREZ NA IMOVINU

2.1.1. Pojam

O porezu na imovinu govori se onda kada je objekt oporezivanja imovina (per se), porezna osnovica je njezina vrijednost, a povod oporezivanja sama imovina kao takva, odnosno imovina u njezinu statičkom obliku.1

2.1.2. Razvoj

Porez na imovinu ubraja se među najstarije poreze. Navodi se da je postojanje tog poreza bilo poznato još 2610. g. prije Krista u Egiptu, 1729. godine prije Krista u Babilonu, 800. g. prije Krista u grčim gradovima-državama, 735. g. prije Krista u Rimu.2

U Rimu je najvažniji objekt oporezivanja imovine bila zemlja, a zatim stoka, robovi, nakit, predmeti kućanstva i metalni novac.

Germansko-romanske države koje su nastale na ruševinama Rimskog Carstva isprva su preuzele njegov porezni sustav, no to nije trajalo dugo. Propao je takav porezni sustav, te porezi počinju gubiti karakter javno pravnih prihoda i postaju prihodi feudalaca.

Međutim, da bi se premostila teška vremena koja su nastupila zbog vođenja križarskih ratova, pogotovo u gradovima, porez na imovinu ponovno se javalja, i to kao prihod vladara i gradova iz kojeg su se podmirivali komunalni rashodi.

U 15. stoljeću u većini europskih zemalja počinje se uvoditi godišnji porez na imovinu budući da su porasle potrebe za financijskim sredstvima čemu je razlog uvođenje plaćeničke (stojeće) vojske u Francuskoj i u njemačkim državama.

Početkom 17. stoljeća dolazi do napuštanja oporezivanja ukupne imovine te većeg koncentriranja na oporezivanje pojedinih dijelova imovine kao što su zemljišta, zgrade, stoka, sredstva za proizvodnju i drugo, a samo su SAD i Švicarska «ostale vjerne» općem porezu na imovinu sve do 20. stoljeća.

U drugoj polovici 19. stoljeća sve veći broj europskih država uvodi porez na dohodak u svoj porezni sustav, a umjesto poreza na imovinu, iako i dalje postoji u većini zemalja, ima puno manji značaj negoli nekada.

S obzirom na oporezivanje imovine, države članice EU mogu se podijeliti na dvije skupine: jedne imovinu oporezuju samo porezom na ukupnu imovinu ili porezom na pojedinu imovinu, a druge istodobno ubiru i porez na ukupnu imovinu i porez na pojedinu imovinu. Ti porezu se ubiru jedanput godišnje.

Finska, Francuska, Nizozemska, Švedska i Španjolska ubiru porez na ukupnu i pojedinu imovinu. Luksemburg je u svoj porezni sustav uveo samo porez na ukupnu imovinu, a Austrija, Belgija, Grčka, Danska, Irska, Italija, Njemačka, Portugal i Velika Britanija primjenjuju porez na pojedinu imovinu.

Europske tranzicijske države u pravilu ne primjenjuju porez na ukupnu imovinu. Oporezivanje imovine u tim državama najčešće se obavlja primjenom poreza na pojedinu

1

2

imovinu (najčešće su to porezi na nekretnine – zemlju i zgrade), ali ima i država u kojima se vrši i oporezivanje pokretnina (npr. u Sloveniji plovila, u RH motorna vozila i plovila).3

2.1.3. Vrste poreza na imovinu

Porez na imovinu dijeli se s obzirom na kriterije klasifikacije poreza na promet. Najčešći kriteriji su:

1. IZVOR OPOREZIVANJAa) NOMINALNI POREZ NA IMOVINU – osnovica je imovina, ali se sam

porez plaća iz prihoda imovine ili iz dohotka, pri čemu se sama imovina na smanjuje

b) REALNI POREZ NA IMOVINU – osnovica oporezivanja je imovina, ali se ona nakon oporezivanja smanjuje

2. UČESTALOST UBIRANJAa) JEDNOKRATNI, POVREMENI I PRIVREMENI POREZI NA

IMOVINU – imovina se oporezuje jednokratno ili s vremena na vrijemeb) STALNI (TEKUĆI, PERIODIČNI) – ubiru se svake godine

3. PRIPADNOST SREDSTAVA UBRANIH PRIMJENOM POREZA NA IMOVINUa) POREZ NA IMOVINU ČIJA SREDSTVA PRIPADAJU CENTRALNIM

TIJELIMAb) POREZ NA IMOVINU ČIJA SREDSVA PRIPADAJU LOKALNIM

KOLEKTIVITETIMA4. MJESTO POREZA NA IMOVINU U POREZNOM SUSTAVU

a) GLAVNI POREZ NA IMOVINU – s obzirom na prikupljena sredstva, porez se može ocijeniti izdašnim

b) SPOREDNI POREZ NA IMOVINU – njegovom primjenom prikupljaju se skromnija sredstva

5. NAČIN TROŠENJAa) OPĆI POREZ – sredstva ubrana oporezivanjem imovine služe za

zadovoljavanje svih javnih rashoda i prihod su proračunab) NAMJENSKI POREZ – prihod je nekog određenog fonda iz kojeg se

financiraju unaprijed točno utvrđeni rashodi6. OBUHVAT OPOREZIVANJA

a) SINTETIČKI (JEDINSTVENI) POREZ NA IMOVINU – oporezuje se ukupna, cjelokupna imovina

b) ANALITIČKI (PARCIJALNI) POREZ NA IMOVINU – oporezuju se samo pojedini dijelovi imovine poreznog obveznika

7. POREZNI OBVEZNIKa) POREZ NA IMOVINU FIZIČKIH OSOBAb) POREZ NA IMOVINU PRAVNIH OSOBA

8. OBJEKT OPOREZIVANJA

3

a) NEPOKRETNA IMOVINAb) POKRETNA IMOVINAc) PRAVA IMOVINA

9. NAČIN UTVRĐIVANJA POREZNE OSNOVICEa) AD VALOREM POREZ NA IMOVINU – porezna osnovica se utvrđuje

na osnovi vrijednosti imovineb) SPECIFIČNI POREZ NA IMOVINU – porez na osnovicu se utvrđuje

temeljem nekih mjernih jedinica10. RELEVANTNOST OSOBNIH SVOJSTAVA POREZNOG OBVEZNIKA

a) SUBJEKTIVNI POREZ – pri oporezivanju imovine u obzir se uzimaju osobna svojstva poreznog obveznika, npr. bračno stanje, broj djece, starost i sl.

b) REALNI (OBJEKTIVNI) POREZ – u obzir se uzimaju činjenice vezane uz sam predmet oporezivanja

11. PRIMJENJENE POREZNE STOPE a) NOMINALNI (PROPORCIONALNI) POREZb) PROGRESIVNI POREZ NA IMOVINU

2.1.4. Osnovica poreza na imovinu i procjena imovine

Osnovica oporezivanja primjenom poreza na imovinu u pravilu jest neto imovina, tj. ona imovina kakva nastaje nakon što se od ukupne aktive odbije ukupna pasiva.4

Osnovicu poreza na imovinu čini razlika između njezine bruto vrijednosti i obveza odnosno tereta koji je opterećuju.

Budući se porez na imovinu može protegnuti na raznovrsnu imovinu, najprije je potrebno utvrditi koji će dijelovi ukupne imovine poreznog obveznika biti obuhvaćeni porezom te im utvrditi vrijednost.

Najčešće se primjenjuje sintetički porez na imovinu, ali neovisno o tome radi li se o njemu ili o pojedinačnom porezu na imovinu, sve imovinske predmete treba svesti na zajednički vrijednosni nazivnik, a to je novac. U njemu se mogu izraziti i zemljište i umjetnički predmeti i strojevi.5

Koncepcije za utvrđivanje vrijednosti objekata koji su obuhvaćeni ovim porezom su:

1. vrednovanje na osonovi tržišne cijene imovinskih predmeta (FAIR MARKET VALUE)

2. vrednovanje prema iznosu prihoda od imovinskih predmeta (RENTAL VALUE)

3. vrednovanje prema vrijednosti kapitala (CAPITAL VALUE)U svim suvremenim zemljama prevladava primjena tržišne cijene imovinskih

predmeta, osim za imovinske predmete koji se ne mogu umnožavati u neograničenom broju, kao što su umjetničke slike, kipovi, umjetnički predmeti i druga unikatna djela.

4

5

Pri vrednovanju imovine bitan utjecaj ima i vrijeme. Tako se udjeli u društvima kapitala oporezuju na osnovi godišnje vrijednosti prema stanju na neki zakonom utvrđeni dan, a zemljišta i druge nekretnine u mnogo duljim vremenskim razmacima.

Kod oporezivanja imovine važno je znati da li je vlasnik imovine domaća ili strana osoba, živi li u zemlji ili inozemstvu, gdje se imovina koja se oporezuje nalazi i utvrditi istinitost podataka o njenom terećenju.

Stope poreza na imovinu su uglavnom proporcionalne i izražne u promilu i iznose oko 1%.

2.1.5. Prednosti i nedostaci poreza na imovinu

Oporezivanje imovine podijelilo je stručnu i znanstvenu javnost.6 Dok jedni zagovaraju i opravdavaju primjenu oporezivanja imovine, drugi to osporavaju.

Prema zagoravateljima oporezivanja imovine, razlozi «za» su: mogućnost jačeg zahvaćanja fundiranih izvora (npr. iznajmljivanje kuća za

odmor) mogućnost zahvaćanja gospodarske snage koja se očituje kroz vlasništvo

na imovini, budući da ona vlasniku pruža određenu socijalnu sigurnost zahvaćanjem u statusni položaj (npr. veći ugled, moć i dr. što se odražava

na povećanje dohotka) kontrolnom ulogom – vlasnik do imovine može doći izbjegavanjem nekog

drugog poreza te se stoga pristupa oporezivanju imovine kako bi se naknadno platio izbjegli porez

velika koncentracija imovine u rukama relativno malog broja osoba – koncentracijom bogatstva u rukama malog broja ljudi potvrđuje se načelo demokracije koje zabranjuje da skupina ljudi ima preveliku moć.

Razlozi «protiv» su: problem utvrđenja porezne osnovice – npr. vrijednost kuća jednake

kavalitete, ali različite lokacije, komunalne infrastrukture, dugova koje ima vlasnik nekretnine vezano za tu imovinu...

teškoća razlikovanja fundiranih od nefundiranih poreza – uvođenjem raznih mjera socijalne politike (mirovine, dječiji doplatak, porodiljski dopust i dr.) ovaj argument je izgubio valjanost

upitnost pozivanja na kontrolnu ulogu – pretpostavlja se da je svaka imovina stečena na nezakonski način

ostvarenje redistribucijske uloge imovinskih poreza – stope poreza moraju biti relativno visoke, što djeluje nestimulativno (povećava se porezni teret, stvara veći trošak poslovanja)

zadiranje u privatnu stopu poreznog obveznika ciljevi i svrha koje ispunjava imovina u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba

različiti su te se ne mogu jednako pravdati oporezivanjem imovine dolazi do dvostrukog oporezivanja dohotka; prvi

put porezom na dohodak, a drugi put porezom na imovinu kupljenu sredstvima dohotka

6

oporezivanjem imovine s jedne se strane potiče porezne obveznike na stvaranje imovine, a s druge strane ta se imovina oporezuje pa su tim na neki način i «kažnjeni».

Unatoč razlozima «za» i «protiv», svaka država zakonima propisuje koji se porez plaća, tko ga plaća i rokove plaćanja poreza. Plaćanje poreza je temeljno načelo poštenog tržišnog natjecanja.7

2.2. POREZ NA NASLJEDSTVA I DAROVE

2.2.1. Pojam i razvoj

Pod oporezivanjem nasljedstva podrazumijeva se oporezivanje prijenosa imovine bez naknade od umrlog na njegove nasljednike nakon odbitka dugova koji terete tu imovinu.8

Pod oporezivanjem darova podrazumijeva se oporezivanje prijenosa imovine bez naknade među živima.9

Porez na nasljedstva pojavio se nekoliko stoljeća prije Krista u Egiptu. Pripada «starim» porezima, a nastao je zbog postojanja privatnog vlasništva i nasljednog prava.

Porez na nasljedstva i darove je u najvećem boroju suvremeneih zemalja ugrađen kao samostalan porez.

U Skandinavskim zemljama upotrebljava se tzv. Dual Income Tax, odnosno dualni sustav oporezivanja dohotka koji uključuje i oporezivanje i nasljedstvo i darove koji su poreznom obvezniku pritekli u poreznom razdoblju.

U sustave nekih zemalja ugrađen je tzv. «porez mrtve ruke» koji se odnosi na pravne osobe koje nadživljuju generacije fizičkih osoba pa tako izmiču davanjima koja se ubiru prigodom prijenosa vlasništva, kao i porezu na nasljedstva.10

2.2.2. Oblici poreza na nasljedstva

Postoje dva oblika poreza na nasljedstva:1. porezni oblik kojim se oporezuje ostavinska masa – cjelokupna imovina

ostavitelja nakon odbitka dugova koji se terete2. porezni oblik kojim se oporezuje dio koji se nasljeđuje – ovaj oblik se

primjenjuje u većini suvremenih zemalja.Porez na nasljedstva se ubraja u subjektne poreze jer se pri utvrđivanju poreznog

opterećenja vodi računa o elementima koji su povezani uz osobu poreznog obveznika (npr. blizina srodstva s ostaviteljem). Ovaj porez spada u jednokratne imovinske poreze.

2.2.3. Porez na nasljedstva i darove prema zakonu Republike Hrvatske

Porez na nasljedstva i darove plaća se na: a) gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire

7

8

9

10

b) pokretnine kojima je na dan utvrđivanja porezne obveze pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna.

Obveznik plaćanja ovog poreza je svaka pravna i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj naslijedi ili primi na dar ili stekne po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se palaća porez na nasljedstva i darove.

Ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, porez plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo ili joj je ustupljeno.

Plaćanja poreza su oslobođeni:1. bračni drug, krvni srodnici u ravnoj liniji, posvojenici ili posvojitelji umrle

osobe ili darovatelja2. braća i sestre, njihovi potomci i zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja, ako

su živjeli u zajedničkom kućanstvu (zajedničko stjecanje prihoda i imovine te raspolaganje istim što se nasljeđuje ili daruje) s ostaviteljem u trenutku njegove smrti ili s darovateljem u trenutku primitka dara

3. fizičke i pravne osobe kojima RH ili jedinica lokalne ili područne samouprave daruje pokretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom

4. Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne samouprave, tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne samouprave, javne ustanove, vjerske zajednice, zaklade i fondacije, Crveni križ i druge humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa

5. fizičke i pravne osobe kada primaju darove za svrhe utvrđene posebnim propisima.

Obveza poreza na nasljedstva i darove nastaje:a) kad rješenje o nasljeđivanju postane pravomoćnob) kad odluka državnog tijela ili suda postane pravomoćnac) u trenutku sklapanja ugovora o darovanjud) u trenutku primitka dara, ako nije zaključen ugovor o darovanjuPorezni obveznici dužni su poreznu obvezu prijaviti nadležnom poreznom tijelu u

roku od 30 dana. Uz prijavu je potrebno priložiti ugovor o darovanju, sudsku odluku i sl.

Nadležno porezno tijelo je jedinica područne samouprave na čijem je području prebivalište ili boravište poreznog obveznika ili ispostava Porezne uprave.

Nasljednik ili daroprimatelj, tj. poreznik obveznik koji ima pravo na oslobađanje od plaćanja poreza dužan je prijaviti nastanak porezne obveze u roku od 30 dana, a nakon toga Porezna uprava donosi rješenje o oslobađanju poreza.

Osnovica poreza na nasljedstva i darove je iznos gotovine i tržišna vrijednost financijske i druge imovine na dan utvrđivanja porezne obveze i to nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez.

Poreznu osnovicu obračunava nadležno porezno tijelo prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika odnosno prema sjedištu poreznog obveznika pravne osobe.

Ukoliko se rješenje o nasljeđivanju ili odluka suda ili tijela državne uprave, kao i ugovor o darovanju ne prijave pravodobno, porezna osnovica se obračunava prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene ili darovane imovine na dan prijavljivanja ili otkrivanja porezne obveze. Da bi se odredila tržišna vrijednost naslijeđene i darovane pokretnine,

nadležno porezno tijelo procjenjuje tržišnu vrijednost pokretnine i na temelju činjenica sastavlja zapisnik. Poreznom tijelu potrebno je omogućiti nesmetani rad, a na kraju porezni obveznik koji prisustvuje procjeni, potpisuje zapisnik. Ukoliko se ne slaže s činjenicama u zapisniku, u roku od 3 dana može uložiti prigovor koji porezno tijelo razmatra prije donošenja poreznog rješenja.

Porez na nasljedstva i darove plaća se po stopi do 5%, s tim da je u županijskoj nadležnosti propisivanje visine porezne stope na svome području (od 0%-5%). Ovaj porez mora se platiti u roku od 15 dana kada je poreznom obvezniku dostavljeno porezno rješenje. Naplaćeni porez je prihod županije prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu nasljednika ili daroprimatelja.

Za neprijavljivanje i neplaćanje poreznih obveza propisane su prekršajne odredbe i to Zakonom o finaciranju jedinica lokalne i područne samouprave i Općim poreznim zakonom. Tablica 1.: Prekršaji i novčane kazne prema Zakonu o finaciranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Vrsta prekršaja PrekršiteljVisina kazne (u

kunama)Nedostavljanje podataka za utvrđivanje poreza na nasljedstva i darove

Pravna ili fizička osoba 500,00-25.000,00Odgovorna osoba u pravnoj osobi

1.000,00-10.000,00

Izvor: Ministarstvo financija, Oporezivanje nasljedstva i darova, IV. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje od 23. svibnja 2007., str. 7Tablica 2.: Prekršaji i novčane kazne prema Općem poreznom zakonu

Vrsta prekršaja PrekršiteljVisina kazne (u

kunama)Nedostavljanje činjenica bitnih za utvrđivanje porezne obveze u zakonskom roku

porezni obveznik 500,00-200.000,00

odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Odbijanje sudjelovanja u poreznom postupku

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Nepodnošenje porezne prijave poreznom tijelu u propisanom roku

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Nepodnošenje porezne prijave na poziv poreznog tijela

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Iskazivanje netočnih ili neistinitih podataka u poreznoj prijavi

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Neodazivanje na poziv poreznog tijela

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

porezni obveznik 500,00-200.000,00

Odbijanje davanja obavijesti potrebnih za utvrđivanje činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje

odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Ometanje očevidaporezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Nedopuštanje obavljanja inspekcijskog nadzora

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Ometanje obavljanja inspekcijskog nadzora

porezni obveznik 500,00-200.000,00odgovorna osoba u pravnoj osobi

500,00-50.000,00

Izvor: Ministarstvo financija, Oporezivanje nasljedstva i darova, , IV. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje od 23. svibnja 2007., str. 7

2.3. ULOGA IMOVINSKIH POREZA U UKUPNIM POREZIMA

Uloga imovinskih poreza u ukupnim porezima u najvećem broju suvremenih država

relativno je mala i skromna, što je vidljivo iz tablice br. 3. Klasifikacija poreza ne predviđa prikaz svakog od imovinskih poreza posebno, već se pod nazivom imovinski porezi navode podaci koji se odnose na poreze na uporabu, vlasništvo i prijenos imovine, poreze na nekretnine ili na imovinu, na promjenu vlasništva na nekretninama putem nasljedstva i darovanja kao i poreze na financijske i slične transakcije.11

Tablica 3.: Prihodi ubrani porezivanjem imovine u ukupnim poreznim prihodima zemalja OECD

1965. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 1999.Kanada 14,3 9,5 9,1 9,3 10,0 10,5 10,1Meksiko 1,3 0,5 1,5 1,5 - SAD 15,9 13,9 10,7 10,7 11,4 11,2 10,7Australija 11,4 8,8 7,8 7,8 9,0 8,7 9,4Japan 8,1 9,1 8,2 9,7 9,1 11,6 11,0Koreja 9,7 8,0 9,1 12,8 14,6 13,7Novi Zeland 11,5 9,2 7,9 7,4 6,8 5,2 5,8Austrija 4,0 3,1 2,9 2,4 2,7 1,5 1,3Belgija 3,7 2,3 2,4 1,8 2,7 2,4 3,3Češka 1,3 1,5Danska 8,0 5,9 5,7 4,2 4,2 3,5 3,5Finska 4,0 1,9 1,9 2,7 2,4 2,3 2,4Francuska 4,3 3,4 3,5 4,4 5,1 5,2 7,0Njemačka 5,8 3,9 3,3 3,0 3,4 2,8 2,5

11

Grčka 9,7 9,7 4,6 2,7 4,6 3,2 5,1Mađarska 1,3 1,7Island 4,0 5,1 6,3 7,3 8,5 9,0 7,0Irska 15,1 9,7 5,3 4,0 4,7 4,5 5,5Italija 7,2 3,3 3,7 2,5 2,3 5,7 4,6Luksemburg 6,2 5,1 5,6 5,5 8,5 7,2 9,5Nizozemska 4,4 2,4 3,6 3,5 3,7 4,0 5,1Norveška 3,1 2,3 1,7 1,9 2,9 2,8 2,4Poljska 2,8 3,2Portugal 5,1 2,5 1,4 1,9 2,7 2,5 3,3Španjolska 6,4 6,3 4,6 3,5 5,5 5,3 6,2Švedska 1,8 1,1 0,9 2,3 3,5 2,8 3,7Švicarska 8,8 7,1 7,3 8,2 7,8 7,0 8,3Turska 10,5 6,9 5,4 4,6 2,3 3,1 2,8Velika Britanija

14,5 12,7 12,0 11,7 8,4 10,5 10,9

Izvor: Jelčić Božidar, Lončarić-Horvat Olivera, Šimović Jure, Arbutina Hrvoje, «Finacijsko pravo i finacijska znanost», Narodne novine d.d., Zagreb, 2002., str. 44

3. ZAKLJUČAK

Imovinski porezi su specifičan oblik poreza kojima je objekt oporezivanja imovina odnosno ekonomska dobra i prava izražena u novcu, a regulirani su važećim zakonima i propisima Ministarstva financija. Iako se vrijednost imovine koja je predmet oporezivanja može utvrditi na više načina (prema tržišnoj cijeni, prema svoti prihoda od imovinskih predmeta i prema vrijednosti kapitala) u većini država primjenuje se tržišna vrijednsot imovinskih predmeta u vrijeme procjene.

Dijele se na porez na imovinu, porez na nasljedstva i darove, porez na promet imovine i porez na porast vrijednosti imovine. Predmet oporezivanja može biti cjelokupna imovina ili pojedini dijelovi imovine, ovisno o tome kakav porezni sustav ima pojedina zemlja.

Oporezivanje primjenom poreza na imovinu može se vršiti povremeno ili svake godine, utvrđivanjem koji dijelovi imovine će biti obuhvaćeni porezom i kolika je njihova vrijednost izražena u novcu budući se u njemu može izraziti i zemljište, umjetnine, strojevi i druga imovina. Za ovu vrstu imovine primjenuje se tržišna cijena, a izdvajaju se umjetnička djela i kipovi jer se ne mogu umnožavati u neograničenom broju. Važno je točno utvrditi državljanstvo vlasnika imovine, mjesto imovine koja je predmet oporezivanja te istinitost podataka o njenoj vrijednosti.

Oporezivanje primjenom poreza na nasljedstva i darove vrši se nakon smrti ostavitelja, na cjelokupnu imovinu ili na pojedine dijelove koji se nasljeđuju vodeći računa o blizini nasljednikovog srodstva sa ostaviteljem, odnosno oporezivanjem imovine bez naknade među živima. Svaka fizička i pravna osoba koja u Republici Hrvatskoj naslijedi ili primi na dar imovinu na koju se plaća porez je porezni obveznik te je dužna po propisanoj poreznoj stopi u određenom roku platiti porez. Ukoliko porezni obveznik ne plati ili ne prijavi poreznu obvezu, može biti novčano kažnjen, a kazne su propisane

Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Općim poreznim zakonom.

Uloga imovinskih poreza u ukupnim poreznim prihodima najvećeg broja suvremenih zemalja relativno je malena. Neke zemlje u svojim poreznim sustavima oporezuju samo imovinu fizičkih osoba, dok druge pristupaju oporezivanju imovine i pravnih osoba.

Pri oporezivanju imovine, treba voditi računa o tome da se ne nanesu štetne posljedice gospodarstvu zemlje odnosno da se porezna obveza prijavi nadležnom tijelu u zakonom propisanom roku, koje će odlučit kolika je vrijednost poreza, da li je porezni obveznik oslobođen plaćanja poreza ili ne, i o tome donijeti rješenje na koje postoji mogućnost prigovora.

Imovinski porezi ubrajaju se u najstarije poreze i nekada su glasili kao glavni prihodi države, dok u novije vrijeme zaostaju za porezom na dohodak i porezima na promet, budući se dosta raspravlja o prednostima i nedostacima te vrste poreza.

Važno je imati na umu da se postignu ciljevi koji se žele postići primjenom različitih oblika poreza, kao i da provedivost poreza bude u skladu sa zakonskim normama.