spektar broj 19

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 17. 10. 2014.

OTCJEPLJENJE: ŠTA ĆE BITI SA BOŠNJACIMA?

PROPUŠTENA IZBORNA ŠANSA

TRESLA SE GORA...SVJETSKA KRIZA: ZAVADI PA VLADAJ!

Broj 19

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

TRESLA SE GORA...


ŠTA ]E BITI S BOŠNJACIMAKAD SE ER-ES OTCIJEPI?

JEDAN SCENARIJ NAŠE BUDUĆNOSTI

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Izgubiti izbore od tako kompromitovanih protivnikakakvi su, recimo, SDA i SNSD, to mogu samo političkišegrti koji su dobili premalo glasova ogorčenog naroda

Str. 6

Ova analiza otvara tabu temu Bosne i Hercegovine, onjenoj budućnosti nakon, po mišljenju autora, nemi-novnog otcjepljenja Republike Srpske koje će naogromno iskušenje dovesti Hrvate, ali još više onaj malidio Bosne koji postane “čisto” bošnjački Str. 12

OD OBI^AJA DO IZNUDEU proteklih pet godina u BiH je samo jedan doktorosuđen za korupciju. Mada svaki deseti građanih dajenovac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksaostaje nekažnjena, jer pacijenti na ovaj načinpokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge Str. 24

IZA KULISA SVJETSKE KRIZE

ZAVADI PA VLADAJ!Rat protiv Islamske države dio je šireg pokušaja“kuhanja” trećeg svjetskog rata koji bi trebao dovršitiprojekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu

Str. 27

MEDICINA (NE)MOŽE BEZ MITA

VOJNA MO]Vladimir Putin u četvrtak je bio uBeogradu. Tom prilikom demon-strirano je neraskidivo prijateljstvodvije države: prijateljstvo izprošlosti koje će, kako je rečeno, bitii prijateljstvo budućnosti.To sa budućnošću ipak je natankim nogama. Ako Srbija nastavisvoj evropski put, onako kako jekrenula, time će završiti i u kriluNATO-saveza. A to se Rusimanimalo neće svidjeti. Kad (i ako) dotoga dođe, tada će se vidjeti kolikoje ovo prijateljstvo čvrsto, kolikoemotivno, a koliko (politički ivojno) uslovljeno i motivirano.Putinov jednodnevni boravak uBeogradu dobio je veliki regionalni,ali i međunarodni publicitet. Zanas u Bosni i Hercegivini,međutim, nešto drugo možda jebilo važnije. To je vojna paradakoja je priređena u Beogradu. Onaje pokazala vojnu moć Srbije, kao iudjel Rusije u toj moći.U vremenu kad je BiH praktičnodemilitarizovana, kad ima šačicuvojnika koji ne predstavljajunikakvu ozbiljnu odbrambenu siluza eventualne sukobe, nije nimalougodno vidjeti čime sve raspolaženaš susjed. I ne ustručava se da topokaže.Ionako regionalno moćna, ovakonaoružana Srbija još više dobija naznačaju. A znajući kako je ona tusvoju vojnu silu koristila prije 20-tak godina, ne treba biti kukavicapa se od svega toga uplašiti.Međunarodne snage, NATO iEUFOR, garantuju Bosni sig-urnost. Navodno se ne trebamo

Gotovo polovica građana, poobičaju, nije učestvovala u ned-jeljnim izborima. No, neki su otišlina biračke punktove da bi „glasali“na neobičan način, pa su njihovilistići završili u vreći sa natpisom“poništeni”, jer su ispunjeni nanepravilan način.Većina tih listića su, ustvari, kritičkeporuke koje, na ovaj način, diograđana upućuje vlasti, ali i svimakterima izbornog procesa. Tu su išaljivdžije koje su iskoristile prilikuda zatraže smjenu selektorafudbalske reprezentacije SafetaSušića, kao i ljudi koji, vidnognjevni zbog svog lošeg položaja udruštvu, ne štede psovke na računonih koje za to smatrajuodgovornim.Saznaćemo ubrzo koliko je ovakvihlistića. Doznaćemo i sadržinudijela tih izbornih kritičkih poruka.No, bilo bi dobro kad bi taj diolistića bio ustupljen na analizunekoj nevladinoj ili naučno-istraživačkoj organizaciji.Kopije poništenih listića, u kojimsu građani upućivali poruke vlasti ipolitici uopće, možda ne bi bilološe dati na uvid i izbornim pobjed-nicima, odnosno koalicijama kojeće kasnije, na osnovu ovoga glasan-ja, formirati organe vlasti. Nekasaznaju šta misli i ovaj dio građana!

BRAVO!U obilju nepravilnosti kojih je bilotokom izbornog dana, jedna je bilaposebno zanimljiva, jer ne ide nadušu ni kandidata ni kontrolora iposmatrača ni brojača glasova.“Izgrednik” je bio - glasač!U pitanju je poznata osoba,Jasmila Žbanić, višestrukonagrađivana filmska rediteljka.Ona je, dok se glasanje tek bližilosredini, na Facebook profilu objav-ila svoj, mobitelom snimljeni,izborni listić, na kojem jezaokružena Naša stranka. Ta tajnačin su i njeni poštovatelji,moguće je, došli do svog izbora,kopirajući Jasmilinu političkunaklonost.Ovaj vid “izbornog angažmana” je,prema Pravilniku o načinuprovođenja izbora u BiH -zabranjen. No, sumnjamo da će seJasmila zbog moguće kazne mnogozabrinuti. Ona je očigledno željelada pruži javnu podršku pomenutojpolitičkoj partiji pa nije mnogorazmišljala o eventualnoj kazni isukobu sa izbornim propisima.Ovaj oblik javnog deklariranjajavnih ličnosti pred izbore kod nasse rijetko praktikuje, osim učešća upromotivnim spotovima i navelikim predizbornim skupovima.Filmski glumci i reditelji se, uAmerici, na primjer, utrkuju utome kome će od kandidata, predpredsjedničke izbore, preko medijaizjaviti svoju političku ljubav. NaZapadu i mediji vrlo često utječuna izborno opredjeljivanjegrađana, otvoreno sugerirajući koje, po njihovom mišljenju, praviizbor za građane.Sad smo i mi, zahvaljujući JasmiliŽbanić, dobili tu vrstu “uplitanja”u izbore. Mislimo da bi to unarednim ciklusima ugledne javneličnosti trebale činiti znatno češće.

NEOBI^NO“GLASANJE”

4 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

HADŽIJSKI RIZIKBiH nema slučajeva ebole, ali sumjere opreza pojačane. Karantin jošnije uspostavljen, a u zemlji je jednaosoba koja je doputovala izugroženog područja pod nadzorom.Mada vlasti tvrde da opasnosti za sadanema, iz činjenice da je nedavno uzemlju doputovalo više od 1.400osoba sa hadža koje su bile u kontak-tu sa velikim brojem osoba, razloga zastrepnju ipak ima. Tim prije što su iSZO i UN priznale da bolest dobijabitku u odnosu na međunarodnenapore da se zaustavi širenje virusa.Iako su sve hadžije prošli anketi-ranje i podijeljen im je material kojiih upućuje na to koji su simptomibolesti, niko nije zadržan niti sustavljeni pod zdravstveni nadzor,mada su se kretali u krugu nekolikomiliona osoba sa svih kontinenata.Do sada su svega tri osobe u Bosni iHercegovini bile pod nadzorom,zbog toga što su u zemlju došle izpodručja u kojima su registrovanislučajevi ebole. Mjere su istekle zadvije osobe, dok još jedna osobačeka da istekne period od 21 dan.

NAGRA\ENAFOTOGRAFIJA

Edin Tuzlak, fotograf Centra zaistraživačko novinarstvo (CIN), dobit-nik je nagrade za kolekciju fotografija„Kad se voda povuče“, koja je dodijel-jena u sklopu izložbe fotografija uSplitu. Nagrađene fotografije nastalesu u bh. gradovima koji su bili poplavl-jeni ove godine. Neke od fotografijaCIN je objavio u tekstu: „Vodnenaknade za jubilarne nagrade“Na natječaj Fotokluba Split zaKlupsku izložbu 2014. godinepristiglo je 412 fotografija od 54autora. Za izložbu je odabrano 95fotografija od 37 autora. Tuzlak jenagradu podijelio sa MarijomBašićem iz Hrvatske.

plašiti vojne moći naših susjeda.No, da li je to baš tako? Mnogoputa je BiH imala jake formalnemeđunarodne garancije, pa se toružno završilo. Najbolja garancijaza nas bi bili susjedi bez velikevojne sile. Ili bar susjedi koji su podkontrolom (i u sastavu) globalnonajjače vojne snage - NATO.Kad do toga dođe, bićemo mirniji.No, Putin i Rusija još nisu reklisvoju posljednju riječ. Još je, ipak,neizvjesno gdje će Srbija završitisvoj geopolitički put - u Briselu ili uMoskvi. To je ono što nas u BiHopravdano zabrinjava.

“NAVIJA^KI”AUTOBUSI

Dva autobusa u četvrtak rano ujutrokrenula su iz Banjaluke za Beogradna vojnu paradu koja se održavala upovodu 70. godišnjice oslobođenjaglavnog grada Republike Srbije uDrugom svjetskom ratu.Besplatan prevoz obezbjedio jepredsjednik entiteta Milorad Dodik.Ni loše vrijeme nije spriječilo nekolikostotina Banjalučana da dođu na staruautobusku stanicu sa koje su kretaliautobusi u 7 sati. Zainteresovanost zaodlazak u Beograd bila je tolika dajedan broj ljudi nije moglo ući uautobuse. Prednost su dobili članoviDodikovog SNSD-a.Starijim građanima Banjalukepridružio se i veliki broj mladih,rođenih tek prije dvije decenije, anajveća želja im je, kako su rekli, davide predsjednika Ruske FederacijeVladimira Putina, koji je tog danaposjetio Beograd.Želja im se, eto, ispunila.

FUJ!!!“BiH ostaje u ekonomskom ipolitičkom ćorsokaku, i nakon ovihopštih izbora”, glavna je procjenasvjetskih medija nakon prelimi-narnih rezultata nedjeljnogglasanja. Britanski Guardianzaključuje kako su i ovi izboripokazali da fundamentalno pitanjenacionalnog identiteta, “skoro 19godina od završetka rata ostaje ner-iješeno”.“Nacionalisti su proglasili pobjeduna izborima, što je rezultat koji ćesamo produbiti i dodatno podgri-jati nestabilnost u jednoj odnajsiromašnijih evropskih država”,piše Guardian, sa očitim preziromprema tim pobjednicima.Tako na čelu srpskog entiteta osta-je Milorad Dodik, secesionista sasnažnom podrškom Moskve,političar koji se već dugo zalaže zanezavisnost tog bh. entiteta. Dodikje izjavio kako će njegova politikabiti “Republika Srpska: sve manjeentitet, sve više država!”Sa druge strane Bakir Izetbegović,sin nekadašnjeg bosanskog lideraAlije Izetbegovića i potpredsjednikglavne bošnjačke, Strankedemokratske akcije, ostaje nasvojoj aktuelnoj poziciji, člankolektivnog šefa države.Guardian podsjeća kako seIzetbegović nadao da će uPredsjedništvo biti izabrani kandi-dati koji su u stanju da “prevaziđutrenutni zastoj koji blokira zamljuna putu ka EU i NATOintegracijama”.S treće strane,u ime hrvatskognaroda, član Predsjedništva će bitijoš jedan nacionalista - DraganČović, za kojeg Guardianprocjenjuje da će, ne samo pojačatipristisak na podrivanje državeBosne, nego i slabljenje bošnjačko-hrvatske Federacije.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 5


Logika i izbori često su u svađi. UBosni i Hercegovini je to redovnostanje. Uprkos tome što su napraktično svim poslijeratnimizborima građani trebali da uskratepovjerenje onima koji su ihprethodno loše vodili, to se nikadnije dogodilo. Povremeno bi, najedan ili dva mandata, iz velike igreispala neka od stranaka koje su stal-no bile u vlasti, ali nikad nijednanije snažno i dugoročno kažnjenaza loš rad.Mnogi su mislili da će se to dogodi-ti ovoga 12. oktobra, jer je baš svegovorilo protiv vladajućih stranaka.

Kažnjeni SDP: Da je bilo popomenutoj logici, građani suduboko pod vodu trebali da gurnu i

SDA i SDP i HDZ i SNSD. Život-ni standard potonuo je više negoikad, ekonomija izrazito stagnira,nezaposlenost se povećava, državasve slabije funkcioniše, građanimasu živci sve tanji i tanji...

Za kažnjavanje starih loših vladara,poticaj je stizao i iz međunarodnezajednice. Ona je ubojito kritiko-vala apsolutno neodgovornu inesposobnu vladajuću strukturu,sugerirajući građanima da drugimaukažu svoje povjerenje.

No, ništa od svega toga nije sedogodilo, osim što je iz zvjezdanihvisina na zemlju tresnuo SDP.Obrukali su se oni u mnogo čemutokom četiri posljednje godine, aliuvjerljiv razlog da samo oni budukažnjeni, u odnosu na, recimo,SDA i SNSD, zaista ne vidim.Zajedno su radili katastrofalno, paje van svake logike da kazna jedinostigne SDP.No, takvi su ovdašnji glasači. I kadgovore drugačije, iz njih često gov-ori nacionalna pripadnost. A SDA iSNSD su izrazito nacionalnestranke; SDP nije u potpunosti.Zato je Lagumdžiju morao dapopije punu čašu građanskog gnje-va, umjesto da po neki gutljaj pre-pusti kolegama iz SDA i SNSD.


Izgubiti izbore od tako kompromitovanih protivnika kakvi su, recimo, SDA i SNSD, to mogu samo politički šegrti koji su dobili premalo glasova ogorčenog naroda

TRESLA SE GORA...

Piše: Vlastimir Mijović

Da ima političke časti,Zlatko Lagumdžija bi se

trebao ubrzano raspitati opostupku kojem u teškim

trenucima pristupajujapanski samuraji...

SDA i SNSD su vjerovatno i sami iznenađeni tolikim uspjehom

Da poraz SDP bude još teži, nakraju će se dogoditi da stranka“njihovog” Željka Komšića budečak i bolje plasirana od SDP-a.Stoga bi se Lagumdžija, da imapolitičke časti, trebao ubrzanoraspitati o postupku kojem uteškim trenucima pristupaju japan-ski samuraji.

Blijeda opozicija: Mogu se do unedogled nabrajati razlozi koji suurodili ovakvim izbornimrezultatom, kojim su razočarani svioni koji su priželjkivali promjene uvrhovima vlasti. Međutim, mislimda je za ovakvu odluku građana biodovoljan samo jedan jedini razlog:iako je brojčano bilo punooponentskih stranaka, nijednameđu njima nije ulijevala ioleozbiljno povjerenje u svojesposobnosti.Utoliko je i logičan zaključak daproblem Bosne i Hercegovine nijesamo loša vlast: problem je i jakoneinventivna opozicija. U njoj nemasvježih i konkretnih ideja, apogotovo nema društveno uglednihličnosti. Takvi su odbijali iKomšićeve i Radončićeve ponude,tako da ove stranke nisu uspjele dase okite nekim zvučnijim i u javnos-ti popularnijim ljudima koji nemajuprošlost u vršenju vlasti, ali imaju usvom ljudskom, intelektualnom ipolitičkom dignitetu.U tome je sadržan i osnovni razlogzbog kojeg opozicija nije mogla daiskoristi pomoć koja joj jeukazivana od predstavnikameđunarodne zajednice. Neglasaju strane diplomate nego glasaovdašnji narod. A on baš i nijesklon avanturizmu. Umjesto bli-jede opozicije, za koju znaju danema iskustva u vlasti, građani suse odlučili za stare “majstore”,žmireći na njihove očigledne mane.Pogrešno je pri tome izvlačitizaključak, s koji mnogi žure, da je

ovakav izborni rezultat pokazateljzadovoljstva građana stanjem ukojem se i oni i država nalaze. Dasu nezadovoljni, navodno bi posvaku cijenu mijenjali lidere.

Jača kontrola: Ovakvozaključivanje potpuno je pogrešno.Građani ostaju u svojim lošimživotima, ostaju ogorčeni na svojulošu vlast, ali su potrebne priličnodrugačije okolnosti i političko-per-sonalne alternative da bi oni spaspotražili na drugoj strani.

Logika govori da su građani, izobilja loše političke ponude,izabrali onu za koju misle da jemanje loša. Upravo to gubitnike bitrebalo da baci u potpuni očaj. Jer,izgubiti izbore od tako kompromi-tovanih protivnika kakvi su, reci-mo, SDA i SNSD, to mogu samopolitički šegrti!No, šta građanima preostaje nakonšto na izborima nisu zamijenili

kormilare. Kako da uopšteočekujemo neki boljitak?Jedino što preostaje, to je dagrađani nekom drugom prilikomuzmu stvar u svoje ruke, dapostanu aktivniji u kontroli vlastitokom njenoga novog mandata. Pritome ne mislim samo na drametipa one februarske. Ne mora svakipritisak na vlast da okončazgarištem. Ima još niz načina nakoje se vlast može disciplinovati iprimorati da malo više misli nasvoje građane. Tek ako to ne urodiplodom, ulica čeka da se na njojizlije gnjev, kao posljednja, aliobično najučinkovitija varijanta.Nakon izbornih rezultata kakve smodobili, stoga se, kao moždanajvažnije, postavlja pitanje: hoće listara/nova vlast izvući pouke i novopovjerenje opravdati više nego uranijim slučajevima? Ili će, što uopštenije isključeno, raditi još lošije. Jer,nije nimalo besmislen ni zaključak dokojeg oni mogu da dođu, a koji kažeda se nekažnjeno može raditi još loši-je i neodgovornije.Jer, ako građani nisu bili u stanjuda kazne prethodnu, katastrofalnuvladavinu, možda će slegnutiramenima i na njen nastavak, čak ina dalje pogoršanje.


Pogrešno je izvlačitizaključak, s koji mnogi

žure, da je ovakav izbornirezultat pokazatelj

zadovoljstva građanastanjem u kojem se

i oni i država nalaze...

Građani nisu prepoznali uvjerljivost u opozicionim strankama


Politika je staro zlopamtilo. Onikoji su jednom prevareniuvijek čekaju priliku za revanš.

I obično je dočekaju, kao što se to uovom slučaju desilo sa Hrvatskomdemokratskom zajednicom.Iako su SDA i SNSD dobilipovelike vreće glasova, matematikaje tu da ih brine oko učešća ubudućoj vlasti. Postoje, naime, bro-jne varijante u kojim bi ove dvijestranke, ipak, mogle da izvise.Jedina koja nema razloga za brigu,to je Čovićeva HDZ. Bez njih se nemože sastaviti ni federalna nidržavna vlast. Stoga već sada svioko Čovića kruže kao okonajpoželjnije udavače.Prilično destabilizirani Dodikvjerovatno nema previše razlogaza brigu. Ako je neko mazioČovića i HDZ, onda je to on.Držali su se za ruke kaosvojedobno Tuđman iMilopšević, stalnokoordinirajući međusobnepoteze. Stoga Dodik ne bi tre-bao da se brine oko formiranjavladajuće koalicije na državnomnivou, jer je Čovića zadužio bartoliko da formiranje nove vlastiuslovi ulaskom u nju SNSD-a, a neSDS-a.Puno je komplikovanije uFederaciji. Poznati su bliski odnosiizmeđu Fahrudina Radončića iDragana Čovića, pa ne bi bilo čudo,ako se matematika bude mogla

uklopiti, da HDZ podrži SBB, DFi još par manjih stranaka i da onitako stvore novu federalnu vlast.

Jedino je pitanje može li Čović„svariti“ Komšića ili ga smatrasamo nekadašnjim Lagumdžijinimpijunom.Znaju to u SDA pa već pokušavajuda utvrde svoj pazar. Prvo je

Izetbegović gotovo vrisnuo da seneko ne usudi preskočiti SDA kaorelativnog izbornog pobjednika, upokušaju da s nekim drugim formi-ra novu vlast. Onda je iz te strankeuslijedilo i podsjećanje HDZ-a nasudbinu koju je imao uz proteklommandatu, kada ga je Lagumdžijaneprincipijelno izbacio iz vlasti, adva puta mu je ukrao i mjesto u

Predsjedništvu BiH.Preskakanjem SDA, sad bi HDZučinio zlo istovjetno onom koje ječinjeno njemu – poručuju izStranke demokratske akcije.Čović zna koliko je važan, pa se neoglašava. Zapravo, on izbjegavadirektni odgovor. Neće on tako lakostati ni na jednu stranu. Biće tu gomi-la ucjena, traženja kontrausluga,obećanja za budućnost, zahtjeva zapranjem mrlja iz prošlosti. U svakomslučaju, naklonost HDZ-anaplaćivaće se suhim zlato.Posebno zanimljivo biće testiranjeideje, kojoj su skloni u SDA, datreći federalni prtner bude SDP. Jer,

ako je imalo politički vaspitana,SDA bi trebala pomoći potonu-lom SDP-u onako kako je tastranka prije četiri godinepomogla havarisanoj SDA, kadje trebala ispasti iz vlasti, odčega se zadugo ne bi oporavila.No, nije teško pretpostaviti nakakvu bi reakciju kod Čovićanaišla ideja da i on pomogneLagumdžiji, koji je godinama

pokušavao da otjera i HDZ injegovog predsjednika u političkigrob. Zapravo, ni to nije nemogućeu ovoj i ovakvoj državi i politici.Samo je pitanje da li je Lagumdžijaspreman da poliže svu pljuvačkukojom je dosad obasipao Čovića.Možda bi se Hercegovac, u tomslučaju, odobrovoljio čak i premaojađenom SDP-u!

KO ĆE FORMIRATI NOVU VLAST

Dodik može računati na vjernost starog političkog druga, ali je veliko pitanje s kim će HDZ uvezati zastave za federalnu vlast, sa SDA ili Radončićevim SBB-om

ČOVIĆ DRŽI KLJUČEVE

Piše:

Amra Zimić

Čović neće lako stati ni na jednu stranu. Biće tu

gomila ucjena, traženjakontrausluga, obećanja za budućnost, zahtjeva

za pranjem mrlja iz prošlosti...

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

Nakon opštih izbora u BiHjasno je da je izgubila prijesvega ideja socijaldemokratije.

Lijevo orijentisane stranke još ranijesu podijeljene na nekoliko frakcija,tako da su se glasovi rasuli, dok one sadesnom orijentacijom, imajustabilno, nacionalno, biračko tijelo.S druge strane, partije u RepubliciSrpskoj, koje sebe tek zovusocijaldemokratskim, već odavno su,kako kažu analitičari, „zabasale“ unacionalističke vode.

Uništena ideja: Sprema se golemoiznenađenje na političkoj sceni BiH:Socijaldemokrati se ujedinjuju ujednu stranku - jedan je od naslova u

bh. medijima, koji zvuči skoro pa kaonaučna fantastika.Nevjerovatno, baš kao što je do prijenekoliko dana izgledao nevjerovatnoda vladajuća stranka u FederacijiBiH bude nakon opštih izbora apso-lutni gubitnik. Dakle, od vladajuće

stranke u Federaciji i nekoliko kan-tona, u narednom mandatuSocijaldemokratska partija (SDP)jedva da će moći biti opozicija čiji seglas može čuti sa osvojenih tek 9,70posto glasova birača.S druge strane, u Republici Srpskojopet će na vlasti biti oni koji sebe for-malno zovu socijaldemokratama, adavno su, kažu analitičari, ušli unacionalističke vode. Riječ je, razumijese, o SNSD-u na čelu sa MiloradomDodikom. Ideja socijaldemokratije uBosni i Hercegovini je odavnouništena, kaže profesor Mile Lasić samostarskog Sveučilišta.„Prvo je Savez nezavisnihsocijaldemokrata (SNSD), na čelu s

IZGUBLJENI U SOCIJALDEMOKRATIJI

MILORAD I ZLATKOUNIŠTIŠE LJEVICU GLATKO

Sprema se golemoiznenađenje na političkoj

sceni BiH:Socijaldemokrati

se ujedinjuju u jednustranku - jedan je od

naslova u bh. medijima,koji zvuči skoro pa kao

naučna fantastika...

Prvo je SNSD zabasao u nacionalističke vode, iz kojih više ne umije izaći, a potom se drug Zlatko lažno predstavljao multietničarom, a istovremeno je

od SDP-a napravio bošnjakocentričnu stranku


drugom Miloradom Dodikom,zabasao u nacionalističke vode, iz kojihviše ne umije izaći, i time je zadavioideju socijaldemokracije, bolje reći,odveo svoju stranku na stranputicu.Potom se drug Zlatko Lagumdžijalažno predstavljao multietničarom ibh. socijaldemokratom od formata, aistovremeno je od Socijaldemokratskepartije (SDP) napravio bošnjako -centričnu stranku, i više od toga,monopolizirajući i lažno sepredstavljajući i socijaldemokratom idemokratom”, navodi Lasić.

Samoubistvo: Generalno, rezul-tati izbora u Bosni i Hercegovinipokazuju da je riječ o rimejku 1990.godine, kaže profesor iz BanjalukeMiodrag Živanović. Jedini gubitnicisu građani, kaže Živanović.„Pobjednici izbora su zapravo istioni koji evo već više od četvrtstoljeća, skoro trideset godina, radenam to što nam rade. Naravno dase u takvim uslovima jednostavnodogodilo i to da je urušena i samaideja socijaldemokratije, a kada jeriječ o konkretnoj političkoj partiji,

jer je samo ona ostala, baremformalno, riječ je o SDP-u BiH, jamoram reći da je velikim dijelom isam SDP kumovao, prateći iligotovo slijepo idući za tragom ovihnama dobro poznatih politika, onje jednostavno sam izgubio svojeglasove. To je svojevrstan obliksamoubistva, kako ja mislim.“

Neprincipijelna politika i ideološkalutanja glavni su razlozi zbog kojih jeljevica izgubila vlast u Federaciji, kaženovinar i analitičar Faruk Kajtaz:„Imali smo predizborne kampanjeu Konjicu, Jablanici, mahanjeslikama Josipa Broza Tita, kao dase ne radi o stranci koja je jednomčvrstom neoliberalnom rukomvladala u Federaciji BiH i državi

Bosni i Hercegovini. Pokušala jeciljati na nekakve emocije.“„Nažalost, SDP se poveo za jednimuskogrudnim pragmatizmom i svojeglasove je lovio gotovo isključivo unutarteritorija sa bošnjačkom većinom. To jejedna pouka za ubuduće. Dakle, akoste zaista vjerni ideji socijaldemokratije,ne možete razmišljati kao i svakaetnonacionalistička stranka, ne možeteslijediti taj model. Ili se borite za tuideju ili ne. Nažalost, izgleda da ne.“

Mali format: U Republici Srpskojformalni socijaldemokrati ostaće navlasti, no SNSD već odavno ne pro-moviše nijednu od soci-jademokratskih ideja. Još jednomprofesor Miodrag Živanović:„Desno krilo SDS-a, pojednostavljenorečeno, isto u Federaciji, čuli smo,posebno posljednjih godina, teučestale proglase SDP-a, da su oniustvari bošnjačka partija, što znači dase nalazimo u jednom prostoru gdje jesve popunjeno, gdje više nema mjestaza nekog drugog. Meni je jedino dragoda je Demokratska fronta ŽeljkaKomšića nešto napravila, ali je opetpitanje da li je tu riječ o toj čistoj,pravoj ideji socijaldemokratije ili ćeopet doći do prilagođavanja ovomdominantnom trendu.“Lijevo orijentisane partije još ranijesu se podijelile na nekoliko manjihpolitičkih frakcija. Nijedna od njih,već sada je očito, neće gajiti izvornuideju socijaldemokratije.“Glavnina SDP glasova je prešla zapra-vo novoosnovanoj Demokratskoj frontiŽeljko Komšić, kako se ona krasno posocijaldemokratski zove. Moje sumnjesu da će isti oni ljudi, koji su bililakovjerni prije četiri godine upuštajućise u avanturu na čelu sa ZlatkomLagumdžijom, doživjeti uskoro sličnarazočarenja i sa ovim novim liderom.On je, zapravo, čovjek malog kapacite-ta, a velike ambicije”, kaže profesor samostarskog sveučilišta Mile Lasić.

Marija Arnautović/RSE


Komšić ne može biti preporoditelj socijaldemokratije

Ako ste zaista vjerni idejisocijaldemokratije, nemožete razmišljati kao

i svaka etnonacionalističkastranka, ne možete slijediti taj model.

Ili se borite za tu ideju ili ne...


Nekad smo mislili da ćenacionalistička mržnja ipolitička agonija Bosne i

Hercegovine biti prevladana ondakada moć nacionalističkih stranakaSDS, HDZ i SDA bude slomljena ikada one izgube većinu glasovaSrba, Hrvata i Bošnjaka. To se većodavno desilo i sada znamo kolikosmo potcijenili dubinu ove prob-lematike.Danas je gore nego što je bilo.Bošnjački pokušaji vrbovanjanjihovih dojučerašnjih protivnika uratu za suživot u jednojmultietničkoj državi besmisleni su ilišeni dostojanstva. Stranke kojedanas zastupaju Srbe i Hrvate i daljeopstruiraju svaki zajedničkinapredak, a BiH je zapala upolitičko-ekonomsku i socijalnu sta-gnaciju i – iako neki to sebi ne želepriznati – svako osjeća da ovakvostanje ne može dugo potrajati.

Širi kontekst: Niko ozbiljno nesumnja da bi eventualni referen-dum o otcjepljenju RepublikeSrpske (RS) od Bosne iHercegovine podržala velika većinasrpskih glasova. Pitanje koje sepostavlja nije da li će se jedno takvootcjepljenje dogoditi nego kada ćese dogoditi. Pri tom nije važno da li

nam se ta činjenica i posljedica kojaiz nje proizlazi, a to je da će izatoga na tom prostoru preostatikrnja bosanska država, dopada iline. Za jednog realistu jedino jevažna tema: Šta učiniti pod takvimokolnostima? Šta učiniti sada?

Posmatrajmo pitanje odvajanja RSnajprije iz jednog šireg konteksta. Dali građani, recimo Kvebeka,Katalonije, Baskije, Škotske iliKosova, imaju principijelno pravosami da odluče da li žele bitipotčinjeni vlasti za koju oni smatrajuda je tuđa ili preferiraju „sopstvenu“vlast, vlastitu državu? Pa i kada smosaglasni da odgovor na postavljenopitanje „sloboda“ rijetko može biti„nova država“ – ipak se, zbogosnovnih demokratskih principa,ovim građanima ne može uskratitidonošenje vlastite odluke.„Stani malo!“, reći će na to većinaBošnjaka. „Slučaj RS je sasvimdrugačiji. Srbi su, za razliku od

navedenih primjera, prisvojili teri-toriju koju žele otcijepiti, i topomoću ubijanja, silovanja ietničkog čišćenja. Teritorije, sela igradovi, koji oni sebi pripisuju, bilisu prije 20 godina velikim dijelomnastanjeni našim stanovništvom imi insistiramo na našem pravu.Ako žele pripasti Srbiji, moguslobodno ići – ali bez zemlje kojanjima ne pripada.“Tačno je da je RS, takva kakva jedanas (49% teritorije BiH), nastalanepravdom i ratom, nepravdom kojuje takozvana „međunarodna zajedni-ca“ Dejtonskim sporazumom faktičkiodobrila. Da li je tom konstatacijompitanje referenduma o otcjepljenjuRS riješeno?

Istorijske paralele: U 19. vijekuSAD su nasilno pripojile skoropolovinu meksičkog teritorija (akoji su prije toga španski osvajačioteli autohtonom stanovništvu). Uistom vijeku su Pruska i Austrijaoteli Danskoj današnju njemačkupokrajinu Šlezvig-Holštajn.Nad pokrajinama Elzas i Loren(njem. Lothringen) su se često kao„vlasnici“ izmijenjivale Francuska iNjemačka, i to uvijek pomoću rata.Otprilike jedna trećina Njemačke je1945. g. protupravno pripojenaPoljskoj i Sovjetskom Savezu (a koju

JEDAN SCENARIJ NAŠE BUDUĆNOSTI

ŠTA ĆE BITI S BOŠNJACIMAKAD SE ER-ES OTCIJEPI?

Piše: Juergen Buxbaum

Bošnjački pokušajivrbovanja njihovih

dojučerašnjih protivnika u ratu za suživot u jednoj

multietničkoj državibesmisleni su i lišeni

dostojanstva...

Ova analiza otvara tabu temu Bosne i Hercegovine, onjenoj budućnosti nakon, po mišljenju autora, neminovnog otcjepljenja Republike Srpske koje će na ogromno iskušenje dovesti Hrvate, ali još više onaj mali dio Bosne koji postane “čisto” bošnjački

oblast je 800 godina ranije Njemačkiviteški red na brutalan način oteoslavenskom stanovništvu), dok jenjemačko stanovništvo protjerano.Izrael, do dana današnjeg, prisvajapalestinsku zemlju i protjeruje njenestanovnike.Ovakve slučajeve možemo do une-dogled nabrajati i u svakomvremenu i prostoru naći ćemoslične primjere.Da li tako nešto opravdava neprav-du, nasilje i svekolike patnje tolikihljudi? Naravno da ne! U ovom raz-matranju trebala bi nas interesovatidruga činjenica: U određenom peri-odu, prije ili poslije, oteta zemlja jenekom drugom postala zavičaj,naime potomcima osvajača. Djeca iunuci su se rodili, ono što jeuništeno je obnovljeno, a stvoreno jenovo ognjište, opskrba i društvo.Ko danas posjeti nekad potpunorazoreni Gdanjsk (njem. Danzig) nemože osporiti da su tamošnji Poljaci(koji su velikom većinom oni Poljacikoje je Staljin nasilno preselio izUkrajine) stekli svoju zemlju koja jenekad bila njemačka. Ko ne želibeskonačne patnje i uvijek iznovanove ratove morao bi – ma koliko godda to onima koji su nasilno protjerani,bolno zvuči – jednog dana priznati daje iz prošle nepravde nastao jedanlegitiman zavičaj za druge ljude. Usuprotnom, morale bi se prihvatitiizjave ultraortodoksnih Jevreja kojidanas u Izraelu govore:„Mi smo izabrani Božji narod. Našipreci su ovdje bili prije 2000 godina, asada smo se ‚mi‘ opet vratili. Za vasPalestince bi najbolje bilo da nestanete.“

Novi zavičaj: Nastajanje legitimnogzavičaja, čije postojanje svoje korijenevuče iz prethodno učinjene nepravde,predstavlja jedan proces koji će se desitii u RS, odnosno on je već u toku. Kao idrugdje, tamo živi i jedan dio ljudi kojisu i sami izgubili sve, a u njihovomzavičaju danas žive drugi.

Samo bi sanjar mogao tvrditi da jeza sva vremena nelegitimno da Srbiu RS održe referendum o nezavis-nosti i da isti i sprovedu. Pitanje kojese u svakom slučaju postavlja je:kada nepravedno osvojena zemljaprelazi u legitimni zavičaj narednihgeneracija? U prvoj generacijinakon osvajača, drugoj, trećoj?Nakon pedeset godina, nakon sto,nakon hiljadu? Na ovo pitanjenijedna sveta knjiga i nijedanmeđunarodni zakon ne dajuodgovor već se on, u zavisnosti odistorijsko-političke situacije,različito i često sam po sebi nameće.

Uporni Dodik: Milorad Dodikuvijek iznova je pokretao ovo pitanje.Svake izbore koje je pomenuti dobio,dobio je ne uprkos, već upravo zbogsvoje nacionalističke hajke protivzajedničke države BiH. On je odbija,

opstruira, sabotira i blokira svakinapredak u zemlji, čak i onda kada jenjegovim sunarodnicima, Srbima uRS, hitno potrebno poboljšanjenjihovih većinom teških životnihuslova, koje je, pak, nemoguće postićibez jedne funkcionalne demokratske

strukture.Dodik voli da Sarajevo namjernonaziva „Teheranom“. On i vlada RSsu uvijek iznova prelazili crvenu lin-iju i kršili pravila, koja je pred BiHpostavila „međunarodna zajednica“.Nekad je OHR u takvimslučajevima reagovao, izricaosankcije i smjenjivao političare. Tapraksa je očigledno prošlost, sadamu se to dopušta.

Tajni signali: Brojni nezavisnipolitički promatrači dolaze doneizbježnog zaključka da je RSsigurno dobila nezvanične signale davladajuće svjetske sile više ne želestajati na putu jednom političkomkursu koji ima za cilj nestanakBosne i Hercegovine, u onom oblikuu kojem ona sada postoji. U koristove pretpostavke govori i to da subrojni zapadni političari, koji su od1992. godine angažovani na pros-torima Balkana (sa svim svojimgreškama, za koje oni snose odgov-ornost), izgubili nadu da je mogućepostići znatniji napredak u BiH uzpostojeću političku elitu i stanovništ-vo koje oni predstavljaju.U toku posljednjih 20 godina uBiH su pristizale ogromne sumenovca, direktno ili indirektno.Uprkos tome, privreda je na dnu,država ne funkcioniše, njene struk-ture postoje samo u rudimentarnoj


Tačno je da je RS nastalanepravdom i ratom, ali da

li je tom konstatacijompitanje referenduma o

otcjepljenju RS riješeno...

formi, korupcija i zloupotrebepoložaja cvjetaju, a nacionalističkinačin identifikovanja sebe i drugihpreovladava kod većine Srba,Hrvata i Bošnjaka i to još uvijek uvećoj mjeri nego što je željagrađana za bolji život i budućnostza sebe i svoju djecu. Evropska Unija čini se da više nijevoljna nastaviti svoj dosadašnjiangažman na Balkanu. I na krajukrajeva, ko se još uvijek interesujeza BiH? Svjetske sile koje određujusudbinu ove zemlje imaju umeđuvremenu važnija posla: ratoviu Ukrajini i Palestini, u Libiji,Siriji, Iraku i Afganistanu, napetiodnosi sa Rusijom, Pakistan kaoatomska sila u raspadu, pregovori oatomskoj energiji sa Iranom, usponzemalja BRICS-a (Brazil, Rusija,Indija, Kina i Južna Afrika) novapreraspodjela moći u Aziji u kon-tekstu novog uspona Kine, islamskiterorizam u Africi, Bliskom Istoku idrugdje, finansijske krize i global-no zagrijavanje Zemlje...I ne može se isključiti da bi možda„Zapad“ u vezi sa rješenjem srpskog

pitanja mogao razmišljati oustupcima Rusiji, čija je saradnjapotrebna u Ukrajini, Siriji i drugdje.

Novo prekrajanje: Stanje siro-maštva, trajne napetosti i dis-funkcionalnosti u koje je BiHpotonula ne može neograničenotrajati. U situaciji u kojojdemokratski napredak nije nigdjena pomolu, a da ne govorimo omeđusobnoj saradnji etničkihgrupa, otcjepljenje RS je prvi korakkoji će presjeći balkanski čvor.

To ne znači da će odvajanje RSproteći nesmetano i bez konflikta.Mnogim Bošnjacima će teško pastičinjenica da će Srbima morati pre-pustiti Srebrenicu i grobove svojihnajmilijih koje su Srbi ubili.Geografski oblik Republike Srpskeje nepovoljan i mogao bi zahtijevatirazmjenu teritorija. Nejasnokonstruirani Distrikt Brčko, koji

dijeli RS na dva dijela, pri novomprekrajanju geografske karte, doveobi do novih tenzija. Bit će svađe ioko pitanja preraspodjele duga kaoi državne imovine. Usprkos tome,problemi ove vrste još nikada nisuzaustavili separatiste.Nakon otcjepljenja RS, najprije ćepreostati krnja država koja čini 51%današnje BiH, sa bošnjačkomvećinom u Bosni i hrvatskom uzapadnoj Hercegovini.Stav većine političara koji predstavljajuHrvate u BiH nije dao i ne daje višerazloga za optimizam od samogMilorada Dodika u pitanjuravnopravne i demokratske budućnostiBiH sa istim pravima za sve građane.Za pretpostaviti je da će nakon otcje-pljenja RS i Hrvati za sebe tražiti pravoodvajanja od Bošnjaka, koji navodnoteže dominaciji nad njima.Iredentizam bosanskohercegovačkihHrvata je do sada dovoljno dokazan.

Malo rješenje: Nemali broj ljudi uBosni i Hercegovini i na zapadnomBalkanu sanja o rješenju nagomilanihproblema jednim udarcem, a to jepristupanje EU. Ovaj koncept je većjednom bio predložen od stranenjemačke Partije Zelenih, za vrijemerata u BiH. Već tada nije bilo sprem-nosti zemalja Evropske Unije damogućnost pristupanja EU ponudezaraćenim stranama kao sredstvo zazaustavljanje rata i da time brojnenepredvidive probleme unesu ‚u svojukuću‘. I danas bi eventualna opcijaprijema država bivše Jugoslavije pre-ostalih iza Slovenije i Hrvatske –samo kao neke vrste nužne mjere ucilju smirenja stanja – bila potpunoiluzorna, kako iz političkih, tako i izfinansijskih razloga.Ali, da li bi bilo barem mogućezamisliti da „Zapad“ razmotrimogućnost tzv. ‚malog rješenja‘ takošto bi rizike novih tenzija ubošnjačko-hrvatskoj krnjoj državiriješio u formi federacije ili


Kada nepravedno osvojena zemlja prelazi

u legitimni zavičaj narednih generacija?

konfederacije sa Hrvatskom,članicom EU? Ovo rješenje bi kaoprednost imalo činjenicu da bibosanski Hrvati konačno bili ‚kodkuće‘; ono bi zadovoljilo ambicijenekih političara u Hrvatskoj zapovećanjem svog ega proporcijalnopovećanju državnog teritorija, aBošnjacima bi ovo rješenje dalomogućnost da bez sopstvenog trudapostanu član EU i da u njenim sub-vencijama potraže rješenje za jadneživotne okolnosti u kojima se nalaze.Time bi mogućnost odvajanja Hrvataod krnje države BiH bila prevaziđena,eventualna zabrinutost zapadnihpolitičara zbog opasnosti nastajanjamuslimanske države u Evropi bila biuklonjena, a ‚malo rješenje‘ bi seodnosilo na ograničenu teritoriju saograničenim brojem ljudi.

Lančana reakcija: Međutim,mnogi Bošnjaci bi se usprotivilitakvom rješenju. Uprkos svim ratnimiskustvima, oni se po pitanjumentaliteta osjećaju bliži Srbimanego Hrvatima. U suštini, Hrvatimase ne vjeruje, posebno zbog činjeniceda bi oni u ovoj novoj državnojtvorevini igrali glavnu ulogu.Sa hrvatske tačke gledišta, ovim rješen-jem bi se stvorilo više problema negoprednosti i to ekonomske,administrativne i političke prirode.Stanje u kojem bi se Hrvati našli u jed-noj novoj državnoj zajednici, zajednosa područjem koje je ekonomski iinfrastrukturalno manje razvijeno, sastanovništvom s kojim se zbog protek-log rata ne bi mogao uspostaviti jed-nostavan suživot, najprije bi iziskivalomnogo novca, kojeg Hrvatska nema, anema ni EU (vidi prethodno).Sve u svemu, ako se ovaj scenariopromatra realistično i pod datim okol-nostima, više aspekata govori protivnego za njega. Vjerovatnije je da se,nakon otcjepljenja Srba, neće moćipružiti otpor hrvatskom otcjepljenjuili možda neće biti ni volje za to.

Rezultat ove lančane reakcije – a toje vjerovatniji scenario – jenastajanje državice Bosne, većinomnastanjene Bošnjacima, koji sebe uvjerskom ili kulturnom smislusmatraju muslimanima. Pošto sepokušaj funkcionisanja jednemultietničke države tri donedavnosukobljena naroda pokazuje kaopropao, ovo rješenje se ne samo dačini neizbježnim, već ono i ne mora

obavezno biti i loše rješenje. Postojei druge male države bez direktnogpristupa moru – stvar je šta se odtoga može napraviti, tačnije rečeno,šta će od toga napraviti Bošnjaci.

Bošnjački izazov: Ovaj scenario,koji je pod datim okolnostima inajrealističniji, zahtijeva ozbiljne ipravovremene pripreme i napore,kako od strane bošnjačkih političara iintelektualne elite tako i od strane širihnarodnih masa. Međutim, ne postojiutisak da se iko ozbiljno suočava saovim izazovom. Dok Bošnjaci piju

kafu i njihovi političari sebi pune dže-pove, a svi zajedno potiskuju stvarnostili kao ukopani bulje u strašilo, to sevrijeme laži i samoobmanjivanja bližikraju koji mora doći.Buduća država Bosna će stajatipred brojnim unutrašnjimizazovima. Da li će pri tome pomoćdolaziti svana – i sa koje strane –zavisit će od toga kako će se samiBošnjaci nositi sa ovim izazovima. Najočigledniji izazov je katastrofalnostanje privrede, neznatna industrijskaproizvodnja, visoka stopa neza-poslenosti, loša infrastruktura i praznedržavne kase i kase javnih ustanova ifondova. Ovo stanje je rezultatvelikim dijelom nekompetentne,korumpirane i pohlepne političkeklase, ali ne samo njih. Navedeniproblem je od odlučujućeg značaja zanarod, a narod će se hitno morati pri-hvatiti svog dijela posla. A za to jepotrebno promjeniti mentalitet upravcu samoorganizovanja i prestatigledati u vođe, kojima se pasivno ifatalistički prepuštaju odluke, kao ubogove.Političke elite koje se prema državiodnose kao prema samoposluzi su jed-nako dobro organizovane kao i krimi-nalne bande, ali mnogobrojni pamet-ni, djelotvorni i dobronamjerni ljudi(koji još nisu emigrirali) to nisu.


Rezultat lančane reakcijeje nastajanje državice

Bosne, većinom nastanjene Bošnjacima,

koji sebe u vjerskom ili kulturnom smislu

smatraju muslimanima...

Vjerske struje: Socijalni nemiripočetkom 2014. godine, a koji su se,začudo, odvijali prije svega udijelovima zemlje sa bošnjačkomvećinom, dali su u ovom pogledudosta povoda za nadu. Po prvi putnakon rata građani su u velikom brojuustali protiv političara koji im ništanisu ponudili osim nezaposlenosti,siromaštva i beznađa.Dok su se zvanični sindikatipasivno i apstinentno ponašali,frustracija građana se ispoljavala nesamo paljevinom zgrada institucijavlasti, već i u skupovima građanana kojima se pokušala pronaćialternativa sadašnjem političkomstanju. Ovi događaji pokazujupotencijal za promjene, iako, nažalost, izgleda da još nije došlo doodrživih promjena koje bi trajnomobilizirale i uključile većinu ljudi.Raspoloženje za raskid sa postojećimstanjem bit će neophodno i sa drugogaspekta. Muslimani u Bosni ne pred-stavljaju jednu homogenu grupu.Mnogi od njih su prije u kulturnomnego u strogom religioznom smislusunitski muslimani, koji se sakulturnog i istorijskog aspekta osjećajuEvropljanima. Međutim, u vezi saratom i uz pomoć iz inostranstvaformirale su se i grupe radikalnih mus-limana, koji se aktivno zalažu zapolitički islam i koji se smatraju sljed-benicima vehabizma i selefizma.Njihovi politički i ideološki odgajatelji

iz Saudijske Arabije, UAE itd. već dugosu jednom nogom u BiH, bilo da jerazlog tome mudra dalekovidnost istihili po njih sretni sticaj okolnosti. Mnogeod novih džamija, koje se već skoro 20godina grade u svakom selu, nasvakom ćošku, finansirane su od stranegore pomenutih, a uz njih i škole imjesta društvenog okupljanja kojapripadaju ovim objektima.

Ko plaća orkestar: Te impozantnegrađevine, koje demonstriraju njihovaulaganja, prevashodno u tercijarnisektor, uočljivo žele običnomgrađaninu ostaviti sliku da su finansi-

jska sredstva ovih investitoraneograničena. Oni bi mogli bitispremni da, onda kada nova država injeni političari budu trebali novac (atrebat će ga!), još više investiraju i stavejoš više kredita na raspolaganje. Ali,kao što se kaže: ko plaća orkestar,odlučuje i kako će se svirati.U bosanskim selima vlada siro-maštvo u svakom pogledu i ono se,po nekim pitanjima, ne razlikujemnogo od niske stope razvoja nanekim drugim kontinentima.

Ukoliko neko tamo podijeliživežne namirnice, odjeću ilijekove, sigurno će zaraditi sim-patije i podršku. Mnogi Bošnjaciveć danas pričaju o siromašnimporodicama iz njihovog kruga poz-nanika i susjeda koje dobijajufinansijsku pomoć iz „religioznih“krugova i, za uzvrat, vode „životnistil primjeren vjerniku“, a što se saspoljašne strane najvidljivije očitujeu oblačenju žena.U gradovima neće biti teškozaposlenicima u firmama sa kapi-talom iz zemalja u kojima se vjerastrogo praktikuje, da ih podsjete daje sigurnost njihovog radnog mjestapovezana sa stanovitompromjenom načina življenja.S druge strane je, još u toku i nakonrata, dolazilo do sukoba izmeđuBošnjaka i tzv. „mudžahedina“,koji su tada velikim dijelom bilidobrovoljci iz stranih zemalja, kadasu ovi npr. prijetili ljubavnimparovima koji su se javno držali zaruku ili kada su ti ortodoksnivjernici htjeli protjerati bošnjačkeimame iz džamija.Sigurno je da će jedan takav goreopisani razvoj događaja dovesti doteških sukoba između pristalica kojislijede tumačenje Kur’ana uvezenoiz Arabije, i širokih bošnjačkih kru-gova, koji njeguju evropski stil životai žele slijediti njima naizgled prim-jereniji vjerski pravac.

Udarac s leđa: Ko će pobijediti utome konfliktu, zavisi od više fakto-ra: privrednog i socijalnog položaja(kao što je navedeno, sredstvaarapskih investitora suneograničena), političara koji ćevladati zemljom, globalne situacijeu svijetu koja određuje ponašanjevelikih stranih sila i od pripreml-jenosti samih Bošnjaka.Ovi zadnje navedeni bi se konačnomorali suočiti sa stvarnošću da je nji-hovo stalno zalaganje za suživot sa


Kako će se okončati sukobizmeđu pristalica koji

slijede tumačenje Kur’anauvezeno iz Arabije i širokih

bošnjačkih krugova koji njeguju evropski

stil života...

Srbima i Hrvatima u državnojzajednici, za koju su često bili sprem-ni unaprijed prihvatiti ustupke,besmisleno. Oni se moraju oprostiti saparalizirajućim stanjem čekanja,čekanja da se nešto desi, da neko neštopoduzme, da se neko pobrine zarješenje njihovih problema.Bošnjaci će jednom morati shvatitida onaj ko se pravovremeno neposveti politici da će ga politikadočekati s leđa. Samozavaravanjemora imati svoj kraj i treba ustupitimjesto jednoj otvorenoj debati ukojoj će intelektualna elita i naroddefinisati, ko su i koje interese onikao nacija imaju.Tek na takvoj osnovi može seizgrađivati pravedna interakcija sadrugim nacijama. Jedna takvadebata će nužno dovesti do toga dase dođe do odgovora na pitanja kaošto su: Kako želimo živjeti? Kakobi trebala izgledati država u kojojćemo živjeti? Kakvi moraju bitipolitičari koji nas žele predvoditi?

Teološki koncept: KadaBošnjaci sami budu definiralivlastiti identitet, bez sumnje će odcentralnog značaja biti pitanjeislamske kulture i islamske vjere, teodnos iste prema sljedbenicimadrugih vjera kao i prema onimakoji nisu vjernici. Za Bošnjake, zaEvropu kao i za islam bila bi velikapobjeda kada bi iz Bosne potekaoteološki koncept o obliku i karak-teru jednog evropskog islama.Jedan takav oblik vjere već je u sred-njem vijeku imao šansu za razvitaknpr. u vrijeme ranih mislilaca kaošto je Ibn Rušd (Averroes).Jedan decidni evropski oblik vjerene bi proturječio islamu, koji je uprošlosti kao i danas razvio različitevjerske pravce, već naprotiv, on bipredstavljao jedno istorijski važnoobogaćenje njegove raznovrsnosti.To bi možda bio islam koji prihvaćaevropske ideje međusobnog odnosa

razuma i vjere, koji bi se zalagao zaravnopravni odnos između žene imuškarca, koji bi na izazove global-izirane privrede, društvima savisokom podjelom rada, raširenimpotrošačkim mentalitetom, moder-nom tehnikom kao i na suživotrazličitih kultura ponudio drugačijeodgovore od kamenovanja i odsije-canja ruke, islam koji bi propovi-jedao toleranciju prema pripadnici-ma drugih vjera umjesto nasilja.

Pomozi samom sebi: Jedantakav oblik vjere i života nisu straniBošnjacima kao Evropljanima. Prijesvega bošnjačka ulema, ali i intelek-tualci moraju preuzeti inicijativu za

oblikovanjem jedne takve teološkeinterpretacije Kur’ana koja bi odisalaslobodom, a ne strahom i tjeskobom.Jedan takav doprinos evropskojkulturi bio bi velika dobit za svenarode ovog kontinenta koji kaokršćani, Jevreji, muslimani, budisti,

hinduisti, agnostici i ateisti svihboja žele živjeti jedni s drugima umiru. Blagovremena debata o tomeko su Bošnjaci, kakvi žele biti ikako žele živjeti bila bi najvažnijazaštita od tuđih ideologija koje biim se pokušale nametnuti. Buduća Bosna, koja jeste integralnidio Evrope i to želi i biti, imat ćedobre šanse da u svom razvojumože računati na podršku mirolju-bivih susjeda. Ali, kao što je mojabaka uvijek govorila: „Pomozi sebi,pa će ti i Bog pomoći!“Isto važi i za pomoć među ljudima.

Juergen Buxbaum rođen je 1953.godine u Njemačkoj. Studirao jesociologiju, etnologiju i istoriju naUniverzitetu u Minsteru. Između1996. i 2004. živio je, sa dva prekida,u BiH i radio za Međunarodnisavez nezavisnih sindikata kaodirektor biroa za JugoistočnuEvropu sa sjedištem u Sarajevu.Oženjen je Bosankom i danas živi uEvropskoj uniji. Bavi se nameđunarodnom nivou temamakorupcije i javne uprave. Objavljivanjeove analize uslovio je njenomcjelovitošću, što smo u potpunostiispoštovali, ne izostavljajući ništa iznjegovog originalnog teksta.


Blagovremena debata otome ko su Bošnjaci, kakvižele biti i kako žele živjetibila bi najvažnija zaštita

od tuđih ideologija koje bi im se pokušale

nametnuti...


UCIK-u opća pometnja priprebrojavanju glasova birača.Izbori u BiH završeni, a

rezultati „čudni“? Gotovo„relativni“. Članovi komisije ipredsjednik ne znaju šta smijuobjaviti kao vjerodostojan rezultat,a narod čeka. Čeka veliku Objavudirektno iz centra povjerenstva.Oni u povjerenstvu samo privre-meno informiraju i kažu pri(je)-vremeni rezultati. To znači darezultati čekaju neko novo vrijeme,vrijeme prije ovog vremena ili onodrugo, pri nekom vremenu? Vide uCIK-u da se ne mogu izvući iz vrloneugodne situacije, koja je i samapostala previše i vremenita i bre-menita, jer narod kidiše na njih uželji za Objavom. Shvatili su da imse procenti „malo previše“ ukazujukao relativni i isuviše promjenjljivi?Uočiše da se pojavio ozbiljanproblem sa relativitetom te odlučepozvati Alberta Ajnštajna(Einstein), teorijskog fizičara, tvorcateorije relativiteta, da im kao ekspertiz ove oblasti pomogne i sredinovonastalu „izbornu“situaciju.

Ajnštajn nije loš ni sa matem-atikom pa može sigurnodoprinijeti da se što prije

izvede i određena globalno-stranačka kombinatorika u tačnoodređenom vremenu i prostorukoja bi zadovoljila apetite „velikihvođa“.Prvo što je po svom dolaskuAjnštajn uočio bio je veliki zbir

nevažećih glasačkih listića u BiH.Oko78.000, po drugim kriterijimanevažećim 36.000, te praznih listićaoko 41.000 hiljada. Od ukupnih920.000 hiljada važećih glasova, teukupnom procentu izlaska glasačana izbore od oko 54%, uočavajućimeđusobne veze i odnose,Ajnštajnu sinu u glavi potpunonova teorija, teorija“lagativiteta“.

U znak zahvalnosti prema našojdržavi i zbog neviđenog prosvjetl-jenja i inspiracije na našem tlu,odluči da je nazove Bosanska teori-

ja lagativiteta. Naravno da jeodlučio da njene osnove budu zas-novane na teoriji relativiteta, jer jeprimijetio da se u RS- u kretanje nalisti Milorada Dodika i OgnjenaTadića vrši po njegovoj Općojteoriji, OTR, u kojoj se tijela krećusa određenim ubrzanjem. Onaubrzavaju ili usporavaju. Mileubrzava prema 46 ,79% i tu sezaustavlja, u odnosu nausporavanje Ognjena Tadića na45,21%.

Prije tih ubrzanja poAjnštajnovoj STR, Spe -cijalnoj teoriji relativiteta,

tijela su bila u stanju mirovanja ilisamo kretanja, bez ikakvog ubrzan-ja, sve dok ih iz nekih drugih,svetih srpskih zemalja, nisu pozvalida uz piće, jedni s drugimadogovore, ko će ubrzavati, a ko

ZBUNJENI ALBERT AJNŠTAJNPozvan da razmrsi nejasnoće u zbrajanju izbornihrezultata, čuveni naučnik spoznao je da je Bosna pravovrelo novih teorija po kojima je i nemoguće moguće

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

U znak zahvalnosti premanašoj državi i zbog

neviđenog prosvjetljenja iinspiracije na našem tlu,Ajnštajn odluči da svoju

novu teoriju nazoveBosanska teorija

lagativiteta...


usporavati po RS-u.Uglavnom, nakon tog sastankaMiletu se naglo u toku noći vratioapetit, te se on dobro najeo i napio,a ostali lideri iz SNSD, SDS, PDPi ostalih stranaka u koalicija, takođepočeše jesti. Svako je dobioodgovarajuće mjesto za stolom.Naročito im se svidjelo jelo„mućkalica“ te odlučiše da onopostane tradicionalno i posluženona svim narednim izborima.

UFederaciji je Ajnštajn takođeuočio određena kretanja tijelakoja nisu imala logična

ubrzanja. Ali ipak, brzinomsvjetlosti, sa maksimalnimučinkom, nacionalno orijentiranestranke su, i pored gibanja sveopćegglasačkog tijela u drugom pravcu,ostale u stanju koje je podsjetilo na1992. godinu. Vrijeme je pokazaloda se uopće ne mijenja, možda i nepostoji, da je isto i nakon 20 godina.Nema određene energije kojapokreće masu i daje joj ubrzanje, očijoj vezi je Ajnštan govorio.Više od 50% te mase je ostalo pokućama da se tamo energetiše ilamentira nad svojom propalomsudbinom. Analizirajući spiskoveAjnštajn je bio oduševljen što su imrtvi i preseljeni i raseljeni glasalina više mjesta, a što neki živi nisumogli zbog tih mrtvih biti nabiračkom spisku, tako da je posum-njao i u svoju teoriju. Vidio je da jeovdje pravo vrelo novih teorija pokojima je i nemoguće moguće.Pitanje samog života se otkriva usvoj svojoj osobenosti u BiH kadasu izbori u pitanju. U jednom trenupostojiš, u drugom ne, budeš u jed-nom prostoru, pa si naglo u dru-gom. Glasaš za jednog, a broji ti sekao da si glasao za drugog. Ondaviše nisi siguran da li si uopćeglasao i za koga?I na kraju, ne znaš ni da li postojiš?E, Ajnštajn odluči da malo uvedereda na tim listama, da prikaže neki

logičan slijed. Javi svojoj supruziMileni da hitno doputuje ipomogne mu. Odoše na planinu i uosami središe situaciju. Izbornirezultati postadoše potpunodrukčiji od onih prije-vremenih.

Mile Dodik nije više na vlasti,izgubio, Bakir Izetbegović nije višečlan Predsjedništva, itd...Odnesoše njih dvoje to u CIK irekoše, evo bez ikakvih teorija, svesmo izračunali. Pročita predsjednikCIK-a Ajnštajnove izborne rezul-tate, zahvali mu se na trudu i reče:

„Vi, dragi Alberte, ne razumijeteizgleda svoju vlastitu teoriju. Zatoje mi ovdje u Bosni razumijemo.Sve je relativno, na papiru kod nasje jedno, u zbilji drugo. Ipak, bićenam drago da možemo objavitivaše rezultate.

Vlast je zadržao Mile Dodik,Bakir Izetbegović je novi-stari član Predsjedništva itd...

Pomisli Ajnštajn da je čudna ovaBosna. Da ovdje vrijeme i prostorimaju druge dimenzije i značenja.Da ljudi „jesu“ i „nisu“! U Bosnivladaju nemogući zakoni fizike.Izbori se možda nisu ni desili! Alikoja je to onda teorija? Kako je tomoguće?Ni Ajnštajn to nije uspio odgonet-nuti! Možda uspije do narednihizbora?

Ajnštajn je bio oduševljenšto su i mrtvi i preseljeni i

raseljeni glasali na višemjesta, a što neki živi nisumogli zbog tih mrtvih bitini na biračkom spisku...

Nobelovu nagradu za medicinuove godine dijele trojica naučnika.Polovina nagrade pripadaameričkom naučniku DžonuO'Kifu, a drugu polovinu delenorveški naučnici, supružnici Maj-Brit Mozer i Edvard Mozer, saopš-tio je sekretar Nobelovog komitetaza medicinu Goran Hanson.Nagradu su osvojili svojim radomna identifikovanju ćelija koje činesistem pozicioniranja u mozgu.O'Kif i Mozerovi su otkrili kakomozak zna gde smo i kako nas"navodi" da se krećemo s jednogmesta na drugo. Ovo otkriće možeda rasvetli zašto kod obolelih odAlchajmerovog sindroma ne moguda prepoznaju svoje okruženje.Nobelova nagrada za fiziku ove jegodine dodijeljena trojici japanskihnaučnika za izum plavih LED dioda.Plava LED svjetla koja štede energijuizumili su profesori Isamu Akasaki,Hiroshi Amano i Shuji Nakamura.Svjetleća dioda ili LED (od engl. light-emitting diode), često LE-dioda,posebna vrsta diode koja emituje svjet-lost kada je propusno polarizirana, tj.kada kroz nju teče struja.Nobelova nagrada posvećena jesvim izumima koje donosedobrobit čovječanstvu.

NAJSTARIJEKREACIJE

Prema najnovijim saznanjimaobjavljenim u časopisu Nature,umjetnost na zidovima pećine u

Indoneziji stara je čak 40.000godina. Sad se sa sigurnošću možereći kako su ti crteži najstariji znakljudske kreativnosti.Crteži u pećini na otoku Sulawesiotkriveni su u '50-tima, no smatralose da su stari najviše 10.000 godinajer bi u suprotnome nestali.Alistair Pike, arheolog saSveučilišta u Southamptonu, kažekako bi ovo moglo pokrenuti pravi"lov" za još starijim nalazištemljudske umjetnosti na planetu.

PAD FACEBOOKA

Istraživanje koje je radila investici-jska banka Piper Jaffray je otkriloda devet od 10 američkih tinejdžeraredovno koriste društvene medije.Otkriveno je i da je Facebook imaonagli pad.U proljeće je ovu društvenu mrežukoristilo 72 posto tinejdžera, a samonekoliko mjeseci poslije taj procentje opao na 45 posto. Instagram jepostao još više popularan, koristi ga76 posto tinejdžera, dok je Twitterna drugom mjestu, a koristi ga 59posto tinejdžera.Facebook je na trećem mjestu.Pinterest i Tumblr se koristi neštoviše od 20 posto ispitanih tine-jdžera.Apple je i dalje najpopularnijimeđu mladima. Oko 67 postomladih posjeduje iPhone. Samosedam posto tinejdžera posjedujesmartwatch ili pametni sat.Istraživači su također analizirali idruge navike tinejdžera, a koje suvezane za tehnologiju i korištenjeinterneta.

PO TRINOBELOVCA


RE^ENO UPAM]ENO Ne možemo promijeniti budućnost,ali možemo promijeniti navike kojeće promijeniti budućnost.

n Marko Polo

Nekad su ljudi imali pljuvačnice –danas imaju štampu.

n Oscar Wilde

Ako svoj tim ne možeš nahraniti sdvije pizze, znači da je prevelik.

n Jeff Bezos

Budala uvijek nalazi još većubudalu koja mu se divi.

n Nicolas Boileau

Moć volje prelazi u snagu tijela.n Buddha

Na području promatranja, slučaj jenaklonjen samo pripravnome umu.

n Louis Pasteur

Vrijeme teče oko nas i kroz nas,teče s nama usporedno, a ipak miotječemo u njemu.

n Miroslav Krleža

Postoji samo jedna apsolutna isti-na, da nema apsolutne istine.

n Nikola Kuzanski

Nije važno koliko si, već kako si živio.n Seneca

Balade i anegdote daju nam boljiuvid u dubinu prošlih stoljeća negoozbiljne i opsežne kronike.

n Ralph Waldo Emerson

Red je veselje razuma, a nered jeslast mašte.

n Paul Claudel

Umjesto strasti, radije istina itočnost.

n Raymond Aron


MANJE LJUDI NEGO TELEFONA

Broj ljudi koji žive na ovoj planetiprvi put je manji od broja mobilnihuređaja, među kojima je sve višeonih koji samo komuniciraju sdrugim uređajima, pokazujupodaci analitičara Udruženja GSMmobilnih operatora (GSMA).GSMA na svom online alatu kojiuživo prati mobilne uređaje, navodiskoro 7,3 milijarde uređaja, dok jeprema podacima američkihstatističara broj ljudi na svetu neštomanji od 7,2 milijarde. Ljudskapopulacija raste stopom od 1,2posto godišnje, što je otprilike dvijenove osobe svake sekunde, dok jekod mobilnih uređaja to pet putabrže, prenosi Independent."Nijedna druga tehnologija nije nanas imala toliki uticaj kao mobilnitelefoni. Ovo je najbrže rastućifenomen ljudske izrade u istoriji.Od nule do 7,2 milijardi smo stigliza samo tri decenije", rekao jeKevin Kimberlin iz kompanijeSpencer Trask koja je bila jedan odranih investitora u startupMillicom, koji s Facebookom iorganizacijom Internet.org radi napovećanju dostupnosti mobilnihtehnologija i pristupa internetu uzemljama u razvoju.Upravo iz Millicoma kažu da oveogromne brojke treba staviti i upravi kontekst. Odnosno, 7,3milijarde uređaja ne znači i dasvaki čovek na svetu ima mobilniuređaj. U stvarnosti više od pola

populacije uopšte nema mobilnitelefon.Podaci pokazuju i da znatan brojljudi u razvijenom svetu koristi višeod jednog uređaja, ali i da se uobzir mora uzeti sve veći brojuređaja koji se spajaju s drugimuređajima, poput automobila,pametnih instrumenata... StogaCNET navodi kako je u svetutrenutno čak 250 miliona konekcijaizmeđu uređaja.

IBS FENOMEN

Jako svjetlo, toplota, odvojenost odtijela, slike iz života, susret sa nev-idljivim entitetima. To su stvarikoje su navodno vidjele hiljade, pačak i milioni ljudi koji su doživjeliiskustva bliske smrti (IBS)Iako je riječ o fenomenu za kojismo svi čuli, IBS se sa razlogomsusreće sa mnoštvom skepticizma uokviru medicinske i naučnezajednice uopće. IBS se po praviluoznačava kao splet halucinacija iiluzija.Prijavljeni broj slučajevi IBS-a sekroz godine povećava, uglavnomzahvaljujući sve češćem uspješnomoživljavanju ljudi koji bi prije 20godina vjerovatno bili prepuštenismrti. Ukratko, pojava IBS-a uskoje povezana sa sve većim napre-dovanjem medicine.Ova pojava nije praćena velikimbrojem eksperimenata ili istraži-vanja, ali to je sada stvarprošlosti.

RE^ENO UPAM]ENO Nije moguće da dobar čovjek, nitiu životu, niti poslije smrti, pretrpiikakvo zlo.

n Sokrat

Žena uči mrziti u mjeri u kojojzaboravlja očaravati.

n Nietzsche

Silna žudnja u neobuzdanojpohlepi koja želi stjecati još više,oduzima si istinski cilj dobivanja –odriče se uživanja u onome što jeveć dobila.

n Thomas Sprat

Plemenit čovjek je čvrst, ali ne i krut.n Konfucije

Kad činim dobro, osjećam sedobro; kad činim loše, osjećam seloše; to je moja religija.

n Abraham Lincoln

Sam je osjećaj življenja radost.n Emily Dickinson

Zadovoljstvo je kamen mudraca;zadovoljstvo pretvara u zlato svečega se dotakne.

n Franklin Roosevelt

Vidjeti stvari u korijenu, to je genij.n Lao Tse

Nemam nikakvih predrasuda.Mrzim svakoga podjednako.

n William Dukenfield

Pesimisti tumače svaki neuspjehistim riječima kojima optimistitumače uspjeh – on prožima, tra-jan je i osoban.

n Martin Seligman

Religija je opijum za mase.Obožava sve što ne razumije.

n Friedrich Veliki


Izbori u domovini, danimadefiluje neukus i kroz mojuavliju. Ova Bosna i

Hercegovina je u mnogim svojimdijelovima pojeftinjena, sastavljanaod neukusa i vrlo je teško održatiljubav. Zato se svom snagom ovemalene duše naprežem da nađemdobro, da vidim opet bolje divnabrda, rijeke i izvore, da potražimlijepu riječ i poneku pjesmu upoplavi ovoga svega što ničim nijenalik na nas, ali jeste na milionesirotinjskh kasaba i gradova u svije-tu.Doduše, sve brže umiru oni koji sesjećaju drugih vremena i sve je višenarasle djece koja ne znaju da jebilo i drugačijih vremena.Dva dana poslije «izbora» neštosam mirnija i razmišljam logično:

Nikada zemlja nije bila spremnijaza promjene, nikada nismo bilijavno tako otvoreni u kritici, nikadanezadovoljstvo nije bilo veće, ateško je saznanje da po izborima ujesen 2014. nanovo ulaze u pred-sjedništva, parlamente i skupštineoni koji su već jednom pokazali da

pojma nemaju ili da samo na svojekolo vodu tjeraju.Je li to poraz svih nada ili postoji u

svemu skrivena svjetlost koju nevidim?Mnogi se, u očaju nakon ovekatastrofe, okreću narodu (a narodje gradivna imenica) i odriču ga se,čak poručuju razljućeni: Tražili stepa sad gledajte!Ružno je to i neukusno!

Prevrćem brojke i razmišljam:Nije li greška pristupa krivitinarod ili sebe naivne, uzeti

rezultate zdravo za gotovo i da nevidimo odakle vjetar duva. Šta akoskoro 50% neizašlih na izbore nijenaša slabost, nego naša snaga?Razmišljajmo! Od oko 50% izašlihna izbore u Federaciji za Babinasina je glasalo oko 34% što znači odukupne populacije 17% ili brojem226.850. Slično je i sa drugim... 50%njih je izabralo otpor šutnjom, cijen-imo ga! Kakva je to vlast i pobjeda u kakoće kralj sjediti mirno na tronu sasamo 17% vjernih sluga? Za takvedržave i mir u njima su plaćanevojske ili pravljeni novi ratovi zanove pljačke... inače se vojnici,besposleni i nezadovoljni, odrode.A naši su se dobro odrodili! Vojnicii očajnici skriveni u onih 50% kojinisu ni došli da kažu šta misle jermnogo njih ne govori olovkom. Tiolovke ne koriste, ali za pesnice sviznaju.Sve je u zraku, treba ga na rukamapodići, pomirisati, pustiti da srcenasluti. A ovaj zrak od prije dva

BIĆE BOLJEMnogi se, u očaju nakon ove katastrofe, okreću narodu i odriču ga se, čak poručuju razljućeni: Tražili ste pa sad gledajte! Ružno je to i neukusno

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Od oko 50% izašlih naizbore u Federaciji za

Babina sina je glasalo oko34% što znači od ukupnepopulacije 17% ili brojem

226.850. Slično je i sadrugim... 50% njih je

izabralo otpor šutnjom,cijenimo ga

dana goni na kašalj, pun je žutine,plijesni... osjetite li? Ništa se nijepromijenilo i sve je prividno isto,baš kakva je zemlja pred velikeoluje, uragane i katastrofe.Zar se nepoštena vlast igdje u svijetumogla udaljiti poštenim izborima? U nedjelju ujutru se vozim prekoRepublike Srpske, FAMOS-ovimautobusom koji nas je svako jutropred rat vodio na posao odDobrinje kroz Vojkoviće. Ušla samtako u Istočno (Srpsko) Sarajevo iopet tražila da vidim napredak,znak da se rat i smrt svojih i drugih,radi odvajanja Srba samo za sebe,isplatio. Ali na «istoku ništa novo»,kao i na ovoj strani puno jesirotinje, zapuštenih kuća,razrovane ceste, lokvi, smeća, pop-ucalih fasada...

Ne znam gdje sam opet ušla uFederaciju, jer je pejsažzapuštenih polja, kuća i sirot-

inje isti. Naš FAMOS je i daljeruševina, od fabrike koju smo odmilja zvali «Plava laguna» ni traga...Hrasnica kraj koje prolazim punaje sirotinje, po slikama Izetbegovićana panoima uz cestu znam da samna drugoj strani istog jastuka.Stojčevca, punog jabukovih stabalasa plodovima koji se saginju dozemlje, jezercetom i mesom ispodsaća, sa Titovom kućom, višenema... Na parkiralištu spomenikpoginulim braniocima okružensmećem i nemarom.Jabukova stabla ne rađaju, puna sučvorova i bolesne hrapave sive kože,na poljani pokoji automobil, jednagrupa pokrivenih žena je tu na izle-tu, ispred njih je red muževa kojiklanjaju u redu na travi. Pomislih kako đavo (neuzubilahi)prima razne forme tražeći svoje ... U drugoj godini moga bijega odrata i smrti našle smo se, nas 1000djece i majki, u zaklonu u gradićuAnsi kod Ženevskog jezera na,nazovi, odmoru od francuskih

porodica koje su pristale da nashrane čekajući povratak u zemlju.Francuzi su nas smjestili na mjesecdana u napušteni izviđački dom,skupljaju po poslugama dobro-voljne priloge u hrani za nas. Žene,pretežno muslimanke iz bosanskihsela od kojih je mnogo zapaljeno,po čitav dan sjede u grupama, puše,pričaju o smrti svojih najdražih, oizgonu, zajedno plaču. Spavamo naduplim krevetima u velikoj sali,svaku noć nečiji krici, trka da sedonese voda, opet plač, svima nam

je sve teže, kao da se ložimo na jošveću patnju.Sedmicu nakon dolaska je nedjeljai pustili su nas da idemo u gradić.Krećem sama do grada u želji da semalo izdvojim od naše tuge ičemera. Idem nekih dva kilometrauz cestu, nigdje ne mogu sjesti čakni na kafu, nemam ni cvonjka.Na kraju gradića se nalazi neveliktrg i crkva. Pomislih da je to od Boga,ta crkva, i da mogu ući u nju i sjesti,jer tamo drugi ljudi dolaze da se

mole Bogu kada su u nevolji, anevolja sve ljude jednako posjećuje.Ulazim tiho, trudeći se da budemnevidljiva, i onda, u polumrakucrkve, otkrivam pune redove mojihBosanki, upalile su svijeće predMarijom ili razapetim Kristom iskrušeno, pognute glave, uče Fatihuza svoje najmilije i za Bosnu.

Stala sam iznenađena, glava sesama digla, u mene ušla snaga.Plačem i molim sa njima. Taj

most koji su naše ucvijeljene žene tojutro napravile u crkvi u Ansiju jebio i oprost i dobro i istina o našemčovjeku. A ko je više čovjek domajka-žena? Sjećam ih se, dannakon izbora, i mislim kako su težene bile takođe ljudi iz sjenke kojine drže oružje, često ni pero u ruci,mnoge u onih 50% koji nisu izašlina izbore, nisu pravili rat, ali srcemsu vjerni, pate i znaju... U smiraj teška dana listam Avaz ina 14-oj strani, u gornjem uglu lije-vo, ugledam šafrane u polju:Procvjetali šafrani u oktobru naplanini Treskavici i pojavio se beharna jabuci u Lepenici, izvještava nasreporter R. B. I po toj slici šafrana u cvatu, u ovomoktobru, dižem glavu, sigurna nastrani Dobra idem dalje. Glas naro-da je gradivna imenica.


Nikada zemlja nije bilaspremnija za promjene,nikada nismo bili javnotako otvoreni u kritici,nikada nezadovoljstvo

nije bilo veće...


Mnoge institucije i pojedinci naBalkanu se vole hvalitimeđunarodnim nagradama

kao dokazom velikih postignuća iliposlovnih uspjeha. Međutim, nagradesu često varka. Novinarska mrežaOrganized Crime and CorruptionReporting Project (OCCRP), čijinapis prenosimo, otkrila je da našimregionom vlada prava pomama zanagradama, ali nije uspjela naći dokazda se radilo o nadmetanju ili da supoznati kriteriji izbora dobitnika.Obrazac je sličan – ko dovoljnoplati, ima i pravo na nagradu.Mnogi dobitnici dolaze iz javnogsektora, što znači da se novac zanagrade odlijeva iz budžeta, odnos-no iz džepova poreskih obveznika.

Kupovina prestiža: Među višeod 250 nagrađenih iz Bosne i

Hercegovine i Srbije u periodu od2000. godine do danas nalazi seoko 50 javnih ustanova i njihovihčelnih ljudi. Pojedine su potrošilenovac na veći broj nagrada, pocijenama od 2.000 eura do više od7.000 eura po nagradi.Nagrađivane javne ustanove iz BiHsu: BH Telecom, HT Mostar,

sarajevske općine Centar i StariGrad, Dom zdravlja KantonaSarajevo, Energoinvest,Hercegbosanske šume, RudniciKreka, Klinički centar Univerziteta

u Sarajevu, itd.Nagrade za „kvalitet“ i „prestiž“dodijeljene su i pojedincima ikompanijama sa Balkana koje sukasnije bankrotirale ili su se našlepod istragom.Bivši direktor Sarajevskog aerodromaBakir Karahasanović i pomoćnikdirektora Elvedin Begić (predsjednikFudbalskog saveza BiH) su ispredsvoje kompanije 2005. godine primilinagradu organizacije Global TradeLeaders Club (GTLC). U julu 2014.godine Tužilaštvo Kantona Sarajevoje pokrenulo istragu protiv njih zbogsumnje u zloupotrebu položaja izaključivanje štetnih ugovora pokompaniju.Organizacije koje dodjeljujupriznanja se obično nalaze uzemljama Evropske unije, anagradama trguju u zemljama urazvoju, među kojima su i oneiz regiona. Operišu na sličannačin i ne objavljuju punoinformacija o sebi.Novinari OCCRP-a su identifiko-

NAGRADE SE PRODAJU – ZAR NE?

NOVCEM DO “UGLEDA”

Nagrade za „kvalitet“ i„prestiž“ dodijeljene su i

pojedincima i kompanijamasa Balkana koje su kasnijebankrotirale ili su se našle

pod istragom...

Mnoge institucije iz BiH troše novac poreskihobveznika da bi „osvojile“ beznačajne međunarodnenagrade, koje dodjeljuju organizacije čiji biznis jeupravo podjela nagrada bez ikakvog pokrića u kvalitetu

vali šest takvih organizacija. Teorganizacije obično godišnje orga-nizuju nekoliko ceremonija u:Madridu, Berlinu, Londonu,Parizu i drugim metropolama. Svenagrade imaju slična imena iuključuju pojmove kao što su:međunarodna/zlatna nagrada zaprestiž, kvalitet, liderstvo ili, pak,novi milenij i dijamantska nagrada.Predstavnici ambasada čestoprisustvuju dodjelama pa čakponekad i uručuju nagrade, dokministarstva u domovini izdajupohvalna saopćenja. Prema medi-jskim izvještajima, dodjelama suprisustvovali bh. ambasadori: TanjaMilašinović, Elvira Begović, EnverHalilović, Midhat Haračić i dr.

Visoka cijena: Organizacijenalaze nove kandidate na istinačin. Tvrde da istražuju i birajunajbolje, ali u većini slučajevapozivna pisma sa obavještenjem onagradama šalju na stotine elek-tronskih adresa.Neke privatne kompanije iz BiHsu nagrađene više puta: kompani-ja Bobar tri (BID), sarajevskiOrtosar sedam (BID), TržniceBanjaluka tri (Actualidad), Lageriz Posušja četiri puta (BID iOMAC), itd.U vrijeme kada je IbrahimJusufranić bio direktor GRAS-a izSarajeva, Actualidad je tom javnompreduzeću dodijelio nagradu 2004.godine. Kada je postao vlasnik pri-vatnog Internacionalnog univerzite-ta Travnik, pokupio je nagrade odEBA-e, OMAC-a i ESQR-a.Iako nagrade ne znače ništa,dobitnici su obično ponosni na njihi ne smeta im što plaćaju putnetroškove, smještaj i hranu, običnoza dvoje ljudi koji prisustvuju cere-moniji. Moraju snositi i troškovekotizacije i izrade trofeja, plaketa ipropagandnog materijala koji

veliča njihov uspjeh.Rijetki su izuzeci, kao što jeAkademija likovnih umjetnosti izŠirokog Brijega, koja je preuzelatrofej Actualidada u BiH, a dodi-jelio im ga je 2009. godine španskiambasador u BiH. PredstavniciAkademije kažu da nisu platilinagradu. Ipak, OCCRP je pron-ašao dobitnike koji jesu platiliActualidadu – Javna ustanovaDjeca Sarajeva je platila 3.600eura 2010. godine, dok je BHTelecom tri godine ranije platio4.200 eura, plus oko 550 eura put-nih troškova.

Opštinska kolekcija: Nekeustanove i preduzeća koji su nasvojim stranicama obavještavali odobijenim nagradama izjavili suda, ustvari, ne posjeduju samunagradu. Kao razlog neodlaska naceremonije obično navode da nisuimali dovoljno novca da bi pokrilitroškove.Sarajevska Općina Centar se nasvojoj internetskoj stranici diči da

je osvojila 23 međunarodnenagrade. Zapravo, njeni pred-stavnici su otputovali na jednuceremoniju 2003. godine, a trinagrade su im uručene putempošte. Što se tiče ostalih 19nagrada, službenici Općine nisuputovali niti platili organizacija-ma koje su ih kontaktirale, što ihnije spriječilo da se pohvale kakosu osvojili nagrade.Za nagradu preuzetu na ceremonijiOMAC-a u Ženevi 2003. godineOpćina je platila 3.600 eura, plus1.115 eura za vize, dnevnice iavionske karte za tadašnjeg načelnikaOpćine Ljubišu Markovića ipredsjednika Općinskog vijećaHuseina Kulenovića.Za tri nagrade dobijene poštom odiste organizacije platili su 6.200eura – cijena je niža jer im jeOMAC dao popust zato što nisuprisustvovali ceremoniji.Organizacije su otvorene za dogov-ore i spremne da smanjuju cijenu. Ito, samo po sebi, govori kakva je(bez)vrijednost ovih nagrada.


Za međunarodnu nagradu tadašnja direktorica Javne ustanove Djeca SarajevaArzija Mahmutović platila je 3.600 eura

Kvalitet hrane u BiH ne odstupaod one u okruženju i u skladuje sa svim propisima koje

sprovodi Agencija za bezbjednosthrane. Međutim, sporadični slučajevi,poput sumnjivih banana ili drugogvoća koje je uvezeno u BiH ili genets-ki modifikovane hrane, posebnokukuruza, govore da propusta ima ida je, kako smatraju mnogi, velikopitanje šta jedemo.Zbog toga se neki ljudi odlučujuna, za njih do tada, radikalnepoteze u smislu drastične promjenerežima ishrane, s obzirom da jekvalitet hrane koju jedemo upitan.

Sumnjivi uvoz: Prema podacimaSvjetske zdravstvene organizacije,BiH se svake godine nađe međuprvih deset po broju osoba sa

prekomjernom težinom. Razlog zato je visokokalorična hrana koja jeglavna na bh. trpezi. S druge strane,često se u javnosti pojave informaci-je o sumnjivim namirnicama izuvoza kao što je to bio slučajnedavno sa bananama američkekompanije “Dole”, što nije službenopotvrđeno pa je sve ostalo u domenumedijskih špekulacija.Panika među građanima unijeta jeovoga ljeta kada se pojavila infor-macija da je poznata kompanijaMonsanto, koja se bavi proizvod-njom GMO sjemena, doniralaBiH, Srbiji i Hrvatskoj određenosjeme kukuruza kako bi se farmerioporavili od poplava.Pomoćnik ministra poljoprivrede uVladi RS Boris Pašalić rekao je da“Monsanto” u svom portfoliju ima i

sjemena koja nisu genetski modi-fikovana i da su njihovi hibridi odranije prisutni u BiH:“Unazad šest godina Monsantoplasira svoje proizvode, odnosnosjemena na ovom području ipoljoprivredna inspekcija uzimauzorke na granici. Tokom ovegodine uzeti su uzorci iz tri pošiljkemonsantovih hibrida i ni u jednojnije pronađeno prisustvo genetskihmodifikacija.”

Sirova hrana: Neki smatraju datermin “zdrava hrana” nije ispra-van s obzirom da se time implicirada je sve ostalo što jedemonezdravo. Zanimljivo je, međutim,da se upravo zbog te "tradicionalne"hrane, koju svakodnevno unosimou organizam, neki ljudi odlučuju

ŠTA JEDEMO U BOSNI I HERCEGOVINI

ZUBIMA KOPAMO SVOJ GROBZdravstvena ispravnost hrane u BiH, sudeći po podacima nadležnih službi, navisokom je nivou i nema opasnosti. Sporadični slučajevi, međutim, demantuju

ove zaključke, zbog čega sve više ljudi prelazi isključivo na “zdravu” hranu


na drugačiji režim ishrane. Jedanod njih je Branko Babić (61) izBanjaluke, inače član kluba“Hrana je lijek”, koji već 30 godinajede sirovu hranu:“Već 30 godina sam na sirovojhrani, ništa kuhano i pečeno.Unošenje enzima i vitamina, voće,povrće, badem, lješnjak, nekadauzmem šaku kukuruznog brašna,koje mi odgovara…Osjećam seodlično. Ishrana je presudna, a jasam to shvatio… Kopamo sebi grobzubima ako jedemo pogrešno.”BiH je prošle godine otvorila labo-ratorije za otkrivanje genetski mod-ifikovanih organizama u hrani, štoje jedan od uslova Evropske unije.Ove godine građani se susreću sanovim problemom s obzirom da supoplave donijele sa sobom iodređeno zagađenje tla. Tako suprema pisanju Centra zaistraživačko novinarstvo (CIN)rijeke nanijele teške metale napoljoprivredna zemljišta, posebnou Varešu. Tu su, premaistraživanjima, utvrđene povećanekoncentracije olova u salati ijagodama. Međutim, u nadležniminstitucijama koje su obavljaleistraživanja tvrde da se radi oneznatnim količinama.

Stalna kontrola: Šef Zavoda zaAgroekologiju instituta u BanjaluciTihomir Predić kaže da u RS

takođe nema razloga za brigu. Napodručju Šamca pronađene suodređene količine metala uzemljištu, iako se radi o malimkoličinama:“Mi smo tu našli povećani sadržajnikla koji je malo veći oddozvoljenih koncentracija”, kažePredić navodeći da se ne možepaušalno odgovoriti na pitanjekakvu hranu jedemo.“Mi imamo slučajeva gdje unetaknutoj prirodi imamo

povećanje koncentracije nekih ele-menata, tako da treba sve kon-trolisati redovno. Trebalo bi daimamo zdravu hranu i proizvod-nju, ali to treba i da dokažemo.Negdje gdje bi ruku dali da jezemljište čisto, dobijete podatkekoji su sasvim drugačiji.“Prema podacima Agencije za bezb-jednost hrane u BiH, stopostotnasigurnost ne postoji, kao i svugdje usvijetu. Međutim, kontrole supokazale da, ukoliko i postojeodstupanja, ona su u granicama sakojima se susreću i ostale zemlje.“Veoma je važno za potrošače dapostotak zdravstveno neodgovarajućihuzoraka hrane ne odstupa od situacijekakva je u zemljama okruženja i EU.Taj postotak se kreće između 4 i 5 odstoneodgovarajućih analiza u proteklihpet godina. Najbitnije je da u situacija-ma kada se pojavi da je hrana neisprav-na, imamo mehanizme da se ona štoprije povuče sa tržišta”, rekli su nam uAgenciji za bezbjednost hrane BiH.

Dragan Maksimović/DW


Nezdrava ishrana ostavlja posljedice i na izgled tijela

Grupa ljudi u Banjaluci prošlegodine je pokrenula stakleničkuproizvodnju organske hrane, prven-stveno paprika, za koje nije biloproblema plasmana na tržište. Jedanod aktera je Aleksandar Perendićkoji je u cijelu priču ušao kako bisebi obezbijedio alternativni izvorhrane da bi kasnije potvrdio premisu“da si ono što jedeš”.

“Nekoliko nas je imalo problema uporodici kada su u pitanjuneizlječive bolesti pa se imakrobiotika uključila u cijelupriču. Kada se sva ta mišljenjaspoje, bilo je normalno da se neštonapravi. Kvalitet našeg uroda jebio ultra dobar, ali je problem što,osim medija, niko nije prepoznaošta radimo”, kaže Aleksandar.

BAnJAlUčKI eKSPeRIMent

Aleksandar Perendić


Doktor Zoran Petrović je htiododatnu zaradu, bezdodatnog posla. Bio se spre-

man kockati sa zdravljem pacijen-tice kako bi dobio još 200 KM zaposao za koji je već primaominimalno 1.500 KM mjesečno.Vjerovatno bi postigao cilj da se nijeposlužio ucjenom. Doktor je rekaoMiralemu Čolakoviću da njegovasupruga, koja je u tom momentubila u bolnici, neće dobiti neophod-nu injekciju ukoliko mu ne donesenovac. Za Čolakovića je to bilo pre-više pa je doktora prijavio.

Cijena bolesti: Petrović je jedinidoktor koji je u periodu od 2009. do2013. godine pravosnažno osuđenza primanje dara i drugih oblikakoristi, pokazuju podaci sa svih 66kantonalnih, okružnih i općinskihsudova u Bosni i Hercegovini.Prema podacima koje je prikupioCentar za istraživačko novinarstvo(CIN), još su dva sudska postupkavođena za isto djelo, ali su dvojicadoktora oslobođeni krivice. IPetrović je prošao samo sa blažomkaznom.Udruženja koja se bore protivkorupcije kažu da je izostanakkazne jedan od razlog zbog kojih segrađani teško odlučuju prijavitikorupciju. To je naročito izraženou manjim mjestima gdje se ponovomoraju vratiti kod istog doktora.

„Najranjiviji su kada su bolesni itada i sami ulaze u vrtlog korupci-je, jer je najvažnija glava naramenu“, kaže Anica Ramić,predsjednica Udruženja građana„Stop Mobbing“ iz Trebinja, koja jei sama zdravstveni radnik.Istraživanje Agencije za ispitivanjejavnog mnijenja IPSOS pokazuje dauzroci neprijavljivanja možda leže iu činjenici da svaki deseti ispitanikdaje novac ili poklon zdravstvenomradniku samoinicijativno – zbogobičaja ili bolje usluge.

Prljava ucjena: I bračni parČolaković bi dao novac doktorusamoinicijativno – da ga „počasti“za rođenje sina – samo da je doktor

imao suptilnije metode.U februaru 2012. godine ErnaČolaković je došla na porod uOpštu bolnicu u Brčkom gdje jedoktor Petrović uradio carski rez.Rodila je sina. Iako je njenoosiguranje pokrivalo sve bolničketroškove, doktor je od njenogsupruga Miralema zatražio 200KM za uspješno obavljen posao.Čolaković u tom trenutku nijeimao novac i rekao je da će donijetinarednog dana. Međutim, sutradanga je doktor nazvao i tražio novacodmah, inače njegova supruga nećedobiti zaštitnu injekciju RhoGam.Riječ je o lijeku koji se daje kadamajka ima RH negativan, a otacRH pozitivan faktor u krvnojgrupi, kako se u majčinom organiz-mu ne bi pojavila antitijela koja biu narednoj trudnoći mogla

MEDICINA (NE)MOŽE BEZ MITA

U proteklih pet godina u BiH je samo jedan doktorosuđen za korupciju. Mada svaki deseti građanih dajenovac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksaostaje nekažnjena, jer pacijenti na ovaj načinpokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge

OD OBIČAJA DO IZNUDE

Doktor Zoran Petrović je uhapšen u februaru 2012. godine

Piše: Centar za istraživačkonovinarstvo (CIN) Sarajevo

naškoditi drugom djetetu. Injekcijase mora dati u roku od 72 satanakon poroda.Čolaković je u razgovoru za CINobjasnio da je injekciju trebao samkupiti, ali da mu je bio neophodanrecept doktora. „I, jednostavno,čovjek me ucijenio“, prisjeća se. „Janjemu kažem: ‘Ne može tako!’,kaže on meni: ‘Samo ti pričaj svoje,kod mene je recept. Ako ti ne dašmeni pare, ona neće primitiinjekciju’“.

Označene novčanice: Kaže daje nakon razgovora došao predPetrovićev stan gdje ga je dočekaodoktor, držeći papirić na kojem jebilo ime injekcije i pečat. Ispričao jeda je uspio uzeti od doktora tajpapirić, uz izgovor da će novacdonijeti kada dobije plaću.„Joj, kad je on stao galamiti: ‘Kerujedan, kako te nije stid, đubre!’,nema šta on meni ne govori. (…)Kaže on meni: ‘Da si mi doniomoje pare, biće problema’“, sjeća se

Čolaković koji je nakon ovogaotišao u policiju i prijavio doktora.U policiji su mu dali označenenovčanice i dogovorili da će snimatinjegove razgovore sa doktorom tega pratiti prilikom predajenovčanica, kako bi Petrovića mogli

uhvatiti na djelu. Nekoliko danakasnije Čolaković se našao sadoktorom i predao mu označenenovčanice, nakon čega je policijauhapsila Petrovića.Prema podacima do kojih je došaoCIN, tužilaštvo je dva mjeseca kas-nije podiglo optužnicu protivPetrovića i doktor je suspendiran. Uvrijeme istrage primao je 80 postoplaće. Doktor je priznao krivicu paje u septembru 2012. godine

pravosnažno osuđen na tri mjesecazatvora.Prema Krivičnom zakonu Brčkodistrikta, za ovo krivično djelopredviđena je kazna zatvora od šestmjeseci do pet godina. Sud je sma-trao da je kazna od tri mjesecaadekvatna težini počinjenog djelate da će se njom postići svrhakažnjavanja.

Otkup kazne: Međutim,Petrović u zatvor nije otišao. Dannakon presude Sudu je podniomolbu da zatvorsku kaznuzamijeni novčanom. Iako je, premanavodima iz presude, zaPetrovićevu četveročlanu obiteljnjegova plaća bila jedini izvor pri-hoda, doktor je platio 9.000 KM uzamjenu za tromjesečni boravak uzatvoru.I to je bila njegova jedina kazna.U vrijeme kada je počinio ovo djelo,Petrović je bio uposlenik VladeBrčko distrikta, jer je bolnica ukojoj je radio bila dio Odjela za


Miralem Čolaković kaže da su mu jedino u Brčkom tražili novac

Udruženja koja se boreprotiv korupcije kažu da jeizostanak kazne jedan od

razlog zbog kojih segrađani teško odlučuju

prijaviti korupciju...

zdravstvo i ostale usluge. UEtičkom kodeksu državnih i javnihslužbenika Brčko distrikta piše dazaposleni ne smiju tražiti niti pri-mati novac ili bilo kakve drugepoklone da bi obavljali svojedužnosti. Prema Zakonu održavnoj službi u organima javneuprave Brčko distrikta, kršenje ovihpropisa se smatra težim povredamaslužbene dužnosti. Predviđenedisciplinske sankcije su novčanakazna ili otkaz. Međutim,Zakonom nije definisano da li jeobavezno pokretanje disciplinskogpostupka.Ehlimana Begović, predsjednicaDisciplinske komisije Vlade Brčkodistrikta, potvrdila je za CIN daprotiv Petrovića nije vođen disci-plinski postupak. Kaže da je disci-plinski postupak mogao pokrenutineko od Petrovićevih nadređenih,ali da to nije učinjeno. Njegovnadređeni iz tog perioda AdmirČandić, šef Odjela za zdravstvo,ostao je nedostupan za komentar.

Povratak na posao: U Zakonuo državnoj službi piše da jeslužbenik kojem je izrečena kaznazatvora do šest mjeseci dužan da sevrati na posao po odsluženjukazne. Doktor Petrović je nakonpresude podnio zahtjev za povratak

na posao. I ovoj molbi je udovol-jeno. Kako doznaju novinari CIN-a, na posao je vraćen, jer su „pre-stali razlozi za udaljenje iz službe“.Danas je Bolnica u Brčkom podingerencijom Javne ustanoveZdravstvenog centra Brčkog, jer seu julu 2013. godine ustanovaodvojila od Vlade Brčko distrikta ipostala samostalna jedinica. UZdravstvenom centru su rekli nov-inarima da su naslijedili sve

uposlenike iz tadašnjihzdravstvenih institucija i da nemapritužbi na Petrovićev rad.„Sudski postupak je bio, on jepresuđen i osuđen, ali vraćen je naposao. Prema tome, nije to nekiprestup u toj mjeri da je on ostaobez posla. U međuvremenunikakvih problema nije bilo“, rekaoje za CIN Dušan Stokić, direktorBolnice i zamjenik direktoraZdravstvenog centra.Stokić pojašnjava da oni sada nemogu otpustiti Petrovića, jer je on

već platio svoju kaznu.„Da se neko takav, sa takvim dos-jeom, javio da traži posao, vjerovat-no bi to uticalo, ali nije. On ječovjek pred penziju koji ima jošmalo da završi“, pojašnjava Stokić.

Građanska navika: Njegovanekadašnja pacijentica ErnaČolaković planira imati još djece,ali se plaši odlaska u tu bolnicu.Suprug Miralem kaže da imajumogućnost izbora drugog ljekarapa se nada da neće biti problema.Ipak, pita se kako je moguće da setakav doktor vrati na posao. „Nakraju krajeva, džaba sam to sveradio – jedino što ga je koštalo9.000 KM“, kaže Čolaković.U proteklih pet godina vođena sujoš dva postupka za isto krivičnodjelo – na Kantonalnom sudu uGoraždu i na Osnovnom sudu uBijeljini.Goraždanski sud je oslobodiooptužbi doktora AbdulrahmanaBakera za iznudu novca odpacijenta za obavljanje uslugesunećenja, a bijeljinski sudDragana Begovića, doktora-vješta-ka, krivice da je primio novac kakobi svojim nalazom pacijentuobezbijedio uvjete za penziju.Prema istraživanju koje je zapotrebe CIN-a u martu 2014.godine uradila Agencija za ispiti-vanje javnog mnijenja IPSOS, odhiljadu ispitanih građana svakideseti je dao novac ili poklonzdravstvenom radniku. Od ovogabroja njih 79 posto je navelo da suto uradili jer su sami tako htjeli ilisu čuli da je to običaj, dok je 10posto reklo da se od njih to tražilo.Većina građana novac daje za boljitretman i iznos se najčešće kreće do500 KM.Istraživanje je urađeno na područjučitave BiH sa građanima koji suosigurani i koji su u protekloj godi-ni bar jednom bili kod ljekara.


U zdravstvenim institucijama su postavljena obavještenja o kršenju zakona zadavanje mita

I bračni par Čolaković bi dao novac doktoru

Petroviću samoinicijativno– da ga „počasti“ za rođenje sina –

samo da je doktor imaosuptilnije metode....


Njemački novinar Udo Ulfkotte je,nakon dvije i po decenije rada uprestižnim njemačkim medijima,

nedavno odlučio ljudima pružiti šokantnuistinu o manipulaciji cjelokupnogčovječanstva kojeg se na silu i propagandomželi uvući u Treći svjetski rat.Nijemac je stoga odlučio napisatiknjigu u kojoj će detaljno opisatikako funkcioniraju mediji uEvropi, a zbog koje bi, kako kaže,mogao nestati s ovog planeta.

Velika prevara: On je u jednomsvom obraćanju javnosti kazao:“Posljednjih nekoliko mjeseciodlučio sam raskrinkati laž ijavnosti reći kako su američki i

njemački/evropski mainstreammediji brutalno lagali kako bi izaz-vali rat s Rusijom. To je poantasvega, i povratka nema.”U nastavku on kaže kako nije uredu niti ono što je ranije radio kaoni rad njegovih kolega naspram

cjelokupnog čovječanstva.“Ja ne želim ponovni rat i to jerazlog zbog kojeg sam izašao iz telažljive propagande. Morate znati

da rat nikada ne izbija sam od sebe,ljude se tajno huška na rat i tu supolitičari manje bitni. U tomenajviše sudjeluju mediji i novinarikoji su obučeni za to.Ja sada pišem knjigu u kojoj ću seočitovati, ali i ispričati javnosti ovelikoj prevari koja je uključivalalaganje i manipuliranje javnosti usvrhu poticanja rata. To je strašno,više nisam želio lagati ljude i dostami je te lažljive propagande kojanikako nije oličenje demokracijekoju vam plasiraju, kao ni slobodemedija, a koja, morate znati, uopćene postoji. Primjerice, ja sam, kao imoje kolege, imao zadatak, striktnoodređen, da nahuškam Evropu dauđu u rat s Rusijom.Morao sam podržavati CIA-u iNSA-a, ali i Transatlanski ugovorEvrope i SAD-a, te to prikazati kaonešto dobro, iako svi znaju da tonije dobro kao što nije dobro daulazimo u rat zajedno s SAD-om.To više neću činiti i zbog toga ćuizdati knjigu, ne zbog novca, negoda bi cijeli svijet saznao što sedogađa iza zatvorenih vrata. To jemoja odgovornost da se iskupim zasve što sam lažno pisao, makarznam da će me zbog te knjige sig-urno pokušati maknuti”.

Stari šablon: Situacija u kojimaje Udo Ulfkotte morao lagati bilo jebezbroj, a u video zapisu postavl-jenom na interenetu on navodi

IZA KULISA SVJETSKE KRIZE

Rat protiv Islamske države dio je šireg pokušaja“kuhanja” trećeg svjetskog rata koji bi trebao dovršitiprojekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu

ZAVADI PA VLADAJ!

Piše: Šefik Avdagić

Rat nikada ne izbija samod sebe i tu su političari

manje bitni. U tomenajviše sudjeluju

mediji i novinari koji su obučeni za to...

Ko začinjava globalnu “čorbu”


konkretne mnoge šokantnepodatke iz naše bliže i daljeprošlosti. Ovaj njemački novinar jeupozorio svijet da živimo u beskra-jnoj iluziji koju kroje mediji i vlas-nici medija, a koji su dio elitnevrhuške koja upravlja svijetomputem laži i manipulacija.On je “samo” potvrdio da su ljudiuvedeni u mrežu laži prekoelitističkih pojedinaca kojima jetrenutno glavni cilj izazvati rat.Zašto rat, pitate se? Zato da bi seljudi u potpunosti osiromašili ikako bi se, nakon rata, Novi svjets-ki poredak ljudima predstavio kaospasilac čovječanstva.Britanac David Icke, poznati autorsvjetskih bestselera (“Ljudski rodeustani – ovaj lav više ne spava”,“Vodič kroz svjetsku zavjeru i kakojoj stati ukraj”, “Priče iz vremenskeomče”, “Najveća tajna”, “Istina ćevas osloboditi” itd.), teoretičar zav-jere koji na svojoj web-stranicisvakodnevno reagira na aktualnedogađaje u svijetu - za brojne prob-

leme, napetosti, ratove koji se per-manentno na svjetskoj sceni“proizvode”, ima jednostavno, pomnogima logično objašnjenje.Naime, sve se, prema Ickeu, odvijapo starom isprobanom šablonu ireceptu PROBLEM – REAKCIJA –RJEŠENJE na globalnoj razini. Unarodu bi kazali: Zavadi pa vladaj!Ickeova teza kaže: ako želitepromijeniti svijet prema svojimpotrebama ili stvoriti nekakvusituaciju koja bi svim ljudima bilapotpuno neprihvatljiva kad bi bilaobjelodanjena, svima javno dosup-na, nema vam druge - prvo moratepotajno stvoriti neki problem i zanjega okriviti nekoga drugog.Mediji će vašu željenu slikudogađaja prenijeti bez ikakvog

pogovora i razmišljanja jer suuglavnom u vašem vlasništvu, a akoi nisu nema veze - već ste odavnokroz medije izgradili željenu slikustvarnosti koja, koliko godnevjerojatna i netačna bila, ipak uglavama ljudi ocrtava granice dop-uštenog, pristojnog, prihvatljivog i“normalnog”.

Divovska laž: To savremenojednoumlje često se naziva“politička korektnost”, jer kadjavnost povjeruje u vašuinterpretaciju problema, ona ćereagirati ogorčenošću ili strahom,kao i zahtjevom da se po tompitanju nešto mora učiniti. Tadaponudite “rješenje” za problem kojiste sami stvorili i nastavite dalje sasvojim koracima u smjeru građenjasvjetske totalitarističke države. Prema objašnjenju David Ickea,tako je nastao vječni “rat protivterorizma”, bez početka, kraja,definiranog ratišta i neprijateljakojeg se može poraziti, ali s kon-

Živimo u beskrajnoj iluzijikoju kroje mediji i vlasnicimedija, a koji su dio elitne

vrhuške koja upravlja svijetom putem laži

i manipulacija...

Udo Ulfkotte raskrinkava svoju profesiju i medije


stantnim smanjivanjem opsega slo-boda – na temelju potpunonedosljedne službene priče ofamoznom napadu na njujorškiSvjetski trgovinski centar 11.septembra 2001., prepunezapanjujućih količina proturječja ianomalija.Za odbacivanje tumačenjadogađaja 9/11 zaista ne treba bitinikakav genij, a prema Ickeu nasličan način su nastali (ili opravda-vani), i svi drugi ratovi i političko-ekonomske akcije u svijetu.Slijedom logike, po njemu, akoslužbena priča u vezi 9/11 nijeistinita, tada sve ono što je njomepravdano (ratovi u Afganistanu,Libiji, Siriji itd.) počiva nadivovskoj laži. Čak i najnovija“svjetska neuralgična tačka” kojuuzrokuje ISIS ili ISIL (skraćeniceza ekstremne organizacije “IslamicState of Iraq and Syria” odnosno„Islamic State of Iraq and theLevant”), kako ističe Icke, sa kojimse slažu brojni teoretičari zavjere,dio je šireg pokušaja “kuhanja”trećeg svjetskog rata, jer ništa nemijenja svijet kao svjetski ratovi, aon bi trebao dovršiti projekt preob-likovanja svijeta u globalnu državu.

Vladari iz sjene: U vezi sa ovim,David Icke u jednoj svojoj kolumninavodi:“Odavno smatram, o čemu samiscrpno pisao u svojim knjigama, daje naše energetsko okruženje – onošto nazivam Matriksom – kodiranofrekvencijama koje pobuđujugenetski programiranu pozadinskutjeskobu, a ona strpljivo čeka dabude aktivirana u osjećaje nekon-troliranog straha i užasa. Strah jeglavno sredstvo masovne kontrole,a također i energetska okrijepaonima koji nas kontrolišu i hrane seniskovibracijskim ljudskim emoci-jama što, u biti, upravljaju ljudskimSistemom kontrole.”

On nam zatim sugeriše da zamis-limo svjetsku scenu kao stadion ukojem se odigrava svjetska zavjera.Ako pripadnici iluminatskih krvnihloza i vladari iz sjene nemaju kon-trolu nad tom arenom, nemaju nikontrolu nad nama. Kraj priče! I zaista, u cijeloj ovoj priči ključnariječ je strah (sa velikim S). Prema

Ickeovim navodima, ChristineFitzgerald, bliska prijateljicaprinceze Diane, bila je u pravukada mu je bez uvijanja kazala:

“Oni vam neće doći iskeženih zubi,niti će vam krenuti isisavati krv.Njihova hrana je strah! Oni, zapra-vo, mogu uzeti strah i manifestiratiga u neku opipljivu stvar.” Strah je temelj svekolike kontrolenad ljudima jer: (a) manipulatorimadaje energetsku moć i (b) ljudipreplavljeni strahom pristat će na sveza što vjeruju da će ih zaštititi odčega god da strahuju, uključujući nadokidanje njihovih sloboda. Tehnikakoju Icke naziva “Problem -Reakcija - Rješenje”, kada stvoriteproblem a potom ponudite rješenje,djeluje samo zato što je tu u sredinireakcija straha i tjeskobe koja zahti-jeva da se „nešto poduzme” iliomogućava uvođenje “rješenja”kojima bi se ljudi inače suprotstavili.Kud god pogledate, strah je ključkontrole. Zato se ključ ljudske slobodenalazi u njegovom nadilaženju.

Zamislimo svjetsku scenukao stadion u kojem se

odigrava svjetska zavjera.Ako pripadnici

iluminatskih krvnih loza i vladari iz sjenenemaju kontrolu nad tom arenom, nemaju

ni kontrolu nad nama...

Ickeova zavjerenička “trijada”


izjavu ruskog ministra inos-tranih poslova Sergeja Lavrovada je eventualno širenje

NATO-a na zemlje Balkana "pro-vokacija", oštro je kritikovalazamjenica pomoćnikasekretara SAD EvelinFarkaš, s ocjenom da jeriječ o negiranjusamostalnosti u izborubudućnosti za zemljeregiona. Podsjetimo,Lavrov je kazao da se uMoskvi potencijalnaekspanzija NATO kaCrnoj Gori, Makedoniji iBosni i Hercegovinidoživljava kao neodgovor-na politika i provokacija."Svi mi ovdje prisutni znamo da tonije tačno. Suverene zemlje imajupravo da same biraju svoj put kaostvarenju svoje bezbjednosti i sta-bilnosti. Ovi kometari ruskog min-istra vanjskih poslova o integracijiBalkana u skladu su sa politikomnjegove vlade vezano za sposobnostdržava Evrope da same biraju svojebezbjednosne aranžmane i teaktivnosti su neprihvatljive.Ravnoteža, što se tiče evropskebezbjednosti, ona je na neki načinpodrivena od strane Rusije kojaaktivno radi na destabilizacijisusjednih država, negirajućinjihovo pravo da same odlučuju onjihovom putu", kazala je Farkaš. Ministar odbrane Kosova AgimČeku ocijenio da sve države, pa i

Srbija, imaju jasno opredjeljenje kaevro integracijama. "Takve komentare ja smatram pro-vokacijama. Svaka suverena zemljaima pravo da sama određuje svoju

politiku, i jasno je da su se sve zeml-je Balkana odredile da žele bitipunopravne članice EU, gdje igeografski i civilizacijski pripadaju.Uključujući i Srbiju. Iako Srbija imadinamičnu saradnju sa Rusijom,osobno mislim da je to samo da biskratila svoj put integracija u EU.Ona je vrlo jasno opredijeljena začlanstvo u EU, tako da to Rusijatreba znati da je volja svih država i

naroda ovdje da budu dio EU, avećine nas i da budemo u NATO". Iz NATO saveza je još jednomupućena poruka da Alijansa nastavl-

ja s politikom otvorenih vrata,što je i poručeno sa nedavnogsamita u Velsu, kako bi se ost-varila vizija cjelovite i slo-bodne Evrope, kazao jezamjenik pomoćnika gener-alnog sekretara NATODžonatan Periš."Samit je organizovan unajizazovnijem bezbjednos-nom okruženju koji smo imaliu Evropi u dugom vremen-skom periodu: na istoku ruske

ilegalne aktivnosti u Ukrajini, a najugu terorističke aktivnosti koji sebenazivaju iskamskom državom. To jepotvrdilo važnost ključne teme samitada je naša vizija Evrope kao cjelovite,slobodne i u miru - podprijetnjom". Ministar vanjskih poslova ievropskih integracija Igor Lukšićjoš jednom je ponovio odlučnostCrne Gore da ispuni sve zahtjeveNATO-a kako bi do kraja narednegodine dobila pozivnicu zaučlanjenje, te da je osim u ISAFmisijama u Afganistanu, CrnaGora spremna da učestvuje i udrugim međunarodnim misijama."Takođe smo spremni sarađivati uregionu vezano za druge globalneizazove sa kojima se svi srećemo,bilo oni u Ukrajini, ili opasnostikoje predstavlja ISIL".

IZME\U RUSIJE I NATO

Sve zemlje Balkana odredile su se da žele bitipunopravne članice EU, time i NATO-a, pa se Rusija ovdje samo bavi unošenjem smutnje

Balkanska klackalica

Evropske bezbjednost jena neki način podrivena

od strane Rusije kojaaktivno radi na

destabilizaciji susjednihdržava, negirajući

njihovo pravo da sameodlučuju o njihovom

putu...

Piše:

Jasna Vukićević


Stalno se u običnoj i političkoj komu-nikaciji govori o „Zapadu“. Pri tome

je, međutim, taj toliko korišteni pojampotpuno problematičan: ono što onopisuje i znači, može se prevrednovati,ovisno o različitim interesima.Zapad, dakle, ima problem, prisutanveć u napadnom korištenju te riječi.On je slobodan i dobar, na strani jedemokracije i ljudskih prava, ondakada se, na primjer, radi o Putinu ilio “Islamskoj državi”, premda prim-jer Sirije pokazuje da ni to nijesasvim tačno.

Obrnuti razvoj: Bashar al-Assad je neprijatelj demokracije iljudskih prava. Unatoč tomedozvoljeno mu je da već više od trigodine ubija svoj narod, bez daNATO, SAD ili Njemačka neštopoduzmu. A kada se radi o borbiprotiv IS, u kojoj je dozvoljeno sve,od dopremanja oružja do kopneneintervencije, što u Siriji tobože nijebilo moguće kad je trebalo podržatiAssadovu opoziciju, Assad postaječak i potencijalni partner.Zapad se tu pokazuje tek kao šifra zamoć i interese. Ako se ne želi još višenaštetiti riječima poput „demokraci-ja“ i „ljudska prava“, trebalo bi pazitina to da se „Zapad“ ne upotrebljavakao vojni pojam. Jer tu počinjepropaganda: građenje svijeta

riječima, odvajanje riječi od svijeta, tenadomještanje realnosti jezikom.A što je realnost Zapada, opisujeGeorge Packer na primjeru Amerike usvom bestseleru „Obrnuti razvoj“, gdjese govori o tome kako se u 30 godina,nakon Reaganove revolucije, ta zemljaiz demokracije pretvorila u oligarhiju.Što je realnost Zapada, opisuje i ThomasPiketty u svom bestseleru "Kapital udvadeset-prvom stoljeću": sistem, kojikroz unutarnju logiku kapitalizma vodika sve većoj nejednakosti.

Opasni obrazac: Što je realnostZapada i uopće svijeta, opisujeNaomi Klein u svojoj knjizi (koja ćeuskoro biti objavljena) pod naslovom"To sve mijenja": planeta koja se boriza preživljavanje, zato što je došlo doborbe, kako tvrdi podnaslov knjige,između „Kapitalizma i klime“.Sve to titra u zraku kada se govori o„Zapadu“. Sve se to ne može ignori-rati, zato što je tu na sceni jedan pro-tivnik, protiv kojega se mora pokazatikompaktnost. Jer, i ovo je propagan-da: kada se od „ja“ pravi „mi“ i kadase govori o „nama“ i „njima“ – to je

opasni obrazac mišljenja koji stoji izasada često ponavljane teze SamuelaHuntingtona o borbi kultura, odnos-no o sukobu civilizacija.

Podriveni temelji: KrizaZapada je realna, slabost Zapadapokazuje se ne samo ili upravo uvanjskoj politici, ona se pokazujeprije svega u njegovoj nutrini, uFergusonu kao i Madridu, uLampedusi kao i Berlinu, ona sepokazuje u besperspektivnoj omla-dini i ostarjelom društvu, ona sepokazuje manje na frontu Mossula,a više u školama i njemačkim bol-nicama Moabit i Milbertshofen.Kada se oboje poveže, vanjskupolitiku i ekonomiju, uviđa se kakoje „Zapad“ došao upravo do točke ukojoj bi mogao uništiti vlastitetemelje: kapitalistički sistem, koji jetako usko, povijesno i ideološki,povezan s konceptom demokracije.Međutim, kapitalizam je umeđuvremenu već pronašao noveputove i nove partnere, kao što suautoritarni sistemi u Kini ili Rusiji, uTurskoj ili Singapuru. Te nove veze zakapitalizam, tog starog prepredenjaka,već sasvim dobro funkcioniraju.Nasuprot tome, demokracija stojiogoljena. Ali o kakvoj demokracijimi tu uopće više i možemo govoriti?

(spiegel.de)

ZAPAD, ŠTA JE TO?

Realnost Zapada, koji se opasno urušava, je politika dvostrukih aršina, ali i dominacija sistema koji, kroz unutarnju logiku kapitalizma, vodi ka sve većoj nejednakosti

OD VELIKIH IDEALA OSTAJE SAMO PRAZNA RIJEČ

Piše: Georg Diez

Kako se u 30 godina,nakon Reaganove

revolucije, Amerika iz demokracije pretvorila

u oligarhiju....

Prije dvije godine talibani supucali na pakistansku učenicuMalalu Yousafzai koja se zalaže

za obrazovanje djevojčica. Iako jeteško ranjena, ona je ipak preživjela.Prije godinu dana je napisala knjigu osvojim iskustvima. Naslov je jednosta-van: "Ja sam Malala". Podnaslov:"Djevojka koju su talibani htjeli ubiti,jer se bori za pravo na obrazovanje".Na omotnici je objavljen portret ovetinejdžerice s crvenom maramom naglavi. I ozbiljnim pogledom. Prijegodinu dana je objavljena biografija17-godišnje Malale Yousafzai, točnogodinu dana nakon što su je u njezi-noj domovini Pakistanu napali tal-ibani i teško ozlijedili.

Ne želi osvetu: Toga 9. oktobra2012. Malala se s kolegicama vraćala

iz škole. U svom zavičaju, doliniSwat, ona je poznata osoba. Italibanima trn u oku. Jer, kćer jednogučitelja javno se zalaže za to da -unatoč talibanskoj zabrani - idjevojčice smiju ići u školu. O tome jepisala i na jednom blogu na BBC-u.Toga utorka, 9. oktobra 2012. talibanisu upali u školski autobus i pitali: "Koje Malala?" i pucali u nju. Malala jepogođena u glavu, izgledalo je da nećepreživjeti. Nakon hitne operacije uPakistanu prebačena je u VelikuBritaniju gdje se, tokom više mjeseci,polako vraćala u život. Tamo živi dodanas skupa s ocem i dva brata."Hvala Bogu, nisam mrtva." To jojje bila prva misao kad se sedamdana nakon atentata u jednoj bol-nici u Birminghamu probudila izkome, piše Malala u svojoj knjizi i

nastavlja: "Nisam imala nikakvihzlih misli kad sam mislila omuškarcu koji je na mene pucao.Nisam željela osvetu."Malalin život je odjednom postaopotpuno javan, svjetski medijiakribično prate njezino liječenje.Ona je preko noći postala ikona,simbol borbe protiv tlačenja djevoja-ka i žena. I brzo postaje jasno da tal-ibani nisu ostvarili svoj cilj da jeušutkaju. Ona se i dalje neustrašivojavlja i to s puno veće pozornice. Svojglavni zahtjev jasno iznosi i u svojojbiografiji: "Želim da svatko zna: neželim da se meni pomaže. Želimsamo da se pomaže stvar za koju sezalažem: mir i obrazovanje."

Podmukle podvale: Za svojodlučni angažman pakistanska

BORCI PROTIV NEPRAVDE

"JA SAM MALALA"Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi su ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade zamir. Aktivisti za dječja prava iz Pakistana i Indije odlikovani su zbog borbe protiv

"tlačenja djece i mladih i prava djece na obrazovanje"


djevojka na Zapadu dobiva brojnepohvale i nagrade. Među ostalim,međunarodnu Dječju mirovnunagradu, a Amnesty Internationalje imenuje "Veleposlanicomsavjesti". Na svoj 16. rođendan ujulu 2013. ona govori na Skupštinimladeži UN-a u New Yorku, čitavadvorana ustaje i tako joj odaje poš-tovanje. Prima je i britanska kralji-ca. Bila je nominirana i za prošlo-godišnju Nobelovu nagradu za mir.Ali, Malala ima u Pakistanu iprotivnika."Nakon atentata i njezinog odlaska izzemlje, a osobito nakon njezinoga gov-ora pred Ujedinjenim narodima, ovdje

je protiv nje vođena stvarno odvratnakampanja", priča Britta Petersen u raz-govoru za Deutsche Welle.Ona je voditeljica Zaklade HeinrichaBölla u Islamabadu i prati kako surazličite reakcije u Pakistanu naMalalin angažman. Ta je tema jakonabijena emocijama."Malalinom ocu se predbacuje dainstrumentalizira svoju kćer. Njegase pogrdno naziva svodnikom, anju 'prostitutkom Zapada'", kažeBritta Petersen.Povodom izlaska njezine knjigeMalala Yousafzai je dala intervju zaBBC. U njemu je pozvala na dijalog stalibanima. To je "najbolji put za rješa-

vanje problema i protiv rata". Osimtoga, izrazila je želju da se što je prijevrati u Pakistan i u svojoj domovinipolitički aktivira. Britta Petersen tunamjeru ne smatra realnom."Trenutno izgleda da Malala živi uVelikoj Britaniji i zbog toga što je za njuovdje u biti previše opasno." Izgledi daMalala ostvari svoj san i utječe nabudućnost Pakistana, po mišljenjuBritte Petersen, su "prilično slabi".

Hrabri hindu: Drugi Nobelovac,60-godišnji Indijac Satyarthi, širojjavnosti je gotovo nepoznat. On seveć duže vrijeme angažira na mirnimprotestnim akcijama protiviskorištavanja djece. On je, izmeđuostaloga, zaslužan za to da su seprava djece našla i u međunarodnimkonvencijama. Odbor za dodjeluNobelove nagrade odlikovao je"osobnu hrabrost" indijskog aktivistekoji, kako se navodi u obrazloženju,sa svojim protestnim akcijama nas-tavlja tradiciju Mahatme Gandija.Odbor je naglasio kako je "važanaspekt" i činjenica da nagradu ovajput dijele jedna muslimanka izPakistana i jedan hindu iz Indije.

Esther Felden/DW


Malala Yousafzai prije nekoliko godina teško je ranjena u glavu

Kailash Satyarthi nije dovoljno poznat javnosti

Jedan od temelja Bosne, vrhunska

poezija koja potvrđuje duhovni

identitet, autotohnost, državnost,

bio je razlog zbog kojeg se "nožem"

krenulo na velikog pjesnika. Svoju

ljubav prema pravdi, Bosni, bosan-

skom jeziku, pjesnik je platio

najvećom mogućom cijenom

"Kameni spavač" i "Modra rijeka" su

vjerovatno najznačajnija bosansko -

hercegovačka pjesnička ostvarenja 20.

vijeka, a ujedno i vrhunac stvaralaštva

Maka Dizdara. U njima je opjevao

sliku svijeta kojeg odavno nema, a

osnova na kojoj ga je izgradio su stari

bosanski tekstovi.

Ratna rana: Stočanin po rođenju,

Mehmedalija Dizdar cijeli svoj život

proveo je u Sarajevu. Prije svoga punol-

jetstva pripadao je naprednom socijal-

nom pokretu i u to doba ulazi u profe-

sionalno novinarstvo. Sa 19 godina

objavljuje svoju prvu poetsku zbirku

"Vidovopoljska noć", u štampariji pre-

polovljenu od državne cenzure.

Odmah početkom Drugog svjet-

skog rata okupatorska vlast

uskraćuje mu mogućnost javnog

djelovanja, a on se priključuje

ilegalnom oslobodilačkom pokretu.

Njegovo pjesničko ime Mak je

pseudonim koji je koristio za vri-

jeme Drugog svjetskog rata kao par-

tizanski borac. Pred sami kraj rata,

neuspješna policijska potjera za

Makom i njegovim starijim bratom

Hamidom, također pripadnikom

pokreta otpora, završava zvjerskim

premlaćivanjem srednjeg brata i

odvođenjem u logor Jasenovac i

smrću majke i najmlađe sestre.

Mak se nikada nije oporavio od tog

zločina, noseći stradanje svoje

porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest

i tešku ranu do kraja svog života.

Opasni pomak: Nakon rata, u

socijalističkoj Jugoslaviji, najprije

se veoma uspješno vratio nov-

inarstvu. Bio je urednik lista

"Oslobođenje". Potom, prema

odluci vlasti, osniva "Seljačku

knjigu", izdavačku kuću za

prosvjećivanje širokih narodnih

masa. Ta mala Makova kuća ubrzo

prerasta u "Narodnu prosvjetu",

jednog od najvećih i najznačajnijih

izdavača na Balkanu.

Kako se i "Narodna prosvjeta" otela

kontroli, učinila opasne i neopros-

tive pomake u odnosu na

kontroliranu i doziranu izdavačku

praksu, vlast je ukida.

Mak posljednje dvije decenije svog

života nikada nije dobio stalno i

adekvatno zaposlenje. Sa porodi-

com je živio uglavnom na granici

siromaštva. No, njegovo stvaralašt-

vo je bivalo sve bogatije i plodonos-

nije. Objavljuje niz novih poetskih

zbirki i naučnih radova.

Zbirka "Kameni spavač", objavljena

1966. godine, vrhunac je Makova

stvaralaštva i jedan od najznačajnijih

događaja u cjelokupnoj bosansko -

hercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj

istoriji. No, da se radi i o djelu sa

dubokim i dalekosežnim političkim

korjenima, porukama i mogućim

posljedicama, prvi su prepoznali baš

neprijetelji onoga što je Mak otkrivao,

argumentirao i zagovarao.

"Kameni spavač" je protumačen

kao silan podstrek i temelj u ela-

boriranju i dokazivanju bosansko -

hercegovačkog istorijskog i


NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

PJESNIK PRKOSA I SNA

Piše: Arnisa Gagula

Makova poezija koristi natpise sa srednjovjekovnih

bosanskih nadgrobnihspomenika i njihovih natpisa o prolaznosti

života...

Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku,

tvorac “Modre rijeke” i “Kamenog spavača” platio je

najvećom mogućom cijenom

Poetska mudrost drevnih stećaka

duhovnog identiteta, autohtone

bosanske istorije, državnosti, prava

na prošlost i budućnost.

Modra rijeka: Pojava epohalnog

Makova djela, "Starih bosanskih

tekstova", antologije srednjov-

jekovne bosanske pismenosti, sa još

bjelodanijim i istaknutijim pro-

bosanskim kontekstom, dolilo je

ulje na vatru.

Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u

odbrani svoga djela i života, Mak

Dizdar postaje žrtvom specijalnog

rata što ga protiv njega vodi politička

i intelektualna vlast u Beogradu i

Sarajevu, sve do njegovog doslovnog,

precizno programiranog i znalački

osmišljenog fizičkog nestanka.

Mak je, u godini svoje smrti 1971.,

objavio poetsku zbirku "Modra rije-

ka" sa istoimenom pjesmom koja

ga je istinski proslavila, a evropska

je kritika imenovala evropskom

pjesmom. Na stihove "Modre

rijeke" Indexi su davne 1978.

godine napisali muziku, a prije njih

je to uradio i Arsen Dedić.

U pjesmi, rijeka je zapravo simbol, a

kako će čitalac taj simbol tumačiti

zavisi od njega samog. Pjesnik ne

otkriva šta se nalazi na drugoj strani

rijeke, niti zašto je tako važno i

vrijedno truda preći tu rijeku, već

pušta čitaocu vlastito tumačenje

simbola modre rijeke. Pjesnik

pjesmu počinje aludirajući da se još

od davnina i najstarijih vremena

pokušava otkriti gdje je, zapravo, ta

modra rijeka kojoj svi krajem života

težimo, šta se dešava poslije smrti,

gdje se duša seli, koliko smo blizu

modroj rijeci odnosno smrti, tj.

prelasku na drugi svijet.

Zapis o zemlji: Makova poezija

koristi natpise sa srednjovjekovnih

bosanskih nadgrobnih spomenika i

njihovih natpisa o prolaznosti života.

Dizdareva Bosna je određena

stećcima.

"Stećak je za mene ono što nije za

druge, ono što na njem i u njemu

nisu drugi umjeli ni znali da vide.

Jest kamen, ali jeste i riječ, jest

zemlja, ali jeste i nebo, jest materi-

ja, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i

pjesma, jest smrt, ali jeste i život,

jest prošlost, ali jeste i budućnost",

kazao je Mak.

Na upit o Bosni, pjesnik je kazao:

"Prkosna je od sna" (Zapis o

zemlji). Bosni je, kaže on, "bilo

suđeno da sanja o pravdi, da radi za

pravdu i da na nju čeka, ali da je ne

dočeka".


Bosni je bilo suđeno dasanja o pravdi, da radi zapravdu i da na nju čeka,

ali da je ne dočeka...

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com

SVAKOG PETKA NOVI BROJ

spektar broj 19

Documents