STSV

ODIČ

strestraumastrah

strestraumastrah

NA PRAVOM STE PUTU! U ruci imate vodič koji će Vam dati odgovore na Vaša pitanja

Jesam li pod stresom?

Doživio sam traumu ! Šta da radim?

Kako da pomognem sebi?

Strah me je!Zašto me je strah?

Šta je stres?Stres se često opisuje kao osjećaj preopterećenosti, napetosti ili zabrinutosti. Stanje stresa je svako stanje u kojem se na bilo koji način (tjelesno, psihički ili socijalno) osjećamo ugroženi ili procjenjujemo kako su ugroženi naši najbliži. Također, pod stresom podrazumijevamo stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje okolina na njega postavlja.

ZNAKOVI STRESAIako postoje ogromne razlike među pojedincima, ukoliko ste pod stresom, vjerovatno imate jedan ili više od ovih simptoma:

- Pretjerano ili nedovoljno konzumiranje hrane- Drugi tjelesni simptomi (probavne smetnje, glavobolje)- Problemi sa spavanjem- Problemi sa disanjem (nedostatak vazduha, bol u prsima)- Pretjerano konzumiranje alkoholnih pića, pušenje i zloupotreba droga- Seksualna nefunkcionalnost- Osjećaj preopterećenosti i bespomoćnosti- Teškoće u koncentraciji i donošenju odluka- Osjećaj da smo požurivani ili pod pritiskom- Zabrinutost, napetost ili napadi panike- Tuga ili neraspoloženje- Osamljivanje, svadljivost, razdražljivost

stre

s

TIPOVI STRESA STRESOVI MOGU BITI AKUTNI I HRONIČNI:

akutni stresovi uzrokovani su naglim promjenama u okolini koje dovode do isto tako naglih promjena u organizmu. - iznenadna i neočekivana situacija- iznenadni prasak ili buka- saobraćajna nezgoda- iznenadna opasnost hronični stresovi uzrokovani su trajnom neugodnom situacijom u kojoj se pojedinac nalazi duže vrijeme bez mogućnosti izlaska iz situacije koju stres izaziva.- život u teškim uslovima duže vrijeme- rad pod pritiskom i u teškim uslovima- neočekivana teža bolest- nezaposlenost i neimaština

STRESORIStres predstavlja fizičku, psihičku i socijalnu reakciju na vanjske i unutrašnje stresne podražaje. Stresni podražaji ili STRESORI su tjelesni, psihički i socijalni poticaji koji dovode pojedinca u stanje stresa. To su događaji za koje procjenjujemo da ugrožavaju naš život ili život nama važnih ljudi, materijalna dobra, samopoštovanje i sl., odnosno događaji za koje smatramo da mogu poremetiti (izmijeniti) uobičajeni, svakodnevni tok našeg života.

STRESORE DIJELIMO NA FIZIČKE, PSIHIČKE I SOCIJALNE: FIZIČKI- glad i žeđ- jaka bol- jaka buka- velika vrućina ili hladnoća- pretjerani fizički napor- osjetilna (čulna) uskraćenost - prirodne nepogode i katastrofe

PSIHIČKI- međuljudski sukobi (u porodici, na poslu, itd.)- doživljaj neuspjeha- dugotrajna napetost i neizvjesnost

SOCIJALNI- nagle promjene unutar porodice- promjene društvenih odnosa- ekonomske krize- ratovi

REAKCIJE NA STRESReakcije na stres su sve one fiziološke, psihičke i socijalne promjene u ponašanju pojedinca koje se zbivaju pod uticajem stresnog podražaja. Reakcije na stres mogu biti:

FIZIOLOŠKE (TJELESNE) REAKCIJE- pojačan rad srca i pluća, povišen krvni pritisak, povišen nivo šećera u krvi, proširene zjenice, povećana mišićna napetost

PSIHIČKE REAKCIJE- dijelimo ih na EMOTIVNE (strah, napetost, potištenost) i KOGNITIVNE (promjena pažnje, koncentracije i rasuđivanja)

SOCIJALNE REAKCIJE- Promjene u ponašanju očituju se u borbi sa uzrokom stresa ili bijegom od uzroka stresa

01 Pojačan rad pluća02 Proširene zjenice 03 Povišen nivo šećera i masnoće u krvi 04 Sužavanje kapilara 05 Pojačan rad srca 06 Povišen krvni pritisak

01 Bolja opskrbljenost kisikom02 Bolja vidna osjetljivost03 Povećana energija04 Manja opasnost od krvarenja05 Bolja opskrbljenost krvlju06 Bolja opskrbljenost krvlju

zanimljivost

reak

cija

pozi

tivn

i uč

inci

TJELESNE - FIZIČKE REAKCIJE NA STRES DAJU ORGANIZMU DODATNU ENERGIJU KOJA SLUŽI BOLJEM ODUPIRANJU STRESU KROZ REAKCIJU “BORBE ILI BIJEGA”

KAKO IZAĆI NA KRAJ SA STRESOM?OTKRIJTE ZNAKOVE UPOZORENJAVeoma je korisno da otkrijemo rane znakove upozorenja u našem tijelu koji nam ukazuju na to da smo pod stresom. Ti znakovi variraju od osobe do osobe, a mogu uključivati ponašanja kao što su napetost, neraspoloženje, nervoza, razdražljivost, nestrpljivost, glavobolja, problemi sa snom i apetitom, nedostatak vazduha i sl. IDENTIFIKUJTE OKIDAČE (TRIGERE)Određeni okidači podižu nivo stresa i otežavaju nam da stanje stresa držimo pod kontrolom. Ukoliko znamo o kojim se okidačima radi možemo ih predvidjeti i uvježbati unaprijed da se smirimo, ili čak pronaći načine da otklonimo te okidače. Okidači mogu uključivati razne rokove, dolazak u kontakt s određenim ljudima, premorenost, itd.

USPOSTAVITE RITAMPredvidljiv ritam i dnevna ili sedmična navika mogu biti vrlo umirujući i ohrabrujući, a mogu nam pomoći da upravljamo svojim stresom. Navike mogu sadržavati: - Redovno vrijeme za opuštanje i vježbanje- Redovno vrijeme obroka, buđenja i spavanja- Planiranje unaprijed za određene aktivnosti u sedmici

PROVODITE VRIJEME SA LJUDIMA DO KOJIH VAM JE STALOProvođenje vremena sa ljudima do kojih nam je stalo i sa ljudima kojima je stalo do nas, je važan dio upravljanja stresom.- Provodite vrijeme sa porodicom i prijateljima - Dijelite misli i osjećaje sa drugima kad se ukaže prilika za to - Ne “taložite” svoje osjećaje

PAZITE NA SVOJE ZDRAVLJE- Pobrinite se da jedete redovno i da redovno vježbate- Nađite vremena da se bavite aktivnostima koje su umirujuće i opuštajuće, kao što su slušanje muzike ili šetanje- Izbjegavajte konzumiranje alkohola, duhana i drugih opojnih sredstava

OBRATITE PAŽNJU NA SAMOGOVOR (SELF-TALK)Kada smo pod stresom mi nekad ponavljamo određene misli u svojoj glavi, iznova i iznova, koje samo povećavaju nivo stresa. Taj “govor sa samim sobom” uključuje misli kao što su: “ne mogu da izađem na kraj s ovim”, ili “prezauzet sam”, ili “tako sam umoran”, ili “nije fer”. Dok mi možda mislimo da su to istiniti opisi onoga što se događa, nije uvijek od pomoći ponavljati ih, a mogu čak učiniti da se osjećamo gore.- Obratite pažnju na to kada koristite nekoristan samogovor, i umjesto toga pokušajte sebi ponavljati umirujuće stvari kako biste smanjili nivo stresa. Pokušajte sa korisnim samogovorom kao što je “smiri se” ili “diši duboko”- Kada smo pod stresom lako je vidjeti stvari gorim nego što jesu. Pokušajte samogovor kao što je “to nije kraj svijeta” i “u ukupnoj postavci stvari ovo i nije toliko bitno”

OPUŠTAJTE SENađite vremena za opuštanje. To će pomoći vašem tijelu i nervnom sistemu da se smiri. Pokušajte neke od sljedećih stvari:- Naučite neku od formalnih tehnika kao što su opuštanje mišića, meditacija ili joga- Nađite vremena da se zadubite u neku opuštajuću aktivnost kao što je vrtlarstvo ili slušanje muzike- Planirajte svakodnevno aktivnosti koje biste voljeli raditi, a koje vam pružaju zadovoljstvo, kao što je čitanje knjiga

KLJUČ USPJEŠNOG SAVLADAVANJA STRESA

01 Psihička stabilnost02 Fizička pripremljenost03 Samokontrola04 Hrabrost05 Samoograničenja06 Samopoštovanje07 Samopovjerenje

ne mogu da izađem na kraj s ovim

prezauzet sam

znam, hoću i mogu

tako sam umoran

smiri se

govor sa samim sobom

diši duboko

Šta je trauma?Traumatski događaj je događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito neugodan svim ljudima. Za razliku od stresnih događaja koji se javljaju svakodnevno i to svim ljudima, traumatski događaji su rijetki i ne događaju se svima. Ti događaji tako jako čovjeka izbacuju iz njegove “životne ravnoteže” da mu je teško povratiti je.

trau

ma

Riječ je o događajima koji su:

01 | Neposredno doživljeni - koji uključuju teške saobraćajne nesreće, dijagnosticirane, po život opasne bolesti, nasilje (seksualno nasilje, tjelesni napad, pljačku), prirodne katastrofe, vojnu borbu, otmicu, teroristički napad, mučenje, zatočeništvo02 | Viđeni - uključuju posmatranje nasilnog povređivanja ili nasilnu smrt druge osobe uslijed nasilnog napada, nesreće, prirodne katastrofe, rata03 | Vezani za bliske osobe - koje pojedinac saznaje, kao što su teška povreda ili bolest člana porodice ili bliskog prijatelja

REAKCIJE NA TRAUMUReakcije na traumatske događaje mogu se posmatrati na dva različita načina: s obzirom na to kada se javljaju i s obzirom na to u kojem se području reakcija javljaju.

1. S OBZIROM NA TO KADA SE JAVLJAJU- Akutne stresne reakcije, koje su neposredne, a mogu se definirati kao sklop osjećaja, misli i postupaka koji se pojavljuju još za vrijeme trajanja strahote ili neposredno nakon nje, a usmjereni su na uklanjanje i ublažavanje uticaja traumatskog događaja- Posttraumatske stresne reakcije, koje se određuju kao sklop osjećaja, misli i postupaka vezanih za traumatski događaj i njegove neposredne posljedice

2. S OBZIROM NA TO U KOJEM SE PODRUČJU JAVLJAJU- Fizičke reakcije mogu biti: zamor, hladan znoj, ubrzan srčani rad, porast krvnog pritiska, drhtanje, mučnina- Psihičke reakcije mogu se ispoljiti kao: napetost, neraspoloženje, strah, tuga, razdražljivost, ljutnja, dezorijentacija, otežana procjena situacije, bolna sjećanja na događaj, teški snovi, smetnje koncentracije, pretjerana osjetljivost- Socijalne reakcije se mogu ispoljiti kao poremećaj ponašanja kao što su: nepromišljenost, izljevi ljutnje, fizički sukobi, osamljivanje, izbjegavanje osjećaja i razgovora vezanih za traumu, smanjen interes za uobičajene aktivnosti

REAKCIJE NA TRAUMATSKE DOGAĐAJE NISU POSLJEDICA POREMEĆENOSTI, BOLESTI ILI „LUDILA“. TO SU NORMALNE REAKCIJE NA NENORMALNE OKOLNOSTI.

AKUTNA STRESNA REAKCIJAKao posljedica uticaja stresnih događaja može se javiti akutna stresna reakcija. Akutna stresna reakcija predstavlja normalnu reakciju na nenormalne situacije kojima je izložen čovjek, a koja je najčešće bez većih posljedica.U tim situacijama osoba je preplavljena traumatskom situacijom. Osjećanja vezana za traumu su veoma bolna, osoba je u strahu, ima povećanu potrebu za kretanjem, plače, viče, povraća, ponekad se onesvješćuje. Akutna stresna reakcija je obično vremenski ograničena, od nekoliko sati do nekoliko dana. Kod najvećeg broja osoba simptomi stresne reakcije s vremenom prolaze. Važno je traumatizovanoj osobi objasniti da su nastale promjene samo privremene.

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJVeliki traumatski događaj ili niz manjih traumatskih događaja mogu biti tako intenzivni da osobni mehanizmi za suočavanje nisu dovoljno jaki i funkcionalni da ga prevladaju. Određeni odnos unutrašnjih i vanjskih uslova u tom slučaju može izazvati dugoročne ozbiljne posljedice na planu fizičkog i mentalnog zdravlja. Posljedice ne nestaju spontano, već za osobu predstavljaju izvor patnje i dovode do ozbiljnih teškoća u psihosocijalnom funkcionisanju. Sklop reakcija i promjena ličnosti, koji se može javiti kao posljedica teže psihološke traumatizacije naziva se posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Oboljelima od PTSP-a uz dobru podršku porodice i socijalne sredine, svakako treba stručna pomoć.

SIMPTOMI PTSP

ponovljena i nasrtljiva bolna sjećanja na događaj

napor da se izbjegne mišljenje, osjećaji i razgovor vezan za traumu

ograničen raspon emocija (npr. nesposobnost za osjećanje ljubavi)

značajno smanjenje interesa ili sudjelovanja u vitalnim aktivnostima

osjećaj udaljenosti ili otuđenosti od drugih

osjećaj sužene budućnosti (npr. ne očekuje karijeru, brak, djecu ili normalan životni tok)

nemogućnost da se prisjeti značajnih dijelova traume

reakcija pretjeranog straha

iritiranost ili izljevi ljutnjesmetnje

koncentracije

pretjeran oprez

napor da se izbjegnu aktivnosti, mjesta ili ljudi koji bi mogli podsjetiti na traumu

ponovljene fiziološke reakcije pri izloženosti bilo unutrašnjim bilo vanjskim znakovima koji podsjećaju ili simboliziraju neki vid traumatičnog događaja

ponovljeni uznemirujući snovi o događaju

ponašanje ili proživljavanje kao da se traumatski događaj ponovo odigrava

intenzivna psihička bol pri izlaganju bilo vanjskim bilo unutrašnjim znakovima koji podsjećaju ili simboliziraju neki aspekt traumatičnog događaja

Ponovno proživljavanje traumatskog događaja:

Simptomi povećane napetosti (koji nisu postojali prije traume):

Izbjegavanje podražaja vezanih za traumu i otupljivanje općenite sposobnosti reagiranja (koje nije postojalo prije traume):

ŠTA TREBA RADITI?01 Dajte sebi vremena – potrebno je određeno vrijeme, sedmice pa i mjeseci, da se prihvati to što se desilo i da se nauči živjeti s tim. 02 Saznajte šta se desilo – bolje je suočiti se sa stvarnošću o onome što se dogodilo nego razmišljati o tome šta se moglo dogoditi.03 Povežite se sa ostalima koji su doživjeli isti događaj – provođenje vremena sa drugima koji su prošli kroz isto iskustvo kao i vi može biti od pomoći.04 Tražite podršku – pričanje o tome što se desilo može biti olakšavajuće. Zatražite od svoje porodice i prijatelja da razgovaraju sa vama. 05 Uzmite malo vremena za sebe – ponekad ćete htjeti da budete sami ili samo s onima koji su vam bliski.06 Razgovarajte – malo po malo, dopustite sebi da razmišljate o traumi i da razgovarate o tome sa drugima. Ne brinite se ukoliko zaplačete dok pričate, to je prirodno i obično pomaže. Radite stvari onim tempom u kojem ćete se osjećati ugodno.07 Uđite u ritam – čak i ako vam se ne jede, pokušajte imati redovne obroke, važno je i da imate ustaljenu naviku spavanja, a i vježbanje može pomoći.08 Radite obične i “normalne” stvari sa drugim ljudima – ponekad ćete željeti da budete sa drugim ljudima, ali ne i da razgovarate o onome što se dogodilo. To također može biti dio procesa izlječenja.09 Budite pažljivi – nakon traume ljudima se češće dešavaju nezgode.

KOD OSOBA BEZ RANIJIH POREMEĆAJA LIČNOSTI, POSLIJE TRAUMATIČNOG ISKUSTVA MOGU SE JAVITI POREMEĆAJI LIČNOSTI I PONAŠANJA. NAJČEŠĆE KARAKTERISTIKE U PONAŠANJU KOJE RANIJE NISU POSTOJALE SU: - Neprijateljski stav prema okolini- Agresivnost prema osobama iz porodičnog kruga- Socijalno povlačenje- Osjećanje praznine i bespomoćnosti- Hronični doživljaj prijetećeg sloma i trajne ugroženosti- Otuđenost

NAJINTENZIVNIJE POSLJEDICE KOD LJUDI IZAZIVAJU TRAUMATSKI DOGAĐAJI UZROKOVANI LJUDSKIM NAMJERNIM DJELOVANJEM. RAT JE MEĐU NAJZNAČAJNIJIM TRAUMATSKIM DOGAĐAJIMA IZAZVAN LJUDSKIM DJELOVANJEM, KOJI DOVODI DO GUBITKA, ODVAJANJA, PORODIČNIH LOMOVA, MENTALNOG I FIZIČKOG STRADANJA I VELIKIH SOCIJALNIH PROMJENA.

ŠTA NE TREBA RADITI?01 Ne “taložite” svoje osjećaje – jaki osjećaji su prirodni, nemojte se stidjeti zbog njih. “Taloženje” osjećaja može učiniti da se osjećate gore, a može narušiti i vaše zdravlje. Dopustite sebi da pričate o tome šta se dogodilo i kako se osjećate.02 Dajte sebi malo vremena prije nego što se vratite u uobičajeni ritam – razne aktivnosti mogu skrenuti vaše misli sa onoga što se dogodilo. Potrebno je određeno vrijeme da razmislite o onome što se desilo. Ne preuzimajte previše obaveza.03 Ne pijte alkoholna pića i ne konzumirajte opojna sredstva – oni mogu zatupiti bolna sjećanja na neko vrijeme, istovremeno oni će vas spriječiti u tome da prihvatite ono što se dogodilo. Također, mogu uzrokovati depresiju i druge zdravstvene probleme.04 Odgodite velike životne odluke i promjene – vaše rasuđivanje u toj situaciji možda ne bi bilo najbolje i mogli biste donijeti pogrešne odluke. Tražite savjete od ljudi kojima vjerujete.

KADA TRAŽITI PROFESIONALNU POMOĆ?Mnogi ljudi uvide da se osjećaji koje imaju nakon traumatičnog događaja postepeno smanjuju nakon otprilike mjesec dana. Međutim, možda će biti potrebno da odete profesionalcu ukoliko su vaša osjećanja teška za vas ili traju predugo.

Trebate potražiti profesionalnu pomoć ukoliko:

- Nemate nikoga s kim možete dijeliti svoja osjećanja- Ne možete izaći na kraj sa svojim osjećanjima, napeti ste, nervozni, tužni- Osjećate kako se ne vraćate u “normalu” poslije šest sedmica- Imate noćne more i ne možete spavati- Ponašate se loše prema ljudima koji su vam bliski- Izbjegavate druge ljude sve više i više- Vaš posao ispašta- Ljudi oko vas predlažu da tražite pomoć- Dešavaju vam se nezgode - Previše pijete, pušite ili konzumirate opojna sredstva kako biste izašli na kraj sa vašim osjećajima

Traumatski događaji javljaju se neočekivano, iznenada i u ljudima izazivaju intenzivan strah i osjećaj bespomoćnosti

Šta je strah?Strah je jedna od emocija koja ima vrlo jak uticaj na naš um i tijelo. Strah kao emocionalna reakcija je prirodan odgovor na situacije koje osoba doživljava kao opasne i ugrožavajuće. Strah nam “govori” šta da radimo u opasnim situacijama, kao što su npr. požari ili fizički napadi. Može nas biti strah i kada smo suočeni sa bezopasnim situacijama kao što su ispiti, javni govori, novi posao, sastanak, pa čak i odlazak na neku zabavu.

Osjećaj straha može trajati kraći period i nakon toga proći. Međutim, osjećaj straha može trajati i mnogo duže. U nekim slučajevima strah može preuzeti kontrolu nad vašim životom djelujući na vašu sposobnost da jedete, spavate, da se koncentrišete, putujete, uživate u životu pa čak i da izlazite iz kuće kako biste išli na posao ili u školu. To vas može sprečavati u tome da radite stvari koje želite ili morate da radite. Dugotrajan i intenzivan strah loše utiče na vaše zdravlje.

Strah je kratkotrajno i snažno osjećanje velike emocionalne napetosti izazvano određenom situacijom. Strah je praćen snažnim fiziološkim promjenama u organizmu čija je funkcija da organizam pripreme za predstojeću opasnost.

FAZE STRAHA:- Faza šoka- Faza saznanja o opasnosti i reagovanje na opasnost- Faza prilagođavanja

VRSTE STRAHA- Prema intenzitetu i trajanju (strepnja, akutni strah, vrlo intenzivan strah – užas i odloženi strah)- Prema porijeklu (realan i zamišljen)- Prema načinu ispoljavanja (individualni i kolektivni)

stra

h

ZAŠTO NAS JE STRAH?Koliko god može biti negativan, strah također ima i pozitivnu stranu – da zaštiti opstanak vrste. Iako je strah neugodan i bolan osjećaj, on je u biti koristan jer ima moć mobilizirati čitav organizam i tako ga pripremiti za eventualnu borbu ili bijeg od opasnosti.Strah nastaje ne samo od opasne situacije u kojoj se osoba nađe nego i od trenutnog unutrašnjeg raspoloženja, ali i od toga kako neko interpretira spomenutu situaciju, odnosno kako na nju reaguje. Osim stvarnog događaja ili pojave koja izaziva strah, odlučan je i način kako osoba razmišlja. Iako je objekat ili izvor straha ponekad isti, zbog različite interpretacije opasne situacije, efekti su potpuno različiti.

ČEGA NAS JE STRAH?Mnoge stvari čine da se osjećamo uplašenima. Strah od nekih stvari – kao što je vatra – može vas održati sigurnima. Strah od neuspjeha vas može natjerati da budete uspješni. Ukoliko je osjećaj straha prejak može vas blokirati.

Čega se plašite i kako se ponašate kada ste uplašeni ovisi od načina na koji ste odrastali ili bili odgajani, šta vam se sve dešavalo u životu, načina na koji učite i savladavate stvari i sl. Dovoljno je da saznate čega vas je strah i zašto. To može biti prvi korak rješavanja vašeg problema sa strahom.

ŠTA NAM SE DEŠAVA KAD NAS JE STRAH?Kada ste uplašeni vaše tijelo i misli funkcionišu jako brzo. Ovo su neke od reakcija koje se mogu desiti:

- Dišete brzo- Vaše srce kuca ubrzano- Imate suha usta - Znojite se puno- Imate vruće i hladno znojenje- Osjećate slabost ili napetost u mišićima- Ne možete da jedete- Stomak vam je uzburkan- Teško vam je da se koncentrišete - Osjećate kao da ste zaleđeni na mjestu - Bježite od opasnosti

Fiziološke - tjelesne promjene uzrokovane strahom imaju za svrhu maksimalno osposobljavanje organizma da se uspješno suoči sa uočenom opasnosti. Tako srce počinje brže kucati da bi moglo dovesti što više krvi gdje je organizmu potrebno. Disanje postaje ubrzano da bi organizam imao što više kisika na raspolaganju. Koža postaje blijeda da bi izgubila što manje krvi ako je posrijedi povređivanje. Napetost mišića ponekad uzrokuje lagano drhtanje. Sva osjetila povećaju svoju budnost, a i sama misao se koncentriše na uočenu opasnost. Čitav organizam je u alarmantnom stanju kako bi se mogao što uspješnije suprotstaviti.

FOBIJE Fobija je snažan, nerazuman strah od neke specifične stvari, mjesta ili situacije. Ljudi sa fobijama imaju veliku potrebu da izbjegnu bilo kakav kontakt sa uzrokom straha. Misao o dolaženju u kontakt sa uzrokom fobije čini da se osjećate napeto ili panično.

Neki od najčešćih fobičnih strahova su:

Akrofobija – strah od visineAgorafobija – strah od otvorenog prostoraBacilofobija – strah od zarazeEritrofobija – strah od crvenjenja u društvuKlaustrofobija – strah od zatvorenog prostoraKsenofobija – strah od stranacaNiktofobija – strah od mrakaPatofobija - strah od bolestiTropofobija - strah od promjenaVenerofobija - strah od lijepih ženaZoofobija - strah od životinja

Šta je panični napad?Napad panike je lični osjećaj preplavljenosti fizičkim i psihičkim doživljajima straha. Ljudi koji imaju panične napade brinu se da bi mogli imati srčani udar, teško dišu, imaju ubrzan rad srca, preznojavaju se.

Šta je panika?Panika kao kolektivni osjećaj straha definiše se kao potpuno nekontrolisano i nesvrsishodno ponašanje grupe ljudi izazvano veoma snažnim strahom i fenomenom prenošenja tog efekta na okolinu, a nastaje u situacijama stvarne ili zamišljene iznenadne opasnosti. Svoju fiziološku osnovu panika ima u strahu, ali je panika pojačana i uslovljena ponašanjem drugih osoba u grupi. Paničari koji ne mogu kontrolisati strah, u kolektivu mogu izazvati veći strah nego što je objektivna opasnost.

Panično stanje uzrokuje niz vrlo neugodnih tjelesnih promjena, npr. osjećaj slabosti, snažno lupanje srca, znojenje i drhtanje. U takvom stanju teško je racionalno misliti i ponašati se, jer je tada i samo naše razmišljanje pod velikim uticajem doživljenih emocija.

Kad ste jako uplašeni, bilo bi dobro da se sjetite ovih činjenica koje vam mogu pomoći da ne postanete žrtva paničnog ponašanja:

01 Tjelesne reakcije koje tada osjećate nisu opasne02 Napetost koju doživljavate ne znači da je opasnost stvarna03 Strah će se smanjiti ako malo pričekate. Nema potrebe po svaku cijenu bježati, osim u situaciji kada vam stvarno prijeti opasnost04 Dišite mirno i polako, udišite na nos – izdišite na usta05 Primijenite svoju vježbu opuštanja06 Prisutne tjelesne promjene i osjećaj neugode pokušajte potisnuti ili zanemariti 07 Kontrolišite svoje uznemirujuće misli

PRIJE SE MISLILO DA JE SRCE SJEDIŠTE STRAHA, ALI POSLIJE SE USTANOVILO DA SU POREMEĆAJI SRČANOG RITMA POSLJEDICA, A NE UZROK STRAHA I TJESKOBE.

KAKO DA POMOGNEMOSAMI SEBI?01 Suočite se sa vašim strahom – ukoliko konstantno izbjegavate situacije koje vas plaše, možete prestati raditi stvari koje želite ili morate. 02 Upoznajte sebe – pokušajte naučiti više o svojim strahovima. Vodite evidenciju o tome šta se desilo i kad se desilo. Pokušajte postaviti sebi lakše dostižne ciljeve u suočavanju sa vašim strahom. 03 Vježbajte – povećajte količinu fizičkih aktivnosti. To može pokrenuti procese u mozgu koji poboljšavaju vaše raspoloženje. Vježbanje zahtjeva koncentraciju, a to može skrenuti vaše misli sa straha.04 Opuštajte se – učenje tehnika opuštanja može vam pomoći, kao što su opuštanje, duboko disanje, meditacija, joga. Važno je samo redovno vježbati.05 Zdrava ishrana – jedite mnogo voća i povrća, pokušajte izbjeći previše šećera i velike količine čaja ili kafe.06 Izbjegavajte alkohol – ljudi imaju naviku da piju kad se osjećaju napeto. Efekti konzumiranja alkohola mogu učiniti da se osjećate lošije, a postojeće probleme možete uvećati...07 Dodatne (alternativne) terapije – nekim ljudima su pomogle dodatne terapije kao što su masaže ili biljni produkti.08 Vjera/duhovnost – ako ste religiozni ili duhovni, to vam može dati osjećaj povezanosti s nečim što je veće i moćnije od vas samih. Taj osjećaj vam može biti od pomoći.

„Zdrav duh u zdravom tijelu“ GOVORILI SU STARI RIMLJANI.

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA

BOSNA I HERCEGOVINAMinistarstvo odbrane/obrane

БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНАМинистарство одбране

www.preventiva.ba

www.preventiva.ba