SPOMENICI POSVEĆENI ŽRTVAMA IZ DOMOVINSKOG RATA

General Blago Zadro

Godine 2004., uz spomen-poprsje generala Zadre, u spomen na sve

Branitelje Trpinjske ceste koji su svojim životom i djelom 1991. godine

trajno obilježili obranu Vukovara, postavljen je tenk kao simbol

herojske obrane Trpinjske ceste i Borova naselja.

Srpski koncentracijski logor Velepromet

Smješten u Vukovaru, Velepromet je skladišni prostor istoimenog

poduzeća. Sastoji se od zidanih skladišnih zgrada i šest limenki u

kojima je prije pada Vukovara osnovan logor, logor u kojemu su

vladali strah, jeza i smrt.

Od rujna 1991. do ožujka 1992. godine kroz logor je prošlo oko

10 000 Hrvata i pripadnika drugih naroda, među kojima je bilo i djece.

Ubijeno je i nestalo oko 700 osoba.

Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.

Posebnu i prepoznatljivu ulogu u hrvatskom Domovinskom ratu

odigrala je vukovarska ratna bolnica, čije je osoblje na čelu s

ravnateljicom dr. Vesnom Bosanac iskazalo nadljudske napore,

požrtvovnost i trud pri pružanju pomoći ranjenicima. Bolnica se

nalazi gotovo u središtu grada i tijekom agresije na Vukovar bila

je izložena bezočnom bombardiranju.

Na bolnicu je svakodnevno padalo čak i do 700 projektila.

Od 2. svibnja 1991., kada se bolnica uključila u zbrinjavanje

ranjenih u Borovu (Selu), pa do 20. studenoga 1991., bolnica je

zbrinula 4 000 ranjenika, od kojih je 2 250 podvrgnuto dugotrajnim

operacijama. Najmlađi je ranjenik imao šest mjeseci, a najstariji

88 godina, dok je u bolnici tijekom tromjesečne opsade Vukovara

rođeno 16 djece. Među 200 pogubljenih ranjenika i bolesnika

na Ovčari bilo je i 18 djelatnika bolnice.

Popis ubijenih i nestali u Muzejskom prostoru bolnice

Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., 2006. godine

u podrumu Opće bolnice otvoren je muzejski prostor

Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.

Muzejski prostor, autora Ivice Propadala i Željka Kovačića,

nudi multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991.,

a na pločicama unutar hodnika, koji je jedan od najprepoznatljivijih

dijelova ratne bolnice, nalaze se slike te kronologija svih događanja od kraja

kolovoza pa do 20. studenoga 1991., kao i imena ranjenika, liječnika i drugog

medicinskog osoblja koji su ubijeni na Ovčari te onih koji se i danas vode kao

nestali. U nekadašnjem atomskom skloništu, uz pomoć lutaka, prikazani su

ranjenici u krevetima te novorođenčad u inkubatorima, a cjelokupni je ugođaj

upotpunjen audio i vizualnim efektima. Godine 2007. u dvorištu bolnice

postavljeno je spomen-obilježje žrtvama stradalim u Vukovaru i vukovarskoj

bolnici, rad kipara Tomislava Ostoje, koji prikazuje slomljeno srce, a

simbolizira rušenje Vukovara i patnje Vukovaraca u Domovinskom ratu.

Ovčara

Šest kilometara istočno od Vukovara nalazi se VUPIK-ovo uzgajalište stoke Ovčara. U dijelu Ovčare gdje se

nalaze hangari otvoren je srpski koncentracijski logor kroz koji je prošlo mnoštvo zatočenika. Oni koji nisu

podlegli torturama u hangarima odvoženi su na osamljeno mjesto gdje su strijeljani te bačeni u masovnu

grobnicu. U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje su trajale 40 dana.

Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina.

Oko 60 osoba se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna. Uglavnom su to bili ranjenici, civili i

medicinsko osoblje odvedeno 20. studenoga 1991. godine iz vukovarske bolnice. Na Ovčari su tijekom

ekshumacije pronađeni i posmrtni ostatci legendarnog urednika i novinara Hrvatskog radija Vukovar Siniše

Glavaševića.

Spomen-obilježje Ovčara

U spomen na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz

vukovarske bolnice mučenih i pogubljenih na Ovčari, podignuto

je Spomen-obilježje Ovčara. Na crnom obelisku provlači se

raspuklina u obliku križa u čijem se središnjem dijelu nazire

silueta ranjene golubice bez glave – simbol svih masovnih

grobnica u Hrvatskoj. Spomenik je djelo akademskog kipara

Slavomira Drinkovića.

Spomen-dom Ovčara

Predstavlja vrijeme i mjesto stradanja 261 žrtve srpske agresije

koje su dovedene iz vukovarske bolnice te mučki ubijene.

U spomen na žrtve Ovčare hangar u koji su žrtve dovedene

pretvoren je u memorijalni centar.

Idejno rješenje za spomen-dom izradio je akademski slikar

Miljenko Romić.

Središnji

spomenik

na

Memorijalnom

groblju

Memorijalno groblje žrtvama Domovinskog rata

Nijemi svjedok stravičnog rata i terora nad Hrvatima u Vukovaru je masovna grobnica na Novom groblju,

danas Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata koji se nalazi na istočnom prilazu gradu. Nakon

okupacije grada tu su pokopani svi koji su poginuli tijekom agresije na Vukovar, ali ih nije bilo moguće

pokopati na groblju jer su se nalazili u vrtovima, na ulicama, stadionu i oko bolnice, te oni koji su pogubljeni

938

bijelih

križeva

nakon same okupacije grada. Godine 1998. ekshumirano je 938 tijela. To je dosad najveća masovna grobnica

u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Mjesto masovne grobnice je nakon ekshumacije obilježeno

postavljenjem 938 bijelih mramornih križeva, a groblje je podijeljeno u tri dijela: Aleju poginulih hrvatskih

branitelja, Aleju umrlih hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata i Aleju civilnih žrtava iz Domovinskog

rata. Između bijelih križeva i Aleje poginulih hrvatskih branitelja i civila 2000. godine postavljen je središnji

spomenik autorice Đurđe Ostoja. Izrađen je od patinirane bronce, visok je četiri metra, u obliku otvorenog

križa čiji su krakovi postavljeni na sve četiri strane svijeta, simbolizirajući križ i žrtvu Vukovara. U sredini

spomenika upaljen je vječni plamen.

Vukovarski križni put na Putu spasa

„Put spasa“ nastaje 24. kolovoza 1991. godine kada JNA tenkovima i pješaštvom blokira vukovarsku

obilaznicu. Vukovar se od tada nalazi u potpunom okruženju. Od tog je datuma Kukuruzni put, koji je sve

dok su srbijanskoj agresiji odolijevali bogdanovački branitelji, bio jedina moguća veza između Vukovara i

susjednih Vinkovaca na slobodnom hrvatskom području. Nakon sloma obrane Vukovara 1991. godine njime

su se branitelji i civili nastojali probiti do pet kilometara udaljenih Bogdanovaca i slobodnog područja

Vinkovaca.

Posljednji koji su u Vukovar ušli kukuruznim „Putem spasa“ bili su dragovoljci i pripadnici HOS-a iz

Zagreba, na čiji je poticaj uz vukovarsku gradsku obilaznicu u prigradskom naselju Lužac prije više godina

izgrađena Zavjetna kapelica. Duž puta postavljeni su drveni križevi.