spektar broj 14
DESCRIPTION
Glavni urednik: Vlastimir MijovićTRANSCRIPT
Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 12. 09. 2014.
CIJENA POPLAVE: SALATA S OKUSOM OLOVA
MINISTRI IZA REŠETAKA
I LIJA DOLIJA!_
GRAĐANSKI BUNT: PRITISCI GASE PLAMEN
Broj 14
Dnevni najam već od 50 KM!
ŠkodaChevrolet
RenaultCitroen
KiaToyota
Mercedes
www.kapitals.ba
Sarajevo
H. Kreševljakovića 18
Tel./fax: 033 481 088
Mobitel: 063 393 180
063 399 648
063 393 181
PriTiSCi i ZaSTraŠiVanJa Su uTJeCali na ProTeSTnu oSeKu
GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA
ŠTo SiJemo - To ŽanJemo
OBRAZOVANJE (NE)GRADI BiH
Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula
Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]
Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima zagušenje bunta: od optužbi za narkomaniju i terorizam- u čemu su i mediji uglavnom djelovali kao advokatipolitičkih stranaka i njihovih elita Str.
BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i daljevuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost- kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje podnazivom "Obrazovanje gradi BiH" Str.
SalaTa S oKuSom oloVaRijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nani-jele i teške metale koji su zagadili pojedinepoljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima suotrovni metali pronađeni nisu dobro o tomeinformisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovozatrovani povrće i na gradskim pijacama Str.
NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI
Kulin ban moderne biHNjemu se može zahvaliti na opstanku Bosne iHercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda udanašnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH,nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca Str.
KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?
APELIBEZ ODJEKA
Novi ambasador SR Njemačke uBiH Dr. Christian Hellbach smatrada je važno da građani BiH dobrorazmisle kome će dati glas na izbori-ma. Ljudi se moraju osvijestiti i reći:Samo mi možemo naći izlaz izakoračiti ka EU, kaže Hellbach.Tako se i on, nakon samo tri sed-mice boravka u našoj zemlji,pridružio višemjesečnom horskomapeliranju stranih diplomata u BiHda građani u oktobru izaberu noveljude, koji će ih bolje zastupati oddosadašnjih.Izjave, poput ove Hellbachove,prizivaju dolazak na vlast nekihdrugih ljudi i drugih stranaka,samim tim i novih politika.“Međutim, mnogi građani uvijekiznova biraju one partije ipolitičare, koji nisu spremni da zas-tupaju kompromisna rješenja i kojinemaju interes za zajednički put upravcu EU”, kaže njemačkiambasador.Ključno pitanje, koje gospodinambasador ne razmatra, je pitanjeuvjerljivosti političke opozicije, zakoju bi građana glasali, umjesto zastare mutivode i lijenštine. Stoga togovori, ne samo o vlasti, nego i onjenim rivalima. Da su oniuvjerljiviji i sposobniji, građanimabi izbor bio kudikamo olakšan.A do sada nije bilo tako, te su stogau vlast, uprkos sličnim apelima,uglavnom nanovo birani oni koji zasobom nisu ostavljali nikakveznačajne rezultate.
U Srbiji je prvi put doneta presudaza torturu u nekom od logora nanjenoj teritoriji u vrijeme ratovadevedesetih godina. Riječ je o pre-sudi po prijavi Fonda za humani-tarno pravo u kome je utvrdjenaodgovornost države za mučenjadvojice Bošnjaka - Enesa Bogilovićai Mušana Džeba koji su 1995.godine, nakon genocida uSrebrenici i napada VojskeRepublike Srpske na dugu enklavu,Žepu, preplivali Drinu i predali seVojsci Jugoslavije. Nakon toga, 800Bošnjaka zatvoreno je u logorimaŠljivovica i Mitrovo Polje.Apelacioni sud u Beogradu pravos-nažno je utvrdio odgovornostRepublike Srbije za torturu inečovečno postupanje pripadnikaMUP-a i naložio da se EnesuBogiloviću i Mušanu Džebi isplatiukupna odšteta u iznosu od 600hiljada dinara, što je nešto više odpo dvije i po hiljade eura!“To je malo, to je užasno, premaonome što smo mi otpatili, što smopodnijeli. Kakvi smo mi izašli prije18 godina, to je bio užas.Zadovoljan nisam, a moramprihvatiti ono što je određeno. Jaipak poštujem sud”, kaže 74-godišnji bivši logoraš Bogilović,koji je od 1997. godine invalidskipenzioner u BiH. I dodaje:“Na meni su cigare gašene... Ja imamožiljke, sudski ljekar ih je gledao,tučen sam cipelama, pendrecima,nema čime nisam tučen...”
BRAVO!Na sceni pariškog pozorišta "Atelje"9. septembra je premijerno izvede-na drama "Hotel Evropa" poznatogfrancuskog pisca i filozofa Bernara-Anri Levija, a u režiji sarajevskogreditelja Dine Mustafića.Zamišljena radnja drame zbiva sedan uoči ceremonije obilježavanjastogodišnjice sarajevskog atentata.Jedan čovjek, besumnje intelektu-alac i pisac, zatvoren u sobi poz-natog sarajevskog hotela "Evropa",sprema se da održi svečani govor oEvropi povodom ove godišnjice.On poznaje i hotel i grad, jer je tuveć boravio i dobro poznaje i nje-govu istoriju i sudbinu, ima u tomgradu i prijatelja na čiji podsticaj jei prihvatio da održi govor, ali utrenu kad sjeda za kompjuter da gai napiše, počinju teškoće.Junak ove drame, u briljantnojinterpretaciji glumca Žaka Vebera(Jacques Weber), sȃm pred kom-pjuterom traži i provjeravareference i poente svog svečanoggovora na googleu, koji na ekranu upozadini scene, po kreaciji rediteljaDine Mustafića, postaje drugijunak drame. Obrazlažući motivaciju svojedrame, za koju kaže da je"monolog revolta i gnjeva", ali dane sugerira kako treba "dići rukeod svake nade", Levi je rekao:"Evropu treba ponovo otpočeti,prije svega kulturom”.Na kraju predstave u pariškompozorištu "Atelje", uz autora, ovaci-je publike doživio je i sarajevskireditelj Dino Mustafić."Evropa je perverzno ubijalaSarajevo, dijelila je Bosnu, ali nikadnismo izgubili svaku vjeru u nju.To je pomalo rezignirajuća porukaove drame", rekao je Mustafić.
FARSI^NA PRESUDA
4 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
heljde. Koriste se sve površine zasijanje, pa čak i lokalni sportski teren.Osmače i Brežani smješteni su navisoravni iznad Srebrenice, izbraz-danoj vodenim vijugama i nalik najezgru oraha. Ovo je teritorija ispredkoje je neizbježno zapitati se osuprotnostima između ljepoteprirode i znakova rata, čiji su tragovijoš uvijek vidljivi. Ipak, ljudi se ovdjevraćaju, napominje Muhamed Avdić.Grupa poljoprivrednika i stočara većnekoliko godina pokušava da pronađeput za povratak, obnovi porušeno iuspostavi neophodnu vezu sa komši-jama. I uspjeli su u tome, kroz heljdu.Stoga im je dodijeljena simboličnanagrada “Carlo Scarpa”.
HAG “SELI” NA BALKAN
Tužilac Mehanizma zameđunarodne krivične sudoveHassan Bubacar Jallow i glavni tuži-lac Bosne i Hercegovine GoranSalihović potpisali su u SarajevuMemorandum o razumijevanju,čime se ozvaničila saradnja izmeđuMehanizma za međunarodnekrivične sudove (MMKS) i bh.tužilaštava. Riječ je o tehničkim spo-razumima o modalitetima pristupadokaznom materijalu Hagu.Nakon što Haški tribunal okonča rad,nekažnjeni ratni zločinci neće bitiostavljeni na slobodi u zemljamaZapadnog Balkana, već će seomogućiti i Bosni i Hercegovini,Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori da imsude. To je cilj Sporazuma potpisanogu Sarajevu, kojim će se nadomještatiprerano ukidanje Haškog tribunala.
GDJE SU KOSTI?
Đemail Hasanović iz bratunačkognaselja Glogova odlučio se na nes-vakidašnji protest. Na putu odSrebrenice prema Podravanjupostavio je krevet i od ponedjeljkatu spava i štrajkuje glađu. Na ovajpotez Đemal se odlučio zbogsporog rada Instituta nestalih BiH.On još uvijek traži posmrtneostatke svog sina koji je poginuo naovom mjestu.Svoj bunt Đemail nije iskazao predinstitucijama, nije blokiraosaobraćaj, već je krevet, neštoopreme i tablu sa natpisom „Štrajkglađu“ postavio u šumovitom dijeluiznad sela Jasenova, na dionici putaSrebrenica - Podravanje.„Ovdje je mjesto na kojem jepoginuo moj sin Dževad Hasanović,i sa njim Mešo Rizvanović i još jedanmomak Azem Ljeskovica, apreživjeli je svjedok Smail Alić izGrujičića. Neću ići odavde bez kosti-ju ili neka me voze u sanduku“,kaže Hasanović.
KAKO HELJDA SPAJA LJUDE
Stotinjak mještana sela Osmače iBrežani kod Srebrenice bavi sepoljoprivredom. Osnovna djelatnostje stočarstvo, ali u posljednje vrijememnogi povratnici bave se uzgojem
FUJ!!!Ustavni sud Federacije BiH odgo-dio je javnu raspravu u predmetukojim federalni premijer NerminNikšić traži rješavanje spora spredsjednikom FBiH ŽivkomBudimirom. Spor je nastao zbogBudimirove odluke o razrješenjukoordinacijskog tima za revizijukoja se u Federaciji provodi radiodvajanja legalnih od nelegalnihkorisnika boračkih privilegija. No,zbog službenog puta u Rim,Budimir nije mogao prisustvovatijavnoj raspravi.Podsjećamo, ovaj spor traje većdvije godine. I zaključujemo:prije će Budimir i Nikšićnapustiti svoje sadašnjerukovodeće funkcije prije negošto će taj spor dobiti svoj sudskiepilog. No, neće to biti ni prvi niposljednji ispolitizirani sukob ukojem neće doći do sudskog ipolitičkog epiloga.Na kraju, smiješni ispadaju i akterispora, dva čelna čovjeka Federacije,ali i Ustavni sud kao institucijakoja često služi kao dječija igračka.Zbog ove smiješne situacije,međutim, građani mogu samogorko da plaču nad svojomsudbinom da žive u takoneuređenoj državi i pod rukovod-stvom tako neodgovornih ljudi.Drugo, do ko zna kad će se ponovorazvući nekoliko puta započinjaniproces tzv. revizije boračkih prava.Ogroman budžetski novac troši seu tu svrhu, a i ptice na grani znajuda tu vrstu privilegija imaju imnogi koji su u ratu učestvovalisamo kao gledaoci. No, sa lažnimsvjedocima dobili su pravo rezervi-rano za istinske borce.Ta vrsta ljudi, ti lažni ratni vet-erani, nakon farse u Ustavnomsudu jedini su se slatko i zado-voljno smijali.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 5
6 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Stara narodna izreka kojakaže: “Možeš kako hoćeš, aline možeš koliko hoćeš”, pot-
puno je primjenjiva na familijuIvanković-Lijanović. Osim pojedi-naca nad kojim je ostao teret sumn-je da su tokom rata, pri kupovina-ma oružja, dobro napunili i vlastitedžepove, pomenuta porodica, činimi se, ima dosije sa najstarijimdatumima “djela” kojim bi semorali baviti pravosudni organi.
Brzo bogaćenje: Potkraj rata i uprvim poratnim godinama oni supravili ogromni promet mesom, upočetku pod pokroviteljstvomTuđmanove vlasti u Hrvatskoj, koji jebio sve samo ne legalan. Od skromnemesnice svoga oca, braća Ivanković-Lijanović sagradili su kulu od zlata.Nema biznisa u kojem ih nije bilo: odmesa, preko voća i povrća, do prodajeautomobila.Za svo to vrijeme, pratile su ihsjenke sumnji. One su davno biletako upečatljive da se javnost čudilazašto zakon malo ne prorešeta tufamiliju.U početku je to bilo nemoguće, jersu imali zaštitu svemoćnog HDZ-ai Dragana Čovića. Jednom su ipakdospjeli do suda, ali samo da seproslave: oslobođeni su iIvankovići-Lijanovići i DraganČović. Tako su dobili svojevrsniatest na poštenje. Eto, suđeni su, pa
se pokazalo da su optužbe bile neo-pravdane.Naravno da se tada sumnjalo upravičnost suda, zapravo u spregupravosuđa i vlasti, gdje je pozitivni
ishod, za optužene, bio unaprijedzagarantovan.Tajna kasnije nedodirljivostiporodice iz Širokog Brijega potom sepremjestila. Oni su, na nagovormeđunarodnih centara moći, stvoriliNarodnu stranku Radom za boljitak,
od koje su stranci očekivali dapreotme primat, ili da ga ozbiljnijenagrize, svemoćnom i političkitvrdoglavom, nacionalističkomHDZ-u. Zauzvrat im je pruženaodređena “amnestija” od istrage nji-hovih sumnjivih poslova.U krug zaštitnika kriminogeneporodice Ivanković-Lijanović kas-nije su ušle i druge stranke,bošnjačke i srpske, koje su njihovuporodičnu stranku uzimale u part-nerske koalicije. Na kraju su postalii dio Federalne vlade, sa dva minis-tra u njenom sastavu. To jeIvankoviće-Lijanoviće ohrabrilo dase još više razmašu. Više nije biladovoljna zaštita od ranijih optužbi:oni su krenuli u nove sumnjive
MINISTRI IZA REŠETAKA
Javnost je morala dobiti dokaz da vlast ne toleriše krupnikriminal. Po tom principu, lanac je pukao na Ivankovićima-Lijanovićima, koji su godinama pod sumnjom, u čemu nisu jedini, a vjerovatni ni sa najdužim prstima
I lIja - dolIja!
Piše: Vlastimir Mijović
Od skromne mesnicesvoga oca, braća
Ivanković-Lijanovićsagradili su pregolemu
kulu od zlata...
Glava finansijske hobotnice: Jerko Ivanković-Lijanović
finansijske poduhvate. Ministarstvokoje je vodio Jerko Ivanković-Lijanović (poljoprivreda) postalo jenajružniji dio u ionako ružnoj slicifederalne vlasti.
Utaje i prevare: No, kako toobično bude, svanuo je i danobračuna. U srijedu 10. septembra,u dubokoj noći, braću, njihovog ocai najbliže saradnike naprasno jeprobudila ruka zakona. Odmah suse našli iza rešetaka, gdje će, kakotrenutno stoje stvari, ostati joštridesetak dana, osim Mladena,predsjednika njihove stranke, kojije brzo oslobođen.Tužilaštvo BiH tereti pomenutugrupu za krivična djelaorganiziranog kriminala. Radi se oneplaćanju poreza, utajama ili pre-varama, o pranju novca...„Tužilaštvo BiH je prikupilodokaze o osnivanju, a potomfiktivnom gašenju većeg broja firmikoje su se bavile proizvodnjommesa i mesnih prerađevina.Preduzeća su gašena, a ostajali suveliki poreski dugovi“, rekao jeportparol Tužilaštva, BorisGrubešić. Osumnjičenima se nadušu stavlja krađa najmanje 11 mil-iona konvertibilnih maraka.
Povodom ovog hapšenja, javnost jeistovremeno bila i iznenađena iobradovana i sumnjičava. Ne zat-varaju se ovdje ministri svakog dana,ni svake godine ili se ne zatvarajunikada. A to se ipak dogodilo.Napokon je krenula sječa i započelokažnjavanje lopova sa političkim tit-ulama, govorili su oni obradovani.Otkud sve to dva dana pred početakpredizborne kampanje, vrtjeli suglavom sumnjičavci.Rano je još za konkretne zaključkeo opravdanosti optužbi, pogotovo
za kažnjavanje. No, ako je i kodkoga bilo toliko sumnji u poštenje,onda su to upravo članovipomenute porodice i njihovebezbrojne firme iz kojih se širio“smrad”. Na zakonu je da to brzo ipravično privede epilogu.
Prvi kamenčić: A što sepolitičkih kuhinja tiče, koje su uovoj aferi svakako dosule mnogosoli i bibera, čini se da je tu stvarjednostavnija. Neko je, u opštojatmosferi lopovluka sa političkom
pozadinom, morao da budežrtvovan. Jači i bolje uvezani sapravosuđem, SDA i SDP, dobro susakrili svoje “lije”, ali su nekoga,ipak, morali baciti “lavovima”.Javnost je morala dobiti dokaz davlast ne toleriše krupni kriminal.Po tom principu, lanac je pukao naIvankovićima-Lijanovićima. Onikoji su pravosuđu naredili da toučini i da familiju i ministre iz nji-hove stranke strpa iza rešetaka (jervlast ovdje uglavnom naređujepravosuđu) vjeruju da su napravilidobar posao.I jesu! Jedan lopov manje, reklo bise. No, i lavine se obično pokrećujednim kamenčićem. Obradovanajavnost sada euforično očekuje nas-tavak. Još je ovdje mnogo “lija” kojesu razgrabile društveni imetak, akoje se skrivaju pod zavjesomstranačkih klanova. Zatvori prostoplaču za njima.Vlast će, naravno, učiniti sve daovaj slučaj naduva do neviđenihrazmjera, kako bi pred izboreuljepšala svoj ružni imidž. No, onošto je stiglo Ivankoviće-Lijanoviće,kad-tad će stići i većinu onih kojijoš važe za “poštene građane”.Jer: Možeš kako hoćeš, ali ne možeškoliko hoćeš!
12. septembar 2014. Spektar, broj 10 7
SDA i SDP dobro su sakrili svoje “lije”, alisu nekoga, ipak, morali
baciti “lavovima”...
Imperija puna “smrada”
8 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Naše zdravstvo na dubokom je
dnu. Pacijenti su u puno segmenata
prikraćeni za očekivanu uslugu.
Krenuvši od dijagnostike, gdje su
dugi redovi za snimanje, recimo,
CT-a ili MRI-ja, pa do kvaliteta
samog liječenja i smještaja u bolni-
cama, ne zna se šta je lošije. A
možda i ne može biti puno bolje, s
obzirom da priliv novca u
zdravstvene budžete stalno opada.
Primjer tome je ishrana u bolnica-
ma. Da li je ona zbog finansijske
nestašice spala na bijedne grane, u
što sam se sama ovih dana
osvjedočila, ili je u pitanju “ljudski
faktor”, ne znam. Ali stvari stoje
ovako:
Pacijenti u Kliničkom Centru
Univerziteta u Sarajevu (KCUS)
jedu uglavnom “smeće” od hrane,
ako uopće jedu ono što im se servira.
U najmanju ruku je sramotan i
jelovnik i količina onog šta se
pruža. U sedam dana, pet puta se
služi konzervirana boranija čiji su
boja i okus toliko "isprani" da se na
sam pogled na istu pacijentima
prevrće želudac. Preostala dva dana
se služi grah po receptu "trči, trči pa
graška" i krumpir čorba sa nekim
čudnim zrnevljem unutra. Kad se
sedmica završi, krug se ponavlja.
Za doručak se služi pola supene
kašike pavlake razblažene sa
vodom (bljakasto-vodenastog
okusa) uz dvije šnite hljeba i čajem.
Večera, e to je gozba. Pura uz čašu
jogurta ili konzerva ribe. Nema
nikakvog natpisa na konzervi, ne
vidi se ko je proizvođač, kad je
proizvedena, do kada traje, koja je
vrsta ili klasa ribe... ništa! Samo
gola konzerva koju se pacijenti ne
usuđuje otvoriti.
Ruku na srce, jedan dan je služen i
neki sok, te tri šljive. Lijepo od njih:
počastiše pacijente, bolesne i
nemoćne ljude sa čak nekoliko vit-
amina.
U klinikama širom svijeta, u "nor-
malnim" zemljama, bolesnicima se
donese jelovnik na početku dana da
bi izabrali obroke, shodno svojim
potrebama. I sve to ulazi u cijenu
zdravstvenog osiguranja.
Sramota je koliko je gladnih pacije-
nata koji, recimo, nisu iz Sarajeva,
pa njihovi bližnji nisu u situaciji da
im svakog dana donesu obrok.
Sramota je i za Sarajlije što čekaju
da im rodbina donosi hranu.
Sramota je i odgovornih u KCUS,
koji nabavljaju i pripremaju tu
hranu: da li oni ikada probaju
obrok koji spreme?
Sramota je to, zapravo, kompletne
države. Zdravstvo živi od prihoda
koji se ubiru od uposlenika domaćih
kompanija i drugih organizacija.
Broj uposlenika opada, mnoge firme
rade na crno, ne plaćajući doprinose
nizašta, pa ni za zdravstvo. To nas
dovodi u situaciju da i hrana, i sav
ostali servis u bolnici, padaju na
bijedan nivo.
Ipak, ne mogu se oteti utisku da tu
ima i ljudskog faktora. Jer, i sa
oskudnim namirnicama, znaju to
naše bosanske i hercegovačke
domaćice, koje s mukom krpe
kućni budžet, nešto iole ukusno
ipak se može skuhati.
BOLESNI MI - BOLESNO ZDRAVSTVO
Može li se, i sa stalno padajućim budžetima za
zdravstvo, u bolnicama ipak služiti imalo pristojnija
hrana od one koju pacijenti sada jedu?
DA SKAPAŠ OD GLADI
Piše: Aida Hrnjić
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 9
Ovogodišnja izborna kampanja i
zvanično je počela. Slijedi
vrijeme obećavanja i
dodvoravanja glasačima. Lakovjer -
nim će biti pune uši i oči svega što,
inače, u svom životu nemaju. Većina
stranaka nadmašiće i samog
Supermana u opisivanju svojih
sposobnosti i namjera, u čemu će, po
običaju, prednjačiti oni najveći.
No, osim što će obećavati, oni će i
bezobrazno lagati o svojim
dosadašnjim učincima, o tobože
velikim rezultatima koje su postigli
u prethodnom mandatu. Pozivaće
nas da više vjerujemo njihovim
riječima nego svojim očima.
U tom smislu, ekipa nezavisnog
istraživačko-analitičkog projekta
“Istinomjer” odabrala je pravi
trenutak da javnost i glasače
upozna sa dosadašnjim učincima
vladajućih stranaka i državnih
organa u kojim su one dominirale.
U predvečerje izborne kampanje
oni su saopštili precizno obrađene
podatke koji, govoreći o prošlosti,
građane pozivaju na oprez i kad je
budućnost u pitanju. Jer, kako
vjerovati onima koji su puno
obećavali, a minimalno ispunjavali
svoja obećanja? Kako se nadati da
će se oni u naredne četiri godine
više truditi da ostvare ono što će
gromoglasno najavljivati tokom
ove predizborne kampanje?
U jedan podatak sakupilo se sve što
građani odavno znaju, a što naše
najveće stranke opisuje kao pre-
varantske, lijene, lažljive i nezain-
teresovane da dobro rade posao zbog
kojeg postoje - da vode državu na svim
njenim nivoima. To je podatak koji
kaže da su, prema nalazima
"Istinomjera", 11 partija i jedna pos-
tizborna koalicija, koje su u ovom
mandatu formirale vlasti na tri nivoa u
BiH, u svojim izbornim/postizbornim
programima dale 1.941 obećanje. Ali,
od svih datih obećanja, ukupno je
ispunjeno samo 48!
Svaki komentar ovog podatka je
suvišan. A možda je suvišan bio i
trud “Istinomjera” da to sve
izanalizira i izračuna. I površnim
pogledom na stvarnost Bosne i
Hercegovine, naime, svaki vidom
obdareni građanin uviđa da je ovo
raj za političke neradnike i
prodavače magle, da zemlja
neprestano tone, da ljudi žive sve
lošije, da se ne zna koja vrsta
propadanja je brža: ekonomska,
društvena ili politička.
Nažalost, i trend je jako negativan.
Iako se mislilo da ništa ne može biti
lošije od mandata 2006-2010., kad
smo krenuli ubrzanom nizbrdicom,
pokazalo se da je i to moguće. U
ovom mandatu, u odnosu na
prethodni, broj ispunjenih
političkih obećanja smanjen je za
dodatnih 2 posto! Eh, da su bar
ostali na onom lošem nivou; da
nisu, a jesu, dodatno zglajzali.
O vlasti koja nas je vodila u posljedne
četiri godine pomenutim podacima
sve je rečeno - sve najgore!
VLAST POD LUPOM STATISTIKE
Podatak da su vladajuće stranke u ovom mandatu, kroz
sva tri nivoa vlasti, ispunile samo 48 od blizu dvije hiljade
datih obećanja, o njima sve govori - sve najgore!
OBEĆANJA, LUDOM RADOVANJA
Piše:
Amra Zimić
10 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Nakon što se slegla medijska
prašina oko berlinskog skupa
njemačke kancelarke Angele
Merkel sa političkim liderima
Zapadnog Balkana, uočljivi su
tragovi neumornih regionalnih nos-
tradamusa koji, za razliku od
upućenih i nezavisnih skeptika, u
diplomatski ugodno artikuliranoj
Deklaraciji iz Berlina naziru kule,
gradove i odlučnost EU da ovaj
region konačno izvede na pravi put.
Pri tome, oni obazrivo, geopolitički,
tvrde kako “sve dogovoreno neće ići
preko noći, ali perspektiva je tu” -
vidimo se opet u Beču, pa u Parizu...
Lažni optimizam: Istina, opti-
mizam jeste poželjan i na momente
ljekovit u ova predugo turobna
vremena. Međutim, da li je takav,
ničim solidnim izazvan optimizam
jednako benigan i konstruktivan u
datoj domaćoj, regionalnoj i široj
konstelaciji? Ovo se naročito
odnosi na ciljano programirane
tumače-anesteziologe dometa
berlinskog skupa, naročito
(nepostojećih) dijelova Deklaracije,
koji se odnose na predstojeće izbore
u BiH, kada tvrde, parafraziramo:
EU i ostatak međunarodne zajed-
nice najmanje zanima šta je ko
radio u regionu potkraj (krvavog)
prošlog stoljeća... bitno je šta se radi
sada i ubuduće. Zato, za EU uopće
nema značaja ko će odnijeti
pobjedu na izborima u oktobru, jer
će - ko god pobijedi - morati da radi
po diktatu iz Brisela...
Ovo u prevodu na namjenski,
predizborni b-h-s jezik, opet, znači:
dobri bh. građani, ne zanosite se -
šta je bilo, bilo je - ko je jamio,
jamio je. I da-se-više-zločini-i-to-
nikad-nikome-ne-dogode. Džaba
nam još jedni pusti izbori, ma svi su
oni isti - stari ili novi
lideri&političke stranke. Birao ne
birao, radio ne radio, svira ti radio.
Da ne bude zabune, upućeni u
Berlinskoj deklaraciji sekundarno
prepoznaju isti vokabular iz
EVROPSKO I NAŠE NADMUDRIVANJE
Nedavna konferencija u Berlinu nije označila
nikakakvu prekretnicu, još manje epohalno novi
evropski prilaz tzv. Zapadnom Balkanu,
kako nam žele podvaliti naši lideri
SLATKA, ŠARENA LAŽAPiše: Nedžad
Hadžimusić
Optimizam jeste poželjan ina momente ljekovit u ovaturobna vremena, ali on,
što se tiče berlinskogskupa, nije izazvan ničimsolidnim i uvjerljivim...
Konferencija bez značajnog efekta
ranijih, njima i danas bliskih
međunarodnih dokumenata:
Solunske deklaracije, Deklaracije
SEECP iz Bukurešta, tzv. Radnih
stolova (1-2-3) Pakta stabilnosti za
Jugoistočnu Evropu (1999-2008.),
iz baznog dokumenta o osnivanju
(2008.) Regionalnog vijeća za
saradnju – RCC, sa sjedištem u
Sarajevu...
Mala zarada: O čemu se, zapravo,
ovdje radi? Osim što su déjà vu (već
viđena), slična okupljanja su uvijek
kurtoazno pozitivna, ali su u konačnici
ono to zovemo “veliki promet - mala
zarada”. Naravno, unatoč manje-više
iskrenom entuzijazmu, nije riječ o
nekom kopernikanskom obrtu, još
manje epohalnom evropskom prilazu
tzv. Zapadnom Balkanu (zemlje bivše
Jugoslavije, minus Slovenija, plus
Albanija).
EU je, zapravo, iz Berlina poslala
multilateralnu poruku - prven-
stveno Kremlju i Kijevu, pa sebi i
Vašingtonu. Učinila je to u
izuzetno turbulentnoj situaciji na
starom kontinentu, nezapamćenoj
od završetka Drugog svjetskog rata
(eskalacija krize, t.j. “građanskog
rata” u Ukrajini), da se ne pominju
užarena krizna područja Bliskog i
Srednjeg istoka, utemeljena global-
na preokupacija situacijom koja je
(za sada) izvan kontrole u Iraku i
Siriji, građanski rat na bis u Libiji,
ozbiljni neredi u Pakistanu...
U istom kontekstu, ne treba nipošto
gubiti iz vida upravo završenu
smjenu vodeće EU garniture, koja je
uslijedila nakon vrlo zabrinjavajućih
rezultata na posljednjim izborima za
Evropski parlament - gdje je krajnja
desnica ovog maja ušla na velika
evropska vrata.
Navježbani skakavci: Zato,
glavna poruka iz Berlina glasi:
uprkos izuzetno ozbiljnoj sig-
urnosnoj i ekonomskoj krizi na
kontinentu i šire, EU i nadalje
“vodi računa o evropskoj integraciji
Balkana”. Konzekventno, ne treba
se previše zanositi, shopping lista
velikih infrastrukturnih projekata u
regionu ostaje “na stolu” (čitaj: u
ladici) - do nekih boljih vremena...
Posebno se to odnosi na dejtonsku
BiH, gdje su milijarde iz EU i
drugih fondova do danas pojeli isti
navježbani domaći i regionalni
skakavci, koji danas prave slične
akrobacije oko raspodjele pomoći
za sanaciju poplavljenih naselja i
gradova.
Dakle, uz dužno uvažavanje
slobode različitih mišljenja, sve je
do građana BiH na predstojećim
izborima: imaće lidere, državu i
EU kakvu odaberu. Time treba da
pokažu t.j. da uvjere sebe,
susjede/komšije, Brisel i Vašington
da je funkcionalna, prosperitetna i
dostojanstvena BiH (ne)moguća(!).
Ovi izbori su, zapravo, posljednja
šansa za zaokret. Jer, ako su
Zapadu rezultati izbora “nebitni”,
većini temeljito izvaranih,
očerupanih i mokrih građanki i
građana BiH jesu više nego bitni,
čak i - sudbinski!
Svi na izbore: Zato, sve dok ne
osvane pravna država u BiH – do
daljnjeg će neumoljivo odzvanjati
riječi sto-posto posto legitimnog i
prejasnog glasnogovornika EU
Wolfganga Petritscha (bivšeg
visokog predstavnika u BiH),
kazane i prije i poslije berlinskog
skupa:
"Njemačka je 20 godina nakon
Drugog svjetskog rata bila
ekonomsko čudo. A 1945. je bila
potpuno uništena. A šta smo mi
uradili u BiH? Zato sam predložio
da se uradi strategija koja će od
BiH napraviti državu u kojoj će
političari biti vlasnici sudbine BiH i
odgovarati za to...".
Na kraju, zaključimo ovaj tekst
poznatom, prigodno prerađenom
porukom koja je pratila uspjehe
Zmajeva, nevjerovatne, ali istinite
Fudbalske reprezentacije BiH: svi
na izbore! Jer, ko ne posluša ove
riječi i ne skače - on mrzi Bosnu, a
s njom i Hercegovinu!
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 11
Na građanima BiH je da na predstojećim izborima
uvjere sebe,susjede/komšije, Brisel
i Vašington da jefunkcionalna,
prosperitetna idostojanstvena BiH
(ne)moguća...
Merkelova sa hrvatskim premijerom Milanovićem
12 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Nepostojanje plenuma,
podijeljeni građani i radnici,
tek malobrojni učesnici
protesta koji se sporadično orga-
nizuju - zbir je osam mjeseci nakon
velikih februarskih demonstracija
širom Bosne i Hercegovine.
Vratimo li se unazad, teško je bilo
očekivati da će šaroliki sastav i
plenuma i građana odoljeti
snažnom političkom pritisku, uti-
caju novca, ali, kako neki kažu, i
strahu od policije i procesuiranja
nakon što su u februaru širom
države paljene i rušene zgrade kan-
tonalnih institucija.
Da se građanski i radnički bunt
pokrenut u februaru potpuno
razvodnjava već mjesecima, bilo je
jasno i kad je prošle sedmice pred
Zgradu državnih institucija došlo
tek 50 građana okupljenih u
neformalnu grupu pod nazivom
Vijeće građana u Bosni i
Hercegovini, proisteklu iz
nekadašnjih plenuma.
Unutrašnji rascjep: Većina
plenuma, proisteklih nakon velikih
demonstracija u BiH u februaru,
više ne funkcioniše. Radnici koji su
počeli najveći socijalni bunt od rata
su podijeljeni, neki su se priključili
političkim partijama i danas su na
izbornim listama za predstojeće
izbore zakazane za oktobar. Malo
ko je vjerovao, prije osam mjeseci,
da će pokret, tada zasnovan na
nestranačkim i nenacionalnim
principima, doživjeti potpuni
kolaps i da će rezultati
višemjesečnih protesta biti skoro pa
zanemarljivi.
Pritisci i zastrašivanja, politički ili
policijski svejedno, još jednom su se
pokazali mnogo organizovanijim
od građana u BiH. Rezultat svega je
tek nekoliko desetina građana koji
povremeno izlaze na proteste sa
istim zahtjevima. Ono što su neka-
da nazvali plenumom, danas se
zove Vijeće građana u BiH, no u
tom Vijeću nisu svi oni koji su se
zdušno zalagali za velike promjene
u državi. Nekada jedinstveni, danas
su podijeljeni čak i po principu ko je
bio u nekoj od NVO, a ko nije.
Hasna Ljubović i dalje izlazi na
proteste i tvrdi da su se plenumi ras-
pali zbog uticaja politike, različitih
vidova zastrašivanja, ali i novca:
GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA
Radnici koji su počelinajveći socijalni bunt odrata SADA su podijeljeni,
a neki su se priključilipolitičkim partijama i
danas su na listama zapredstojeće izbore...
PRITISCI I ZASTRAŠIVANJA SU
UTJECALI NA PROTESTNU OSEKU
Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima za gušenje bunta:
od optužbi za narkomaniju i terorizam - u čemu su i mediji uglavnom
djelovali kao advokati političkih stranaka i njihovih elita
„U Tuzli i u svim gradovima, kao i
u Sarajevu, policija je odradila svoj
posao. Mi smo nemoćni u tom kon-
tekstu da im pariramo. Plenumi su
dočekani od političkih opcija,
pokupili su one koje su mogli da
pokupe i stavili ih na kandidatske
liste, potkupili ih, zaposlili ih itd..“
Uplašeni ljudi: Sa tvrdnjom da
je politički uticaj nakon demon-
stracija bio veliki slaže se i profesor
na Fakultetu političkih nauka u
Sarajevu Asim Mujkić i podsjeća da
su građani u februaru potpuno
prevazišli etničke podjele na
kojima veliki broj političkih partija
u BiH egzistira:
„Politika jeste utjecala. Bilo je tu i
neformalnih pritisaka i prijetnji
prema ljudima baš iz te srednje
klase koji su imali simpatije –
naprosto, ljudi su se plašili za svoje
poslove. Uglavnom, pritisaka je
bilo. Pri tome su se političari služili
najnižim mogućim arsenalom - od
optužbi za narkomaniju, terorizam
- u čemu su i mediji, nažalost - što
opet govori o medijima koji za sebe
vole reći da su nezavisni - očito
djelovali uglavnom kao advokati
političkih stranaka i njihovih elita.“
Učesnik februarskih demonstracija
i aktivista Emir Hodžić upravo u
odbacivanju nacionalizma vidi
najveći rezultat februarskih
demonstracija:
„Protesti su pokazali dosta toga. Po
meni, javni diskurs je zauvijek
promijenjen, sada se otvoreno gov-
ori o socijalno-ekonomskim
problemima. Znači, nacionalna,
etnička pitanja nisu jedina politička
pitanja o kojima se u ovoj zemlji
priča, sada se govori otvoreno o
socijalno-ekonomskim problemi-
ma koja ova zemlja ima.“
Veliki uticaj na skromne rezultate
proistekle iz februarskih demon-
stracija imalo zastrašivanje i monti-
rane optužnice, vjeruje aktivista iz
Mostara Robert Jandrić:
„S druge strane, plenumi su bili
jedan dobar oblik organizacije i
formulacije zahtjeva u početku,
dobar način za donošenje odluka
na brzinu, na licu mjesta,
međutim, to nije forma za
dugotrajno aktivističko djelovanje,
a sami protesti su se odužili na
nekoliko mjeseci. U Mostaru i dan-
danas traju svakodnevno. Potrebno
je razmisliti o strategiji i uopšte o
načinu organiziranja za ubuduće -
jer ovi protesti nekako su sve izne-
nadili, pa i same aktiviste.“
“Prodane” duše: Neki od
građana i dalje vjeruju da se
građanski i radnički bunt može
ponovo probuditi. No, pred
Zgradom državnih institucija na
posljednjim protestima se našlo
svega 50 građana. Među njima je
bio i Drenko Koristović, koji kaže
da je u BiH zakazala, prije svega,
akademska zajednica:
„Akademska zajednica, Dekanat
Sarajevskog univerziteta je izdao
naredbu studentima da ne smiju
izlaziti. A možete misliti onda šta
se radi po institucijama gdje su
ljudi zaposleni - kakav se na njih
vrši pritisak!“
Ono što se zakotrljalo u februaru
najprije demonstracijama, a onda
plenumima u svim većim
gradovima u BiH, razvodnilo se,
između ostalog, i zbog činjenice da
se svemu nije priključio veliki broj
pripadnika takozvane srednje klase,
među njima najprije članova
akademske zajednice. Još jednom
profesor Asim Mujkić:
„Akademska zajednica, ne samo na
području BiH nego i širom ex
Jugoslavije, je tradicionalno,
nažalost, najjača bastilja bilo kojeg
poretka koji je trenutno na snazi.
Dakle, veći broj pripadnika
akademske zajednice su, ustvari, ne
samo djelomično u politici, ne
samo da su sami stranački kandi-
dati i kreatori stranaka, nego tu
služe i da legitimiraju dominantni
poredak, tako da ja ne vjerujem da
ćemo ikada imati akademsku
zajednicu stavljenu drugačije nego
- kao i crkva - uvijek na strani jačeg.
Nažalost!“
Marija Arnautović/RSE
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 13
Građani se plaše represalija i prijetnji
Veliki uticaj na skromnerezultate proistekle iz
februarskih demonstracijaimalo zastrašivanje
i montirane optužnice,vjeruje aktivista iz
Mostara Robert Jandrić...
14 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Gledam dnevnik TV BosniaDaily. Uživo iz Haškog tri-bunala ide specijalna emisija
o plaćama haških osuđenika.Jedan se javlja iz zatvora u Finskojgdje su ga poslali na zasluženiodmor i kaže: „Želio bih da poz-dravim sve prisutne u studiju, kao imnogobrojnu rodbinu i prijatelješirom planete i da im poručim dami je u Finskoj fino. Lijepozarađujem, sedam eura na satglabajući drvo i obavljajući drugeintelektualne poslove vezane zašetnju, razmišljanja i sva mogućasjećanja i drage ratne uspomene.Za taj naporni rad, uz hotelski, lafozatvorski smještaj, specijalnimapartmanom za hobije, saunom,bazenom i bejzbol terenom, kojime podsjeća na rodnu grudu, igreiz djetinjstva motikom i „kamenasa ramena“, mogu zaraditi i do1.232 eura mjesečno. Presretan samzbog toga jer imam plaću veću odpremijera Vučića i predsjednikaSrbije Nikolića, kako su medijiobjavili.
Zato ne brinite, meni je lije-po, ratni trud se isplatio.Nema veze što spada u
kategoriju zločina i genocida. Sadse lijepa i redovna plaća dobije zate zasluge i još boraviš u hotelu uinozemstvu, a zbog povremenihnesanica mogu zaraditi i invalid-sku mirovinu.Ostalo je sve OK, samo pratite tečaj
eura i javite koliko dobija moja rajau norveškim zatvorima ili ona ekipašto je ostala u Hagu, da se preselim,promijenim radnu sredinu, ako setamo više eurića dobija, a i veće suface ostale tamo.Ovdje nisu svi
bijelci pa mi i to malo ide na živce.Navikao sam da prebrojavam srbe,hrvate i muslimane.”Gledaju to Šešelj, Karadžić iMladić, dok se kisele u Haškom
bazenu i pijuckaju lozovaču.„Glupi generali“, reče VojvodaŠešelj. „Samo laprdaju i pričajugluposti. Zbog takvih smo mi sadaovdje“.Generalu Mladiću se smrači predočima pa odmah zatraži pomoćneuropsihijatra Karadžića iuvrijedi Vojvodu da ne zna rećislovo R.
Potopi im Karadžić glave ubazen da se ohlade i reče daimaju ozbiljan problem.
Načuo je iz povjerljivih izvora uHagu da, za njih, spremaju novihotelski smještaj u Bosni, u nekojpodzemnoj rupčagi sa pet zvjezdi-ca. De lux kategorija, za sve njih.Šešelj se osmijehnu i reče danjihovom procesu nikada neće doćikraj. Do tada će nestati i ta
HAŠKE MUKE, PREGOLEMENigdje na mapi ne nađoh novi hotel u kojinamjeravaju da prebace Mladića, Karadžića i Šešelja.A i kako ću kad je pod zemljom. Po njoj, bosanskoj, ta “trojka” valjda više nikad neće ni koraka prohodati
NA VRH JEZIKA
Piše: Sanja Ljubičić
Ne brinite, meni je lijepo,ratni trud se isplatio.Nema veze što spada u kategoriju zločina i
genocida. Sad se lijepa i redovna plaća dobije zate zasluge i još boraviš
u zatvoru, pardon - hoteluu inozemstvu...
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 15
bosanska rupa.General Mladić, totalno sluđenpričom o novom hotelu, počenabrajati sve svoje herojske uspjehei ratne zasluge, koje će ga i daljezadržati u Hagu kao svjetskizaslužnog vojskovođu koji promičemir i toleranciju među ljudima.Karadžić namignu Šešelju i reče:“Da nije nas dvojice, ova budalanikada ne bi dobila mjesto u povi-jesti BiH niti bila general. Ne bi gastotine majki spominjale po dobrukoje je činio i ljubile u ruku i zvaledobrotvorom. Nezahvalnik. Pravise totalno lud.”
Ašta si ti radio dok si bio travar,upita Mladić Karadžića?Ovaj kaže: Takođe sam činio
dobro i pomagao ljudima kao i ti.Vidiš da su me zbog toga i smjestiliovdje. Nagrada od međunarodnezajednice za suradnju, kooperacijui međusobno razumijevanje ipoštivanje u zajedničkim interesi-ma za razvoj demokracije u BiH, aosobito one ratne.Šešelj reče:Ja sam sam došao. Trebao im intelek-tualac i vrsni poznavalac zakona i
međunarodnog prava. Došao sam daodržim seriju predavanja o pravu kaoekspert iz svih naučnih oblastih, čak ionih nepostojećih. Toliko sam biodobar da se moje sesije snimaju i puš-taju na You tube kanalu sagledanošću preko milion pregleda.Čak su odlučili da, po mom liku,naprave i Barba-Šešelj-lutke, madein Hag. A, ubaciće me i kaoglavnog lika u internet igricu kojase zove „Budalaštine bez kraja u
zatvoru iz raja“.Karadžiću bi krivo što on nijeglavni lik neke igrice, a ima višeiskustva u glumi i prerušavanju odŠešelja. Sem toga, recitira i pišepoeziju, svira i gusle, što je za inter-net igricu veoma bitno.Šešelj, kao najmlađi među njima,ali i najpametniji, pozva prijatelje
da izađu iz bazena i prigodno sepripreme i obuku za TV nastup.Haške hostese i maserke u bazenuim pripremiše svečanu garderobu.Najnovije uniforme za svakog odnjih, second hand orginal iz Bosne,direktno dostavljene specijalnimavionom u Hag.
Hostesa poče pričati o povijestiovih uniformi i koji„velikani“ su ih sve nosili, te
da su one obavezna garderoba unjihovom novom hotelu, u koji ćebiti prebačeni.Šešelj napravi incident u sredemisije i prekinu je. Reče da nimrtav neće obući takvu uniformuniti ići u taj novi hotel.Mladić odmah zatraži bolničkupomoć, a Karadžić poče vikati:„Dogovorio sam Karibe, a ne nekujebenu bosansku rupčagu”.Voditeljica prekinu emisiju, uz izv-injavanje nama gledateljima, a japotražih na mapi BiH gdje senalazi taj eksluzivni hotel. Nigdjega ne nađoh, a i kako ću kad je podzemljom. Po njoj, bosanskoj, ta“trojka” valjda više nikad neće nikoraka prohodati.
Karadžiću bi krivo što onnije glavni lik neke igrice,
a ima više iskustva uglumi i prerušavanju od
Šešelja. Sem toga, recitirai piše poeziju, svira i gusle,
što je za internet igricuveoma bitno...
Desetog septembra, prije tačno 50godina, u Njemačku je došao mil-ioniti radnik na privremeni rad(Gastarbeiter). Bila je to prekretni-ca u razvoju Savezne RepublikeNjemačke. Sebastian Hammelehle,u komentaru objavljenom u onlineizdanju magazina „Spiegel“, piše:„Prisjećamo se ratova. Slavimo padBerlinskog zida. Međutim, to da jemigracija u našoj zemlji prisutnaveć 50 godina, od strane političaranije cijenjeno. To nije samopogrešno, nego je i opasno. Danasbi trebali slaviti ovaj dan”.Tog dana 1964. godine je naželjezničkoj stanici Köln-Deuz izvoza izašao Portugalac Rodriguesde Sa. Bio je to milioniti radnik kojije u poslijeratnu Njemačku došaona privremeni rad.Prema navodima Saveznog uredaza statistiku, u Njemačkoj se trenut-no nalazi 16,3 miliona ljudi kojiimaju tzv. migrantsko porijeklo.Nacionalni korijeni, socijalnastruktura, kulturne, vjerske ipolitičke orijentacije su dostaraznovrsnije nego 1964. godine. Ali,jedno se nije promijenilo: migrantiu Njemačkoj do danas čekaju gestusvog stvarnog priznavanja.
RUSKI “MEDVJED”
Suzdržana politika Njemačke premaMoskvi nailazi na kritike sa svihstrana. "Njemačka ne bi branilaPoljsku od Rusije, ukoliko bi nastupilaozbiljna situacija", zaključak je publi-
ciste Bartosza Wielinskog u listu"Gazeta Wyborcza". I Pawel Zalewski,ugledni političar iz vladajuće iNjemačkoj prijateljske Građanskeplatforme, nedavno je pisao o"njemačkoj bombi ispod temeljaEvrope". On tvrdi da će Njemačkaekonomske interese staviti iznadsigurnosnih interesa istočne Evrope.Na samitu NATO-a u Walesu (4.-5. septembra) ovo kritično pitanjenije razriješeno. Poljska smatranjemačko pridržavanje sporazumaizmeđu NATO-a i Rusije od 1997.godine greškom."Sudbina Ukrajine je zapečačena jerZapad, kojeg uglavnom kočiNjemačka, nije spreman da se vojno iekonomski stavi na stranu Ukrajine",mišljenje je koje preovladava međupoljskim komentatorima. "A najgorimogući scenario je raspad Ukrajine,bespomoćnost Evrope i nastavakdosadašnjeg Putinovog kursa", upozo-rava Adam Michnik i daje prognozu:Sljedeća je na redu Moldavija!
ŠVICARCI OPET NA VRHU
Zastoj u reformama i razlike ustepenu razvijenosti su najvećeprepreke trajnom globalnom rastuprivrede. Ovo je zaključak izvješta-ja pod nazivom Globalnakonkurentnost 2014-2015, a kojiobjavljuje Svjetski privredni forum.Kao centralne teme u izvještaju senavode obrazovanje, odnosno podrš-ka razvoju mladih, te inovacije. "Ovajizvještaj se objavljuje u trenutku kadase svjetska privreda tek oporavlja odduge krize", naglašava CarolineGalvan iz Svjetskog privrednog foru-
NJEMA^KIJUBILEJ
16 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
RE^ENO UPAM]ENO Znati, nešto je lakši dio, teži je dioizreći to glasno.
n Nicolas Sparks
Što je slava? Sjajna zakrpa natrošnoj odjeći pjesnika.
n Aleksandar Puškin
A iznad svega vladar se morasuzdržati od toga da dira nečijevlasništvo jer će ljudi lakše preboljetismrt oca nego gubitak očevine.
n Niccolo Machiavelli
Kad čovjek bez vjere oponašaodluke vjernih, rezultat će vjerojat-no biti i vulgaran i nesuvisao.
n Salmon Rushdie
Kad si sretan budi umjeren, kada sinesretan budi razborit.
n Perijandar
Rane mogu biti fatalne ili s vre-menom srastati u ožiljke. Takviožiljci pričaju priče.
n Hélène Cixous
Uspjeh nikada nije konačan.n Winston Churchill
Ko nema krila i laktovima se služida poleti.
n Laurence Peter
Treba znati postaviti granice vlasti-toj ambiciji, ludost je željeti ono štose ne može imati.
n Pindar
Siromašni žude za bogatstvom, abogati za rajem, no oni mudri žudeza stanjem svemira.
n Swami Rama
Mnogo dugujem, ništa ne posjedu-jem, a ono što je preostalo ostavl-jam siromašnima.
n Francois Rabelais
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 17
ma (WEF). Privredni razvoj zemalja,koje su na pragu industrijalizacije, idalje se procjenjuje kao pozitivan, aprognoze za razvijene industrijskezemlje po prvi put su bolje nego uproteklom periodu. Na taj način se kreira rang-listakonkurentnosti pojedinih zemalja. Onaje prvi put objavljena još 2004. godine.Šesti put zaredom Švicarska je na vrhuove ljestvice, Singapur je na drugommjestu. Finska je četvrta, a Njemačkapeta. Od ukupno analiziranih 148zemalja svijeta, BiH se nalazi na 87.mjestu ove ljestvice. Stručnjaci WEF-asmatraju da su najveće prepreke razvo-ju privrede i konkurentnosti ove zeml-je nedovoljan pristup stranom tržištukapitala, nestabilnost politike te aktuel-na poreska politika.
^OVJEK - BOG!
U samom Vladimiru Putinu je –Bog... Božanska svjetlost obasjala jePutinovo biće, nakon njegovog tajnogkrštenja još dok je bio dete... Mi nismodostojni ruskog predsednika...Ovo su samo neke tvrdnje sa preda-vanja radikalnog pravoslavcaDmitrija Corionova na kom su semogla čuti i ova bizarna razmišl-janja o Putinovoj nadnaravnosti,što je samo dio kulta ličnosti koji segradi oko ruskog vladara.Grozničavo dodvoravanje Putinu, nagranici ironije, preplavilo je zamračenudvoranu u pomodnom dielu grada,Kitaj Gorodu. Većina od šezdesetakprisutnih snimalo je ovaj događajiPhonima ili iPadeima, smijući sepovremeno ili nagrađujući govornikoveriječi gromoglasnim aplauzima.
TELEPATSKIREKORD
Tim istraživača uspio je prvi puttelepatskim putem prenijetiinformaciju između dvije osobe naudaljenosti većoj od 8.000 kilo-metara. Poruka je poslana iz Indijeu Francusku bez korištenjainvazivne hirirugije na testnimsubjektima.U studiji su učestvovale četiri osobeu dobi od 28 do 50 godina. Mozakjedne osobe, koja je slala poruku,bio je povezan sa kompjuterom doksu ostali primali poruku.Prvi učesnik se nalazio u Indiji ipokazane su mu riječi prevedene ubinarni sistem, te je morao predvid-jeti aktivnosti za svaki dio informa-cija. Naprimjer, mogli su pomjeritisvoje ruke za 1 ili noge za 0.Tehnika poznata kao elektroence-falogrija, koja snima signale mozgavanjski, korištena je za snimanjemisli kao odlaznih poruka kojepotom šalje putem interneta.S druge strane, elketromagnetnaindukcija korištena je da stimuliravizuelni korteks mozga s vana iprosljeđuje signal uspješno ostalojtrojici učesnika u Francuskoj."Željeli smo saznati da li pojedinacmože komunicirati direktnoizmeđu dvije osobe čitajući mož-dane aktivnosti jedne osobe drugoji to na velikoj fizičkoj udaljenostiiskorištavanjem postojećih komu-nikacijskih puteva", rekao je AlvaroPascual-Leone, jedan od autorastudije
RE^ENO UPAM]ENO Život ne služi tome da pronađemosebe. Život je tu da stvorimo sebe.
n George Bernard Shaw
Ove dvije riječi su kobne: Moje iTvoje.
n Miguel de Cervantes
Što sam stariji to više slušam ljudekoji ne pričaju puno.
n Germain Glien
Neprijatelja treba pokušatipobijediti ustrajnošću, a ne snagom.
n Bijant
U ratu odlučnost, u porazu prkos,u pobjedi velikodušnost, u mirudobra volja.
n Winston Churchill
Da biste prevladali krizu ne trebanam više energije, već dubokapromjena vrijednosti, stavova inačina života.
n Frank Capra
Laskav govor ima svoj otrov.n Publilius Syrus Publilije
Dar govora dobili smo kako bismootkrili, a ne skrivali naše misli.
n Jose Saramago
Onaj tko kontrolira prošlost,kontrolira budućnost. Onaj tko kon-trolira sadašnjost, kontrolira prošlost.
n George Orwell
Dok si mlad, nemaš iskustva, kadsi star, nemaš snage.
n Aleksandar Solženjicin
Budite zahvalni na savjetima, a nena pohvalama.
Jean de la Fontaine
Ljude pouči ili ih podnosi.n Marko Aurelije
18 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Salata iz Vareša, uz vitamine iminerale, sadržavala je iolovo. Otrovni metal na
salatu donijela je rijeka Stavnjakada je poplavila ovo i susjednamjesta. Mada je ova salata uništena,na području Bosne i Hercegovineostalo je još biljaka koje bi zbogpoplave mogle sadržavati teškemetale.Usljed obilnih kiša u maju, Stavnjai druge rijeke su se izlile iz svojihkorita i poplavile mjesta kroz kojaprotiču. Mulj koji su donijele napoljoprivredna dobra u nekimslučajevima sadržavao je, osimolova, i druge teške metale poputžive, nikla ili cinka. Iako nadležneinstitucije ne mogu ispitati svepoplavljene lokalitete, analizauzoraka voća, povrća i zemljištapotvrdila je prisutnost otrova. Dužakonzumacija hrane koja ima teškemetale može naštetiti zdravljuljudi.
Izlivanje otrova: Iako to neznači da treba uništiti sve što je bilopod vodom, bilo bi dobro poduzetimjere opreza, kao što sudezinfekcija zemljišta ili sadnjaodređenih biljnih kultura.Međutim, istraživanje Centra zaistraživačko novinarstvo (CIN)pokazuje da takve preporuke
nadležnih institucija nisu došle dosvih građana pogođenihpoplavama. Ne postoji ni pojačana
kontrola kojom bi se spriječilo dametalima obogaćeno povrće i voćedođe u prodaju na tržnice.Kada se izlila rijeka Stavnja, kojaprotiče kroz rudom bogati Vareš, napoljoprivredno dobro obitelji
Ahmedović donijela je olovo i cink.To su otkrile nadležne institucije,uradivši analizu uzoraka zemljišta ibiljaka koje Ahmedovići imaju unaselju Dabravine. O olovu u ispi-tanoj salati dobili su odmah infor-maciju od Zavoda za poljoprivreduFederacije Bosne i Hercegovine pasu je i uništili. Ali, s obzirom danisu dobili rezultate analizezemljišta, na njemu su zasadilinovo povrće, koje su jeli.Međutim, i u uzorcima zemljišta jeZavod za agropedologiju FBiHpronašao olovo i cink. O tome suobavijestili predstavnike OpćineVareš, koji su informaciju prenijelipredsjedniku Mjesne zajedniceDabravine Jasminu Salketiću, alion nije upozorio Ahmedoviće.Salketić je novinarima CIN-a rekaoda je, iz razgovora sa jednim
KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?
Rijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nanijele i teške metale koji su zagadili pojedinepoljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima su otrovni metali pronađeni nisu dobro o tomeinformisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovozatrovani povrće i na gradskim pijacama
SALATA S OKUSOM OLOVAPiše: Centar za istraživačko
novinarstvo (CIN), Sarajevo
Mulj koji su donijele napoljoprivredna dobra u nekim slučajevima
sadržavao je, osim olova, i druge teške metale poput
žive, nikla ili cinka...
Bašta porodice Ahmedović u maju je bila potpuno potopljena
članom ove obitelji, shvatio da suoni naručili privatno istraživanjetla pa je zbog toga mislio da oni većimaju rezultate.
Neobrađeni uzorci: SalihaAhmedović kaže da to nije slučaj:„Mi nikada nismo dobili rezultate ozemlji“. Novinari su je zatekli ubašti u kojoj nema tragova majskihpoplava.Gledajući u svoje zrelo povrće,kaže: “Samo da mi je znati je li toispravno?! Da čovjek zna, sad bihja ovo počupala, preorala, đubrivostavila da se zemlja izrači“.Iz Zavoda za agropedologiju FBiHkažu da su dostavljali informacijeopćinskim službama koje su ihdalje trebale proslijediti mještani-ma. Oni upozoravaju da se kodprisustva olova i cinka u zemlji nebi trebali saditi: salata, mrkva,špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali damože koštuničavo i jabučasto voće,kao i paprika, paradajz, grah,grašak i kukuruz.Slično se dogodilo i obitelji ŠerifaOmerhodžića iz Breze kojima jeStavnja olovom zagadila jagode. Ioni su jagode uništili, a ostalopovrće su jeli i obrađivali zemlju,jer nisu dobili rezultate analize.„Uzeli su uzorke zemlje i rekli suda će u roku 3-4 dana javiti akobude zagađena zemlja da ništa neradimo. Međutim, nisu ništa javili,tako da nije, vjerovatno, ništa bilozagađeno“, kaže AlmedinOmerhodžić.Nakon posjete novinara kontakti-rali su Zavod za agropedologijuFBiH iz kojeg su im sugerisali da
unište i kupus koji imaju na parceli.To su i uradili.Doktorica Aida Vilić-Švraka, izFederalnog zavoda za javnozdravstvo, kaže da dugoročnimunošenjem olova u organizam možedoći do težih trovanja, poputparalize perifernih živaca, oštećenjamozga, psihičkih poremećaja, pa ido smrti, zavisno od koncentracijekoja je unesena.
Sumnjive rotkvice: U susjed-nom kantonu, dio Gromiljaka kodKiseljaka, poplavila je rječicaMlava. Na tom području uuzorcima zemljišta je pronađenarsen. Analiza tla je rađena na tripoljoprivredne parcele, a povišenakoncentracija arsena u zemljištupronađena je na jednoj od njih.Arsen nije pronađen u uzorcima
luka, pšenice i krompira koje supredstavnici kiseljačke općineposlali na analizu Zavodu za javnozdravstvo FBiH.Uzorkovanje zemljišta urađeno jei na parceli porodice AlmaseJapaur. Novinari CIN-a su jezatekli kako na njivi okopavarotkvice. Ona nije znala za pre-poruke Zavoda za agropedologijuda na zemljištu zagađenomarsenom nije preporučljivo saditiovo povrće, kao ni salatu, špinat,kupus i kelj.Japaur kaže da svaku večer pojedetanjir rotkvica: „Ja to jedem, to jetako lijepo“.Načelnik Kiseljaka MladenMišurić Ramljak kaže novinarimaCIN-a da je stanovništvu sa togpodručja rečeno da ne jedu povrćezasijano na zagađenim dijelovima,
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 19
Ne postoji ni pojačanakontrola kojom bi se
spriječilo da metalimaobogaćeno povrće i voće
dođe u prodaju natržnice...
Aiša Omerhodžić iz Breze
Almasa Japaur iz Kiseljaka nije upoznata sa preporukama stručnih službi
ali da nisu davali detaljne informa-cije, jer nisu željeli širiti paniku.„Mi smo svjesni postojanja arsena utlu, žive i urana. Kiseljak jekarakterističan po tome.“ Međutim,on dodaje da ljudi na tom područjužive tisućama godina:„Igramo se, sijemo, radimo, nitkose nije otrov’o“.Amir Čaušević iz Zavoda za javnozdravstvo FBiH, gdje su analiziranenamirnice dostavljene iz općine,nakon susreta sa novinarima rekaoje da nije iznenađen rezultatimaanalize, jer biljke teže upijaju arsenpa ga tako nije ni bilo u luku,pšenici i krompiru.Doktorica Vilić-Švraka kaže da jearsen teški metal koji nakon dužegunošenja u organizam možeuzrokovati cirozu i rak jetre, kao irak kože i pluća. Ona dodaje i da uFBiH ne postoji registar u kojem sebilježi je li bilo slučajeva hroničnogtrovanja teškim metalima.
Teške bolesti: U mjestuLjubatovići kod Maglaja, koje jedjelimično bilo pod vodom u vrijememajskih poplava, pronađena je većakoličina žive. Ivica Vidović je potvr-dio novinarima CIN-a da jeuzorkovanje rađeno na njegovomzemljištu. Međutim, on to ne vidikao strašnu stvar. Njegova obiteljjede povrće iz svoje bašte, čak i onokoje je bilo poplavljeno, a daje ga i
svinjama.Veterinarski stručnjak Velija Katicakaže da je živa, uz olovo, najopas-niji teški metal za zdravlje životin-ja. Unošenje teških metala u orga-
nizam životinje može izazvatihronična oboljenja, često kancero-gena. Opasno je i što ljudi uorganizam mogu unijeti metale,jedući meso životinja, ali i njihoveproizvode poput mlijeka.Esad Bukalo, direktor Zavoda zaagropedologiju FBiH, kaže da bi
živa mogla biti problematična, jer sene zna što je njezin izvor. Njegovpomoćnik Ejub Trako je objasnio darijeke na tla donose dvije vrste min-erala: one koji su porijeklom izprirode, i takvi nisu opasni za biljke iljude, te industrijski prerađene min-erale, odnosno metale koji mogu bitiopasni. Koliko će koja biljka usvojitimetal, zavisi i od zemljišta, ali i odsame biljke. Kaže da najviše usvaja-ju širokolisne kulture, kao što susalata, špinat te kulture poput mrkve,rotkve i slično.
Usporene posljedice: Osimpreporuka da se sade kulture kojeteže usvajaju metale – koštuničavoi jabučasto voće te paprike i parada-jz – iz Zavoda za agropedologiju supreporučili građanima da uradedezinfekciju zemlje preparatima nabazi klora i da zatraže dodatneanalize svojih proizvoda.Međutim, te preporuke nisu stigledo građana. Zbog neobaviještenos-ti, administrativnog nemara, ali ilične neodgovornosti, najmanjedeset CIN-ovih sagovornika je jelopovrće sa zagađenog zemljišta.„Mi sve jedemo i opet smo živi“,kaže Mara Tomić iz Ljubatovića.Posljedice konzumiranja proizvodasa teškim metalima nisu odmahvidljive i mogu biti opasne pozdravlje ukoliko se akumuliraju uorganizmu, kaže doktorica Vilić-
20 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
U poplavljenoj zemlji ne bi se trebali saditi salata,
mrkva, špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali možekoštuničavo i jabučasto
voće, kao i paprika,paradajz, grah,
grašak, kukuruz...
I životinje jedu zagađenu hranu
Teško je prepoznati zatrovanu salatu
Švraka. „Smrtni slučajevi su češćikod akutnih trovanja, ali suhronična trovanja puno češća odakutnih pa zbog toga predstavljajuveći problem.“
Ograničeno testiranje: Premarezultatima analize tla i biljakagrađani u Republici Srpskoj nemajurazloga za brigu. Nadležne službe supronašle nikl na dva mjesta u Šamcui Bijeljini. U Zavodu za agroekologi-ju RS-a, koji je radio analizu, rekli sunovinarima da je nikl mineralnogporijekla i kao takav nije opasan zapoljoprivredne usjeve.Međutim, ispitivanje na arsen iživu nisu radili, rekao je njihovdirektor Tihomir Predić, novinari-ma CIN-a.„Nismo dovoljno opremljeni da bimogli da stojimo iza tih rezultata.“Objasnio je da su analizirali 204prosječna uzorka zemlje i biljaka.U FBiH su uzeta 87 prosječnauzorka zemlje i 274 uzorka biljaka.
U dopisu koje je poslalo CIN-uMinistarstvo poljoprivrede, šumarst-va i vodoprivrede RS-a stoji dapoljoprivrednici koji „uoče vidljiveznake zagađenja“ trebaju kontakti-rati Ministarstvo.
Iako se biljke zagađene teškimmetalima na prvi pogled nerazlikuju od drugih, Predić kažeda poljoprivrednici moguprepoznati zagađenu biljku, jerpoljoprivrednik koji godinamaobrađuje svoje zemljište „znasvoju parcelu u dušu“.Građani koji jedu voće i povrće sasvojih poplavljenih imanja kažu danisu sigurni ni u ono koje bi kupo-vali na pijaci.
„Kad pogledam da su na sve stranepoplave bile, da je svugdje isto bilo,kad mi ga proda na tržnici, moždami ga proda i gore od ovoga ovdje“,kaže Terezija Pecirep iz Gromiljaka.
Rizične pijace: Prema CIN-ovomistraživanju, roba na pijacama, kao iulična prodaja poljoprivrednih proizvo-da, nije dobro kontrolisana.Razgovarajući sa najmanje petpoljoprivrednih ili sanitarnihinspektora, stječe se dojam da pojačanekontrole nakon poplava nije bilo.Edin Kadić, sanitarni inspektorOpćine Lukavac u kojoj jepronađena živa u mjestu Sižje,kaže da proizvode na pijaci nakonpoplava nije kontrolisao.“Ljudi su vrlo osjetljivi. Čim dođeškod njih da nešto tražiš, odmah temaršne. Ljudi su postali strahovitonervozni poslije poplava”, kažeKadić. On kaže da je analizuproizvoda sa pijace posljednji putradio prije nekoliko godina.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 21
Dugoročnim unošenjemolova u organizam možedoći do težih trovanja,
poput paralize perifernihživaca, oštećenja mozga,
psihičkih poremećaja, pa i do smrti...
Rizična kupovina na pijacama
22 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Sjeća se Zenica još 1982. i tabu-ta 39 rudara na trgu predpozorištem i zgradom uprave
sreza, sjeća se sirena, suza i jauka.Zna ovaj grad dobro za nesreće.Rasla sam u njemu i na njegovimulicama, čini mi se da su Željezarai sirene, njene ili rudnika, bile dio inas samih...Plašili smo se kada bi se oglasile,znali smo da je neko stradao,istrčale bi majke iz kuća, djeca sesjatila i čekali smo šta će javiti, koje, čiji je, koliko ima godina, kolikoje djece ostalo... Sve se to pitalo i svismo plakali. Bilo je to u ono vri-
jeme kada smo govorili da nam ječovjek najvažniji, a koristili zastar-
jele tehnologije. Zaštita na radu jebila vrlo „tanka“. Ali smo bar
govorili o čovjeku i njegovublagostanju kao cilju svih ulaganja.Danas se o čovjeku malo ili nikakone priča, tek kada ga poplavi voda iotjera iz doma, kada ga ugušimetan, kada ga prozivaju da glasa.Te naše „gore“ interesuje masasamo kada treba za njih da glasa.Tada se masi podilazi i ugađa: amasa je uvijek prosjek mediokriteta,nikada oni koji će povući društvonaprijed. Sam čovjek je postaoanonimus, a njegova sreća njegovalična stvar i intima.U četvrtak 4. septembra u 16h i 30minuta, kada se Zenica zatresla,
ZENIČKI DANI U četvrtak 4. septembra u 16h i 30 minuta, kada seZenica zatresla, nismo znali da je i rudnik pogodilanesreća. Nije bilo sirena i nije bilo nikoga na ulici datrči, kao nekad, i da pronosi vijest od koje se ježi koža
DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE
Piše: Nermana Begagić
Danas se o čovjeku maloili nikako ne priča, tekkada ga poplavi voda iotjera iz doma, kada gauguši metan, kada ga
prozivaju da glasa. Samčovjek je postao
anonimus, a njegova sreća njegova lična
stvar i intima...
nismo znali da je i rudnik pogodilanesreća. Nije bilo sirena i nije bilonikoga na ulici da trči, kao nekad, ida pronosi vijest od koje se ježikoža. Dok smo se brinuli sobom, ujami Raspotočje, na tri kilometraod nas, na preko 600 metara ispodzemlje zatrpani su rudari. Navečesu rekli da ih je osam, ujutru smosaznali za 34, pred kraj dana je javl-jeno da su petorica nestala i, onda,konačno: „Nema ih više“.Javili su se predsjednici država izokruženja da izraze sućut, daponude pomoć ako zatreba, tako dajavno pokažu svima svoju brigu začovjeka.
Ipak, sve je to na dan sahranenevažno. Nevažan je i veliki brojhodža sa bijelim turbanima i to
što je predsjednik Islamske zajed-nice mrtve nazvao „šehidima“ i smrtim vezao za njihovu žrtvu i zadomovinu... (Zar se stiže više misli-ti u ovoj zemlji na domovinu?).Važno je dostojanstvo koje smodužni ovim ljudima i njihovim drag-im na dan smrti i dan sahrane.Važno je da se ne koristi smrt rudaraza potkusurivanja u bešćutnoj iprimitivnoj predizbornoj kampanji,za međuoptuživanja i napade....Važno je imati novinare koji ne izv-ještavaju iz fotelja i poltrone, onekoji znaju da se ne može govoriti ouzrocima nesreće dok zvanična,stručna komisija ne uradi svoj posao,da se ne mogu članci optužbi potpi-sivati inicijalima, da se ne nagađa ine pogađa, da se ljudi u nesreći nefotografiraju i ne maltretirajuneukusnim pitanjima bez kraja. Svugdje, na svim instancama i usvim događanjima, potrebno je opetnaučiti gledati, poštovati i vidjetiČovjeka. U tom moru jada, bijede inevolja, ova zajednička dženazapoginulih rudara je tek kap u morunevolja ovoga naroda i ovoga grada.Sve je to za sućut i brigu. Teško živi moj rodni grad. Svakog
dana ispod prozora stana u višenavrata čujem zavijanje sirena kolahitne pomoći, uvijek se krv sledi imislim, ko li je opet?! MITTAL,koji je preuzeo Željezaru (nešto odnje,) nastavio je da truje grad,koliko njih je ostalo bez posla,koliko sa minimalnim penzijama,koliko bez ikakve pomoći?Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđerađaju djeca. Nedavno, pri posjeti u
Kantonalnoj bolnici u Zenici, naodjelu za teške slučajeve, saznamda nemaju svojih toplomjera:posuđuju ih sa drugog odjela!Mnogo toga nema ni bolnica, akamoli ljudi u svojim kućama.Duga je lista lijekova koje pacijentisami plaćaju. Od čega?Nedavno je umro poznanik koji jeprije dvije godine odustao od uzi-manja lijekova (jer su preskupi) zahroničnu bolest koja ga je na kraju
i ubila. Na njegovu dženazu sudošle komšije.
Na dan dženaze pet zeničkihrudara, vidjela sam stotinebijelih turbana. 2009. sam
sjedila u bašti kuće ljekara na per-iferiji ovoga istoga grada. Dok smopili kafu, jedan radnik je ljekarskomparu kantonalne bolnice prenosiougalj do zatvorenog bazena ispodzgrade: pet tona mrkog uglja zatoplu vodu u bazenu. Ne znam je liizbijeno te tri tone iz onih 177 mil-iona rezerve uglja kod Zenice(procjene nalazišta iz 2009.), i nasvaku tonu suza nekog od onih kojisu ostali iza rudara? Čini mi se dasvaki dan moj rodni grad pomalosahranjuju, dok nas psi lutalice pos-matraju izvaljeni kraj trotoara, aneki iza zatvorenih kapidžika ivrata lože naš ugalj i griju topluvodu u kojoj se brčkaju.Ne umiremo mi za domovinu;umiremo uporno u domovini kojase čudno mijenja i raslojava, većgodinama i uvijek na štetu masa i ukorist nekih pojedinaca. Većini seuporno skraćuje životni vijek,odlazimo prerano, jedan po jedan...dok sirena kola hitne pomoći zavi-jaju gradom i kupe nas u našemzadnjem času.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 23
Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđe rađaju djeca.
Nedavno, pri posjeti uKantonalnoj bolnici u
Zenici, na odjelu za teškeslučajeve, saznam da
nemaju svojih toplomjera:posuđuju ih sa drugog odjela...
Udruženje "Obrazovanje gradiBiH" ovog ljeta je obilježilo20 godina djelovanja, tokom
kojih je skoro 55.000 djece dobilorazličite vidove pomoći, za šta jeutrošeno 10 miliona maraka (5 mil-iona eura). Stipendirano je oko5.500 učenika i studenata.Udruženje živi od donacija i izvanje svih budžetskih sredstava. Oradu udruženja za RSE govoriizvršni direktor, general u penzijiJovan Divjak.
Hiljade stipendija
RSE: U najtežim, ratnim danima1994. godine grupa građana jeformirala Fondaciju kako bipružila ruku pomoći djeci žrtvamarata, porodicama bez redovnih pri-manja, izuzetno talentovanoj idjeci iz manjinskih zajednica, kaošto je romska. Za vrijeme našegboravka u prostorijama udruženjauvjerili smo se da ljudi dolaze sarazličitim životnim problemima.Kako im pomažete?Divjak: Svih ovih godina, osimmaterijalne, važna je naša moralnapodrška. Ako ništa drugo, saroditeljima i decom možemo raz-govarati i shvatiti njihove brige,pokušati naći rešenje, uputiti ihtamo gde mislimo da će imatirazumevanje za probleme kojeimaju. Materijalna podrška je,naravno, vrlo značajna - dodelili
smo 5.400 stipendija u vrednosti oddva miliona i 200 hiljada eura,odnosno 4,5 miliona KM.Uz to, udruženje ima samo dvezaposlene osobe. Više nemamoosnovaca, oni koji su rođeni 1995.su "prerasli", sada je izjednačenodnos, 50 odsto srednjoškolaca i 50odsto studenata. Imamo nekolikonaših stipendista koji su doktorirali,a većina njih je shvatila da smo mideo njihove porodice ili da smo tukako bismo bar delimično popuniliprazninu koja je nastala u ratu,odnosno nakon gubitka roditelja -većinom su to očevi, ali čestomajke, ili oboje. Tako smo prisutnina udajama, ženidbama, dodelidiploma, rođenju dece. Za sve njihja sam čika Jovo.
Urbanov fond
RSE: Osim dodjele stipendija,Udruženje oprema škole, orga-nizuje ljetovanja i zimovanja, dod-jeljuje školski pribor i sportskuopremu, obuću, odjeću, pa i paketehrane. Šta još radite i kako se finan-sirate?Divjak: Široko je polje angažovanjaudruženja prema deci i svako od njihmože mnogo toga da nauči - kako seponašati, kako prepoznati vrednosti iljudske vrednote drugog i drugačijeg,kako se družiti, razvijati prijateljstvo,poštovati starije. Nastojimo da toj decinadoknadimo ono što uvek ne dobiju
u školi ili u porodici, i zbog toga smoveoma zadovoljni. Nismo na budžetu,čak i deca udruženja koje je stipendi-rao grad Sarajevo punih 10 godina,njih 80 je uskraćeno za stipendije odkada su novi na vlasti - ne znam izkojih razloga. Nisu prepoznali da suprethodni gradonačelnici i jednagradonačelnica do sada stipendiralioko 800 dece.Naši najznačajniji pojekti sustipendiranje, zatim tu su direktne
donacije. Imamo i ljude koji namostavljaju svoju zaostavštinu, kaošto je to uradio gospodin Pavo JusufUrban - Ibruljević, po čijem imenuse zove jedan naš poseban fond.Od tog novca smo napravili dvapetogodišnja projekta, jedan putemkojeg ćemo stipendirati učenike kojiimaju sve petice, kao i neka drugapriznanja, a drugi za studente savisokim prosekom ocena. Jednutrećinu novca stvaramo sami - tu je,pre svega, naš godišnji kalendar kojištampamo već 14 godina i svakegodine prodamo između 27 i 33 hil-jade primeraka. Od tog novca deoide za funkcionisanje udruženja, alitakođe obezbedimo najmanje 40stipendija.Zatim, štampamo i prodajemoknjige, imamo aukcije slika, orga-nizujemo koncerte u humane
OBRAZOVANJE (NE)GRADI BOSNU I HERCEGOVINU
“Sa roditeljima i decommožemo razgovarati ishvatiti njihove brige,pokušati naći rešenje,
uputiti ih tamo gdemislimo da će imati
razumevanje za problemekoje imaju...”
ŠTO SIJEMO - TO ŽANJEMO
24 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i daljevuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost- kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje podnazivom "Obrazovanje gradi BiH"
svrhe. I jedan značajan dio dolaziod članarine - kroz udruženje jeprošlo preko 1.000 ljudi. I vraćamse onom što mislim da je najvredni-je, a to je da deca u ovoj, kako onikažu - kući ljubavi mogu uvekpronaći brigu i pažnju. Tu su njiho-va nezaboravna letovanja, svakegodine na Boračkom jezeru, a leto-vanja i zimovanja su za nas veomauspešan projekat. Jer osim dece izudruženja, družimo se i sa decomiz ustanova za mališane sa posebn-im potrebama. To je, mislim, velikastvar i za jedne i za druge, aposebno za one koji imaju teškoće"u pokretu i razmišljanju".
Brojne anomalije
RSE: Udruženje nosi naziv"Obrazovanje gradi BiH". KolikoBosna i Hercegovina gradi obrazo-vanje, gdje je danas bh. obrazovnisistem?Divjak: Mislim da smo mnogodalje od onog čime smo počeli, odtoga da znanje gradi BiH.Činjenica je da je u Bosni iHercegovini prihvaćena segregacijau principu "dve škole pod jednimkrovom", ali danas imamo i drugeanomalije, pre svega da decanemaju pravo da izučavaju svojunacionalnu grupu predmeta nesamo u Republici Srpskoj, gde jeproblem trenutno najaktuelniji.Obrazovanje je totalno podeljeno,ne samo na entitete i kantone.U svetu, ako je knjigu matematikenapisao Kinez i ako je kvalitetna,onda je priznata svugde. Kod nas,ako je autor udžbenika Bošnjak,onda ona ne vredi u krajevima savećinskim hrvatskim i srpskimstanovništvom - i obrnuto. Bosna iHercegovina ne gradi ništa što je unjenu korist, jer i dalje politikomvladaju oni koji su direktno iliindirektno učestvovali u ratu.Poznato je da BiH ima tri
ekstremne politike - unitarizacija,separacija i federalizacija. Vizijavladajućih nisu ni savremena BiHni Evropa. Često kažem, posebnostrancima, ako Parlament Bosne iHercegovine nije usvojio
Deklaraciju o osudi genocida uSrebrenici, a Evropa jeste, gde jeonda perspektiva ove zemlje,samim tim i obrazovanja?
Ostvarena misija
Duboke su podele, evo, i u našojblizini, nastavlja Divjak. Za mene jeSarajevo više podeljeno od Mostara,bar kada se gleda broj stanovnika.Kad govorimo o tome, 300 do 500metara odavde, u "otcepljenom"Sarajevu živi oko 70.000 Srba koji
ne žele da dođu u Sarajevo, dokpredsednik RS-a Milorad Dodikkaže da Sarajevo nije njegov glavnigrad. I sve je to obrazovanje mladihgeneracija, sve to utiče na njihovstav, razmišljanje i ponašanje. Asličnih primera je mnogo. Ali,ostavimo politiku po strani.Na osnovu rezultata postignutih udvije decenije rada može se reći daje "Obrazovanje gradi BiH" u pot-punosti ostvarilo osnovni cilj misije- moralnu i materijalnu podrškudeci i njihovim roditeljima, poseb-no deci žrtvama rata, deci sa ratnimpovredama i traumama, deci izmanjinskih zajednica, a posebnomalim Romima.Od školske 2005/2006. godinestipendirano je oko 1.000 učenikai studenata romske manjine uBosni i Hercegovini. A svečanapesma Udruženja, uprkos svemušto se dešava, kaže: "Svojubudućnost, radom svojim, zabolje sutra znanjem se bori. Što seposije, to se i žanje, domovinugradi obrazovanje..."
Gordana Sandić-
Hadžihasanović
“Činjenica je da je u BiHprihvaćena segregacija u
principu dve škole podjednim krovom, ali danasimamo i druge anomalije,pre svega da deca nemaju
pravo da izučavaju svoju nacionalnu grupu predmeta...
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 25
Divjak: Sami sebe unazađujemo
26 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Žarko Puhovski, zagrebačkiprofesor političke filozofije,govorio je u intervjuu za
Radio Slobodna Evropa o tome štamotiviše dobrovoljce sa Balkana daodlaze na strana ratišta i zašto jeBalkan povoljno tle za vrbovanjedobrovoljaca na strana ratišta?Prvo, Balkan ima staru tradicijuborbe za neke vrste ciljeva, kažePuhovski. I dodaje:Drugo, Balkan ima staru tradicijuplaćenika. Plaćenici također idudragovoljno raditi, samo, naravno,za novac, a ne za neku vrstu ideje iliideala.Treće, Balkan je relativno nedavno,sa manjim odmakom vremenanego drugi dijelovi Evrope, imaoratno iskustvo i ima tisuće ljudikoji se nakon rata osjećajuizgubljeno, ne samo zbog toga štonemaju od čega živjeti, to je prob-
lem za manji broj njih, koliko zatošto su izgubili osjećaj da imajuneki smisao u životu i osjećajuzbuđenja i na neki način osjećajda oni u ratu doista čine nešto štoinače u svom civilnom životu nisumogli, dakle da su važni.
To očito funkcionira veoma usp-ješno i upravo zbog toga se te ljudemože lakše nego iz drugih dijelovasvijeta dobiti da sudjeluju uratovima, kada već, srećom po nas,lokalnih ratova više nema, kažeprofesor Puhovski.
Na pitanje da li su oni koji odlazena razna ratišta širom svijeta, ustvari, ljudi sa socijalnog dna, kojisu u egzistencionalnom beznađu,Puhovski kaže:
Ekstremisti i red: Sasvim sigurnoima značajan broj ljudi na koje seodnosi ta kvalifikacija, ali meni sečini nevjerojatnim da bi baš svi bilitakvi. Dapače, ljudi koji se ponekadpojavljuju na televiziji ili u nekimdrugim medijima, ne djeluju uvijekkao ljudi koji ne znaju što govore,kao ljudi koji se ne znaju izražavati,koji ne znaju gdje se nalaze, iakosasvim sigurno ima i takvih.Takvi ljudi, ljudi sa margina su izgeneracije najmlađih, u starosti od17 do 20 godina, odrasli u malimmjestima i na periferijama velikihgradova, koji ne znaju sasvimsigurno, ali imaju osjećaj da se
TAJNA BALKANSKIH DOBROVOLJACA
Balkan je relativnonedavno imao ratno
iskustvo, pa se nakon togaosjećaju izgubljeno mnogi
koji nemaju smisao usvom životu, osjećajuzbuđenja i vlastite
važnosti...
NEKE VUKU IDEALI, DRUGI ŽELE UZBUĐENJE
Zagrebački profesor Žarko Puhovski navodi razloge zbog kojih je, po njemu, dobrovoljce za ratne avanture u svijetu, kad već kod nas ratova više nema,
lakše naći na Balkanu nego u drugim zemljama
događa nešto strašno. To se možesažeti u jednoj rečenici - da oni iz tegeneracije nikada u životu nećeimati stalni posao, da su oni zadruštvo izgubljeni. Može izgledatizgodno ako se ljenčari, ali ako seima od čega živjeti. Ti mladi ljudi,zbog takvih motiva, ne samo udijelovima EX YU, već, na primer, iu Velikoj Britaniji, idu u rat.Puhovski ne misli da opšta idejna ivrijednosna zbrka, koja postoji većdecenijama na ovim prostorima,pogoduje najrazličitijim ekstremi -stičkim ideologijama. Po njegovommišljenju, ekstremističkim ideologija-ma pogoduje red.“Najviše ekstremista dolazi iz dijelo-va svijeta u kojima vlada privid pot-punog reda, gdje se misli da se znašto je ispravno, a što pogrešno, što jedopušteno, a što nije dopušteno.,kako se ponašati u društvu. To jedanbroj ljudi ne podnosi, kao što nisupodnosili u tridesetim godinamaprošlog stoljeća, smatrajući to recimomalo gra đanskim ili terorom svaki -dašnjice nad stvaralačkim potencijal-ima, kako je to svojevremeno rekaoDžordž Orvel. Meni se čini da nered u vrijednostimamanje motivira ljude na takvo pon-ašanje, nego onaj prinudni red, kakavu uređenim društvima postoji.”
Poticaj izvana: Za hapšenjegrupe vehabija u BiH on kaže:“Ono što se ovih dana događa, kao iono što se događalo prije godinudana, u jednoj sličnoj velikoj akciji,koja je završila bez ijedne presude, avidjet ćemo kako će ovo završiti,zapravo su akcije koje se čine na pri-tisak izvana, da bi se smirilo vanjskecentre moći i da bi se pokazalo daBiH ipak nekako funkcionira i davaljda ipak jednog dana može bitikandidatkinja za EU. Svijetfunkcionira tako da ubijanje 2.000civila u Palestini vrijedi otprilikekoliko jedan mrtav Amerikanac u
Iraku ili Siriji. To je realnost sakojom se živi. Budući da se sada radio mrtvim Amerikancima, čitav svijetse, naravno, pojavio u poziciji borcaza pravdu.”Na pitanje Branke Mihajlović,koja je vodila razgovor, da li se ovosadašnje može i kako porediti sanekadašnjim dobrovoljcima,naprimjer u španskom građa n -skom ratu 1936. godine, kada sutamo krenuli komunisti iz mnogihzemalja svijeta, Puhovski odgo-vara potvrdno?
Borba za promjene: Meni sečini da je paralela potpuno očita,kaže zagrebački profesor, i nastavlja:I tada i sada se radilo kod jednogbroja ljudi o dvostrukoj motivaciji.Sa jedne strane o vjeri u neke
ideale, koje ne mogu kod kuće real-izirati pa mogu pokušati negdjedrugdje, i istovremeno o dubokojrazočaranosti stanjem u društvu ukojem su živjeli, recimo engleskom,francuskom ili tadašnjemjugoslavenskom.Uvjerenje da se borba zapromjene kod kuće, počinjevoditi na primjer u Španjolskoj,kao što i ovi iz BiH, oni koji suzaista idealisti, vjeruju da borbasa islamskom državom u Iraku iSiriji jednog dana treba dovestido toga da se i Bosna iHercegovina, a onda valjda isusjedne države, promijene. Ali oni ne počinju kod kuće, negopočinju tamo gdje se borba većvodi, dakle na zadanim mjestimai zadanim okolnostima. To jenekada bila Španjolska, jer sutako izabrali pučisti monar -hističke orijentacije i Nijemci iTalijani koji su ih podržavali i, sadruge strane, komunisti i ostali naljevici.Sada je to, po mišljenju profesoraPuhovskog, Irak, odnosno Sirija.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 27
Puhovski: Hapšenje vehabija u BiH provedeno zbog “dokazivanja” pred strancima
Svijet funkcionira tako daubijanje 2.000 civila u
Palestini vrijedi otprilikekoliko jedan mrtav
Amerikanac u Iraku iliSiriji. To je realnost sa
kojom se živi...
Čovjeka koji se suprotstavionarastajućem nacionalizmu,vođen mišlju da je nacional-
izam uvijek agresivan i jedinstvenpo zakonu spojenih posuda i da sene može govoriti o manje opasnomnacionalizmu i onom agresivnom,najjačeg političara kojeg je Bosna iHercegovina imala za vrijemekomunizma, najčešće se sjetimo nagodišnjicu njegove smrti ilirođenja. Tada se podsjetimo da jeon čovjek kojem se možemo zah-valiti za modernu fizionomiju BiH.A u rodnom Cazinu, i nigdje uBiH, danas nema ni ulice s njegov-im imenom – ulice HamdijePozderca. Ove 2014. devedeset jegodina od njegovog rođenja.
Čuvena formula: Pozderac jebio posebno zaslužan za priznavan-je Muslimana kao naroda, danasjednog od tri konstitutivna naroda uBosni i Hercegovini. Njegovouklanjanje sa političke scene bivšeJugoslavije povezuje se isključivo snjegovim istrajavanjem, kao pred-sjednika Ustavne komisije SkupštineJugoslavije, da se ne mijenjajuosnovna načela Ustava iz 1974.godine. Nije dozvoljavao mijenjanjenačela koji su dali Muslimanima sta-tus naroda unutar SFRJ."I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao ipripadnici drugih naroda inarodnosti koji žive u BiH,obezbjeđuju i ostvaruju u njoj svoj
nacionalni identitet i punu afirma-ciju nacionalnih vrijednosti.Upravo iz tih razloga, iako se BiHne definiše kao nacionalna država
u klasičnom smislu, ona je uistinu inacionalna država i za Srbe, i zaHrvate, i za Muslimane, i za pri-padnike drugih naroda i narodnostikoji žive na njenom tlu", čuvena jeHamdijina politička formula.U političku orbitu on je lansiran uvrijeme kada Josip Broz Tito, nakonDrugog svjetskog rata, oko sebeokuplja bošnjačke i probosanske
intelektualce čiji je zadatak daobjasne razvoj bošnjačke nacije.Rezultat je nastanak nekolikoznačajnih knjiga koje su, kao prveknjige tog tipa, doprinijele razjašn-jenju nacionalnog pitanja Bošnjakapred, za njih povijesni događaj,popis stanovništa u aprilu 1971.
Uvjereni komunista: Tegodine su oni prvi put dobilimogućnost da se izjasne kaoMuslimani, a ne kao Srbi, Hrvati ilineopredijeljeni, kakav je do tadabio slučaj. "Zašto Muslimani nisu prije priznatikao nacija isto je kao da si me pitaozašto Kulin ban nije uveosamoupravljanje. Oni moćniji odnas nisu nam dali ime Bosanac,
28 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI
Kulin ban moderne biH
Piše: Arnisa Gagula
“Bosna i Hercegovina jeuistinu i nacionalna država
i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane...”
Njemu se može zahvaliti na opstanku Bosne iHercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda udanašnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH,nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca
Politički vojnik komunizma i Titove Jugoslavije
nama je bilo važno da nas priznajupod bilo kojim imenom i da nasstave u Ustav. Eto vas mlađih, nas-tavite sa istraživanjima i dokazivan-jima, moja generacija nije moglaviše", zabilježio je Pozderčeve riječinjegov prijatelj Alaga Dervišević.Višu partijsku školu Pozderac jezavršio u Moskvi, a Filozofskifakultet u Beogradu. Inače, potičeiz čuvene partizanske porodice.Od 1971. do 1974. bio je predsjednikPredsjedništva BiH, a od 1974. do1978. predsjednik Skupštine BiH.Nalazio se i na čelu najvišeg organaSaveza komunista BiH. Istodobno jebio predavač na Fakultetu političkihnauka u Sarajevu.Sedamdesetih godina prošlog stoljećaon je, zajedno sa Brankom Mikulićemi Bracom Kosovcem, dopriniosnažnom ekonomskom razvoju Bosnei Hercegovine. U tom periodu asfalti-rano je hiljadu kilometara cesta,završena akcija "Hiljadu škola u Bosnii Hercegovini". Izborili su se zapoboljšanje položaja BiH ujugoslavenskoj federaciji i umjestosirovinske industrije pokrenuli razvojprerađivačkih kapaciteta. Jedan od njihje bio i Agrokomerc iz Velike Kladuše.
Kobna afera: Upravo jeAgrokomerc bio povod za uništenjePozderca. Nacionalisti su znali -ukoliko on dođe na čeloPredsjedništva SFRJ, kao zakleti pro-tivnik svega što je nacionalno, danemaju šanse. Iskonstruirali su i isko-ristili aferu sa mjenicama uAgrokomercu da politički eliminirajuHamdiju Pozderca. Prema oprobanom receptu iz togvremena, atakovalo se na ličnost iizmišljane su bizarnosti kako bi odPartije i naroda bila dobivena podrškuza uklanjanje onih koji ometajusamoupravni socijalistički razvoj. Nakon sjednice PredsjedništvaCentralnog komiteta Savezakomunista BiH odbačen je svaki
pokušaj povezivanja Hamdije sa ile-galnim radnjama u Agrokomercu, alirezultat podmetanja je bila njegovaiznuđena ostavka na funkciju pot-
predsjednika Predsjedništva SFRJ.Pozderac je kazao da je njegovaostavka uslijedila iz principijelnihrazloga. Salu u kojoj se održala tasjednica napustio je vidno potresen. Inače, na pauzi sjednice CKSKBiH, na kojoj je Pozderac prvo-bitno odbijao dati ostavku, tvrdećida nije kriv, pozvan je u kabinetpredsjedavajućeg Milana Uzelca.
Tajnoviti slom: NijazDuraković je svojevremeno kobnidijalog opisao riječima: "Kada je izašao iz njegovog kabine-ta, Hamdija je bio blijed kao krpa ijedva je došao do govornice da birekao kako podnosi ostavku. Ne
znam na koji je način Pozderacslomljen. Znam da je policija u tovrijeme prisluškivala većinufunkcionera. Uvjeren sam da suprisluškivali i Hamdiju. Tada samse jedini put u životu stvarnoprepao: ko stvarno vlada državom,ako se ne vjeruje prvom čovjeku tedržave?!"Savremenici Pozderca dobropamte scenu sa sjednice uBeogradu, održane nedugonakon toga. Hamdija Pozderac,nesuđeni predsjednik SFRJ, sje-dio je posve sam. U tom redu, uredu ispred i iza njega, nije bilonikog. Posve sam na sjednici kojaje označila kraj njegove političkekarijere. Ubrzo poslije toga se razbolio izavršio u bolnici. Preminuo je 6.aprila 1988. godine, u 64. godini, uKliničkom centru bolnice Koševo uSarajevu. Nikada nisu razjašnjeneokolnosti njegove smrti i nikadanisu demantovane priče da jeubijen. Uklonjen je sa političkescene Jugoslavije.Naprasna smrt Hamdije Pozderca idanas je obavijena velom tajne.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 29
Hamdijine zasluge danas se skrivaju
“Kada je izašao iz kabinetaMilana Uzelca, Hamdija je bio blijed kao krpa i jedva je došao do
govornice da bi rekao kako podnosi ostavku...”
30 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.
Bio je prvi sumrak i, kao iobično, našli su se u pasažuispred Damirove zgrade na
sarajevskom Marindvoru. Obojicau crnom od glave do pete. Nino jezgurao ruke u džepove i nervoznoposkakivao s noge na nogu.Šta ima – procijedio je kroz zubeDamiru.Jesi l' sve nabavio? Je l' Sve sprem-no – govorio mu je Damir dok jekolutao pogledom okolo, misleći damu neko čita misli.Spremno je – reče mu Nino,tapšući se po džepovima.Još nije bilo vrijeme da krenu,trebalo je sačekati da noć zavlada,
da se ulice malo raščiste, da sansavlada nadobudne... Sjeli su nabajkove i krenuli u vožnju kroz
Vilsonovo šetalište. Tri kruga, gore– dole. Ni pola sata nije prošlo.Trema je uzimala danak. Nisu višemogli misliti ni na šta drugo. Skockane djevojke prolazile supored njih, zavodljivo ih gledale,
namigivale im, čak i dobacivale, aliništa. Obojica su bili kao začarani.Gledali su, ali ništa nisu vidjeli.Misli su im bile u centru, na Čeki.Dosta je bilo čekanja. Hajmo! –reče Nino.
Odjurili su do Mejtaša i tu, u sli-jepoj ulici na polaDalmatinske, ostavili bajkove,
a onda sišli do zgrade iza leđa banke.Na ulazu se osvrnuše – policijskakućica prekoputa, malo niže im jesjedište, ali je ulica, srećom, bila pusta. Vadi taj ključ – prošaputa Damir, aNino nije čekao i začas se nađoše uhaustoru. U sekundi istrčaše 50 ste-
PLJAČKA CENTRALNE BANKE
Pužući kroz uzani hodničić iznosili su poluge do predjutro, a izlaz je, gle' čuda, bio tačno u onoj ulici krajDalmatinske. Navukli su dovoljno zlata u kanalizacioniotvor tačno pored dva parkirana bicikla
PRIČAM TI PRIČU
Piše:
Džana Zimić
Odavno su pripremili tereni ispitali sve mogućnosti.
Sve je spremno. Sad samotrebaju pokopčati sajle,
utegnuti užad i krenuti u akciju...
penika, na posljednji sprat.Zapuhani i nervozni brzootključaše i vrata, izlaz na krovnuterasu. Bila je noć, ali se jasno vidjelo odulične rasvjete. Prvo sjedoše uzbetonsku ogradu i zapališe po ciga-retu, tek toliko da malo dahnu, danaprave stanku pred onim što suplanirali cijelog ljeta.
Ukrajnjem uglu terase stajala jebetonska saksija, puna zemljei smeća. Nino ode do nje i
iščeprka platneni crni ceker, a iznjega izvadi kolut sajli, užadi ikarabinera.Odavno su pripremili teren iispitali sve mogućnosti. Sve jespremno. Sad samo trebajupokopčati sajle, utegnuti užad ikrenuti u akciju.Damir je već visio poput majmunana grani topole koja se naslanjalana krovnu terasu taman toliko damu posluži kao most do sivebetonske grdosije koju su ciljali tevečeri. Videonadzor je pokrivaocijeli teren, ali su se oni hrabrouzdali u uljuljkanost osiguranja,koje se nikada ranije nije susrelo sičim sličnim. Niko još nije biodovoljno lud i blesav da pljačkaCentralnu banku u centru grada.Pst! – dozivao je Damir Ninu,signalizirajući mu da je zakačio sajluna nosač pored prozora na prvomspratu banke, a onda se sam otisnuo isklizao s topole, uskočivši nečujnokroz poluotvoren prozor u zgradu.Plan je djelovao savršeno.Sreća pa je ludo žensko spremno
učiniti sve za par slatkih riječi –mislio je Nino na sekretaricuSanelu koju je mjesecima progan-jao samo radi ovog prozora.
Unutra im je sve već bilo poznato.Odškrinuli su vrata, na hodnikunikoga nije bilo pa su sjurili na
prizemlje. Pojavi se polusneni čuvar,ali ih nije vidio, otišao je na suprotnustranu, a oni pinkparterovskimkorakom nečujno sletiše još dva sprataniže, u podrum, do trezora.Damir je bio genijalac kada je riječo kompjuterima. Uživao je darazbija šifre pa mu ni ova nijepredstavljala problem. Uz pomoćsvog malog uređaja za dekodiranje,otključa metalna vrata i nađoše se usamom srcu betonske zgrade.Osmijeh im poškakilja ugloveusana kada ugledaše brdo urednosloženih zlatnih poluga.Nisu dangubili. Vrata su zatvorili,činilo se da nema izlaza, ali... Jedan od ventilacionih otvora nazidu s desne strane zapravo je biotajni izlaz iz ove sobe panike.Obojica su bila dovoljno sitne ižilave građe da se bez problemaprovuku kroz zakamuflirani hod-nik dug blizu 200 metara. Gotovoniko nije znao za ovaj prolaz, alioni su imali sreće da se zapiju udruštvu jednog starog, prijeratnogportira. Čovjek se raspričao, on je
kriv i što im je ideju dao...Bila je to duga noć, ali nisu niočekivali da ovo bude baš toliko lakazarada. Pužući kroz uzani hodničićiznosili su poluge do pred jutro, aizlaz je, gle' čuda, bio tačno u onojulici kraj Dalmatinske. Navukli sudovoljno zlata u kanalizacioni otvortačno pored dva parkirana bicikla.Jedva su skuckali love da unajmegaražu pored pa su lijepo složili svojdebitantski plijen, a onda pravacopet na bajk i Damirovoj kući.
Mali je grad. Stigli su naMarindvor za pet minuta.Bilo je 5.05 sati.
Haj' kod mene na spavanac – zado-voljno se smješkao Damir, a Ninunije trebalo dvaput zvati.Damir je živio na drugom spratu.Iznijeli su bajkove i šunjali se krozhodnik, pazeći da ne probudeukućane kad se pred njima, poputaveti u bijeloj razvučenoj spavaćici,pojavi njegova majka:Gdje si do ove dobi – uzviknu nanjega, a Damir se sledi od straha.Dosta mi je više tvojih folova! Ulaziu svoju sobu i da te više nisamvidjela, jesi l' čuo?! Nema ti sedamdana izlaza!Da, mama – procijedi Damir iobori pogled, a Nino se unezgodi izbrisa preko vrata:Čujemo se sutra.
12. septembar 2014. Spektar, broj 14 31
Uz pomoć svog maloguređaja za dekodiranje,
otključaše metalna vrata i nađoše se u samom srcu
betonske zgrade. Osmijeh im poškakilja
uglove usana kadaugledaše brdo uredno
složenih zlatnih poluga...
Spektar
www.magazinspektar.blogspot.com
SVAKOG PETKA NOVI BROJ