Sreko

Lorger Dalmatinske .". rlcl

vlblz

ZAGREB2008.

sadraj:

11 13 15 16 18 24 27 33 37 39 42 45 49 52 54 56 59 63 68 71 73 75

Uvodne napomene Abordat Adio Afan Angel Apelat Arbanas Avet Bankuc Barka Bevanda Bikla Bilovoda Brikula Bunja Butruga Cokula Crevlja Crljenooka

Da prostite Druba

83 85 87 89 91 93 97 99 103 107 111 119 122 124 126 128 131 135 138 141 143 149 151 153 154 157 162 168 171 174 180 183 186 188 191 193 195 199 203 205 209 213 215 227

Facada FiraleFitiljaa

Fjaka FratiljaGospoina

Jemenije Kaban Kajsar Kaliger Kanju Karampana Kiselo mlik tal. angelo).RijeJagi

dngelos ubraja se meu najstarije grke izraze u staroslavenskom.

misli da je rije ula u stslav. prema pukom izgovoru, po uvenju, ali ne u Panoniji-Moravskoj, nego na jugu. iril i Metodije nalaze je li solunskom dijalektu, na koji su stali prevoditi svete knjige. Staroslavenski, prema Mikloiu, ima oblike: anbgelb, angelb, angeh. Za stslav. oblik angelb veli Max Vasmer2 da je knjievna pozajmljenica. U naem jeziku pojavljuje se taj grecizam ve u 13. stoljeu, i to izgovaranjem glasova ge kao de, kako ih danas izgovaramo. Izgovor stoji po prilici izmeu

dij.3Pod latinskim utjecajem izgovaralo se angel. A. Gueti: Sveti angeli...; I. Bandulavi: Angelu ree... ; F. Glavini: Od angela uvara ... ; J. Kavanjin:Preko ar. ma/ak > tur. melek u naim krajevima pod osmanlijskim utjecajem imamo me le i melek Muslimansko ensko ime Melea, Meleka, Mela ili Melka odgovara imenu Ane1ija (Ture, Osman).(aneo).

Max Vasmer: Die griechischen Lehnwrter im Serbo-Kroatischen (Abhandlungen der Preussischen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse, Jahrgang 1944, Nr. 3), Berlin. 3 Usporedimo slov. angel, bug. angel, mak. angel, anghel, alb. engjelI...sl.

anjel,

e.

andel, polj. anial, rus., ukr., blr. angel. rum. ingher,

19

ANGEL

im se prikladuje nebeskijem angelima ... ; A. Kai Mioi: Od angjela.

bojega smrt imade... Prema naim glasovnim zakonima rije je dobivala razliite oblike. Angeo (o na kraju). N. Ranjina: Poslan bi angeo Gabrio ... Saimanje e i o u r5 - ano. Stjepan M. Ljubia u pripovijesti Medini i Bubii (PripSMLj, 53-4) pie: Da su ljudi dobri nebi suda ni trebalo! Bog sami zna ko ti toga sestria oblagao i upropastio! Moe bit da je strada u tugje ime, kao to mi je jednom stradao tako pokojni otac, andjo mu duom! Andeo (d se pie grafenom gi, gj, ili ghi, ghj, ili gy) kao u J. Palmotia: ije andela s neba ..; V. Andrijaevia: S andelim pjevam ... ; ili kod D.Gundulia: 4

Za elud li [za ovozemaljska dobra] - ah, jaoh meni! - / ljuti, gorki i nemili / ostaviu pir blaeni [gozbu, tj. raj] / nerazdijeijen gdi se dili / kruh prisveti od anela, / pia od putnik' svijem vesela? Kod dubrovakih pisaca i njihovih susjeda nalazimo andio, gen. andjela (velarno ge upuuje na bizantski izgovor -lmghielo). N. Naljekovi: Kad andio vam navijesti ... ; J. Matovi: Kako ima mudrost andio boji... ; L. Radi: Andio gospodinov... ; G. Mattei: Oni andjeli, koje vidi slikovane.. . Kod akavaca je, dakako, anjel (j < d). P. Hektorovi: Anjel govori ... ; . Budini: Anjeli i blaeni na nebu ... ; F. Vrani: Ukaza joj se anjel boji... ; M. Gazarovi: Tebe Gabriele anjele, ja molim ... ; J. Banovac: Bila si pozdravljena od anjela Gabriela ... Opirnije iz Bernardina Splianina (Leke, 2): U ono vrime kada sliaJivan, budui u uzi, dila Isukrstova, poslaji dva od svqjih uenikof ree njemu: Ti li si, ki jima priti, ali drugoga ekamo? I odgovorivi Isus ree njim: Pqjte i reciteJivanu, a ste sliali i vidili. Slipi vide, hromi hode, guba/ci se oiuju, glusi sliaju, mrtvi uskrsnuju, ubozi pripoviddju, i blaenijest on, ki ne bude smuen u meni. Oni tada odiade, poe Isus govoriti mnostvu odJivana. a ste izali u pustinju viditi? Trst li, kom vitar gibije? Da a ste izali viditi? lovika u gizdavo obuena? Evo ki se oblae mehinami, u hizah kralji jesu. Ali a ste izali vicl}eti?jeda proroka?joe govoru vam: da vee nego proroka. Jere ovo jest oni, od koga pisanojest: Evo ja alju angelaS moga prid obrazom tvojim, ki pripravi put tvqj prid tobom. 64 5 6 Ivan Gunduli: Utreem

Suze sma razmetnoga (prir. Dunja Falievac), K, Zagreb, 2005., 65.

izdanju (1586.) - anje/a.

Kako je tee razumjeti dalmatinski Dom Beneteta, evo j prijevoda iz ZgBibl: Kad Ivan u tamnici u za djela Kristova, posla svoje uenike da ga pitaju: Jesi li ti onaj koji ima doi, ili drugoga da ekamo? Isus im odgovori: Idite i javite Ivanu to ujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba! Kad su oni otili, poe Isus govoriti mnotvu naroda o fvanu: to ste izili u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? lli to ste izili da vidite? Covjeka raskono odjevena? AJi, ljudi to se raskono odijevaju borave u kraljevskim dvorima. Pa to ste onda izili? Da vidite proroka? Da, kaem vam, i vie nego proroka, jer je Ivan onaj o kome je pisano: 'Evo, aljem glasnika da pripravi put pred tobom'..." (Mt 11,2-10).

20

ANGEL

U akavskim se govorima u imenu Bojeg klanjatelja i sluitelja tek ponegdje uje zvuna afrikata koja se biljei tokavskim grafemom d. On je prisutan na rubnim akavskim podrujima ili na onima koji su pod snanijim tokavskim utjecajem? Unovotokavskom ikavskom ibeniku, naravno, zabiljeen je frazem andel Boji (jako dobar ovjek): Ma ona je andel Boji naspram njega (Frtlk, 124). Meutim, i u Selcima na Brau (RSel) nalazimo andel (Ki ti je andel bOji - to ti je odjednom?!), u Salima: Dobar je kako andel (RjSa), a u Senju: Andela ti tvog, isprebijau te. Pa i na Vrgadi (RjVrg) - ane (Za andela, igova je to maket'ina?). U Pagu (CaPag) uz Oanjel (Pripovidoa mi je da mu fe je fOanjalo kako fu Oanjeli duOfli piL njega) supostoji i novije anel. U tranziciji je na Rivnju ~e (Pivaju kaj 4ndeli), te u novije doba u Visu (LV]) ondje l. Obian je akavski oblik angel, te otoki (Bra, Hvar, Vis) onjel. Brusje (DL): Onjele VIdimo u crikvi i na kvOdrima ... Na zemj'i ni onjelih. Susreemo jo anje (Boava, ERj), na Susku (GOS) anjel (Dobra kako j tJ,njel) i u Crikvenici, Novom Vinodolskom - an'jel. Ponegdje je to sinonim za zjenicu oka (Selca, Sumartin), ali tako se zove i malo dijete kada umre. Imala je sestoro dici i jof je imala dvo onjela (LV]). D9li smo vam se radovat, dObili ste u raju onjela (Draevica, RjBra). Inae, onjel stroanin je aneo uvar. Kolokvijalno, katkad su redovnice, asne sestre - anele. Drugog su postanja anele pl. t. (tal. anceIla della carita) - red asnih sestara na Dobrome u Splitu (RVS). Kao i kod anela po istim se zakonitostima stvarao pridjevski oblik (gr. dngelikos, lat. angelicus). Najobinije je aneoski (andeoska, andeIska), ali kod starih pisaca moemo nai mnotvo inaica - angejlski, angelski, andioski, anjelski... Evo i nekoliko primjera!

Angjelski koju dvor i slavi i tuje / i lovjek, Boji stvor, na pomo klikuje. Meneti: Andelski tanca med nami jedna mladahta vila. Luci: Angelska tva lipost. Na1jekovi: Proklinju, vilo ma, andiosku tvu mlados. Gueti: Toliko nadhode pamet ijucku koliko angeosku. Kavanjin: Andelsku slavu tim nainom dobiti e. Palmoti: U licu andioskomu njih rajsko nam sunce sine. Vrani: Vidim u anjelskim rukah krunu. Kai: To jest veseije anjeosko... Neizbjeno je navesti poetak ibenske molitveS u transliteraciji DragiceMali

Vetranovi:

(RIJ], 2, 87):

U mnogim govorima (npr. u Poljicima, Cetinskoj krajini, Dalmatinskoj zagori, krajevima uz Neretvu itd.) ne postoje dva para afrikata nego samo jedan, koji se nekad realizira blie i (j) ili blie i d (3). Iz praktinih razloga neemo biljeiti te razlike. Po naputku Radovana Vidovia, koji je drao da Splitski akavci ne razlikuju i nego umjesto ta dva suglasnika izgovaraju jedan - srednje , ponekad se koristi poseban dijakritiki znak (crtica u roiu). Tu grafiku inovaciju neemo koristiti. 8 U originalu ima latinski naslov Oracio pulera et devota ad beatam virginem Madam (Lijepa i pobona molitva blaenoj djevici Mariji), pa se stoga jo naslovljava Pohvale Gospi. Pisana je u ritmikoj, recitativnoj prozi u stilu talijanskih lauda tzv. flagelanata (bievalaca) ili disciplinanata 13.-14. stoljea. Rukopis je pisan latinicom, vjerojatno u Bribiru u drugoj polovici 14. stoljea. Jezik je narodni, preteno akavsko-ikavskih osobina, a ima i ostataka crkvenoslavenskog jezika. Tekst je poznat od 1911. godine, kad ga u Starinama, knj. 33 (572-592) objavljuju Ivan Mileti i opat Joso Miloevi.

21

ANGEL

o blaena! O prislavna! Opresvitla! Svarhu vsih blaenih bogom ivimuzviena! S vsimi bojimi dari ureena! / Oprislavna prije vsega vika! Bogom ivim zbrana! / O umiljena divo Marije! / Gospoje, ti si blaenih patrijarah uproenje. / Gospoje, ti si blaenih prorokov proroastva isplnen'je. / Gospoje, ti si an'jelsko pozdravljen'je.

Za lat. chorus angelorum u rjenicima (Della Bella, Belostenec, Stulli) javlja se nazivandeostvo. Kavanjin: Vrh andiostva, andiostva asti.Gr. drkhi-, lat. archi- kao prvi dio rijei u znaenju prvi, stariji u hrvatskom dobiva razne oblike: arhi-, arki-, arci-, ari-, ari-, akri-. Najstariji aneli u Novom zavjetu nazivaju se gr. arkhdngelos, lat. archangelus, a staroslavenski arhangelb.

Mihovil Arhangel (Glavini), arhandeli (Kanili), Mikoio arhandeo arhandio, arhandjel, arhandjela (Stulli), od arkangela Rafaela (Gueti), molim blaenoga Mihovila arkandela (Margiti), koji je tebi po arkandjelu Gabrielu navijeten (Akvilini), Mihaela arkanjelja (Kai) ...(Posilovi),

U Bibliji su poimence spomenuta samo tri arhanela: Mihael (Mihovil), Gabrijel i Rafael. Katolika tradicija poznaje jo etvoricu: Urijel, Barahijel (Maltijel), Jehudijel Uofijel) i Sealtijel (Zeadkijel). Za lat. Chorus archangelorum ima Kavanjin naziv arkandelstvo (Poglavice arkandelstva). Andelika je ljekovita biljka (Angelica archangelica) iz porodice titarki (kravujac). I riba kokot (Triglidae), poznatija kao lastavica ili luerna, oznauje se imenima koja se temelje na sadraju aneo. Do toga je moglo doi zbog velikih prstolikih prsnih peraja (JaFa, 1, 175).9 Nai su likovi andel (Pag, Veli Rat), angjel (Silba) i anjePO (Olib), dok su proireni oblici andolet, anzulet (Stari Grad), anzuleta (Rava, Sali, Vrgada), anzuleta (Lovran) i anzolet (H) preuzeti iz ven. anzoleto. Na Olibu jo su anjel od grote i anjel od sabuna (Lepidotrigla). Skok (ERj) dolazi do zakljuka da prema izgovoru tal. ge > ven. z imamo potvrdu u linom imenu upan Anul, skraeno knezb Anb (14. stoljee) to potjee od ven. Anso, Anzolo. Odatle dalmatinsko prezime Anzulovi. Ilustracije radi evo nekoliko prezimena s Visa i Hvara, koje je s velikim marom iz raznih vrela prikupila Nevenka Bezi-Boani i publicirala u mnogim radovima, a etimologijski su lako dokuiva.9 JaFa (1, 72): U Sredozemlju je veoma rairena slika sadraja 'aneo', i to prvenstveno na galoromanskom podruju: franc: ange, ange de mer; provo angel, pei-ange u Nici. Tumaei taj relativno stari ihtionim, Du Change izrijekom kae: 'Squatinam nostri, Massilienses, GaJli, Ugures ange/um vQcant, a similitudine Angeli picti, cum alis expansis'. (... ) Kod nas slika 'aneo' ini se da nije iskoritena. Istina, Hire navodi za Veti rat aneo kao naziv za Squatina laevis, ali oblik aneo je za taj izrazito akavski kraj teko prihvatiti. Kod angje! i anje! -gj- i -nj- dva su fonema.

10

22

ANGEL

Angeli, Vis (1537. godine spominje se kao zakupnik Franjo Angeli); Agniji, Vis (po popisu radi podjele soli 1673. godine); Anji (Agnich, Agniich), Andelini, Angelini, Angelovi (Angelov, Angel, Angelini, Angelinov, Angelinich, Angelinis), Vis (knjige vjenanih, roenih i umrlih od 1628. do 1797.); Andelovi, Vis (po popisu dua 1798. godine, te u Jelsi Ivan Andelovi, vlasnik gajete od 1 do 3 tone po popisu iz 1808.); Angeli Radovani, Vis (knjige vjenanih, roenih i umrlih od 1798. do 1900.); Angelini, Jelsa (Bernardo Angelini, Ivan Pavo Angelini, Piero Angelini - iz popisa kua u Jelsi i njihovih vlasnika, 1767.)11; Angjelinovi, otok Hvar (plemii, odnosno vlastela, iz pretkomunalnog vremena); Angjelini, otok Hv~r12 ... AndeIko je muko ime. ensko je Angelina, odnosno Andela, Andelija itd., hipokoristik Anda te Anjda, Andua, Delija Ande/ija; Bukovica 13), Jea (Lika), Dea, Jena... Veza Anelije i Ivana Senjanina tema je mnogih narodnih pjesama. Rinaldo Nali u Bogomolju na Hvaru zapisuje pjesmu u kojoj se djevojka tui da nema nikakvih vijesti o svom dragom, pa nabavlja konja i ide u potragu za njim (NpjOH, 326-7): Ovako je keri besidila: / Andjelijo, draga keri moja, / jesi mi se pisam napivala, / divojakog kola naigrala? / Govori joj Andjelija mlada: / Bora tebi, stara majko moja, / nisam ti se pisam napivala, / divojakog kola naigrala, / ve te molim, draga majko moja, / jer su mene druge nauile / da bi one platno prodavale / im bi sebi konja kupovale / pa da b' ile Senju na krajine / za vidjeti to je od Ivana. / Je l' se Ive (bolom) pobolio, /01 se junak drugom oenio, /01 crnom zemljom omilio.

11

Braa Angelini, imali trate za lov na srdele (1795.), Angelini, prema statistici iz 1808. vlasnici malih brodova. Mate Angelini, lan komisije za vode i puteve u Hvaru (umro lB07.). Lazar Angefini, vlasnik gajete od 1 do 3 tone. Matij Angelini, vlasnik trata za lov na sardele (1805.). Jakov Angelini, opinski sindik u Jelsi (1823.).

12

Jakov Angjelini,

lan opinskog

zastupstva u Jelsi, za vrijeme francuske uprave.

13

ivko Bjelanovi: Antroponimlja Bukovice, KK, Split, 1988., 78.

23

Apelat

Stupnjevanje sudbene vlasti nalazimo ve u rimskom pravu. Postupnim uvoenjem izvanred!Jog postupka pojavljuje se i institut appellatio kao suspenzivni i devolutivni pravni lijek. l U Justinijanovo doba appellatio postaje opom ustanovom postupovnoga prava. Bila je doputena u svim graanskim i kaznenim presudama, osim onih koje je donosio najvii sudac, pa se po prirodi stvari nije imalo komu dalje aliti. Na apstraktum apelacija dolazi od lat. glagola appellare (ad + pellare, gdje je dolo do promjene konjugacije, iz tree u prvu, pellere > pellare). Indoevropski korijen moemo rekonstruirati pomou grkog apeill (opomena) i letonskogpelt (koriti). Taj se evropeizam prilagouje strukturi pojedinih jezika (tal. appello, franc. appel, panj. apelaci6n, engl. appeal, njem. Appellation, rus. apellacija ... ). Javljaju se, dakako, i domai nazivi. Sredinom 19. stoljea u nas pozov prema njem. prevedenici Berufong (poziv), te izvedenice pozovni rok (Appellationsfrisit), pozovni sud (Berufongsinstanz) , pozovna oblast (Berufungsbehorde), pozovni put (Berufongsweg) i pozovljivost (Appellabilitat).2 Hrvatska zakonodavna praksa to preinauje u priziv, to se i ustaljuje u drugoj polovici 19. stoljea. U naoj su se pravnoj starini, kako se jasno vidi iz Mauranievih Prinosa, upotrebljavale rijei apelacija, apelaciun, apelacion, apelati se, impf. apeIavati se, apelivati se ... Dananji je oblik apelirati (prizvati, obraati se) doao preko njemakog izgovora. Nekada se uglavnom govorilo apelati tal. appello, appellare). Pravni termin apeo ili apel (priziv) poznat je od 15. stoljea. Mi se apelivamo v dvor rimski (Acta Croatica, 124).3 . Budini: Ki bi se sazval ili apelal konciliju .., Koji se odzivaju ili nazivaju, to jest apelivaju od pape rimskogaPresuda donesena u prvom stupnju nije postajala pravomonom ni izvrivom ako bi bio izjavljen priziv, a itav bi spor prelazio u nadlenost viega suca, koji bi postupak vodio ispoetka, po svojem uvjerenju, bez obzira na presudu u prvom stupnju.

2 3

Juridisch-politische Termina/agie. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe, Wien, 1853. IvanKukuljevi-Sakcinski: Monumetta historica Slavorum meridionalium

(Ustine Hrvatske), Zagreb, 1863.

24

APELAT

k zboru. V. Andrijaevi: Tu je spravna sentencija bez prodiljenja i apela (cit. ARj).

Baltazar (Valtazar) Bogii u Zborniku sadanjih pravnih obiaja u junih Slovena (ZbPrO, 568) zapisuje:U Hercegovini, ako bi trebinjski medlis neto krivo osudio, a i pravo, pa se krivo ini jednome od dva parniara, pozove se na apelatorni sud u Mostar. U Crnoj gori nema apelacije, nego to mu osudi enat na Cetinju, red mu je sluati, da bi mu se i krivo inilo. U Boci to osudi koja od tri p retu re (risanska, budvanska i novska) ili kotorski okruni sud, apeluju stranke na apel zadarski.

Apelat ima zna.enje potuiti se, aliti se vioj instanci, apeiirati. Tako Mate Hraste u DL iz Brusja (Hvar) donosi vie primjera za a#l (apelacij6n, apelovat). Uin'ila son apfl na sUd u Split. Avukltt je uini apelacijun na tribunal u Zadar u moje 'ime. Pr'Oti 'Odluke suda u Storen Gradu apelala son na Zagreb. Oni avukltt i(z) Splita dObar je za apelavat.Jure Roki (Vis) rekao bi: Oto e se metnut na baloneu od provdi i mirit e se iznova, a oto se zove apel.Apelat(apelat) nema uvijek strogo pravni sadraj. U Sumartinu (SumRj) uje se i Apelaj na bogu! - tui me Bogu.' Slino je i u Trogiru (RjTro): Dobija si dvi po glavi pa se apelaj bogu. Na Visu imamo originalan izriaj: Eto ti tati, sad mozefpo apelat na perdemekinje. Perdemekinje je zapravo fantazijska rije kojom se kazuje da je bespredmetan svaki prigovor, da se moe aliti nekoj fiktivnoj instituciji, na primjer upravi vodovoda.

u ARj, kad tumai rije lIpeo i njezine izvedenice upuuje nas na Poljiki statut. Mala plemenska upa Poljica vjekovima je uvala ne samo svoju autonomiju i rodovski poredak, nego i svoje zasebno pismo, za koje upaleografiji prevladava znanstveni termin bosanica, izveden od bosanska azbukva, bosanica. To poljiko pismo, koje se u narodu ponekad pogreno naziva glagoljicom, bilo je zapravo poseban tip hrvatske irilice. Najstariji spomenici hrvatske recenzije irilice jesu: ugovor Kulina bana, nadgrobni natpis kneza Miroslava u Omiu, Povaljski prag i Povaljska listina. Najstariji sauvan rukopis Poljikog statuta iz 15. stoljea pisan je ovim pismom. Evo dva lanka (64. i 65.) u kojima se spominje priziv. U zagradama donosimo prijevod manje razumljivih rijei (PoljSt, 62). Tko se ne bi kuntentao [sloio] o odluci, a dopita [koju donese] kupan [skupni] zbor Poljic, voljan se je dvignuti [moe ii dalje] i apeleti prid kneza poljikoga, kad ide; a u njegovi volji stoji do drugoga zbora, ako se hoe

uro Danii

apelati.25

APELAT

Ako li je o knezu, kada knez poljiki gre okolo, ondaj a dopita, ako bi se ka strana ne kuntentala, voljan se je apelati prid gospodina kneza spliekoga; i u njegovi volji stoji do tretjega obroka [roita], ali e se apelati ali ne. I ne more se nitko apelati iz sile ali zle volje a prokurator pre openi nego se ima odstati po zakonu u samo-est ljudi [samoest, adj. ja i jo petorica], odloe ako bi bila koja hitrost ali privarka, ima se razabrati. Ni iz lupeine ne more se apelati, ili kada iz esa jur [ve zbog ega] prime porotnike, li [ni onda] ne more se apelati.[opinski],

26

Arbanas

Prema njemakom (Albanien, Albaner, albanesisch) i talijanskom (Albania, albanese) danas se govori i pie Albanija, Albdnac, Albanka, adj. albanski... Umjesto tih naziva, sve donedavno, osobito na jugu Dalmacije, ulo se Arbanas (Arbanac, Arbanka) ili po analogiji prema pluralu na -in Arbanasin, adj. arbanaki (arbanaski, arbanski ...), a ime je zemlje Arbanija. 1 O tome svjedoe i toponimi Arbanija (naselje na iovu, u blizini Trogira) te, to nam je posebno vano, Arbanasi, nekad selo kod Zadra, a sada sastavni dio grada. Indoevropski korijen naziva je alban, dakle isti korijen koji se po svemu sudei krije i u toponimima kao to su Alpe, Albona (Labin) i slino, u znaenju bijele stijene, bijeli grad, bijele planine ... . Na temelju tog korijena, nastali su, jezinim zakonima i posuivanjem izraza u razliite jezike, razni oblici za ime tog naroda. Albanski: arben, arber, arben!, arber!, arbenisht, arberisht, slavenski: arban, raban, grki: abelph6s, aberph6s, arnabitys, turski: arban, arvan, arnaut, arnavut... 2 Skok osnovu ovog toponima vidi u predindoevropskom alba (brijeg). Plinije Stariji u treoj knjizi Naturalis historia spominje populi Albenses (albanski narodi koji su na Albanskom brdu obiavali primati meso3). Valja to usporediti i s imenima rijeka Alba, Albula, odnosno spritokom Drima - Lab. Ovo ime ouvalo se, kako tvrdi Skok, po slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: Lab kao plemensko albansko ime, odatle pokrajina Laberi u kojoj je pleme nastanjeno. Naziv zemlje Rabanija (pisano i Rbbana) potvren je od 1493. godine. U jednoj ispravi iz 17. stoljea nalazimo: providur od Kotora i Rabanije. Grki Arbanites oznaava etnika od Arbanum, stanovnika grad Kruje (kod Kaia Kroja), kako se obino----------Borani, Bari,

Skok i drugi smatrali su da se taj na stari naziv bez potrebe zamjenjuje.

Podrobnije: Gustav Meyer: Etymologisches W6rterbuch der albanesischen Sprache (s.v. arber), Strassburg, 1891.; Eqrem j (ljuto> juto) i ijekavski refleks staroga jata (mlijeko). Inae, ady. ljut u Dubrovniku ima znaenje kiseo. Kao kod Vetranovia (SPH, 3, 321):Pak na kriu trudan dosta, o Jesuse ma sladosti, / meu lupei raspet osta u boljezni i u alosti, / gdje te trudna oznobie ter te edna bez napoja / ljutiem octom napojie, da se smuti dua tvoja; / a ti vinca ne edniee, ni takodjer bistre vode, / neg milosti, kojom htjee sahraniti sve narode.

Na istom podruju gdje se pila bikla [v.] pravilo se i pie od kvasine i mlijeka, danas dobro poznat jogurt i slini derivati.

51

Brikula

Amo bacit na brikulu!

Angelico Prati (VEl) daje saetu definiciju igre: Gioco di carte che fonno in due o quattro; tre carte per uno e una in tavola, che ela briscola.

Brikula je vrlo rairena kartaka igra za dva igraa ili dva para. Pune karte nose od dva do jedanaest punata, a dobiva strana koja sakupi preko 60 od moguih 120 punata (po 60 je nerijeeno). Br'z'kula je adut koji se otkrije kod dijeljenja karata na poetku igre. Duperaju se, naravno, talijanske karte s etiri boje: kupe [v.], pade [v.], batoni [v.] i dinari [v.], ili po viki: kupe, !pOde, bastl/ne idinore. Br'z'kula u nekim igrama [v. treeta] mogu biti tri iste karte [v. akua]. Otuda frazem dobiti brikulu - dobiti treu ker, a ekao se sin (Ani).Augm. briskulun (LV]) oznaava brikulu kada igraju samo dva igraa (imaju po etiri karte i u svakom se krugu bacaju dvije karte). To se u Koruli i Splitu, a i drugdje, zove - dupla brikula. U Splitu (RVS) je impf. brlkulat (igrati brikulu), pf. nabrikiJ.lat se (naigrati se brikule), gl. im. brikiJ.lanje ... U Visu pf. zabriskulat: Moa zabriskulat jednu. Dem. brlSkulica (LV]) je mali adut koji se najee koristi da bi se zasmetalo protivnika (pasat brUkulieu). Dodajmo koju iz Bola (RjBra). Brikuldju ftih dvo po vaz don. Pasoj br'ikulu da se ne b'i troco... smo nedvojbeno preuzeli iz talijanskih dijalekata (npr. u ozot skom briscola), ali njezina etimologija nije razjanjena unato velikom broju pokuaja i iznesenih prijedloga. Vojmir Vinja (JE) tvrdi da je taj kartaki termin nastao iz ven. brisca - sitnica; koje bi potjecalo iz franc. brisque (usp. panj. brisca, ka1abr. brischia, sardski brisca / bresca ... ), a najvjerojatnije je keltskog podrijetla. Oprezno upuuje na termin brike (smrvljene sjemenke od maslina). U starijoj tal. fazi nalazimo bricia i briciare - mrvica i razmrviti. U igri se mnogo govori, a doputeno je i dovat mate, tj. raznim gestama obavjetavat suigraa. Igra je puna mediteranskog uura, gdje je vjetina govorenja esto presudnija od snage karata u ruci.52

Rije

BRIKULA

Vianin Andro Roki-Fortunato bio je dobar briskulont (igra brikule) pa je za karige [v. karik], a to su asi i trice, te za druge obu cene k6rte (slike) zapisao ove mote: as (muki karik) - ispupe se usnice; trka (enski karik) - iskrivi se usta na stranu; krolj - uini se trzaj obim obrvama prema gore; konj - uini se trzaj s oba ramena; font (fanat) - uini se trzaj jednim ramenom; mola brUkulica - pomicanjem malog prsta; kdrigfuresti (koji nije adut) - otvaranje usta.

Liina [v.] ven. lisso) nije posebno

obraena.

53

Bunja

Bunje lllSU razvijenog oblika poput istarskih kauna, a pogotovo ne poput puljikih trulln, ali svojim jednostavnim oblikom kao da su jo vie povezane s tradicijom to see u daleka pretpovijesna vremena.Duko Kekemet u knjizi Brake bunje (Supetar, 2000., 21-2) o toj malenoj osebujnoj graevini, imajui u vidu njezino elementarno i simboliko znaenje,

pie:

Kolikogod dimenzijama malena, a tehnikom gradnje jednostavna, ipak p redstavija jedan od osnovnih spomenika gradevinarstva kojim bi morale poeti sve povijesti arhitekture. Odnos ovjeka i gradnje, gradevnog materijala

i oblika, namjene i ovjekova ivota i rada, pridaju joj znaajke stanovite monumentalnosti. Ona ima elementarnu gradevinsku simboliku poput egipatskih piramida ili srednjovjekovnih katedrala, i pored svoje krajnje neuglednosti. Konano, to je jedina gradevina koja je, u najee neizmijenjenom obliku, preivjela tisue godina, istog oblika, iste tehnike gradnje, istog gradevnog stila. To je prva gradevina koju je svojim rukama podigao praovjek iziavi iz dotadanjegpeinskog boravita, ali kojom se i danas koristi poijoprivrednik koji se do nje moda doveze automobilom ili traktorom. Njezina je jednostavna, elementarna dovitijivost savrena, euklidovski jasna, odredena i nepromjenjiva. Bunja je brakom teaku kuica. 1 Taj stan [v.] jo se zove poljarica,emer (ibenik i okolica), kuerica, pudariea, na Hvaru trim

ili trin

(jama), na Koruli kula, u Visu kuica oI poja, a u Istri kiLun ili kaeta (casite, casette, casone... ). Vidimo ih na Peljecu, u Konavlima, gdje su

neto drukijeg gabarita, vie kao dio suhozida. Od bunje postoje i izvedenice: biinjac - natkrita pregrada graena u mrtvo (Brusje), pa bimjaa - voda u dulibi, u pokopanom mistu, zakrivenuKal daj7 na IQju alvor;mo se u

bunu

(Draevica, RjBra).

Buna

u Pu ii ma ima i znaenje .. etvrtasto udjelan

kamen ija je prednja strana grubo izraena. Dau Tmi da mi udilo bune za kuu (ib.). Trei homonim iz brodarske terminologije (bunja - jedan od konopa za podizanje jedra), obradit emo na adekvatnom mjestu.

54

BU NJA

od veliki' stina, vaija do nje puno silazit (Poijica, ZbNO, 1903., 94), akaimo i da je bunjar svaka hrpa kamenja u Kuima (Crna Gora)2. Podrijetlo naziva bunje nije potpuno jasno. esto je, pa i na Brau,

bunja naziv za presvoenu jamu. Neki smatraju da potjee od talijanske rijei bugna (koara), drugi od naziva jame ili peine, zatim od konice (bugno), kao i od rupe za golubove, ili od rupe u zemlji za hvatanje zvijeri.Neki, pak, domiljato nalaze vezu sa zemunicama u Panoniji, po kojima bi i Bunjevci bili nazvani. U govoru bakih Hrvata (RjBa) bunja je 1. sklonite stoara; 2. udubljenje u slami (kukuruzovini) kao privremeno sklonite od nevremena. U Kninskoj krajini tako se nazivala pokrivena jama koritena kao sklonite stoara. Novija istraivanja upozoravaju da nije ispravno navoditi vezu te nae rijei sa svim znaenjima to ih ima tal. lik bugna, a jo manje sa svim znaenjima tal. lika bugno - ispupen kamen i konica. Vojmir Vinja (EPA, 58) tvrdi da nije dopustivo brkati ta dva talijanska rezultata, od kojih samo prvi moe biti u etimolokoj vezi s bunjom - zaklonom u suhozidu.

2

Novo Vujoevi: to mi ti je, da mi ti je, Titograd, 1986., 197.

55

Butruga

Danas je naziv butruga, koji je krajem 19. stoljea zabiljeio Luko Zore (Paljet, Rad, 108, 216) kao plosnati sud za vino, na dubrovakom podruju nepoznat. Zore u biljeci daje usporedbu sa crkvenoslavenskim bbtarb - bava.l Skok u ERj navodi da se butruga uje u Pijaviinu na Peljecu. Meu tim, da se taj naziv koristio, sigurno bi bio zabiljeen u nekom od peljekih rjenika (RTrp, KSR, navlastito uRuskovievu RjPelj) , 2 a nije. Skokova druga lokacija - Smokvica na Koruli potvrena je u RjSmo s akcentom butruga. Boo Banievi daje i etimoloku naznaku: dal.-rom. < lat. uter (mijeh), te ire elaborira (ib., 44): Rije butruga oznaava sud za vino napravljen od drva ali ponekad i od mjeine. Mijeh se na lat. jeziku ree uter. Budui ta rije poinje sa vokalom, njezin izgovor za Hrvate bio je nepogodan. Trebalo je da poinje sa Ivi - koje je kasnije prelo u Ibl - (usporedi: Issa = Vis). Skok gornju rije izvodi od tal. botte, od lat. buttis, ali ne postie znakovitost ni smisao koji butruga u sebi krije. Talijanski botte znai bavu, bure, a butruga je neto sasvim drugo. Sufiks -ga ostao je od roman. sufiksa -ea (uterea). Ante Bai Fratri u Rjeniku blatskog govora (RjBlat) objanjava da je butruga mali drveni sud oblika splotene (eliptiaste) bavice za pie (vino i vodu), sadri do 5 litara. Danijel Aleri (Filo!, 18)3 saznao je preko svojih informatora (Dobrila i Kuzma Katropil) da je u Blatu na Koruli butruga mala drvena polubava (jedna joj je strana plosnata, a druga izboena), ali i prava bavica od 2 do 3 litre u kojoj se za ljetnih poslova nosi bevanda. Dakle, bio bi to bavolik sud krunog, pravilnog dna, sa samo jednim epom na jednoj od duga i s ruicom privreno m sPraslavensko ishodite za b.rva moglo bi biti *bbi, gen. *bbbve. Ta je "posuda rasprostranjena u slavenskim jezicima: slov. beva, baka, beka, bug. bbv8, mak. bava, boka, e. beva, sl. beka, poJj. beczka, ukr. baka, rus. boka, strus. bbbVb ...

2

Uzgred spomenimo, kada smo kod posua, da Nina maslina (Bi/turan se grabi vrila v6da). DanijelAleri: Bavarski

Vodopi

(KSR) ima staru kunovsku

ri

- butura )sud u mlinici

3

nazivi, Fiioi, 18 (39-47).

56

BUTRUGA

jedne i druge strane epa. Ruica omoguuje da se butruga )>llosi u ruci, ali i pomou remena preko ramena. Time se opovrgava Skokovo miljenje da je naziv butruga izvorno augmentativ (sufiks -uga4) u znaenju velika bava, bavetina, ve samo ono to on tumai pod tokom 2: ma1a bavica za noenje pia na polje (domai produkat; brime, bremica u ibeniku).5 Da je posrijedi isti talijanizam nastao od sintagme botte tronca (nepotpuna, krnja bava)6 potvruje se i nazivom iz Vrbnika na Krku - butraka. Ivan ic (ZbNO, 1900., 5, 235) pie:Voda se nosi va kebli na glavi, a to je ensko delo. Ako e mu vodu nosit, zeme butraku ali barilec, natoi, svee s konopcen, gori pasa skroz konopca toporie od sikire, a ovo na rame, pretisne z rukami, a butraka mu lee na sve plea i tako nosi mu vodu na rameni. Butraka je na jou od barilca, samol nima dna na kolo, nego na delgovato, koti jaje. I ov okrut je od derva. Rabi pek redka, dokle je v kui zdravih en za nosit vodu, nego najve rabi za pejat vodu na ivi, kada se dela livanda i kada se dela betenica [jama, u kojoj se polijeva vapno]:

Za razliku od korulansko-peljeke butruge, vrbnika butraka je znatno vea, kako izgleda, praktino se razlikuje samo po tome to je od nje viestruko vea. U njoj se prenosi voda, vjerojatno 20-30 litara, i u drugim krajevima poznata je kao bataluga [v.] ili botaluga, burilo, mezaroIa ili mizarola, vuija ili buija i sl.

4

Talijansko-hrvatski hibrid, nekakva izvedenica od talijanske imenice botte s nim ubacivanjem glasa r.

pomou

hrv. nastavka -uga. s naknad-

5

Vuk (SrRj) rije brema smjeta oko Knina - ploska za vodu od duica,,_ Danii (ARj) pretpostavlja da moe postanjem biti hipokoristik od brl!menica (sud uzak a dug, tako da se lasno moe nositi na ramenu ili dva natovariti na konja).Aleri (ib., 41) to izvodi ovako: tal. botte franca> tal. (sinkopom u intertonici) "bott' franca> hrv. (9) u) *butru(n)ka > hrv. butruga. U veljotskom lat. buttis javlja se u liku bez e: bott, bUBt (Dalm, 2, 175.). Prijelaz butru(n)ka > butruga ostvaren je vjerojatno pod utjecajem dosta velike skupine imenica na -uga Uaruga, kaljuga, ostruga, poluga ...), meu kojima se nalazi i bavarski naziv bata/uga ili botaluga.

6

57

Cokula

Dubrovaku iu

poslovicu Rekla je do, ma ne ima cokula, poznatu i Dani-

(Poslov, 106), Pel'runjela izgovara kao molitvicu u Drievu Dundu

Maroju (DjelaMD, 394-5): Rekla je do, / ma je no; / ne ima cokula, / crjevje je izula; / bosa hode, /draa

bode; / nijesam tvoja, / sva sam moja; / kako doao, / tako poao.

Upravo moje i tvoje, dakle materijalna dobra, bitan su pokreta zbivanja u Drievu djelu. Raslojenost se uoava i na lmanje cokulica i nemanje niega (ib., 445-6):Jezus, abe Marija, kad se ovako stavi koja na koga, tako ni ije ni spi, neg sve njega hoe, sve o njemu misli. Ova moja gospoda, odkle je ula da je Maru otac donio tolike trgovine, tako ... Ah, zaboravih Maru rijet da se svrati u drapijera Luke, da mi ini donijet peu veluta karmizina za vesturu; ah, zaboravih i da ini donijet drugu peu demakina bijela; ah, i da se svrati u kouhara za onu poctavu od dzibilina i za drugu od riza. Sjetna, sakrdjd [kroji, ije] koliko da ovi ima gdjegodi pu dukata, ter da ih romijenom crjeplje [crpi, vadi]. Uh, brine ve one dubrovake potitenice [prostitutke] tono se ersaju bulom [mau loim bjelilom od kukuruza] i usta na suhvicu ine [usta mau suhim groem da budu crvena] u koretu od abe; kad optoku koja od dzetenina ima na koretu, para joj da je njeka gospoda velika, - u cokulicah! A, sjetna, ako dva na nedjelju vare [ako dvaput tjedno neto skuhaju], ijo da im moe to bit!A ove? Odre od svile; to nose po kui, od svile; kamare im su obstrte svilom; sve u srebru ijedu, ijedu vazda letute; svakahoe dvije kamarijere, koje ini posao ne imaju neg nju oblait i kamaru nai

njat, - a kako to! Ja ne smij'em joj ni u kamaru uljesti; ja kuham i perem, i jote s drugom.

U Griuli se opet nalazimo u ulici Medu crjevjari, mjestu napastovanja godinjica, djevojaka koje gospari uzimaju za slukinje do udaje. A i na radnome mjestu u nemilosti su gospoi, gdje se gotovo ritualno gaaju cokulama. Omakala zdvaja (ib., 637-8):59

COKULA

Gospo, sram me je i govorit! Gospode su poele bakjelom [malom batinom] djevojke bit, a gospari hoe da ih djevojke izuvaju [aluzija na seksualno iskoritavanje]; a Medu crjevjare su toliko tipance, er sve djevojke na variete [?] otidoe. A i djevojke se itetie: ostavie [prestae] krasti gospodam hljebe, larad i mavasiju, a stavie se krasti pee od zrcalaca, i crljenoga i bijeloga, i gunje sentat na prove. A gospode zaboravie i kuhat i posle kunje init; a sto posal hoe objednom da se ine, i sve im objednom zapovijedaju. Tako zle, gospe, cokule lete kako grad [tua] po kuah, a djevojke poee u pustinju bjeat od gospoda.

I Nikola Naljekovi (PSHK, 9, 73) cokule mee u enino bogatstvo (... s biserom podveze, uaprske ... cokule, bjevice pletene... ) [v. opirniji navod u lanku pantufo]. Marko Maruli (Poklad i Korizma) takoer koristi cokule (Pisni, 191):Dezuna naskoi sladolik Katunar / i raanj protoi kroz njegov brevijar, / da njega ne rani; on, cokulom zamah, / udri ga po rami i tie [gurne] njim u prah. (...) Mono ga gnjeae petami trepljui; / on pod njim jeae duu puujui. / Fra Su til Grozoga po tarbuhu ljusnu; / tarbuh bubnu s toga, ap napoli hrusnu [pukne]. / Ubi fra Postu rad cokulom Svejila / i joe akom tad viteza Grizila. l

Prvotno cokula je bila cipela, poluizma (calceus ligneus), po Vraniu (Dict) sandala (graf. czokula -lat, crepida, tal. pianella, njem. Pantoffel). Ta, po svemu sudei drvena papua u suvremenih pisaca dobiva masivniji, rekli bismo militantan oblik.Postali smo nerazdvojni. Zajedniki smo uili, zajedniki provodili slobodne asove, a neto kasnije, zajedniki smo se ak i zaljubljivali. Poeo sam bivati svjestan Petrovih nezgrapnih cokula, njegove kvrgave glave... (Vladan Desnica, Proljea Ivana Galeba, Vlist, Zagreb, 2004., 104). I dok se jo kroz poluotvorena vrtna vrata uo bat njenih cokula na ploniku pred Svetim Andrijom, dok se jo na uglu razabirao crni lepet njene kratke pelerine, ja sam kao kakav govedar silovito za njom zazvidio da su mi ui zazvonile i frcnule suze kroz trepavice, zazvidio prodorno i resko ... (Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan, Vlist, Zagreb, 2004., 134). A on, nesretan, ne dospijeva ni da popridigne mantiju kod stepenica, pa se spotie i pada kao da su mu oi povezane. Napokon mu uspije da izjednai svoj sitni, bojaljivi korai s njezinim orijakim stupanjem u okovanim cokulama... (Ranko Marinkovi, Proze, MH, Zagreb, 1948., 23). Odaziv ga zatee blie, ve su se uli skakutavi, goljavi koraci podavlanih cokula (Jozo Laui,Dezun < tal. digiuno (post). Sutil < tal. sottile (tanak, mrav). Grozoga < tal. grosso (debeo). Posturad - sklon postu.

Sve/ilo - onaj to sve jede. Grizi10 - koji grize,

vae.

60

COKULA

Kostolomi, Naprijed, Zagreb, 1960., 194). Stareve oi su bile modre, natkrite gustim utim obrvama, a kosa mu je sijeda. Sav je umotan u suknene komade odjee, ne ba odredena kroja, pa ni oblika, a na nogama je imao ukruene vojnike cokule iz davnih vremena (Vjekoslav Kaleb, Divota praine, MH, Zagreb, 2002., 210). Tu nade pijana i iscijedena pukovnika i zaskoi ga u trenutku besparice. Rije po rije saznade da na Zapadnom kolodvoru ve dugo lei vagon prikovica za cokule (Ivan Raos, Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 552). Dobar dio dana Andrija je provodio na terenu, u pranjavim cokulama. Lomatao se krevitim predjelima rodnoga kraja; otvarani su novi majdani (Mirko Kova, Vrata od utrobe, Vlist, Zagreb, 2004., 106~.2

U Lumbardi (StLR) cokule f pl. i u Smokvici cakul m su drvene cipele. U Splitu Dunja Jutroni (RjSG) za cokul m i cokula fima isto znaenje. Janneke Kalsbeek u Orbaniima kod minja (Orbm) biljei cokula. U prikazu mjesnih govora na mrenoj stranici www.istarski-rjenik.com (projekt nakladnika Histria Croatica - C.A.S.H. u Puli) nalazimo u jugozapadnoj Istri drvenjak, drivenjak, cokula, cokla, a u Labintini postol od driva, drvenjoki, copoli i cokuli. U Istriotskom lingvistikom atlasu Goran Filipi donosi s vie punktova precizne fonetske zapise (ILA, 666): s'wokulo, s'wokalo (Rovinj), tsakuli (Svetvinenat, Linjan), tSOpuli (abrunii), 'sokoli (Bale), 'sokolo (Vodnjan, Galiana), 'okolo (Faana, Pula) i 'sokolo (ian). Posrijedi sunatikae, neko

izdubene u drvetu - cokule

(Pian),

coku-

la 3 (Omialj, Kolan, Bakarac i krljevo), cokule4 (Sali) ... Danas se ta obua

s debelim drvenim poplatom zove klompa, obinije u pl. klompe (nizoz. klumpe, engl. clogs), a ponegdje nanulaS , pl. nanule, ali i nalune inalule tur. nalm < ar. na'layn). U rjenicima mjesnih govora kao pojam za teke i jake cipele, osobito one vojnike, najee nalazimo cokula (Brusje 6 , upa Biokovska, Selca, Split, Klis, Senf, Kukljica, PagS , Povljana, Tribalj ...), s akcenatskim varijantama cokula (I), cokula (Vis), cokula (Delnice) ili esto samo u f pl.23Nai emo

i adj. cokulclkT(Adok). Surova, satrapska, cokulaka ... (O.

Davio).

Doa je posranjak iz grada u postoliman, pa se drugiman ruga da jo gredu u drveniman caku/amin (RjKaO.Na/jakaj te cokule, ne hodi bos po salamuri, poistie

4

ti so/ noge (RjSa).

5

Vrsta drvene otvorene obue: sastoji se od komada drveta lijepo izraenog i ponekad sedefom ili ime drugim ukraenog, sa dvije potpetice i jednim kajiem koji se navlai na prste. Nose se samo izvan kue (Turc).U vOjnJtvu smo postole zvoli cokule (COL).

6

Jo od rata nasi cokule (SenjRj).8

ta

vrime

rata ni bilo posta/ov pa je nosi cokule

(CaPag).

61

COKULA

cokule (Boka9, Peljeac, Lastovo, Opuzen 10 , Metkovi, Zlarin, Imotski,

Novi Vinodolski, Rivanjl1 ...). U Omilju augm. cokulina ima ironian prizvuk (runa konata muka cipela). U Kukljici (RjKuk) cokuIati (gl. im. cokul\Ulje) znai teko hodati (Sa e celi dq,n cokulati ovudera), a u Kolanu na Pagu (RjKol) impf. cokulat tui nogama (U miliciji su ga jadnoga cokulali dok mu ni krv dola na usta. Vrag mu ni da mira. Govoru da je svata govori proti drave). Iz vokabulara Dalmatinske zagore Gusii (RjDZ) izdvajaju gl. cokulati se s neobinim znaenjem - sjajiti se poput postola namazanih puzdrom, biti izlizan od peglanja ili od neistoe; biti pljesniv. Inae, u argonu je svaka cipela cokula, a.cokulariti je - hodati (Hrarg).obua,

Cokula potjee od tal. zoccolo < lat. socculus, to je dem. od soccus (niska enske papue, kasnije obua glumaca u komediji). U tal. zoccolo je

vrlo razveden pojam. Npr. cok [v.], cukun [v.]. Sada nas zanima samo znaenje calzatura con suola in legno. Furlanski je oblik zocul, ven. i tr' zocolo. Doria (DizTr) ima i varijante zuocolo, socolo (Kopar), socul (Milja) i suoculo (Rovinj). Srlat. zocholae (crepidae lineae) ishodite je za slov. cokla, e. cokl, polj. cokol... Uz Driev dem. cokulica ARj jo donosi iz Lexjam coklja i cokla (s.v. cipeli), iz Gazo coklin i cokola, te cokol (Lexjam, Gazo); sve kao calce us ligneus.12 Imamo i nekoliko likih izraza - c6klja (ensko eljade koje ima ravu obuu ili joj obua ravo stoji), impf. cokljati (ii vukui noge kao u cokljama), adj. cokljav (neuredno obuven) i cokljea (pogrda; Odlazi tamo cokijea!). U Riniku gacke akavine Milan Kranjevi (RG) biljei cokija - od vune pletena i suknom potivena papua (Kad je snig i smrzlo, najboije ti je i u cokijami).13 Jo nalazimo natuknice cokljar (Negda je u Kbnpoiju bilo cokijarov ki su cokije gradili za prodaju), impf. cokljat - hodati kamo bez velike potrebe (KUdaj cokija kati ni sUe?!), augm. cokljetina (U Jandre cokijet'ine kaj barke) i cokljurina (a si mi dala volike cokijur'ine da se u nfimi potrkujen?!), dem. cokljica (Dica se 'igrala pa bacila cokijicu u kota!) te pejor. cokijea (Ne aiji cokijeu po rakiju, razbie bocun!).~------.-----

---

- -

- - - - - - - - - - -

910 11

Svuci te cakule, nemoj mi trapat po

kiJi!

(RBK-ji)

Koga vraga si obukla te caku/e,

oe

li svratat (ANG).

Kako ime grje i tuje nogamin u kamjfH1e razdra bi za dv~ miseca i ckule (RjRiv). U jastrebarskom Prigorju, cakle su nekakve izme. Vatroslav Roi (ZbNO, 1907., 12, 67): Cure i ene nesidu cakle dema i e idedu goru po drva, da se ne nabojdedu. Cakle su kak ime, samu prez sari, a nesidu ji na golu negu prez ob6jkov.

12

13

U Otocu je pl. coklje. Jasminka Brala-Mudrovi: akavska terminologija Otoca i okolice; Grad Otoac, 8, 2005.,

224.

62

Crevlja

U ARj stoji da crevlja dolazi od 13. stoljea, kada je glasila revija, pa se promijenilo na c, a od el postalo u junom govoru je, u istonom e, koje dolazi i u zapadnom. Izmeu v i j ispada i, pa od 16. stoljea u junom govoru imamo crjevja. U isto je doba j iza r poelo otpadati, te dobivamo crevja. Zatim se poelo umetati l meu v i j, koje postade lj. Tako smo doli do dananjeg oblika - crevlja. podrijetlo rijei, s odreenom rezervom, trai u skar (skakati, vrtjeti se, viti se, savijati, uvijati, obavijati), te nas upuuje na skornja, kora, kolo, crijevo. Postoje i usporedbe s lat. corium (koa), lat. crepida < gr. krepis (vrsta grke sandale s debelim potplatom; noenje takvih sandala u Rimljana se smatralo pretjerivanjem), serabula (hlae) ... Najuvjerljivije je povezati s ie. korijenom *ker- > *kord (kora, koa).Danii

Crevlja je sveslavenka rije: rus. erevik (seljaka cipela), strus. erevije (krzno sa ivotinjskog trbuha), polj. trzewik, e. strevic, mak. evel, slov. evelj (cipela) ... Ako se izvodi od praslav. *ervbjb, onda je nae crijevo, u prvotnom znaenju odrezana koa, srodno s lat. corium (koa, organ koji pokriva tijelo ljudi i ivotinja, ili oderan s njih i koriten u razliite svrhe). U transliteraciji Stjepana Damjanovia (StslRj) donosi se revo (trbuh; eludac; utroba), adj. reVbnb (trbuni; eluani; tjelesni), revii (cipela, sandala) to se usporeuje sa sapogb (obua, izma).Ovaj sinonim za postole nai emo u gotovo svim naim starim rjeni cima. Kod Fausta Vrania (Dict) crev (lat. calceus - po{3tol, czrev). Jakov Mikalja (Blago) ima pl. crevlje i crevje. Uz glagol obuti primjer je obuti crevlje, postole, obuti izme. Della Bella (Dizion) , Stulli (Rjeosl) i Vuk (SrRj) daju crevlja (calceus), a Belostenec (Gazo) - revlja. U jednoj knjizi,2 ne odvie pouzdanoj, Della Bella kazuje: Tvoj mu obuva crevlje sada, a ne opanke.Stari vokal jat(irilino

t) transkribiramo na tradicionalan

nain

-

e.

Razgovori i pripovidagna oza Arde/ia Della BelJa Fiorentina Drusebe Isvsove / data na svitlost od pripostovanoga D. Mattia Ciulichia kanunika spfiske zarkve... , Venecija, 1805. (?), 26.

63

CREVLJA

Neto opirniji navod iz prie Ispros zasluuje predsjednik Dalmatinskog sabora iz Budve, Stjepan Mitrov Ljubia (PripSMIj, 38-9):Jedno vee, ba na boidan, vidi Maria Ruu gdje je razvila vijenac i stala plesti crne kose: A gdje se sprema veeras na igru, eto se plete kao da ete svati voditi?! Od kuda ti ealj i sapun? S kim si glavila sastanak? Rua se zarumeni i smuti, pa tiho i pokorno odgovori: Rekao mi je tata da u s njim na posijed u susijeda Raka, pa ne mogu tamo neumivena i raspletena. ealj mi je donio otac jesenas iz Skadra a kalupac sapuna darovala tetka, kad je jot o svecu dolazila. Na to mauha srdito: A to si za pletenice zagjela crveni optok, kao da si ti od udaje, a nee nikad zelena vijenca staviti na tvoju glavu. Mi~i optok s glave da ti se selo ne ruga. ta ti hoe kose do koljena, to ih ne potkine ili likom ne vee, no taj pust po tri ure elja? Pak joj silim ice iskube optok i uzanj iupa bi vlasi, a zatvori skrinju da joj ne da uzeti crevlje, ubrus i koret. Rua pogje onako raspletena kod vatre pa se tu skameni...

su rjenici bogati izvedenicama od crevlja, o emu svjedoi i ARj. Onaj tko crevlje ije zove se crevljar (sutor). U Gramatikim poukama (Jstruz, 46) Della Belle crevljar (graf. Trevgljar), Gsg crevljara, Gpl crevljaraa. Uglavnom u Stullija dem. crevljarac, crevljarac, crevljari i crevljari. Tko krpi crevlje jo je crevljokipac ili crevljokrpea, kod M. Pavlinovia crevljokrp3. Mjesto njegova rada je crevljarina (tab erna, duan crevlj arski) , crevljartina ili crevljarstvo4 . Adj. crevljarev, crevlj arov, crevljarski (Mikalja: av crevljarski). Od crevlja augm. je crevljetina ili crevljina, a dem. crevljica. U akavski m govorima nije poznata crevlja. U suvremenom dubrova kom crevlja (pl. crevlje) odupire se drugim sinonimima (postola, cipela). U okolici, npr. u ilipima uje se crevja (ERj), pa tako i na Lastovu (RjLast), a u Kuni na Peljecu (KSR) crevja (Malo je ko imo crevje, nosile se papue od metra, riki opanci, a crevje su gospoje nosile).5 Mogue je da M. Bojani i R. Trivunac u Rjeniku dubrovakog govora (RjDG) uz crevlja, crevljar itd., u zagradama, donose i oblike iz ireg podruja kao crevjar, crevjarski, crevjetina, crevica (to mi figura: crvena vestica, pa crvene crevice i velika j}oka na bole u kOsama!). U RjDG imamo i dvije naroite crevlje. Crevlje na lastiku (visoke muke cipele): SVI su tad nosili crevlje na lastiku. Crevlje od lake (lakovane cipele): Vidi vraga! Hie mu se crevlje od lake.3 4 5 MihovilPavlinovi:

Dubrovaki

Radiu Bog pomae, Zadar, 1871., 43.

Delta Bela: crev/jlirstvo, n; graf. Zervgljarftva (Istruz, 47). U Pijaviinu na Peljecu (RjPelj) imamo crevjar, ali i crev/je (!).

64

CREVLJA

Vuk u SrRj uz crevlja u Boki biljei creva. Skok je miljenja (ERj) da je bokeljsko creva nastalo odbacivanjem pridjevskog sufiksa (stcslav. -bjb / -bja). Sran Musi u sjeverozapadnoj Boki (RBK-sz) nalazi samo crevlja (cipela, kona obua). Isto je u vasojevikom govoru (RjVas). U dubrovakoj dramskoj knjievnosti na vie emo mjesta susreti crevlje, kod Marina Dria - crjevje. U okrnjenoj Sedmoj komediji Nikole brina mati govori:Naljekovia

(PSHK, 9, 96)

Tako mi on ivo, vik [nikad] nee on znati, / i i mi moj Divo, lijep ti u dar dati: / na as ti np,plata i uzmi najbre / crevje6 s dva poplata, ke Divo povre, / jer ih e taj psihar djeti sadpodbiti; / jo ti e lijepi dar i lijepa as biti, / i da ti etiri kuplice nove dam, / ako me ti smiri, to te sad ja pitam.

U pastorali Griula Marina Dria (DjelaMD, 630) seoske djevojka Omakala nabraja koliko sve poslova ima:... 1 podi na Podmirje u one, - i ime joj sam zaboravila - i da t' u katulici da bijeloga, crljenoga, u gostarici vodice [kozmetika sredstva], u krpici njekijeh guba [nekakvih gadarija] - pametuj! Podi za rigulet, podi za spik i svrati se u Sentalije na Garite i ponesi joj tartare to mi su s pira poslali. Tako ja neboga izabudi: zanesi tartaru u ile crjevjara. ile me gleda: Tko je poslao? - Gospoda je poslala. Svrati se u Dan Fidina i kupi glaviatijeh igala. Donesi ja velicijeh igala; vraam se doma. Zla dola! Gospo, velim crjevjar je zahvalio; a ona meni: Na em, brina? Na tartari. - Na kojoj tartari?! Gdje si ponijela, runa vazda? - U crjevjara, kako mi si rekla. - Nije! U Sentalije! Brina pola i sjetna vazda! eka'! U ile! A oko moje brine glave cokula igra! Istupila je, duom mojom, toliko cokula meui mi glavu; a ja, neboga, ne mogu toliko pameto vat. A ujutro dozove me, rukovet glaviatijeh igala drei u ruci: pribod ' ovdi, pribod ' ondi, da mi se moz smete toliko pribadajui; a kad to zlo uinim, - a nigda joj nijesam prava, - onome mekom rukom ljusne nos, tako mi se svi svinaci obrnu uokolo.

A Oposlovnica (sluga Mudrosti) svaki posao pose (posebno) (DjelaMD, 658):

ini

Dobro mi stoji godinicom se dubrovakom uinit, er ja sve umijem, a i one sve nastoje umjet. U jutro u crjevjara idu za nauit crjevje krpit, a u svetac u tetaka za u razboj nauitpribijat; to, kad na svoj stan podu, da sve umiju.

A Vlaho Stulli u Kati Kapuraliei (PSHK, 20, 314):6U SPH (Pjesme Nikole Dimitrovia i Nikole Naljekovia, prir. V. Jagi i . Danii), 5, Zagreb, 1873., 277 - crevlje.

65

CREVLJA

Proklet as i ura kad sam uzela tako Sukuricu konavosku, nijesi me nigda merito, nego kakvu raskidenicu ispodMinete, de si se sm-ucO. Moja je gospoda mene drala ko svoju ker, i alevala ko da sam imala uzet prvoga kavaljera, a ne jebenoga crevljara.

Te malo dalje govori kapural Luka (PSHK, 20, 314-5):Je li ko uo, vidio, pozno ovaku kenju, u njome je sikuro hudoba, ovdi nije drugoga remedija nego je skondurat: ona meni da da razumjet? Ne znam ja nje treske i amore, kad su maci njavrkali oko korte, sodati, mrnari, djetii crevljarski, i ja isti. Jadna Luke, tokalo me je sve prodrijet, ala danas, ala sutra, oko mene sve vragovi bez krsta, a najvie ona strega stara, dokle su me impanpanali i privarili, jadna i opet jadnoga Luke! Crevlje su prisutne i u didaskalijama Dubrovake trilogije Iva Vojnovia. u crljenom dravnome platu, s ipom na ramenu, pod kojim viri crljeno odijelo cl la Louis Xv. od raza {satin} s briljantnim pucama. Bijele bjeve. Crne crevljice. Na glavi bijela alonge-vlasulja. (DubTri, 84). Ulaze jedna za drugom, sve tri jednako obuene, kako se nosilo g. 1830. Veliki zatvoreni klobuci, iroki rukavi i iroko ruho. Okolo struka mantiljice od modroga krepuna. Suknje su kratke, a crevlje otvorene s bijelim bjevama (ib., 109). Pokazao se do vrata teko diui, vas zapijehan od astme i od visokijeh skala. Debeo, napuhan, slabijeh noga, jedva se mie, naslonjen na velikome tapu sa zlatnom ruicom. Obuen je cl la vieux regime s otvorenijem crevljama (ib., 127).Ulazei obuen

Pa i u drami Makarate ispod kuplja?Eno ti one djeetine metra Miha crevljara to ti se vrtu po kupijerti - pa sve itu koulja i lincula, da se makaraju! (SHK, 65, 121) ... A ti e bit opet Primorka, sva u cvjetovima, sa svilenom mahramom, crevljicam u gajtanima, a u kosama upski ma od zlata sa strukom pelina, bosioka i kozara ... jes', jel... ne govori, umiri se... bit e Spravljenica - Nevjesta ... (ib., 125).

Ulica u Dubrovniku u kojoj su bile postolarske radnje nazivala se Medu crjevjari, jedno od mjesta gdje dubrovaki mladii duniaju (dunidati < tal. donneare, arh. donneggiare - ljubakati), zaskau, love djevojke i tipaju godinice koje tamo zalaze radi poslova za svoje gospodare. Jednom je spominje Naljekovi (Komedija VII, PSHK, 9, 107): crevjiiri, / tere u sluati kad ura udari; / onas u k njojzi po ito m ju vidjeti, / opet u doma mo k veeri prispjeti. / Ako mi to reku, rijet im u da imah / potrebu ja njeku s kumpanjim ter postah. / Oto ura udri, pou tja otiti, / neka se prije tri mogu daj vratiti.Navodi se prema Ivo Vojnovi: Izabrana djela II. (prir. Luko Paljetak), SHK, MH, Zagreb, 2003.

Poi u postati ja Medu

66

CREVLJA

A na vie na vie mjesta u roju (DjelaMD, 394):

Drievim

dramama. Samo u Dundu Ma-

Pod' tamo u tvojijeh galantina [kurtizana], u sinjora rimskijeh; a ja sam godinica dubrovaka. Boe, love li sada oko Medu crjevjara one manentine [mahniti mladii] u Dubrovniku? Sjetne godinice, martire [mue nice] su od tipanja.

Petrunjela govori: Niko, ti li si? Nut koliak je uzrastao! Brina, Medu crjevjare kolikrat me je utinuo. Ovolihni bijee, a nemantina u njem velika bijee (ib., 403), i pjeva: Druzi su zasjeli, / sada se ne dijeli! / Brini lovci od Medu crjevjara / lov lovili; / goru obili; / od sve to ulovili, / nita doma donijeli (ib., 405). 8 Na koncu dodajmo dubrovaku poslovicu: Zaludu li je irok svijet, kadti je crevlja uska (Poslov, 155).

8

U dopuni Mihovila Kombola: ala, druina, a mi emo mjesto rimskijeh kurtiana tipati godinice (Dundo Maroje, prir. Frano ale, SK, Zagreb, 1991., 195).

Meu

crjevjare

67

Crljeno

Vasilij Kandinskij kae da je boja vatre i krvi, crveno prva boja, najdublje povezana s principom ivota.l Nema naroda koji nije, svaki sa svojim predajama, oekivao maginu mo crvenog. Crveno prati sve sveano sti, osobito proljetne, pa vjenanje, roenje ... Za dijete, kada se eli rei da je lijepo, kae se da je - rumeno. Rumen ko jabuka! Adj. rumen (RjIm)2, odnosno crljen3 (ib.), u Splitu crjen (RVS) ili c}jen (RjSG), na Brau rj~n, Vrgadi crljen, Susku arjien itd., epitet je za mlad, zdrav, lijep est u frazeologiji novotokavskih ikavskih govora (Frtlk). Lipa je ka crvena jabuka (ibenik). Rumen ko tri1ia (Opuzen). Crveni se ka paPrika (Sinj). Cr/eni se ki mlada neJsta (Cetinska krajina) ... Etnolozi su uoili estu primjenu crvene boje u oglavljima djevojaka i mladih ena. Prema nekim tumaenjima, zajednike karakteristike pokrivala proizlaze iz staroslavenskoga kulturnog sloja, u kojima je koncentrirano obilje magijsko-apotropejskih znaenja. Vesna Zori u monografiji Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epohd* pie:U cijelom slavenskom svijetu ona ima sadraj ivotne radosti, zdravlja, i magijske obrane od zlih sila. Njome se zatiuje plodnost potencijalne roditeljice i jami produenje roda to je prvi i najvii zakon patrijarhalnoga drutva. Za ene zrelije dobi upotrebljavale su se zagasitije boje, a bijela je pak izraavala duboku tugu i starost... U svadbenim krunama, simbolimasreeVasilij Kandinskij; O duhovnom u umjetnosti (prevela Goranka 1997. Ganga: Kako 3u Lozanovi),

Europski glasnik, 2 (426-479), Zagreb,

ti, nane, biti rumena, pura uta, ljutika zelena! (Rjlm).

U Imotskom je poznato Crljeno jezero. Ivan Raos (Prosjaci i sinovi, MH, Zagreb, 2005., 13): Don Pavao iskrenu oi k nebu i zavapi: - Oprosti im, jer ne znaju to ine - pa nastavi - nikomu se, daklem, ne da cijelu vjenost pei stranjicu za uperak vune i kap ulja. Stoga e vam dati. Dat e vam kad ih podsjetite cvrljenja na gradelama ne samo biblijskog Gavana, ve i ovog naeg, kojega Bog - ni dva pedlja od nas - sa svim dvorima njegovim surva u Crljeno jezero. A na imotski Lazar, iako ne sjedi u krilu Abrahamovu, ve u krilu Jakovljevu, svejedno prst ne umae za svog imotskog Gavana, a, bogme, neete ni vi za njih! I jo u vam neto rei. Kad ono otac Abraham, gonjen glau, stie u zemlju misirsku i nagovori enu svoju Saru, koja bijae lijepa u licu, da postane ljubeznica Faraonova, znate li, daklem, to joj ree? Ree joj: Bit e tebi dobro, a i meni uza te! To u, daklem, rei i ja vama: Idite, daklem, idite, gladni lazari moji, idite na put Boji po svoj zemlji kranskoj j turskOj, ponesite prazne torbe i vratite se s punima! Vratite se, daklem, s torbama kruha, s vreama vune i mjeiima ulja, pa e biti dobro vama, a i meni uz vas. Amen, daklem! VesnaZori:

4

Starinsko ensko

eljanje

i opremanje glave; u: TraKul (243-249).

68

CRLJENO

prelaska u stale udanih ena, najizrazitije se zrcale magijska znaenja. Prevaga crvene boje, trepetijike, perje, drhtave spirale, ogledalca, vrpce, sve to ima ulogu zatite mlade nevjeste. No, nakon udaje, prema drevnom pravilu, kosa udane ene zabranjena je dodiru i pogledu. U svadbenom obredu mladenki se skidanjem svadbene krune kosa podizala, upletala u najrazliitije vrste podloaka i prekrivala kapicama i rupcima. Takva su pokrivala govorila o njezinu novom statusu i pratila je tijekom cijelog ivota. Smatra se da pokrivanje kose udanih ena prvotno ima magijske sadraje jer, kosu, kao izvor ivotne snage treba skrivati od zlih sila ...Znaajka

je dinarskog obrasca, osobito u sveanim prigodama, djevo-

jaka crvena kapa nDena na sredini glave. Izraivana je od crvenog sukna,

ravna ili kalotasta dna, ukraavana vunenim vezom i drugim ukrasima (srebrnim noviima), te s kitom srebrnih niti na vrhu. Udajom, kosa se plela u dvije pletenice sputene niz prsa, dok bi ih starije ene savile prema gore i trakama vezale. Po tome bi se raspoznavala mlada od starije ene. Jedna od inaica ovog tipa opreme glave u dalmatinskom zaleu primjer je iz Vrlike. Djevojice, kao i slobodne djevojke do udaje, prekriile bi pletenice do pola vrata te ih podigle do uiju i vezale uzicom na tjemenu. Na tako opletenu kosu stavljale su izvezenu, noviima okienu crvenu kapu preko ela. Stasale za udaju, djevojke bi prebaci le bijelu dijagonalno presavijenu maramu preko kapice, a zataknuto paunovo pero bilo je znak da je zaruena. U krajevima intenzivnijeg utjecaja tutskog odijevanja bilo je uobia jeno da se oko crvenkape omota al. Ako je al bio svilen, savili bi ga oko ruba kapice. No, mogao je biti od vunene tkanine, pa bi njime pri omatanju zapravo posve prekrili kapicu. Takav je oblik oglavlja bio osobito rairen u Imotskoj krajini,5 gdje Silvestar Kutlea (Imocki, 116) biljei da u Runoviima mlai nose kapu okruglicu, a stariji crljenu kapu i pekir crljeni. Kapa od crljene oje, a pekir od vune - tanke vunice, crljeno obojene. I kapa i pekir obilati su. Kapa ima crne rese koje vise s live strane, niza slipe oi. Ruho Morlakinja talijanskom je oku udnovato. Alberto Fortis enskoj nonji posveuje jedno poglavlje (Viaggio, 46-7):... Djevojke nose skrletnu kapu s koje obino visi veo to pada niz leda i znak je njihova djevianstva. Mnogi nizovi srebrna novca, medu kojim esto ima starinskoga i dragocjenoga, krase kapu najuglednijih djevojaka koje o nju znaju objesiti i filigranske radove u obliku naunica i srebrnih lania s polumjesecima na krajevima. Na nekima se vide sloena razliita bojena---------------------------------L B. amija (Rjlm) kae da je muka (crljena) kapa od oje s crnim resama".

69

CRLJENO

stakla okovana srebrom. Siromane djevojke nose kapu lienu svakog uresa, ili im je kadgod ukraena samo neobinim koljicama, niskama staklena zrnja ili okruglim rukotvorinama od kositra. Jedno od glavnih odlija tih kapa, koje predstavljaju dobar ukus najraskonijih mladih Morlakinja, u tome je to arolikou uresa privlae oko i to zvekeu na najmanje potresanje glavom. Zbog toga se na njima i nalaze lanii, srdaca, polumjeseci od srebra ili lima, lani dragulji, puii i druge sline drangulije. U nekim krajevima za kapu se zadijevaju kite arena perja koje slie na dva roga; u nekima drugima na nju meu treperave perjanice od stakla, drugdje od umjetna cvijea, to ih kupuju u primorskim mjestima; i valja priznati da se u arenilu tih objjesnih i barbarskih uresa katkad vidi razvijen svojevrstan duh. Koulje za blagdane vezene su crvenom svilom i ponekad zlatom; obino ih izraduju same gonei stada na pau i udo je kako dobro vezu svoje vezove bez ikakve podloge i hodajui. (...) Djevojka koja bi izila na glas zbog loa vladanja, izvrgla bi se pogibelji da joj upnik u crkvi javno strgne crvenu kapu i da joj zatim koji rodak odree kosu u znak sramote. Zbog toga, ako koja od njih poini kakav ljubavni grijeh, sama od sebe skida djeviansko znamenje i gleda promijeniti selo. Ivan Lovri se ne slae s opatom Fortisom kada su u pitanju simboli djevojake nevinosti - crvena kapica i pletenice - i energino odgovara (Biljeke, 103): Na iju vjeru Fortis iri ovu bajku, to ja ne znam. To sigurno nije bila dunost upnika, ili je ta dunost vrlo stara datuma. Ako bi koja djevojka pokazala sklonost za kakav nedoputeni uitak i ako bi se to obaznalo, onda se neko dogadalo - a danas se ni to vie ne dogada - da bi se u tom sluaju, kad ne bi sama skinula znakove djevianstva, sloilo vie djevojaka i da bi joj silom skinule kapu s glave. Sada je i ovaj obiaj gotovo sasvim ukinut, i svaka, koja uini kakvu ljubavnu pogreku, skida kapu sama, a ne mora se uostalom brinuti ni da promijeni boravite, kako dodaje Fortis; tovie, ona pobono okaje svoju pogreku i preporui se samilosti upnikovoj, koji joj redovno nade mua.

70

oka

Mogli bismo kazati da je potreba za kienjem i ukraavanjem uroena potreba, jedna od. najstarijih ljudskih aktivnosti. Vremenom se mijenjaju samo materijali i naini izradbe, ali ostaje osnovno znaenje: kienjem se jedinka iz ope grupe istie od ostalih. Kako je na to gledao don Frano Ivanievi iz Poljica (ZbNO, 1904., 9,23):Nakit i naprava zove se sve ono, ta se uije, nadometne, ili zadije na robu, da bude ovik u ivotu diniji vidit. Starinski nakiti eznu i u Poljicin, malo je vie srebra i zlata, ponajvie danas brusa, oje, tame, kurdele, sve mala vridnost. Vue se jo u gornjin krajevin po 'dikoji ritki obiaj srma i para (pulija, parica), kojin navezu obuu, okitu kape, jaerme i perine. Ali u svemu 'oe se mire i naina; ta je prislano, nije ni maki drago. Ima eljadi, pa natrpa na se svakog nakita i belaja, ustoboi se ka' turski paa, oprui ka' dralina vrat u ariju (zrak), odbija otro svaku stopu silovitom nogon, nakeri kapu na desno uvo, zasue rukave, zametne se glavon ka' baline, zapali lulu, uzo' li se: ko san, ja san! To su o' Iine, siledije. Narod ne begena taki nakit, zamira i odvraa oi od taki' ljudi. I kada ensko mlado ugrije glavu, pa se naantra svakakvin anaran, naroza se cvien, vrpcan, prstenjen na rukan i kolajnon ispod vrata, uvije se u pasu, izboi prsi, zalie kosu i nikud udnovato koraca, ka' da ne staje na zemlju, ne bi reka: sad e na poletit, - starija pametnija eljad okree se i ruga: nu ti one okarice, ta se je naokala.oka je, objanjava Ivanievi, veliki svitionik u crikvi nakien odkomadii izdilanog na oke cakla od svaki' koluri; slui za svie, koji' bude 40-50 namieno.

oka u znaenju kristalan crkveni svjetionik, luster pun ukrasa od sitnog stakla i svijea zacijelo je u vezi s tal. ciocca (kita, pramen) koja potjee od kasnolat. clocca (grozd, kitica). Na lik preuzet je iz ven. chioca.

Boerio (DizVen) navodi sintagmu chioca de christal sa znaenjem lumiera, a to je upravo lampadario pens ile a molte luci. Naii emo jo71

OKA

na chioca de piante, de fiori, de zariese, de cavei, de le stele itd. Dakle, moemo tu iitati i velik broj svijea, osobito onih koje vise. Zadarskim Talijanima (VenDal) cioca je lampadario a pili bracci con gocce di cristallo o di vetro. Imamo i frazu: cafe co le cioche.Rije oka nije zabiljeena u (velikim!) rjenicima, ali je sauvana u mjesnim govorima. Nalazimo je tako kod Juriia (Vrgada), Ribaria (Istra), Vukovia (Selca), Mogua (Senj), Geia i Slade ilovia (Trogir), Dulii (Brusje) - svugdje u znaenju svijenjak u crkvi; luster. U Salima (RjSa): Ba je lipa oka u naoj veloj crikvi, a u Visu (LV]): Dvi svide oke iluminone...

U epurinskom govoru (Prvi) - aka. Ante Kursar u svojoj monodrami (Povidanje, 24-5) pie:U crikvi more za jedan tren pogljedati u 'ni ortar z bande oli gori u oku oli doli u tloh, oli 'vamo oli 'nam o, ma o'ma' iza toga valja gljedati u veliki ortar di je trabanakul. Di se u crikvi gljeda nego u trabanakul.imunovi iz Draevice (RjBra) daje primjer: oka v'isi nasr'i crikve; a

i ima i oketa: Na Bo'i na glijriju ugu se sve svie na oketi. Drugo znaenje - geranij, pelargonija (Pelargonium) semantiki se moe povezati s prvim (kitica?). Usodila je Petrica tri voa okete na prog ol ponzstre da ru!) r?u komoru. Samo kod Stu1lija (Rjeosl) , prema tal. ciocca, imamo nepotvreno okla - grana (ramus), s dodatkom okla smokava. U istom lemu Skok (ERj, s.v. okla) dodaje gijuka, to je etimologijski teko, a moda i nemogue, objasniti. Gljuka je smotuljak, klupko kod Stjepana Mitrova Ljubie, a moe biti i figo guva, nesuglasica: U potonje sloe se: da ja sam razmrsim ovu zapletenu gljuku ... 1

Stjepan Mitrov Ljubia:

Prianja

Vuka Dojevia, 1, Beograd. 1902.,47.

72

Da prostite

Anonimni autor u jednom lanku u La Dalmazia (Zadar, 1846.) pie da se enama, premda su ljubazne prema muevima i djeci, ne upuuje nikakva panja, to npr. vjerno ilustrira uobiajeni prizor da se Morlak, jaui svoju tegleu ivotinju, gizda svojim orujem ostavljajui iza sebe majku i enu koje idu pjeice.l Isti, nepoznati pisac, uoava da je teret cijele obitelji gotovo potpuno natovaren na lea ena, kao rad na zemlji i drugi najtei poslovi. Dakle, ne kae se uzalud da ena dri tri kantuna kue. Meutim, vidjet emo, odnos mukaraca prema enama nije u stvarnosti odgovarao toj maksimi. Pietro N utrizio Grisogono 2 na stanovit nain pokazuje odnos mukarca prema eni kroz primjer kako se ona imenuje: ena se smatra najniim stvorenjem u obitelji pa kad netko od njih u razgovoru s kakvim prijateljem mora spomenuti enu, majku, sestru, umee da prostite, kao da govori o neemu munom i prljavom.3 Istina, taj prezrivi ton Grisogono ublaava kad kae da se isti taj da prostite dodaje imenujui kruh, vino i ostale sline stvari pa se taj izraz moe smatrati kao neka potapalica, a ne toliko izraz prezira. Taj sluaj spominje i Ivan Lovri u svom polemikom spisu (Biljeke). Upotrebljava neto izmijenjen oblik - s protenjem (u originalu: s prosctegniem nasce xene, nasce chieri, nasche rodizce4), dodajui objanjenje da mukarci na ene gledaju kao na prljave, niske i rune ivotinje koje se ne smije ni spomenuti bez prethodnog ispriavanja, to nije potrebno rei npr. prije spominjanja kobile. U prijevodu Mihovila Kombola (Biljeke, 133-4):----------II Morfacco a cavallo def Suo g;umento, facenda pompa delle sue arm;, e tenerli dietro a pied; Ja madre e la moglie.Pietro Nutrizio Grisogona: Notizje per servire alla storia naturale della Dalmazia (libro 4), Trevigi, 1780., (155-190).

3

Quando alcuna di essi parla con qua/che amico, dovendo nominare la moglie, la madre, la sorela, vi antepone da prostite come se parfasse di cosa nauseOSB, e spore8.Giovanni Lovrich: Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia deJ signor abate Alberto Fortls, Venezia, 1776., 164.

4

73

DA PROSTITE

Ako kane spomenuti kobilu, nema nikakve isprike, kao da tim hoe da kau, da treba voditi vie rauna o kobili nego o eni. Zato se ipak ne smije misliti, da se morlake ene dadu lako svladati od mukaraca. One se barem na oko dre tako ...

Na ovom mjestu, ispravljajui Fortisa, Lovri iz prosvjetiteljskih i racipobuda (predromantiarsko divljenje prema ljudima nepokvarene prirode) daje i dvije biljeke:onalistikih

Fortis je po svoj prilici zamijenio ene i djevojke, kad veli, govorei o enskim haljinama, da s djevojakih kapa pada koprena niz ramena. To moda biva u kojem selu, a moda i kojem kotaru, ali morlake djevojke redovno ne nose koprene, koje bi padale niz ramena. Nevjeste se (naroito nevjeste grkog obreda) u nekim kotarima godinu dana klanjaju svakomu, koga sretnu (ib., 132-3).Morlake su ene prljave kao i mukarci, ne zato, da opravdaju prezir, s kojim oni s njima postupaju, kako misli Fortis, ve radi stare navike. Kod djevojaka je ista stvar. Kako se maslo, koje upotrebljavaju za mazanje kose, lako uspali, vrijeda izdaleka nozdrve fine gospode, ali kod njih obino nema onih ljutih insekata, kojima je neki pjesnik dao ime srebrni biser, da bi polaskao svojoj dragoj. Morlake se amazonke ne bore laticama, da bi na njih nabadale taj srebrni biser (ib., 133-4).

74

Druba

Ribarska druba (druina)1 opisuje se na vie mjesta u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovia.Za posluh [iz poslunosti] u riti i spunit a eli / I sve poviditi istinom kad veli. / U drubi se najdoh na Solinskoj riei [Jadro u Solinu] / (s kimi tamo sajdoh) s trima redovnici. / Bud' da njimi bihu joe mnozi ini, / Jedan red imihu u biloj skupini [redovnici bijelih haljina, dominikanci], / I ki jim sluahu pripravni k voiji njih [stojei na usluzi] / I u svem sluahu kakono starijih. / Oni tuj stavie nike cke nad riku / Na ke napravie tarpezu veliku. / Tuj se je druina na obid skupila / Kon Urmani mlina i kol njih katila. / Doad se umie na same rike kraj, / Pak blagoslovie po redski obiaj (PSHK, 7, 180-1). Tako bugarivi boiji put obrati [odabrati] / Htie, jer svarivi sedoe ruati. / Ponudie mene da jim inju drubu / Za pravi drubene [zbog drutvenog zakona] i za ast i slubu. / I kako ruae, ne hte se liniti, / Veselo ustae i jae voziti. / Naprid se tiskoe, dobro napirui, / Obadva klikoe, pisam zainjui / Potiho, ne barze, svaki vesel i vru, / Jedan nie dare, drugi vie poju' .. (ib., 191-2).

O Splite estiti, ku si sriu imil / Da s' vasda njizdo ti razumnim ijudem bil! / U tebi knjinici mnozi se rodie, / Veli razumnici, koji slavni bie. / Ljudi vridna broja kojih glas mukal ni, / Vasda druba tvoja bili su po sve dni, / Ki kriposti bie svake napunjeni, / Kako sami htie, i vele hvaijeni (ib., 194).Taj hvaijena mista paka obhodismo / Ka lipa i ista pomijivo vidismo, / KE se zelenjae vartal, i gustirnu / Ka nikad pojae [napajae] onu drubu virnu / Od ke ti zgor pisah (koj budi vinji raj!) / a od nje uh i znah i ja i svaki kraj, / Vidismo njih stan'je kakovo je bilo / I sve pribivan'je obino [domae] i milo, / Zemiju ka se tei [obrauje] i lipu poijanu / Kon kue ka lei kakono na dlanu, / I pridvorje i dvor, k tomu stabla nika / Vie hie odzgor od voa razlika (ib., 204).Druba, drubina, druina, drutvo (= lat. societas, sodaJitas) je baltoslavenska i sveslaveska izvedenica (stslav. drubba) od drug. Srodno je lit. draDgas (prijatelj), let. draugh ... le. korijen je *dhereugh-, u prijevoju *dherough-.

75

DRUBA

se u statutima dalmatinskih komuna ribar tretirao kao nosilac slobodnog stalea. Meutim, to zbog hirova mora, to zbog mnogih drutvenih neprilika (od davanja vlastelinu novane ili naturalne rente do kojekakvih sistema poreza na ribolov i promet ribom), ribar se teko mogao uzdignuti do stalea iji bi prihodi osiguravali pristojnu egzistenciju. Stoga je funkcioniranje ribarske druine, kao neku vrst ortake pogodbe, zanimljivo promotriti kao povijesno-socioloki relikt koji nam otkriva jedan svijet u malom, s nekim svojim posebnim zakonitostima. U toj strogo strukturiranoj zajednici javlja se i specifian leksik. Kao ogledni primjer uzet emo Mali I, te studiju Romana Jelia o ribarskim obiajima (AdMar, 4).2 Prije poetka svake ribarske sezone vlasnik mree mora skupiti ribarsku druinu koju ine njegovi tovarii [v.]. Tovarii nisu najamni radnici koji rade za tjednu ili mjesenu plau, nego svaki od njih ima jedan dio od ulova, bez razlike je li mladi jak, ili nejak i star.Tovarii (druinari) nisu niim vezani za vlasnika mree osim obea

Ve

njem, zadanom rijei. Pri izboru tovaria vodi se rauna o sposobnosti i zalaganju, imajui u vidu zadatak koji e on obavljati na ribarenju. Vlasnik osobno pita svakog eli li poi s njim na ribarenje za odreenu sezonu. Kakve su funkcije pojedinog ribara na ribarskom brodu s migavicom (mreom potegaom)? U Malom Iu upoznat emo ove izraze za lanove ribarske posade: gospodar, kumandir, krmir, sredir, potparadir, trastanir, deveti, sigundir i provir.

Gospodar3 je obino vlasnik mree i rukovoditelj ribolova. Njega svi tovarii dok traje ribolov oslovljavaju s gospodar i obino sa >Ni. Kod kue se taj naziv ne upotrebljava. To bi odgovaralo parunu [v.] na jedrenjaku ili barbi [v.] na parobrodu. Distinkciju uoavamo i u mjesnom govoru Kuia na Peljecu (PNKu, 82): Da brod moe ploviti, arma ga vlasnik - gospodar kod malih laa, parun kod bracera i trabakula .... Gospodar odreuje kada i gdje e se loviti, na kojoj poti, na koliko uza4(na pet, na est uz... ). Mora imati veliko iskustvo u poznavanju morskih struja, vjetrova, dna i svega povezanog s ribarenjem. On se savjetuje i s ostalim tovariima, osobito sa starijim i iskusnijima. O statusu gospodara i artama-----------------------------------------------------Romana Jelia: Ribarstvo i ribarski obiaji u Malom lu, AdMar, 1985., 4 (119-177). 3 Izvedenica na -ar lat. -arius) gospodlIr ima vie znaenja: gospodin, vladar, posjednik, vlasnik, kuegazda. Etimologijski je rije samo slavenska. Iz indoevropskog se mogu tumaiti samo njezini elementi ("ghost-, *pot-).Pretpostavlja se da je praslav. sloenica od *gostbpodb (= lat. hospes).4

Oza - ribarsko ue, konop kojim se vue mrea, Rjl: Dugasto kolo 50 pai, oH kolo 80 m. Npr. zapovijed: Zgibljiuze i kalome! Ribari zovu uza konop dug od osamdeset do sto metara (PRj).

76

DRUBA

(sredstvima za ribolov) duhovita je crtica koju prenosi Ante Kursar prema kazivanju starog tovaria Ive Antia Lile (epRib, 98-9):Ribari topu tratu. Bacaju zategu, a naukir [onaj koji komandira zategom] ree: Gospodaru, a jesmo li vezali brciij?5 Gospodar se malo zamisli i ree: A bogati, veza si ga ti! Na to e naukir ozbiijno:

-Ja? Ja ga n isa , veza. Onda gospodar stane betimat, okrene se sumpra druini i ree: - Da nije veza brciij! a smo se smunili! Oli emo potezati s otvoreni' brciijo'? a smo doli n,zunjeskati vode?... Diimo je epe gori! Dokle je gospodar betima i ijutija se, naukir uini mot druini da je brciij vezan i da je sve u redu. Naukir ree: - Kakav si ti gospodar, pa ne p ogijeda ti, ka' smo topili aku, je li vezan brciij! Onda jedan o druine ree: - Ajmo, topimo je daije pa a bude! Potegniemo je u tren. Nije nego na tri uze. Druina nije tila posluati gospodara da se trata die. Bacili je svu i potegli. Ka su umali, brciij vezan, a u saki ribe za smih. Samih liganj bie bilo treset kili, a gauno najmanje duplo. Onda e gospodar vas veseja: Sa' sa' se sitija. Bogati, ja sa ga veza ... Godine su pa se zaboravi. Na to e mu naukir: - Sa' ka 'je bogato, veza si ga ti. Jesi - kaj moj tac u grebu. Da ga nisa veza, oli misli da bismo se bili muili potezati za babine godine!

Gospodarevo mjesto je u picolu [v. pical],6 a u parapetu [v.] je kad se topi i stee mria. Po nepisanim pravilima, tono se zna to radi u odreenom vremenu. Ili, to nije obiaj da radi. Na primjer, ribu nikada ne konjui [v. kanju] kao ostali tovarii, koji sebi izaberu neku ribicu da je ispeku. Spava pod krmom prvi do kopia,7 glavom okrenut u lijevu stranu. Pod krmu ulazi kroz parapet.

Kumandir tal. comandare) je najvaniji od svih tovaria. Po asti je odmah do gospodara i njegov prvi savjetnik. On mora biti iskusan ribar5 Brcilj je najzadnji dio sake. To je otvor kroz koji se prazni sve to se ulovi. Dok se migavica potee, brcilj je vrsto vezan (stisnut) konopcem koji se zove uzica. Naziv brcilj valjda dolazi od toga to krajevi uzice, kad se njome vee

otvor, nalikuju brkovima.6 Pical (Rjl) - otvor na krmenoj palubi leuta gdjeKopi (Rjl) - uzak prostor u pramcuinae

stoji timunjer.kopia

i krmi broda, podnica (daska) koja slui kao polukat. Na pajolu od

oj

prove je nogami sta gospodar kad je bi u parapetu i zapovida s lovum, a noun bi tote spa un ki je bi najmanji.

77

DRUBA

od zanata, srednje dobi ili stariji, pametniji. Na ikom leutu s migavicom kumandir se osobito mora iskazati pri topljenju mree. Upravlja kretanjem broda vikanjem i mahanjem. Martinovi (RjI) kae: Kumandir ostane na kraju i zapovida, vie, mae rukami ili s kapun u ruci, da vogai ne bi skrenuli z rote ku je reka gospodar. Obino vie: tako u ime boje ili na zmorac, na jugo, pravo i sl. On i gospodar odreuju koliko e se potezati mrea na jednoj krokadi 8 i kada e se krenuti naprijed na drugu. Za vrijeme stiskanja mree on ulazi u brod i izvlai mreu na krmi do gospodara. Iz mora digne kukulj,9 tj. kraj sake (vree).Kumandir obino ne mijenja jednog gospodara po vie sezona, a ponekad cijeli svoj ivdt ide na ribanje s jednim gospodarom, s kojim je ujedno i prijatelj, esto i kum. Ponekad je kumandir vjetiji u ribarenju i od samog gospodara. Kumandir spava pod krmom do gospodara s glavom ulijevo. Pokriva se skupa s krmirom istim kabanom [v.]. Pod krmu ulazi kroz oit, a ne kroz otvor na krmi, koji je rezerviran za gospodara.

Zbog sigurnosti plovidbe svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto da se moe bez razmiljanja nai u svako doba, danju i nou. I ribarska se druina, jer su esto odluke nagle i treba ih odmah izvriti, a opet na skuenom prostoru, mora drati strogog rasporeda, pa su propisi ponaanja do najmanje sitnice razraeni kako ne bi bilo oklijevanja i zabune. Kao gospodar, tako ni kumandir nema svog odreenog vesla. Njega se prihvati samo kad se vozi u smjenama. Pri jedrenju je na strai s gospodarom, uz devetoga ili potparadira, dok se svi ostali mogu odmarati pod provom ili pod krmom, prema tomu gdje tko ima svoje mjesto. je po asti u ribarskoj druini krmtr. On je na veslu od krme, koje je najvanije jer upravlja kretanjem broda. Krmir mora biti jai ovjek, jer svojin veenjun guverna brodun (RjI). Nakon preijavanja, krmir s gospodarom preveze leut s prihodita na stiskanje. Tada sortira ulovljenu ribu u kaete, stavlja led na ribu i uope o njoj vodi rauna. Kad uredi ribu, ide na ijanje i tamo giblje istegnute uze iz mora. Pri zadnjem inu lova, tj. pri stiskanju, krmir izvlai mreu rukama iz mora na krmi do kumandira. Dunost krmira je da iznosi na obalu ribu za jelo tovariima. U vremenima oskudice, on je dijelio kruh. Krmir spava pod krmom do oita i pokriva se istim kabanom (grubi vuneni kaput) zajedno s kumandirom, koji spava do njega. Pod krmu ulazi kroz oit.8 Krokada (Rjl) - poloaj na obali odakle se povlai mrea. Za krokadu valja da je mista, jerbo kad jedan ribar dojdepoteui

Trei

do kraja gori, drugi mora kraj mora zapicati j opaati se na krok i okrutiti uzu.

9

Kukt1lj (Rjli) - kraj sake na mrei migavici. Kukulj je uski, ali se isto za as sprazne kreza nj sve a je u saki.

78

DRUBA

Sredir vozi na veslu oj srede, koje je naj asnije veslo s desne strane. I on mora biti jai ovjek, obino srednje dobi. Brine se za pie, unosi i iznosi vino i vodu, pravi bevandu [v.] i toi je iz barilalO pri svakom jelu u divu ll ili u siisak. (bukara). Istee mreu iz mora na strani prihodita. Pri stiskanju migavice sredir trapa veslom da riba ne bjei iz mree. Spava pod provom pokraj trastanira, s kojim se pokriva istim kabanom da im bude toplije. Pri spavanju dri glavu ulijevo. Pod pramac ulazi kroz oit. Potparadir je na veslu od potparade12 (parada - krme na soha; tal. parata) naizmjence s devetim. Ne mora biti naroito jak. Obino djeak ili stariji i slabiji ovjek. Nekada je na tom veslu ponekad bila neka djevojka, najee sestra ili nevjesta gospodara, kako bi kui donijeli vie dijelova lovine. Istee mreu sa strane prihodia. Pri jedrenju stoji na strai s gospodarom i kumandirom, mijenja se s devetim. On i deveti stru (iste) ribu i uope se brinu oko pripreme jela. Iznosi na obalu kotlenicu za kuhanje. Spava pod provom izmeu trastanira i devetoga, s kojim se zajedniki pokriva. Glava mu je kod spavanja okrenuta udesno. Pod pramac smije ui samo kroz oit. Obino je u brodu toliko ribara koliko ima vesala, ali kod nekih vrsta ribanja moe ih biti manje, a i vie. Na primjer, kod migavice je u leutu devet ribara. Isto je tako i kod none trate, od koje zapravo potjeu najstariji ribarski obiaji u Malom Hu. Trastanir, kao to i samo ime kae, vesla na trastanu [v.], a to je svretak pramane palube. Dunost trastanira je da die i sputa jarbol. Zbog toga mora biti jai ovjek, obino mlai. Mreu istee sa strane prihodia, a pri stiskanju migavice on je na puntalu l3 . Pri jedrenju po runom vremenu svi tovarii (druinari) su redovito na nogama, osim trastanira, po pravilu: Jarbul gori, trastanir doli. On spava ispod pramca, prvi do oita, kroz koji ulazi i to do sredira, s kojim se pokriva. Lei s glavom na lijevoj strani. Deveti se u svemu izmjenjuje s potparadirom, zbog ega i nema posebno ime. Njih dvojica voze potparadu naizmjence, a mijenjaju se i na strai pri jedrenju. Ostaju na obali za vrijeme stiskanja pod uzom, tj. pridravaju brod uz obalu. Mreu istee iz mora skupa s kumandirom i sigundirom. Pomae kod kuhanja jela. Stiska mreu na pramcu. Spava pod1011

Barila -

bavica,

vrsta posude, stara talijanska mjera za ulje, vino i sl. zapremine oko 66 litara.

Na lu se kae dia. Drvena posuda s jednom produenom dugom za ruku (4-5 I). U Murteru se kae veslo o' prove (Gajeta, 47). Punta (Rjl) - prvo mjesto do mora pri dizanju mrea iz mora u brod. Onimi ki steu mriu na punta/u, platu kri;, a najkofi namu na olovu.

12 13

79

DRUBA

provom izmeu potparadira, s kojim se zajedniki pokriva, i sikundira, i to glavom udesno. Pod pramac ulazi kroz parapet. Funkciju devetoga obavlja obino momi, a u starije doba to je mjesto pokrivala i djevojka.

Sikundir (drugi, tal. secondo) vesla od sigunde na pramcu, dakle drugim veslom u leutu. To je poetniko mjesto u ribarenju koje se daje kakvu novajliji, djeaku, pa i djevojci. S ovog se mjesta doskora postaje potparadir ili deveti. Sigundir istee mreu od ijanja. Za vrijeme stiskanja mree ostaje na kopnu pod uzom. Brine se za ulje, koje unosi u brod i iznosi iz broda. Vodi brigu o spremanju ribe za jelo skupa s potparadirom i devetim. Za vrijeme jela posluiuje tovarie vinom. On vezuje i odreuje brod kod pristajanja i odlaska. Spava pod provom do kopia (pajola koja slui kao polukat) s glavom udesno. Pokriva se sam. Ulazi pod pramac kroz parapet. Provir vozi na veslu od prove. Pro vir je slabija osoba. Un ki ne more jako voziti, jer je mali ili stari ili nima horce (RjI). Njegova je dunost da topi i die sidro, da savija i odvija jedro, da se brine za kruh, koji iznosi na obalu za vrijeme svakog jela. Dok ostali ribari iste i kuhaju ribu za jelo tovaria, provir se brine za spremanje sipenje 14 . On potee mreu sa strane prihodia, a stiska na pramcu trei po redu. Spava pod pramcem i to na kopiu, glavom okrenut udesno. Ulazi pod pramac kroz parapet.Kod drugih mrea, kada je u leutu samo est ribara svaki vesla na svom veslu. U tim sluajevima gospodar je potparadir. Tada pod krmom spavaju samo krmir i gospodar, a ostali svi pod provom. Pri ribanju gaj etom gospodar vesla na trastanu, a spava do kopia ispod prove. Do njega je potparadir, zatim sredir i trastanir. U gajeti je krmir ujedno i kormilar. U svjearici kod srdelara svjear je uvijek trastanir, a voza krmir. Dok kod zimskog ribanja svi ribari spavaju u gajeti ispod prove, kod ljetnog ribarenja krmir spava na krmi. On sebi napravi tendu i tako se zatiti od nevremena. Komanda u leutu uvijek je na krmi, a u gajeti je na trastanu, odnosno na provi. Kao to svaka stvar u brodu ima svoje stalno mjesto ili kao to su do najmanje sitnice razraeni radni zadaci, tako su odreeni i propisi ponaanja pri jelu. Svaki ribar ima pravo sebi izabrati neku ribicu (konju) za ispei, jer se za cijelu druinu pripravlja samo leo (kuhana) riba. Ta riba ne smije biti.-~~-.~~~~~~~~ ~------

14

Sipimje, pl. t. (Rjl) - zajedniki naziv za sve glavonoce. Lovili su s migavicun, apal; su dosta gif i noga imarenja

i

ni

malo sipenja.

80

DRUBA

strgna,15 koja se moe skuplje prodati. Jedino gospodar ne konjui nikad, da ne dade lo primjer drugima. Svaki tovari svoj konju dri, dok se ne ide jesti, kraj sohe na kojoj vesla. Ribar redovito nosi u depu britvulin l6 (noi s dralom od drva, tal. britolino) kojim isti ribu, pravi sebi ranji za peenje ribe, udela zbicu,17 tj. zailji drvce kojim jede mjesto viljukom. Za spremanje jela brod nosi kotlenicu (metalni lonac bez otrog prijelaza od dna na gornji dio) koja se objesi na kuharicu (drvena motka), a ova se osloni na dva kamena meu kojima se loi vatra. Potparadir iznosi na obalu kotlenicu, a trastanir - kuharicu. Hani ne nose drva'za kuhanje, nego ih uvijek uberu na licu mjesta. To je obino smrdela, kadulja, eprlo i razna morska naplavina. Jelo se sprema uz obalu, negdje u zavjetrini, na uobiajenom mjestu. Drva naberu mladi tovarii. Oni takoer oiste ribu za jelo, koju krmir donese na obalu u bujolu. IS Jede se slabija vrsta ribe koja ima nisku cijenu, na migavici redovito gire i sipenje (sipe, hobotnice, muuni...), a na srdelari inuni, srdele, bugle, aruni. Svaki ribar pee posebno svoj konju. Jedino gospodar ne pee, nego mu netko ponudi od svoga. Riba se pee na zbici koju svaki ribar ima i dri ju zataknutu ispod bande u brodu. Kuha se za sve zajedno u jednom ili vie lonaca. Oko spremanja ribe brinu se najmlai, redovito sigundir, potparadir i deveti u leutu. Jedino sipenje kuha provir. Loe se dvije vatre. Na jednoj se kuha i tu imaju pravo pei svoj konju samo oni koji se brinu oko spremanja jela. Druga vatra je tzv. komunada. Tu peku svoj konju ostali ribari. Najprije se jede peena riba, zatim sipenje ako ga ima i na kraju gire (na migavici). Peeno jede svaki svoje, a kuhano se iskrene u zajedniku zdjelu iz koje se uzimlje zbicom. Ako u ribanju sudjeluje vie brodova, onda ribari svakog broda jedu iz posebne limene zdjele. Maloiani ostaju na ribanju vie dana. Na migavici vijaz (jedno putovanje, tal. viaggio) traje oko 20 dana. Stoga ponesu od kue kruh, ulje i vino, to sve mora priskrbiti vlasnik mree, a to se njemu plaa od bruto ulova pri podjeli novca od prodane ribe. Na polasku se obino nosi pe krUha, tj. oko 20 turta (glava) po 2 kg svaka. Uzme se dva barila vina, tj. dvije bavice od po 66 litara svaka. Nosi se i barilo vode. Umjesto kruha prije su se nosili kolai [v.] (neka vrst dvopeka). Nekada se kruh dijelio i-----------------~----~ .-.--.-~-~

15

Strgno (RjJ) - kvalitetna bijela riba. Jeste a strgnoga apaJi z girami?

16 1718

Na Vrgadi (RjVrg) - brituli". Zblca (Rjl) - drvce, iba,pruti. U prvanje vrime kad ni biJo dosta perunoh, ribari bi naotrili zbicu

i njun ili.

Buje) - drveni kabli s dva uha i konopcem; manja posuda s konopiem na brodu (tal. bugliolo, ven. bugioI).

81

DRUBA

to oko jedne funte dnevno (45 dag). Ako su bili kolai, svaki je dobio po 3 dnevno. Kruh je dijelio krmir. Vinom posluuje sigundir u leutu, a ugajeti potparadir, i to po brku. Najprije ponudi gospodara, zatim poasti ostale druinare. Nikad ne pije pojedinac sam, nego kad se pone sluiti svi se redom obredaju, jer pia mora svaki dobiti jednako. Pone se piti kad prvi drui nar ree: Dabo'. Rua se rano, na migavici zimi prije svanua, a veera neto prije zalaska sunca. Pri veeri se malo posjedi, porazgovara o ribanju, jedrenju, raznim doivljajima, pa i o vukodlacima i vjeticama. Vrlo malo se govori o privatnim poslima. Vino se pije dvaput dnevno, uz ruak i veeru, i to kao bevanda u odnosu dva dijela vina, a trei dio vode. Na svaki obrok ribar popije jednu litru. Kad je vei ulov, popije se i koja aa vie i to cijela, da se proslavi, a pri naroito velikom ulovu znalo se piti iz dive ili suska, koliko tko potegne. Za to postoji izraz - Napiti se treso!19

19

Treso, adv. (ven. tresso) - krivo, koso, popreno ...

82

Facada

Priklesani kamen formira krivudave fuge nepravilne irine. U zidu gdje je kamen razliite vdiine upotrebljava se vie buke, a u razmak izmeu rubova kamenja, zbog niveliranja redova, umee se kaja [v.] ili ponekad uske kamene ploe. S klesanim kamenom postie se uredan, pravilan niz. Klesani kamen najee je pravokutnog oblika na vanjskom licu, a stranja strana mu je neobraena i u piramidnom obliku. U Splitu se zove rep od stine ili rep

odfacade.Sinia Vukovi u Riniku selakega govora (RSel), to je razumljivo zbog tradicije obrade kamena na tom dijelu Braa, pod natuknicom facada (obraeni kamen, kvadar) ima i niz detalja: greza facada - ugrubo ui njena facada; pilana facada - jednostavno strojno iskrojena bez ikakvih ukrasa i posebnih obrada; facada na medije - facada na ijoj povrini se nalaze otisci zubluke (trag klesarskog alata koji slui za finiju obradu kamena); facada na rigadu -povrina je ukraena brojnim ljebovima; tokovana facada - obraena buardom (alatom nalik na vei eki s nazubljenom radnom povrinom); facada na puntu - na kojoj se nalaze tragovi piketa (ekia koji ima obje strane picasto zailjene); facada riitika - koja je intregvardana (sreena pomou madJle i apadura na nain da se svi kutovi podudaraju) i u kvadri (u kutu od 90 stupnjeva), ali nije fino obraena ...

Htca [v. u znaenju lice] dolazi naravno od tal. faccia (obraz; izgled,oblije),

odnosno ven. fazza, tr' faza < od vlat. facia < lat. facies (vanjtina; oblik). Faca ili facada je i ovei kamen, klesan kamen, proelje < ven. fazzada. Boerio (DizVen): Fronte e prospetto degli ediJizii. Miotto

(VenDal): Lafazada de la ca~a.l U Splitu flca je i obina stina, bovan [v.]. Ivan Kovai u odjeljku Kako smo poumjivali Merjan (Smij, 90) pie:U transkom argonu (OizTr) fazada je izraz kada se u kartanju dobiju dobre (prve) karte. La fazada xe bona. Come fazada no poso lagnarme.

83

FACA DA

Vrcaju kajuni i zunzu po arji ka da letu zlatari oko zdrili smokav, jer ba ovi Krikan od ondanji svoji 18 godin jema je straovito estok udarac da bi mu se svaki kajun, foea 01' obalut, kad bi udrija u ivicu, raspolutija i komadii bi se razletili uz zunzanje po okoliu da su okropci vraali se i okolo nai uiju. Facada (NDM, Ri) moe biti i proelje zgrade (fasada). Berezina Matokovi (RVS) daje i oblik facadiin (prednja strana kue)2. Edo egvi (NDM) kao arhitekt pronalazi - facadela i fasadela: komad daske koji u zgradarstvu dri toan razmak oplate i vijenac kue.

U Libru vikigajazika Jure Roki ima pjesmicu: Ma ne mori utece ruka / i mestru od skUli / i onemu ca je iftap6n / na fac6du od bUli (misli se na cara koji je naslikan na av