sveuČiliŠte u zagrebu · web view- tra le due sponde: migrazioni dall'emilia-romagna a pola...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/11-10/1URBROJ: 3804-850-11-3Zagreb, 25. studenoga 2011.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u petak, 2. prosinca 2011. u 11:00 sati u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 7. studenoga 2011.

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

2. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ane Kodrić na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Funkcija i primjena kazališne radionice u učenju stranoga jezika, mentori: dr. sc. Darko Lukić, red. prof. (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu) i dr. sc. Ivana Vidović Bolt, izv. prof.

str. 10

3. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Kristine Grgić na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Teorija i praksa komparativne književnosti u djelu Ivana Slamniga, mentorica: dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof.

str. 21

4. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ane Ćavar na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske kulture pod naslovom Kontekstualni pristup dramskom tekstu u nastavi na primjeru dubrovačkih komedija 16. i 17. stoljeća, mentori: dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof. i dr. sc. Stanislava Stojan, znan. savj. (Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik).

str. 32

5. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme dr. sc. Ive Džinića na Poslijediplomskome doktorskome studiju filozofije pod naslovom Mit u socijalno-političkoj misli Ernsta Cassirera, mentor: dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.

str. 42

6. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Mirka Sardelića na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske povijesti pod naslovom Predodžbe o Mongolima u Europi 13. stoljeća, mentor: dr. sc. Borislav Grgin, red. prof. i dr. sc. Zrinka Blažević, izv. prof.

str. 54

7. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Raula Marsetiča na Poslijediplomskome doktorskome studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu pod naslovom Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskoga identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.), mentor: dr. sc. Slaven Bertoša, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

str. 63

8. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Agnieszke Kaldonek-Crnjaković na Poslijediplomskome doktorskome studiju glotodidaktike pod naslovom Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in teaching EFL to dyslexic learners (Multisenzorna strukturirana metakognitivna metoda poučavanja engleskoga jezika učenika s disleksijom s obzirom na faktor dobi), mentorice: dr.sc. Vesna Mildner, red. prof. i dr. sc. Mirjana Lenček, red. prof. (Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Zagreb)

str. 74

9. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Alenke Mikulec na Poslijediplomskome doktorskome studiju glotodidaktike pod naslovom Strategije čitanja akademskih tekstova na hrvatskome i engleskome jeziku, mentor: dr.sc. Renata Šamo, doc. (Učiteljski fakultet Zagreb)

str. 85

10. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Jasmine Rogulj na Poslijediplomskome doktorskome studiju glododaktike pod naslovom Odnos između ličnosti, strategija učenja, strategija poučavanja i znanja engleskoga jezika, mentori: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. i dr. sc. Denis Bratko, red. prof.

str. 97

11. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Daliborke Luketić na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Razvoj poduzetničke kompetencije u okviru kurikulumskih promjena odgoja i obrazovanja, mentorica: dr. sc. Dijana Vican, izv. prof. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH).

str. 109

12. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. sc. Tihane Škojo na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Didaktičko-metodičko strukturiranje kurikuluma glazbe u općem i obveznom obrazovanju, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

str. 120

13. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Josipa Lasića na Poslijediplomskome doktorskome studiju kroatistike pod naslovom Onomastički opis splitske hodonimije, mentorica: dr. sc. Anđela Frančić, red. prof. str. 129

2

14. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Tatjane Mihalić na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Model izgradnje digitalne glazbene zbirke, mentorica: dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

str. 140

15. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. sc. Mije Šarčevića na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Komunikacijska uloga i kompetencije IT menadžera, mentori: dr. sc. Anđela Nada Zgrabljić-Rotar, izv. prof. (Sveučilište u Zadru) i dr. sc. Velimir Srića, red. prof. (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

str. 15016. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Angeline Gašpar na

Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik, mentori: dr. sc. Sanja Seljan, izv. prof. i dr. sc. Marko Tadić, red. prof.

str. 157

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za prihvaćanje teme Aleksandre Pikić na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Kvaliteta knjižnične usluge u visokoškolskoj knjižnici iz korisničke perspektive, mentori: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. i dr.sc. Krešimir Kufrin, izv. prof.

str. 168

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za prihvaćanje teme Marine Krpan Smiljanec na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Komunikacija zavičajnih sadržaja u digitalnoj sredini, mentorica: prof. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

str. 179

19. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Gorane Bandalović na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Sociološka analiza preferencija mladih u odnosu na tipove obiteljskih zajednica, mentorica: dr. sc. Branka Galić, red. prof.

str. 191

20. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. Vanese Benković na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Promjena u razini zdravstvenih nejednakosti 2003. i 2010., mentor: dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof.

str. 205

21. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Paška Bilića na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Proizvodnja sadržaja u umreženomu društvu: Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događanja, mentorica: Nada Švob- Đokić, znan. savj. (Institut za međunarodne odnose Zagreb).

str. 216

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za prihvaćanje teme Alena Miletića na Poslijediplomskome doktorskome studiju arheologije pod naslovom Gradine zapadne strane

3

otoka Hvara kao povijesni i kulturološki fenomen, mentor: dr. sc. Jasna Jeličić Radonić, red. prof. (Filozofski fakultet u Splitu).

str. 225

23. Izvještaj stručnoga povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti dr. sc. Ivice Žižića, na osnovi znanstvenih postignuća, po osnovi članka 73. stavak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, bez pohađanja nastave i polaganja ispita u okviru Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije pod naslovom Nedjelja u katoličkoj religioznosti-antropološko istraživanje blagdanskoga etosa, mentor: dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc.

str. 234

24. Molba Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija glotodidaktike da se Guangying Cui odobriti prijevremeni završetak studija kao posebno uspješnoj studentici po osnovi čl. 69 st. 11. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i čl. 50 st. 3. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

str. 243

Imenovanje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

25. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Željke Bagarić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Model suradnje narodnih knjižnica i kaznenih tijela u Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. i dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović, red. prof. (Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo:1. dr.sc. Ana Barbarić, doc.2. dr.sc. Aleksandra Horvat, red. prof.3. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović, red. prof. (Edukacijsko rehabilitacijski fakultet)

26. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Dijane Sabolović-Krajina na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom drušvu, mentorica: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. i dr. sc. Ognjen Čaldarovića, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr.sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru2. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.3. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

27. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Ive Žurić na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Tekst i kontekst (samo)pomoći u knjigama za samopomoć i psihoterapijskim romanima: Čitanje kao transfer, mentor: dr. sc. Nikola Petrović, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

4

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, red. prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof. 3. dr. sc. Nikola Petković, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

28. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Petre Kelemen na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Festival i grad – kulturne politike, izvedbe i identiteti na primjeru varaždinskog Šapncirfesta, mentor: dr. sc. Tomislav Pletenac, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, red. prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof. 3. dr. sc. Tomislav Pletenac, izv. prof.

29. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Nikole Vukosavljevića na Poslijediplomskome doktorskome studiju arhoelogije pod naslovom Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji, mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof. Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. 2. dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof. 3. dr. sc. Ivor Janković, znan. sur. (Institut za antropologiju, Zagreb)

30. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Jakova Vučića na Poslijediplomskome doktorskome studiju arheologije pod naslovom Topografija i kulturna profil Naronitanske biskupije, mentorica: dr. sc. Branka Migotti (Odsjek za arheologiju HAZU).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. 2. dr. sc. Branka Migotti, (Odsjek za arheologiju HAZU)3. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

31. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Josipe Tomašić Jurić na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske kulture pod naslovom Pučka i usmenoknjiževna sastavnica u djelu Luke Ilića Oriovačanina, mentor: dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Marina Protrka Štimac, doc. 2. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.3. dr. sc. Ljiljana Marks, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku)

32. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Josipe Anite Dremel na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske kulture pod naslovom Konstrukcija rodnih identiteta u romanima Marije Jurić Zagorke – kritička analiza diskursa, mentorice: dr. sc. Tatjana Jukić-Gregurić, izv. prof. i dr. sc. Branka Galić, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:

5

1. dr. sc. Marina Protrka Štimac, doc.2. dr. sc. Tatjana Jukić-Gregurić, izv. prof. 3. dr. sc. Branka Galić, izv. prof.

33. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Fabrizio Fioretti na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Mafija kroz talijansku književnost. Od romantizma Carmele Piole do nastanka založene književnosti, mentori: dr. sc. Elis Deghenghi-Olujić, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli) i dr. sc. Fulvio Šuran, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)2. dr. sc. Elis Deghenghi-Olujić, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)3. dr. sc. Fulvio Šuran, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)

34. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Alene Letina na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Razvoj učeničkih kompetencija u istraživački usmjerenoj nastavi prirode i društva, mentor: dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Marko Jurčić, doc. 2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru3. dr. sc. Ante Kolak, doc.

35. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Andree Klobučar na Poslijediplomskome doktorskome studiju povijesti umjetnosti pod naslovom Ženski identiteti u oblikovanju tekstila u Hrvatskoj između dva svjetska rata, mentorica: dr. sc. Jasna Galjer, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Frano Dulibić, izv. prof. 2. dr. sc. Jasna Galjer, izv. prof. 3. dr. sc. Tihana Petrović Leš, izv. prof.

36. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanja uvjeta doktorskoga rada Borisa Becka na Poslijediplomskome doktorskome studiju kroatistike pod naslovom Diskursni stil političkih biografija Josipa Horvata, mentor: dr. sc. Ivo Žanić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. 2. dr. sc. Krešimir Mićanović, red. prof. 3. dr. sc. Ivo Žanić, red. prof.

37. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Branka Ančića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije pod naslovom Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja, mentorica: dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znan. savj. (Institut za društvena istraživanja Zagreb)

6

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.2. dr. sc. Siniša Zrinščak, red. prof.

3. dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znan. savj. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jelene Puđak predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatska i klimatske promjene – Sociološka analiza i učinkovitosti javnih politika za smanjenje stakleničkih plinova, mentor: dr. sc. Vladimir Lay, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb)

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.2. dr. sc. Krešimir Kufrin, izv. prof.3. dr. sc. Vladimir Lay, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb)

39. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nikole Petrovića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom EU ideologija: Analiza definiranja Europske Unije ideologijom, mentor: dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.3. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

40. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Borisa Kozjaka predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Sociološki aspekti kockanja. Od dokolice do socijalne patologije mentor: dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.3. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

41. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jakova Vučića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme Topografija Naronitanske biskupije, mentor: dr. sc. Branka Migotti, znanstv. savjet. (Odjel za arheologiju HAZU).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.2. dr. sc. Branka Migotti, znansv. savjetnik (Odsjek za arheologiju HAZU)3. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

42. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nikole Vukosavljevića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme

7

Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji, mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.2. dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.3. dr. sc. Ivor Janković, znanstv. suradn. (Institut za antropologiju, Zagreb)

43. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije da se mr. sc. Antoniju Dragunu imenuje novi mentor u postupku stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija s temom pod naslovom Meta-analiza istraživanja religioznosti: katolici u Hrvatskoj od 1997. do 2007. godine. Umjesto dr. sc. umjesto dr. sc. Gorana Karduma, doc. za novoga mentora predlaže se dr. sc. Neven Duvnjak, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar- Centar Split).

44. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije da se Martini Topić odobri promjena mentora za izradu doktorskoga rada. Umjesto dr. sc. Vjerana Katunarića, red. prof. (Sveučilište u Zadru) za novoga mentora predlaže se dr. sc. Davorka Matić, izv. prof.

Napomena: Tema i mentor prihvaćeni su na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj u srpnju 2011. Mijenja se samo mentor, a tema ostaje ista „Primjenjivost teorije Anthonyja D. Smitha na formiranje nacionalnoga identiteta u Dalmaciji“.

Nastavni predmeti

45. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija medievistike da se Branki Poropat odobri naknadni upis u III. semestar doktorskog studija u ak. god. 2011/2012.

Iz programa upisanoga i odslušanog aPoslijediplomskog znanstvenog studija hrvatske povijesti priznaju se položeni ispiti iz Latinskoga jezika i 2 ECTS-a.

46. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije da se Nikolini Matočec i Velni Rončević odobri naknadni upis u I. godinu doktorskoga studija u ak. god. 2011/2012.

47. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture da se Kristini Slunjski odobri naknadni upis u I. godinu doktorskog studija u ak. god. 2011/2012.

48. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti za odobrenje upisa u I. godinu doktorskoga studija u ak. god. 2011/2012. sljedećim kandidatima:

1. Mili Čolić2. Lani Domšić3. Sergeju Lugoviću4. Gordani Lešin, uz uvjet pozitivnoga rješenja o priznavanju inozemne visokoškolske

kvalifikacije

8

49. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije za upis kandidata na studij u ak. god. 2012/2013. Školarina studija iznosi 13.000,00 kuna po semestru.

Natječaj će biti objavljen u ljetnome semestru ak. god. 2011/2012.

50. Razno

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju

9

DR.SC.-01 PRIJAVA TEME DOKTORSKOG RADA1

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Kodrić, prof.

Nositelj studija: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma

Matični broj doktoranda/doktorandice: 6359

Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti (molimo zacrniti polje):

u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Anđelina i Predrag Kodrić

Datum i mjesto rođenja: 26. lipnja 1980., Zagreb

Adresa: Šetalište Kajetana Knežića 944250 Petrinja

Telefon/mobitel: 091/ 762 19 17

E-mail: [email protected]

ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Obrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2006– Filozofski fakultet u Zagrebu, Poslijediplomski studij književnosti, kulture izvedbenih umjetnosti i filma.

1998–2005. Filozofski fakultet u Zagrebu.Profesor hrvatskog jezika i književnosti i poljskog jezika i književnosti

1994–1998. Druga gimnazija, Zagreb.

Radno iskustvo(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2007–2011. Sveučilište u Varšavi, Institut za zapadnu i južnu slavistiku – lektor hrvatskoga jezika.

Veljača, 2011. UCL, London, Velika Britanija. Stipendijski boravak.2005–2007. Filozofski fakultet u Zagrebu, Croaticum – lektor hrvatskoga jezika. Stvaranje predstave Samo preko mene mrtvog sa stranim studentima

kao način učenja i lakše komunikacije na stranom jeziku te sudjelovanje na KUM-u (Kazalište u Močvari).

2007–2011. Zagrebačka slavistička škola – lektor hrvatskoga jezika.2005–2006. School for international traning – lektor hrvatskoga jezika. 2005. Festival svjetskoga kazališta – koordinator i prevoditelj poljskog teatra iz Varšave, koordinator studenata volontera vezanih uz poljsku kazališnu grupu.

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim

Popis radova:1. Kodrić, A. (2011). »Kazalište potlačenih u nastavi hrvatskoga kao stranoga

1 Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime doktoranda.docMolimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-01 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

10

skupovima:

jezika«: 219–228. U: Kultura bez cenzury(?). Opole: Uniwersytet Opolski.

2. Kodrić, A., Vidović Bolt, I. (2009). »Odkrywanie ukrytego w chorwackich i polskich frazeologizmach narodowych«: 211–220. U: Świat ukryty w słowach, czyli o znaczeniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym, Varšava: Instytut Slawistyki Zachodniej i Południowej Uniwersytetu Warszawskiego.

3. Kodrić, A. (2008). »Hrvatski i poljski grafiti«: 423–433. U: Strani jezici Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, Školska knjiga.

Aktivna sudjelovanja na znanstvenim skupovima:1. »Wyraz i zdanie w językach słowiańskich«. Vroclav, 25–27. XI. 2010.

Telenovela u učenju hrvatskoga kao stranoga jezika.

2. »II Symposium Opolensis: Kultura bez cenzury(?)«. Opole, 23–24. IX. 2010. Kazalište potlačenih u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika.

3. »Świat ukryty w słowach, czyli o znaczeniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym«. Varšava, 12–14. V. 2008. Odkrywanie ukrytego w chorwackich i polskich frazeologizmach narodowych /s I. Vidović Bolt/.

NASLOV PREDLOŽENE TEME

Hrvatski: Funkcija i primjena kazališne radionice u učenju stranoga jezika

Engleski: Function and Use of Theatre Workshops in the Learning of Foreign Languages

Naslov na jeziku na kojem će se pisati rad (ako nije na hrvatskom ili engleskom):

Funkcija i primjena kazališne radionice u učenju stranoga jezika

Područje/polje: Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: teatrologija

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)(navesti drugog mentora ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvo)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-pošta:

Prvi mentor: Prof. dr. sc. Darko LukićAkademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

darko . lukic @ zg . t - com . hr

Drugi mentor: Prof. dr. sc. Ivana Vidović Bolt

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina

Prvi mentor:

1. Lukić, D. (2011). Kazalište, kultura, tranzicija. Zagreb: Hrvatski centar ITI.

2. Lukić, D. (2011). »Tehnologije i mediji u povijesti kazališta«: 126–131. U: Kazalište (43/44). Zagreb: Hrvatski centar ITI.

3. Lukić, D. (2009). »Cijeli svijet su publike«: 24–45. U: Kazalište (39/40). Zagreb: Hrvatski centar ITI.

4. Lukić, D. (2008). »Osnovni problemi kazališne (post)tranzicije«: 14–20. U: Scena (4). Novi Sad: Sterijino pozorje.

5. Lukić, D. (2008). »Kazališni producent – organizator umjetnosti ili umjetnik organizacije«: 136–140. U: Kazalište (33/34). Zagreb: Hrvatski centar ITI.

Drugi mentor: 1. Vidović Bolt, I. (2011). »O mogućnostima poučavanja i usvajanja hrvatskih

11

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=364529






mailto:[email protected]


frazema«: 275–287. U: Prvi, drugi, ini jezik: hrvatsko-makedonske usporedbe.Zagreb–Skoplje: FF–press.

2. Vidović Bolt, I. (2011). fleksija.pl. Zagreb: FF–press. 3. Vidović Bolt, I. (2010). »O hrvatskoj maritimnoj frazeologiji«: 309–323. U: IX.

Međunarodni kroatistički znanstveni skup. Pečuh: Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj.

4. Kodrić, A., Vidović Bolt, I. (2009). »Odkrywanie ukrytego w chorwackich i polskich frazeologizmach narodowych«: 211–220. U: Świat ukryty w słowach, czyli o znaczeniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym. Varšava: Instytut Slawistyki Zachodniej i Południowej Uniwersytetu Warszawskiego.

5. Vidović Bolt, I. (2006). »Poteškoće u prevođenju frazema (na primjerima hrvatskih i poljskih frazema)« : 63–70. U: Strani jezici (35). Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, Školska knjiga.

OBRAZLOŽENJE TEME

Sažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

U radu će biti opisane samostalne kazališne radionice te izvedbeno-prikazivačke vježbe čija je svrha učinkovito učenje stranoga jezika na primjeru hrvatskoga jezika kao stranoga. Nastojat će se obrazložiti kako se tim načinom rada višestruko umnožava motivacija za učenje, smanjuje strah od govorenja stranoga jezika, uvažava emocionalna dimenzija učenja te se radi na govoru tijela, odnosno kinetičkom učenju i facijalnim ekspresijama koje se razlikuju od jezika do jezika, a uglavnom su zanemarene kad je riječ o uvriježenim metodama učenja jezika. Kao predlošci za teatralizaciju uzeti su različiti žanrovi, različiti autori te jedna kazališna metoda. Premda su rezultati dobiveni istraživanjem homogenih i heterogenih studentskih skupina dvaju inozemnih i jednoga domaćeg sveučilišta na različitim razinama, primjenjivi su u učenju bilo kojega jezika kao stranoga jezika.

Sažetak na engleskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

Based on the conducted studies the paper will present the results of testing of the effectiveness of performational-presentational forms used in teaching a foreign language on the example of Croatian as a foreign language. This paper will try to explain how this way of teaching increases motivation for learning several fold, reduces fear of speaking in a foreign language, respects the emotional dimension of learning and works on a body language i.e. kinetic learning and facial expressions that differ from language to language, and are mainly neglected when it comes to the traditional language learning methods. Different genres, different authors, and one theatrical method were used as the templates for theatralization. Although the results were obtained by means of the studying of homogeneous and heterogeneous student groups from two international and one national university at various levels, they are applicable in teaching of any language as a foreign language.

Uvod i pregled dosadašnjih istraživanja (preporučeno 7000 znakova s praznim mjestima)

Pod utjecajem biheviorističkoga pristupa učenju, u prvoj su se polovici 20. stoljeća razvile metode poučavanja stranoga jezika usredotočene na utvrđivanju jezičnih struktura i gramatičkih pravila. Jedna je od njih i audiolingvalna metoda – prvi znanstveno priznat postupak u učenju stranoga jezika osmišljen 40-ih godina. Teoriju bihevioristički uvjetovanog ponašanja i učenja 60-ih godina zamjenjuje kognitivizam, teorija prema kojoj učenje uključuje i različite kognitivne procese poput misli, percepcije i očekivanja, što će u znanosti o učenju stranog jezika rezultirati razvijanjem komunikacijskih pristupa. Osamdesetih je godina fokus poučavanja pomaknut s procesa učenja na učenika, čime učenik dolazi u središte procesa učenja. Izvrstan pregled glotodidaktičkih teorija i nastavnih metoda nudi knjiga Uvod u glotodidaktiku (1977) Mirjane Prebeg–Vilke koja prati razvojni put discipline pod utjecajem različitih lingvističkih strujanja, ali daje i kraći pregled metodoloških postupaka primjenjivih u proučavanju fenomena. Knjiga Od jednojezičnosti do višejezičnosti (2010) Marte Medved Krajnović nastavlja opisivati razvojni put discipline, no s težištem na istraživanju procesa ovladavanja stranim/inim jezikom. Opisuju se lingvistički, psiholingvistički, psihološki i društveni okviri unutar kojih se glotodidaktika razvijala kao znanstvena disciplina te izlaže suvremena metodologija istraživanja fenomena.

Paralelno s razvojem glotodidaktičkih metoda i postupaka, u 20. se stoljeću javlja skupina istraživača koja počinje ozbiljnije promišljati primjenu kazališne metodologije u učenju. Godine 1917. izlazi knjiga The Play Way Henryja Caldwella Cooka,

12

http://fleksija.pl/

jednog od prvih praktičara kazališnog pristupa učenju. Pedesetih i šezdesetih godina pojavljuju se dvije važne knjige vezane uz uporabu kazališnih tehnika u obrazovanju: Child Drama (1954) Petera Sladea i Development through drama (1967) Briana Waya. Tih godina svoju teoriju o primjeni kazališne tehnike počinje razvijati i Dorothy Heathcote, jedna od najvažnijih dramskih pedagoginja druge polovice dvadesetoga stoljeća.

Međutim, tek 80-ih godina prošloga stoljeća dolazi do izravnijeg susreta tih dviju struja: teoretičari i praktičari u učenju stranoga jezika počinju usustavljivati prednosti kazališnih i dramskih tehnika u učenju. Godine 1989. izlazi knjiga Tonyja Butterfielda Drama through Language through Drama u kojoj autor nudi dramski/kazališni okvir komunikacijskim situacijama u učionici – od najjednostavnijih kazališnih formi do rada na dramskim predlošcima – ističući važnost smijeha i zabave u učenju.

Zbornik Body and Language: Intercultural Learning through Drama (2002) Gerda Bräuera okuplja nekoliko autora koji se bave dramskim pristupom u edukaciji. Valja istaknuti prilog Betty Jane Wagner »Understanding Drama-Based Education« u kojemu autorica tumači kako neformalna dramska improvizacija može biti učinkovitim alatom u svladavanju kako verbalne komunikacije, tako i neverbalnih komunikativnih oblika poput mimike, gesta ili facijalne ekspresije novog jezično-kulturnoga kruga.

Drama Techniques in Language Learning (2005) Alana Maleyja i Alana Duffa priručnik je za nastavnike bez kazališnog iskustva koji žele primijeniti dramski pristup u nastavi stranoga jezika, a nudi niz dramsko-kazališnih tehnika primjenjivih u učenju stranoga jezika. Iako pisan za poučavanje engleskoga jezika kao stranoga, autori ističu njegovu primjenjivost i na druge strane jezike.Važnost ovladavanja gramatičkim strukturama, kao preduvjetom vrsnoj uporabi stranoga jezika, varirala je ovisno o metodi i pristupu korištenom u poučavanju od samih početaka razvoja glotodidaktike. Kada je riječ o dramsko-kazališnim pristupima učenju jezika, tim se pitanjem ozbiljnije bavi Susan Evan (2011) u članku »Drama Grammar«, zastupajući tezu o kazalištu kao izvrsnoj podlozi za usvajanje gramatičkih pravila, čime osporava jedan od ozbiljnijih prigovora dramsko-kazališnim tehnikama u učenju stranoga jezika, a to je raskorak između uvježbavanja komunikacijskih situacija i gramatičkih struktura. U hrvatskoj akademskoj zajednici gotovo da i nema istraživača koji se bave kazališnim tehnikama u učenju stranoga jezika. Ipak, valja istaknuti knjigu Jelene Mihaljević-Djigunović Strah od stranoga jezika – kako nastaje, kako se očituje i kako ga se osloboditi (2002) koja dotiče opisivano područje, jer je upravo strah od komunikacije na stranome jeziku jedan od ključnih problema čijem rješavanju pridonosi kazalište. Naime, uloga koju govornik preuzima unutar zadane kazališne igre štiti ga od izravnog izlaganja, odnosno pruža sigurnu poziciju u odnosu na slušatelja. Na taj se način štiti od moguće negativne društvene evaluacije, jednog od najvećih strahova vezanih uz uporabu stranoga jezika.

Cilj i hipoteze istraživanja2 (preporučeno 700 znakova s praznim mjestima)

Cilj istraživanja je pokazati prednosti izvedbeno-prikazivačkih oblika u učenju stranoga jezika. U radu se polazi od sljedećih hipoteza:

1. Izvedbeno-prikazivački oblici u učenju stranoga jezika smanjuju strah od komunikacije na stranom jeziku,2. Izvedbeno-prikazivački oblici u učenju stranoga jezika višestruko podižu motivaciju,3. Izvedbeno-prikazivački oblici u učenju stranoga jezika pozitivno utječu na krajnje rezultate u učenju kao što su: bolji

izgovor bez dodatnih fonetskih vježbi, automatizam u danom jeziku u stresnim situacijama, kontekstualiziranje gramatičkih pravila, jači osjećaj sigurnosti u komunikacijskim situacijama na stranom jeziku.

Materijal, ispitanici, metodologija i plan istraživanja (preporučeno 6500 znakova s praznim mjestima)

Materijal i ispitaniciTijekom šest akademskih godina (2005–2011) u Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik Croaticum pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Institutu za zapadnu i južnu slavistiku na Sveučilištu u Varšavi te u Institutu za južnoslavenske jezike i književnosti na Sveučilištu u Opolu, učenje je hrvatskoga jezika nadopunjavano različitim izvedbeno-prikazivačkim oblicima u svrhu povećavanja jezičnih kompetencija korisnika hrvatskoga jezika kao stranoga jezika. Izvedbeno-prikazivački oblici izvodili su se na samostalnim kazališnim radionicama (sasvim odvojenima od lektorata) ili na onima koje su bile sastavnim dijelom jezičnih vježbi. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 135 polaznika. Prema Europskom referentnom okviru za jezike polaznici su pripadali sljedećim razinama:

1. Devet polaznika na razini A1 (2005)2. Sedam polaznika na razini A1 (2011)3. Šest polaznika na razini A1 (2011)4. Dvanaest polaznika, mješovita skupina A2–C1 (2010)5. Trinaest polaznika, mješovita skupina A2–C1 (2011)6. Dvadeset sedam polaznika na razini B1 (2007)

2 Redoslijed navođenja cilja i hipoteza ovisi o području istraživanja

13

7. Dvadeset dvoje polaznika na razini B1 (2008)8. Dvadeset troje polaznika na razini B2 (2008)9. Šesnaest polaznika na razini C1 (2009)

MetodologijaRad se temelji na praktičnom istraživanju pet tipova radionica koje je u razdoblju od 2005. do 2011. organizirala autorica rada. Od devet održanih radionica, šest je vodila sama autorica, jednu profesionalni kazališni redatelj, a dvije, prema uzorku opisanom u radu, lektorica bugarskoga jezika i lektorica slovenskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi. Budući da je ponajprije riječ o praktičnom istraživanju, u radu će se pozivati na dostignuća različitih interpretacijskih paradigmi, odnosno, u radu će se ispreplitati različiti tipovi diskurza i dostignuća različitih struka – teatrologije, glotodidaktike, metodike, povijesti književnosti, kulturalnog materijalizma, psihoanalize.Priroda istraživanja bit će kvalitativna, ono će se temeljiti na metodi proučavanja slučaja, a njegova konstruktivistička i kritička paradigma zahtijevat će uporabu sljedećih pristupa i interpretacijskih alata:

1. metoda promatranja,2. analiza osobnih dnevnika,3. intervju,4. fokus grupe,5. terenska istraživanja.

Plan istraživanjaI. Propitivanje različitih teorijskih pristupa i pretpostavki istraživanja izvedbeno-prikazivačkih oblika u učenju

stranoga jezika

II. Proučavanje i analiza pojedinačnih slučajeva na primjeru pet tipova kazališnih radionica:1. Trivijalni žanrovi (telenovela, krimipriča)2. Socijalni roman (Wladysław Reymont: Seljaci, prijevod Julije Benešić)3. Korska pjesma (Radovan Ivšić: Sunčani grad)4. Groteska (Ivo Brešan: Smrt predsjednika kućnog savjeta)5. Rad po kazališnoj metodi (Augusto Boal: »Kazalište potlačenih«)

III. Zaključak

U zaključku će se istraživanje rezimirati i sagledati dobiveni rezultati.

Svaka će od navedenih radionica činiti zaseban slučaj, a raščlanit će se na sljedeći način: najprije će se opisati okolnosti pripreme radionice, njezina izvedba, a zatim će se svaka radionica analizirati na trima razinama: motivacijska razina, razina jezične anksioznosti i razina konteksta. Iz toga će se opisa potom izdvojiti sve prednosti i manjkavosti s obzirom na različite razine jezičnih kompetencija. U radu će se pozivati na rezultate koji su proistekli iz konkretnih istraživanja, a iz kojih proizlazi da će se rad dijelom oslanjati i na svoju vlastitu metodologiju uvjetovanu specifičnostima postavljenih pitanja. To znači da istraživanje čiji će se rezultati iznijeti u radu ne pripada konvencionalnom tipu istraživanja, koje podrazumijeva postojanje dviju skupina, od kojih je jednoj svjesno uskraćena neka komponenta u procesu učenja jezika, ne bi li se na taj način potvrdila ili osporila valjanost nekog pristupa. Riječ je o drukčijoj vrsti istraživanja za koju je od presudne važnosti upravo pronalazak i praćenje svih etapa i razina inovativnog pristupa, njegova iskušavanja u konkretnim situacijama kako bi se utvrdile njegove nedvojbene prednosti, ali isto tako i nedostaci. To, dakako, znači da eksperimentalno proučavanje koje podrazumijeva eksperimentalnu i kontrolnu skupinu u ovom slučaju nije izvedivo. Ono bi, također, uvelike utjecalo na etičnost istraživanja, a time i relevantnost dobivenih rezultata. No, iako ne postoji kontrolna skupina, iznesene pretpostavke istraživanja provjeravane su sustavnim opažanjem, iz kojega je proizašla višestruka primjena na temelju pozitivnih rezultata te odustajanje od neuspješnih modela. Kako su izvedbeno-prikazivački oblici učenja hrvatskoga jezika kao stranoga jezika usmjereni na afektivne i kinetičke faktore u učenju, verbalnu izvedbu i neverbalnu komunikaciju, postojanje kontrolne skupine značilo bi odstupanje od elemenata koje istraživač drži nezaobilaznima za svladavanje stranoga jezika. Osnovni je dakle cilj istraživanja, a time i rada, generiranje opisanih ideja i koncepata, a predloženi modeli učenja mogu poslužiti budućim kvantitavnim (i kvalitativnim) istraživanjima.

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (preporučeno 500 znakova s praznim mjestima)

Budući da su se izvedbeno-prikazivački oblici učenja stranoga jezika iskušali na različitim vrstama predložaka, pri čemu su se mogle jasno izdvojiti sve prednosti, ali i manjkavosti toga pristupa u podizanju jezične kompetencije inojezičnih govornika, pretpostavka je da će rezultati istraživanja moći biti višestruko iskorišteni u učenju stranoga jezika. Važno je istaknuti da se taj pristup može primijeniti u učenju bilo kojega jezika i s korisnicima bilo koje dobne skupine. Rad također može poslužiti budućim istraživačima u proučavanju istraženoga fenomena.

14

Popis citirane literature (maksimalno 30 referenci)

1. Boal, A. (1984). Pozorište potlačenih. Niš: Biblioteka časopisa Gradina.

2. Boal, A. (2009). Igre za glumce i ne-glumce. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj.

3. Butterfield, T. (1989). Drama through Language through Drama, Banbury: Kemple Press.

4. Byram, M. & Fleming, M. (ur) (1998). Language Learning in Intercultural Perspective: Approaches through Drama and Ethnography. London: CUP.

5. Cook, H. C. (1917). The Play Way, an Essay in Educational Method. New York: Frederick A. Stokes company.

6. Courtney, R. (1989). Play, Drama & Thought: the Intellectual Background to Dramatic Education. Toronto: Si-mon & Pierre Pub Co Ltd.

7. Dougill, J. (1987). Drama Activities for Language Learning. London:Macmillan.

8. Ellis, Rod (2006). «Current Issues in the Teaching of Grammar: An SLA Perspective»: 83–107. U: TESOL Quarterly, online časopis (http://ojcsteve.tripod.com/sitebuildercontent/sitebuilderfiles/ellis_grammar.pdf).

9. Emunah, R. (1994). Acting for Real: Drama Therapy Process, Technique, and performance. New York, London: Brunner–Routledge.

10. Even, S. (2008). »Moving in(to) Imaginary Worlds: Drama Pedagogy For Foreign Language Teaching and Learn -ing«: 161–170. U: Unterrichtspraxis/Teaching German. New Jersey: Cherry Hill.

11. Gofman, E. (2008). Człowiek w teatrze życia codziennego. Varšava: Aletheia.

12. Jackson, T. (1993). Learning through theatre, London: Routledge.

13. Jelaska, Z. i sur. (2005). Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

14. Kodrić, A., Vidović Bolt, I. (2009). »Odkrywanie ukrytego w chorwackich i polskich frazeologizmach narodowych«: 211–220. U: Świat ukryty w słowach, czyli o znaczeniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym, Warszawa: Instytut Slawistyki Zachodniej i Południowej Uniwersytetu Warszawskiego.

15. Komorowska, H. (2001). Metodyka nauczania języków obcych. Warszawa: Fraszka Edukacyjna.

16. Landy, R. (1994). Drama Therapy: Concepts, Theories, and Practices. Springfield: C.C. Thomas.

17. Lukić, D. (2011). Kazalište, kultura, tranzicija. Zagreb: Hrvatski centar ITI.

18. Lutzker, P. (2007). The Art of Foreign Language Teaching: Improvisation and Drama in Teacher Development and Language. Tübinger: Francke A. Verlag.

19. Maley A., Duff, A. (2005). Drama Techniques in Language Learning. Cambridge: Cambridge University Press.

20. McCaslin, N. (1999). Creative Drama in the Classroom and Beyond. Boston: Allyn & Bacon.

21. Medved Krajnović, M. (2010). Od jednojezičnosti do višejezičnosti. Zagreb: Leykam international.

22. Mihaljević–Djigunović, J. (1998). Uloga afektivnih faktora u učenju stranih jezika, Zagreb: Filozofski fakultet.

23. Mihaljević–Djigunović, J. (2002). Strah od stranoga jezika – kako nastaje, kako se očituje i kako ga se osloboditi. Zagreb: Naklada Ljevak.

24. Prebeg–Vilke, M. (1977). Uvod u glotodidaktiku. Zagreb: Školska knjiga.

25. Richards, J. C., Rodgers, T. S. (2001). Approaches and Methodes in Language Teaching. New York: Cambridge University Press.

15


http://ojcsteve.tripod.com/sitebuildercontent/sitebuilderfiles/ellis_grammar.pdf

26. Slade, P. (1954). Child Drama. London: University of London Press.

27. Via, R. (1976). English in Three Acts. Honolulu: The University Press of Hawaji.

28. Wagner, B. J. (2002). U: Bräuer G. (ur). Body and Language: Intercultural Learning Through Drama, London: Ablex Publishing.

29. Williams, R. (2005). »Drama in a Dramatized Society«: 55–59. U: Goodman, L., J. de Gay (ur). The Routledge Reader in Politics and Perfroamance.. London–New York: Routledge.

Procjena ukupnih troškova predloženog istraživanja (u kunama)

Predloženi izvori financiranja istraživanja

Vrsta financiranja Naziv projekta Voditelj projekta Potpis

Nacionalnofinanciranje

Međunarodnofinanciranje

Ostale vrsteProjekata

Samostalno financiranje

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja3

Suglasnost mentora i doktoranda s prijavom teme

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis

(ime i prezime predloženog mentora)

Potpis (ime i prezime doktoranda)

IZJAVA

3 Navesti samo ako je potrebno

16

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorski rad s istovjetnom temom ni na jednom drugom sveučilištu.

U Zagrebu, Potpis (ime i prezime doktoranda)

M.P.

17

DR.SC.-02 OCJENA TEME DOKTORSKOG RADA4

Podaci se u obrazac mogu upisivati u samo za to predviđena mjesta. Molimo Vas da se za kretanje kroz upitnik koristite tipkom „tab“.

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Kodrić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma


Naslov predložene teme

Jezik pisanja rada: hrvatski

Hrvatski Funkcija i primjena kazališne radionice u učenju stranoga jezika

Engleski The Function and Use of the Theatre Workshops in the Learning of Foreign Languages

Područje/polje: humanističke znanosti / teatrologija

MENTOR(I)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-mail:

Prvi mentor: dr. sc. Darko Lukić, redoviti profesor

Akademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: dr. sc. Ivana Vidović Bolt, izvanredni profesor


[email protected]

Izabrano povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime Ustanova, država: E-mail:

1. dr. sc. Boris Senker, redoviti profesor


[email protected]

2. dr. sc. Darko Lukić, redoviti profesor

Akademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

3. dr.sc. Ivana Vidović Bolt, izvanredni profesor


[email protected]

4.

5.

Sjednica nadležnog tijela i točka dnevnog reda u okviru koje je imenovano Povjerenstvo

24. studenog 2011., točka 94.


18

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaPristupnica Ana Kodrić obranila je temu doktorskog rada, iznijela osnovna metodološka polazišta rada i detaljnije eksplicirala teorijsku podlogu istraživanja.

B. Ocjena teme doktorskog rada (izvorni znanstveni doprinos i ocjena izvedivosti)

Pristupnica Ana Kodrić je u sinopsisu doktorskoga rada najavila podrobnije istraživanje važnosti izvedbeno-prikazivačkih oblika u učenju stranoga jezika na različitim vrstama predložaka. Odabrana tema proizlazi iz njezina stručnoga i znanstvenoga rada i to najprije u svojstvu lektora hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, a potom i u inozemstvu.Ana Kodrić iznijela je postojeću utemeljenu teorijsku podlogu za izradu disertacije, predstavila rezultate dosadašnjih relevantnih istraživanja te precizno izložila cilj istraživanja. Pritom je upozorila na sve unutarnje i vanjske čimbenike koji mogu utjecati na rezultate (motivacija za učenje, strah od govorenja stranoga jezika, okolnosti u kojima se ostvaruje zamišljeno i sl.), ali i postojeće kao i očekivane prepreke u samom procesu istraživanja.Pristupnica najavljuje praktično istraživanje značajki pet tipova radionica koje je sama osmislila, pripremila i provela. Najavom njihova opisa kao i opisa izvedbeno-prikazivačkih vježbi osmišljenih radi učinkovitog učenja hrvatskoga kao stranoga jezika, ali i približavanju teatra i teatroloških posebnosti studentima, Ana Kodrić takvim interdisciplinarnim pristupom otvara vrata drukčijem poimanju veze između teatra i jezika. Budući da je takav pristup novost u hrvatskom kontekstu, jer su i u inozemstvu još uvijek rijetki radovi slične tematike, očito je da će doktorska disertacija pristupnice Ane Kodrić u značajnoj mjeri utjecati na drukčiji pogled usmjeren prema teatru i teatrološkim izvedbama te njihovoj važnosti i primjeni u nastavi stranih jezika.Iz sinopsisa je uočljivo da pristupnica svojom temom ulazi u bit problema i ne preže pred postavljanjem novih konkretnih teorijskih postavki koje će i budućim istraživačima biti od velike koristi čime pokazuje visok stupanj kompetencije u odabranim područjima.Na temelju svega iznesenoga povjerenstvo procjenjuje da će rezultati istraživanja iskazani u sinopsisu doktorskoga rada biti također temeljito razrađeni u disertaciji te potom uvelike utjecati i na promjenu postojećega pristupa takvom žanru u nastavi stranih jezika kao i na primjenu rezultata u praksi.

Mišljenje i prijedlog:

Imajući u vidu dosadašnju iznimnu aktivnost pristupnice, njezino zanimanje za temu, praktično i teorijsko znanje, objavljene radove vezane uz predloženu temu istraživanja, kao i sudjelovanje na različitim skupovima i radonicama, te pregledno, jasno i upućeno iskazan nacrt istraživanja kao i opis već provedenih istraživanja, povjerenstvo pozitivnim ocjenjuje temu doktorskoga rada i zaključuje da je završetak izrade disertacije izvediv u roku u najavljenom roku.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:

Prijedlog za promjenu mentora i/ili imenovanje drugog mentora (upisati titulu, ime, prezime, ustanovu):

Planirana obrana doktorskog rada (naznačiti godinu i semestar):

ljetni semestar ak. god. 2011/2012.

Izdvojeno mišljenje (samo ako netko od članova Povjerenstva za ocjenu teme i predlaganje mentora ima izdvojeno mišljenje)

Potpis

19

(ime i prezime člana povjerenstva)

NAPOMENA (po potrebi):

Izabrano Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime, ustanova, država: Potpis:

1.(predsjednik Povjerenstva)

dr. sc. Boris Senker, redoviti profesor

2. dr. sc. Darko Lukić, redoviti profesor

3. dr. sc. Ivana Vidović Bolt, izvanredni profesor

4.

5.

U Zagrebu, 25. studenog 2011. M.P.

20


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Kristina Grgić, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma



u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Studenka i Josip Grgić

Datum i mjesto rođenja: 10. 11. 1978., Bihać, Bosna i Hercegovina

Adresa: Posedarska 11G, 10 000 Zagreb

Telefon/mobitel: 098/9112-934




2007. – Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.1998.- 2003 – studij engleskog jezika i književnost i komparativne književnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.1993.-1997., Opća gimnazija, Bihać, Bosna i Hercegovina.1985.-1993., Osnovna škola, Bihać, Bosna i Hercegovina.


Rujan 2007-, znanstvena novakinja, Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Veljača 2005.-kolovoz 2007., profesorica engleskog jezika, Škola stranih jezika „Prospero“, Zagreb.Rujan 2004.-siječanj 2005., učiteljica engleskog jezika, Osnovna škola dr. Vinka Žganca, Zagreb.Rujan 2003.-kolovoz 2004. asistentica pri Odsjeku za EFL (English as a Foreign Language), Queen's College, Taunton, Ujedinjeno Kraljevstvo.


21

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

Znanstveni skupovi:

Rujan, 2008., „Preobrazbe Plauta u Pjerinu i Komediji zabluda“, skup Komparativna povijest hrvatske književnosti: Držić danas. Epoha i naslijeđe, Split.Studeni, 2008., „Marija Jurić Zagorka i kanon modernizma“, skup Marija Jurić Zagorka: život, djelo, nasljeđe / Feminizam i popularna kultura, Zagreb.Svibanj, 2009., „Slamnigov postmoderni bijeg“. skup Dani hvarskoga kazališta: Putovanje, lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti i kazalištu, Hvar.Listopad, 2009., „Barokna književnost u Slamnigovoj koncepciji 'nacionalne literarne tradicije'“, skup Komparativna povijest hrvatske književnosti: Istodobnost razonodobnog. Tekst i povijesni ritmovi, Split.Svibanj, 2010., „Intertekstualnost kao oblik književnoga pamćenja: poezija Ivana Slamniga“, skup Dani hvarskoga kazališta: Pamćenje, sjećanje i zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu, Hvar.Rujan-listopad 2010., „Poetičko-politički prijepor: Zofka Kveder – Miroslav Krleža – Tito Strozzi“, skup Komparativna povijest hrvatske književnosti: Poetika i politika kulture nakon 1910., Split. Svibanj 2011., „Hvar u pjesništvu Antuna Šoljana“, skup Dani hvarskoga kazališta: Hvar – književnost i kazalište, Hvar.

Radovi:

„Intertekstualnost kao oblik književnoga pamćenja: poezija Ivana Slamniga“, u: B. Senker, D. Jelčić i M. Moguš (ur.), Dani hvarskoga kazališta. Sv. 38. Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Književni krug Split, Zagreb – Split, 2011.

“Slamnigov postmoderni bijeg”, u: N. Batušić, R. Bogišić, P. Pavličić i M. Moguš ( ur .), Dani hvarskoga kazališta. Sv. 38. Putovanje, lutanje i bijeg u hrvatskoj književnosti i kazalištu , Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Književni krug Split , Zagreb – Split, 2010.

“Barokna književnost u Slamnigovoj koncepciji ‘nacionalne literarne tradicije'”, u: C. Pavlović, V. Glunčić-Bužančić i A. Meyer-Fraatz ( ur .) Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XII. Istodobnost raznodobnog. Tekst i povijesni ritmovi , Književni krug Split – Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Split – Zagreb, 2010.

“Preobrazbe Plauta u Pjerinu i Komediji zabluda ”, u: Pavlović, Cvijeta i Glunčić-Bužančić, Vinka (ur.), Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XI. Držić danas. Epoha i naslijeđe. Književni krug – Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Split – Zagreb, 2009.

“Marija Jurić Zagorka i kanon modernizma”, u: Grdešić, Maša (ur.), Mala revolucionarka. Zagorka, feminizam i popularna kultura , Centar za ženske studije, Zagreb, 2009.

“Antipetrarkizam i de(kon)strukcija pastorale u ‘gorkoj Arkadiji' Shakespearea i Držića”, Umjetnost riječi, LII., 3-4/2008.

“Sveti soneti Johna Donnea i preispitivanje renesansne tradicije”, u: Poslanje filologa. Zbornik radova povodom 70. rođendana Mirka Tomasovića, ur. T. Bogdan i C. Pavlović, FF Press, Zagreb, 2008.


Hrvatski: Teorija i praksa komparativne književnosti u djelu Ivana Slamniga

Engleski: Theory and practice of comparative literature in the work of Ivan Slamnig


Područje/polje: Humanističke znanosti / filologija

22



Prvi mentor: Dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof.


[email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. „Slamnigova 'mala škola' prevođenja“ u: OS lamnigu – drugi. Zbornik izabranih radova triju saziva međunarodnog znanstvenog skupa „Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig – Boro Pavlović, postmodernitet“, II., Osijek – Poznań, 2006.2. Šenoina poetika prevođenja, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.3. „Hrvatska književnost u povijesti svjetske književnosti“, u: Pavlović, Cvijeta i Glunčić-Bužančić, Vinka (ur.), Komparativna povijest hrvatske književnosti: Zbornik radova X. Smjerovi i metodologije komparativnog proučavanja hrvatske književnosti, Književni krug Split – Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Split – Zagreb, 2008.4. „Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora Žmegača. Glazbala Begovićeve Knjige Boccadoro“ , Umjetnost riječi, LIII., br. 3-4, 2009.5. „La reception et la perception de la poésie lyrique mexicaine dans la culture croate de la Renaissance au postmodernisme et vice versa – l'exemple de la poésie de Gutierre de Cetina“, u: Journal of Literary Studies, Departement DEL @ REVISTA. Centro Universitario de ciencias socials y humanidades. División de estudios de la cultura. Departemento de estudios literarios. Universidad de Guadalajara, México, 2010.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Polazeći od komparatističke orijentacije kao prepoznatljive značajke znanstvenoga, ali i prevoditeljskoga i književnoga djelovanja Ivana Slamniga, u radu će se povezati ta tri aspekta njegova rada te istodobno ukazati na različite načine na koje se u njima očitovalo autorovo temeljno usmjerenje.Svakome od triju aspekata bit će pritom posvećena zasebna pozornost. Na temelju analize Slamnigovih znanstvenih radova odredit će se postavke njegova poredbenopovijesnog pristupa, što će ujedno omogućiti da se on smjesti u širi kontekst zbivanja u hrvatskoj i europskoj/zapadnoj komparatistici u drugoj polovici XX. stoljeća. Traduktološkom analizom Slamnigova prevoditeljskog opusa rekonstruirat će se njegova prevoditeljska poetika i uputiti na njegovu važnu posredničku ulogu u hrvatskome književno-kulturnom kontekstu, dok će se njegov književni opus sagledati sa stajališta svojih mnogobrojnih poveznica s inozemnim književnim tekstovima i tradicijama. Usporedba rezultata dobivenih u tim analizama pokazat će u kolikoj je mjeri cjelina njegova rada važna za razumijevanje njegovih pojedinačnih sastavnica, a konačni će zaključci omogućiti i da se jasnije odredi Slamnigova uloga u razvoju hrvatske komparatistike u drugoj polovici XX. stoljeća i njegovo mjesto u komparativnoj povijesti hrvatske književnosti.

23



Viewing comparative approach as the underlying feature of Ivan Slamnig’s work both as a literary scholar, as well as a translator and a writer, the thesis will integrate these three aspects of his work, while stressing the specific ways in which this approach has been applied in them.A detailed analysis of each aspect will be presented, beginning with Slamnig’s research into the history of world literature and the comparative history of Croatian literature, which will also be placed in the wider context of comparative research undertaken in Croatian and European/Western literary scholarship in the second half of the 20th century. The analysis of his literary translations will aim at reconstructing Slamnig’s individual poetics of translation, as well as proving their important role in the reception of foreign literatures in Croatia, whereas his literary oeuvre will be investigated with regard to its intertextual connections with numerous foreign authors and literary traditions.Final comparison of the results of these analyses will show to what extent the three aspects of Slamnig’s work can be viewed in relation to each other. Its overall investigation will help to determine Slamnig’s contribution to comparative study of literature in Croatia in the second half of the 20th century and his position in the comparative history of Croatian literature.


24

Ivan Slamnig (1930.-2001.), književnik, prevoditelj i znanstvenik, značajno je doprinio razvoju hrvatske komparatistike u drugoj polovici XX. stoljeća. Unutar okvira komparativne književnosti odvijala se većina Slamnigova znanstvenog i nastavničkog rada, a budući da se komparatističko usmjerenje odrazilo i na njegov prevoditeljski, kao i na književni rad, može se držati prepoznatljivom značajkom njegova cjelokupnog opusa. Premda su pojedini segmenti Slamnigova opusa već istraživani s komparatističkog stajališta, pri čemu se nerijetko upozoravalo i na njihovu međusobnu povezanost, dosad nije provedena sustavna analiza koja bi na taj način obuhvatila autorov sveukupan rad. Ona će stoga biti poduzeta u ovome istraživanju, polazeći od pretpostavke da komparativna književnost može poslužiti kao jedinstven okvir unutar kojega bi se Slamnigovo znanstveno, prevoditeljsko i književno djelovanje moglo promatrati kao cjelina.

Budući da su se od institucionalizacije europske/zapadne komparatistike koncem XIX. stoljeća njezin status i njezine teorijsko-metodološke postavke na različite načine definirali i tumačili, opis predmetnoga područja i metodologije komparativne književnosti koji bi bio primjeren za analizu Slamnigova opusa ponajprije bi se trebao usmjeriti na kontekst u kojemu je on sâm djelovao, tj. na hrvatsku komparatistiku u drugoj polovici XX. stoljeća. Ipak, u stanovitoj je mjeri potrebno uzeti u obzir i širi kontekst, koji u Slamnigovu slučaju predstavlja, s jedne strane, ranija tradicija komparatističkih istraživanja u hrvatskoj humanistici, a poglavito rad Ive Hergešića, osnivatelja akademske komparatistike u Hrvatskoj, i njegov istraživački model, utemeljen na ideji književne razmjene (emisija – transmisija – recepcija; Hergešić, 2005.). S druge strane, Slamnigovo se djelo može promotriti i u kontekstu zbivanja u europskoj i svjetskoj komparatistici u drugoj polovici XX. stoljeća. Uvid u taj kontekst pružaju brojni europski/zapadni priručnici i uvodi u komparativnu književnost, a u hrvatskoj znanosti o književnosti radovi M. Bekera (1995.; 1998.a; 1998.b).

Upravo u vrijeme kad Slamnig počinje djelovati, tj. 50-ih godina XX. stoljeća, komparativna se književnost uspostavlja kao samostalna disciplina u hrvatskoj znanosti o književnosti, koja se tad i sama institucionalizira, zahvaljujući prije svega radu znanstvenika okupljenih oko Zagrebačke škole. Tzv. imanentni pristup, kao novi smjer proučavanja književnosti na kojemu se temeljio rad te škole, uvelike je utjecao na onodobnu komparatističku teoriju i praksu. I Slamnigov je rad bio usko vezan uz ovu skupinu znanstvenika, premda se on uglavnom ne ubraja među njezine najvažnije predstavnike. U hrvatsku se komparatistiku u tome razdoblju uvodi novi istraživački model, koji je bio usmjeren na proučavanje povijesti hrvatske književnosti u europskome kontekstu, s naglaskom na osobitostima njezina razvoja u odnosu na europske književnopovijesne procese. Taj je model ostao utjecajnim sve do početka 1990-ih, a na teorijskoj i praktičnoj razini podržavao ga je i Slamnig, premda se nije u potpunosti odrekao niti tradicionalnih metoda proučavanja književne razmjene. U posljednjim dvama desetljećima XX. stoljeća u hrvatsku su komparatistiku uvedene i dvije metodološke novine, proučavanje intermedijalnosti i intertekstualnosti. Sâm Slamnig ih, doduše, nije uvrstio u svoj metodološki repertoar, ali je potonja postala jednom od često rabljenih metoda u analizama njegova književnog opusa. Na različite načine na koje se pojam intertekstualnosti pritom mogao definirati i primjenjivati u istraživanjima ukazuju npr. Maković i dr., 1988.; Beker, 1995.

Unutar gore opisanoga povijesnog, kao i metodološkog konteksta, razmatrani su i pojedini aspekti Slamnigova znanstvenog, prevoditeljskog i književnog djelovanja. Njegova poredbenopovijesna istraživanja dovedena su u vezu s književnopovijesnim pristupom Zagrebačke škole (Brunčić, 2003.), te napose s novim modelom proučavanja koji je uveden u hrvatsku komparatistiku sredinom XX. stoljeća (Dukić, 2003.). Istaknut je njegov doprinos poredbenopovijesnim istraživanjima pojedinih tema iz povijesti hrvatske književnosti, osobito njezine ranonovovjekovne dionice (Tomasović, 2003.; Pavličić, 2003.; Fališevac, 2003.), a analizirani su i njegova teorija stiha i njegova komparativnometrička istraživanja (Kravar, 2003.).

Promatrani kao sastavni dio procesa razmjene između hrvatske književnosti i kulture te inozemnih književnosti, Slamnigovi književni prijevodi u nekoliko su navrata bili predmetom znanstvenih istraživanja. Neka od njih bila su usmjerena na značenje njegova prevoditeljskog rada u širem, kulturnom kontekstu, razmatrajući ulogu njegovih prijevoda s engleskoga jezika u recepciji angloameričke književnosti u hrvatskoj kulturi i književnosti 50-ih godina XX. stoljeća (Jukić, 2003.). U ostalim su istraživanjima analizirane temeljne značajke njegova prevoditeljskog pristupa na primjerima prijevoda s engleskoga (Detoni-Dujmić, 1976.; Vuletić, 1994.), srednjevisokonjemačkoga (Hegeduš-Kovačević, 1978.), talijanskoga (Tomasović, 1996.) i ruskoga jezika (J. Užarević, 2003.), kao i pojedinih pjesničkih oblika (soneta i njemu srodnih oblika – C. Pavlović, 2006.) te inozemnih stihova (B. Runjić, 1995.).

U prethodnim je istraživanjima višekratno upućeno i na brojne poveznice između Slamnigova književnog djela i tekstova iz različitih tradicija europske i svjetske književnosti. Raniji segment njegova poetskog opusa (1956.-1968.) uglavnom je dovođen u vezu s modernom angloameričkom poezijom, osobito onom T. S. Eliota i E. Pounda, koju je u vrijeme nastanka tih tekstova intenzivno i prevodio (Donat, 1983.; Detoni-Dujmić, 1986.; Milanja, 2000.). Svoj tekstualni materijal Slamnig je, međutim, crpio i iz brojnih drugih književnosti, uključujući ga na različite načine u strukturu vlastitih tekstova, a na općenito značenje učestale uporabe intertekstualnih postupaka u kontekstu njegove autorske poetike upozorili su, između ostalih, Donat, 1983.; Milanja, 2000.; Kravar, 1999.; Pavličić, 1998. Slamnigova je proza po temeljnim pripovjednim značajkama uspoređivana s modernom angloameričkom, koju je također prevodio (Donat, 1983.), dok je u istraživanjima A. Flakera o modelu „proze u trapericama“ smještena i u širi komparativni kontekst srednjo- i istočnoeuropskih književnosti 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća (Flaker, 1976.). Njegov je dramski opus, pak, dovođen u vezu s modelom moderne zapadne poetske drame, kao i kazalištem apsurda i modernom dramskom groteskom (S. Beckett, E. Ionesco, H. Pinter; Donat, 1982.; Vončina, 1993.; Petlevski, 2003.), a pronalažene su i poveznice između njegovih i inozemnih dramskih tekstova nešto ranijega datuma (W. Shakespeare, P. Calderón de la Barca, J. B. P. Molière, L. Pirandello; Peričić, 2008.).



25

Istraživanjem će se provjeriti polazišna pretpostavka o dosljednosti Slamnigova komparatističkog usmjerenja i pokazati u kolikoj mjeri njegovo djelo kao cjelina može pomoći boljem razumijevanju njegovih pojedinačnih sastavnica. Analizom prevoditeljskog opusa rekonstruirat će se Slamnigova individualna prevoditeljska poetika, a istraživanjem njegova književnog djela upotpuniti dosadašnje spoznaje o njegovu intertekstualnom repertoaru i o načinima na koje su preuzeti tekstualni predlošci modificirani u skladu s autorovom poetikom. Cilj analize Slamnigova znanstvenog rada bit će, dakle, usustavljivanje temeljnih područja interesa, što će omogućiti da se on smjesti i u širi kontekst zbivanja u hrvatskoj i europskoj/zapadnoj komparatistici u drugoj polovici XX. stoljeća.


U uvodnome dijelu rada uspostavit će se definicija komparativne književnosti kao odabranoga teorijsko-metodološkog uporišta. Polazište definicije bit će prvotni opis predmeta i metodologije komparativne književnosti Ive Hergešića, koji je nastao na tragu tzv. „francuske škole“ komparatistike. U obzir će se nadalje uzeti teorijski i praktični prilozi nastali u okviru novoga istraživačkog modela uvedenog sredinom XX. stoljeća (E. R. Curtius, R. Jakobson, R. Wellek, A. Flaker, S. Petrović, projekt komparativnog proučavanja povijesti hrvatske književnosti u europskome kontekstu u kojem je Slamnig sudjelovao), kao i relevantna istraživanja iz posljednjih dvaju desetljeća XX. stoljeća (A. Fowler, J. S. Miletich, M. Beker, M. Solar, Z. Kravar, P. Pavličić, B. Vuletić, D. Oraić-Tolić i dr.). U tome će se kontekstu isprva prikazati i analizirati Slamnigova definicija predmeta i metodologije komparativne književnosti i njezina mjesta u sustavu znanosti o književnosti.

Slamnigova se definicija može rekonstruirati na temelju njegovih teorijskih opažanja, a poglavito teorijsko-programatskog članka „Nacionalna literatura i komparatistika“ (1965.). Ona će poslužiti kao polazište za analizu njegova znanstvenog opusa, koji obuhvaća nekoliko priloga iz povijesti svjetske književnosti, među kojima je najznačajniji književnopovijesni pregled Svjetska književnost zapadnoga kruga (1973.1), te opsežan korpus radova iz područja poredbene povijesti hrvatske književnosti, koji uključuje istraživačke priloge o djelima pojedinih hrvatskih autora (M. Marulić, M. Vetranović, M. Držić, I. Gundulić, S. Vraz, I. Mažuranić, P. A. Kazali, M. Krleža) te nekoliko književnopovijesnih pregleda, antologijskih izbora, radova iz područja komparativne metrike i proučavanja usmene književnosti. U analizi će se izdvojiti metode komparatističkoga istraživanja koje je Slamnig u svojem radu koristio i odrediti temeljne postavke njegova poredbenopovijesnog pristupa.

Istraživanje Slamnigova prevoditeljskog opusa pružit će još jednu mogućnost za povezivanje autorove teorije s praksom, s obzirom da se problematikom književnog prevođenja Slamnig pozabavio u nekoliko znanstvenih rasprava. Korpus Slamnigovih prijevoda također je opsežan i obuhvaća predloške s nekoliko europskih jezika (skandinavskih, te engleskoga, njemačkoga, srednjevisokonjemačkoga, ruskoga, talijanskoga, francuskoga i provansalskoga), nastale u rasponu od srednjega vijeka do XX. stoljeća. Analiza toga korpusa kao prvi će korak podrazumijevati sastavljanje cjelokupnoga popisa pojedinih nacionalnih književnosti, autora i tekstova koji su u njemu zastupljeni. Popis će se razmotriti sa stajališta uloge koju su Slamnigovi prijevodi odigrali prilikom uvođenja njime obuhvaćenih autora i djela u hrvatski književno-kulturni kontekst. Nakon toga, na odabranim će se primjerima prijevoda s engleskoga i njemačkoga jezika analizirati temeljne značajke Slamnigova prevoditeljskog pristupa, koristeći se njegovim znanstvenim raspravama o književnom prevođenju, kao i relevantnim radovima iz područja povijesti svjetske književnosti i komparativne metrike.

Nadovezujući se na dosadašnja komparatistička istraživanja Slamnigova književnog djela, njegova će analiza također započeti sastavljanjem popisa svih nacionalnih književnosti, odnosno autora i djela s kojima Slamnigovi tekstovi uspostavljaju poveznice. Istraživanje će se u nastavku usmjeriti na odnos Slamnigovih tekstova spram preuzetih predložaka, kako bi se uspostavila tipologija upotrijebljenih intertekstualnih postupaka. U obzir će se uzeti žanrovske razlike među tekstovima, odnosno specifičnosti poetskoga, proznoga i dramskoga segmenta. Prvi od njih je najopsežniji i sastoji se od deset zbirki pjesama ( Aleja poslije svečanosti, 1956.; Odron, 1956.; Naronska siesta, 1963.; Limb, 1968.; Analecta, 1971.; Dronta, 1981.; Sed scholae, 1987.; Relativno naopako, 1987.; Tajna, 1988.; Ranjeni tenk, 2000.), dok prozni dio sadržava dvije zbirke kratke proze (Neprijatelj: pripovijesti, 1959. i Povratnik s mjeseca, 1964.) i jedan roman (Bolja polovica hrabrosti, 1972.), a dramski jedanaest tekstova, okupljenih u: Firentinski capriccio. Jedanaest radiodrama (1987.). Pozornost će se posvetiti i značenju Slamnigova djela s obzirom na njegov književnopovijesni kontekst, koji se okvirno može odrediti kao prijelaz iz kasnoga modernizma u postmodernizam.

Nakon što se provedu zasebne analize Slamnigova znanstvenog, prevoditeljskog i književnog opusa, u završnome će se dijelu usporediti njihovi rezultati i istaknuti njihove dodirne točke, ali i ukazati na razlike i specifične načine na koje se u svakome od njih očitovalo autorovo komparatističko usmjerenje.


Kao predmet komparatističkoga proučavanja, Slamnigov bi opus, zahvaljujući svojoj raznolikosti i slojevitosti, mogao uspješno oprimjeriti raznovrsnost teorijsko-metodoloških polazišta komparativne književnosti i pokazati na koji su se način ona mijenjala i razvijala tijekom druge polovice XX. stoljeća. Analiza njegovih znanstvenih radova ukazat će na njegov značajan doprinos tome procesu, dok će rezultati istraživanja Slamnigova prevoditeljskog i književnoga opusa pomoći da se jasnije odredi njegovo mjesto u komparativnoj povijesti hrvatske književnosti i uputi na njegovu važnu ulogu u hrvatskoj književnosti i kulturi, s posebnim osvrtom na svjetski kontekst njegova djela. Doprinoseći boljem razumijevanju teorije i prakse hrvatske komparatistike u prvih pola stoljeća njezine institucionalne povijesti, istraživanje Slamnigova djela ujedno će postaviti temelje za promišljanja o njezinu mjestu i značenju u suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti.


26

Miroslav Beker, Uvod u komparativnu književnost, Školska knjiga, Zagreb, 1995.Miroslav Beker, „Četiri pristupa komparativnoj književnosti“, Kolo, VIII., 1/1998.a.Miroslav Beker, „Je li komparativna književnost u krizi“, Umjetnost riječi, XLII., 2/1998.b.Dubravka Brunčić, „Slamnigov model književne povijesti“, u: OS lamnigu: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa „Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig – Boro Pavlović, postmodernitet“, I., Pedagoški fakultet, Osijek, 2003.Dunja Detoni-Dujmić, „T. S. Eliot među nama“, Književna smotra, VIII., 25/1976.Dunja Detoni-Dujmić, „U okružju T. S. Eliota“, Forum, XXV., 3-4/1986.Branimir Donat, „Ivan Slamnig“, u: Slamnig, Ivan, Izabrana djela, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983.Davor Dukić, „Nacionalna vs. komparativna povijest književnosti. Pretpostavke za kritičko propitivanje komparativne kroatistike i hrvatske komparatistike“, Umjetnost riječi, XLVII., 1-2/2003.Dunja Fališevac, „Polonofilski ideologemi i mitologemi u hrvatskoj baroknoj književnosti“, Umjetnost riječi, XLVII., 1-2/2003.Aleksandar Flaker, Proza u trapericama. Prilog izgradnji modela prozne formacije na građi suvremenih književnosti srednjo- i istočnoevropske regije, Liber, Zagreb, 11976., 21983.Katalin Hegeduš-Kovačević, „Nemačka dvorska lirika na srpskohrvatskom jeziku (Walther von der Vogelweide)“, Zbornik za slavistiku, Beograd, br. 15/1978.Ivo Hergešić, Komparativna književnost, Ex libris, Zagreb, 2005.Tatjana Jukić, „Hrvatske pedesete i prijevodi s engleskoga: Krugovaši i slučaj Izdajica“ u: Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova V. Krugovi i hrvatska književnost pedesetih godina prošloga stoljeća, ur. M. Tomasović i V. Glunčić-Buzanović, Književni krug, Split, 2003.Zoran Kravar, „Književno djelo Ivana Slamniga“, u: Slamnig, Ivan, Barbara i tutti quanti: izbor iz djela, prir. Z. Kravar, Školska knjiga, Zagreb, 1999.Zoran Kravar, „Povjesničarovi teoremi. (Teorija stiha u radovima Ivana Slamniga o hrvatskoj versifikaciji)“, Umjetnost riječi, XLVII., 1-2/2003.Zvonko Maković i dr. (ur.), Intertekstualnost & intermedijalnost, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1988.Cvjetko Milanja, Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000., 1. dio, Altagama, 2000.Pavao Pavličić, „Zvrkasti doktor“, u: Slamnig, Ivan, Relativno naopako, prir. P. Pavličić, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.Pavao Pavličić, „Ivan Slamnig kao komparatist“, Umjetnost riječi, XLVII., 1-2/2003.Cvijeta Pavlović, „Slamnigova 'mala škola' prevođenja“ u: OS lamnigu – drugi. Zbornik izabranih radova triju saziva međunarodnog znanstvenog skupa „Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig – Boro Pavlović, postmodernitet“; Dani Ivana Slamniga, II., ur. Goran Rem i Boguslaw Zieliński, Osijek – Poznań, 2006.Helena Peričić, „Stvarno i nestvarno u radio-dramama Ivana Slamniga“; „Literarni bijeg & coming home: multikulturalnost i povratak nacionalnom (Slamnig – Šoljan – Paljetak)“ u: Tekst, izvedba, odjek. Trinaest studija iz hrvatske i inozemne dramske književnosti, Erasmus naklada, Zagreb, 2008.Sibila Petlevski, „Kazalište riječi Ivana Slamniga“, u: OS lamnigu: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa „Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig – Boro Pavlović, postmodernitet“, I., Pedagoški fakultet, Osijek, 2003.Boris Runjić, „Prijevodni stih Ivana Slamniga“, diplomski rad na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995.Mirko Tomasović, „Giustijeva pjesma u prepjevu Lozovine i Ivana Slamniga“, u: Traduktološke rasprave, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996.Mirko Tomasović, „Profesor Ivan Slamnig o ranom hrvatskom petrarkizmu“, Umjetnost riječi, XLVII., 1-2/2003.Josip Užarević, „Slamnig, Prpić i Onjegin“, u: OS lamnigu: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa „Modernitet druge polovice dvadesetog stoljeća, Ivan Slamnig – Boro Pavlović, postmodernitet“; Dani Ivana Slamniga, I., ur. Goran Rem, Pedagoški fakultet, Osijek, 2003.Nikola Vončina, „Od Kneza do Firentinskog capriccia“, u: Osebujna dramaturgija. Radio-dramske i televizijske teme, Hrvatski radio, Zagreb, 1993.Branko Vuletić, „Gavran Edgara Allana Poea u hrvatskom i francuskom prijevodu“, Književna smotra, XXVI., br. 21/1994.


4. 500, 00





27

Ostale vrsteprojekata

Samostalno financiranje Samostalno financiranje




Cvijeta Pavlović

Potpis Kristina Grgić

IZJAVA


U Zagrebu, 04. 07. 2011. Potpis Kristina Grgić

M.P.


28



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Kristina Grgić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture




Hrvatski Teorija i praksa komparativne književnosti u djelu Ivana Slamniga

Engleski Theory and Practice of Comparative Literature in the Work of Ivan Slamnig

Područje/polje: Humanističke znanosti / Filologija / Poredbena književnost

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1. dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.


[email protected]

2. dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof.


[email protected]

3. dr. sc. Milivoj Solar, professor emeritus


[email protected]

4.

5.


Sjednica vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana 28. rujna 2011.

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog


29

istraživanja

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskoga rada održana je 15. listopada 2010. Pristupnica Kristina Grgić izložila je početne hipoteze svojega istraživanja, navela literaturu koju je konzultirala u dosadašnjem istraživanju i literaturu koju će dodatno konzultirati tijekom izrade doktorske disertacije te iznijela zaključke do kojih je došla u dosadašnjem radu na odabranom području. Ukazala je na svoje istraživačke interese koji su utjecali na odabir teme doktorskoga rada, navela metodologiju rada te ukazala na doprinos vlastita rada na području poredbene povijesti hrvatske književnosti. S obzirom na predloženu temu doktorskoga rada, povjerenstvo je na javnoj obrani pristupnici postavilo pitanja iz područja opće povijesti književnosti, teorije književnosti i poredbene povijesti hrvatske književnosti s naglaskom na suvremenu hrvatsku književnost. Pristupnica je odgovorima pokazala suvereno vladanje područjem istraživanja, dobro poznavanje građe i metodologije suvremene znanosti o književnosti. Povjerenstvo je zaključilo da je pristupnica uspješno obranila temu doktorskoga rada. Iz priloženoga popisa bibliografije također se može utvrditi da je pristupnica Kristina Grgić prikupila potreban materijal za uspješno ostvarenje doktorskoga istraživanja i obranu hipoteza izloženih u prijedlogu plana rada.


Predložena tema doktorskoga rada je izvorni znanstveni doprinos komparativnoj književnosti. Prvi put će biti obrađen korpus prevoditeljskih, književnih i znanstvenih radova Ivana Slamniga i predstavljen kao cjelina. Analiza će biti provedena povezivanjem ta tri aspekta Slamnigova rada, ali i ukazati na različite načine na koje se u njima očitovalo autorovo temeljno usmjerenje. Na taj način će se znanstveno provjeriti Slamnigov poredbenopovijesni pristup, što će omogućiti da se njegovo djelo smjesti u širi kontekst zbivanja u hrvatskoj i zapadnoeuropskoj komparatistici u drugoj polovici XX. st. Potom će biti određen odnos cjeline njegova rada i pojedinačnih sastavnica, a konačni će zaključci omogućiti da se temeljitije opiše razvoj hrvatske komparatistike druge polovice XX. st., kao i razvoj hrvatske književnosti u razdoblju tzv. postmodernizma u europskom i svjetskom kontekstu. Djelo Ivana Slamniga do sada nije bilo znanstveno proučeno, a to neizostavno zaslužuje, jer su njegovi tekstovi, književni, znanstveni i prijevodni, već odavno dio hrvatskoga književnoga kanona. Tek će analiza cjelovitoga djela Ivana Slamniga dopustiti da meritorno prosuđujemo hrvatsku kulturu i književnost druge polovice XX. stoljeća.Dosadašnja sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima te objavljeni stručni radovi iz područja disertacije doktorandici su dali osnovne smjernice za buduće znanstveno bavljenje tematikom poredbene povijesti hrvatske književnosti, na temelju čega je odabrala pristup zadanoj problematici i metodologiju rada.Rad s mentorom koji je u posljednjih pet godina objavio pet radova na istom području te suradnja s profesorima na Odsjeku za komparativnu književnost Sveučilišta u Zagrebu dodatno su pospješili napredak znanstvenoga istraživanja i usmjerili ga k interdisciplinarno-komparativnom istraživanju na području poredbene povijesti hrvatske književnosti.


Temeljem izvješća o dosadašnjem radu na disertaciji te priloženoga nacrta i obrađene bibliografije stručno povjerenstvo daje pozitivno mišljenje o temi doktorskoga rada i predlaže prihvaćanje teme pod navedenim naslovom: Teorija i praksa komparativne književnosti u djelu Ivana Slamniga




2013., zimski semestar


Potpis (ime i prezime člana povjerenstva)

30





dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.

2. dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof.

3. dr. sc. Milivoj Solar, professor emeritus

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

31


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Ćavar, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture




Ime i prezime majke i/ili oca: Marko Ćavar

Datum i mjesto rođenja: 7. 11. 1979. Zagreb

Adresa: Stjepana Ladiše 3

Telefon/mobitel: 098 741 898




2009. Sveučilište u Salamanci (Facultad de Filología), stručno usavršavanje2006. upisan Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture2005. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer kroatistika / hispanistika1998. VII. gimnazija, Zagreb


Od 2009. vanjska suradnica na Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (španjolski jezik i književnost).Od 2007. znanstvena novakinja na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (Katedra za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti).Od 2006. lektorica na Zagrebačkoj slavističkoj školi – hrvatskom seminaru za strane slaviste.Od 2005. do 2007. lektorica na Croaticumu – centru za hrvatski kao drugi i straniOd 2002. profesorica hrvatskog i španjolskog jezika u Lingua Forumu – centru za učenje stranih jezika.


32



Znanstveni skupovi:2011. Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres, Sarajevo2010. III. hrvatski međunarodni znanstveni skup Hrvatski kao drugi i strani, Zagreb2010. 5. hrvatski slavistički kongres, Rijeka2009. 8. kijevski književni susreti, Kijevo2008. Swiat ukryty w słowach czyli o znaceniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym, Varšava2007. II. hrvatski međunarodni znanstveni skup Hrvatski kao drugi i strani, Zagreb.

Objavljeni radovi: „Novosti iz jezikoslovne kroatistike“. Sintaksa hrvatskoga jezika / Književnost i kultura osamdesetih. Zbornik radova 39. seminara Zagrebačke slavističke škole. Ur. Krešimir Mićanović. Zagreb: Zagrebačka slavistička škola 2011: 227–238. „Kompetencja interkulturowa i stereotypy w nauczaniu języka chorwackiego jako obcego“. Świat ukryty w słowach czyli o znaczeniu gramatycznym, leksykalnym i etymologicznym. Ur. Ilona Generowicz, Elżbieta Kaczmarska, Ignacy Doliński. Warszawa: Instytut slawistyki zachodniej i południowej uniwersytetu warszawskiego 2009: 311–326. (suautorstvo s Dinkom Pasini)„Tipološko i funkcionalno razdjeljivanje stambenog prostora u povijesnoj jezgri Dubrovnika“. Prostor II, 38, str. 348–357. Zagreb 2009. „Jezično-kulturološka analiza Raosova Hefesta“. 8. kijevski književni susreti. Radovi Međunarodnoga stručnog i znanstvenog skupa o Ivanu Raosu. Ur. Vlado Pandžić. Općina Kijevo i Pučko otvoreno učilište Invictus, Zagreb, Kijevo 2009: 177−187.„C1 u nastavi hrvatskoga kao drugog i stranog jezika“. Hrvatski V, 1. str: 47–58. (suautorstvo s Dinkom Pasini).Prijevod rječnika na španjolski jezik udžbenika Učimo hrvatski 1 (Čilaš-Mikulić i dr.). Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada 2006: 300–355.


Hrvatski: Kontekstualni pristup dramskom tekstu u nastavi na primjeru dubrovačkih komedija 16. i 17. stoljeća

Engleski: The contextual approach to a dramatic text in the class on the example of the 16th and 17th century Dubrovnik comedies


Područje/polje: humanističke znanosti / filologija



Prvi mentor: Dr. sc. Vlado Pandžić, redovni profesor u trajnom zvanju


[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Stanislava Stojan, znanstveni savjetnik

Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku

[email protected]


33

Prvi mentor:

Recepcija dječje književnosti. Split: Redak 2008.„Dramski tekst kao lingvometodički predložak u antici“. Hrvatski VI, 1, str. 9−28. Zagreb 2008. “Jelenićevi prilozi za povijest govorništva bosanskih franjevaca“. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Život i djelo dr. fra Julijana Jelenića. Ur. Ivan Markešić. Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, Zagreb 2008: 257−278. “Prosjačka govornička škola u Raosovu romanu Prosjaci & sinovi“. 8. kijevski književni susreti. Radovi Međunarodnoga stručnog i znanstvenog skupa o Ivanu Raosu. Ur. Vlado Pandžić. Općina Kijevo i Pučko otvoreno učilište Invictus, Zagreb, Kijevo 2009: 19−38. „Svečani govori Ante Kostantina Matasa u Sinju – klasična nadahnuća za hrvatsko domoljublje“. Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije. Ur. Mate Matas i Josip Faričić. Sveučilište u Zadru, Kulturni sabor Zagore i Matica hrvatska Split, Zadar – Dugopolje 2010: 537–568.

Drugi mentor:

Slast tartare. Marin Držić u svakodnevici renesansnog Dubrovnika. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 2007.„Autentični stanovnici Držićeva Njarnjas-grada.“ Putovima kanonizacije. Zbornik radova o Marinu Držiću. Ur. Dunja Fališevac i Nikola Batušić. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Zagreb 2008: 804–818.„Držić i njegovi likovi u službenim dokumentima Dubrovačke Republike.“ Marin Držić - svjetionik dubrovačke renesanse. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa (Pariz, 23–25. listopada 2008). Ur: Sava Anđelković i Paul-Luis Thomas. Disput: Zagreb 2009: 11–23. „Dove stanno gli uomini nahvao, sul palco o tra il pubblico.“ Marino Darsa e il suo tempo. Marin Držić i njegovo vrijeme. A cura di Rita Tolomeo. La musa Tala: Venezia 2010: 113–131.”Magnificenza” secondo Darsa.“ Firenze e Dubrovnik all` epoca di Marino Darsa (1508–1567). A cura di Paola Pinelli. Firenze University Press: Firenze 2010: 13–31.

OBRAZLOŽENJE TEME


Dramski tekstovi napisani u Dubrovniku u 16. i 17. stoljeću vezani su za prostor i vrijeme u kojemu su nastali − da bi nešto bilo komično, mora biti aktualno. Dramski pisac stoga uvijek računa s gledateljskom predodžbom stvarnosti i barem joj dijelom izlazi u susret. Od Nikole Nalješkovića i Marina Držića do danas još uvijek nepoznatih autora smješnica pisci su tematizirali aktualne probleme, baratali su u dramskim tekstovima stereotipnim predodžbama i društvenim konstruktima, pa nije neobično da historiografska struka nerijetko poseže upravo za književnom građom kad želi rekonstruirati sastavnice svakodnevnog života srednjovjekovlja i ranog novovjekovlja. Dok gubitak referencijalnog konteksta s jedne strane otežava razumijevanje književnih tekstova, ti tekstovi istodobno pružaju dosta materijala na temelju kojega je moguće stvoriti koliko-toliko vjerodostojnu sliku o navikama i svjetonazorskim sastavnicama vremena u kojemu su nastali. Njihovo poznavanje nedvojbeno je od velike koristi u razumijevanju tih tekstova u nastavi, može olakšati njihovu recepciju i predloške učiniti čitljivijima. Stoga se u radu polazi od interaktivnog modela čitanja s razumijevanjem i hipoteze da sociokulturna znanja, točnije model kontekstualnog pristupa dramskom tekstu, može ne samo olakšati recepciju, nego i, prvo, pomoći u stjecanju znanja o obrascima na kojima su počivale gradske kulture prošlih stoljeća te, drugo, razumjeti da su mnogi od tih obrazaca vitalni i danas, odnosno, da između suvremenosti i prošlosti kadšto nema velikih razlika.


Dramatic texts written in Dubrovnik in the 16th and 17th centuries are related to the place and time of their creation – a text needs to be contemporary in order to be comic. Therefore, a playwright always takes the spectator's view of reality into account, at least partly meeting their expectations. From Nikola Nalješković and Marin Držić to the anonymous authors of comedies known as smješnice, writers explored contemporary issues and used stereotypical conceptions and social constructs in dramatic texts. It is therefore neither unusual nor rare for historiography to use literary sources when reconstructing the components of everyday life in the Middle Ages and the Early Modern Period. While on the one hand the loss of referential context renders the understanding of literary texts difficult, on the other hand these texts offer a significant amount of source material that can be used for creating a relatively trustworthy image of the habits and worldview components of the time when the texts were produced. Undoubtedly, being familiar with these habits and components is extremely useful for understanding the texts in the class, as it can facilitate their comprehension, thus making the texts more readable. For these reasons, this dissertation proposes the interactive model of comprehensive reading and a hypothesis that sociocultural knowledge or, more precisely, the model of contextual approach to a dramatic text can not only facilitate comprehension, but also help to gain knowledge on social patterns of the urban communities of the past centuries. Moreover, this model helps to realize that many of these patterns are existent even today or that, in other words, there are sometimes no major differences between the present and the past.

34





Čitanje se u suvremenoj literaturi opisuje kao složen kognitivni proces kojim čitatelj konstruira i integrira značenje poruke interakcijom prethodno stečena znanja i obavijesti iz teksta (F. Davies, W. Grabbe, F. L. Stoller). Način procesiranja obavijesti na višim i nižim razinama teksta obično se prikazuje pomoću modelâ čitanja. Interaktivni model čitanja uključuje pojam paralelnog procesiranja obavijesti i pojam sheme: paralelno procesiranje podrazumijeva istodobno (selektivno) služenje svim vrstama obavijesti u tekstu, od vizualnih do shematskih, dok se shema određuje kao jedinica koja predstavlja okvir za interpretaciju svijeta/teksta. Sadržajne sheme obuhvaćaju poznavanje teme kao i društveno konstruiranih jedinica značenja karakterističnih za kontekst u kojemu je tekst nastao. U literaturi se o potrebi za sociokulturnim znanjima kao preduvjetu konkretizacije semantičkoga potencijala književnoga teksta obično govori u kontekstu čitanja u međukulturnom položaju. Nepoznavanje kulturnoga konteksta može bitno utjecati na čitljivost predloška i njegovu razumljivost, osobito kad je riječ o prijevodnoj književnosti, čitanju na stranome jeziku, ali i tekstovima koji su nastali u nižim katovima književne povijesti. Stoga se u radu nastoji istražiti i afirmirati model čitanja u međukulturnome položaju.

Pogreške pri čitanju javljaju se zbog nepoznavanja i/ili neprepoznavanja pojedinih tekstualnih sastavnica. Kako razumijevanje književnoga predloška uvijek nužno uključuje izvanknjiževno iskustvo, a ono često obuhvaća poznavanje konteksta u kojemu je tekst nastao (M. Grosman), bolja čitljivost književnih tekstova može se postići njihovom kontekstualizacijom, odnosno tumačenjem onih sastavnica koje aludiraju na izvanliterarnu stvarnost. Za takav tip analize, usmjeren prema kontekstualnoj obilježenosti književnih djela, poslužit će pristupi književnoantropološke orijentacije, ponajprije oni razvijeni u radovima F. Poyatosa. On naime, smatra da interpretacija treba obuhvatiti i sustavno istraživanje povijesno dokumentiranih činjenica koje se mogu iščitati iz književnoga teksta.Polazeći od određenja kulture kao niza naučenih i biološki uvjetovanih navika – obrazaca ponašanja i vjerovanja – zajedničkih pripadnicima neke skupine, koje obuhvaćaju, među ostalim, sredstva komunikacije, društvenu stratifikaciju i odnose među klasama i skupinama, različite svakodnevne aktivnosti, proizvode skupine i načine njihova korištenja, uobičajena očitovanja grupnih (nacionalnih, vjerskih, staleških itd.) i individualnih identiteta, Poyatos razrađuje tipologiju znakova kojima se mogu opisati kulturni sustavi (semiotičko-komunikacijski model opisa kulturnih sustava). Znakove dijeli na osjetilno spoznatljive znakove (sensibles) i umno spoznatljive znakove (inteligibles), ističući da njihovo strogo razdvajanje nije uvijek moguće. Osjetilno spoznatljivi znakovi uglavnom uključuju materijalnu stvarnost, dok se umno spoznatljivi znakovi odnose na vrijednosni sustav, društvene strukture i odnose među njima, primjerice, moralna uvjerenja ili klasno i rodno kodirane društvene uloge koje se, kao sociokulturni koncept, manifestiraju u i nizu osjetilno spoznatljivih znakova.


U radu se polazi od pretpostavke da dramske tekstove nastale u 16. i 17. stoljeću od današnjih čitatelja – osobito onih srednjoškolske dobi – dijeli međukulturni rascjep. Čitanje dramskih tekstova bez minimalne upućenosti u kontekst u kojemu su nastali u određenoj se mjeri svodi na linearno čitanje. Književni tekst u tom slučaju ostaje apartan, nezanimljiv i stran, potpunija interpretacija njegovih smislova izostaje, a pročitano se ne integrira u čitateljevo iskustva niti pridonosi izgradnji čitateljske kompetencije. U radu se stoga nastoji ispitati učinkovitost modela kontekstualnog pristupa, koji kombinira izvanknjiževna (sociokulturna) i književna znanja u procesu rekonstrukcije svijeta kojemu književni tekst pripada i koji reflektira. Ta vrsta interdisciplinarnog pristupa – koji uključuje povezivanje književnoteorijskih, književnopovijesnih, historiografskih, antropoloških i etnografskih znanja – mogla bi pripomoći ne samo u razvijanju sposobnosti interaktivnog čitanja i tumačenja književnog djela nego bi takav pristup čitatelje mogao učiniti osjetljivim za uočavanje međukulturnih razlika. Ono što u pristupu starijim tekstovima objektivno predstavlja prepreku, pretvorilo bi se u prednost – zaboravljene vrijednosti postale bi interpretativno potentno polazište preko kojega bi se došlo do smislova djela. Čitanje bi pritom bilo dvosmjerno: s jedne strane iz teksta bi se iščitavale sastavnice konteksta koji ga je proizveo; s druge strane, te bi sastavnice omogućile lakše razumijevanje teksta. Na taj bi se način, osim izgrađivanja sposobnosti zapažanja razlika u sustavu vrijednosti koji se u književnome tekstu afirmira ili negira, stvarali preduvjeti da čitatelji razvijaju mehanizme prihvaćanja i uvažavanja kulturnih razlika uopće. Ta komponenta nije zanemariva jer se tako mogu stvarati preduvjeti za jednostavnije prihvaćanje kultura različitijih od onih u kojima participiramo, kao što se mogu stvarati preduvjeti za kritičko propitivanje vlastitih kulturnih obrazaca.



35

Korpus koji će se u radu istraživati čine komedije Nikole Nalješkovića i Marina Držića te deset anonimnih komedija, u literaturi poznatih pod nazivom smješnice, nastalih najvećim dijelom u drugoj polovici 17. stoljeća. Kako se u književnoj historiografiji kao vrijednost spomenutih komedija isticala upravo njihova uraslost u dubrovački prostor (M. Pantić, F. Švelec, S. P. Novak), ti su tekstovi pogodni za tip analize usredotočen na kontekstualnu obilježenost književnoga teksta.

Književnoantropološki pristup čini se najpogodnijim za predloženi tip istraživanja. Upravo će stoga s jedne strane književni tekst poslužiti kao polazište za rekonstrukciju i opis pojedinih segmenata konteksta u kojemu je nastao te će se s druge strane određene sastavnice predloška, relevantne za školsku interpretaciju, tumačiti u odnosu na društveni kontekst kojemu tekst pripada. U prvome se slučaju književnome djelu pristupa kao autentičnome dokumentu doba u kojemu je nastao, kao polaznoj točki za rekonstruiranje društveno konstruiranih jedinica značenja. Pritom je rekonstrukcija utemeljena na jukstaponiranju podataka iz književnih i podataka iz neliterarnih izvora te obuhvaća primjerice društvenu stratifikaciju, društvene i rodne uloge, kazneni i dotalni sustav itd. U drugome se slučaju književni tekstovi analiziraju u kontekstu kulture razdoblja u kojemu su nastali. Imajući u vidu svrhu rada – ispitivanje novih interpretacijskih pristupa, drugačije vrste čitanja kao i recepcijske mogućnosti učenika srednjih škola – u analizi korpusa prednost će se dati radovima F. Poyatosa, osobito kad je riječ o opisu kontekstualnoga pristupa dramskom tekstu, koji će se oblikovati imajući u vidu Poyatosov semiotičko-komunikacijski opis kulturnih sustava.

Plan istraživanja:I. OPĆI DIO

1. Uvod2. Čitanje

a) Čitanje kao procesb) Modeli čitanjac) Čitanje u međukulturnom položaju

3. Književnoantropološki pristup književnom tekstu4. Analiza društvenih konstrukata u drami 16. i 17. stoljeća

a) Materijalna kultura (lokaliteti, stanovanje, hrana, odijevanje)b) Nematerijalna kultura (navike, običaji, praznovjerje, moralne vrijednosti, rituali, obitelj, brak, školski sustav,

dokolica, humor, sport, žalovanje, rodni, etnički, vjerski i komunalni stereotipi)II. METODIČKI DIO

1. Dosadašnji metodički pristupi dramskom tekstu2. Model kontekstualnoga pristupa dramskom tekstu

a) Fernando Poyatos: semiotičko-komunikacijski model opisa kulturnih sustavab) Opis modela kontekstualnog pristupac) Nastavni materijali

3. Opis i rezultati istraživanja ustaljenoga pristupa dramskom tekstu i kontekstualnog pristupa dramskom tekstu4. Prilozi5. Zaključak6. Literatura7. Summary


Okrenutost novim, elektroničkim medijima kao izvorima informacija, tendencija usitnjavanja i funkcionalizacije znanja te jezična barijera samo su neki od uzroka zbog kojih suvremenim naraštajima književni tekstovi starijih razdoblja nisu poticajni i zbog kojih ih smatraju nepotrebnima u procesu oblikovanja vlastitoga svjetonazora. Analitički model koji književnome tekstu u nastavi pristupa u kontekstu, kao dijelu mreže mnogobrojnih sociokulturnih znanja, mogao bi pridonijeti ako ne nestanku, onda svakako smanjenju problema u recepciji nekih starijih književnih tekstova. Doprinos istraživanja bio bi opći i posebni. Opći bi se ticao sistematizacije društvenih konstrukata koji su ostali zabilježeni u dramskim tekstovima 16. i 17. stoljeća, a koje mogu potvrditi i različiti izvanknjiževni izvori (povijesni, pravni i administrativni spisi, filozofski traktati). Posebni cilj ticao bi se mogućnosti uvođenja suvremenijih interpretativnih pristupa u nastavu, što za posljedicu može imati širenje čitateljeve literarne kompetencije, ali isto tako i razvijanje njegove kulturološke kompetencije.


36

1. Burke, P. (2006). Što je to kulturalna povijest?. Zagreb: Antibarbarus.2. Čale Feldman, L. (2001). »Muško za žensko i žensko za muško u starijoj hrvatskoj dramatici i kazalištu«: 147–186. U:

Euridikini osvrti: o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu . Zagreb: Naklada MD, Centar za ženske studije.

3. Čale, F. (1986). »Komedija dell’Arte i hrvatska komedija sedamnaestoga stoljeća u Dubrovniku«. U: Dani hvarskog kazališta XII: Stoljeća hrvatske dramske književnosti i kazališta (provjere i poticaji): 47–77. Split: Književni krug.

4. Davies, F. (1995). Introducing reading. London: Penguin English.5. Grabe, W. (2009). Reading in a Second Language. New York: Cambridge University Press. 6. Grabbe, W., Stoller, F. L. (2002). Teaching and Researching Reading. New York: Longman.7. Greenblatt, S. (1988). Shakespearean Negotiations. Los Angeles: University of California Press.8. Grosman, M. (2010). U obranu čitanja: čitatelj i književnost u 21. stoljeću. Zagreb: Algoritam.9. Grosman, M. (2004). Književnost v medkulturnem položaju. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.10. Gulin Zrnić, V. (2006). »O jednom pristupu drugom spolu u tri čina: kaleidoskop ženskih slika u Dubrovniku 15. i 16.

stoljeća«: 103–132. U: Čovjek, prostor, vrijeme: književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti. Ur. Ž. Benčić i D. Fališevac. Zagreb: Disput.

11. Gulin Zrnić, V. (2004). »Febra Kvotidijana ili o udaji«. U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije. Ur. R. Jamabrešić Kirin i T. Škokić. Zagreb: Centar za ženske studije.

12. Janeković Römer, Z. (1999). Okvir slobode: dubrovačka vlastela između srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb – Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU.

13. Jankeović Römer, Z. (22008). Maruša ili suđenje ljubavi: bračno-ljubavna priča iz srednjovjekovnog Dubrovnika . Zagreb: Algoritam.

14. Jardine, L. (1996). Reading Shakespeare historically. London: Routledge.15. Lonza, N. (1997). Pod plaštem pravde: kaznenopravni sustav Dubrovačke Republike u XVIII. stoljeću. Dubrovnik: Zavod za

povijesne znanosti HAZU.16. Lonza, N. (2009). Kazalište vlasti: ceremonijali i državni blagdani Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću . Zagreb –

Dubrovnik: Zavod za povijsne znanosti u Dubrovniku.17. Martín Vegas, R. A. (2009). Manual de Didáctica de la Lengua y la Literatura. Madrid: Editorial Sintesis.18. Pandžić, V. (2001). Putovima školske recepcije književnosti. Zagreb: Profil.19. Pandžić, V. (2004). Prilozi za hrvatsku povijest recepcije književnosti. Zagreb: Profil.20. Pantić, M. (1978). »Dubrovačko pozorište sedamnaestoga veka«. U: Iz književne prošlosti: studije i ogledi. Beograd:

Srpska književna zadruga.21. Pantić, M. (1984). »Književna tradicija i savremeni život u dubrovačkim komedijama sedamanestoga veka«: 199–226. U:

Susreti s prošlošću. Beograd: Prosveta.22. Poyatos, F. (1994). La comunicación no verbal I: Cultura, lenguaje, conversación. Madrid: Istmo.23. Poyatos, F. (1994). La comunicación no verbal III: Nuevas perspectivas en novela y teatro y en su traducción . Madrid:

Istmo.24. Poyatos, F. (1988) (ur.). Literary antrophology: a new interdisciplinary approach to people, signs and literature. Amsterdam,

Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.25. Prosperov Novak, S.; Tatarin, M.; Mataija, M.; Rafolt, L. (2009). Leksikon Marina Držića. Zagreb: Leksikografski zavod

Miroslav Krleža.26. Stojan, S. (2003). Vjerenice i nevjernice: žene u svakodnevici Dubrovnika (1600.–1815). Dubrovnik: Zavod za povijesne

znanosti HAZU u Dubrovniku; Zagreb: Prometej.27. Šporer, D. (2005). Novi historizam: poetika kulture i ideologija drame. Zagreb: AGM.28. Šporer, D. (2007) (ur.). Poetika renesansne kulture: novi historizam. Zagreb: Disput.29. Švelec, F. (1986). »Dubrovačka komedija XVII stoljeća«: 95–110. U: Dani hvarskog kazališta 12: Stoljeća hrvatske

dramske književnosti i kazališta (provjere i poticaji). Split: Književni krug.


5 000 kuna


Vrsta financiranjaNaziv projektaDramski tekst kao lingvometodički predložak

Voditelj projekta Prof. dr. sc. Vlado Pandžić

Potpis




37

Samostalno financiranje samostalno financiranje




(Vlado Pandžić)

Potpis (Stanislava Stojan)

Potpis (Ana Ćavar)

IZJAVA


U Zagrebu 28. lipnja 2011. Potpis

(Ana Ćavar)


38



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Ćavar


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture




Hrvatski Kontekstualni pristup dramskom tekstu u nastavi na primjeru dubrovačkih komedija 16. i 17. stoljeća

Engleski The contextual approach to a dramatic text in the class on the example of the 16th and 17th century Dubrovnik comedies


MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: dr. sc. Stanislava Stojan, znanstveni savjetnik

Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Hrvatska

[email protected]



1. dr. sc. Leo Rafolt, docentFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.


[email protected]

3. dr. sc. Stanislava Stojan, znanstveni savjetnik

Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


28. rujna 2011.


39


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog rada


Predviđeno istraživanje Ane Ćavar ima za svrhu revalorizirati manje poznate tekstove šesnaestostoljetne i sedamnaestostoljetne dubrovačke komediografije u kontekstu suvremenijih književnoteorijskih i, posebice, književnoantropoloških teorija. Posebnu pozornost pristupnica će posvetiti tzv. kontekstualnom čitanju starih tekstova, odnosno čitanju u osobitom međukulturnom položaju, koji proizlazi iz možebitne (a i učestale) hendikep-pozicije čitača, neupoznatog s kulturnim kontekstom u kojem su interpretirani tekstovi (predlošci) nastajali i u kojem se opet kontekstualno distribuiraju. U njezinu će se analitičkom vidokrugu, stoga, naći tekstovi koji su se nerijetko svrstavali u slojeve popularne kulture ranonovovjekovnog Dubrovnika i koji nisu dosegli onaj stupanj kanoniziranosti ili, u metodičkom ključu promotreno, lektirnosti, koji se, primjerice, pripisuje Marinu Držiću. Interaktivno čitanje s razumijevanje, kao jedan od teorijskih stupova oslonaca, ovog rada stoga će pristupnici poslužiti za eksplikaciju najrazličitih modela premošćivanja ranije spomenutog referencijalnog hendikepa i nečitljivosti. Teorijska podloga za eksplikaciju konteksta i kontekstualnosti u procesu čitanja u nastavi pritom je itekako suvremena i raznolika. Ana Ćavar u sažetku disertacije ističe samo ključna imena kognitivnih i interakcijskih strategija čitanja (F. Davies, W. Grabbe, F. L. Stoller) te književne antropologije (F. Poyatos) kako bi ukazala na važnost ulaženja u povijesni i društveni kontekst prilikom čitanja, ali i obrnuto, izlaženja iz njega po potrebi, po modelu novohistoričarske retrofleksije ili kontaminacije fakcije fikcionaliziranom stvarnošću interpretiranog predloška. Tema kontekstualnih pristupa u nastavi književnosti itekako je inovativna i dobrodošla u domaćem akademskom miljeu jer izlazi iz okvira klasičnih metodičkih istraživanja, ulazeći pritom u svrsishodan interdisciplinarni i transdisciplinarni dijalog s analitičkim modelima iz antropologije, etnografije, glotodidaktike i komunikacijskih znanosti.


Na temelju priloženih dokumenata i sažetka disertacije strušno povjerenstvo ustvrđuje da pristupnica Ana Ćavar ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture. Na osnovu iznijetog, predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupnici pisanje doktorskog rada.




ljetni semestar ak. god. 2012/2013.



40





dr. sc. Leo Rafolt, docent

2. dr. sc. Vlado pandžić, red. prof.

3. dr. sc. Stanislava Stojan, znanstveni savjetnik

4.

5.


41


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Dr. sc. IVO DŽINIĆ

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ FILOZOFIJE




Ime i prezime majke i/ili oca: ANTO DŽINIĆ

Datum i mjesto rođenja: 16. 5. 1975. – VINKOVCI

Adresa: STROSSMAYEROV TRG 5, HR - 31 400 ĐAKOVO

Telefon/mobitel: 031/802-308; 098/256-954




2008. – Poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu2000. – 2005. Poslijediplomski doktorski studij na Katoličkom teološkom fakultetu u Beču 1993. – 1998.Filozofsko-teološki studij na Teologiji u Đakovu (danas KBF u Đakovu)1991. – 1993.Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu


2010. –Docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu (katedra pastoralne teologije)2006. –Asistent na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu (katedra pastoralne teologije)


42


Radovi:

1. Pastoral s rastavljenima te rastavljenima i ponovno vjenčanima u Hrvatskoj. Izazov za djakoniju u Crkvi, Biblioteka Dicovensia, Đakovo 2006., str. 206. (objavljena doktorska disertacija)2. Mladi i sakramentalni život, u: Diacovensia 16(2008)1-2(21-22), str. 23-35.3. Pastoralne smjernice za rad s razvedenima i ponovo civilno vjenčanima. Poziv na dijakonijsko djelovanje, u: Riječki teološki časopis 16 (2008)1, str. 199.-2174. Poželjni sugovornici u životnim pitanjima i teškoćama, u: Muško i žensko - stvori ih. Žene i muškarci u življenju i u službi Božjeg poslanja, Zbornik radova, Franjevački institut za kulturu mira, Split 2008., str. 217-241. (suautor Pero Aračić)5. Rastavljeni te rastavljeni i ponovno civilno vjenčani: izazov za dijakoniju u Crkvi, u: Djelatna Crkva. Zbornik Milana Šimunovića u prigodi 65. obljetnice života, KS, Zagreb - Teologija u Rijeci, 2008., str. 155-175. (suautor Pero Aračić)6. Župni ured kao mjesto pastoralnih susreta, u: Riječki teološki časopis 17 (2009.) 1, str. 13.-32. (suautor Pero Aračić)7. Od obitelji do crkvenih zajednica i pokreta u Hrvatskoj, u: Nova prisutnost 7(2009)1, str. 31-49. (suautori Pero Aračić i Biljana Čičković)8. Religioznost i stavovi o rastavi braka. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta "Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života", u: Crkva u svijetu 44 (2009) 2, str. 167.-191. (suautor Biljana Čičković)9. Percepcija rastave braka u kontekstu vjerničkog identiteta. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta "Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života", u: Obnovljeni život 64 (2009) 4, str. 453.-474.10. Iščekivati i požurivati dolazak Dana Božjega. Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Peri Aračiću prigodom 65. obljetnice života, (priredio zajedno s Ivicom Raguž), Biblioteka Diacovesia, Đakovo 2009. 11. Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu. Analiza osnovnih pokazatelja u razdoblju od 1999. do 2008. godine, u: Bogoslovska smotra 80 (2010) 2, str. 623.-642. (suautori Krunoslav Nikodem i Pero Aračić)12. Erwartungen des Beitrittslandes Kroatien an die Kohärenzpolitik der Europäischen Union, u: Die EU-Erweiterung gerecht gestalten, Martin Dabrowski, udith Wolf,Karlies Abmeier (ured.), Ferdinand Schöningh, Padeborn-München-Wien-Zürich 2010., str. 123.-145. (suautor Pero Aračić)13. Gli aspetti pastorali degli interventi dei vescovi croati nel Concilio Vaticano II, u: La Chiesa Croata e il Concilio Vaticano II, Philippe Chenaux, EmilioM arin, Franjo Šanjek (ured.), Lateran university press, Citta del Vaticano 2011., str. 93.-122. (suautor Pero Aračić)14. Školovanje svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije u 18. stoljeću, u: Zbornik 300 godina visokog školstva u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Osijek 2011., str. 175.-181. 15. Kršćanski identitet i obitelj, Pero Aračić, Ivo Džinić, Biljana Hlavaček (ured.), Biblioteka Diacovensia, Đakovo 2011.

Znanstveni skupovi

1. Simpozij o Željku Mardešiću, Zagreb 27. 11. 2007. (Organizator: KBF Zagreb), s izlaganjem na temu: „Župa i obitelj, zajednice i crkveni pokreti u Hrvatskoj„ – „Rascjep u svetome i svjetovnome“.2. Simpoziju u povodu 10. obljetnice djelovanja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, Zagreb 25. 04. 2008. (Organizator: Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije), s izlaganjem na temu: „Interdisciplinarnost – temeljno usmjerenje pastoralne/praktične teologije“.3. Međunarodni simpozij o interdisciplinarnosti i teologiji, Split 26.-27. 03. 2008. (Organizator: KBF Zagreb).4. Teološko-pastoralni seminar, Đakovo, 15.-17. 09. 2008. (Organizator. KBF Đakovo), s izlaganjem na temu: „Mladi i sakramentalni život“5. Međunarodni simpozij PosT-Netzwerka o sinodalnim procesima u Srednjoj i Istočnoj Europi, Đakovo 21.-24. 09. 2006. (Organizator: PosT-Netzwerk), Izlaganje na temu: „Synode in der Diözese Đakovo“.6. Međunarodni simpozij PosT-Netzwerka o znanstveno-istraživačkom projektu „Aufbruch 2 – prvo čitanje kvantitativne studije“, Krakow 15.-18. 09. 2007. (Organizator: PosT-Netzwerk).7. Međunarodni simpozij „Crkva u Hrvatskoj i Drugi vatikanski koncil – sudjelovanje, doprinos i prijem“, Rim 04.-05. 12. 2008. (Organizator: Papinsko lateransko sveučilište, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici), s izlaganjem na temu: „Pastoralni aspekti intervenata hrvatskih biskupa na Drugom vatikanskom koncilu“

43


Hrvatski: „Mit u filozofskoj misli Ernsta Cassirera. Razvoj filozofije mita s posebnim osvrtom na socijalno-politički koncept mita“

Engleski: “Myth in philosophical thougt of Ernst Cassirer. Development of the philosophy of myth with special emphasis on the social-political concept of myth“


Područje/polje: HUMANISTIČKE ZNANOSTI, FILOZOFIJA KULTURE I ANTROPOLOGIJA



Prvi mentor: Red. prof. dr. sc. Hotimir Burger Filozofski fakultet [email protected]

Drugi mentor:


Subjekt i subjektivnost. Filozofske rasprave, Zagreb 1990

Filozofska antropologija, Zagreb 1993

Sfere ljudskoga. Kant, Hegel i suvremene diskusije, Zagreb 2001

Čovjek, simbol i prafenomeni. Zagreb 2004

Ljudska moralnost. Rasprave o antropologiji i etici, Zagreb 2008

Prvi mentor:

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


U ovom radu se razmatra i kritički analizira filozofija mita kao simboličke forme kao i njegovo pozicioniranje u socijalno-političkom kontekstu u filozofiji Ernsta Cassirera. Analiziraju se koncepti mitskoga mišljenja od njegovih najranijih djela pa sve do onih posthumno objavljenih. Ukazuje se na mijene u tim konceptima, koje pokazuju kako se i sam Cassirer često „hrva“ sa razumijevanjem mita. Obrat u njegovim pogledima na mit dogodio se u tridesetim i četrdesetim godinama kada se Cassirer bavi mitom iz socijalno-političke perspektive i kada pokušava analizirati kako se mit koristi kao moćno političko oružje unutar totalitarnih političkih opcija. U radu se analiziraju izvori za filozofiju mita kod Ernsta Cassirera kao i okolnosti koje su dovele do promjena u konceptima njegova mitskoga mišljenja, kao i mogućnosti primjene njegovog analitičkog instrumentarija za analizu modernih političkih mitova.

44


This work is dedicated to the review and critical analysis of the philosophy of myth as a symbolic form as well as its position in the social-political context of the philosophy of Ernst Cassirer. It analyzes the concepts of mythical thought of his earliest works to those published posthumously. It points to changes in these concepts, which shows how Cassirer often "wrestles" with an understanding of myth. The transform in his view on myth took place in years thirties and forties when Cassirer deals with the myth from the social-political perspective, trying to analyze how the myth is used as a powerful political weapon in the totalitarian political options. The research within this work analyzes the sources of the philosophy of myth in the philosophy of Ernst Cassirer including the circumstances that have influenced on the change of concepts of his mythical thinking but also the possibility of applying his analytical instruments for the analysis of modern political myths.


45

Njemački filozof Ernst Cassirer (1874.-1945.) se po svojem filozofskom opusu priključuje plejadi mislilaca koji su se bavili problemom mita i mitskog mišljenja u 20. stoljeću. Njegova filozofska misao u posljednje vrijeme doživljava sve veće zanimanje i intenzivnu recepciju. Napose je to slučaj na njemačkom govornom području, o čemu svjedoči brojna literatura vezana upravo uz filozofsku misao ovog mislioca sa početka 20. stoljeća. U Hrvatskoj se njegova filozofska misao također polako probija, što pokazuje nekoliko znanstvenih studija i disertacija na temelju Cassirerove filozofije simboličkih formi. Nakana ovdje planiranog istraživanja jest Cassirerovo tematiziranje mita kao jednog od temeljnih elemenata njegova cjelokupnog filozofskog promišljanja. Pri tom se želi prikazati izvore Cassirerove filozofije mita, njegovu koncepciju mita i mijene u toj koncepciji, kao i relevantnost Cassirerove filozofije mita za kritički pristup spram hrvatsku kulturne i društvene zbilje.

U tematiziranju mita kod Cassirera uočljivi su različiti koncepti njegova razumijevanja mita, počevši od njegovih najranijih djela i projekta „Filozofije simboličkih formi“ pa sve do njegovih posthumno objavljenih djela, napose knjige „Mit o državi“ u kojoj se mijenja eksplicitni pravac tematiziranja mita.

U svojim ranijim spisima (Die Begriffsform im mythischen Denken - 1922., Sprache und Mythos – 1924. ), a napose u drugom dijelu svoje filozofije simboličkih formi (Das mythische Denken – 1925.), Cassirer interpretira mit pomoći spoznajno-teorijske analize i napušta tehniku njegova alegorijskog tumačenja. Mit ovdje za Cassirera predstavlja specifičan odnos spram svijeta. On razlikuje pojmovno-logičku od ontologijske strukture mita, te kaže da svojstva stvari u mitu imaju fiziognomijske karakteristike, u smislu shvaćanja izraza, a ne objektivne karakteristike. Stvarna podloga mita, prema Cassireru, nije mišljenje nego osjećanje. Za razliku od analitičkog mišljenja znanosti i njenog kategoriziranja i sistematiziranja znanja, mitsko mišljenje je sintetičko, jer se život i priroda razumijevaju kao neprekinuta i stalna cjelina. U mitu kao obliku razumijevanja svijeta se ispunjava pra-dioba (Ur-Teilung) na svijet „svetoga“ i svijet „profanoga“, a u mitu kao obliku života se ispunjava razvoj samosvijesti jednoga Ja, koje se izdvaja od sve druge stvarnosti. Mit je prema Cassireru specifičan oblik iskustva svijeta općenito i na taj način također i jedan od važnijih faktora osjećaja pripadnosti nekoj zajednici. U okviru svojeg promišljanja o mitu Cassirer se bavi i religijom, koju smatra svojevrsnim nadvladavanjem mitskog razumijevanja svijeta. Za razliku od mita, priroda se ovdje shvaća racionalno i u jednostavnosti njezina reda, u sferi poretka i zakonomjernosti, koja je božanskog porijekla.

U tridesetim i četrdesetim godinama Cassirer temu mita ponovno uzima u razmatranje, pri čemu se promijenio eksplicitni pravac kretanja tematiziranja mita. U ovoj se fazi Cassirer bavi mitom iz jedne socijalno-političke perspektive, u kojoj on istražuje kako je mitska zajednica s jedne strane povijesno bila istisnuta od jurističkih i političkih institucija, ali također, kako se s druge strane mit u tridesetim i četrdesetim godinama dvadesetog stoljeća vratio u društvenu zbilju kao snažno političko oružje unutar totalitarnih političkih opcija. Cassirer u svojoj knjizi „Mit države“ prvenstveno poduzima pokušaj definiranja mita, pri čemu on u bitnome rezimira svoja ranija promišljanja o mitu. Prema Cassireru mitovi i njima odgovarajući ritualne prakse ispunjavaju važnu funkciju ponajviše u kriznim vremenima. Mitovi daju nekoj zajednici oblik i time pridonose tome da se taj socijalni oblik i u vremenima krize ne rasprši. Cassirer ovo shvaćanje funkcionalističke etnologije prenosi na kompleksna moderna društva. Kod svladavanja izvanrednih kriza, bilo da se radi o krizama socijalne ili ekonomske naravi, mitovi ispunjavaju stanovitu političku funkciju. Oni omogućuju ljudima bezgraničnu identifikaciju sa kolektivom. Međutim, time su u uvjetima kompleksnosti modernih društava druge mogućnosti rješenja nastalih kriza odbačene i tabuizirane. Ove tendencije Cassirer naznačuje prikazom povratka mitova u politiku.

Cassirerovoj se političkoj filozofiji može se pristupiti na „školski“ način, u smislu njenog definiranja s obzirom na položaj kojeg pravo i država imaju u cjelokupnom sustavu njegove filozofije simboličkih formi, ali se može izabrati i drugi način prikaza njegove političke misli, i to pod vidom pojašnjenja uloge koju filozofija ima u društvu, kao analiza stanja kulture i njenih negativnosti, što bi posljedično trebalo potaknuti na moguće političke akcije (E. Rudolph–B.O. Küppers, (ur.), Kulturkritik nach Ernst Cassirer, Hamburg1995, 130.). Analiza Cassirerovog tematiziranja mita sa socijalno-političkog aspekta, kako u nekim ranijim spisima, a napose u njegovom posthumno objavljenom djelu „Mit o državi“, trebala bi pokazati da je Cassirer ponudio dobar analitički instrumentarij, koji je na razne načine primjenjiv, odnosno može poslužiti i za analizu političke mitologije sve do današnjih dana. Stoga se primjenom rezultata Cassirerovih analiza na današnju situaciju može pokazati da njegova filozofija i danas može poslužiti kao plodonosna platforma za analizu kulturne i društvene situacije našega vremena. Primjenom toga instrumentarija na hrvatsku zbilju trebalo bi pokazati kako se i društvo u Hrvatskoj u prošlome stoljeću moralo suočavati sa političkim mitovima, te kako je i danas, neposredno pred ulazak Hrvatske u novu zajednicu naroda, potrebno voditi računa o zavodljivosti suvremenih političkih mitova. Namjesto vođe koji bi inkorporirao i personificirao želje kolektiva, Zapad je danas divinizirao ekonomsko i političko uređenje: slobodno tržište i tomu pripadajući politički sustav, kao jedine ispravne oblike zadovoljenja kolektivne želje za blagostanjem. Primjenjuju se tehnike poput svladavanja ljudi putem sredstava društvenog priopćavanja, da bi im se tako oblikovala svijest da postanu lako upravljiva masa, i to putem davanja praznih obećanja. Osim ovoga, brojni su primjeri u kojima se instrumentarij razvijen unutar filozofije simboličkih formi pokazuje kao prikladan za analizu današnjih političkih mitova.


46

Osnovni cilj ovog istraživanja jest prikaz Cassirerova shvaćanja mita, analiza izvora na temelju kojih je on svoju koncepciju uobličio, promjene u tom shvaćanju i ispitivanje mogućnosti primjene Cassirerovog analitičkog instrumentarija, posebice njegovog socijalno-političkog koncepta mita, za analizu suvremene kulture i modernih političkih mitova. Osnovna hipoteza rada je da Cassirerova filozofija mita, i napose njegov socijalno-politički koncept mita, pruža dobar analitički instrumentarij za analizu političke mitologije sve do današnjih dana, odnosno da njegova filozofija i danas može poslužiti kao plodonosna osnova za analizu kulturne i društvene situacije našega vremena.



47

Metodologija

Metodologijski rad se temelji na analizi i komentaru odgovarajućih Cassirerovih spisa, dakle ima hermeneutičku dimenziju. U radu će se sprovesti obuhvatna kritička analiza temeljnih postavki Cassirerove filozofije mita, formulirati sinteza tih analiza i izvršiti usporedba Cassirerove koncepcije s drugim suvremenim, konkurirajućim koncepcijama mita (Levi-Strauss, Horkheimer/Adorno i drugi). Ovaj analitički i kritički postupak protegnuti će se i na uvide u filozofska stajališta drugih autora i kritičara koji su utjecali na temeljne postavke Cassirerove filozofije mita, a koji su relevantni za temu rada. U radu će se pokušati naznačiti moguća primjena Cassirerova analitičkog instrumentaria za kritičko sagledavanje suvremeng stanja u društvu i kulturi.

Plan istraživanja

U središtu ovoga rada jest analiza koncepta razvoja tematiziranja mita u filozofskoj misli Ernsta Cassirera od njegovih najranijih dijela i projekta filozofije simboličkih formi pa sve do njegovih posthumno objavljenih djela. Posebno područje interesa predstavlja Cassirerovo tematiziranje mita sa socijalno-političkog aspekta, pri čemu bi se trebalo pokazati da je Cassirer ponudio dobar analitički instrumentarij za analizu političkih mitova sve do današnjih dana.

U prvom dijelu rada naslovljenom „Mit kao simbolička forma“ bit će ponajprije analizirani temeljni pojmovi, plan i opća struktura Cassirerove filozofije simboličkih formi, te će biti naznačen položaj mita unutar te filozofije. U ovom dijelu rada će se prikazati i izvori Cassirerovog tematiziranja mita.

U drugom dijelu rada naslovljenom „Značenje i doprinos mita u izgradnji ljudske kulture“ će se temeljito analizirati Cassirerovo razumijevanje mita unutar projekta filozofije simboličkih formi i njegovih spisa prije preseljenja u Sjedinjene američke države, u kojima se Cassirer zauzima za spoznajno-teorijsku svijest mita (Die Begriffsform im mythischen Denken - 1922., Sprache und Mythos – 1924., Das mythische Denken – 1925). Ovdje se želi ukazati na Cassirerovu temeljnu tezu da temelj teoretske spoznaje ostaje nejasan i nepotpun dokle god se primjereno ne vrednuje spoznajni potencijal i spoznajni doprinos mita. U ovom dijelu rada će se analizirati i odnos mita prema drugim simboličkim formama, a poseban interes će biti usmjeren odnosu mita prema religiji kao svojevrsnim nadvladavanjem mitskog razumijevanja svijeta. Također će se kritički usporediti Cassirerova teorija mita sa teorijom mita Levi Straussa (Strukturale Anthropologie – 1958., Das wilde Denken – 1962.). Naime, istraživanje mita za obojicu predstavlja ključ za razumijevanje čovjeka i njegove kulture i za obojicu je mit simboličan. On posreduje u prostoru između uma i stvarnosti, između jednog Ja i iskustvenog svijeta. Obojica autora nastoje istražiti i definirati taj prostor, ali na različite načine. Pravac kretanja njihova istraživanja mita se ponekad poklapa, ponekad se razdvaja ili se kreće u sasvim suprotnom smjeru.

Treći dio rada, koji je naslovljen „Mit kao političko oružje“, treba biti kritički prikaz Cassirerove interpretacije mita sa socijalno-političkog aspekta, kako fragmentarno u nekim njegovim ranijim spisima, tako na poseban način onoga koji je opisan u njegovoj knjizi „Mit o državi“. Ovdje se mit interpretira kao nova moć modernog političkog mišljenja, a Cassirerova namjera je pružiti jedno analitičko pojašnjenje tih tehnički stvorenih političkih mitova. Iako moderni politički mitovi predstavljaju sasvim novi teoretski problem kojeg Cassirer nije imao u vidu za vrijeme pisanja njegove filozofije simboličkih formi, ipak taj novi koncept tematiziranja mita stoji u uskoj povezanosti sa ovim radom. Ovaj dio rada će kritički usporediti Cassirerov koncept političkog mita sa konceptom protagonista Frankfurtske škole Maxa Horkheimera i Theodora W. Adorna u njihovoj zajedničkoj studiji Dialektik der Aufklärung. I Cassirer i Horkheimer/Adorno su sa različitih stajališta istraživali fenomen nacionalsocijalizma u Njemačkoj, pri čemu su pokušali razotkriti njegove uzroke, jasno ukazati na njih i na taj način pridonijeti da se više nikad ne ponovi.

U zaključnom dijelu rada sintetizirat će se cjelokupna problematika prethodnih poglavlja. Pritom će se naglasiti da mit kao takav ima snažnu bazičnu poziciju u ljudskom bitku i njegovoj genezi, kako historijski tako i antropologijski. Analizirat će se i relevantnost analitičkog instrumentarija u Cassirerovoj filozofiji mita kao plodonosne platforme za analizu kulturne i društvene situacije današnjega vremena. Primjenom toga instrumentarija na hrvatsku zbilju trebalo bi se pokazat kako se i društvo u Hrvatskoj u prošlome stoljeću moralo suočavati sa političkim mitovima, te kako je i danas, neposredno pred ulazak Hrvatske u novu zajednicu naroda, potrebno voditi računa o zavodljivosti suvremenih političkih mitova.


48

Primarni doprinos će se sastojati u sveobuhvatnom upoznavanju sa Cassirerovim tematiziranjem mita, o čemu se kod nas na takav način nije istraživalo. S druge strane, ovo će istraživanje pridonijeti i problematiziranju izazova koje Cassirerovo tematiziranje mita ima u suočavanju sa modernim (političkim) mitovima, te će pokazati da njegova filozofija i danas može poslužiti kao plodonosna platforma za analizu kulturne i društvene situacije našega vremena.


E. Cassirer, Gesammelte Werke, vol. 1-23, (Hrsg.) B. Recki-F.Meiner, Hamburg 1998.-2006.E. Cassirer, The Myth of the State, Yale UniversityP ress, 1946.E. Cassirer, Symbol, Myth and Culture. Essay and Lectures of Ernst Cassirer 1935.-1945., (Hrsg.) D. Verene, Yale University Press, New Haven, 1979.M. Horkheimer/T. W. Adorno, Dialektik der Aufklärung, Frankfut am Main, 1997.K. Hübner, Die Wahrheit des Mythos, C. H. Beck, München, 1985.J. M. Krois, Cassirer – Symbolic Forms and History, Yale UniversityP ress, 1987.C. Levi Strauss, Strukturale Anthropologie, Suhrkampf, Frankfurt am Main, 1978.C. Levi Strauss, Das wilde Denken, Suhrkampf, Frankfurt am Main, 1968.D. Lüddecke, Staat – Mythos – Politik, Überlegungen zum politischen Denken bei Ernst Cassirer, Spektruk Politikwissenschaft, Band 22, Ergon Verlag, Würzburg, 2003.P. Müller, Der Staatsgedanke Ernst Cassirers, Königshausen&Neumann, Würzburg, 2003.H. R. Schalgel, From Myth to ModernM ind – A Study in the Origins and Growth of Scientific Thouth, Bd. 1-2, PeterL ang Verlag, New York, 1995/96.O. Schwemmer, Ernst Cassirer. Ein Philosoph der europäischen Moderne, Akademie Verlag, Berlin, 1997.O. Schwemmer, Kulturphilosophie. Eine medientheoretische Grundlegung, Wilhelm Fink Verlag, München, 2005.E. O. Pedersen, Die Mythosphilosophie Ernst Cassirers. Zur Bedeutung des Mythos in der Auseinandersetzung mit der Kantischen Erkenntnisctheorie und der Sphäre der modernen Politik, Königshausen&Neumann, Würzburg, 2009.H. Paetzold, Ernst Cassirer zur Einführung, Junius Verlag, Hamburg, 1993.I. Strenski, Four Theories of Myth in Twentieth Century History – Cassirer, Eliade, Levi-Strauss and Malinovski, Macmillan, London, 1987. P. Stambovsky, Mith and the Limits of Reason, Radopi B. V., Amsterdam, 1996J. Campbell, The Power of Myth, Doubleday, New York, 1988.H. Plessner, Zakašnjela nacija, Naprijed, Zagreb, 1997.











49


dr. sc. Hotimir Burger mentor

Potpis Ivo Džinić, doktorand

IZJAVA


U Zagrebu, 26. rujna 2011. PotpisIvo Džinić, doktorand

50



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Dr.sc. IVO DŽINIĆ

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ FILOZOFIJE




Hrvatski Mit u socijalno-političkoj misli Ernsta Cassirera

Engleski Myth in the Social-Political Thought of Ernst Cassirer

Područje/polje: humanističke znanosti, filozofija, filozofska antropologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc.Hotimir Burger,red. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected].

Drugi mentor:



1.dr.sc. Gordana Škorić,izv.prof Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

2.dr.sc. Hotimir Burger,red.prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

3.dr.sc.Lino Veljak, red.prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

4.

5.


Vijeće poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 7.11., Ad. 18.Fakultetsko vijeće Filozofskog fakultetau Zagrebu 24.11., Ad.85.


51


Kako nije bilo previđeno uključivanje ispitanika u rad, nije bilo potrebno odobrenje Etičkog povjerenstva

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaNije predviđena javna obrana teme


Ivo Džinić predlaže u svojem sinopsisu kao temu doktorskoga rada istraživanje filozofije mita Ernsta Cassirera, a posebno želi tematizirati socijalno-politički koncept mita koji je sadržan ponajprije u autorovu posmrtno objavljenom spisu Mit države. U nas je već objavljen stanoviti broj radova o Cassirerovoj filozofiji, a obranjena je i doktorska disertacija o jeziku kao simboličkoj formi u njegovom djelu. Sam mit bio je tema većeg broja literarno-teorijskih i drugih radova u nas, tako da za takvo istraživanje postoje pretpostavke u našoj, dakako i u svjetskoj stručnoj literaturi, koja se posljednjih desetljeća povećava zbog izdavanja Cassirerovih cjelokupnih djela. Iz prijedloga proizlazi da će kandidat rekonstruirati genezu, temeljne pretpostavke i postignuća Cassirerove filozofije mita te da će nastojati pokazati u kojoj mjeri se Cassirerovi uvidi u ovu tematiku mogu implementirati u kritičkom pristupu suvremenoj socijalno-političkoj zbilji.Rad se prije svega temelji na kritičkoj analizi svih relevantnih Cassirerovih spisa, na rekonstrukciji njegove filozofije simboličkih formi, kao teorijskoj osnovi filozofije mita, te na primjerenoj suvremenoj literaturi o ovim temama.


Iz sinopsisa je vidljivo da je kandidat dobro formulirao temu rada i analitički razložio njezine bitne aspekte te da ima temeljit uvid u primarnu i sekundarnu literaturu na kojoj će zasnovati svoja istraživanja. Pristupnik je ispunio sve uvjete Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskog rada. (Kandidat ima, među ostalim, doktorat znanosti s područja teologije.) Na temelju navedenoga predlažemo da se Ivi Džiniću odobri izrada doktorskog rada pod naslovom Mit u socijalno- političkoj misli Ernsta Cassirera pod vodstvom prof. dr. Hotimira Burgera.


Prijedlog izmjene naslova: Mit u socijalno-političkoj misli Ernsta Cassirera



Akademska godina 2012./13., zimski semestar.


,



52




dr.sc.Gordana Škorić, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrbu, Hrvatska

2.dr.sc. Hotimir Burger, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.dr.sc.Lino Veljak, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 25. studenoga 2011. M.P.

53



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Mirko Sardelić


Naziv studija: Poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti




Ime i prezime majke i/ili oca: Garik Sardelić

Datum i mjesto rođenja: 21.04.1978.

Adresa: Tolstojeva 39, 21000 Split

Telefon/mobitel: 091 538 4936

E-mail: [email protected]; [email protected]

ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICEObrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2004. diplomirao jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu2004. apsolvirao dvopredmetni studij klasične filologije na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu1996. završio I. Klasičnu gimnaziju u Splitu


Od listopada 2007. znanstveni novak na Zavodu za povijesne znanosti HAZU2003-2007. izvršni urednik povijesnih, filoloških i lingvističkih izdanja u Nakladnom odjelu Matice hrvatske


Popis radova: Knjige: 1. Rogerije iz Apulije, Carmen miserabile, preveo i priredio Mirko Sardelić, Matica hrvatska, 2010.2. Kratka povijest Splita, Ex libris, 2005.

Znanstveni radovi i poglavlja u knjizi:1. “Slavljenje blagdana na srednjovjekovnom hrvatskom priobalju” (u koautorstvu s Fabijanec, Sabine Florence), Humanitas et litterae, zbornik u čast Franje Šanjeka, ur. Lovorka Čoralić i Slavko Slišković, Zagreb 2009., str. 257-286.2. “Toma Arhiđakon u trećem svesku djela 'Illyricum sacrum' Danielea Farlatija”, u: Matijević-Sokol, Mirjana, Perić, Olga (ur.), Toma Arhiđakon i njegovo doba, Zbornik s međunarodnoga znanstvenog skupa, Split 2004., str. 93-104.3. “Splitski ljetopis”, u: Hawkesworth, Celia, Split: Thousand Years of Literacy, Matica hrvatska, Zagreb 1997., str. 98-136.

Stručni radovi:1. “Za svakog ponešto – Sicilija”, “Hrvatska revija”, broj 4 (2010), str. 92-95.2. “Marjanske crkvice i pustinje” (u koautorstvu s Belamarić, Joško), “Hrvatska revija”, broj 2


54

(2010), str. 25-28.3. “Pustinja Blaca”, “Hrvatska revija”, broj 2 (2010), str. 29-33.4. “Sveučilište Cambridge – o 800. obljetnici”, “Hrvatska revija”, broj 4 (2009), str. 23-27.5. “Vukovarski ljetopis”, u: Pavličić, Pavao, Vukovarski spomenar, Matica hrvatska, Zagreb 2007., str. 291-304.

Popis aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

1. Harvard, 2011., 14th Harvard East Asian Society Conference: izlaganje “European clerics and missionaries on Mongols: The perception of the steppe barbarians in 13th century Europe”2. Cagliari, Sardinia, 2009., Mediterranean Studies Association annual congress: izlaganje “Roger of Apulia, archbishop of Split (1249-1266)”3. Supetar na Braču, 1-5 Sept 2008., III. Kongres hrvatskih povjesničara: izlaganje “Djelovanje mendikantskih redova u Splitu u 13. i 14. stoljeću”4. Split, 2000., međunarodni znanstveni skup Toma Arhiđakon i njegovo doba: izlaganje“Toma Arhiđakon u trećem svesku djela 'Illyricum sacrum' Danielea Farlatija”


Hrvatski: Predodžbe o Mongolima u Europi 13. stoljeća

Engleski: Perceptions of the Mongols in 13th century Europe


Područje/polje: Humanističke znanosti, povijest



Prvi mentor: Prof. dr.sc. Borislav GrginFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Zrinka Blažević, izv. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]


Prvi mentor:

1. “Krbavska i Modruška biskupija u kontekstu kasnosrednjovjekovne hrvatske povijest”, u: Humanitas et litterae. Zbornik u čast Franje Šanjeka, Zagreb 2009, str. 319-330.2. “Modruš između kneževa Frankapana, Osmanlija i kraljevskih vlasti, 1458-1526”, u: Modruški zbornik 3, Modruš 2009, str. 41-51.3. “Tolerance in Practice - The Croats and the Morlachs on the Venetian Island of Rab Between 15th and 16th Centuries”, u: Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the "Other" on the Borderlands. Eastern Adriatic and beyond 1500-1800, ur. Egidio Ivetic i Drago Roksandić, Padova 2007, str. 163-170.4. Ivo Goldstein - Borislav Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi liber, Zagreb 2006, 536 str, str. 237-485.5. Rumunjske zemlje u srednjem i ranom novom vijeku, FF press, Zagreb 2006, 108 str.

Drugi mentor:

1. “Imagining historical imagology: possibilities and perspectives of transdisciplinary/translational epistemology” (rad u zborniku sa skupa "Imagologija danas: dosezi, izazovi perspektive" održanog od 2- 4. 9. 2009. u Zagrebu), u tisku2. Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju, ur. Dukić, Davor; Blažević, Zrinka i dr., Srednja Europa, Zagreb 2009.2. “Discourse of Alterity – Ottomanism in the Works of Bartol Đurđević”, Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium 1500-1800. Approaching the "Other" on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800, ur. Egidio Ivetic i Drago Roksandić, Padova 2007, str. 45-59.4. “Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae. (De)konstrukcija auto- i heteropredodžbi u diskursu baroknog heroizma”, Umjetnost riječi. Časopis za znanost o književnosti. 51 (2007), 3-4; str. 249-264.

55

OBRAZLOŽENJE TEME


Širenje Mongolske države u 13. stoljeću imalo je za posljedicu brojne promjene na političkom, vjerskom, ekonomskom i etnografskom planu na većem dijelu euroazijskoga kontinenta. U disertaciji se najprije nastoji rekonstruirati duhovno ozračje u Europi prije i za vrijeme mongolske provale, a zatim analizirati razvoj imaginarija mongolskoga Drugog u Europi 13. stoljeća. Opreka Mi - Oni manifestira se u nekoliko aspekata: suprotnosti sjedilačko – nomadsko stanovništvo, vjernici – nevjernici, ljudi – demoni. Dijakronijski pregled predodžbi raznih stepskih napadača (Huna, Avara, Mađara i Mongola) pokazuje sličnosti u imaginariju i njegovoj upotrebi. Autori svih važnijih sačuvanih izvještaja (Rogerije, Toma Arhiđakon, Ivan de Plano Carpini, Vilim od Rubruka) o napadačima su crkveni dostojnici i misionari, pa se u skladu s tim i analizira i kontekstualizira. Jedna od zadaća disertacije jest i promotriti funkciju mongolskoga imaginarija – odnosno, kako je upotrijebljen u različite svrhe.


The expansion of the Mongol Empire in the 13th century led to the series of political, religious, economic and ethnographic consequences in the great part of the Eurasian continent. This thesis aims, at first, to reconstruct the spiritual atmosphere in Europe in the eve and in the very moment of the Mongol invasion, followed by the analysis of the evolution of the imaginary of the Mongolian Other in 13th century Europe. The polarity between Us and Them can be observed through several manifestations: sedentary – nomadic peoples, believers – unbelievers, humans – demons. Diachronic overview of the perception of different nomadic invaders (the Huns, Avars, Magyars, Mongols) shows similarities both in representation and in its use. The authors of all major reports (Roger of Apulia, Thomas of Spalato, John of Plano Carpini, William of Rubruck) on the invaders were church dignitaries and missionaries, which has to be taken into account when the analyses are made. One of the tasks of the dissertation is to do a research on the function of the Mongol imagery, i.e. to find out how and with which purpose was it used.


Nakon propasti Rimskoga Carstva, središnja je Azija u percepciji Europljana bila neistraženi »kraj svijeta«, područje koje su nastanjivala bića iz biblijske tradicije, legendi i romanci o Aleksandru Velikom. Ujedinivši mongolska plemena, Džingis-kan je munjevito (1206-1227) pokorio gotovo cijelu Aziju. Njegov sin Ogotaj provalio je 1241. u Europu i ponovo povezao euroazijski kontinent, što je uzrokovalo cijeli niz političkih, vjerskih, ekonomskih, demografskih i drugih implikacija. (P. Jackson, The Mongols and the West (2005.), Boyle, J.A., The Mongol World Empire 1206-1370 (1977.),…)

Prve vijesti o mongolskim osvajanjima u Aziji stigle su u Europu 1221. godine. Neki od učenijih ljudi poistovjetili su Mongole s kršćanskom vojskom kralja-svećenika Ivana. Nomadski konjanici provalili su 1241/42. i opustošili zapadnu i srednju Europu, čime su sasvim otklonjene takve spekulacije, ali su iz tisućljetnog zaborava izronila brojna pitanja – ponajprije o podrijetlu stanovnika Središnje Azije, njihovoj naravi i službi – uglavnom u eshatološkim okvirima. Jedina sačuvana neposredna svjedočanstva mongolske provale sastavila su dva splitska crkvena dostojanstvenika: Rogerije iz Apulije, tada u službi u Ugarskoj, i Toma Arhiđakon. Njih dvojica dat će ovoj značajnoj temi u svjetskim okvirima i poveznicu s hrvatskom crkvenom poviješću. U desetljeću nakon provale nastala su dva iscrpna izvještaja misionara koji su se zaputili na Istok vidjeti Mongole u njihovoj postojbini – franjevci Ivan de Plano Carpini i Vilim od Rubrucka upoznali su Europu s geografijom, običajima i naravi Mongola. Interpretacija reprezentacije mongolskog «Drugog» u srednjovjekovnoj europskoj diplomaciji i kulturi uopće, među ostalima, jedna je od osnovnih zadaća disertacije.

Spomenuta recentna sinteza P. Jacksona upućuje na brojna pitanja vezana uz mnogostrukost odnosa Mongola i Europljana. Najvažnija pak podloga za pisanje ovakvoga rada dolazi iz njemačke historiografije: F. Schmieder, Europa und die Femden. Die Mongolen im Urteil des Abenlandes vom 13. Bis in das 15. Jahrhundert (1994.) i A. Klopprogge, Ursprung und Ausprägung des abendländischen Mongolenbildes im 13. Jahrhundert (1993.) ulaze duboko u probleme percepcije i reprezentacije mongolskog «Drugog» te su zahvalan temelj za kontekstualizacijsku i analitičko-interpretativnu nadogradnju. Što se imagološkog pristupa tiče, naslanjat će se na tradiciju francuske (D.-H. Pageaux i dr.) i njemačke (H. Dyserinck i dr.) književne i historijske imagologije.


Cilj je istraživanja interpretirati i analizirati evoluciju mongolskoga imaginarija od prvih vijesti o njima do njihove demistificirane slike, oslobođene barbarskog, apokaliptičkog i drugih stereotipa. Prati se dakle razvoj predodžbe o nomadskim barbarima, tj. od predodžbe o demonima koji kažnjavaju za grijehe do ljudi od krvi i mesa s kojima se može trgovati, možda ih konvertirati te, kasnije, čak i kupiti kao robove. Drugi je dio istraživačke zadaće analizirati na koji su način i u kolikoj mjeri crkveni i svjetovni krugovi koristili kreirane predodžbe i informacije u različite vjerske i političke svrhe. Analiza tih implikacija i funkcija moći će se iskoristiti u svrhu boljeg razumijevanja diplomatskih interakcija Istoka i Zapada, ali i razumijevanja autopredodžbi kršćanske Europe.


Izvori za pisanje disertacije mogu se svrstati u tri grupe: 1. crtice iz europskih kronika i anala, vezane uz vijesti o o mongolskome pustošenju dijelova Azije i Europe (dobar dio materijala objavljen u zbirci Monumenta Germaniae Historica); 2. izvještaji i opisi klerika i misionara koji su pisali o Mongolima u ratno ili mirnodopsko vrijeme, iz Europe ili iz Azije (Matthew Paris, Rogerije iz Apulije, Toma


56

Arhiđakon, Ivan de Plano Carpini, Vilim iz Rubrucka,…); 3. diplomatska korespondencija s Mongolima, kao i korespondencija europskih crkvenih i svjetovnih prvaka o Mongolima (papinska i pisma europskih vladara, pozivi u pomoć).

Uvodni dio, koji će prikazati razvoj Mongolske države, sadržavat će opći pregled odnosa među nomadskim i sjedilačkim narodima te dijakronijsku usporedbu izvora koji opisuju provale različitih napadača iz Azije: Huna, Avara, Mađara i Osmanlija. Gotovo svi najvažniji izvori 13. stoljeća o Mongolima ujedno su i književna djela (kronike, putopisi, izvještaji, epistule) koja su sastavili klerici i redovnici-misionari. To znači da bi trebali biti analizirani barem s dvaju gledišta: onog historijsko-imagološkog – napose vezano uz imaginarij, tj. predodžbu o Drugom, te uobičajene figure i topose koji se koriste za reprezentaciju slike «Drugoga» – i teološkog, tj. onog uobičajenog za kršćansko učenje.

Doktorski rad će se temeljiti na historijsko-imagološkom pristupu istraživačkoj tematici, s time da će se koristiti kombinirana topološka analiza i historijska kontekstualizacija u cilju detektiranja složenih tekstualnih, intertekstualnih i kontekstualnih odrednica koje su oblikovale mongolski imaginarij u trinaestostoljetnoj Europi.


Nakon analize dosad neinterpretiranih i historijsko-imagološke rekontekstualizacije već interpretiranih izvora, očekivani doprinos bio bi analiza značenja i funkcija trinaestostoljetnih europskih predodžbi o kulturom «Drugom» iz perspektive mongolske provale koja je bila jedna od ključnih događaja na srednjoeuropskoj i globalnoj razini. Takav prinos bio bi važan dio za razumijevanje izmijenjenih odnosa između Europe i Azije u kasnome srednjem vijeku, ali i predodžbi o nomadskim narodima koji su imali vrlo važnu ulogu i u povijesti hrvatskoga naroda.


1. Beckingham, Charles F. i Hamilton, Bernard (ur.), Prester John, the Mongols and the ten lost tribes, Aldershot, 1996.2. Bezzola, Gian-Andri, Die Mongolen in abendländischer Sicht (1220-1270). Ein Beitrag zur Frage Völkerbegegnungen. Bern - München, 1974.3. Connell, Charles W., »Western views of the origin of the 'Tartars': an example of the influence of myth in the second half of the thirteenth century«, The Journal of Medieval and Renaissance Studies, vol. 3, no. 1, spring 1973, str. 115-137.4. Dawson, Christopher (ur.), The Mongol mission. Narratives and letters of the franciscan missionaries in Mongolia and China in the thirteenth and fourteenth centuries, London and New York, 1955.5. DeWeese, Devin A., »The influence of the Mongols on the religious consciousness of 13th century Europe«, Mongolian Studies, V (1978-9), str. 41-78.6. Gervers, Michael i Schlepp, Wayne (ur.), Nomadic diplomacy, destruction, religion from the Pacific to the Adriatic, Toronto Studies on Central and Inner Asia 1, Toronto, 1994.7. Göckenjan, Hansgerd i Sweeney, James Ross (ur.), Der Mongolensturm. Berichte von Augenzeugen un Zeitgenossen 1235-1250., Graz/Bern, 1974.8. Guzman, Gregory G., »Reports of Mongol cannibalism in the thirteenth-century Latin sources: oriental fact or western fiction?«, u: Discovering new worlds. Essays on medieval exploration and imagination, ur. Scott D. Westrem, New York, 1991., str. 31-68.9. Guzman, Gregory G., »European clerical envoys to the Mongols: reports of Western merchants in Eastern Europe and Central Asia, 1231-1255«, Journal of medieval history, vol. 22 (1996), str. 53-67.10. Jackson, Peter, »Medieval Christendom's encounter with the alien«, Historical Research, 44 (2001), str. 347-369.11. Jackson, Peter, The Mongols and the West, 1221-1410, London, 2005.12. Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, prir. Davor Dukić, Zrinka Blažević i dr., Srednja Europa, Zagreb, 2009.13. Khazanov, Anatoly M., Nomads and the outside world, prev. Julia Crookenden, Madison, Wisconsin, 21994.14. Klopprogge, Axel, Ursprung und Ausprägung des abendländischen Mongolenbildes im 13. Jahrhundert: ein Versuch zur Ideengeschichte des Mittelalters, Asiatische Forsprungen 122, Wiesbaden, 1993.15. McGinn, Bernard, Visions of the End. Apocalyptic Traditions in the Middle Ages, New York 1998.16. Morgan, David O., The Mongols (2nd edition), Blackwell, 2007.17. Petech, Luciano, »I francescani nell'Asia centrale e orientale nel XIII e XIV secolo«, u: Espansione del francescanesimo tra Occidente e Oriente nel secolo XIII. Atti del VI Convegno internationale, Assisi 12-14 ottobre 1978, Assisi, 1979.18. Rachewiltz, Igor de, Papal Envoys to the Great Khans, Stanford, 1971.19. Rossabi, Morris, »The legacy of the Mongols«, u: Central Asia in historical perspective, ur. Beatrice F. Manz, Boulder, Colorado, 1994., str. 27-44.20. Routkowska-Plachcinska, Anna, »L'image du danger tatar dans les sources polonaises«, u: Histoire et société. Mélanges offerts à Georges Duby, Textes réunis par les médiévistes de l'Université de Provence 4, Aix-en-Provence, 1992., str. 87-95.21. Routsala, Antti, Europeans and Mongols in the middle of the thirteenth century: encountering the other, Helsinki, 2001.22. Schmieder, Felicitas, »Christians, Jews, Muslims – and Mongols: Fitting a foreign people into the Western Christian apocalyptic scenario«, Medieval Encounters, vol. 12, no. 2 (2006), str. 274-295.23. Schmieder, Felicitas, Europa und die Fremden. Die Mongolen im Urteil des Abeslandes vom 13. bis in das 15. Jahrhundert, Jan Thorbecke Verlag Sigmaringen, 1994.24. Sinor, Denis, Inner Asia and its contacts with medieval Europe, London, 1977. (zbornik prethodno objavljenih radova)25. Sinor, Denis, »The Mongols in the West«, Journal of Asian History, no. 33 (1999), str. 1-44.26. Soldo, Josip Ante, »Provala Tatara u Hrvatsku«, Historijski zbornik 21-22, Zagreb, 1968-69, str. 371-388.27. Soranzo, Giovanni, Il papato, l'Europa cristiana e i Tartari. Un secolo di penetrazione ocidentale in Asia, Milan, 1930.28. Strakosch-Grassmann, Gustav, Der Einfall der Mongolen in Mitteleuropa in den Jahren 1241 und 1242, Innsbruck, 1893.

57

29. Sweeney, James Ross, »Thomas of Spalato and the Mongols: a thirteenth-century Dalmatian view of Mongol customs«, Florilegium 4 (1982), Carleton University Annual papers on Classical Antiquity an the Middle Ages, str. 156-183.30. Toma Arhiđakon, Historia Salonitana (predgovor i prijevod Olga Perić, povijesni komentar Mirjana Matijević-Sokol, studija »Toma Arhiđakon i njegovo djelo« Radoslav Katičić), Split, 2003.









Suglasnost predloženog mentora i doktoranda s prijavom teme

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis Prof. dr. sc. Borislav Grgin

(ime i prezime prvog predloženog mentora)

Potpis Dr. sc. Zrinka Blažević,izv. prof.(ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis Mirko Sardelić(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


58


U Zagrebu, 21. rujna 2011. Potpis Mirko Sardelić(ime i prezime doktoranda)

M.P.

59

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Mirko Sardelić

SASTAVNICA: Filozofski fakultet

Naziv studija: Poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti

Matični broj studenta: 6088

Naslov predložene teme:

hrv. Predodžbe o Mongolima u Europi 13. stoljeća

eng. Perceptions of the Mongols in 13th century Europe

Područje/polje/granaa: Humanističke znanosti, povijest

MENTOR(I)

TITULA, IME I PREZIME: USTANOVA: E-POŠTA:

Mentor 1: Prof. dr.sc. Borislav Grgin Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Mentor 2b:Dr. sc. Zrinka Blažević, izv. prof. Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; preporuka je da mentor ne bude predsjednik)


1. dr. sc. Neven Budak, red. prof. Filozofski fakultet [email protected]

2. dr. sc. Davor Dukić, red. prof. Filozofski fakultet ddukic@ffzg,hr

3. dr. sc. Borislav Grgin, red. prof. Filozofski fakultet [email protected]

4. dr. sc. Zrinka Blažević, izv. prof. Filozofski fakultet [email protected]

5. dr. sc. Ante Gulin, znan. savj. u miru

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti [email protected]


60

Javna obrana nije predviđena programom studija.

B. Ocjena teme doktorskog rada

Tema rada vrlo je zanimljiva, pogotovo u onom dijelu u kojem se dotiče imagologije, jer je to područje, kad je u pitanju percepcija Mongola u njima suvremenoj Europi, gotovo potpuno neistraženo. O slici Mongola u očima suvremenika postoji dosta obimna literatura, ali ona se ne dotiče imagološkog aspekta na način na koji je to opisano u temi. Tema je naročito zanimljiva i zato što uključuje općeeuropsku povijest, što u našoj historiografiji nije čest slučaj. Također je dobro osmišljena i teorijska podloga rada, što također nije redovita pojava u oblikovanju historiografskih tema. Ovaj će rad, ako bude realiziran u skladu s planom, biti znatan prinos ne samo hrvatskoj povijesnoj znanosti, nego i onoj svjetskoj koja se bavi Mongolima i njihovom percepcijom na Zapadu.


Preporučujemo da se uvodni dio, u kojem autor namjerava prikazati razvoj mongolske države skrati ili potpuno izbaci, a da kandidat razmisli o potrebi dijakronijske usporedbe izvora koji opisuju provale različitih azijskih naroda, jer bi takva analiza bila preopširna i predstavljala bi temu za sebe. Predloženu temu disertacije treba prihvatiti, kao i prijedlog mentora koji su kompetentni istraživači na području kojim se disertacija bavi.


Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)


TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA POTPIS:

1. dr. sc. Neven Budak, red. prof.

2. dr. sc. Davor Dukić, red. prof.

3. dr. sc. Borislav Grgin, red. prof.

4. dr. sc. Zrinka Blažević, izv. prof.

61

5. dr. sc. Ante Gulin, zn. savjetnik u miru

Mjesto i datum: Zagreb, 22.11.2011.

Napomena (po potrebi):

Iz obrasca dr.sc.-01 nije vidljivo kako se financira doktorski rad, te to treba navesti prije upućivanja u daljnju proceduru.

a Navesti granu ako je potrebnob Navesti mentora 2 ako je izabran

Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroničkom obliku (e-pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc

62


DR.SC.-01 PRIJAVA TEME DOKTORSKOG RADA

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA

Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Raul Marsetič

Nositelj studija: Prof. dr. sc. Mario Strecha

Naziv studija: Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu


Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti

u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Barbara / Edi

Datum i mjesto rođenja: Pula, 15.9.1976.

Adresa: B. Ilić 23, Fažana / Fasana

Telefon/mobitel: 098849669



Obrazovanje

2007. doktorand pri poslijediplomskom doktorskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu1996.-2001. Corso di laurea in storia contemporanea (Studij suvremene povijesti), Facoltà di lettere e filosofia, Università degli studi di Trieste. 1991.-1995. Ginnasio Generale, Scuola Media Italiana di Pola

Radno iskustvo Od 2002. godine istraživač za suvremenu povijest pri Centro di ricerche storiche (Centar za povijesna istraživanja)2001.-2005. zamjenik načelnika Općine Fažana / Comune di Fasana


R. Marsetič, “La Decima Mas a Pola dopo l'8 settembre 1943”, La Ricerca, n. 35-36, CRS, Trieste-Rovigno, 2002, str. 16-19.R. Marsetič, “L’incidente del sommergibile F.14”, Quaderni, vol. XV, CRS, Rovigno-Trieste, 2003, str. 205-232.R. Marsetič, “Alcuni cenni a riguardo della protezione antiaerea a Pola durante la II guerra mondiale”, La Ricerca, n. 37, CRS, Trieste-Rovigno, 2003, str. 16-18.R. Marsetič, “Saveznička bombardiranja Pule”, Pula 3000 Pola. Prilozi za povijesnu sintezu, C.A.S.H., Pola, 2004, str. 151-164.R. Marsetič, “La censura postale di guerra nella provincia di Pola (1940-1945)” Quaderni, vol. XVI, CRS, Rovigno-Trieste, 2004, str. 333-368.R. Marsetič, I bombardamenti Alleati su Pola 1944-1945. Vittime, danni, rifugi, disposizioni delle autorita' e ricostruzione, Centro di Ricerche Storiche, Rovigno-Trieste, 2004, str. 329.

63

R. Marsetič, “Vie e piazze della città di Pola nei periodi austriaco, italiano e croato ”, La Ricerca, n. 40-41, CRS, Trieste-Rovigno, 2004, str. 12-19.R. Marsetič, “Il porto di Pola verso la fine degli anni '30”, La Ricerca, n. 44-45, CRS, Trieste-Rovigno, 2005, str. 7-11.R. Marsetič, “Saveznička bombardiranja Pule”, Pula. Tri tisućljeća mita i stvarnosti: tri tisuće godina povijesti Pule, C.A.S.H., Pola, 2005, str. 289-306.R. Marsetič, “Il porto di Pola, il Cantiere Navale Scoglio Olivi e l’Arsenale durante il periodo italiano (nel 150. anniversario della fondazione dell’Arsenale di Pola 1856 - 2006)”, Quaderni, vol. XVII, CRS, Rovigno-Trieste, 2006, str. 7-114.R. Marsetič, “Cenni su Piemonte d’Istria”, La Ricerca, n. 48-49, CRS, Trieste-Rovigno, 2006, str. 8-11.R. Marsetič, “Pulska luka za vrijeme Italije”, Iz povijesti pulske luke, Lučka uprava, Pola, 2006, str. 215-247.R. Marsetič, “Un inedito documento istriano a favore dei diritti degli animali”, La Ricerca, n. 51, CRS, Rovigno-Trieste, 2007, str. 8-9.R. Marsetič, “L’incendio del Duomo di Pola del 7 ottobre 1923”, La Ricerca, n. 53, Trieste-Rovigno, 2008, str. 19-22.R. Marsetič, “L’incendio del Duomo di Pola del 7 ottobre 1923 e il successivo riatto e riforma”, Quaderni, vol. XIX, CRS, Rovigno-Trieste, 2008, str. 7-56.R. Marsetič, “Le sepolture a Pola dal Medioevo alla metà del XIX secolo”, La Ricerca, n. 56, Trieste-Rovigno, 2009, str. 2-5.R. Marsetič, “Approfondimenti storici sulle sepolture urbane a Pola dal medio evo alla metà del secolo XIX”, Atti, vol. , Centro di Ricerche Storiche, Trieste-Rovigno, 2009, str. 33-94.R. Marsetič, “Brodogradilište Scoglio Olivi i područje Arsenala u vrijeme Italije”, Stotinu i pedeset godina brodogradnje u Puli - 150 jahre schiffbau in Pula / Pola , Historia Histriae Maritima, Društvo za proučavanje prošlosti C. i kr. mornarice „Viribus Unitis“, Pula, 2010., str. 185-238.R. Marsetič, “L’origine e lo sviluppo del cimitero civico di Monte Ghiro a Pola attraverso un secolo di storia (1846 – 1947)“, Atti, vol. XL, Centro di ricerche storiche, Rovigno-Trieste, 2011, str. 475-524.

Znanstveni skupovi:Međunarodni znanstveni skup Pula 3000 Pola, prilozi za povijesnu sintezu, predavanje “Saveznička bombardiranja Pule”, Pula 10.5.2004.Međunarodni znanstveni skup u povodu obilježavanja 150. obljetnice osnutka Pomorskog arsenala i razvoja brodogradnje u Puli, predavanje “Il Cantiere Navale Scoglio Olivi ed in generale l’area dell’Arsenale durante il periodo italiano”, Pula 8.12.2006.Međunarodni znanstveni skup 150 godina od uspostave Istarskog pokrajinskog sabora u Poreču, predavanje “L’affermazione dei moderni cimiteri ottocenteschi in Istria attraverso le vicende dell’origine e dello sviluppo del cimitero civico di Monte Ghiro a Pola nel periodo 1846-1918” Poreč 13.-15.10.2011.


Hrvatski: Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)

Engleski: City Cemetery Monte Ghiro in Pula as a symbol of town identity and place of remembrance (1846-1947)


Il cimitero civico di Monte Ghiro a Pola come simbolo dell’identità cittadina e luogo di memoria (1846-1947)

Područje/polje: Povijest

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR

64


Mentor: Dr. sc. Slaven Bertoša, redoviti profesor

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli [email protected]

KOMPETENCIJE MENTORA - Istočnojadranski prostor i kruženje ljudi: primjeri naseljavanja iz srednje Dalmacije u Puli (XVII.-XIX. stoljeće), Croatica Christiana Periodica, br. 55, Zagreb 2005., str. 97.-114.- Tra le due sponde: migrazioni dall'Emilia-Romagna a Pola (secoli XVII-XIX), Ravennatensia, vol. XXI: La Chiesa metropolitana ravennate e i suoi rapporti con la costa adriatica orientale (a cura di Maurizio Tagliaferri), Atti del XXVII Convegno del Centro Studi e Ricerche Antica Provincia Ecclesiastica Ravennate, Ravenna, 29-31 maggio 2003, Imola 2005., str. 247.-274.- Piaque à Sua Divina Maestà di chiamare agl’eterni riposi: obredi ukopa puljskih svećenika (1741.-1817.), Croatica Christiana Periodica, br. 57, Zagreb 2006., str. 131.-153. - Obredi ukopa puljskih svećenika (1625.-1740.), Zbornik Franje Emanuela Hoška: Tkivo kulture: u prigodi 65. obljetnice života (ured. s. Nela Veronika Gašpar), Zagreb-Rijeka 2006., str. 115.-138.- Morti insolite e longevità a Pola nei secoli XVII-XIX, Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, vol. XXXVI, Rovigno 2006., str. 117.-147.

Mentor: Dr. sc. Slaven Bertoša, redoviti profesor

OBRAZLOŽENJE TEME

Sažetak na hrvatskom jeziku

Navedeno istraživanje analizira i rekonstruira povijest prvog modernog grobljanskog kompleksa u Puli izgrađenog na brežuljku Monte Ghiro i otvorenog dana 17. kolovoza 1846. godine. Početkom srednjeg vijeka ukopi se sele unutar gradskih zidina, da bi se iz grada premjestili tek s izgradnjom novog izvangradskog groblja, koje je oslobodilo Pulu velikog higijenskog problema koji je s pravom smatran pitanjem javnog zdravstva. Rad prikazuje evoluciju grobljanske tematike u Puli kroz stoljeća te kao središnju temu obrađuje sve aspekte nastanka i razvoja gradskog groblja Monte Ghiro u razdoblju između 1846., godine osnutka groblja, i 1947., godine traumatičnih demografskih i kulturnih promjena i prelaska u novo državno-političko ustrojstvo. U navedenom vremenskom periodu su udareni temelji moderne pogrebne prakse pulskog društva u stoljeću obilježenom izvanrednim urbanim razvojem.

Sažetak na engleskom jeziku

The research analyses and reconstructs the history of the first modern cemetery complex in Pula built on the Monte Ghiro Hill and opened on 17 August 1846. At the beginning of the Middle Ages, burials were moved to land enclosed within the city walls and later transferred from the city following the establishment of a new cemetery outside of the city limits, which resolved Pula's serious hygienic problems rightly considered an important public health issue. This work presents the evolution of cemetery concept in Pula through the centuries. Its central theme deals with all aspects of creation and development of the city cemetery Monte Ghiro from the year 1846 marked by the establishment of the cemetery to the year 1947 that witnessed traumatic demographic and cultural changes and transition to a new state and political establishment. Foundations of modern funerary practices for the society of Pula were laid in this particular period of time, a century characterised by unprecedented urban development.


Propitivanje o smrti oduvijek je pratilo ljudski život, zauzimajući tako važno mjesto u povijesti kulture. U takvim promišljanjima središnje mjesto zasigurno zauzimaju grobnice, a šire i groblja za koje je Eugene Emmanuel Viollet-le-Duc u svojem Dictionnarie raisonné de l'architecture francaise (Paris 1870) zapisao: „Među svim spomenicima, upravo su grobnice područja koja arheologu, etnologu, povjesničaru, umjetniku pa čak i filozofu, nude najšira polja istraživanja“.

65

Intenzivnije suvremeno znanstveno zanimanje za povijest groblja u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama usko je povezano s djelovanjem francuskog povjesničara Philippea Arièsa i njegovih djela Essai sur l'Historie de la Mort en Occident du Moyen Age à Nos Journ (Paris 1975) i L'Homme devant la mort (Paris 1977). U svezi analize stavova prema smrti i odnosa sa svakodnevnim životom treba spomenuti i djelo u pet knjiga Phillipa Arièsa i Georgesa Dubya Histoire de la vie privée (Paris 1985-1987). Kako bi se shvatila funkcija i značenje modernih groblja, od temeljne je važnosti proučavanje grobne arhitekture i nadgrobnih spomenika. Prvi primjer ornamentalnog park-groblja vidljiv je na primjeru pariškog groblja Père Lachaise, čiji je je model kasnije prihvaćen u cijeloj Europi i zapadnom svijetu. Ako je pariško groblje Père Lachaise predstavljalo najdoličniji model groblja, njegova preinaka u sjetan i pitoreskni park ipak nije mogla biti prihvaćena kao idealno rješenje za svako mjesto i situaciju. U južnoj Europi vidljiva je prednost arhitektonske ograde nad prostorom i vrtom. Radi se o četverokutnim strukturama okruženim zidovima s većim ili manjim trijemovima, a te su karakteristike često usvojene u projektima izgradnje naših novih groblja. Tu vrstu groblja je Daniele Donghi u svom priručniku Manuale dell’architetto (Torino 1923) označio kao groblja „arhitektonskog tlocrta“, odnosno ona koja su u opreci s grobljima parkovne arhitekture. Dakle, s jedne strane egzistira elegični prirodni pejzaž, što je slučaj pariškog groblja Père Lachaisea, a s druge pak strane „lapidarni pejzaž“, kako ga naziva Michel Vovelle, koji je sagrađen prema arhitektonskim pravilima i koji dominira kada je riječ o grobnoj arhitekturi. Što se tiče povijesti arhitekture, vrlo su vrijedni radovi Laure Bertolaccini, počevši od njezine knjige Città e cimiteri. Dall’eredità medievale alla codificazione ottocentesca (Roma 2004), u kojoj je vrlo akribično analizirala vjersku, kulturnu i filozofsku problematiku fenomena groblja od poč. XVII st., kao i sam urbanistički aspekt bitan za raspravu na visokoj razini stručnosti. Drugi istraživački pravac koji proučava početak i razvoj groblja vezan je uz historijsku znanost i povijest arheologije. Posebno je zanimljivo znanstveno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji, prije svega zahvaljujući djelovanju povjesničarke Julie Rugg, koja je 1991. godine pri Sveučilištu u Yorku osnovala Centre for Cemetery Studies. Što se tiče multidisciplinarnih istraživanja groblja, značajan je rad Roberta P. Harrisona The Dominion of the Dead (Chicago 2003), u kojem se objašnjava kako spomenici i grobnice osiguravaju neprekidnu prisutnost pokojnika među živima. Treba spomenuti i knjigu o povijesti groblja Kena Worpolea Last landscapes (London 2003). Radi se o istraživanju povijesti arhitekture i povijesti kulture, o mjestima ukopa i grobljima diljem Europe i Sjeverne Amerike, od antičkog razdoblja sve do danas. Interpretacija je to različitosti i arhitektonskih karakteristika iz perspektive raznih vjerovanja i društvenih struktura. Danas postoji pozamašna literatura o grobnim studijama koja se ipak prije svega odnosi na Veliku Britaniju, SAD ili Francusku. Kad je riječ o Istri ili Julijskoj Veneciji na čelu s Trstom, nažalost, slična literatura ne postoji, dok nešto brojniji radovi postoje o Rijeci među kojima valja istaknuti studiju Anite Antoniazzo Bocchina Fiume, il cimitero di Cosala i knjigu Kozala: Monografija o riječkom komunalnom groblju i o kulturi pokapanja u Rijeci koje je uredilo Komunalno društvo Kozala. U srednjem vijeku došlo je do preseljenja ukopnih mjesta unutar gradskih prostora, odnosno crkvenih građevina ili u njihovoj neposrednoj blizini, prijelaz kojem je pomogla potvrda vjerovanja u tjelesno uskrsnuće, pridružena kultu mučenika i njihovih grobnica. Preseljenje mrtvih unutar gradskih zidina jedan je od kapitalnih čimbenika urbane revolucije srednjega vijeka. Krajem XVIII. stoljeća pitanje gradske higijene, a pogotovo rješavanje problema vezanih uz gradske pokope, postalo je temom znanstvenog promišljanja. Pokapanja obavljana unutar gradske sredine i s nedovoljnim mjerama opreza prepoznata su dakle kao moguće izvorište bolesti koje je trebalo apsolutno dislocirati. U tom je kontekstu moguće spomenuti primjer Pule, kada je 1798. godine kao jedan od glavnih razloga lošeg zdravstvenog stanja navedeno postojanje gradskih groblja, s preporukom da se pokojnici više ne pokapaju u crkvama unutar grada, već na groblju koje bi bilo smješteno izvan gradskog područja. Zdravlju građana Pule neprestano je prijetila trulež tijela čiji se strašni miris širio uskim, vlažnim i neprozračnim ulicama. U to su vrijeme crkve smatrane pravom prijetnjom kada je riječ o širenju bolesti. Jedino rješenje za takvo neizdrživo stanje bilo je zatvaranje gradskih grobnica te odvajanje i udaljavanje groblja iz grada, znatno udaljujući svijet živih od mjesta za mrtve. Upravo je ta nesnošljivost živih prema smrti bila neposredna posljedica napretka na području medicine i higijene, ali i promjena u kulturi i mentalitetu stanovnika. Dekretom izdanim 12. lipnja 1804. godine u Saint-Cloudu, Napoleon je riješio, barem formalno, pitanje gradskih ukopa. Dekret je predstavljao pravno oruđe kojim su definitivno uređeni uvjeti promjena vezanih uz problem pokopa, a taj je dokument bio i temelj na kojem se naknadno razvila cjelokupna grobna normativa XIX. stoljeća. Normativa je uređivala gradnju novih izvangradskih groblja i pravila koja je pritom trebalo poštivati, utvrđujući norme i postupke koji su se u nekim slučajevima zadržali do danas. Kad je jednom napuštena srednjovjekovna praksa pokapanja ad sanctos ili apud ecclesiam, prosvijetljena misao oblikovala je pretpostavke za stvaranje strukture koja može istovremeno ponuditi rješenja za zdravstvene, urbanističke, društvene i religijske probleme. Osim funkcionalnog razloga pokapanja, moderna kolektivna izvangradska groblja zamišljena su kao kolektivna mjesta stvorena da bi živima omogućavala posjete pokojnicima. Staze na groblju tvore putove za obilazak koji uz dislokaciju i veličanstvenost spomenika odražavaju status onoga koji na tom mjestu vječno počiva. Dovoljno je samo zamisliti se nad razlikama među nadgrobnim spomenicima veličanstvene ljepote i arhitektonskog sklada i običnih grobnica koje podliježu desetogodišnjoj rotaciji. Groblje u potpunosti odražava sve gradske, ekonomske i društvene strukture te razlike među staležima koje na tom mjestu bivaju vjerno transponirane i

66

naglašene. Novo poimanje groblja nastalo u XIX. stoljeću okrenuto je tvorbi arhitektonske strukture posvećene isključivo pokapanju pokojnika na određenom prostoru. No takva se funkcija vrlo brzo razvila u nešto mnogo kompleksnije, što je preraslo fizičku i normativnu potrebu udaljavanja beživotnog tijela. Nastala je kako bi ispunila jasnu higijensku i zdravstvenu, dakle funkcionalnu ulogu, a kojoj se sada pridružio sasvim novi, izrazito važan stav prema sjećanju na pokojne kroz elaboraciju žalovanja i želju za prenošenjem sjećanja.

Cilj i hipoteze istraživanja (preporučeno 700 znakova s praznim mjestima)

Ciljevi istraživanja bazirat će se na slijedeće točke:- Definicija i deskripcija pogrebne prakse i pitanja smrti u Puli kroz stoljeća s posebnim osvrtom na razdoblje 1846.-1947. - Studija situacija i konteksta koje su pridonijele afirmaciji moderne kulture pokapanja pulskog društva kroz detaljno obrazlaganje fenomena gradskih pokapanja, zdravstvenih regulativa, higijensko-sanitarnih prilika, urbanih transformacija i nastanka modernih izvangradskih groblja.- Istraživanje i kontekstualizacija svih faza osnutka i širenja groblja Monte Ghiro, njegovih kompleksnih značenja i odnosa gradske populacije prema groblju kao posebnoj gradskoj strukturi s njenim funkcionalnim i intimnim vrijednostima.- Utvrđivanje odnosa između razvitka gradskog groblja Monte Ghiro i urbanog razvoja Pule u stoljeću obilježenom izvanrednim infrastrukturalinim i demografskim razvojem.- Utvrđivanje važnosti Monte Ghira za razumijevanje cjelokupne pulske stvarnosti u razdoblju 1846.-1947. kao mjesto od posebnog značaja za razumijevanje društvene, ekonomske, demografske i socijalne situacije Pule kao multietničkog srednjoevropskog grada. - Povijesna rekonstrukcija i valorizacija graditeljskog nasljeđa groblja Monte Ghiro kao iznimno svjedočanstvo o identitetu grada te njegova važnost kao neprocijenjiv izvor podataka za društvena i geneološka istraživanja Pule i Istre. Temeljna hipoteza istrazivanja jest da je groblje mjesto od iznimne važnosti za kolektivno sjećanje i identitet grada kroz čiju je detaljnu analizu moguće predstaviti društvenu kompleksnost, stratifikaciju i kulturnu razinu stanovništva. Groblje Monte Ghiro dakle predstavlja savršenu reprodukciju društveno-gospodarskog poretka Pule u obuhvaćenom razdoblju.


Izvršeno temeljito arhivsko istraživanje pokazalo se vrlo složenim zbog izrazite fragmentarnosti i nedostatka postojećih izvora. Pri Državnom arhivu u Pazinu pregledan je prije svega fond Općine Pula za period 1846.-1947., a koji pruža mnogostruke informacije o higijenskim, zdravstvenim i infrastrukturalnim problemima Pule iz tog vremena, a iz kojih je moguće utvrditi opće smjernice i odnos gradske vlasti prema zdravstvenim pitanjima u koje pripada i groblje. Pregledan je i fond Prefekture, a od iznimne je važnosti bila analiza Matičnih knjiga umrlih Pulske župe i to posebno za razdoblje 1846.-1898., za koje inače ne postoje knjige ukopa te predstavljaju dakle jedini izvor informacija u svezi pokopanih osoba. Posebno je zanimljivo bilo proučavanje grobnih registara koji sadrže vrlo detaljne informacije od temeljne važnosti za istraživanje. Vrlo su važna bila istraživanja arhiva crkvenih institucija, najprije pri Župnom arhivu u Puli, a kasnije pri Biskupskom arhivu u Poreču. Pronađena službena korespondencija između crkvenih i gradskih vlasti bila je od iznimne važnosti za osvijetljavanje mnogih aspekata izgradnje i održavanja pulskog groblja, zdravstvenih prilika u gradu i pokušaja rješavanja brojnih problema u svezi pokapanja i administracije groblja. Velika pažnja je posvećena istraživanju i pregledu dokumenata pohranjenih u arhivi Grada Pule uz pomoć gradskog Odjela za graditeljsko naslijeđe, gdje je pronađena posebno važna i detaljna dokumentacija koja se odnosi na razdoblje međuraća. Od temeljne je važnosti bilo proučavanje literature i arhiva pri Centro di ricerche storiche a istraživanje je prošireno i na Državni arhiv u Trstu, knjižnicu Archivio Generale del Comune di Trieste i Državni arhiv u Rijeci. Važan su izvor bile gradske kronike i rasprave u tiskovinama koje su pronađene prilikom proučavanja sveukupne periodike, koja se ticala Pule u razdoblju obrađenog vremena pri Sveučilišnoj knjižnici u Puli i Gradskoj knjižnici Attilio Hortis u Trstu. Osim proučavanja arhivskih izvora, posvećena je velika pozornost izravnom stručnom terenskom istraživanju grobne arheologije. Za poglavlje o povijesnoj rekonstrukciji i valorizaciji spomenika, od temeljne je važnosti studija o valorizaciji i zaštiti baštine groblja naslovljena Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli. Studija povijesnog i prostornog razvitka – smjernice za očuvanje memorijalne cjeline (Pula 2010), koju sam proveo za Grad Pulu u suradnji s povjesničarkom umjetnosti Natašom Nefat. Groblje je zasigurno mjesto od posebne važnosti za kolektivno sjećanje svake urbane zajednice, gdje spomenici svjedoče o identitetu grada u određenom vremenu. Upravo kao posebna gradska struktura ono treba biti shvaćeno kao arhitektonski kompleks koji pridonosi izgradnji sjećanja, identiteta i kolektivnog imaginarija. Groblje je dakle mjesto

67

kolektivnog sjećanja par excellence, od izuzetnog značaja za definiciju jedne zajednice. Predstavlja nam se kao spremnik kulture i povijesnog sjećanja te nudi fascinantan arhiv umjetnosti, mentaliteta, običaja i kontemplacije. Istraživanje fenomena pokapanja iziskuje kompleksan metodološki pristup koji se mora temeljiti na analizi i interpretaciji raznih aspekata koji karakteriziraju groblje: uvjetima i okolnostima nastanka, razvitka, širenja, unutarnje organizacije, povijesno – kulturne baštine, historijskog pamćenja i gradskog identiteta, iz čega proizlazi potreba zaštite i valorizacije grobljanske baštine. Radi se o intedisciplinarnom istraživanju koje će se oslanjati na teorijske postavke i metodologiju historijsko-antropoloških, kulturnohistorijskih i urbanističkih studija koje se bave istraživanjima evolucije urbanih struktura. Polazeći od historijskog istraživanja arhivskih izvora, bilo je nužno uključiti i istraživanje arhitekture, budući da je ona materijalni oblik pamćenja i tako neizbježno priziva povijest. Kako bi se što bolje osvijetlili različiti aspekti gradske infrastrukture, bit će potrebno osvrnuti se i na sociohistorijsku i demografsku problematiku. Prva faza rada posvećena je prikupljanju i proučavanju arhivskih izvora i sekundarne literature koja se odnosi na fenomen pokapanja od razdoblja početka novog vijeka pa sve do prve polovice XX. stoljeća. Napravljen je i inventar cijelokupne grobljanske baštine, zajedno s fotodigitalnom reprodukcijom svih spomenika. Uslijedila je temeljita komparativna analiza svih prikupljenih izvora, pri čemu je tradicionalna heuristika izvora kombinirana s metodama terenskog istraživanja. Rad sam podijelio na nekoliko dijelova. Prvo poglavlje prikazuje razvoj groblja u Puli od antike do sredine XIX. stoljeća, objašnjavajući fenomen urbanih ukopa i analizirajući pitanja o javnoj higijeni i novim zakonskim odlukama s početka XIX. stoljeća. Nakon prikaza stoljetnog razvoja i promjena u Puli (1846.-1947.), u idućem se poglavlju, kao središnja tema rada, započinje s analizom Gradskog groblja Monte Ghiro. Istraživanje prvo obrađuje sve aspekte nastanka i razvoja pulskog groblja, te se potom širi na analizu pravilnika, ukopa, povijesne spomeničke baštine, pogreba, tarifa, pogrebnih usluga, itd. Dva iduća poglavlja se temelje na detaljnoj analizi Matičnih knjiga umrlih, te Registara ukopa. Upravo je proučavanje ovih posljednjih bilo posebice bitno, a podaci se prikazuju statistički, grafički i tablično. Sljedeće poglavlje donosi potpunu rekonstrukciju svih grobnih zemljišta koja su na groblju postojala do 1947. godine. Sveukupno je prikazano 1.500 kartica i svaka sadrži ime vlasnika zemljišta, prijepis nadgrobnog natpisa, popis svih ukopanih osoba, informacije o kupnji zemljišta i izgradnji grobnice, biografske zapise o ukopanima, sliku nadgrobnog spomenika i stupanj valorizacije u okviru vrijednosne skale. U posljednjem poglavlju analiziram zakonske odredbe i pravilnike koji se odnose na dotično groblje. Vremenski okvir rada čini razdoblje između 1846., godine osnivanja groblja Monte Ghiro, i 1947., godine traumatičnih demografsko-jezično-kulturnih promjena proizašlih nakon uspostave novog državno-političko-gospodarskog ustrojstva. U navedenom vremenskom razdoblju su udareni temelji moderne pogrebne prakse pulskog društva u stoljeću obilježenog izvanrednim urbanim razvojem. Nadam se da će moje doktorsko istraživanje dokazati da je pulsko groblje, sa svojim načinom organizacije prostora smrti, proizvod gradske kulture i identiteta jednog stoljeća pulske povijesti.


Cilj istraživanja je znanstvenom interdisciplinarnom metodologijom, na temelju istraženog i neobjavljenog arhivskog gradiva, iznijeti do danas u potpunosti nepoznate i neistražene aspekte pulske grobljanske tematike u razdoblju od 1846. do 1947. godine. Očekujem da će kroz njih ovo istraživanje pružiti uvid u složenost uvjeta koji su odredili urbani identitet Pule i dostignutu razinu kulture pokapanja, kao i bolje upoznavanje modernizacijskih procesa i društvenih prilika u gradu. Nastojat će se ukazati na mnogostruke građanske, pravne, vjerske, društvene i kulturne, urbanističke i arhitektonske pojave vezane za složeno pitanje smrti i ukopa u Puli. Groblje Monte Ghiro svjedoči o društvenoj kompleksnosti i kulturnoj razini stanovništva, ratnim zbivanjima i gradskim tragedijama, etničkoj pripadnosti i društvenoj stratifikaciji. Mora biti shvaćeno kao mjesto sjećanja koje može pridonijeti boljem razumijevanju pulske stvarnosti XIX. i prve polovice XX. stoljeća. Grobna arhitektura, jezik korišten na epitafima i životi o kojima pripovijedaju, omogućavaju intiman pogled na povijest Pule, što dokazuje posebnu vrijednost groblja za proučavanje lokalne povijesti.

Popis citirane literature

Ariès Phillippe, Essai sur l’Histoire de la Mort en Occident du Moyen Age à Nos Journ, Editions Du Seuil, Paris, 1975.Ariès Phillippe, L’homme devant la mort, Editions Du Seuil, Paris, 1977.Ariès Phillipe – Georges Duby, Histoire de la vie privée, (pet knjiga) Editions Du Seuil, Paris, 1985-1987. Atlin Richarda A., The Architecture of Death: the Transformation of the Cemetery in Eighteenth century Paris, Cambridge, MIT Press, 1984.Bossi Giovanni, 1886 Rapporto sanitario per la città di Pola, Tipografia G. Seraschin, Pola, 1887.Benussi Bernardo, “Pola nelle sue istituzioni municipali (1797-1918)”, u Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, Vol XXXV, 1932, Tipografia Coana, Parenzo, 1923, str. 1-261.

68

Bertolaccini Laura, Città e cimiteri. Dall’eredità medievale alla codificazione ottocentesca, Edizioni Kappa, Roma, 2004.Bertoša Slaven, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća , Skupština Udruga Matice hrvatske Istarske županije, Pazin, 2002.Canella Maria, Paesaggi della morte. Riti, sepolture e luoghi funerari tra Settecento e Novecento, Carocci, Roma, 2010De Franceschi Camillo, “La popolazione di Pola nel secolo XV e nei seguenti”, u Archeografo Triestino, Trieste, III Serie, vol. III, fasc. 2 (1907), str.221-315.Keister Douglas, Stories in Stone. A filed guide to cemetery symbolism and iconography, Gibbs Smith Publisher, Layton, 2004.Grah Ivan, “Izvještaji pulskih biskupa Svetoj Stolici (1592-1802)”, u Croatica Christiana Periodica, Zagabria, anno XI, vol. XX (1987), str. 26-67.Latini Luigi, Cimiteri e giardini. Città e paesaggi funerari d’occidente, Alinea editrice, Firenze, 1994.Marsetič Raul, “L'incendio nel Duomo di Pola del 7 ottobre 1923 ed il successivo riatto e riforma“, u Quaderni, Centro di Ricerche Storiche, Rovigno – Trieste, vol. XIX (2008), str. 7-56.Plumert Arthur, Die hygienischen Verhältnisse der Stadt Pola, E. Scharff, Pola, 1893Pogue Harrison Robert, The Dominion of the Dead, University of Chicago Press, Chicago, 2003.Ragon Michel, Lo spazio della morte, Guida Editori, Napoli 1986 (L’espace de la mort, Albin Michel, Paris 1981).Giuffrè M., Mangone F., Pace S., Selvafolta O., L’architettura della memoria in Italia. Cimiteri, monumenti e città 1750-1939, Skira editore, Milano 2007.Statuti municipali della città di Pola nell’Istria, editi a cura della Direzione del Museo Tergestino di antichita, Favarger Editore, Tipografia Weis, Trieste 1843.Worpole Ken, Last Landscapes: The Architecture of the Cemetery in the West, Reaktion, London, 2003.

Procjena ukupnih troškova predloženog istraživanja

100.000 kn




Il cimitero civico di Monte Ghiro a Pola. Luogo di memoria e riflesso dell’identità cittadina (1846-1947)

Giovanni Radossi



Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.

Potpis

Prof. dr. sc. Slaven Bertoša

Potpis

Raul Marsetič, prof.

IZJAVA

69


U Zagrebu, Potpis

Raul Marsetič, prof.

M.P.

70

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Raul Marsetič

SASTAVNICA: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Naziv studija:Poslijediplomski doktorski studij moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu



hrv. Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)

eng. City Cemetery Monte Ghiro in Pula as a symbol of town identity and place of remembrance (1846-1947)

Područje/polje/granaa: Humanističke znanosti, povijest, hrvatska moderna i suvremena povijest

MENTOR(I)


Mentor 1: Dr. sc. Slaven Bertoša, redoviti profesor

Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

[email protected]

Mentor 2b:_ - -



1. Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, redoviti profesor

Filozofski fakultet uZagrebu

[email protected]

2. Dr. sc. Ivica Šute, docentFilozofski fakultet uZagrebu

[email protected]

3. Dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor

Filozofski fakultet u Zagrebu drago.roksandić@ffzg.hr

4.

5.


71

Na javnoj obrani predložene teme doktorskog rada “Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)” pristupnik Raul Marsetič podrobno je, jasno i temeljito objasnio svoje viđenje problematike koju želi istražiti u svom doktorskom radu. Pritom se koncentrirao na ključna istraživačka pitanja na koja želi odgovoriti i metodološka načela kojima se namjerava koristiti prilikom izrade doktorskog rada. Predočio je plan provođenja istraživanja i pisanja rada te jasno naveo u čemu vidi znanstveni doprinos koji bi njegov doktorski rad postigao.Nakon pristupnikova izlaganja članovi povjerenstva za ocjenu sinopsisa i prijedlog za odobrenje teme i naslova rada komentirali su sinopsis kao i pristupnikovu javnu prezentaciju. Jednoglasno su podržali relevantnost predložene teme, postavili konkretna pitanja i dali pristupniku određene sugestije u vezi s metodologijom, literaturom i načinom rada. Predsjednica povjerenstva, prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan izrazila je zadovoljstvo što se kolega Marsetič prihvatio u nas slabo istraživane teme koja itekako zaslužuje svoju obradu te da je uvjerena da će pristupnik dati značajan doprinos - kako primjenom istraživačkih metoda, tako i temom koja će zasigurno značiti historiografski pomak. Prof. dr. sc. Drago Roksandić također je podržao prethodno mišljenje i istaknuo kako je upoznat sa svim fazama istraživačkog rada pristupnika za koji može reći sve pohvale, napose imaju li se na umu vremenski opseg, uvjeti rada, kontinuitet, odnosno diskontinuitet kvantitativnih podataka i sl. Jednako mišljenje izrazio je i dr. sc. Ivica Šute ustvrdivši da se iz sinopsisa i ove javne obrane vidi ozbiljnost pristupnika, kao i činjenica da je već poodmakao u svojim istraživanjima. Zatim se diskutiralo o prijedlogu korekcije naslova predložene teme o čemu više u rubrici Prijedlog izmjene ili dorade naslova.


Predložena tema doktorskog rada “Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)” cjelovit je pokušaj rekonstrukcije povijesti prvog modernog grobljanskog kompleksa u Puli izgrađenog na brežuljku Monte Ghiro, otvorenog 1847. godine. Dok su se tijekom srednjovjekovlja ukopi vršili unutar gradskih zidina, odnosno unutar gradskih crkava ili u njihovoj neposrednoj blizini, krajem 18. stoljeća, rješavanje higijenskih problema vezanih uz gradske pokope, postaje temom znanstvenog promišljanja. U tom je kontekstu i grad Pula pokušao riješiti taj problem tako što je izgrađeno moderno groblje izvan grada na brežuljku Monte Ghiro. Otvaranje pulskog groblja na tragu je Napoleonova dekreta iz 1804. kojim se počelo pravno rješavati uvjete vezane uz pokop. Taj je dokument bio temelj na kojem se razvila cjelokupna grobna normativa 19. stoljeća. Njome se utvrđivala gradnja novih izvangradskih groblja, pravila koja su se pritom trebala poštivati te postupci koji su se u mnogim bitnim elementima održali do danas. Kako je novo poimanje groblja u 19. stoljeću bilo prvenstveno okrenuto tvorbi arhitektonske strukture posvećene isključivo pokapanju pokojnika na određenom prostoru, uskoro se pokazalo da je prvobitna funkcija groblja višestruko evoluirala. Naime, prerastajući fizičku i normativnu potrebu udaljavanja pokojnika iz gradske jezgre, razvija se važan stav prema sjećanju na pokojne kroz elaboraciju žalovanja i želju za prenošenjem sjećanja. Stoga je pristupnik odlučio istražiti i prikazati razvoj grobljanske tematike u Puli kroz stoljeća s težištem na obradi svih aspekata nastanka i evolucije gradskog groblja Monte Ghiro u razdoblju između njegova osnutka 1846. i 1947. U tom vremenskom luku zbivale su se brojne demografske i kulturne promjene te prijelaz u novo državno i političko ustrojstvo. U navedenom razdoblju postavljeni su temelji moderne pogrebne prakse pulskog društva, obilježene i izvanrednim urbanim razvojem kad Pula poprima obrise modernog srednjoeuropskog grada. Zahvaljujući izgradnji brodogradilišta i Arsenala grad se razvio u urbano središte od strateške važnosti, preuzevši ulogu najveće ratne luke na Jadranu te jedne od najvažnijih na Mediteranu. Pristupnik polazi od hipoteze da je groblje zasigurno mjesto od posebne važnosti za kolektivno sjećanje urbane zajednice, gdje spomenici svjedoče o identitetu grada u određenom vremenu. Marsetič pritom groblje shvaća kao posebnu sastavnicu gradske strukture – “kao arhitektonski kompleks koji snažno pridonosi izgradnji sjećanja, identiteta i kolektivnog imaginarija.”

Na temelju izvora koje čine dokumenti pohranjeni u arhivu grada Pule – Odjelu za graditeljsko naslijeđe, Državnom arhivu u Trstu i Državnom arhivu u Rijeci te literature i periodike, pristupnik će u rasvjetljavanju ove problematike pristupiti interdisciplinarno, što znači da će se, osim uobičajenih metoda povijesne znanosti, koristiti metodama i drugih srodnih znanosti, primjerice, arheologije, povijesti umjetnosti, antropologije, demografije. S tim u vezi pristupnik je obavio stručno terensko istraživanje grobne arheologije, a za povijesnu rekonstrukciju i valorizaciju spomenika oslonit će se na teorijske postavke i metodologiju historijsko-antropoloških, kulturno-historijskih i urbanističkih studija koje se bave istraživanjima evolucije urbanih struktura. Posebno mjesto u istraživačkom postupku pristupnik je posvetio arhitekturi budući da je ona, smatra pristupnik, materijalni oblik pamćenja.

Doktorski rad podijeljen je u nekoliko istraživačkih faza. Nakon heurističkog dijela, pristupnik je izradio inventar cjelokupne grobljanske baštine, zajedno s foto-digitalnom reprodukcijom svih spomenika. Zatim je uslijedila temeljita komparativna analiza svih prikupljenih izvora. Nakon prikaza stoljetnog razvoja pulskoga groblja, uslijedit će analiza Matičnih knjiga umrlih te registara ukopa. Između ostaloga, pristupnik će izraditi cjelovitu rekonstrukciju svih grobnih zemljišta koja su na tom lokalitetu postojala do 1947. Na kraju, analizirat će se zakonske odredbe i pravilnike vezane uz spomenutu problematiku. Ovim istraživanjem pristupnik će nastojati dokazati da je pulsko groblje sa svojim načinom organizacije smrti, proizvod gradske kulture i identiteta jednog stoljeća pulske povijesti. Zbog svega navedenog, držimo da će doktorski rad kolege Raula Marsetiča “Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)” dati zaokruženu i cjelovitu sliku kulturne povijesti Pule u razdoblju 1846.-1947. godine.

72


Na temelju prijave teme doktorskog rada i javne obrane tog prijedloga kolege Raula Marsetiča, Stručno povjerenstvo smatra da je prijava dobro izrađena, da je istraživačka tema relevantna te da je pristupnik dobro formulirao istraživačka pitanja i metodologiju rada. Predloženi mentor prof. dr. sc. Slaven Bertoša redoviti je profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i priznat je stručnjak istarske povijesti i povijesne demografije te odgovarajući mentor za predloženu temu doktorskoga rada. Povjerenstvo smatra da se Raulu Marsetiču može odobriti prijavljena tema doktorskog rada te predlaže da se odobri nastavak postupka prijave i odobrenja teme disertacije pred fakultetskim i sveučilišnim tijelima.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme smatra da bi pristupnik trebao izmijeniti naslov doktorskog rada koji bi primjerenije odgovarao sadržaju te bi umjesto naslova Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao mjesto sjećanja i odraza gradskog identiteta izmijenjeni naslov glasio “Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli kao simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja (1846.-1947.)” S tim prijedlogom složio se i pristupnik.

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)Mentor: prof. dr. sc. Slaven Bertoša



1. Prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan

(predsjednik Stručnog povjerenstva)

2. Dr. sc. Ivica Šute, docent

3. Prof. dr. sc. Drago Roksandić

4.

5.

Mjesto i datum: Zagreb, 25. listopada 2011.





73




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Agnieszka Kałdonek-Crnjaković

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Sveučelište u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski Doktorski Studij Glotodidaktike (živi strani jezici i hrvatski kao strani)




Ime i prezime majke i/ili oca: Tadeusz Kałdonek

Datum i mjesto rođenja: 06.06.1978. Varšava, Poljska

Adresa: Črešnjevec 64, 10000 Zagreb

Telefon/mobitel: 0994846191



2008 - Poslijediplomski Doktorski Studij Glotodidaktike (živi strani jezici i hrvatski kao strani)2002-2005 Učiteljski fakultet engleskoga jezika, Sveučilište u Varšavi1997-2003 Međunarodni odnosi, Fakultet novinarstva i političkih znanosti, Sveučilište u Varšavi


2007- Eureka centar, privatna škola stranih jezika u Zagrebu, voditeljica nastavnih programa, vlasnik2005-2006 Ured za tržišno natjecanje i prava kupaca, načelnik Odjela za međunarodne odnose, Varšava2003-2004 Info Point, Reprezentacija Europske Komisije u Poljskoj, stručnjak za informacije2003-2005 TFLS, privatna škola stranih jezika u Varšavi, nastavnik engleskog jezika2000-2001 Osnovna škola u Varšavi, nastavnik engleskog jezika (za 6. razred)


1. Prva međunarodna konferencija podučavanja stranih jezika i primijenjene lingvistike, Sarajevo Svibanj 2011., izlaganja: "Disleksija/disgrafija i učenje stranih jezika: analiza pisanog diskursa (primjer iz Hrvatske)", "Značenje analize potrebe jezika i sadržaja u engleskom pravnom jeziku: primjer iz Hrvatske".

2. 4. Kongres hrvatskih logopeda „Logopedija i izazovi novog vremena“, 22.-25. rujna 2010. u Zagrebu;Prezentacija postera: Engleski kao strani jezik i disleksija/disgrafija – razlike u pisanom diskursu između studenata s disleksijom/disgrafijom i studenata bez disleksije/disgrafije (prezentacija hipoteze).

3. Konferencija "Odrasli s disleksijom: podrška za studente s disleksijom" (Adults with dyslexia: Support for students – iSheds project), 22. rujna 2010. u Zagrebu.


74

4. Godišnja konferencija EULETA (The European Legal English Teachers Annual Conference), 3.-5. rujna 2010. u Hamburgu;Izlaganje "Potrebe polaznika tečaja engleskoga pravnog jezika u Hrvatskoj" (prezentacija rezultata istraživanja). 5. Međunarodna znanstvena konferencija "(Nie)swój język polski. Nowe horyzonty w językoznastwie stosowanym", 26.-27. svibnja 2010. u Krakovu;Izlaganje "Studenti s disleksijom i učenje stranih jezika".

6. Trening "Strani jezici i disleksija" (Języki obce i dysleksja), Centrum Wspomagania Rozwoju Osobowości, 24.-25. svibnja 2010. u Varšavi.

7. Konferencija HDPL (Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku) "Proučavanja diskursa i dijaloga između teorije, metoda i primjene", 20.-22. svibnja 2010. u Osijeku;Izlaganje "Analiza diskursa u nastavi pravnog engleskog: analiza leksika u kontekstu jezične interferencije".


Hrvatski: Multisenzorna strukturirana metakognitivna metoda podučavanja engleskog jezika učenika s disleksijom s obzirom na faktor dobi

Engleski: Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in teaching English as a foreign language to dyslexic learners


Područje/polje: humanističke znanosti/filologija



Prvi mentor: Prof. dr. sc. Vesna Mildner Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor: Prof. dr. sc. Mirijana LenčekEdukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

[email protected]


Prvi mentor:

1. Mildner, V., and Tomić, D. (2010) Acquisition of /s/-clusters in Croatian speaking children with phonological disorders. Clinical Linguistics and Phonetics. 24, 3; 224-238.2. Vidović, A. i Mildner, V. (2010). Jezični status djece urednog jezičnog razvoja i djece s posebnim jezičnim teškoćama. U Proizvodnja i percepcija govora (Ur. V. Mildner i M. Liker), 186-197. Zagreb: FF Press i HFD.3. Vilke-Pinter, D., and Mildner, V. (2008). Representations of native and foreign language lexical equivalents in the mental lexicon of foreign language learners. Brain and Cognition 67, S434. Mildner, V. (2007). The cognitive neuroscience of human communication. New Jersey: Lawrence Erlbaum Assoc. Inc.5. Vranić, Đ., Runjić, N., and Mildner, V. (2007).The effect of Verbotonal rehabilitation on visual evoked potentials in dyslexic children. Neurol. Croat. 56, Suppl. 2, 38.

Drugi mentor: 1. Ivšac Pavliša, J.; Lenček, M. (2011) Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja

2. Zaretsky, E.; Kuvač Kraljević, J.; Core, C.; Lenček, M. (2009) Literacy predictors and early reading and spelling skills as a factor of orthography: Cross linguistic evidence. Written Language and Literacy. Vol. 12 (1). 52-82.

3. Lenček, M.; Blaži, D.; Ivšac, J. (2007) Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju. Magistra Iadertina. Vol. 2. 107-121.

4. Anđel, M.; Kuvač, J.; Vancaš, M. (2003): Acquisition par reformulation en Croate. In:

75

Martinot, C.; Ibrahim, A. H.: La reformulation: un principe universel d'acquisition. Kime. Paris.

5. Blaži, D.; Vancaš, M.; Prizl-Jakovac, T. (2000): Fonološki poremećaji i fonemska diskriminacija u predškolske djece. Revija za rehabilitacijska istraživanja. Vol. 36 (2). 165-169.

OBRAZLOŽENJE TEME


Disleksija je specifična teškoća učenja koja može utjecati na učenje stranih jezika na mnogo načina. Zbog toga je potrebno razviti nastavnu metodu koja bi pomogla učenicima s disleksijom da lakše usvajaju strane jezike. Od 1990-ih godina predmetom istraživanja jest metoda koja se temelji na multisenzornom, strukturiranom, metakognitivnom pristupu, no niti jedno dosadašnje istraživanje nije uzelo u obzir pitanje djelotvornosti metode s obzirom na faktor dobi.Glavni je cilj istraživanja procijeniti djelotvornost multisenzorne, strukturirane, metakognitivne metode podučavanja engleskog jezika kao stranog jezika učenika s disleksijom u različitim razvojnim fazama. Nastava je usredotočena na usvajanje fonologije/ortografije i rječnika. Istraživanje će dati doprinos daljnjim istraživanjima u ovom području te nastavi engleskog jezika kao stranog jezika za učenike s disleksijom u različitoj dobi, posebice u kontekstu ranog učenja stranih jezika.


Dyslexia is a specific learning disability which may affect learning foreign languages in many ways. This makes a call for application of a teaching method which could help dyslexic learners to learn foreign languages easier. Since the 90’s of the last century a method based on a multisensory, structured and metacognitive approach has been researched, however none of the past studies have addressed the issue of the efficiency of the method in the context of the age factor.The main aim of the study is to assess the efficiency of the multisensory, structured, metacognitive instruction in teaching English as a foreign language to dyslexic learners in different developmental stages. The focus of the instruction is acquisition of phonology/orthography and vocabulary. The study will provide implications for further studies in the field as well as for teaching dyslexic learners of English as a foreign language in a different age, especially in the context of early learning of foreign languages.


Disleksija je definirana kao “poteškoća u učenju koja se očituje u jeziku i koja ima neurološku podlogu” (Međunarodna udruga za disleksiju – IDA). Obilježavaju je teškoće s točnim i/ili tečnim raspoznavanjem riječi te lošim pravopisom i vještinama dekodiranja. Ove poteškoće proistječu iz nedostataka u fonološkoj komponenti jezika. Loša fonološka obrada utječe na vještine pisanja i čitanja zbog čega se može javiti netočnost i nedostatak tečnosti u čitanju. Disleksiju također obilježavaju nelingvistička obilježja kao što su loše pamćenje, manjak koncentracije, nesnalaženje u prostoru, teškoće s obradom informacija i organizacijom te teškoće povezane s vještinama percepcije, brzim imenovanjem, određivanjem redoslijeda te automatizacijom osnovnih vještina (IDA). U Hrvatskoj, disleksija je definirana kao poteškoća u učenju koju obilježavaju poteškoće u čitanju i pisanju. Određena je i kao teškoća s percepcijom i usvajanjem jezika. Prepoznate su i posredne teškoće kao što su loše pamćenje, slabe organizacijske vještine, neodgovarajuća percepcija prostora te ostale (Hrvatska udruga za disleksiju– HUD). Pretpostavlja se da teškoće u materinskom jeziku igraju važnu ulogu u teškoćama u učenju stranih jezika (Ganschow i Sparks, 1991), što se odražava na učenike s disleksijom. Prema Crombie (2000) i Smythe (2005) mnoga obilježja disleksije mogu utjecati na učenje stranih jezika. Ona uključuju slabu fonološku obradu, slabo radno pamćenje, slabo razlikovanje i razumijevanje informacija koje se slušaju, nedostatna znanja sintakse, probleme s motorikom i automatizacijom, slabe organizacijske vještine, sporu obradu podataka, teškoće s imenovanjem predmeta i lošu koncentraciju. Ove slabosti mogu kočiti prirodno usvajanje stranoga jezika, kao što tvrdi Krashen (1981), posebice u jezicima kao što je engleski koji je obilježen složenom ortografijom. Primjerice, u takvom jeziku učenje pravopisa nekih riječi može zahtijevati učenje cijelog leksičkog oblika zadane riječi, najčešće napamet (Mildner, 2003). No, učenik s disleksijom možda nije u stanju usvojiti rječnik, gramatičku strukturu, izgovor, obrasce pravopisa, i pragmatičke vještine na induktivni način.Najnovija istraživanja teškoća u učenju jezika i učenja stranih jezika usredotočena su na metode i strategije učenja i podučavanja. U 1990-ima Ganschow i Sparks bili su među prvima koji su proveli istraživanja s ciljem dokazivanja djelotvornosti određenih nastavnih metoda temeljenih na multisenzornom, strukturiranom pristupu (1993, 1995). Princip multisenzornog pristupa je učenje kroz istovremenu aktivaciju slušnih, vidnih, dodirnih i kinestetičkih puteva, dok se strukturirana komponenta metode odnosi na organizaciju učenja u malim jedinicama koje prikazuju i uvježbavaju pravila na logičan, izričit i neposredan način (Rome i Osman, 1993 u Schneider, 1999: 65). Schneider je unio novi element u multisenzornu strukturiranu metodu – metakogniciju – na temelju pretpostavke da su spore vještine metakognitivne obrade uzrok slabe jezične izvedbe (1999). Princip metakognicije jest sposobnost reguliranja spoznajnih procesa a time i vlastitog procesa učenja (Oxford, 1991; Hartman, 2001). U nastavi u kojoj se koristi multisenzorna strukturirana metoda metakognitivna sastavnica igra ulogu poticanja učenikovih neovisnih vještina obrade jezika (Schneider, 1999) i kod učenika s disleksijom može pozitivno pridonijeti kratkotrajnom i dugoročnom prizivanju materijala pogotovo kao nadomjestak za slabo pamćenje. Metakognicija vodi do metalingvističke svijesti (Schneider i Ganschow, 2000) koja obuhvaća “znanje o kogniciji” (znanje o sistemu lingvističkih pravila koja su temelj jezičnih aktivnosti, kao što su pravila pravopisa) i “regulaciju kognicije” (znanje o strategijama primjene ovog metakognitivnog znanja u različitim situacijama).Princip multisenzorne, strukturirane i metakognitivne metode temelji se na dinamičnoj procjeni koja uključuje “kognitivnu procjenu”, “glasno navođenje misli” i “recipročno predavanje” (samo ispitivanje, izrada sažetka i predviđanje). Učitelj je u ulozi instruktora,

76

posrednika i osobe koja stimulira proces učenja. Učitelj primjenjuje razne strategije kako bi ojačao metalingvističku spoznaju, koristeći poticajna pitanja i geste, dajući učeniku vrijeme za razmišljanje, pokazujući sličnosti/razlike između jezičnih obrazaca te koristeći mnemonička sredstva (Schneider i Ganschow, 2000).Dosadašnja istraživanja o primjeni multisenzorne, strukturirane i metakognitivne metode podučavanja usredotočila su se na adolescente i odrasle učenike (Ganschow i Sparks, 1991, 1993; Schneider, 1999; Nijakowska, 2008; Sarkadi, 2008). Predlaže se da se buduća istraživanja u ovom području usredotoče na usvajanje rječnika (Sarkadi, 2008) i djelotvornost metode s obzirom na faktor dobi (Schneider, 1999). Faktor dobi može biti važan u kontekstu ranog učenja stranih jezika. Djelotvornost nastave trebala bi biti procijenjena, pogotovo njezini direktni, eksplicitni i metakognitivni vidovi. Dijete između 7. i 11. godine starosti nalazi se u razvojnoj fazi konkretnih operacija (prema prihvaćenoj kategorizaciji koju je razvio Piaget). U ovoj fazi djeca počinju razmišljati na više logičan, prilagodljiviji i organiziran način, no tako razmišljaju samo kada odrađuju zadani zadatak. To znači da nisu u stanju riješiti apstraktne zadatke ili uspješno primijeniti već stečeni princip na druge zadatke. U ovom razdoblju djeca također počinju automatski izvoditi radnje, što ima pozitivan utjecaj na radno pamćenje. Također, djeca mogu bolje kontrolirati svoj proces razmišljanja, što ima pozitivan utjecaj na obradu podataka i primjenu strategija učenja. Ipak, ove su vještine tek u začetku i potrebno je dosta vježbe kako bi postale uspješne. Djeca u ovoj razvojnoj fazi još uvijek ne mogu u potpunosti kontrolirati kognitivne procese (metakogniciju) (Papalia i Olds, 1992; Berk, 2007).Nakon 11. godine starosti dijete ulazi u razvojnu fazu formalnih operacija (prema prihvaćenoj kategorizaciji koju je razvio Piaget), koja se razlikuje od prethodne po tome što je dijete sposobno razmišljati na apstraktan način i prosuđivati na hipotetski-deduktivan način. Drugim riječima, djeca od 11. godine počinju biti sposobna manipulirati informacijama, što pozitivno utječe na proces učenja. Ova sposobnost s godinama postaje sve djelotvornija i postiže svoj vrhunac u ranoj odrasloj dobi. Sposobnost manipulacije informacijama i njezina zrelost mogu biti pozitivno povezane s djelotvornošću eksplicitne i metakognitivne komponente nastave. U tom smislu, iskustvo može također pozitivno pridonijeti većoj sposobnosti osobe da manipulira informacijama što onda dovodi do boljeg rješavanja problema (Papalia i Olds, 1992; Berk, 2007).U odnosu na metakognitivnu komponentu metode, pretpostavlja se da je metakognicija pozitivno povezana s inteligencijom (Sternberg, 1981 u Hartman, 2001), što je potrebno uvažavati pri uporabi upotrebi metakognitivnih strategija. Stoga, kada se provodi istraživanje koje uključuje metakogniciju i faktor dobi, mora se kontrolirati ovu varijablu.


Cilj: procijeniti djelotvornost multisenzorne, strukturne, metakognitivne metode podučavanja u kontekstu faktora dobi. Nastava je usredotočena na fonologiju/ortografiju i usvajanje rječnika engleskoga jezika kao stranoga jezika . Pitanja:1. Hoće li metoda biti uspješna bez obzira na dob učenika?2. Hoće li metoda biti jednako uspješna u usvajanju rječnika i u usvajanju fonološkog/ortografskog sustava?3. Koliko će vremena biti potrebno učenicima različite dobi za usvajanje zadanog elementa?4. Hoće li biti bilo kakve povezanosti između djelotvornosti nastave i metalingvističke svijesti?5. Hoće li metoda biti jednako djelotvorna u odnosu na dugoročno dohvaćanje kao što će biti u odnosu na kratkoročno?

Hipoteze:1. Oba učenika će imati koristi od nastave.2. Metoda će biti jednako uspješna u usvajanju rječnika i u usvajanju fonološkog/ortografskog sustava.3. Mlađem učeniku trebat će više vremena kako bi usvojio zadani element.4. Postojat će pozitivna korelacija između broja metalingvističkih događaja i cjelokupne djelotvornosti metode.5. Postojat će negativna korelacija između djelotvornosti metode i vremena.


Predloženo istraživanje je kvantitativno istraživanje longitudinalnog pristupa (analiza slučaja) u uvjetima nastave. Neki podaci bit će prikazani na kvalitativan način radi usporedbe.

SudioniciU istraživanju će sudjelovati četvorica učenika: dvojica s disleksijom kao eksperimentalni ispitanici, i dvojica bez disleksije koji će biti kontrolni ispitanici. Svi sudionici imaju iznadprosječnu inteligenciju. Dvojica eksperimentalnih ispitanika (desetogodišnjak u četvrtom razredu osnovne škole te dvadeset-jednogodišnjak na trećoj godini sveučilišnog studija) imaju disleksiju obilježenu problemima u pravopisu, poteškoćama s usvajanjem rječnika stranoga jezika). Obojici je logoped dijagnosticirao disleksiju u materinskom jeziku. Mlađi učenik pohađa terapiju dvije godine dok je stariji učenik pohađao terapiju tijekom osnovne škole. Oba su učenika učila engleski jezik u školi gdje se koriste uobičajene metode učenja stranog jezika i obojica su školski program savladavala po individualiziranom pristupu u skladu s Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Razlika u godinama sudionika važan je čimbenik u dokazivanju hipoteza i u oblikovanju zaključaka koje proizlaze iz njih, jer su sudionici u dvije uzastopne razvojne faze u kojima je razlika u kognitivnim sposobnostima značajna.

PostupakSudionici će prisustvovati jednom nastavnom satu u trajanju od 45 minuta (mlađi učenik) odnosno 60 minuta (stariji učenik) tjedno. Sadržaj nastave bit će prilagođen znanju sudionika. Provedeno je inicijalno testiranje znanja engleskog jezika. Rezultati testiranja pokazali su da učenici imaju poteškoća u pravopisu i usvajanju rječnika, što utječe na cjelokupne komunikacijske vještine na


77

engleskom jeziku. Kako se u literaturi tvrdi da je nastava djelotvornija kada se materijal predstavi u za učenika važnom kontekstu (Deponio, Landon i Reid, 2000), u ovom istraživanju multisenzorna, strukturirana i metakognitivna nastava fonologije/ortografije i stjecanja rječnika bit će uključena u nastavni plan koji će se prilagoditi učenikovim potrebama i interesima, koji su bili iskazani kroz upitnik o motivaciji i stilu učenja. Multisenzorni, strukturirani i metalingvistički dijelovi nastave bit će izvedeni iz različitih publikacija o ovom pristupu (Schneider, 1999; Schneider & Crombi, 2003; Bogdanowicz i Smoleń, 2004; Butkiewicz i Bogdanowicz, 2006; Sarkadi, 2008).Na svakom satu učenik će trebati naučiti između dva i pet elemenata. Na svakom satu provjerit će se učenikovo znanje o elementima koji su naučeni na prethodnom satu. U slučaju da učenik nije usvojio znanje, ili ga je usvojio djelomično, odradit će se dodatna poduka. Na takvom elementu radit će se sve dok ga učenik u potpunosti ne usvoji, no ne duže od pet uzastopnih sati. U ovom kontekstu mjerit će se koliko se puta učenje određenog elementa treba ponoviti.Radi procjene dugoročnog dohvaćanja materijala nastava će biti podijeljena na tri dijela s pauzama između svakog dijela:1. tečaj od 10 tjedana (1. dio),2. tečaj od 15 tjedana (2. dio),3. tečaj od 20 tjedana (3. dio).Između prvog i drugog dijela stanka će trajati šest tjedana; između drugog i trećeg dijela stanka će trajati četiri tjedna. Nakon zadnjeg dijela stanka će trajati šest tjedana a potom će se provesti završni test. Trajanje stanki određeno je školskim rasporedom učenika. Testom usvajanja rječnika (TEST-VOC) procijenit će se učenikovo znanje značenja riječi (semantičko znanje). Test će sadržavati rječnik koji se učio tijekom tečaja. Zadaci će biti pripremljeni prema savjetima iz literature (Read, 2000; Cameron, 2001) pazeći na mogućnosti učenika s obzirom na njihovu dob.Test pravopisa (TEST-SPEL) provest će se u obliku diktata. Test će sadržavati pravopis riječi koje učenik nije poznavao prije nego što je počeo s nastavom, te riječi koje je učenik poznavao ali ih je pogrešno pisao. TEST-VOC 1 i TEST-SPEL 1 provest će se nakon prvog dijela tečaja a sadržavat će materijal koji se obradio na prvom dijelu tečaja. TEST-VOC 2 i TEST-SPEL 2 provest će se nakon drugog dijela tečaja i sadržavat će materijal koji se obradio na prvom i drugom dijelu tečaja s jasno odvojenim materijalima iz tih dijelova tečaja kako bi se mogli usporediti. TEST-VOC 3 i TEST-SPEL 3 provest će se nakon trećeg dijela tečaja a pomoću njih procijenit će se koliko je materijala usvojeno sa sva tri dijela tečaja s jasno odvojenim materijalima sa sva tri dijela kako bi ih se mogli usporediti rezultati. Test će ocijeniti rječnik i pravopis koji su učenici u potpunosti usvojili tijekom svakog dijela tečaja. Riječi i pravopis koji su usvojeni samo djelomično ili uopće nisu neće biti uključeni u test. Podaci koji se dobiju iz testova opisat će se kao postotak ukupnog broja riječi odjeljujući rječnik koji je u potpunosti usvojen, nije uopće usvojen i koji je djelomično usvojen kako bi se prikazala djelotvornost dugoročnog dohvaćanja. Usporedna analiza prikazat će rezultate svakog testa i sva tri testa zajedno. Kratkoročno dohvaćanje izmjerit će se analizom podataka prikupljenih na svakom satu radeći istu razliku kao i za vokabular. Metalingvistička svjesnost bit će praćena u skladu s Criteria for Metalinguistic Processing koje je predložio Schneider (1999: 166). Metalingvistička obrada bit će promatrana na razini predstavljanja novog materijala i na razini dohvaćanja (kratkoročnog i dugoročnog). Podaci će prikazati ukupne pojave metalingvističke svjesnosti, kroz određeno vremensko razdoblje (po satu i po dijelu tečaja) i kroz aktivnosti (fonologija/ortografija i usvajanje rječnika).Kako bi djelotvorno promatrali metalingvističku svjesnost, osim trenutačnih opažanja na nastavi i izvještaja, svaki će sat biti snimljen. U slučaju poboljšanja u sveukupnim komunikacijskim vještinama učenika s obzirom na korištene nastavne metode bit će prikazana dodatna opažanja. Ukupna opažanja obuhvatit će i komentare o uspješnom i neuspješnom usvajanju elemenata učenih na nastavi.


Ovo će istraživanje biti prvo koje će odrediti važnost faktora dobi za djelotvornost multisenzorne, strukturirane i metakognitivne metode podučavanja engleskog jezika kao stranog jezika učenika s disleksijom kojima je materinski jezik hrvatski. Ovo je istraživanje također važno u kontekstu uvođenja ranog učenja stranih jezika u škole te prilagođavanja radnog okruženja za učenike s disleksijom. Istraživanje će služiti i kao primarni izvor informacija za daljnja istraživanja u ovom području.


1. Berk, L. E.(2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.2. Bogdanowicz, M. and Smoleń, M. (2004). Dysleksja w kontekście nauczania języków obcych. Gdańsk: Wydawnictwo Harmonia.3. Butkiewicz, A. and Bogdanowicz, K. (2006). Dyslexia in the English Classroom. Gdańsk: Wydawnictwo Harmonia.4. Cameron, L. (2001). Teaching Languages to Young Learners. Cambridge: CUP.5. Croatian Dyslexia Association (HUD) http://www.hud.hr/6. Crombie, M. A. (2000). Dyslexia and the Learning of a Foreign Language in School: Where Are We Going? Dyslexia, 6, 112-123.7. Deponio, P., Landon J. and Reid, G. (2000). Dyslexia and Bilingualism – Implications for Assessment, Teaching and Learning, 52-60, In: Multilingualism, Literacy and Dyslexia. Challenge for Educators. London: David Fulton Publishers.8. Ganschow, L. and Sparks R. (1991). A screening instrument for the identification of foreign language learning problems: Evidence for a relationship between native and second language learning problems. Foreign Language Annals 24, 383-393.9. Ganschow, L. and Sparks R. (1993). “Foreign” language learning disabilities: Issues, research and teaching implications. In: S. Vogel & P. Adelman (Eds.), Success for college students with learning disabilities (pp. 283-322). New York, NY: Springer Verlag.10. Ganschow, L. and Sparks R. (1995). Effects of direct instruction in phonology on the native skills and foreign aptitude of at-risk foreign language learners. Journal of Learning Disabilities 28, 107-120.

78

11. Hartman, H.J (Ed.) (2001). Metacognition in Learning and Instruction: Theory, Research and Practice. The Netherlands: Kluwer Academic Publishers.12. International Dyslexia Association (IDA) http://www.interdys.org/13. Krashen, S. D. (1981). Second Language Acquisition and Second Language Learning. New York: Pergamon Press.14. Mildner, V. (2003). Govor između lijeve i desne hemisfere. Zagreb: IPC grupa.15. Nijakowska, J. (2008). En experiment with Direct Multisensory Instrument in Teaching Word Reading and Spelling to Polish Dyslexic Learners of English, 130-157 In: J. Kormos and E.H. Kontra (Eds.) Language Learners with Special Needs. An International Perspective. Bristol: Multilingual Matters.16. Oxford, R.L. (1991). Language Learning Strategies. Boston: Heinle&Heinle Publishers.17. Papalia, E.D. & Wendkos Olds, S. (1992). Human development. New York: McGraw-Hill. 18. Read, J. (2000). Assessing Vocabulary. Cambridge: CUP.19. Rome, P & Smith Osman, J. (1993). Language Tool Kit. Cambridge. MA: Educators Publishing Service.20. Sarkadi, A. (2008). Vocabulary Learning in Dyslexia: The Case of a Hungarian Learner, 110-129 In: J. Kormos and E.H. Kontra (Eds.) Language Learners with Special Needs. An International Perspective. Bristol: Multilingual Matters.21. Schneider, E. (1999). Multisensory Structured Metacognitive Instruction. Frankfurt am Main: Peter Lang.22. Schneider, E. and Ganschow, L. (2000). Dynamic Assessment and Instructional Strategies for Learners who Struggle to Learn a Foreign Language. Dyslexia, 6, 72-82.23. Schneider, E. and Crombi, M. (2003). Dyslexia and Foreign Language Learning. New York: David Fulton Publishers.24. Smythe, I. (2005). The Individual, Defining Factors & Language Learning Case: Dyslexia. In European Commission, Special educational needs in Europe. The teaching & learning of languages, teaching languages to learners with special needs. Retrieved February 10, 2009, from http://ec.europa.eu/education/languages/pdf/doc647_en.pdf25. Sternberg, R.J. (1986). Intelligence applied: Understanding and increasing your intellectual skills. New York: Harcourt Brace Jovanovich.











Prof. dr. sc. Vesna Mildner(ime i prezime prvog predloženog mentora)

Potpis


79

Prof. dr. sc. Mirijana Lenček(ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis

Agnieszka Kałdonek-Crnjaković (ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


U Zagrebu, Potpis

Agnieszka Kałdonek-Crnjaković

(ime i prezime doktoranda)

M.P.

80



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Agnieszka Kaldonek-Crnjaković


Naziv studija: Poslijediplomski Doktorski stiudij glotodidaktike (živi strani jezici i hrvatski kao strani)



Jezik pisanja rada: engleski

Hrvatski Multisenzorna strukturirana metakognitivna metoda podučavanja engleskog jezika učenika s disleksijom s obzirom na faktor dobi

Engleski Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age in teaching English as a foreign language to dydslexic learners

Područje/polje: humanističke znanosti/filologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr.sc. Vesna Mildner, red. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor: Dr.sc. Mirjana Lenček, izv. prof.Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]



1.Dr.sc. Damir Horga, red.prof. u miru


[email protected]

2.Dr.sc. Marta Medved-Krajnović, izv.prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

3.Dr.sc. Mirjana Lenček, izv.prof.Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 29. rujna 2011. godine, točka 77


81


Sjednica etičkoga povjerenstva Doktorskoga studija glotodidaktike od 29. kolovoza 2011.

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskoga rada nije predvidjena programom Doktorskoga studija glotodidaktike.


Glavni je cilj doktorskog rada proučiti utjecaj disleksije na učenje engleskog jezika u ispitanika različite dobi kojima je materinski jezik hrvatski te ocijeniti učinkovitost multisenzorne, strukturirane metakognitivne metode učenja. Disleksija se definira kao poteškoća u učenju koja se očituje u jeziku i koja ima neurološku podlogu a uzrok joj je slaba fonološka obrada jezičnih podataka koja se manifestira kao poteškoća u čitanju i pisanju. To ima utjecaja i na obradu jezičnih podataka općenito ali i nekih nejezičnih vještina pa osobe koje pate od disleksije imaju smanjen kapacitet radne memorije, poteškoće u razumijevanju govorno ili u pisanom obliku prezentiranih informacija, probleme s motorikom i automatizacijom govornih pokreta, lošu koncentraciju, neogovarajuću percepciju prostora i sl. Sve te poteškoće mogu utjecati na učenje stranog jezika (Crombie 2000, Smithe 2005) pa učenici s disleksiojom imaju poteškoća u usvajanju gramatičkih struktura, rječnika, izgovora, pravopisnih obrazaca i pragmatičkih vještina stranog jezika. Devedesetih godina prošlog stoljeća istraživanja osoba s disleksijom su se intenzivno počela baviti traženjem metoda učinkovitog učenja stranih jezika (Ganshaw i Sparks, 1993, 1995) te su promovirali multisenzorni, strukturirani pristup. Prema multisenzornom pristupu uči se istovremenom aktivacijom slušnih, vidnih, dodirnih i kinestetičkih putova dok se strukturirana komponeneta odnosi na organizaciju učenja u malim jedinicama koje prikazuju i uvježbavaju jezična pravila na logičan, izričit i neposredan način (Rome i Osman 1993 u Schneider 1999). Schneider (1999) je u uz komponente multisenzorike i strukturalnosti uvela i komponentu metakognicije pretpostavljajući da je sporost metakognitivne obrade razlog poteškoća u jezično-govornoj izvedbi. Metakognicija vodi do metalingvističke svijesti koja obuhvaća znanje o sistemu lingvističkih pravila i znanje o strategijama primjene metalingvističkog znanja u različitim situacijama (Schneider i Ganshaw 2000). Dosadašnja istraživanja o primjeni multisenzorne, strukturirane metakognitivne metode usredotočila su se na istraživanje adolescenata i odraslih učenika (Schneider 1999, Nijakowsla 2008, Sarkaci 2008). Jedan od faktora koji bi valjalo istražiti u primjeni ove metode poučavanja stranog jezika je njezina učinkovitost s obzirom na dob učenika. Naime, prema Piagetu s obzirom na faze kognitivnog razvoja čovjek vlada različitim stupnjem mogućnosti kontrole kognitivnih procesa tako da će metoda počavanja stranog jezika koja se zasniva na metakogniciji i njezina učinkovitost nužno biti povezana sa stupnjem metakognicijskih kapaciteta, a to znači pod utjecajem dobi. U tom kontekstu su postavljeni cilj i hipoteze istraživanja. Cilj je bio ispitati učinkovitost metode u usvajanju engleskog jezika za desetgodišnjaka i dvadesetjednogodišnjaka. Postavljene su sljedeće hipoteze: 1) za oba će učenika metoda biti uspješna, 2) jednako će biti uspješna za usvajanje rječnika i fonološko/pravopisnog sustava, 3) mlađem će učeniku biti potrebno dulje vrijeme za usvajanje nekog elementa, 4) metoda će biti to uspješnija što se više metalingvističkih događaja dogodi tijekom učenja i 5) korelacija između djelotvornosti metode i vremena bit će negativna. U istraživanju će sudjelovati dva ispitanika, desetogodišnjak i dvadesetjednogodišnjak koji se zbog razlike u dobi nužno razlikuju i u fazama svog kognitivnog razvoja. Obojici je dijagnosticirana disleksija u materinskom jeziku te prolaze (desetogodišnjak) ili su prošli logopedsku terapiju (dvadesetjednogodišnjak). Za svakog ispitanika bit će organizirana individualna nastava jedanput tjedno po 45 minuta za desetogodišnjaka, odnosno 60 minuta za dvadesetjednogodišnjaka u tri ciklusa od po 10, 15 i 20 tjedana s razmakom od 6 tjedana između prvog i drugog ciklusa te 4 tjedna između drugog i trećeg ciklusa. Nastava će se izvoditi pomoću nastavnih materijala i procedurama predloženim za rad po multisenzornoj, strukturiranoj metalingvističkoj metodi različitih autora (Schneider i Combi 2003, Bogdanowicz i Smolen 2004, Butkiewicz i Bogdanowicz 2006, Sarkadi 2008). Cjelokupna nastava će se snimati te će se moći provjeravati napredovanje ispitanika u znanju engleskog jezika, a na kraju svakog ciklusa i 6 tjedana nakon trećeg ciklusa provest će se testiranja poznavanja vokabulara i ortografije. Tako će ispitanici biti kontinuirano praćeni tijekom nastave i testiranjem na kraju svakog ciklusa. Prema tome ispitivanje će imati karakter longitudinalnog istraživanja u kojem će metalingvistička svjesnost biti praćena u skladu s postavkama metalingvističke obrade E. Schneider (1999., Criteria for Metalinguistic Processing). Podaci će biti obrađeni odgovarajućim statističkim postupcima. Istraživanje će biti provedeno u skladu s etičkim principima te će ispitanici, odnosno njihovi roditelji, biti upoznati sa svrhom i načinom provođena istraživanja i od njih će se zatražiti pristanak za sudjelovanje u ispitivanju. Ovo će biti prvo istraživanje u kojem će se istražiti odnos dobi i učinkovitosti multisenzorne, strukturirane metakognitivne metode učenja stranih jezika u osoba s disleksijom te se može pretpostaviti da će otkriti relevantne čimbenike tog odnosa. U primijenjenom smislu istraživanje može pružiti podatke o učinkovitosti pojedinih metodoloških postupaka u učenju stranih jezika, osobito za učenike s disleksijom.


Prijedlogom sinopsisa doktorske disertacije pod naslovom "Multisenzorna strukturirana metakognitivna metoda podučavanja

82

engleskog jezika učenika s disleksijom s obzirom na faktor dobi" pristupnica Agnieszka Kaldonek-Crnjaković odabrala je znanstveno relevantnu temu koja je u trendu istraživanja učinkovitosti metoda nastave stranih jezika u što je uključila kao novinu istraživanje faktora dobi i k tome u osoba s disleksijom. Istraživanjem se traže odgovori na pitanje odnosa kognitivnog razvoja i prikladnosti metoda za poučavanje stranih jezika. Iako je predviđeno da se istraživanje provede na samo dva ispitanika, njihovo sustavno i detaljno praćenje može pružiti dovoljno podataka za izvođenje relevantnih zaključaka. U predloženom sinopsisu pristupnica je pokazala da je konzultirala recentnu literaturu te da se predloženi rad uklapa u suvremena istraživanja u tom području. Rad može pružiti nove spoznaje o nekim fundamentalnim teorijskim pitanjima o kognitivnom statusu i učenju stranih jezika, ali će se iz njega moći izvlačiti i praktične pouke i primjena za nastavu stranih jezika osobito za osobe s disleksijom. Stoga Povjerenstvo smatra da se ovako koncipirana obrada teme disertacije može prihvatiti. Također zaključujemo da je pristupnica ispunila i sve druge uvjete propisane programom Poslijediplomskog Doktorskog studija glotodidaktike (živi strani jezici i hrvatski kao strani). Prijedlog izmjene ili dorade naslova:









Dr.sc. Damir Horga, red.prof. u miru

2.Dr.sc. Marta Medved-Krajnović, izv.prof.

3.Dr.sc. Mirijana Lenček, izv.prof.

4.

5.

83

U Zagrebu, 7. 11. 2011. M.P.

84


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Alenka Mikulec, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij Glotodidaktike




Ime i prezime majke i/ili oca: Ružena Netoušek, Venceslav Netoušek

Datum i mjesto rođenja: 1.12.1974. Sisak

Adresa: Novo Selište 32, Petrinja 44250

Telefon/mobitel: 044 813 749 099 7062342




2006.- Poslijediplomski doktorski studij Glotodidaktike 2000.- 2006. Poslijediplomski studij Glotodidaktike (magistarski)(prijelaz na doktorski studij)1993.-1999. Dvopredmetni studij engleskog jezika i književnosti i češkog jezika i književnosti (Filozofski fakultet u Zagrebu) 1989.–1993. Matematička gimnazija u Sisku 1981. – 1989. Osnovna škola u Petrinji


2009.- nastavno zvanje viši predavač, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Petrinji, engleski jezik struke2004.- 2009. nastavno zvanje predavač, "Visoka učiteljska škola", Petrinja- jezični, metodički i književni kolegiji – engleski jezik2001. – 2004. stručni suradnik, "Visoka učiteljska škola", Petrinja-suradnik u nastavi engleskog jezika1998.-2000. nastavnik engleskog jezika (Škola stranih jezika Eurolingua, Sisak)1995. – 1997. nastavnik engleskog jezika (Škola stranih jezika Izvor 91, Zagreb)


85


RADOVI:

Mikulec, A. , Šimek-Cvitković, S. (2003). Priča u nastavi stranog jezika. U I. Prskalo i S. Vučak (Ur.), Zbornik radova sa stručno-znanstvenog skupa Dani Mate Demarina:Učitelj-učenik-škola (str 318.-327.). Zagreb-Petrinja: Visoka učiteljska škola Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Šimek-Cvitković, S., Mikulec, A. (2003). Pisanje u nastavi stranog jezika. U I. Prskalo i S. Vučak (Ur.), Zbornik radova sa stručno-znanstvenog skupa Dani Mate Demarina:Učitelj-učenik-škola (str 352-357). Zagreb-Petrinja: Visoka učiteljska škola Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Mikulec, A., Carević, I. (2004). Razvoj kreativnosti kroz nastavu stranog jezika. U I. Prskalo (Ur.) Zbornik radova sa stručno-znanstvenog skupa Peti Dani Mate Demarina-Škola i razvoj (str. 149-154). Petrinja: Visoka učiteljska škola u Petrinji.

Carević, I., Mikulec, A. (2004). Uloga bajke u nastavi engleskoga jezika s učenicima rane školske dobi. Metodika, časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj naobrazbi, 5(2), 245-250.

Mikulec, A., Šimek-Cvitković, S. (2005). Developing Communicative Competence in a Class Environment. U N. Tatković (Ur.) Interactive Communication in Education (str. 13-19). Pula: Visoka učiteljska škola u Puli.

Mikulec, A., Ivanković, M. ( 2006). Utjecaj izloženosti stranom jeziku na upotrebu strategija učenja stranog jezika, U M. Šagud (Ur.) Sedmi Dani Mate Demarina, Prema suvremenoj školi (str. 197-205). Petrinja: Visoka učiteljska škola u Petrinji.

Jurčević Lozančić, A., Mikulec, A., Korenić, M. (2008). Inkluzija djece s posebnim potrebama u nastavu stranoga jezika. U I. Šerbetar (Ur.) Deveti Dani Mate Demarina, Odgoj i obrazovanje između lokalnog i globalnog (str. 251-256). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mikulec, A., Peček, I. (2010). Vizualna pomagala u ranom usvajanju leksika u engleskom kao stranom jeziku. U D. Pavličević-Franić i A. Bežen Društvo i jezik:višejezičnost i višekulturalnost (str.192-202). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mikulec, A., Šimek-Cvitković, S. (2010). Utjecaj teksta na stranom jeziku na govornu produkciju na materinskom jeziku. U A. Jurčević Lozančić 11. dani Mate Demarina-Očekivanja, postignuća i perspektive u teoriji i praksi ranog i primarnog odgoja i obrazovanja (str. 279-290). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Mikulec, A., Carević, I. (2010). Vole li djeca u nižim razredima rad s tekstom u nastavi engleskoga jezika?. Metodika, časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj naobrazbi, 21,Vol.11(2), 225-233.

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA:2003. – izlaganje na temu Priča u nastavi stranog jezika -voditelj radionice na znanstveno- stručnom skupu Dani Mate Demarina:Učitelj-učenik-škola u suradnji sa Sonjom Šimek Cvitković, prof.2006. -Izlaganje na temu Utjecaj izloženosti stranom jeziku na upotrebu strategija učenja

stranog jezika, na skupu Sedmi Dani Mate Demarina, Prema suvremenoj školi2007. U suradnji s I. Carević izlaganje na znanstvenom skupu s međunarodnim

sudjelovanjem “Dijete i jezik Danas: Dijete i tekst” u Osijeku s temom Vole li djeca u nižim razredima rad s tekstom u nastavi engleskoga jezika?

2009. u suradnji s I. Peček izlaganje na 3. međunarodnoj konferenciji o naprednim i sustavnim istraživanjima-ECNSI 2009, 3. specijalizirani znanstveni skup Rano učenje hrvatskoga/materinskoga/stranoga jezika 3 s temom Vizualna pomagala u ranom usvajanju leksika u engleskom kao stranom jeziku2010. izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu HDPL-a “Proučavanja diskursa i dijaloga

86

između teorije, metoda i primjene” u Osijeku s temom Classroom Discourse Analysis and the Use of Communication Strategies2010. izlaganje na 4. međunarodnoj konferenciji o naprednim i sustavnim istraživanjima- ECNSI 2010,11. dani Mate Demarina-Očekivanja, postignuća i perspektive u teoriji i praksi ranog i primarnog odgoja i obrazovanja s temom Utjecaj teksta na stranom jeziku na govornu produkciju na materinskom jeziku


Hrvatski: Strategije čitanja akademskih tekstova na hrvatskome i engleskome jeziku

Engleski: Reading Strategies Used while Reading Academic Texts in Croatian and English Language


Područje/polje:Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: anglistika



Prvi mentor: Doc. dr.sc. Renata Šamo Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]@inet.hr

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. Šamo, R. (2007). Identitet uspješnog L2 čitatelja. U Granić J. (ur.) Jezik i identiteti. Zagreb-Split: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. 617-626. 2.Šamo, R. (2007). Verbal Protocol as an Important Breakthrough in Reading Research. U Shiel, G., Stričević, I. i D. Sabolović-Krajina (ur.). Literacy without Boundaries. Osijek: Croatian Reading Association,317-320. 3. Šamo, R. i Medved Krajnović, M. (2007). Testing FL Proficiency - What Verbal Protocols Reveal SRAZ, LII, 52, 283-300. 4. Šamo, R. (2009). The Age Factor and L2 Reading Strategies. U Nikolov, M. Early Learning of Modern Foreign Languages: Processes and Outcomes. Bristol, Buffalo, Toronto: Multilingual Matters. 121-131. 5. Šamo, R. (2010). U labirintnom Borgesovom diskursu . U Karabalić, V., Varga, M. A. (ur.). Proučavanje diskursa i dijaloga između teorije, metoda i primjene. Osijek : HDPL . Filozofski fakultet u Osijeku, 297 - 308.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME

87



Smatra se kako je vještina čitanja jedan od značajnih čimbenika koji utječu na uspjeh studenata tijekom visokoškolskoga obrazovanja. Također se smatra kako postoje sličnosti pri uporabi strategija čitanja na materinskome i stranome jeziku. Stoga će se u predloženom istraživanju pokušati utvrditi kojim se strategijama čitanja služe hrvatski govornici engleskoga kao jezika za akademske potrebe te postoji li povezanost između strategija kojima se služe prilikom čitanja akademskih tekstova na engleskome i hrvatskome jeziku. Nadalje, pokušat će se utvrditi postoji li povezanost između navedenih strategija čitanja i nekih relevantnih čimbenika (duljina učenja engleskoga jezika, jezična kompetencija, uspjeh na studiju te stavovi prema čitanju i engleskome jeziku). Očekuje se da će se opisanim istraživanjem produbiti spoznaje o uporabi strategija čitanja pri čitanju akademskih tekstova na engleskome kao stranome jeziku te na hrvatskome kao materinskome jeziku.


Reading is considered to be an important factor that affects the academic success of students during their higher education. It is also maintained that there are similarities in the use of reading strategies in mother tongue and foreign language. Therefore, the proposed research will attempt to determine what reading strategies Croatian learners of English for academic purposes use and whether there is correlation between the strategies they use while reading academic texts in English and Croatian language. Furthermore, the research will attempt to find if there is correlation between the above-mentioned reading strategies and some relevant factors (years of foreign language learning, language competence, academic success and attitudes towards reading and English language). The research is expected to give a more comprehensive insight into the use of reading strategies while reading academic texts in English as a foreign language and Croatian as a mother tongue.


88

Smatra se kako je za stručnjake iz različitih područja, a posebice u akademskome svijetu, u današnje vrijeme od velike važnosti znati čitati s razumijevanjem na barem jednom stranom jeziku. Također se smatra kako je vještina čitanja, unatoč činjenici da je studenti često smatraju najlakšom jezičnom vještinom (Geoghegan 1983; Jordan 1997), zapravo vrlo složena i jedan od značajnih čimbenika koji utječu na uspjeh studenata tijekom visokoškolskoga obrazovanja (Alderson 1984; Carrell i Grabe 2002; Grabe i Stoller 2002; Moirand 1979; Pugh i Ulijn 1984).

Kada govorimo o čitanju na materinskome jeziku; treba napomenuti kako je za uspješno čitanje, osim ovladavanja predčitačkim vještinama, odnosno razvojem govora i glasovne osjetljivosti, raščlambe riječi na glasove, usvajanja pisanih znakova (slova), prijenosa govora u pisani tekst te „prevođenja“ izgovorenih glasova u napisana slova i obrnuto (šifriranje i dešifriranje) (Pavličević Franić, 2005), također nužno ovladati i vještinama tečnoga čitanja i čitanja s razumijevanjem (Shapiro, 1996). Nadalje, Grabe (1990) navodi kako postoji najmanje šest općih vještina i područja znanja neophodnih za razumijevanje procesa čitanja: vještine automatskog prepoznavanja, poznavanje vokabulara i struktura, poznavanje formalne strukture diskursa, znanje o temi i znanje o svijetu, vještine/strategije sinteze i ocjenjivanja, metakognitivno znanje i nadgledanje vještina (prema Jelić, 2004).

U literaturi postoji niz pristupa čitanju, odnosno modela i teorija čitanja (Carver 1997, 2000, 2003; Goodman 1986, 1994; Grabe 1991; Kintsch 1998; Perfetti 1985, 1992, 2007; Stanovich 1980, 2000; Walczyk 1995, 2000) kojima se nastoji dobiti potpuniji uvid u vještinu čitanja. No, ono što većina istraživanja naglašava kao bitno jest činjenica da čitanje nikako ne smijemo shvatiti kao pasivan, već kao aktivan (Carrell, 1983; Carrol 1980; Grabe, 1988; Grellet, 1981; Nuttal 1982; Robinson 1980), odnosno interaktivan proces (Wallace 2001; Widdowson, 1979).

S obzirom na kompleksnost same vještine čitanja, kod čitanja na stranome jeziku javlja se i dodatni problem, odnosno pitanje koje je prvi put spomenuo Alderson (1984), a to je: jesu li problemi s čitanjem na stranome jeziku problemi vještine čitanja ili jezični problemi, odnosno problemi prouzročeni nedostatnom jezičnom kompetencijom na stranome jeziku. Dakle, mogli bismo reći da na vještinu čitanja utječe niz čimbenika od kojih ćemo spomenuti tek neke: stupanj kognitivnoga razvoja korisnika jezika, jezična kompetencija u materinskome i stranome jeziku, metakognitivna znanja o materinskome jeziku, lingvistička udaljenost materinskoga i stranoga jezika te kulturološka orijentacija (stav prema tekstu i cilju čitanja, vrste strategija čitanja kojima se koristi u materinskome i stranome jeziku, stavovi o procesu čitanja, poznavanje tipova tekstova u materinskome jeziku i opća znanja) (Aebersold i Field,1997), kao i sposobnost čitanja na materinskome jeziku, priroda obaju jezika, čimbenici vezani uz čitatelja ali i okruženje u kojem se usvaja strani jezik (Carrell,1991).

Rasprave o čitanju na stranome jeziku nepotpune su ako se ne uzmu u obzir i suvremene teorije o procesu ovladavanja inim jezikom koje naglašavaju važnost i međusobne utjecaje obaju ili više jezičnih sustava kod dvojezičnih, odnosno višejezičnih govornika (Cook 1991, 2002, 2003; Cummins 1984; Herdina i Jessner 2002), posebice važnost međujezične interakcije pri čitanju na stranome jeziku (Koda 2007).

Strategije učenja zauzimaju jedno od ključnih mjesta u istraživanjima koja se bave ovladavanjem inoga jezika posljednjih 40-ak godina (Brown 1991, Cohen 1990, McDonough 1995, Mendelsohn 1994, Mihaljević Djigunović 2000,2001; O'Malley i Chamot 1990; Oxford 1990; Pavičić Takač 1999, 2000, 2008; Rubin i Thompson 1994, Wenden 1991). Međutim, još su značajnija istraživanja koja pokazuju postojanje korelacije između uporabe strategija i uspjeha u učenju (Oxford i Burry-Stock, 1995).

Unutar strategija učenja izdvajaju se i strategije pojedinih jezičnih vještina, između ostalih, i strategije čitanja. Istraživanja koja su se bavila strategijama čitanja uglavnom uključuju proučavanje vrsta strategija, čimbenika koji utječu na uporabu strategija, načina na koji doprinose učinkovitijem čitanju i kako ih je moguće uključiti u poučavanje čitanja s ciljem poboljšanja razumijevanja (Anderson 1991; Block 1986, 1996; Carrell 1989; Grellet 1981; Janzen 1996; Nuttall 1996; Šamo 2000, 2006). Posebno se ističe važnost metakognicije pri razvijanju vještine čitanja, osobito čitanja s razumijevanjem (Carrell, 1989; Sheorey i Mokhtari, 2001; Šamo, 2000).

Temeljem provedenih istraživanja strategija čitanja, možemo zaključiti da postoje određene sličnosti u uporabi strategija prilikom čitanja na materinskome i stranome jeziku, odnosno kako se strategije čitanja prenose iz jednoga u drugi jezik (Alderson 1984; Cummins 1980; Cziko 1980; Sarig 1987). Koda (1994) naglašava kako se osoba koja čita na stranome jeziku služi stečenim iskustvom čitanja na materinskome jeziku te u proces uključuje oba jezika (prema Šamo, 2001:132). Ovdje je važno spomenuti Cumminsovu (1976) hipotezu praga (threshold hypothesis) prema kojoj postoji određeni prag znanja stranoga jezika koji govornici moraju svladati kako bi moglo doći do prijenosa vještina iz jednoga u drugi jezik. Slična ovoj je i hipoteza o „kratkom spoju“ (short-circuit hypothesis) koju je postavio Clarke (1980), a prema kojoj nedostatno znanje stranoga jezika onemogućuje uspješnim čitačima u materinskom jeziku uspješno čitanje na stranome jeziku. Dakle, možemo reći da je uporaba strategija ipak ponajprije kontekstualno određena (Cohen 1984, 1986; Hosenfeld 1984; McLeod i McLaughlin 1986), odnosno da transfer strategija čitanja ovisi o nizu čimbenika: kontekst (Cohen 1984, 1986; Hosenfeld 1984; McLeod i McLaughlin1986), dužina teksta (Grabe i Stoller 2002), jezična kompetencija u stranome jeziku (Alderson 1984; Clarke 1978; Cummins 1981; Cziko 1978; McLaughlin 1987; Mihaljević Djigunović 2006), i čitalačke sposobnosti na materinskome jeziku (Alderson 1984; Carrell 1991; Bossers 1992; Taillefer 1996). No, iako se jezična kompetencija najčešće spominje kao najvažniji čimbenik o kojem ovisi transfer strategija, ne postoji jedinstveno mišljenje o tome koji su ostali čimbenici ni koji je smjer transfera strategija.

U Hrvatskoj su istraživanja strategija čitanja do sada uglavnom provođena s ispitanicima osnovnoškolske i srednjoškolske dobi (Geld i Stanojević 2007; Jelić 2009; Pavičić Takač i Radišić 2007; Šamo 2006), a nedostaju istraživanja na uzorku ispitanika odrasle dobi. Također, unatoč relativno velikom broju istraživanja aspekata čitanja na materinskome i stranome jeziku, Taillefer i Pugh (1998) smatraju kako su strategije čitanja budućih stručnjaka još uvijek nedovoljno istražene u oba jezika.



89

U predloženom istraživanju pokušat će se odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja:1 Kojim se strategijama čitanja služe hrvatski govornici engleskoga pri čitanju akademskih tekstova na engleskome i hrvatskome jeziku?2 Postoji li povezanost strategija kojima se hrvatski korisnici engleskoga kao jezika struke, služe prilikom čitanja akademskih tekstova na engleskome i hrvatskome jeziku?3 Postoji li povezanost navedenih strategija i duljine učenja engleskoga jezika?4 Postoji li povezanost navedenih strategija i jezične kompetencije u hrvatskome i engleskome jeziku? 5 Postoji li povezanost navedenih strategija i uspjeha iz relevantnih kolegija i općeg uspjeha na studiju?6 Postoji li povezanost strategija čitanja i stavova prema vještini čitanja?


90

IspitaniciIstraživanje će se provesti na prigodnom uzorku od osamdesetak studenata učiteljskoga i odgojiteljskoga studija u Zagrebu i

Petrinji koji slušaju engleski jezik struke kao obvezatni kolegij na drugoj (odgojiteljski studij), odnosno trećoj (učiteljski studij) godini studija.

Instrumenti istraživanjaPodaci će se prikupiti sljedećim instrumenatima: Općim upitnikom prikupit će se podaci o duljini učenja i izloženosti engleskome jeziku; uspješnosti u engleskome i

hrvatskome jeziku te općem uspjehu na studiju; samoprocjeni čitalačkih sposobnosti na hrvatskome i engleskome jeziku te stavovima prema čitanju općenito i prema engleskom jeziku. Kao mjere općeg znanja engleskoga jezika koristit će se prosječna ocjena iz engleskoga jezika tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja ispitanika te samoprocjena znanja.

U cilju postizanja potpunijeg uvida u opće znanje engleskoga jezika kod ispitanika, koristit će se i prilagođeni cloze test posebno konstruiran za potrebe ove disertacije. Razlog odabira prilagođenog cloze testa jest činjenica da mnogi autori smatraju, a istraživanja pokazuju, kako su se upravo cloze testovi kao integrativni testovi pokazali korisnima i valjanima pri ocjenjivanju znanja jezika (Aebersold i Field, 1997; Brown, 2002; Buck, u Clapham i Corson, 1997; Oller i Jonz, 1994), ponajprije jer rezultati ovog testa pokazuju značajnu pozitivnu korelaciju s ostalim integrativnim tehnikama testiranja. Kako bi se provjerila sintaktička i diskurzivna znanja, cloze test će biti konstruiran na način da će se izostaviti otprilike svaka 10. riječ s naglaskom na funkcionalnim, a ne značenjskim riječima. S obzirom da se smatra kako tekst s 50 praznina osigurava visoki stupanj pouzdanosti i valjanost (Gamaroff, 2010), cloze test će imati 49 praznina, pri čemu će prvi i posljednji odlomak biti ostavljeni u cijelosti u cilju pružanja kontekstualne potpore ispitanicima (Alderson, 2000).

Uvid u percipiranu uporabu strategija čitanja na hrvatskome i engleskome jeziku dobit ćemo pomoću upitnika SORS (Survey of Reading Strategies, Mokhtari i Sheorey, 2002). Primarni je cilj autora upitnika bio konstruirati instrument pomoću kojega će biti moguće utvrditi metakognitivna znanja i percipiranu uporabu strategija čitanja kod adolescenata i odraslih korisnika engleskoga kao stranoga jezika. Upitnik čini 30 čestica koje se procjenjuju na skali Likertova tipa od pet stupnjeva gdje je 1 („Nikada ili gotovo nikada to ne činim.“), a 5 („Činim to uvijek ili gotovo uvijek.“), čime se dobiva uvid u učestalost uporabe strategija čitanja. Osim toga, strategije čitanja u upitniku podijeljene su u tri kategorije, odnosno podljestvice: Globalne strategije čitanja (namjerne i pažljivo isplanirane tehnike pomoću kojih korisnik jezika ima uvid u proces čitanja, npr. razmišljanje o cilju čitanja, vizualni pregled teksta prije čitanja, kritičko promišljanje sadržaja teksta prilikom čitanja); Strategije kao pomoć pri rješavanju problema (postupci koje korisnik jezika rabi prilikom čitanja konkretnog teksta, odnosno ciljane tehnike koje pomažu prilikom rješavanja problema s razumijevanjem teksta, npr. prilagođavanje brzine čitanja radi potpunijeg razumijevanja pročitanog, vizualizacija pročitanog, pogađanje nepoznatih riječi) i Strategije potpore (postupci koji pomažu pri razumijevanju teksta, npr. pisanje bilježaka ili podvlačenje teksta, uporaba rječnika, parafraziranje). Konačni rezultati dobiveni upitnikom pokazuju koliko često (vrlo često, umjereno, rijetko) ispitanici smatraju da koriste strategije čitanja općenito, ali i pojedinačno svaku od tri navedene podljestvice.

Osim upitnika SORS, s manjim skupinom ispitanika koristit će se i polustrukturirani dnevnik čitanja kako bi se stekao potpuniji uvid u uporabu strategija čitanja na engleskome jeziku. Oblik polustrukturiranog dnevnika koristit će se da bi dobiveni podaci bili što relevantniji za cilj samog istraživanja, odnosno kako bismo ispitanike usmjerili prema cilju istraživanja i time izbjegli dobivanje neiskoristivih podataka (Nunan,2000).

Budući da prema Andersonu (2000) ne postoji jedna najbolja metoda za testiranje vještine čitanja, u istraživanju će se koristiti posebno konstruirani test razumijevanja pročitanog na hrvatskome jeziku koji će se sastojati od teksta na hrvatskome jeziku i pet zadataka reproduktivnog i produktivnog tipa. Na isti način bit će pripremljen i test razumijevanja pročitanog na engleskom jeziku. Tipovi zadataka u hrvatskoj i engleskoj inačici testa bit će sljedeći: dopunjavanje teksta izostavljenim rečenicama, pronalaženje ciljanih informacija u tekstu, određivanje naslova i sažimanje sadržaja teksta. U engleskoj inačici testa ispitanici će moći pisati sažetak teksta na materinskome jeziku kako bi se izbjegao problem nedostatno razvijene vještine pisanja ili nedostatne jezične kompetencije, osobito jer će primarni cilj testa biti provjera jezične vještine čitanja i razumijevanja pročitanoga (Alderson, 2000). Tekstovi koji će se koristiti u testovima bit će preuzeti iz sveučilišnog udžbenika iz područja razvojne psihologije (Vasta,R., Haith. M., Miller,S.(1998). Dječja psihologija),odnosno sadržajno pripadaju jeziku za akademske potrebe. Prema vrsti, oba će teksta biti ekspozitorni tekstovi jer se ova vrsta teksta smatra najčešćom organizacijskom strukturom akademskoga teksta (Benson, 1991).

PostupakTijekom akademske godine svi će instrumenti biti provjereni pilot testiranjem i prilagođeni populaciji studenata učiteljskoga i

odgojiteljskoga studija. Istraživanje će se provesti krajem akademske godine u dvije faze s vremenskim razmakom od tjedan dana. Nadalje, ispitivanje će biti provedeno grupno, a vrijeme ispunjavanja predviđenih upitnika i testova neće biti ograničeno. Također, svi će sudionici prije početka samog istraživanja dobiti na uvid i potpis obrazac suglasnosti za sudjelovanje u istraživanju s osnovnim podacima o načinu provođenja istraživanja i njihovom sudjelovanju, bit će obaviješteni da je sudjelovanje u istraživanju na dobrovoljnoj osnovi i da mogu u bilo kojem trenutku odustati, te će im se objasniti i da će biti poduzete sve mjere u cilju zaštite njihove anonimnosti.

Obrada podataka Dobiveni kvantitativni podaci bit će obrađeni uz pomoć statističkog paketa SPSS 12.0 za Windows (Statistical Package for

Social Sciences). Kvantitativne metode obrade podataka koje će se koristiti su postupci deskriptivne statistike te korelacijske i regresijske analize. Podaci dobiveni polustrukturiranim dnevnikom čitanja bit će obrađeni i analizirani kvalitativno i uspoređeni s ostalim dobivenim podacima.


91

Očekuje se da će se opisanim istraživanjem produbiti spoznaje o uporabi strategija čitanja pri čitanju akademskih tekstova na engleskome kao stranome te na hrvatskome kao materinskome jeziku. Uvid u odnos strategija čitanja i jezične kompetencije, duljine učenja engleskoga jezika, uspjeha na studiju i stavova prema čitanju omogućit će cjelovitije razumijevanje procesa čitanja akademskih tekstova, a nalazi do kojih bi se došlo mogli bi poslužiti kao dobar temelj za učinkovitije poučavanje čitanja.


1. Aebersold,J. A. i Field, M. L. (1997). From reader to reading teacher: issues and strategies for second language class-rooms. Cambridge: Cambridge University Press

2. Alderson, J. C. (2000). Assessing Reading. Cambridge: Cambridge University Press.3. Alderson, J. C. (1984). Reading in a foreign language: a reading problem or a language problem? U J.C.Alderson i A. H.

Urquhart (ur.), Reading in a Foreign Language. London: Longman, 1-27.4. Block, E. (1986). The comprehension strategies of second language readers. TESOL Quarterly 20(3), 463-494.5. Brown, J.D. (2001). Using Surveys in Language Programs. Cambridge: Cambridge University Press.6. Carrell, P. (1989). Metacognitive awareness and second language reading. Modern Language Journal, 73, 121-134.7. Cook, V. (ur.) (2002). Portraits of the L2 User. Clevedon: Multilingual Matters Ltd.8. Cook, V. (ur.) (2003). Effects of the Second Language on the First. Clevedon: Multilingual Matters Ltd.9. Cummins, J. (1976). The influence of bilingualism on cognitive growth. Working Papers on Bilingualism, 9, 1–43.10. Cummins, J. (1984). Bilingualism and special education: Issues in assessment and pedagogy. Clevedon: Multilingual Mat-

ters.11. Douglas, D. (2000). Assessing Language for Specific Purposes. Cambridge: Cambridge University Press.12. Geld, R. i Stanojević, M. M.(2007). Razumijevanje teksta čitanjem: statistička analiza rezultata testova za osnovne i srednje

škole. Metodika, 8 (1), 148-159.13. Grabe, W. (2009). Reading in a Second Language: moving from theory to practice. Cambridge: Cambridge University

Press.14. Grabe, W. i Stoller, F. (2002). Teaching and researching reading. Harlow: Pearson Education.15. Herdina, P. i Jessner, U. (2002). A Dynamic Model of Multilingualism: Perspectives of Change in Psycholinguistics. Cleve-

don: Multilingual Matters16. Hudson, T. (2007). Teaching Second Language Reading. Oxford:Oxford University Press.17. Jelić, A.B. (2009). Čitanje, usvajanje vokabulara i strateško ponašanje učenika stranog jezika. Društvena istraživanja, 18(4-

5), 895-911. 18. Jordan, R.R. (1997). English for Academic Purposes: A Guide and Resource Book for Teachers. Cambridge: Cambridge

University Press.19. Koda, K. (2005). Insights into second language reading: A Cross-Linguistic Approach. Cambridge: Cambridge University

Press.20. Mihaljević Djigunović, J. (2006). Interaction between L1 and L2 Communicative Language Competences. SRAZ, LI, 261-

277.21. Mokhtari, K. i Sheorey, R. (2008). Reading Strategies of First- and Second- Language Learners: See How They Read.

Norwood, MA: Christopher-Gordon Publishers.22. Mokhtari, K. i Sheorey, R. (2002). Measuring ESL Students’ Awareness of Reading Strategies. Journal of Developmental

Education, 25 (3). 2-10.23. Oxford, R. L. (1990). Language Learning Strategies: What Every Teacher Should Know. New York: Newbury House.24. Pavičić Takač, V. i Radišić, M. (2007). Istraživanje strategija čitanja mlađih učenika engleskoga kao stranog jezika: izrada

instrumenta. Život i škola, 17(1), 70-78.25. Pugh, A. K. i Ulijn, J. M. (1984). Reading for Professional Purposes: studies and practices in native and foreign languages.

London: Heinemann.26. Sarig, G. (1987). High-level reading in the first and in the foreign language: some comparative process data.

U J. Devine, P. Carrell i D. E. Eskey (ur.) Research in Reading in English as a Second Language. Washington, D. C.: TESOL, 105-120.

27. Šamo, R. (2006). Jezično iskustveno znanje učenika u zadacima čitanja na engleskom kao stranom jeziku. Metodički ogledi, 13 (1), 31-48.

28. Taillefer, G. (1996). L2 reading ability: further insight into the short-circuit hypothesis. Modern Language Journal, 80 (4), 461-477.

29. Taillefer, G. i Pugh, T.(1998). Strategies for professional reading in L1 and L2. Journal of Research in Reading, 21(2), 96-108.

30. Wallace, C. (1992). Reading. Oxford:Oxford University Press.


8000 kuna


92





Samostalno financiranje 8000 kuna


29.8.2011.



(dr.sc. Renata Šamo, doc.)

Potpis (Alenka Mikulec)

IZJAVA


U Zagrebu, 30.8.2011. Potpis (Alenka Mikulec)


93


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Alenka Mikulec

Nositelj studija: Filozofski fakultet

Naziv studija: Doktorski studij glotodidaktike




Hrvatski Strategije čitanja akademskih tekstova na hrvatskome i engleskome jeziku

Engleski Reading Strategies Used while Reading Academic Texts in Croatian and English Language

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Humanističke znanosti/filologija/anglistika

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Renata Šamo, doc. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:



1. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.


2. dr.sc. Vlasta Vizek –Vidović, znan. savj.

Institut za društvena istraživanja, Zagreb [email protected]

3. dr.sc. Renata Šamo Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 28. rujna 2011.78. točka dnevnoga reda.


94


29. kolovoza 2011.


Javna obrana teme nije predviđena programom studija.


Planirano će istraživanje pružiti nove spoznaje o nedovoljno istraženoj temi strategija čitanja u području jezika struke. Komparativnom analizom strategija čitanja na engleskome kao stranome jeziku i hrvatskome kao materinskome jeziku doktorandica će proširiti postojeće granice istraživanja strategija: dosadašnja ispitivanja uporabe strategija čitanja odnosila su se mahom ili na strani ili na materinski jezik. Izvorni znanstveni doprinos predložene teme i nacrta istraživanja vidljiv je i u uključivanju drugih važnih varijabli (duljina učenja engleskoga jezika, stupanj ovladanosti engleskim i hrvatskim jezikom, uspjeh na studiju, stavovi prema čitanju) koje će omogućiti da se čitanje kao jezična vještina sagleda iz različitih perspektiva i time dođe do dubljeg i cjelovitijeg razumijevanja ove iznimno važne jezične vještine. Doktorandica će u istraživanju primijeniti kombinirani kvantitativno-kvalitativni pristup te kreirati nekoliko novih instrumenata, što će rezultirati izvornim znanstvenim doprinosom i na razini metodologije istraživanja.

Iz opisa dosadašnjih istraživanja razvidno je da je doktorandica upoznata s postojećim spoznajama relevantnom literaturom vezanom uz temu disertacije. Na temelju uvida u ciljeve istraživanja, opisa uzorka i instrumenata, te planiranih postupaka (koji uključuju i opis poštivanja etičkoga kodeksa) smatramo da je predloženo istraživanje izvedivo.


Budući da doktorandica predlaže temu koja je znanstveno relevantna a nedovoljno istražena, da je temu teorijski dobro utemeljila te da planira koristiti prikladnu metodologiju istraživanja, predlažemo da se prihvati predložena tema te da se doktorandici Alenki Mikulec odobri izrada doktorskoga rada pod naslovom Strategije čitanja akademskih tekstova na hrvatskome i engleskome jeziku.


Nema.


Nema.


Zimski semestar 2012./2013.


Potpis



95




dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.

2. dr.sc. Vlasta Vizek–Vidović, znan. savj.

3. dr.sc. Renata Šamo

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

96



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Jasmina Rogulj, prof., MSc


Naziv studija: Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij GLOTODIDAKTIKE




Ime i prezime majke i/ili oca: pok. Magdalena / Ivica Kuzman

Datum i mjesto rođenja: 1. siječnja 1964. godine, Split

Adresa: Odeska 16, 21 000 Split

Telefon/mobitel: 021/46 46 66, 091/ 33 44 101




2006.- upisan Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij glotodidaktike, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu 2005.-Master of Science in English Language Teaching Management, University of Surrey, UK 1990. - Profesor engleskog i njemačkog jezika i književnosti, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu


ožujak 2008. - danas, viši predavač i predstojnica Zavoda za jezike, Sveučilišni studijski centar za stručne studije, Sveučilište u Splitulistopad 2003.- ožujak 2008. - predavač i voditeljica Katedre za strane jezike, Odjel za stručne studije i Sveučilišni studijski centar za stručne studije, Sveučilište u Splitu od ak. god. 2004./2005. – danas - vanjski suradnik na kolegiju Medicinski engleski jezik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Spliturujan 1999.- listopad 2003. - profesor engleskog i njemačkog jezika, (od 2000. i voditeljica Katedre za strane jezike), Veleučilište u Splitu 1998. -2001. - profesor engleskog i njemačkog jezika, Centar za strane jezike, Split 1993. – 1998. - profesor engleskog i njemačkog jezika, škola za strane jezike "Dominus", Split 1992. -1993. - profesor engleskog i njemačkog jezika, škola za strane jezike "E-92" , Split 1991. -1992. - prevoditeljica u Splitskoj banci, Split


Radovi:

Rogulj, J. (2009) Komunikacijske strategije i komunikacijska kompetencija. U: J. Granić (ur.) Jezična politika i jezična stvarnost, 308-317, Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku.Rogulj, J. i Čizmić, I. (2009) Analizom potreba do učinkovitog poučavanja komunikacijske


97

kompetencije. U: V. Pavičić Takač, V. Bagarić, M. Brdar i M. Omazić (ur) Lingvistika javne komunikacije: Komunikacija u nastavi i komunikacijska gramatika, 33-43, Zagreb-Osijek: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Filozofski fakultet J.J. Strossmayera.

Rogulj, J. (2007). Kontrastivnom analizom do učinkovitog poučavanja engleskoga jezika , Strani jezici, 36/4: 381-390, Zagreb.

Aktivno sudjelovanja na znanstvenim/stručnim skupovima:

Rogulj, J., Čizmić, I. Relationships between Students' Individual Differences, Teaching Strategies and Test Performance, New Dynamics of Language Learning: Spaces and Places - Intentions and opportunities (International Conference and 29th Summer School of Applied Language Studies), Jyväskilä, Finland, 2011.

Rogulj, J. Foreign Language as a means and motivator, Study visit under the Transversal Programme of the Lifelong Learning programme, Latvia University of Agriculture, Languages Department, Jelgava, Latvia, 2011. (grant awarded by the National Agency for Mobility and EU programmes)

Rogulj, J., Čizmić, I. Use of Articles by Non-native and Native Speakers of English, 44th Annual International IATEFL (International Association of Teachers of English as a Foreign Language) Conference, Harrogate, UK, 2010.

Rogulj, J. I Čizmić, I., The Effectiveness of Vocabulary Strategy Training in Higher Education, 43rd Annual International IATEFL Conference, Cardiff, UK, 2009.

Rogulj, J. I Čizmić, I., Kako testirati uspješnost studenata u pismenoj i usmenoj komunikaciji, Međunarodni znanstveni skup - Evaluacija u nastavi jezika i književnosti, Nikšić, Crna Gora, 2007.

Rogulj, J., Modes and Aspects of Classroom Interaction, 15. HUPE konferencija, Šibenik, 2007.

Rogulj, J., Malešević, M. Developing Tailor-Made ESP Courses within Lifelong Learning, Festival znanosti, Split, 2006.


Hrvatski: Odnos između ličnosti, strategija učenja, strategija poučavanja i znanja engleskog jezika

Engleski: Relationship between personality, learning strategies, teaching strategies and English language proficiency


hrvatski




Prvi mentor: prof.dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović


[email protected]

Drugi mentor: prof.dr.sc. Denis BratkoFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina Prvi mentor: Mihaljević Djigunović, J. and Letica, S. (2009). Spremnost na komunikaciju i učenje stranoga

jezika. U: V. Pavičić Takač, V. Bagarić, M Brdar & M. Omazić (ur.), Lingvistika javne komunikacije: Komunikacija u nastavi i komunikacijska gramatika, 1-11., Osijek: HDPL.

Mihaljević Djigunović, J. & Bagarić, V. (2007) A comparative study of attitudes and motivation of

98

Croatian learners of English and German, SRAZ, 52: 259-281.

Mihaljević Djigunović, J. & Bagarić, V. (2007) English in Croatia – from needs to achievement. Metodika, 14: 38-50.

Mihaljević Djigunović, J. (2006) Role of Affective Factors in the Development of Productive Skills. In: M. Nikolov & J. Horváth (eds.), Empirical Studies in English Applied Linguistics, 9-23. Pécs: Lingua Franca Csoport.

Mihaljević Djigunović, J. (2006) Language anxiety and language processing. In: S. Foster-Cohen, M. Medved Krajnović & J. Mihaljević Djigunović (eds.) EUROSLA Yearbook 6, 191-212. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.

Drugi mentor:

Bratko, D., Butković, A., Chamorro-Premuzic, T. (2010). The genetics of general knowledge: A twin study from Croatia. Personality and Individual differences, 48, 403-407.

McCrae, C., Terraciano, A.., De Fruyt, F., De Bolle, M., Gelfand, M., Costa, P., Bratko, D., Marušić, I. and collaborators of the Adolescent Personality Profiles of Cultures Project. (2010). The Validity and Structure of Culture-Level Personality Scores : Data from Ratings of Young Adolescents. Journal of personality, 78/3, 815-838.

Bratko, D. (2007). Behavioral Genetics and Personality: The possible approach to understanding the etiology of individual differences. Suvremena psihologija, 10/2; 277-294.

Bratko, D., Butković, A. (2007). Stability of genetic and environmental effects from adolescence to young adulthood: Results of Croatian longitudinal twin study of personality. Twin Research and Human Genetics, 10/1, 151-157.

Bratko, D., Chamorro-Premužić, T., Saks, Z. (2006). Incremental validity of self- and peer-rated personality traits (over intelligence) in the prediction of school performance. Personality and Individual Differences, 41/1, 131-142.

OBRAZLOŽENJE TEME


Učenje stranoga jezika ovisi o karakteristikama svojstvenim svim učenicima (ličnost, inteligencija, nadarenost, itd.). Međutim, ono što svakog učenika čini jedinstvenim i (ne)uspješnim u učenju jezika je kombinacija navedenih karakteristika (MacIntyre, 1994). Prateći slijed takvih razmišljanja unutar interdisciplinarnog okvira primijenjene lingvistike i psihologije ličnosti, u ovom će se radu istražiti odnos između crta ličnosti, strategija učenja (SU), preferiranih strategija poučavanja (SP), te znanja engleskog jezika (EJ). Uz to, ispitat će se koja skupina varijabli, crte ličnosti ili SU, ima bolju prediktivnu valjanost za utvrđivanje znanja EJ. Rad je na teorijskoj razini motiviran potrebom stvaranja jasnije slike o povezanosti navedenih varijabli dok će, s druge strane, kontekst praktičnih implikacija pomoći u podizanju svijesti nastavnika o učenju kao dinamičnom procesu interakcije između individualnih i situacijskih varijabli. Rad će u konačnici pridonijeti fleksibilnijem pristupu u procesu poučavanja kao i boljim postignućima tijekom učenja jezika.


Foreign language learning depends on some universal characteristics (personality, intelligence, aptitude, etc.), but what makes each student unique and (un)successful in language learning is the combination of those variables (MacIntyre, 1994). Following this line of thought within the interdisciplinary framework of applied linguistics and personality psychology, this research will explore relationship among personality traits, learning strategies, preferred teaching strategies and English language proficiency. Besides, it will be investigated which sets of variables, personality traits or learning strategies, have stronger predictive validity for determining English language proficiency. At the theoretical level, the purpose of this research is to gain more profound insight into the relationship among these variables. In terms of practical implications, raising teachers' awareness about learning as a dynamic process based on interaction between individual and situational variables, might contribute to developing more flexible teaching approach, and, in turn, better learning achievements.


Prema Cohenu i Dornyeiu (2002) uspjeh u učenju stranoga jezika, osim o nizu varijabli kao što su npr. duljina trajanja i intenzitet nastave, metodika nastave, veličina i sastav grupe, prigode za prirodnim korištenjem jezika, itd., ovisi i o karakteristikama učenika. Proučavajući individualne razlike (IR) u širem kontekstu psiholoških istraživanja, posebice u odnosu na akademsku uspješnost, uočava se da i nakon više od sto godina sustavnog istraživanja još uvijek vlada velika nesigurnost oko donošenja zaključaka vezanih uz razinu do koje kognitivne i nekognitivne IR mogu biti povezane s radnim ili akademskim postignućem (Furnham i Chamorro-Premuzic, 2004). Isti autori ukazuju i na to da se učinkovitost psihometrijskih instrumenata za predikciju akademskog postignuća

99

mora konzistentno replicirati u različitim kontekstima, s različitim ispitanicima i različitim metodama procjenjivanja znanja. Rastući broj novijih istraživanja koja se od devedesetih godina 20. stoljeća temelje na petofaktorskom modelu ličnosti ipak ukazuje na to da se IR u akademskom postignuću mogu objasniti i nekognitivnim crtama ličnosti (npr. Chamorro-Premuzic i Furnham, 2008). Rezultati meta-analize (O'Connor i Paunonen, 2007) kojom su obuhvaćena 23 istraživanja post-srednjoškolskog obrazovanja objavljena u znanstvenim člancima između 1991. i 2006., pokazuju da je savjesnost najsnažniji i najkonzistentniji prediktor akademskog postignuća (npr. Chamorro-Premuzic i Furnham, 2003; Bratko i sur., 2006) dok kod ostalih crta ličnosti kao što su ugodnost, ekstraverzija, neuroticizam i otvorenost iskustvu, rezultati nisu u potpunosti jednoznačni.Interes prema istraživanju IR karakterističan za psihologiju obrazovanja i psihologiju ličnosti našao je odjeka i na području učenja stranoga jezika te doživio zamah sedamdestih godina prošloga stoljeća (Rubin, 1975 i Naiman et al, 1978 prema Döyrnei, 2005). Određeni broj studija o povezanosti dimenzija ličnosti i stranoga jezika bavio se proučavanjem učinka ekstraverzije na učenje jezika, no dobiveni rezultati su bili različiti. U istraživanju koje su proveli Naiman i sur. (1978 prema Dewaele i Furnham, 2000) nije se uočila povezanost između ekstraverzije i rezultata na pisanom testu, dok je značajna povezanost otkrivena između ekstraverzije i fluentnosti u govoru, naročito u stresnim i formalnim situacijama. S druge strane, Robinson i sur. (1994) ukazuju i na značajnu ulogu neuroticizma. Na usmenom ispitu iz francuskoga jezika ispitanici s višim rezultatima na skalama ekstraverzije i neuroticizma bili su bolji od svojih kolega s višim rezultatima na ljestvici neuroticizma, ali nižim na ljestvici ekstraverzije. Ovi su ispitanici postigli bolje rezultate na pismenom testu. U navedenim se istraživanjima za mjerenje dimenzija ličnosti koristio Eysenck Personality Questionnaire (EPQ) dok se u drugim istraživanjima na području učenja stranoga jezika često koristio Myers-Briggs Type Indicator (MBTI). No, ni ta istraživanja nisu rezultirala jasnijom slikom. Primjerice Carell i sur. (1996) otkrivaju određenu korelaciju između rezultata na testu vokabulara i skale ekstraverzija/introverzija i gramatike i skale prosuđivanje/percipiranje. Prema riječima samih autora ta povezanost nije ni izravna ni jednostavna. Zanimljivo je istaknuti da, iako po definiciji “jedan od najšire korištenih testova ličnosti u poslovnom svijetu” (Larsen i Buss, 2008, str. 122), istraživači s područja glotodidaktike ovaj instrument koriste u svrhu ispitivanja stilova učenja (npr. Ehrman and Oxford, 1990,1995; Carell i sur., 1996; Conti i Kolody, 1996 itd.) što izaziva nejasnoće već i na samoj konceptualnoj razini. Danas prema broju objavljenih radova, a zbog svoje teorijske i empirijske utemeljenosti, dominira petofaktorski model ličnosti (Matešić i Zarevski, 2008). Unatoč tomu, pregledom literature uočena su svega dva istraživanja na području glotodidaktike u kojima se taj model ličnosti koristio. Verhoeven i Vermeer (2002) mjerili su povezanost dimenzija velikih 5 (V5) faktora i komunikacijske kompetencije. Otvorenost iskustvu pokazala je značajnu korelaciju sa sve tri sastavnice: organizacijskom, strategijskom i pragmatičnom kompetencijom. Ekstraverzija je pokazala značajnu vezu sa strategijskom, savjesnost umjerenu s organizacijskom, dok ugodnost i neuroticizam nisu pokazali nikakvu povezanost s komunikacijskom kompetencijom. S druge strane, Zabihi (2011) uočava da su neuroticizam i ekstraverzija u negativnoj, a savjesnost, otvorenost iskustvu i ugodnost u pozitivnoj korelaciji s uspjehom u učenju engleskog jezika mjerenog testom višestrukog izbora sastavljenim od tri dijela: slušanja, čitanja i uporabe jezika. Nadalje, rezultati ranih istraživanja IR na području učenja i usvajanja drugoga jezika ukazali su jasno na činjenicu da se, osim nadarenosti za jezik i motivacije, kao razlog uspješnosti u učenju stranoga jezika mora uzeti u obzir i aktivno sudjelovanje učenika u procesu učenja (Dörnyei i Skehan, 2003). U skladu s takvim pristupom strategije učenja (SU) su osamdesetih godina prošloga stoljeća postale vrlo zanimljiva tema istraživanja na području psihologije obrazovanja i učenja stranoga jezika. Početkom devedesetih objavljene su tri knjige (O'Malley i Chamot, 1990; Oxford, 1990 i Wenden, 1991) u kojima se autori bave konceptualizacijom SU i izradom njihovih taksonomija. Uz manje se preinake spomenute tipologije mogu smatrati kompatibilnima i time je moguće strategije svrstati u četiri kategorije: kognitivne, metakognitivne, socijalne i afektivne (Dörnyei and Skehan, 2003).Temeljem rezultata svojih istraživanja Peacock i Ho (2003) zaključuju kako učenici najčešće koriste kompenzacijske, metakognitivne i kognitivne strategije i da postoji pozitvna korelacija između korištenja SU i razine znanja jezika. Važna je i činjenica da je veliki broj istraživanja usredotočen i na povezanost učestalosti korištenja SU s jedne te spola, dobi, vjerovanja i preferiranih stilova učenja s druge strane (npr. Ehrman i Oxford, 1990 ). Međutim, ukoliko se učenje jezika konceptualizira kao dinamičan proces čini se ispravnim prihvatiti MacIntyreov (1994) socijalno psihološki model korištenja SU kojim on ukazuje na važnost cjelokupnog konteksta u kojem se SU primjenjuju, a koji nedvojbeno uključuje i interakciju s drugim individualnim i situacijskim varijablama. U tom se kontekstu neizostavno mora razmotriti i uloga razredne situacije i poučavanja. Gledano iz šire perspektive psihologije ličnosti, Chamorro-Premuzic i sur. (2007) upućuju na to da se većina istraživanja usmjerila prema studentovim crtama ličnosti ili preferiranim stilovima učenja, ali ne i strategijama poučavanja (SP), iako one mogu utjecati na učenje, a time i na akademski uspjeh. Vraćajući se na uvodnu rečenicu ovoga pregleda može se ustvrditi da je proces učenja i usvajanja jezika vrlo dinamičan proces u kojem je uključeno niz individualnih i situacijskih varijabli čiju interakciju i ulogu i nadalje treba istraživati.


Ciljevi

1. Ispitati međusobnu povezanost dimenzija modela velikih 5 (V5) faktora, SU, preferiranih SP i znanja EJ.

2. Utvrditi koji od dva seta varijabli (ličnost, odnosno SU) značajnije pridonosi predikciji znanja EJ.

Hipoteze

Očekuje se: H1: povezanost svih crta ličnosti, osim ugodnosti, sa znanjem EJ; kod faktora ugodnosti uputnije je krenuti od nulte hipoteze;


100

H2: pozitivna povezanost intelekta s kognitivnim i metakognitivnim SU, ekstraverzije i ugodnosti s kompenzacijskim i socijalnim SU;

H3: pozitivna povezanost kognitivnih i metakognitivnih, te negativna afektivnih SU sa znanjem EJ;

H4:povezanost crta ličnosti i preferiranih SP;

H5: da će SU značajnije pridonijeti predikciji znanja EJ od crta ličnosti.


IISPITANICI

Istraživanje će se provesti tijekom jednog semestra akademske godine 2011./2012. na uzorku od oko 230 ispitanika, studenata prve, druge, četvrte i pete godine medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Strukturiranim upitnikom prikupit će se sljedeći podatci o ispitanicima: spol, duljina učenja EJ, učenje izvan škole, učenje drugog/trećeg stranog jezika, zaključna srednjoškolska ocjena iz EJ i završena srednja škola (gimnazija ili srednja medicinska škola).

MJERNI INSTRUMENTI

International Personality Item Pool 100 (IPIP100)Pet osobina ličnosti velepetoroga modela (Ekstraverzija, Ugodnost, Savjesnost, Emocionalna stabilnost i Intelekt) ispitivat će se uz pomoć hrvatske inačice (prijevod Boris Mlačić i Goran Milas, 1999) upitnika IPIP100 (International Personality Item Pool) kojega je 1999. konstruirao Goldberg, a koji je dostupan na mrežnoj stranici www.ipip.ori.org. Upitnik se sastoji od 100 kratkih tvrdnji, po 20 za svaki od V5 faktora modela. Primjeri tvrdnji koje se odnose na pojedine faktore su „Unosim živost u neku zabavu.“ (Ekstraverzija); „Suosjećam s drugima.“ (Ugodnost); „Obraćam pažnju na detalje.“ (Savjesnost); „Ne uzrujavam se lako.“ (Emocionalna stabilnost); i „Vladam mnoštvom podataka.“ (Intelekt). Zadatak ispitanika bit će zaokružiti jedan od brojeva na Likertovoj ljestvici od 1 do 5, pri čemu 1 označava neslaganje („potpuno netočno“), a 5 potpuno slaganje („potpuno točno“) s tvrdnjom. Rezultat za pojedinu osobinu ličnosti bit će izražen zbrojem ispitanikovih odgovora na tvrdnje koje se odnose na određenu osobinu.

Strategy Inventory for Language Learning (SILL)Za mjerenje strategija učenja engleskog jezika koristit će se prijevod upitnika Rebecce Oxford Strategy Inventory for Language Learning (SILL) (Mihaljević Djigunović, 2002), temeljen na taksonomiji koja se sastoji od šest kategorija: strategije pamćenja, kognitivne strategije, kompenzacijske strategije, metakognitivne strategije, afektivne i socijalne strategije. Upitnik broji 80 tvrdnji, a primjeri su sljedeći: “ Kada učim novu riječ, da bih je zapamtio/la, koristim se kombinacijom zvuka i slike.” (strategije pamćenja); “U stranome jeziku sam/a tražim pravila.” (kognitivne strategije); “Ako ne znam točnu riječ, sama izmislim novu.” (kompenzacijske strategije); “Trudim se strani jezik redovito učiti i vježbati.” (metakognitivne strategije); i “Pri učenju, vježbanju i ponavljanju radim s drugim učenicima.” (socijalne strategije). Zadatak ispitanika je označiti na skali Likertovoga tipa od 1 – 5 ono što zaista čine dok uče strani jezik, pri čemu 1 znači „nikada ili gotovo nikada“, a 5 „uvijek ili gotovo uvijek“. Rezultati skale dobit će se računanjem prosjeka za svaku pojedinu supskalu.

Upitnik za mjerenje preferiranih SPZa potrebe ovoga istraživanja konstruiran je upitnik za mjerenje SP. Prva inačica upitnika sastojala se od 20 tvrdnji. Nakon pilot istraživanja provedenog na 157 ispitanika koji pripadaju populaciji sličnoj onoj koja će biti uključena u glavno istraživanje, četiri su tvrdnje izbačene kako bi se postigla zadovoljavajuća unutarnja konzistencija s Cronbachovim alpha koeficijentom iznad 0.7. Također, komponentna analiza s varimax rotacijom rezultirala je s jasna četiri faktora, definirana kao četiri pristupa poučavanju: a) pristup koji potiče autonomno učenje; b) interaktivni pristup; c) komunikacijski pristup i d) pristup usmjeren nastavniku.

TESTOVI ZA MJERENJE ZNANJE EJ

Za ispitivanje znanja EJ koristit će se dva testa, cloze test i test slušanja s razumijevanjem. Cloze test je oblik integrativnog testa koji se još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća koristi za mjerenje opće jezične kompetencije, a učestalost njegove primjene je opravdana iz dva razloga. S jedne strane, rezultati postignuti na cloze testu visoko koreliraju s rezultatima na drugim integrativnim testovima, a, s druge strane, relativno ga je jednostavno konstruirati, provesti i ocijeniti. Rješavanje cloze testa pred učenike postavlja zahtjev za simultanim procesiranjem različitih jezičnih komponenti, što je slično situaciji u kojoj se ljudi nalaze kada komuniciraju (Hughes, 1989 prema Kong, 2009). Tekst na kojem će se ovaj test temeljiti bit će s područja medicine, tematikom vezan uz sadržaj kolegija Medicinski engleski jezik. Prvi zagovornik korištenja cloze testa za mjerenje opće kompetencije stranoga jezika, Oller (1979 prema Read, 2000), drži ovaj test valjanim ukoliko je zadovoljeno načelo dovoljnog broja različitih vrsta riječi, što se postiže odabirom teksta s otprilike pedeset praznina. U ovom slučaju bit će izbačena svaka sedma riječ, a test će se ocjenjivati prema načelu „prihvatljivog odgovora“.Test slušanja sastojat će se od jedne dijaloške i jedne monološke situacije kroz koje će se, pomoću četiri vrste zadataka, ispitati razumijevanje glavne ideje teksta, specifičnih pojedinosti, način procesiranja eksplicitnih informacija kao i donošenje zaključaka na temelju odslušanog teksta (Buck, 2001). Kako bi se ustanovila empirijska valjanost ovih dvaju testova, izračunat će se Pearsonov koeficijent korelacije između rezultata dobivenih na cloze testu i testu slušanja s razumijevanjem i onih koje će studenti postići na određenim dijelovima standardiziranog Cambridge ESOL (English for Speakers of Other Languages) testa.

101

POSTUPAK

Istraživanje će se provesti tijekom redovite nastave iz kolegija Medicinski engleski I, II, IV i V i odvijat će se u 3 faze s razmakom od 2-3 tjedna. Ispitanici će u prvoj fazi popuniti upitnike IPIP100, SILL i Upitnik za mjerenje preferiranih SP na način da će redoslijed rješavanja biti rotiran, tj. neki će ispitanici prvo popuniti IPIP, pa SILL, a na kraju Upitnik za mjerenje preferiranih SP, dok će drugima redoslijed biti obrnut. U drugoj će fazi studenti tijekom nastave riješiti Cambridge ESOL testove, da bi, u zadnjoj fazi, po odslušanom kolegiju (25 sati nastave), pristupili ispitu koji će se sastojati od cloze testa i testa slušanja s razumijevanjem. Da bi se dobili traženi rezultati, osim deskriptivne analize, provest će se t-test za nezavisne uzorke, jednosmjerna analiza varijance (ANOVA), faktorske analize, te niz korelacijskih i regresijskih analiza.

Budući da se ispituje ličnost, u postupak prikupljanja podataka bit će uključen i psiholog, a ispitanici će biti obaviješteni o tijeku istraživanja i zamoljeni da potpišu suglasnost . Također će se poduzeti sve mjere za zaštitu anonimnosti ispitanika.


Produbit će se spoznaje o odnosu između ličnosti, SU, preferiranih SP i znanja EJ. Za mjerenje crta ličnosti koristit će se model V5 faktora što je, prema saznanju autorice, do sada u svijetu bio slučaj u samo dva istraživanja na području učenja/usvajanja EJ. Općenito, znanstveni doprinos ovoga istraživanja bi trebao biti značajan zbog nekonzistentnosti dosadašnjih rezultata, malog broja sličnih korelacijskih istraživanja i raznolikosti u korištenju mjernih instrumenata. Doprinos predloženog istraživanja leži, također, i u promicanju interdisciplinarnih istraživanja na području obrazovanja.


1. Bratko, D., Chamorro-Premuzic, T. i Saks, Z. (2006). Personality and school performance: Incremental validity of self- and peer-ratings over intelligence. Personality and Individual Differences, 41, 131-142.

2. Buck, G. (2001). Assessing Listening. Cambridge: Cambridge University Press.

3. Carell, P., L., Prince, M., S. i Astika, G., G. (1996). Personality Types and Language Learning in an EFL Context. Language Learning, 46/1, 75-99..

4. Chamorro-Premuzic, T. i Furnham, A. (2003). Personality predicts academic performance: Evidence from two longitudinal university samples. Journal of Research in Personality, 37, 319-338.

5. Chamorro-Premuzic, T. i Furnham, A. (2008). Personality, intelligence and approaches to learning as predictors of academic performance. Personality and Individual Differences, 44, 1596-1603.

6. Chamorro-Premuzic, T., Furnham, A., i Lewis, M. (2007). Personality and approaches to learning predict preference for different teaching methods. Learning and Individual Differences, 17, 241-250.

7. Cohen, A. i Dörnyei, Z. (2002). Focus on the Language Learner: Motivation, Styles and Strategies. U: Schmitt, N. (ur.) An Introduction to Applied Linguistics. 170-190. London: Arnold.

8. Conti, G., J. i Kolody, R., C. (1996). The relationship of Learning Strategy Preference and Personality Type. http://www.adulterc.org/Proceedings/1999/99conti.htm (30.06.2011.)

9. Dewaele, J.-M. i Furnham, A. (2000). Personality and speech production: a pilot study of second language learners. Personality and Individual Differences, 28, 355-365.

10. Dörnyei, Z. (2005). The Psychology of the Language Learner: Individual Differences in Second Language Acquisition. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum.

11. Dörnyei, Z. i Skehan, P. (2003). Individual Differences in Second Language Learning. U: Doughty, C., J. i Long, M., H. (ur.) The Handbook of Second Language Acquisition. 589-630. Oxford: Blackwell.

12. Ehrman, M. i Oxford, O. (1990). Effects of sex differences, career choice, and psychological type on adult language learning strategies. The Modern Language Journal, 74/3, 311-327.

13. Ehrman, M. i Oxford, O. (1995). Cognition plus: Correlates of language learning success. The Modern Language Journal, 79/1, 67-89.

14. Furnham, A. i Chamorro-Premuzic, T. (2004). Personality and intelligence as predictors of statistics examination grades. Personality and Individual Differences, 37, 943-955.

102

15. Furnham, A., Chamorro-Premuzic, T. i McDougall, F. (2003). Personality, cognitive ability, and beliefs about intelligence as predictors of academic performance. Learning and Individual Differences, 14, 49-66.

16. Kong, Y. (2009). A Comparative Study on the Multiple Choice Cloze Test and the Standard Cloze Test. Asian Social Science (Canadian Centre of Science and Education), 5/2, 93-96.

17. Larsen, R., J. i Buss, D., M. (2005). Psihologija ličnosti: Područja znanja o ljudskoj prirodi. (prev. Denis Bratko) Jastrebarsko: Naklada Slap.

18. MacIntyre, P. (1994). Toward a Social Psychological Model of Strategy Use. Foreign Language Annals, 27, 185-195.

19. MacIntyre, P. i Noels, K. (1994). Retrospective review article: The good language learner. System, 22/2, 269-287.

20. Mihaljević Djigunović, J. (2002). Strah od stranoga jezika. Kako nastaje, kako se očituje i kako ga se osloboditi. Zagreb: Naklada Ljevak.

21. Matešić, K. i Zarevski, P. (2008). Povezanost opće inteligencije i dimenzija ličnosti sa školskim postignućem. Metodika 17, 9/2, 260-270.

22. O’Connor, M., C. i Paunonen, S., V. (2007). Big Five personality predictors of post-secondary academic performance. Personality and Individual Differences, 43, 971-990.

23. O'Malley, J., M. i Chamot; A., U. (1990). Learning strategies in second language acquisition. Cambridge: Cambridge University Press.

24. Oxford, R. L. (1990). Language learning strategies: What every teacher should know. New York: Newbury House.

25. Peacock, M. i Ho, B. (2003). Student language learning strategies across eight disciplines. International Journal of Applied Linguistics, 13/2, 179-200.

26. Read, J. (2000). Assessing Vocabulary. Cambridge: Cambridge University Press.

27. Robinson, D., Gabriel, N., i Katchan, O. (1994). Personality and second language learning. Personality and Individual Differences, 16, 143-157.

28. Verhoeven, L. i Vermeer, A. (2002). Communicative competence and personality dimensions in first and second language learners. Applied Psycholinguistics, 23, 361-374.

29. Wenden, A., L. (1991). Learner strategies for learner autonomy. UK: Prentice Hall.

30. Zabihi, R. (2011). Personality in English Language Proficiency and Achievement. Continental Journal of Education Research, 4, 1-6.


7.000,00 kn







103


Sinopsis odobren na sjednici Etickoga povjerenstva Doktorskoga studija glotodidaktike od 29. kolovoza 2011.




Potpis (ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis Jasmina Rogulj(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


U Zagrebu, 31. kolovoza 2011. Potpis Jasmina Rogulj(ime i prezime doktoranda)

M.P.


104



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Jasmina Rogulj, prof., MSC


Naziv studija: Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij GLOTODIDAKTIKE




Hrvatski Odnos između ličnosti, strategija učenja, strategija poučavanja i znanja engleskog jezika

Engleski Relationship between personality, learning strategies, teaching strategies and English language proficiency

Područje/polje: humanitičke znanosti / filologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red.prof.


[email protected]

Drugi mentor: dr.sc. Denis Bratko, red.prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]



1.izv.prof.dr.sc. Višnja Pavičić Takač

Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska

[email protected]

2.dr.sc. Renata Šamo, doc.Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

3.dr.sc. Denis Bratko, red.prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Zagrebu 28. rujna 2011., točka dnevnog reda br. 81.


105


Sjednica Etičkoga povjerenstva Doktorskoga studija glotodidaktike od 29. kolovoza 2011.

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskoga rada nije predviđena programom Doktorskoga studija glotodidakitke


Suvremene teorije učenja i usvajanja inoga jezika prepoznaju ulogu individualnih osobina, tj. individualnih razlika između učenika koje utječu na proces učenja i usvajanja jezika. Iako ulogu individualnih razlika u akademskoj uspješnosti psiholozi sustavno proučavaju već više od stotinu godina, zaključci su još uvijek nekonzistentni, što se dijelom može pripisati manjku istraživanja repliciranih u različitim kontekstima. Što se tiče područja usvajanja inih jezika, najčešće je istraživan odnos pojedinih crta ličnosti (npr. ekstraverzije ili neuroticizma) i učenja jezika, pri čemu su se koristili različiti instrumenti. Petofaktorski model ličnosti danas je dominantan, no u području je glotodidaktike potrebno provesti dodatna istraživanja.Primijenjenolingvistička su istraživanja pokazala da je jedan od značajnih čimbenika uspješnosti usvajanja jezika učenikovo aktivno sudjelovanju u procesu učenja koje se ogleda u odabiru i uporabi strategija učenja. Strategije učenja već su duži niz godina jedno od najintrigantnijih i najistraživanijih područja, a posebno su zanimljiva istraživanja koja obuhvaćaju interakciju različitih individualnih i situacijskih varijabli.Iz opisa dosadašnjih istraživanja i teorijskih postavki vidljivo je da je doktorandica stekla relevantna saznanja koja joj omogućuju bavljenje ovom temom. U kontekstu navedenoga, predloženo istraživanje smatramo jedinstvenim i izvrsno konciprianim, jer će se istraživati odnos nekoliko aspekata individualnih razlika i znanja engleskoga kao stranoga jezika. Predloženo bi se istraživanje provelo u interdisciplinarnom okviru primijenjene lingvistike i psihologije ličnosti, a cilj je prvo ispitati povezanost dimenzija petofaktorskoga modela ličnosti, strategija učenja, preferiranih strategija poučavanja i znanja engleskoga jezika, a zatim i utvrditi prediktivnu valjanost određenih skupina varijabli za utvrđivanje znanja engleskoga jezika. Povjerenstvo ocjenjuje da očekivani rezultati ovih analiza predstavljaju izvorni znanstveni doprinos. Na teorijskoj će razini ovo istraživanje rasvijetliti spoznaje o odnosu između navedenih individualnih razlika i znanja engleskoga jezika, odnosno njihovu ulogu u procesu usvajanja inih jezika. Praktični doprinos također ocjenjujemo vrijednim, jer će se implikacije odraziti na razvoj svijesti nastavnika o postojanju individualnih razlika među učenicima te promovirati fleksibilan pristup poučavanju inoga jezika, što bi u konačnici trebalo doprinijeti boljim postignućima tijekom učenja jezika.Metodološki je istraživanje vrlo kompetentno razrađeno. Uz dva postojeća mjerna instrumenta, u istraživanju će se rabiti i upitnik posebno konstruiran i pilotiran za potrebe ovoga istraživanja, kao i testovi za mjerenje znanja engleskoga jezika.Na temelju detaljnog opisa ciljeva i hipoteza i metodologije istraživanja povjerenstvo ocjenjuje da je istraživanje izvedivo. Povjerenstvo utvrđuje da je doktorandica izvršila sve obaveze propisane programom doktorskoga studija, da je objavila tri rada i da je izlagala na sedam međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova.


Na temelju gore obrazložene ocjene povjerenstvo ocjenjuje da doktorandica JASMINA ROGULJ ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija glotodidaktike. Predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta da odobri doktorandici pisanje doktorskoga rada s predloženom temom Odnos između ličnosti, strategija učenja, strategija poučavanja i znanja engleskog jezika, pod vodstvom mentora dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović, red.prof. i dr.s.c Denisa Bratka, red.prof. oboje s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.




2012./2013.


106






dr.sc. Višnja Pavičić Takač, izv.prof.

2.dr.sc. Renata Šamo, doc.

3.dr.sc. Denis Bratko, red.prof.

4.

5.


107


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Daliborka Luketić, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij pedagogije. Smjer: Kurikulum suvremenog odgoja i škole




Ime i prezime majke i/ili oca: Vida i Anton Luketić

Datum i mjesto rođenja: 23. studeni 1981., Zagreb

Adresa: Put Pudarice 11K, 23000 Zadar

Telefon/mobitel: 098 – 649 - 555


ŽIVOTOPIS DOKTORANDICE


2006. – do danas. Poslijediplomski doktorski studij pedagogije. Smjer: Kurikulum suvremenog odgoja i škole.

2000. – 2005. Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Dvopredmetni studij sociologije i pedagogije

1996. – 2000. Opća gimnazija Ogulin


2006. – do danas. Sveučilište u Zadru, Odjel za pedagogiju. Radno mjesto: asistent


108


Radovi: Vican, D., Kramatić Brčić, M., Luketić, D. (2009), Znanje – društveno–kulturna vrijednost.

Lađa, časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture. 3 (2009); 16-30 (članak, znanstveni).

Luketić, D. (2007), Značenje stjecanja poduzetničkih kompetencija na razini obveznog obrazovanja. U: Pedagogija:prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Previšić, V., Šoljan, N. N., Hrvatić, N. (ur.). Zagreb : Hrvatsko pedagogijsko društvo, 2007. 381-388 (predavanje,objavljeni rad).

Luketić, D., Karamatić Brčić, M. (2007), Poduzetništvo kao integrativni sadržaj u europskim nacionalnim kurikulumima. U: Cindrić, M., Vican, D., Siniscalco, M., T. (ur.), Pre - Confrence Proceedings of the 1st Special Focus Symposium on the Pedagogy in the Context of a Knowledge Society. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i ECNSI.

Sudjelovanja na kongresima:

1 st SEECEL Regional Conference: ˝From policy principles to policy action: South East European region's response to the European Small Business Act's recommendations for lifelong entrepreneurial learning˝. Dubrovnik, Croatia, 10 - 11 May 2010.

European Training Foundation. International Conference on ˝Entrepreneurship Educa-tion in Higher Education˝. Bitola, Macedonia, 19 - 20 November 2009.

International Conference ˝Fostering and Building Human Capital for Sustainable Knowl-edge Societies in South Eastern Europe˝. Bucharest, Romania, 6 - 7 March 2009. Task Force Fostering and Building Human Capital of Regional Cooperation Council.

Međunarodna znanstvena konferencija ˝Kontroverze suvremene pedagogije i praksa odgoja i obrazovanja˝, Mostar, Bosna i Hercegovina, 16. – 18. listopada 2008.

5 th Prague Forum on ˝The Right to Quality Education˝. Prague, Czech Republic, 20 – 22 November 2008.

The 1st international Conference on Advances and Systems Research: The 1st Special Focus Symposium on the Pedagogy in the Context of a Knowledge Society. Zadar, Croatia, 25-26 October 2007.

Prvi kongres pedagoga Hrvatske ˝ Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja˝, Zagreb, Hrvatska, 19. – 21. rujna 2007.

International symposium ˝Knowledge Region: The Alps-Adriatic Challenges˝, Šibenik - Luša, Croatia, 1 - 3 June 2007.


Hrvatski: Razvoj poduzetničke kompetencije u okviru kurikulumskih promjena odgoja i obrazovanja

Engleski: Development of Entrepreneurial Competence within Curriculum Changes in Education


-

Područje/polje: Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: pedagogija



109

Prvi mentor: Prof. dr. sc. Dijana Vican Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa [email protected]

Drugi mentor: - - -


Vican, D., Kramatić Brčić, M., Luketić, D. (2009), Znanje – društveno–kulturna vrijednost. Lađa, časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture. 3 (2009) ; 16-30 (članak, znanstveni).

Vican, D. (2008), Društveno-kulturne i odgojno-obrazovne vrijednosti suvremenoga nacionalnog kurikuluma. Lađa, časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture. 3 (2008) ; 18-27 (članak, znanstveni).

Vican, D., Rakić, V., Milanović Litre, I. (ur.) (2007), Strategija za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obrazovanje i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb : Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH.

Vican, D., Bognar, L., Previšić, V. (2007), Hrvatski nacionalni kurikulum. U: Kurikulum: teorije - metodologija - sadržaj - struktura / Previšić, Vlatko (ur.). Zagreb : Školska knjiga, 2007. Str. 157-204. (poglavlje u knjizi)

Vican, D. (2007), Znanje vrijedno znanja, znanje vrijedno poučavanja. Pedagogijska istraživanja. IV (2007) , 2; 231-239 (članak, znanstveni).

Vican, D. (2006), Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj u kontekstu europskih vrijednosti. Pedagogijska istraživanja. III. (2006), 1; 9 - 20. (članak, znanstveni).

Prvi mentor: Prof. dr. sc. Dijana Vican

Drugi mentor: -

OBRAZLOŽENJE TEME


Razvoj i primjena poduzetničke kompetencije postaje prioritetan cilj suvremenih odgojno-obrazovnih sustava. Poduzetništvo je jedna od osam temeljnih kompetencija koju učenici trebaju usvojiti tijekom formalnog obrazovanja. Usvojenost temeljnih kompetencija pretpostavka je za ostvarenje cjeloživotnog učenja. U okviru primjene kurikulumskog pristupa u odgoju i obrazovanju, nužna je konceptualizacija poduzetničke kompetencije unutar područja pedagogije. Svrha rada je utvrditi zastupljenost i načine realizacije poduzetništva kao temeljne kompetencije u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Istraživanjem će pokušati odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri i na koje se sve načine potiče i razvija navedena kompetencija u našem odgoju i obrazovanju. Na temelju dobivenih i provjerenih spoznaja, kreirati će se model učenja i poučavanja koji bi za cilj imao rano stjecanje poduzetničkih kompetencija na razini osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.


Development and implementation of entrepreneurial competence has become a major objective for modern educational systems. Entrepreneurship is one of eight basic competencies that students should acquire through formal education. Attainment of basic competencies is a prerequisite for the realization of lifelong learning. Within the implementation of the curriculum approach to education, conceptualization of entrepreneurial competence is necessary within the field of pedagogy. The purpose of this work is to determine the presence and modes of realization of entrepreneurship as a key competence in Croatian primary education. The survey will attempt to answer the question of the extent and ways in which this competence is being encouraged and developed in our education. Based on the obtained and tested findings, a model of learning and teaching will be created with the aim of early acquisition of entrepreneurial competence for primary education.


110

Razvoj i stjecanje poduzetničke kompetencije društveni je i pedagoški zahtjev u suvremenim odgojno-obrazovnim sustavima. Poduzetništvo je jedna od osam temeljnih kompetencija (European Commision, 2004), čije širenje je pretpostavka za ostvarenje cjeloživotnog učenja. Osposobljenost za cjeloživotno učenje je društveni i gospodarski zahtjev u svijetu svakodnevnih naglih promjena, ubrzanog razvoja i društvenog napretka. Temeljne kompetencije odnose se na djelovanje pojedinca u promjenjivom društvenom okruženju. Poduzetništvo, u kontekstu temeljnih kompetencija znači osposobljenost pojedinca za pretvaranje vlastitih ideja u djelo, uključuje inovativnost, planiranje i vođenje projekata, postavljanje i realiziranje ciljeva. Riječ je o dinamičnom procesu istraživanja, uočavanja i iskorištavanja prilika. Ciljevi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo usmjereni su na razvoj pozitivnih stavova prema poduzetništvu kao načinu mišljenja, usvajanje znanja i vještina povezanih sa poduzetništvom kao načinom djelovanja koje u konačnici mogu ali i ne moraju rezultirati poslovnim poduhvatom. Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo odnosi se, prije svega, na razvoj kulture inovativnosti, kompetitivnosti i kreativnosti, te poticanje socijalnog i individualnog razvoja svake osobe. Poduzetništvo, prema tome, nadilazi okvire isključivog ekonomskog i gospodarskog područja. Drugi aspekti, među njima i pedagoški, postaju danas znanstveno-istraživački i stručno vrlo relevantni. U teorijskom smislu, poduzetničko učenje i poučavanje te razvoj kompetencije predstavljaju složene teorijsko-empirijske koncepte sa širokim spektrom sastavnica. Kompetencijske sastavnice, koje se uglavnom određuju kao inicijativnost, kreativnost, sposobnost planiranja i preuzimanja rizika te vođenja, čine poželjne odgojno-obrazovne ishode i ciljeve (Gibb, 2002; van der Kuip i Verheul, 2003). Dosadašnja su se istraživanja uglavnom bavila ispitivanjem stavova učenika i nastavnika, te uspoređivanjem i vrjednovanjem kvalitete nastavnih programa za poduzetništvo s obzirom na različite odgojno-obrazovne sustave (Davies, 2001; Frank i sur., 2005; Athayde, 2009; Fuchs i sur., 2008; Seikkula-Leino i sur., 2009; Backstöm-Widjeskog, 2010). Rezultati istraživanja pokazali su određene razlike u koncipiranju i implementaciji obrazovnih programa za poduzetništvo. Uočene razlike, ponajprije ovise o ciljevima takvih programa i načinima na koje je poduzetnička kompetencija konceptualno određena. Stoga, na razinama primarnog obrazovanja ciljevi se odnose na poticanje poduzetnog ponašanja i stvaranje svijesti o poduzetništvu dok se na višim razinama usložnjavaju prema učenju o poduzetništvu i poslovnim poduhvatima (Hytti, 2008). Dio istraživanja bio je usmjeren na razvoj koncepta poduzetne škole (Heilbrunn, 2008) u kojem se naglašava važnost holističkog pristupa razvoju kompetencija ne samo učenika već i nastavnika te stvaranju poticajnog poduzetnog okruženja cijele škole. Jedno od rijetkih empirijski provedenih istraživanja u nas o temeljnim kompetencijama u osnovnim školama, pokazalo je potrebu sustavnog poučavanja ove kompetencije u našem odgoju i obrazovanju (Jokić i sur., 2007). Kurikulum predstavlja ciljno usmjeren pristup odgoju i obrazovanju, relativno pouzdan, precizan i optimalan način provođenja fleksibilno planiranog procesa učenja, obrazovanja, te stjecanja kompetencija (Previšić, 2007). S obzirom na kurikulumske promjene, kao i na predviđeni razvoj temeljnih kompetencija na razini osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, poduzetništvo postaje odgojno-obrazovno područje koje zahtjeva sustavno pedagogijsko razmatranje. Razvoj i uvođenje odgoja i obrazovanja za poduzetništvo u primjeni kurikulumskog pristupa zahtjeva prethodno određivanje i objašnjenje postojećeg stanja. Ostvarenje stjecanja i razvoja kompetencije kod učenika podrazumijeva osposobljenost i spremnost učitelja, nastavnika i stručnih suradnika za kvalitetnim provođenjem odgojno-obrazovnog rada u ovom području.Opseg, stupanj, sadržaj i način realizacije odgoja i obrazovanja za poduzetništvo, kao i razvoj te kompetencije u sustavu odgoja i obrazovanja, u nas nije sustavno razmatran. U ovom istraživanju pristup konceptualizaciji poduzetničke kompetencije usmjeren je na otkrivanje onih sastavnica koje se najučinkovitije mogu razvijati na razini osnovne škole: preuzimanje inicijative, usmjerenost na uspjeh i postignuće, ustrajnost u radu, usmjerenost prema ciljevima, sposobnost donošenja odluka, uočavanje i procjena rizika, kreativnost, te odnos prema drugima i timski rad. Procjenom važnosti i ostvarenosti kompetencijskih sastavnica, kao i utvrđivanjem načina poticanja razvoja kompetencije u okviru nastavnih i drugih školskih aktivnosti, želimo odgovoriti na pitanje postoji li ˝poduzetnički duh˝ u našim školama. Važnost poduzetništva posebno je naglašena na razini škole, počevši od same implementacije unutar školskih kurikuluma do zajedničkog i partnerskog rada učenika, nastavnika, stručnih suradnika, suradnje sa lokalnom zajednicom u funkciji usvajanja kompetencije aktivnim učenjem unutar i izvan učionice.


Osnovni cilj predloženog istraživanja je odrediti zastupljenost i načine realizacije poduzetništva i stjecanja poduzetničke kompetencije u sadašnjem sustavu odgoja i obrazovanja. Dobiveni podaci će se usporediti s ciljevima poduzetničke kompetencije kao temeljne kompetencije, te načinima i metodama realizacije. Cilj istraživanja se temelji na pretpostavci da sadašnji model odgoja i obrazovanja, koji se ostvaruje prema nastavnom planu i programu te dominantnoj predmetnoj usmjerenosti, ne pogoduje kompetencijskom pristupu. To zahtjeva promjenu glede kurikulumskog programiranja i planiranja, sustavnog uvođenja poduzetničkog učenja i empirijske provjere procjene stavova nositelja odgojno-obrazovnog rada.



111

Teorijski dio istraživanja obuhvatit će analizu sadržaja relevantnih dokumenata obrazovne politike, pedagoške dokumentacije osnovnih škola, te analizu inozemnih obrazovnih kurikuluma. Empirijski dio istraživanja uključivat će primjenu upitnika za ispitivanje stavova učenika, nastavnika i pedagoga o poduzetničkom obrazovanju u osnovnim školama. Glavnom istraživanju prethoditi će faza predistraživanja u kojoj će se na prigodnom uzorku ispitanika ispitati razumljivost čestica, te utvrditi metrijske karakteristike konstruiranih i primijenjenih skala procjena. Sam postupak istraživanja osmišljen je na principu papri-olovka. Svrha empirijskog dijela istraživanja jest utvrditi trenutno stanje, odnosno ispitati zastupljenost određenih sastavnica kompetencije na temelju: procjene stavova učenika o mogućnostima stjecanja i razvoja poduzetničke kompetencije u školi, procjene stavova nastavnika o važnosti i ostvarenosti poduzetništva u pojedinim nastavnim predmetima i procjene stavova pedagoga o važnosti i ostvarenosti poduzetničke kompetencije u radu škole. Predloženi pristup ispitivanju stavova o odgoju i obrazovanju za poduzetništvo omogućuje nam dobivanje uvida u problem bazirajući se na analizi višestrukih perspektiva sudionika odgojno-obrazovnog procesa, te analizu pojedinačnih i zajedničkih procjena prema razvoju poduzetničke kompetencije. Načini i postupci razvoja poduzetničke kompetencije ispitat će se primjenom metode intervjuiranja nastavnika i pedagoga. Obrada prikupljenih podataka uključivat će faktorsku analizu i analizu čestica. Nadalje, pomoću t-testova i analiza varijanci usporedit će se procjene učenika i nastavnika, kao i razlike između njihovih zajedničkih procjena. Primjenom regresijske analize nastojat će se utvrditi prediktori poduzetničke kompetencije na različitim uzorcima. Također će se koristiti i postupci za analizu kvalitativnih podataka.Istraživanje će biti provedeno na uzorku učenika, nastavnika i pedagoga u osnovnim školama Hrvatske. Na temelju analize i procjene stavova učenika, nastavnika i pedagoga kreirat će se model poučavanja koji bi za cilj imao stjecanje temeljne poduzetničke kompetencije na razini osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.


Teorijski doprinos ovog rada je pomoć razvoju pedagoškog koncepta poduzetničke kompetencije u kontekstu formalnog odgoja i obrazovanja. Jasna konceptualizacija unutar pedagogije nužna je kada je riječ o primjeni kompetencijskog pristupa. Empirijski dio istraživanja, osmišljen kao ispitivanje stavova sudionika odgojno-obrazovnog procesa, omogućit će razumijevanje trenutne razvijenosti ove kompetencije te stvoriti podlogu za daljnje kurikulumsko programiranje odgoja i obrazovanja.Dobivene i provjerene spoznaje u ovom radu mogu se upotrijebiti u razvoju modela poduzetničkog učenja i poučavanja, kreiranju kurikuluma, te obrazovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja za praktičnu primjenu odgoja i obrazovanja za poduzetništvo na razini osnovnoškolskog sustava.


112

Athayde, R. (2009), Measuring Enterprise Potential in Young People. Entrepreneurship Theory and Practice, 33(2): 481 – 500.

Backström – Widjeskog, B. (2010), Teacher’s Thought on Entrepreneurship Education. In: Skogen, K., Sjøvoll, J. (2010), Creativity and Innovation – Preconditions for Entrepreneurial Education. Tronheim: Tapir Academic Press. pp. 107 – 120.

Davies, H. (2002), A review of enterprise and the economy in education. Howard Davies Review Team. London: DTI/DfES

European Commission (2004), Implementation of ˝Education and training 2010˝ work programme. Key competencies for lifelong learning a European reference framework. http://ec.europa.eu/education/policies/2010/doc/basicframe.pdf

Fuchs, K., Werner A., Wallau, F. (2008), Entrepreneurship education in Germany and Sweden: what do different school systems play? Journal of Small Business and Enterprise Development, 15 (2), 365 - 381.

Frank, H., et all. (2005), Entrepreneurial orientation and education in Austrian secondary schools. Status quo and recom -mendations. Journal of Small Business and Enterprise Development, 12(2): 259 – 273.

Gibb, A. (2002), In pursuit of a new ˝enterprise˝ and ˝entrepreneurship˝ paradigm for learning: creative destruction, new val-ues, new ways of doing things and new combinations of knowledge. International Journal of Management Reviews. 3(3): 233 -269.

Heilbrunn, S., Hefer, E. (2010), Advancing Entrepreneurship in An Elementary School: A Case Study. International Educa-tion Studies, Vol 3, No 2 (2010), pp 174 – 184.

Hytti, U. (2008), Enterprise Education in Different Cultural Settings and at Different School Levels. In: Fayolle, A., Kyrö, P. (ed.), Dynamics Between Entrepreneurship, Environment and Education. Edward Elgar Publishing Limited, Chel -tenham, UK Northampton, MA, USA.

Jokić, B. (ur.) (2007), Ključne kompetencije ˝učiti kako učiti˝ i ˝poduzetništvo˝ u osnovnom školstvu Republike Hrvatske. Istraživački izvještaj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanja i razvoj obrazovanja.

Kuip, van der I., Verheul, I. (2003), Early Development of Entrepreneurial Qualities: The Role of Initial Education. SCALES - paper N200311.http://www.entrepreneurship-me.eu/pdf-ez/NZ200311.pdf

Previšić, V. (2007) (ur.), Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Školska knjiga.


Procjenjujemo da će troškovi istraživanja biti oko 22.000,00 kn. Troškovi istraživanja dijelom će biti financirani iz sredstava znanstveno-istraživačkog projekta ˝Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo˝ (šifra projekta: 269-2692634-2636) i dijelom iz osobnih sredstava.




Znanstveno-istraživački projekt ˝Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo˝

Prof. dr. sc. Mirna Willer

Međunarodnofinanciranje - - -

Ostale vrsteprojekata - - -

Samostalno financiranje Da

113

http://www.entrepreneurship-me.eu/pdf-ez/NZ200311.pdf

http://ec.europa.eu/education/policies/2010/doc/basicframe.pdf


-



Prof.dr.sc. Dijana Vican

Potpis Daliborka Luketić

IZJAVA


U Zagrebu, 28. veljače 2011. Potpis Daliborka Luketić


114

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Daliborka Luketić

SASTAVNICA: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij pedagogije – Smjer: Kurikulum suvremenog odgoja i škole



hrv. Razvoj poduzetničke kompetencije u okviru kurikulumskih promjena odgoja i obrazovanja

eng. Developoment of Entrpreneurial Competence within Curriculum Changes in Education

Područje/polje/granaa: Društvene znanosti/pedagogija/Sistematska pedagogija

MENTOR(I)


Mentor 1: Dr. sc. Dijana Vican, izv. prof. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

[email protected]

Mentor 2b:

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; mentor ne može biti predsjednik)


1.dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

2.dr. sc. Dijana Vican, izv. prof.Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

[email protected]

3.dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u zagrebu [email protected]

4.

5.


115




Javna obrana teme doktorskog rada „Razvoj poduzetničke kompetencije u okviru kurikulumskih promjena odgoja i obrazovanja“ pristupnice Daliborke Luketić, održana je 25. ožujka 2011. u okviru redovite poslijediplomske nastave Doktorskog studija pedagogije pred studentima toga studija i izabranim povjerenstvom. Pristupnica je u petnaestak prvih minuta izložila osobne motive opredjeljenja za pisanje ove teme; zatim znanstvenu opravdanost njezina istraživanja; pristup izučavanju s gledišta teorijske analize te metodologiju empirijskog dijela istraživanja. Na kraju je istaknula očekivajuće znanstvene doprinose u polju pedagogije. Sadržajna i vremenska artikulacija bila je vrlo suvisla, logična i uvjerljiva.Članovi povjerenstva potaknuli su raspravu o temi i metodologiji istraživanja teme doktorskoga rada na koja je pristupnica koncilijantno odgovarala. Pritom je nekoliko prijedloga povjerenstva, osobito glede postavljenih hipoteza, u cijelosti prihvatila; neke je svoje istraživačke nakane sada šire elaborirala, dok je rasprave prisutnih studenata uvažila osobito u dijelu isticanja važnosti teorije i filozofije kurikuluma kao temeljnog polazišta u razradi ove teme.


Tema ovoga doktorskoga rada je pedagoški sasvim aktualna, znanstveno opravdana za istraživanja i korisna za odgojno-obrazovnu praksu te reformu našega školstva. Kurikulum je, sam za sebe, danas središnje pitanje obrazovanja svih razvijenih zemalja, a poduzetničke kompetencije relativno kontoverzno pitanje jednog od ishoda modernog školstva. Pritom valja naglasiti da se ovdje ne radi o stjecanju poduzetničkih kompetencija s gledišta gospodarskih i proizvodnih učinaka, nego i humanističkih dimenzija u odgoju i obrazovanju, kao ishodu stjecanja kulture življenja današnjeg čovjeka. Tema je aktualna kako s gledišta formalnog obazovanja, tako i drugih oblika i načina cjeloživotnog učenja. U njoj se osobito žele istražiti sadržaji i načini realizacije poduzetničkih kompetencija u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju te predložiti teorijski modeli njegova provođenja u neposrednoj praksi kao prevladavanju tradicionalnih enciklopedijski strukturiranih nastavnih programa, nastavnih sadržaja te uopće poučavanja i nastave u našim školama.

Mišljenje i prijedlog: Nakon što je pristupnica, Daliborka Luketić ispunila sve propisane uvjete, nastavne obveze i ispitne zadaće, te tijekom studija aktivno kao znanstvena novakinja na projektu profesorice Dijane Vican iskazala visoku marljivost i odgovornost prema znanstvenom radu, sinopsis njezine disertacije jasno pokazuje da je sposobna samostalno istražiti predloženu temu, a uz mentorstvo dr. sc. Dijane Vican, izv. prof., može se objektivno očekivanti da će konačni rezultati ovoga rada biti koristan znanstveni doprinos suvremenoj pedagogiji.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:Nema

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)Nema



1.dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.(predsjednik Stručnog povjerenstva)2.dr. sc. Dijana Vican, izv.prof.

3.dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

4.

5.Mjesto i datum: Zagreb, 15. listopada 2011. g. Napomena (po potrebi):

116



Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc.

117




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. Tihana Škojo


Naziv studija: Kurikulum suvremenog odgoja i škole




Ime i prezime majke i/ili oca: Nada Kolesarić i Emil Kolesarić

Datum i mjesto rođenja: 18. ožujka 1975., Osijek

Adresa: Stjepana Radića 38, Osijek

Telefon/mobitel: 031/201-400, 091/122-00-06




2010.- upisala 5. i 6. semestar sveučilišnog poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.2010. - obranila magistarski rad pod nazivom: Sinkronijski model nastave glazbene umjetnosti i njegova usporedba s dijakronijskim modelom, na interfakultetskom poslijediplomskom studiju glazbene pedagogije pri Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te stekla akademski stupanj magistra znanosti iz glazbene pedagogije. 1998. - položila stručni ispit za zvanje profesora glazbene kulture.1997. - diplomirala studij Glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u lipnju mjesecu 1997. Diplomski rad pod nazivom Igor Stravinski Petruška obranila ocjenom izvrstan. 1995. i 1996. - dobila Rektorovu stipendiju za izuzetan uspjeh tijekom studiranja.1997. - dobitnica stipendije Ministarstva znanosti i tehnologije za nadarene studente.


2007. – zaposlena u I. i III. gimnaziji Osijek kao nastavnik glazbene umjetnosti. 1997. - Od 1997. – 2007. godine zaposlena u Glazbenoj školi Franje Kuhača Osijek predaje solfeggio i metodiku.1997. – Od 1997. – 2003. godine u Prvoj privatnoj gimnaziji Gaudeamus predaje glazbenu umjetnost.1997. – Od 1997. – 1999. godine u III. gimnaziji Osijek predaje glazbenu umjetnost.1997. – Od 1997. – 1998. godine predaje sviranje na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 1995. – Od 1995. – 1996. godine u Glazbenoj školi Jan Vlašimsky u Slatini sam predaje klavir i harmoniku.


Popis radova:Svalina, V. & Škojo, T. (2009). Nacionalni kurikulum i glazbeno obrazovanje budućih učitelja. U: Vidulin-Orbanić (ur.) Obrazovanje učitelja glazbe u svjetlu sadašnjih i budućih promjena u glazbenom obrazovanju, zbornik radova, Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, 115-132


118

Škojo, T. (2010). Djeca s posebnim potrebama na nastavi solfeggia. Tonovi, god. 25 (1), br. 55, 19-33.Škojo, T. (2010c). Interkulturalno iskustvo učenika nižih razreda osnovne škole na nastavi glazbene kulturei. Obrazovanje za interkulturalizam, zbornik radova, Osijek: Sveučilište J.J. Strossmayera, Učiteljski fakultet u Osijeku, Nansen Dijalog Centar Osijek, 341-355Škojo, T. (2011). Personalizirano učenje kao sastavni dio nastave solfeggia slijepih učenika. U: Vidulin-Orbanić (ur.) Glazbena nastava i nastavna tehnologija, zbornik radova, Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, 237-255.Aktivna sudjelovanja na konferencijama:Nacionalni kurikulum i glazbeno obrazovanje budućih učitelja – izlaganje na Međunarodnom simpoziju glazbenih pedagoga održanom 25. i 26. rujna 2009. godine u Puli;Interkulturalno iskustvo učenika nižih razreda osnovne škole na nastavi glazbene kulture. –izlaganje na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji Obrazovanje za interkulturalizam (Osijek - 30.09. i 1.10. 2010.);Djeca s posebnim potrebama i pjevanje na nastavi solfeggia – izlaganje na Međunarodnom umjetničko-znanstvenom simpoziju o zborskoj glazbi održanom od 8. – 10. travnja 2010. godine u Zagrebu;Mogućnost interdisciplinarnog pristupa u srednjoškolskom kurikulumu – izlaganje na Devetom susretu pedagoga Hrvatske održanom u Zadru od 11. – 13. travnja 2011. Personalizirano učenje kao sastavni dio nastave solfeggia slijepih učenika - izlaganje na Međunarodnom simpoziju glazbenih pedagoga održanom 23. i 24. rujna 2011. godine u Puli.


Hrvatski: Didaktičko - metodičko strukturiranje kurikuluma glazbe u općem i obveznom obrazovanju

Engleski: Didactic-methodological structuring of the music curriculum in general and compulsory education


Područje/polje: Društvene znanosti / Pedagogija



Prvi mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. u trajnom zvanju


Drugi mentor:


Prvi mentor:

Previšić, V. (2006), Spodbujanje ustvarjalnosti učencev pri pouku naravoslovja. U: Naravoslovje v teoriji in šolski praksi. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.Previšić, V. (ur.) (2007), Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Zagreb, Zavod za pedagogiju i Školska knjiga.Previšić, V., Prgomet, A. (2007), Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. st. Pedagogijska istraživanja, vol. 4, br. 1.Previšić, V. (2008), Globalne dimenzije održiva razvoja u nacionalnom i školskom kurikulumu. U: Cjeloživotno učenje za održivi razvoj. Rijeka, Učiteljski fakultet.Previšić, V. (2009), John Dewey: Pedagoška misao i praksa – uz 150. Obljetnicu rođenja. Anali za povijest odgoja, vol. 8.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Stalne promjene na području obrazovanja, koje su se u posljednjih dvadeset godina osobito događale u području strategije i politika reformiranja školstva, hrvatska je pedagogijska znanost pratila utvrđivanjem i donošenjem Nacionalnog okvirnog kurikuluma, čime je ukazala na potrebu usklađivanja našega obrazovnog sustava sa suvremenim društvenim potrebama i izazovima.

119

Unutar različitih područja općeg obveznoga i srednjoškolskog obrazovanja, važno mjesto, posebno s aspekta ostvarivanja društvenog i kulturnog razvoja djece i mladih, svakako pripada umjetničkom području u kojemu su implementirani raznovrsni oblici glazbenog podučavanja. Sadržajno strukturiranje kurikuluma glazbe u općem obveznom i srednjoškolskom obrazovanju primarno se odnosi na oblikovanje redovne glazbene nastave, a potom na različite oblike fakultativne i dodatne nastave te izvannastavnih glazbenih aktivnosti. U ovome istraživanju pokušat će se utvrditi aktualni načini i sadržaji te metodologija strukturiranja kurikuluma glazbenog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama na uzorku Osječko-baranjske županije. Pritom će se dodatno nastojat analizom odnosa nastavnika prema toj nastavi utvrditi optimalne strategije učenja, vrsta nastave, metode rada, etapa odgojno-obrazovnog procesa, socijalnog i emocionalnog ozračja u procesu poučavanja, te ustanoviti postoji li, i u čemu se sastoji, poveznica između stilova poučavanja i strukture kurikuluma glazbenog odgoja. Očekujemo da će rezultati istraživanja dati uvid u stvarno stanje postojeće glazbene prakse i ukazati na mogućnosti promišljanja i poboljšanja u kreiranju kurikuluma glazbenog odgoja te biti od velike važnosti, osobito s didaktičko-metodičkog gledišta, prilikom izrade kvalitetnijih školskih kurikuluma unutar područja glazbenog obrazovanja i pedagoške kulture škole.


By defining the National Curriculum Framework Croatian pedagogy has indicated the need for adjustment of the educational system to the contemporary educational needs and challenges in order to meet the changes in the field of education throughout the world. The artistic field, in which different forms of teaching music have been implemented, has a significant position within the educational field of general compulsory and secondary education concerning the social and cultural development. The structure of the music curriculum in general and compulsory secondary education refers primarily to music lesson plans and various optional and additional lessons and extracurricular music activities.The objective of this research is to define the actual ways and contents as well as the methodology for structuring the music curriculum in primary and secondary schools in Osijek-Baranja County. Analysis of teachers’ attitude towards teaching will help define learning strategies, working methods, the phases of the educational process and the social and emotional climate. The connection between the teaching styles and structure of the music curriculum will be determined. The results are expected to give insight into the actual state of teaching music and suggest possibilities for improvements in designing the music curriculum. They will be of the utmost importance for the development of quality school curricula within musical education and schools’ pedagogical culture.


Kurikulum se kao pojam, sadržaj i istraživački predmet u našoj pedagogijskoj znanosti intenzivnije počinje pojavljivati devedesetih godina prošlog stoljeća, kao znanstveno promišljanje teorijske orijentacije koje su aktualizirale potrebu za mijenjanjem postojećih sustava obrazovanja (Milat, 2005; Previšić, 2005). Kurikulum ukazuje na usmjereni pristup odgoju i obrazovanju koji oblikuje novu konfiguraciju, kvalitetu, strukturu znanja i učenja, donosi promjene u organizaciji rada i pruža pouzdane smjernice za praktičnu pedagošku djelatnost (Robinsohn, 1981; Kelly, 1989; Mijatović, 1996; Previšić, 2007). Na polazištima teorija kurikuluma, te u duhu sveobuhvatnih društvenih promjena, dolazi do postupnog mijenjanja postojećeg sustava obrazovanja uvođenjem i strukturiranjem nacionalnih kurikuluma u gotovo svim razvijenijim zemljama. Pritom struktura nacionalnog kurikuluma utvrđuje okvirna područja i sadržaje poučavanja, zatim organizaciju procesa učenja i vrednovanja na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava, te anticipira očekivane ishode kao kvalifikacijske kompetencije (Vican, Bognar, Previšić, 2007). Današnji sustav školskog općeg odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj obuhvaća osnovnoškolsku razinu u trajanju od osam godina i srednjoškolsku razinu četvero i trogodišnjeg trajanja, što ovisi o vrsti obrazovnog programa. Podjela općeg odgoja i obrazovanja se izvodi prema odgojno-obrazovnim ciklusima temeljem kojih se izvodi kurikulumsko planiranje i programiranje odgojno-obrazovnih područja i predmetnih kurikuluma. U nas su službenim Nacionalnim okvirnim kurikulumom određena ključna odgojno-obrazovna područja unutar kojih važno mjesto za ostvarivanje kulturnog razvoja učenika pripada umjetničkom području u kojemu su sadržani različiti oblici glazbenog podučavanja. Sukladno Nacionalnom okvirnom kurikulumu strukturiranje umjetničkog područja s gledišta glazbenog obrazovanja primarno se odnosi na didaktičko-metodičko oblikovanje glazbene nastave. Na osnovnoškolskoj razini glazbena se nastava odvija u okviru predmeta pod nazivom Glazbena kultura. Realizacija glazbene nastave u prva tri razreda osnovne škole povjerena je učitelju razredne nastave, a od četvrtog razreda nastavu izvodi specijalizirani nastavnik. Još od donošenja nastavnog programa iz 1972. godine, nastava glazbene kulture se provodila prema integrativnom modelu koji obuhvaća aktivnosti pjevanja, sviranja, glazbenog opismenjivanja, glazbenog stvaralaštva, slušanja glazbe i obrade muzikoloških sadržaja. Školske godine 2006./2007. uvođenjem Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda, u 49 osnovnih škola nastava glazbene kulture se počinje provoditi prema kombiniranom modelu u kojemu je recepcijski dio dominantan, dok su ostale aktivnosti varijabilne (Rojko, 1996). Glazbena se, pak, nastava na srednjoškolskoj razini odvija pod nazivom glazbena umjetnost i ostvaruje se u programima općih i specijaliziranih gimnazija. Čak još od 1954./1955. školske godine, donošenjem plana i programa za četverogodišnju gimnaziju, glazbena je nastava sadržajno zasnovana na istom dijakronijskom modelu koji je temeljen na obradi povijesti glazbe (Rojko, 2005). Uz ostvarivanje nastave, kao jezgrovnog kurikuluma, istovremeno se odvija i utvrđivanje školskog kurikuluma kroz različite oblike fakultativne, izborne i projektne nastave, omogućujući učenicima direktno sudjelovanje u kreiranju kurikuluma (Sekulić-Majurec, 2007). Prema aktualnom i važećem nastavnom planu i programu izborna nastava i izvannastavne aktivnosti mogu biti realizirani kroz

120

zborsko pjevanje, rad instrumentalne i vokalne skupine, folklor, ples, glazbenu slušaonicu i raznovrsne glazbene projekte, što se direktno reflektira na izgradnju profila škole kao individualno stabilne motivacijske strukture i osobnog djelovanja (Jurić, 2007).Istraživanja i analiza glazbenih kurikuluma, usklađenosti s nacionalnim kurikulumom, te analize praktične provedbe, predmet su mnogobrojnih znanstvenih istraživanja u posljednjih dvadeset godina (Mills, 1994; Gammon, 1996; Pitts, 2000; 2006; Rojko, 2006; Leung, 2004; Chacinski, 2008). Utvrđeni su tako široki rasponi u kvaliteti nastavne prakse kako u osnovnim, tako i u srednjim školama, te su identificirani mnogi principi uspješnih strukturiranja i ostvarivanja kurikuluma glazbe.Sukladno aktualnim pokušajima promjena cjelokupnog hrvatskog obrazovnog sustava, čini se da je pravi trenutak istražiti načine i mogućnosti strukturiranja glazbenog kurikuluma (Peschl, 1998; Previšić, 2000; Vidulin-Orbanić, 2001, 2002, 2008; Rojko 2001, 2005), te time rasvijetliti bitna glazbeno-pedagoška pitanja o uspostavljanju prirodnog koncepcijskog okvira za jedinstvenu nastavu glazbe osnovne i srednje škole (Rojko, 1996).


Cilj je istraživanja utvrditi i usporediti postojeće načine strukturiranja glazbene nastave, izbornih glazbenih predmeta, fakultativne i dodatne nastave glazbe u općem obveznom i srednjoškolskom obrazovanju, te utvrditi postoji li opravdanost za uvođenjem, i kakvih, programskih i izvedbenih izmjena.Polazi se od hipoteze da nema statistički značajne razlike u kurikulumskom planiranju i programiranju glazbene nastave, izbornih glazbenih predmeta, fakultativne i dodatne nastave između pojedinih nastavnika (1) i (2) kao i da nema statistički značajne razlike u samoprocjeni glazbenih kompetencija nastavnika glazbe s obzirom na strategije podučavanja, oblike nastave i metoda rada. Što onda, s obzirom na to, treba činiti u didaktičko-metodičim promjenama s gledišta "kurikulumske filozofije i teorije" obrazovanja?!


Cjelokupni istraživački rad bit će proveden u četiri etape, podijeljen na neempirijski i empirijski dio. U prvoj etapi rada deskriptivnom komparativnom analizom planova i programa za glazbenu nastavu i izvannastavne glazbene aktivnosti te umjetničkog dijela školskog kurikuluma utvrdit će se sadržajna struktura glazbenih kurikuluma osječkih osnovnih i srednjih škola. Drugi dio čine empirijska istraživanja u kojima će se prikupiti podaci iz neposrednog odgojno-obrazovnog rada nastavnika glazbe osnovnih i srednjih škola te učenika završne godine pojedinog obrazovnog ciklusa na području Osječko-baranjske županije. Strukturiranim anketnim upitnicima, pitanjima višestrukog izbora, ljestvicom procjene i pitanjima otvorenog tipa prikupit će se standardizirane informacije o postojećem kurikulumu glazbe, metodama, sredstvima i oblicima rada, odnosu prema predmetu, razrednom i školskom ozračju i drugom. U svrhu daljnjeg utvrđivanja didaktičko-metodičkog strukturiranja kurikuluma glazbe odabrani uzorak nastavnika bit će upućen u kritičko promatranje vlastite nastave usmjereno na tijek nastave, primjerenost i gustoću nastavnog sadržaja, stil poučavanja, interakcijsko zbivanje, procese učenja (klasificiranju, identificiranju, oblikovanju pojmova, rješavanju problema i sl.), zatim načinima usmjeravanja i vrednovanja učeničkih postignuća (Vorsmann, 1972; Bachmair, 1974). S istim nastavnicima koji su kritički procijenjivali vlastitu nastavu provest će se polustrukturirani intervju pitanjima otvorenog tipa koja će omogućiti uočavanje veza između stilova podučavanja i strukturiranja kurikuluma glazbe. Nakon reduciranja podataka (Cohen, Manion & Morrison, 2007) slijedit će obrada SPSS programom za statističku obradu podataka. Dobiveni rezultati izložit će se odgovarajućim statističkim pokazateljima te prikazati u tabličnom i grafičkom obliku. Interpretacija rezultata bit će usmjerena na utvrđivanje i usporedbu mogućih izvedbi kurikuluma glazbe u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju sukladno zahtjevima nacionalnog okvirnog kurikuluma.


Uvidom u realno stanje postojeće glazbene prakse utvrdit će se didaktičko – metodičke mogućnosti strukturiranja kurikuluma glazbe i usporedbom ukazati na mogućnosti poboljšanja i promjena uključivanjem novih nastavnih sadržaja i primjenom inventivnijih strategija učenja i metoda rada, sukladno zahtjevima nacionalnog okvirnog kurikuluma koji apelira za aktivno i kreativno stjecanje znanja i vještina. Očekivani će rezultati poticajno djelovati na iznalaženje novih mogućnosti koje će odgovarati individualnim potrebama učenika i biti od osobite važnosti prilikom izrade kvalitetnijih školskih kurikuluma.


Bachmair, G. (1974). Unterrichtsanalyse. Beltz, Weinheim und Basel.Chacinski, J. (2008). Estetsko-umjetničke vrijednosti u glazbenoj nastavi u poljskim školama – između posredovanja tradicije i kritike kanonizirane kulture. Tonovi, 51, 25-30.Cohen.L., Manion, L. & Morrison, K. (2007). Metode istraživanja u obrazovanju. Zagreb: Naklada Slap.Jurić, V. (2007). Kurikulum suvremene škole. U: Previšić, V. (ur.): Kurikulum: teorije-metodologija-sadržaj-struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu & Školska knjiga, 217-265.Gammon, V. (1996). What is wrong with school music? British Journal of Music Education, 13, 101-122.Kelly, A. V. (1989). The Curriculum – Theory and Practice. London, Paul Chapman Publishing Ltd.Leung, C. (2004). Curriculum and culture: a model for content selection and teaching approaches in music. British Journal of Music Education, 21, 25-39.Mijatović, A. (1996). Kurikulum kao okosnica osuvremenjivanja obrazovanja. U: Pedagogija i hrvatsko školstvo. Zagreb, HPKZ, 69-76.Milat, J. (2005). Pedagoške paradigme izrade kurikuluma. Pedagogijska istraživanja, 2 (2), 199-208.Mills, J. (1994). Music in the National Curriculum: The First Year. British Journal of Music Education, 11, 191-196.Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi. (2010). Zagreb:


121

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.Nastavni plan i program za osnovnu školu, (1999). u: Prosvjetni vjesnik, Glasilo Ministarstva prosvjete i športa, posebno izdanje, br. 2, Zagreb.Nastavni program za gimnazije. Glazbena umjetnost. (1999.) Glasnik Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske. Zagreb.Peschl, W. (1998.) Glazbeni odgoj u sutrašnjoj školi. Tonovi, 13, 3-8.Pitts, S. (2000). Reasons to teach music: establishing a place in the contemporary curriculum. British Journal of Music Education, 17, 32-42Previšić, V. (2000). Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse. Napredak, 141 (4), 403-410.Previšić, V. (2005). Kurikulum suvremenog odgoja i škole: metodologija i struktura. Pedagogijska istraživanja, 2 (2), 165-173.Previšić, V. (2007). Pedagogija i metodologija kurikuluma. U: Previšić, V. (ur.): Kurikulum: teorije-metodologija-sadržaj-struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu & Školska knjiga, 15-34.Robinsohn, S. B. (1981). Bildungsreform als Revision des Curriculum. Neuwied, Luchterhand.Rojko, P. (1996). Metodika nastave glazbe. Teorijsko–tematski aspekti. Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Pedagoški fakultet.Rojko, P. (2001). Povijest glazbe/glazbena umjetnost u glazbenoj školi i gimnaziji. Tonovi, 37/38, 3-19.Rojko, P. (2005.) Metodika glazbene nastave – praksa II. dio: Slušanje glazbe, Zagreb: Jakša Zlatar.Rojko, P. (2005). HNOS za glazbenu nastavu u osnovnoj školi ili što je glazbena nastava dobila Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom? Tonovi, 45/46, 5-16.Rojko, P. (2006). Glazbena nastava u općeobrazovnim školama u Europi. Tonovi, 48, 5-22. Sekulić-Majurec, A. (2007). Uloga sudionika odgojno obrazovnog procesa u stvaranju, provedbi i vrednovanju kurikuluma. U: Previšić, V. (ur.): Kurikulum: teorije-metodologija-sadržaj-struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu & Školska knjiga, 305-331.Vican, D., Bognar, L., Previšić, V. (2007). Hrvatski nacionalni kurikulum. U: Previšić, V. (ur.): Kurikulum-teorije-metodologija-sadržaj- struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu & Školska knjiga, 157-204. Vidulin-Orbanić, S. (2001). Otvoreni model nastave glazbene kulture. Tonovi 37/38, 20-51.Vidulin-Orbanić, S. (2002). Refleksije na današnji školski milje s naglaskom na promjene u nastavi glazbe. Tonovi 40, 55-70.Vidulin-Orbanić, S. (2008). Poticanje individualnog razvoja učenika izvannastavnim glazbenim aktivnostima. Tonovi 52, 85-92.Vorsmann, N. (1972). Wege zur Unterrichtsbeobachtung und Unterrichtsforschung. Henn, Ratingen/Kastellaun/Düsseldorf.Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. (2008). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.Zakon o osnovnom školstvu. (2009.) Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.


Ukupni troškovi istraživanja biti će oko 15.000 Kn.






Samostalno financiranje vlastitim sredstvima



Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis Dr. Vlatko Previšić, red. prof.



122



IZJAVA


U Zagrebu, 29. rujna 2011. Potpis mr. sc. Tihana Škojo (ime i prezime doktoranda)

M.P.

123

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Mr. sc. Tihana Škojo

SASTAVNICA: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Kurikulum suvremenog odgoja i škole



hrv. Didaktičko-metodičko strukturiranje kurikuluma glazbe u općem i obveznom obrazovanju

eng. Didactic-methodological structuring of the music curriculum in general and compulsory education

Područje/polje/granaa: Društvene znanosti/pedagogija

MENTOR(I)


Mentor 1: Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. u trajnom zvanju


[email protected]

Mentor 2b:



1. Dr. sc. Pavel Rojko, red. prof. u trajnom zvanju

Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. u trajnom zvanju


[email protected]

3. Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (u miru)


4.

5.


124

Javna obrana teme doktorskoga rada pod naslovom Didaktičko-metodičko strukturiranje kurikuluma glazbe u općem i obveznom obrazovanju pristupnice Tihane Škojo, održana je 28. listopada 2011. u okviru redovite poslijediplomske nastave Doktorskoga studija pedagogije, smjera Kurikulum suvremenog odgoja i škole pred studentima toga studija i izabranim povjerenstvom.Pristupnica je najprije predstavila temu izloživši vlastite motive za njen izbor, zatim znanstvenu opravdanost istraživanja, pristup istraživanju s teorijskoga i empirijskoga gledišta te metodologiju. Objasnila je očekivane znanstvene doprinose u polju pedagogije, posebno glazbene pedagogije. Izlaganje je bilo vrlo jasno, logično i vremenski dobro artikulirano. Članovi povjerenstva postavili su nekoliko pitanja na koja je pristupnica spremno odgovorila te je, u kraćoj raspravi s članovima povjerenstva, s razumijevanjem prihvatila i neke sugestije koje su joj upućene. Na osnovu tih sugestija još je šire elaborirala svoje istraživačke namjere. Također, vrlo je spremno i relevantno odgovorila na nekoliko pitanja studenata doktorskoga studija i prisutnih profesora.


Tema ovoga doktorskog rada pedagoški je vrlo aktualna, znanstveno opravdana za istraživanje i korisna za odgojno-obrazovnu praksu. Kurikulum je danas središnje pitanje obrazovanja svih razvijenih zemalja a u području glazbene pedagogije u tom su pogledu prisutne još mnoge nepoznanice. Pristupnica namjerava istražiti stvarno stanje u glazbenoj nastavi na različitim razinama nastave glaz be u u okviru osnovnog i općeg obrazovanja i na osnovu toga pokušati ponuditi modele različitih kurikulumskih rješenja. Ostvarenje istraživačkoga cilja ovoga rada dat će vrijedan zananstveni doprinos pedagogijskoj zanosti jer je područje umjetničke, posebno glazbene nastave predmetom zanimanja mnogih naprednih pedagoga kao područje pogodno za razvoj generičkih i trnsfernih znanja i umijeća potrebnih i onima koji se ne bave glazbom profesionalno. To će istraživanje biti vrednije utoliko što u našoj zemlji još nije bilo relevantnih istraživanja glazbenih kurikuluma ni u općem i obveznom obrazovanju ni u stručnim, glazbenim školama.

Mišljenje i prijedlog: Izloženi sinopsis doktorskog rada pokazuje suvereno poznavanje teme, sustavan pristup nejzinom izučavanju i poznavanje relevantne literature. Povjerenstvo utvrđuje da je pristupnica izvršila sve obveze predviđene programom poslijediplomskoga doktorskog studija pedagogije za prijavu teme doktorskoga rada. Na osnovu prezentacije teme i rasprave koja je nakon toga uslijedila, pri čemu je pristupnica pokazala da suvereno vlada područjem, povjerenstvo zaključuje da je ona sposobna samostalno istražiti predloženu temu i izraditi rad koji će biti koristan znanstveni doprinos suvremenoj pedagogiji. Predlažemo da se tema Didaktičko-metodičko strukturiranje kurikuluma glazbe u općem i obveznom obrazovanju prihvati i da se pristupnici odobri izrada doktorskoga rada pod mentorstvom prof. dr. sc. Vlatka Previšića.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:nema

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)nema



1. Dr. sc. Pavel Rojko, red. prof. u trajnom zvanju(predsjednik Stručnog povjerenstva)2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. u trajnom zvanju

3. Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (u miru)

4.

5.

Mjesto i datum: Zagreb, 10. studenoga 2011.

125




Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc.

126




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Josip Lasić

Nositelj studija: Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski znanstveni studij kroatistike, smjer jezikoslovlje

Matični broj doktoranda/doktorandice: 7201/2008



Ime i prezime majke i/ili oca: Ankica rođ. Tadić i Ivan

Datum i mjesto rođenja: 16. srpnja 1974. u Splitu

Adresa: Split, Cetinska 7

Telefon/mobitel: 098 74 84 68




od 2008. Filozofski fakultet u Zagrebu, poslijediplomski znanstveni doktorski studij kroatistikeod 2004. do 2007. Sveučilište u Varšavi, Poljska, Centar za poljski kao strani jezik "Polonicum"od 1996. do 2001. Filozofski fakultet u Zadru, završen diplomski studij kroatistikeod 1993. do 1996. Pravni fakultetu u Splituod 1989. do 1993. Ekonomska škola u Splituod 1981. do 1989. Osnovna škola u Splitu


od ožujka 2008. - Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za kroatistiku, nastavno zvanje lektorod rujna 2004. do listopada 2007. - Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, Uprava za međunarodnu suradnju i EU integracije i Sveučilište u Varšavi, Institut zapadne i južne slavistike, predavač hrvatskog kao stranog jezikaod ožujka 2003. do rujna 2004. - osnovna škola "don Lovre Katić", Solin, učitelj hrvatskog jezikaod veljače 2000. do ožujka 2003. - stručna zamjena na radnom mjestu učitelja hrvatskoga jezika u više splitskih srednjih i osnovnih škola (Elektrotehnička škola Split, OŠ "Kamen-Šine", OŠ "Vjekoslav Parać", OŠ "Bol"…)



1. Knjige:

- „Rozmowki chorwacki ze slowniczkiem“. suautorstvo sa S. Skenžićem. Berlitz – Langenscheidt. 223. str. Warsaw, Poland. 2006. ISBN: 837 476 0427.

- „Rozmowki chorwackie z przewodnikiem Chorwacja“. Berlitz – Langenscheidt. 335. str. Warsaw, Poland. 2008.


127

2. Objavljeni radovi:

- Reklama kao lingvistički predložak u usvajanju stranoga jezika. stručni rad u: Metodički profili, br. 3. str. 14 – 19. Zagreb. 2006.

- Second round table about Croatian studies in the world. stručni rad u: Croatian studies review, br. 5.,str. 5-12. Sydney-Split-Waterloo-Zagreb. 2008.

- Croatian days for children, youth and teachers in Australia. stručni prikaz u: „Matica“, br. 3, str. 23 – 26. Zagreb. 2009.

- Priložne oznake u novijim hrvatskim priručnicima. stručni rad u: Lahor, časopis za hrvatski kao drugi i strani jezik. Vol. 2., br. 8, str. 183-194. Zagreb. 2009.

- Towns in the Kaštela bay region in the whirlwind of changes and opposition to the French rule between 1808 and 1813. u suautorstvu s M. Domazetom. izvorni znanstveni rad (u tisku) u: Radovi Filozofskog fakulteta u Splitu. Split. 2011.

- Está bien, entiendo… or… between culture and comunication?. prethodno priopćenje, u tisku. International conference First, second and foreign language: Croatian and Macedonian in contact. Skoplje, Makedonija. 2010.

- Jezični identitet hrvatske iseljeničke zajednice u Čileu. izvorni znanstveni rad u: Croatian Studies Review. br. 6, str. 163 – 173. Sydney – Waterloo – Split. 2010.

- How to study a language and have fun along the way. stručni prikaz. Više na: http://www.amazon.com/Beginners-Croatian-CDs-Hippocrene/product-reviews/0781812321 , ozujak 2011.

- Na jednome mjestu o sličnim jezičnim entitetima. stručni prikaz, suautorstvo s M. NIgoević. U: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. knj. 36/2 : 2010. str. 498 - 506. Zagreb. 2011.

3. Sudjelovanja na skupovima i konferencijama s izlaganjem:

- Međunarodni znanstveni skup HIDIS: hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb, listopad 2005. Naslov izlaganja: Hrvatski jeziku u Poljskoj (suautorstvo sa S. Skenžićem).

- Četvrti slavistički kongres. Varaždin, rujan 2006. Naslov izlaganja: Language of the youth – contrastive analysis of Polish and Croatian.

- Stručno savjetovanje za lektore inojezičnog hrvatskog. Rim, Italija, svibanj 2008. Naslov izlaganja: Extra curricular activities in teaching Croatian and Polish as a foreign language.

- Stručno savjetovanje za strane lektore na poljskim sveučilištima. Varšava, Poljska, lipanj 2008. Naslov izlaganja: Workshop as a paradigm of foreign language acquisition.

- Godišnje savjetovanje za lektore inojezičnog hrvatskog (SIH). Zagreb, srpanj 2008. Naslov izlaganja: Croatian language on the Australian continent – from kindergarten to University.

- Stručni skup "Dani hrvatskoga jezika". Graz, Austrija, srpanj 2008. Naslov izlaganja: A centre for Croatian studies in the world – organization, mission and vision.

- Međunarodni znanstveni skup "Napoleonova Dalmacija". Split, listopad 2009. Naslov izlaganja: French governance in Dalmatia and Croatian language.

- Međunarodni znanstveni skup Prvi, drugi i strani jezik: hrvatski i makedonski jezik u kontaktu. Skoplje, Makedonija, svibanj 2010. Naslov izlaganja: Está bien, entiendo… or… between culture and comunication?.

- Peti slavistički kongres. Rijeka, rujan 2010. Naslov izlaganja: Vicenzo Formaleoni and toponomy of Dalmatia in the 18th century. suautorstvo s M. Zakarija.

- Međunarodni skup "Dani Vladimira Nazora". Postira, otok Brač, svibanj 2010. Naslov izlaganja: Topics of Czakawian dialects in Poland.

128

- Godišnje savjetovanje za lektore inojezičnog hrvatskog (SIH). Zagreb, srpanj 2010. Naslov izlaganja: Language identity in Croatian comunity in Chile – past/present/future.

- International conference New Challenges in Foreign Language Teaching and Learning (Nowe wyzwania w nauczaniu i uczeniu się języków obcych). Piotrkow Trybunalski, Poljska, listopad 2010. Naslov izlaganja: Kultura gość i język rodzimy. (Napomena: rad je prihvaćen za objavljivanje u zborniku skupa).

- Međunarodni skup HIDIS: hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb, prosinac 2010. Naslov izlaganja: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba – o važnosti antroponima u nastavi hrvatskog kao stranog jezika.

- First International Young Scholars Symposium Discourse, Ideology and Society (DIS) /organized by the Discourse and Culture Academic Society/, University of Lodz, Lodz, Poljska, ožujak 2011. Naslov izlaganja: Sociolinguistic aspects in Croatian odonyms after World War II.

- Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres. Sarajevo, svibanj 2011. Naslov izlaganja: Materinski jezik u multikuluralnom prostoru Australije (suautorstvo s H.Burić).

- Godišnje savjetovanje za lektore inojezičnog hrvatskog (SIH). Zagreb, srpanj 2011. Naslov izlaganja: O kroatistici na skandinavskim slavistikama.

4. Sudjelovanja na skupovima i konferencijama bez izlaganja (relevantnima uz temu i područje doktorskoga rada):

- International symposium Urban Symbolic Landscapes: Power, Language, Memory. Helsinki Collegium for Advanced Studies (HCAS). Helsinki, Finska, 3.-5. svibnja 2011.

- International Congress of Onomastic Sciences (ICOS). Name in daily life. Barcelona, Španjolska, rujan 2011.


Hrvatski: Onomastički opis splitske hodonimije

Engleski: Onomastic description of odonymy in Split


hrvatski jezik

Područje/polje: humanističko područje / jezikoslovlje



Prvi mentor: prof. dr. sc. Anđela Frančić Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina Prvi mentor: 1. Frančić, Anđela (2006), Što je osobno ime, Folia onomastica Croatica, 15, str. 71-80.

2. Frančić, Anđela (2006), Proučavanje antroponimije u 20. stoljeću, Zbornik radova Hrvatski jezik u XX. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, str. 405-421.3. Frančić, Anđela (2007), Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj međi, Jezikoslovni zapiski, god. 13, br. 1-2, str. 147-157.4. Frančić, Anđela (2009), Onomastička svjedočenja o hrvatskome jeziku, u knjizi Povijest

129

hrvatskoga jezika, Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica, Zagreb, str. 221-259.5. Frančić, Anđela (2010) Onomastičko nazivlje u suvremenim hrvatskim jednojezičnicima, zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Riječki filološki dani 8, Rijeka 2010, str. 525-535 (suautorstvo s Bernardinom Petrović)

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Društvene i političke promjene nakon 2. svjetskoga rata uzrokovat će u Splitu naglo naseljavanje gradskih površina. Taj će proces dovesti i do stvaranja novih ulica i trgova, a time i do njihova imenovanja. U radu se donosi prikaz i onomastička analiza stanja splitske hodonimije (imena ulica) u drugoj polovici 20. stoljeća i u prvom desetljeću 21. stoljeća. Budući da u hrvatskome jezikoslovlju ima malo radova o hodonimiji, klasifikacija splitske hodonimije načinjena je po uzoru na hodonomastička istraživanja u poljskom jezikoslovlju. Pritom se ona u pojedinostima prilagođava splitskoj hodonimijskoj građi. Dosadašnja istraživanja hodonimije u Republici Hrvatskoj uglavnom su vezana uz procese imenovanja i preimenovanja u političkom kontekstu te uz pitanja odnosa promijenjenih i izmještenih identiteta kroz imena ulica. Doktorski rad Onomastički opis splitske hodonimije istražuje onomastičku strukturu hodonima i kao takav postavlja nove modele i nove izazove za proučavanja hodonimijskog korpusa u hrvatskome lingvističkom kontekstu.


Social and political changes after the World War II caused a sudden rise in the population of urban areas in Split. This process has lead to creation of new streets and squares which have to be named. This thesis shows an onomastic analysis of the state of odonymy in Split in the second half of the 20th and the first decade of the 21st centuries. Since there are few papers on odonymy in Croatian, the classification of odonymy in Split has been done using odonymastic research in Polish, which is further adjusted to suit the needs of odonymy in Split. Research into odonymy in Croatia has so far shown that the naming and renaming of streets and squares are mostly related to political contexts. We have also discovered that identities have either been changed or replaced via changes in street names. This thesis explores the onomastic structure od odonyms and as such sets new models and challenges for research into the corpus of odonymy within the Croatian linguistic context.


Završetkom Drugoga svjetskog rata, a nakon toga i zbog poslijeratne industrijske revolucije, većinu hrvatskih gradova obilježit će masovno doseljavanje te ubrzani gospodarskii i ekonomski razvoj. Slična je situacija bila i u Splitu u kojem je druga polovica 20. stoljeća zbog naglog širenja gradske površine u svim smjerovima označila i stvaranje velikog broja novih prometnica, trgova i ulica, a time i novih imena tih gradskih prostora. Puno prije, već u 11. stoljeću, zabilježene su u Splitu prve imenovane ulice i trgovi (Šimunović 2009:261) pa je, iako ne baš sustavno, moguće od tog vremena pratiti splitsku hodonimiju. Međutim, cjelovit onomastički opis imena splitskih ulica do danas nije napravljen, te će se stoga kroz ovaj rad, slijedom pravila onomastičkih istraživanja, dati temeljit pregled razvoja i jezična struktura današnje splitske hodonimije. Suvremena istraživanja imena gradskih ulica posljednjih su desetljeća vrlo popularna, a uglavnom i najčešće zbog političkog konteksta. Velik je korpus radova europskih i hrvatskih geografa, sociologa, politologa i povjesničara s temama o razlozima imenovanja i preimenovanja neke ulice ili trga. Međutim, imena ulica nisu dosad temeljito i sustavno istraživana ni opisivana s onomastičkog i jezikoslovnog aspekta, na što upućuje nevelik broj bibliografskih jedinica o toj temi u hrvatskom jezikoslovlju (Bertoša, Brozović-Rončević, Stolac, Šimunović). Razlog slabom zanimanju jezikoslovaca, a posebice onomastičara, za imena ulica leži u činjenici što do danas nije jasno i jednoznačno definiran pojam i naziv (termin) za ime ulice u onomastičkim istraživanjima. Danas se u hrvatskoj onomastičkojj praksi za ukupnost imena ulica rabe nazivi urbonimija / gradska i ulična imena / urbonimi (Šimunović 2009:229), što nije u potpunosti ispravno korištenje jer se u kapitalnom djelu slavenske onomastičke znanosti Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika /Grundsystem und Terminologie der Slawischen Onomastik/ (Skoplje 1983) za imena ulica predlaže termin hodonim / hodonimija. Urbonim je svojim značenjem i širinom termin nadređen hodonimu jer se urbonim odnosi na sva imena u nekoj urbanoj sredini pa time i na hodonime kao dijelove grada. Iako je od objavljivanja priručnika Osnoven sistem prošlo gotovo trideset godina, još uvijek je u aktivnoj uporabi opći termin urbonim umjesto predloženog hodonim (Šimunović 2009:261) Osim termina urbonim, u radovima na hrvatskom jeziku o imenima ulica sreću se i drugi termini, primjerice: odonim (Begonja 2005:703), urbani (gradski) toponim (Crljenko 2008:67-90 i Mirošević 2009), ulično nazivlje (Stanić, Šakaja, Slavuj 2009:89-124) ili urbani prostor (Marjanović 2007:106-127), a sve u značenju i opisu hodonima. To su najčešće radovi i istraživanja iz geografije i sociologije dok u području općeg jezikoslovlja ili konkretno onomastike nije zabilježen ni jedan rad na hrvatskome jeziku u kojem se koristi pojam hodonim za obilježavanje i opisivanje imena ulica. Početak devedesetih godina protekloga stoljeća obilježit će povećano zanimanje europske onomastičke znanosti za hodonimiju. Za potrebe izrade doktorskog rada o splitskoj hodonimiji koristit će se dosadašnja objavljena znanstvena literatura u poljskoj, češkoj i finskoj (hodo)onomastici. Sa sigurnošću se može tvrditi kako je intenzivno europsko istraživanje hodonimije započelo objavom knjige poljske lingvistice Kwiryne Handke Semantyczne i strukturalne typy nazw ulic Warszawy davne 1970. godine. Ta je knjiga prekretnica u europskim, a time i slavenskim, istraživanjima urbonimije i hodonimije. Poglavlje iste autorice - Nazewnictwo miejskie u knjizi Polskie nazwy własne (Warszawa-Kraków 1998) - također se ubraja u kapitalno djelo u istraživanjima hodonimije jer definira i razrađuje pojam hodonima u slavenskim jezicima.

130

Za potrebe istraživanja splitske hodonimije najvažniji do sada objavljeni izvori jesu poglavlja Place Names I: Names of Inhabited Places i Place Names II: Microtoponyms, Hodonyms, etc. u knjizi iz 1996. godine Namenforschung/Name Studies/Les noms propres, Ein internationales Handbuch zur Onomastik/An International Handbook of Onomastics/Manuel international d'onomastique: Herausgegeben. ur. Ernst Eichler, Gerold Hilty, Heirich Lӧffler, Hugo Steger, Ladislav Zgusta. izdavač: Walter de Gruyter. Berlin – New York. Iz navedenih dvaju poglavlja za potrebe izrade doktorskog rada o splitskoj hodonimiji koristit će se preporučena terminologija i postavljene znanstvene paradigme u dosadašnjim svjetskim hodonomastičkim istraživanjima. Također, ne manje važan izvor za pisanje doktorskog rada jest i članak Ladislava Zguste Systmatická terminologie onomastiky, objavljen u časopisu Acta Onomastica, Ročník XXXVI. str. 262 – 272.Od ostalih relevantnih europskih hodonomastičkih izvora u radu će se koristiti radovi i rezultati poljskih istraživača (Balowski, Cieślikowa, Jakus-Borkowa, Gorny, Rutkowski, Rzetelska-Feleszko, Biolik, Skowronek, Domaciuk-Czarny, Zagórski, Mrózek i dr.), zatim češki i slovački doprinosi kroz radove R. Šrámeka, M. Harvalika, P. Odaloša i M. Majtána te finska hodonomastička pisana ostavština na engleskom jeziku s kraja 20. i početka 21. stoljeća (Ainiala, Vuolteenaho, Saarelma, Sjӧblom i dr.).


Cilj je istraživanja cjelovit i sustavan onomastički opis imena splitskih ulica u dvadeset i sedam kotara. Rad će se temeljiti na onomastičkoj analizi korpusa od petsto šezdeset osam (568) splitskih hodonima. Navedeni cilj pridonijet će stvaranju slike hodonimijskog sustava urbanih područja u Republici Hrvatskoj. Za ostvarenje navedenoga cilja popisat će se hodonimijska građa Splita u razdoblju od završetka Drugoga svjetskoga rata do posljednjeg popisa stanovništva 2001. godine sa svim promjenama hodonima, odredit će se razlozi imenovanja i preimenovanja ulica Splita, klasificirat će se građa te utvrditi jezična struktura i jezične značajke splitskih hodonima kroz drugu polovicu 20. stoljeća i u prvom desetljeću 21. stoljeća.


Za potrebe izrade doktorskoga rada o splitskoj hodonimiji koristit će se izvori dostupni u splitskome Državnom arhivu (zapisnici sa zaključcima sjednica Odbora za imenovanja i preimenovanja u gradskim upravama Splita od 1948. do 2001.), pisana dokumentacija dostupna u Muzeju grada Splita o imenima splitskih ulica iz dnevnika "Novo doba" i "Slobodna Dalmacija" od 1945. do 1971., karte i mape Splita tiskane od kraja Drugoga svjetskoga rata do 2001. godine, planovi novih stambenih naselja Splita od 1968. do 1988., terenskim radom prikupljen popis ulica Splita kao i ostala relevantna pisana građa u kojoj su opisana imenovanja i preimenovanja splitskih ulica.

Metodologija i plan istraživanja:

1. Uvod 1.1. Predmet istraživanja 1.2. Terminološka razradba 1.3. Dosadašnji prinosi hrvatskoga istraživanja hodonimije 1.4. Europski modeli pristupa hodonimiji 1.4.1. Poljska hodonimijska istraživanja 1.4.2. Češka i slovačka hodonimijska istraživanja 1.4.3. Finska hodonimijska istraživanja 1.5. Izvori i građa za istraživanje splitske hodonimije 1.6. Metodologija rada

2. Imena splitskih ulica u povijesno-topografskom kontekstu 2.1. Povijesni podatci 2.2. Topografski podatci

3. Proces formiranja splitske hodonimije 3.1. Splitska ojkonimija i hodonimija 3.2. Odnos splitskih ojkonima prema hodonimijskom korpusu 3.3. Povijesni prikaz splitskoga hodonimskog korpusa kroz 20. st.

4. Semantička i onomastička struktura splitske hodonimije 4.1. Klasifikacija 4.2. Pregled materijala 4.2.1. Ulično nazivlje sa semantičkom motivacijom 4.2.2. Ulično nazivlje bez semantičke motivacije 4.2.2.1. Toponimijski hodonimi 4.2.2.1.1. Etničko-geografski hodonimi 4.2.2.1.2. Mjesni/lokalni hodonimi 4.2.2.1.3. Topografski hodonimi 4.2.2.2. Hodonimi s općom sastavnicom


131

4.2.2.2.1. Antroponimijski hodonimi 4.2.2.2.2. Kulturološki hodonimi 4.2.2.2.3. Prirodni hodonimi 4.2.2.2.4. Metaforički hodonimi 4.2.2.2.5. Povijesni hodonimi 4.2.2.3. Nejasno i dvoznačno motivirani hodonimi

5. Jezična struktura hodonima 5.1. Semantički motivirani hodonimi 5.2. Toponimijski hodonimi 5.3. Opći hodonimi 5.4. Nejasni i dvoznačno motivirani hodonimi

6. Zaključna razmatranja o splitskoj hodonimiji 20. stoljeća7. Indeks splitskoge hodonimije (stanje 2011. godine) s topografskim kartama Splita od 1945. do 2001. 8. Bibliografija9. Sažetci na hrvatskome i engleskome jeziku10. Životopis pristupnika


Onomastička slika splitske hodonimije dosada je većim dijelom neistražena, pa će podatci biti usustavljeni po kategorijama imenovanja. Kao takvi poslužit će prije svega osvješćivanju potrebe za izradom jedinstvenoga hrvatskoga hodonomastičkog atlasa, a poslužit će i kao referentna građa za znanstvena promišljanja o hodonimiji u drugim područjima (sociologija, geografija, etnologija, povijest...). Jezična obrada splitskoga hodonimijskog korpusa kao i njegova znanstvena klasifikacija bit će zasigurno zanimljiva za daljnja promišljanja kako domaćim tako i stranim znanstvenicima u novim onomastičkim istraživanjima hodonimije.


Ainiala, Terhi, Vuolteenaho, Janni. 2005. How to study urban onomastic landscape?. U: Acta Onomastica, ročník XLVI. Prag. 58 – 64.

Algeo, John, Algeo, Katie. 2000. Onomastics as an Interdisciplinary Study. U: Names: Journal of the American Name Society. Vol. 48, No. 3/4. Northern Illinois University. (str. 265 – 274).

Azaryahu, Maoz. 2009. Naming the Past: The Significance of Commemorative Street Names. u knjizi: Critical Toponymes: The Contested Politcs of Place Naming. ur. Lawrence D. Berg i Jani Vuolteenaho. London : Ashgate. str. 53 – 71.

Balowski, Mieczysław. 2010. Zmiana funkcji nazw ulic i placów (od funkcji orientacyjnej do funkcji symboliczno-lokalizacyjnej). U: Miasto w perspektywie onomastyki i historii. s. 281-296.

Berg, Lawrence D., Vuolteenaho, Jani. 2009. Critical Toponymes: The Contested Politcs of Place Naming. London: Ashgate.

Commision for Slavic Onomastics of the International Committee of Slavistic Scholars. 1983. Osnoven Sistem i Termminologija na Slovenskata Onomastika/ Osnovnaja Sistema i terminologija Slavjanskoj Onomastiki/ Grundsystem und Terminologie der Slawischen Onomastik. Skopje: Macedonian Academy of Arts and Sciences.

Dacewicz, Leonarda, Abramowicz, Zofia. 2001. Interdyscyplinarny charakter badań onomastycznych. U: Acta Onomastica. Ročník XLI-XLII. 29 – 34.

Eichler, E., G. Hilty, H. Lӧffler, H. Steger, L. Zgusta, (eds.). 1995-1996. Name Studies (Nomenforschung/Name Studies/Les Noms Propres. Ein Internationales Handbuch zur Onomastik/An international Handbook of Onomastics/Manuel International d'Onomastique, I-III. Berlin/New York: Walter de Gruyter.

Geographical Names as a Part of the Cultural Heritage. 2009. Ur. Peter Jordan, Hubert Bergmann, Catherine Cheetham, Isolde Hausner. Institut für Geographie und Regionalforschung der Universität Wien, Kartographie und Geoinformation.

Glossary of Terms for the Standardization of Geographical Names. 2002. Ur. Naftali Kadmon. United Nations – New York /printed in United Nations Publications, New York/ .

Handke, Kwiryna. 1970. Semantyczne i strukturalne typy nazw ulic Warszawy. Wroclaw - Warszawa - Krakow: Zaklad narodowy ossolinskich i Wydawnictwo polskiej akademii nauk.

Handke, Kwiryna. 1989. Nomenclature Municipale. U: Nazewnictwo miejskie. Warszawa & Poznań. Str. 7 – 34.

Metodologia badań onomastycznych. 2003. ur. Maria Biolik. Olsztyn : Towarzystwo Naukowe.

132

Mrózek, Robert. 2008. Diachroniczny mikrotoponomastykon w postulatywnym ujęciu badawczym. U: Acta Onomastica, Ročník IL, str. 240 – 251.

Rzetelska-Feleszko, Ewa, Cieślikowa, Aleksandra (ur.). 2002: Slowiańska onomastyka. Enciklopedia. Vol. 1. Warszawa-Kraków: Towarzystwo Naukowe Warszawskie.

Šimunović, Petar. 1986. Istočnojadranska toponimija. Split: Logos.

Šimunović, Petar. 2009. Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Goleden marketing - Tehnička knjiga.

Van Langendonck, Willy. 2007. Theory and Typology of Proper Names. Mouton de Gruyter, Berlin – New York (urednici: Walter Bisang, Hans Henrich Hock, Werner Winter).

Van Langendonck, Willy. 2007. A Pragmatic-Semantic-Syntactic Analysis of Names. U: Acta Onomastica, Ročník XLVIII. Str. 165 – 176.

Zgusta, Ladislav. 1995. Systmatická terminologie onomastiky. U: Acta Onomastica, Ročník XXXVI. Str. 262 – 272.

Zgusta, Ladislav. 1998. The Terminology of Name Studies (In Margine of Adrian Room's Guide to the Language of Name Studies). U. Names: Journal of the American Name Society. Vol. 46, No. 3. Northern Illinois University. (str. 189 – 203).


0 kuna












Potpis Josip Lasić(ime i prezime doktoranda)


133

IZJAVA


U Zagrebu, 15. lipnja 2011. g. Potpis Josip Lasić(ime i prezime doktoranda)

M.P.

134



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Josip Lasić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij kroatistike

Matični broj doktoranda/doktorandice: 7201/2008


Jezik pisanja rada: hrvatski jezik

Hrvatski Onomastički opis splitske hodonimije

Engleski Onomastic description of odonyny in Split

Područje/polje: humanističko područje / filologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: prof. dr. sc. Anđela Frančić Filozofski fakultet u Zagrebu, RH [email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga, znan. surad.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, RH [email protected]

2.dr. sc. Mira Menac-Mihalić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu, RH [email protected]

3.dr. sc. Anđela Frančić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu, RH [email protected]

4.

5.


sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održana 14. srpnja 2011.


135


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaNije propisano programom studija.


Splitska hodonimija dosad uglavnom nije onomastički istraživana, a kako nema ni sustavnijih onomastičkih prikaza hodonima u drugim hrvatskim područjima (dosadašnja istraživanja hodonimije u Hrvatskoj uglavnom su vezana uz procese imenovanja i preimenovanja u političkom kontekstu bez cjelovite onomastičke obradbe), golema je potreba za obradbom ove teme te vjerujemo da će ovaj rad biti velik doprinos hrvatskoj onomastici. Predmet je istraživanja splitska hodonimija u posljednjih šest i pol desetljeća, no donose se i podatci o povijesnoj hodonimiji koju u Splitu možemo pratiti od 11. stoljeća. Metodologija i plan istraživanja koje doktorand donosi pokazuju da ima dobar uvid u temu kojom se bavi. Jezična obradba korpusa splitskih hodonima te njihova znanstvena klasifikacija, utemeljena na poznavanju relevantne domaće i svjetske literature, a ponajviše je riječ o poljskim autorima, mogla bi biti zanimljiva, poticajna i korisna za daljnja promišljanja domaćim i stranim znanstvenicima u budućim onomastičkih istraživanjima hodonimije.


Potrebno je usustaviti terminologiju kojom se kandidat služi (npr. hodonimijski / hodonimski korpus; ulično nazivlje / imena ulica / ulična imena ; hodonimijska / hodonomastička istraživanja). Usto nije jasna uporaba termina "semantički motivirani hodonimi". Riječ je, pretpostavljamo, o hodonimima motiviranima geomorfološkim ili drugim odlikama zemljopisnoga objekta (npr. ulica koja se zove Klin, Breg, Med potoki itd.). Također predlažemo kandidatu da ponuđenu klasifikaciju, koja je donesena samo na osnovi strane literature, dopuni klasifikacijskim pristupima prisutnima u suvremenim hrvatskim toponomastičkim radovima te da uspostavi nove klasifikacijske (pod)skupine ondje gdje to građa traži.


Nisu potrebne izmjene.


Ne predlaže se promjena.


jesen 2012.




136




dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga, znan. surad.

2.dr. sc. Mira Menac-Mihalić, red. prof.

3.dr. sc. Anđela Frančić, red. prof.

4.

5.


137



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Tatjana Mihalić

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Naziv studija: Poslijediplomski studij informacijskih znanosti




Ime i prezime majke i/ili oca: Đurđica Đurović / Ilija Đurović

Datum i mjesto rođenja: 23.09.1975., Zagreb

Adresa: Radauševa 9, ZAGREB

Telefon/mobitel: 091 88 66 710 ; 01 2301 943




Godine 2009. stječem zvanje višeg knjižničara. U 2006. polažem doktorski ispit za prelazak s magistarskog na doktorski studij te upisujem poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti - bibliotekarstvo. Godine 2002. završavam studij bibliotekarstva, a od 2000. radim u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zbirci muzikalija i audiomaterijala, kao muzikolog. Studij muzikologije završila sam 1999. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i stekla naziv diplomiranog muzikologa i profesora povijesti glazbe. U sklopu studija dobitnica sam Rektorove nagrade na projektu Sređivanje i katalogizacija glazbenih arhiva i zbirki u Hrvatskoj. Moje prethodno obrazovanje uključuje završetak Srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskog (teoretski smjer) te Opće gimnazije u Bjelovaru, gdje sam maturirala 1994.


Radim u Zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u te sam kao voditelj projekta Nastarija glazbena baština u zvuku bila aktivno uključena u procese zaštite i digitalizacije glazbene građe. Također, surađujem u odabiru glazbene građe i aktivnostima vezanim za Digitaliziranu baštinu, projektu predstavljanja građe NSK u digitalnom obliku.Od 2007. predsjednica sam RILM-ove komisije za Hrvatsku, najveće svjetske glazbene bibliografske baze, sa sjedištem u New Yorku (USA). Tijekom rada pohađala sam tečajeve edukacije knjižničara u sklopu Centra za stalno stručno usavršavanje (CSSU) u NSK. Godine 2009. sudjelovala sam na radionici Workshop 'Music in Digital Libraries and Archives', Stuttgart (Njemačka). Od 2006. voditeljica sam Zbirke muzikalija i audiomaterijala u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu zaposlena sam od 2000. godine kao muzikolog i bibliotekar u Zbirci muzikalija i audiomaterijala. Poslije završetka studija muzikologije 1999. - 2000. radila sam kao profesor glazbene umjetnosti na XVI. gimnaziji u Zagrebu te kao profesor solfeggia i klavira u privatnoj glazbenoj školi.


Popis radova:1. Mihalić, T. Katalog rukopisnih muzikalija // Pasionska baština u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb,


138

16. 3. - 6. 4. 2002. : katalog izložbe / ur. Đurđica Brezak-Lugarić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2002. Str. 9-19.2. Mihalić, T. Pasionska baština u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 16. 3. - 6. 4. 2002. // Arti musices : hrvatski muzikološki časopis, 33, 2 (2002.), str. 121-122.3. Mihalić, T. Katalog rukopisnih muzikalija // Ivan Brkanović : 1906. - 1987. : katalog djela u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice / ur. Đurđica Brezak- Lugarić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2003. Str. 7-47.4. Mihalić, T. Katalog rukopisnih muzikalija // Blagoje Bersa : 1873.-1934. : katalog djela u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice / ur. Đurđica Brezak- Lugarić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2004. Str. 5-84.5. Mihalić, T. Göteborg - IAML-IAMIC-IMS Conference, 18.-23.6.2006. [izvješće] // Arti musices : hrvatski muzikološki časopis, 37, 1 (2007), str. 155-157.6. Mihalić, T. Zbirka muzikalija i audiomaterijala // Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu : 1607. - 2007. : u povodu 400. obljetnice / urednik Aleksandar Stipčević. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2007. Str. 98-101.7. Antun Dobronić 1878. – 1955. : katalog djela u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice / urednik kataloga Tatjana Mihalić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2008. 8. Mihalić, T. Bibliographia musicologica Croatica : radovi za 2005. godinu // Arti musices : hrvatski muzikološki časopis, 39, 2 (2008), str. 307-327.9. Mihalić, T. Zbirka muzikalija i audiomaterijala // Značajne prinove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2007. : izbor : izložba : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 22. veljače 2008. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2008. Str. 58-69.10. Mihalić, T. Bibliographia musicologica Croatica. Addenda i radovi za 2006. godinu // Arti musices : hrvatski muzikološki časopis, 40, 1-2 (2009), str. 369-390.11. Mihalić, T. Music collections in Croatia // Fontes artis musicae : [journal of the International Association of Music Libraries, Archives and Documentation Centres (IAML), 56, 1 (2009), str. 51-65. 12. Mihalić, Tatjana: Organizacija znanja – tematske mape – glazba [prikaz postera] // 12. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, [Poreč, 26.- 28. studenoga 2008.] : zbornik radova / uredila Sanjica Faletar Tanacković. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. Str. 240-242.13. Mihalić, T. [Stručni prilog u katalogu] // Jedan po jedan dohodu vlastela : izložba Nacionalne i sveučilišne knjižnice uz 80. obljetnicu rođenja Iva Vojnovića / ur. Ana-Marija Dodigović ; Sonja Martinović. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2009. Str. 28-33. 14. Mihalić, T. Zbirka muzikalija i audiomaterijala // Značajne prinove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2008. : izbor : izložba : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 22. veljače 2009. / ur. Ivan Kosić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2009. Str. 84-105.15. Mihalic, Tatjana. Bibliographia musicologica Croatica. Addenda i radovi za 2007. godinu. // Arti musices : časopis hrvatskog muzikološkog društva. 41, 2 (2010), str. 265-294.16. Klarin, S. – Mihalić, T. Glazba u mrežnom okruženju : izgradnja suvremene glazbene zbirke // Međunarodni stručni skup Audiovizualna građa i nasljeđe: zbornik radova / ur. Sanja Vukasović-Rogač. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2010. Str. 65-74.17. Mihalić, Tatjana. Zbirka muzikalija i audiomaterijala. // Značajne prinove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2009. : izbor : izložba : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 22. veljace 2010. / uredio Ivan Kosić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2010. Str. [82]-91.18. Mihalić, Tatjana: Glazbena građa : upute za katalogizaciju u bibliografskom formatu MARC 21. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2011.

Aktivna sudjelovanja na skupovima:- izlaganje na godišnjoj skupštini Hrvatskog muzikološkog društva, 27.svibnja 2006. (Donacija japanske vlade Zbirci muzikalija i audiomaterijala)- izlaganje nacionalnog izvještaja na godišnjoj konferenciji IAML-a u Göteborgu, Švedska, 20- 25. lipnja 2006. - izlaganje na međunarodnom stručnom skupu Audiovizualna građa i nasljeđe, predavanje pod nazivom Glazba u mrežnom okruženju : izgradnja suvremene glazbene zbirke, Zagreb, 26. listopada 2007.- izlaganje na međunarodnoj konferenciji IAML-a, u Napulju 20. – 25.srpnja 2008., s pozvanim predavanjem Music collections in Croatia.- izlaganje godišnjeg izvještaja na godišnjem sastanku RILM-a u Napulju, 20. – 25.srpnja 2008. u funkciji predsjednice Nacionalnog odbora za RILM Hrvatska.- izlaganje postera pod nazivom Organizacija znanja – tematske mape – glazba, na Seminaru

139

Arhivi, knjižnice, muzeji, Poreč, 26.-29. studenoga 2008. - Izlaganje nacionalnog izvještaja RILM-a na Međunarodnoj konferenciji IAML-a, u Amsterdamu, 5.- 10. srpnja 2009. - izlaganje na Okruglom stolu Digitalizacija audiovizualne građe: od prepreka do novih mogućnosti, Zagreb, 29. siječnja 2010.- sudjelovanje na radionici Workshop 'Music in Digital Libraries and Archives, Stuttgart, Hochschule fuer Medien, 3. - 10- svibnja 2010.


Hrvatski: Model izgradnje digitalne glazbene zbirke

Engleski: The model of building digital music collection


Područje/polje: informacijske znanosti/bibliotekarstvo



Prvi mentor: prof. dr. sc. Daniela ŽivkovićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. The electronic book / translated by Gordana Mikulić. Abridged and updated ed. Berlin : BibSpider, 2005.2. Old contents, new industries. // Round Table Meeting eCulture: the European perspective cultural policy, creative industries, information lag / edited by Sanjin Dragojević et al. Zagreb : Institute for International Relations, 2005. Str. 115-122. 3.The decade of the electronic book: evolution or revolution = Elektronik kitaplarin son on yili: evrim mi devrim mi?. // Degisen Dunyada Bilgi Yönetimi Sempozyumu, 24-26 ekim 2007, Ankara : bildiriler. Ankara : Hacettepe Üniversitesi, 2007. Str. 136-143.4. The electronic book : evolution or revolution? = Elektronik kitaplar : evrim mi devrim mi?. // Bilgi dünyasi = Information world 9,1(2008)1-19.5. Horvat, Aleksandra; Živković, Daniela. Copyright issues related to the digitization of cultural heritage in Croatia. // Technological convergence and social networks in information management / Second International Symposium on Information Management in a Changing World, IMCW 2010, Ankara, Turkey, September 2010 / Kurbanoglu, Serap et al. (ur.). Berlin : Springer, 2010. Str. 161-174.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Glazbena je građa u baštinskim ustanovama najčešće u sastavu glazbenih zbirki koje razlikujemo na temelju strukture fonda glazbenih sadržaja. Pojava suvremenih informacijsko komunikacijskih tehnologija odrazila se i na područje glazbenog bibliotekarstva i omogućila nove vrste i formate glazbenih sadržaja te nove oblike korištenja, distribucije i prezentacije glazbe. Važno je definirati i znanstveno utemeljeno prikazati model i načela izgradnje digitalne glazbene zbirke koja može odgovoriti zahtjevima suvremenog knjižničnog poslovanja glazbenom građom. Istraživanje u radu bit će vezano uz projekt digitalizacije gramofonskih ploča na 78 o/min Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.Praktičan doprinos predstavljat će digitalna zbirka starih zvučnih zapisa s gramofonskih ploča na 78 o/min koja će putem mrežne stranice Knjižnice biti predstavljena široj javnosti.

140


Music held in heritage institutions usually is comprised within music collections which are distinguished on the basis on the structure of the fund of music materials. Emerging of modern information and communication technologies has affected the music librarianship and enable new types and formats of music content, as well as new forms of music distribution and presentation. It is important to, scientifically based, define the model and the principles for building digital music collection which could deal with the demands of contemporary library management. The research work in dissertation is related to the project of the National and University Library in Zagreb, The oldest Croatian musical sound heritage. Practical contribution will be a digital collection of audio tracks from old records on 78 rpm which will be through the Library's web site presented to the general public.


Teorijska ishodišta radu bit će temeljni dokumenti i standardi te znanstveni i stručni radovi s područja knjižničarstva kao grane informacijske znanosti, zatim glazbe i muzikologije te kulturne baštine u najširem smislu. Slijedit će se preporuke i smjernice Europske komisije (Objava i2010 (i2010 for Digital Libraries), The Digital Agenda for Europe) koja u svojim temeljima podupire stvaranje digitalnih dokumenata baštinske građe, interoperabilnost, diseminaciju, dugoročnu zaštitu te nadasve dostupnost kulturne baštine.Od velike je važnosti Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe koji, između ostaloga, donosi smjernice u planiranju projekata digitalizacije te potiče široku dostupnost, korištenje i zaštitu nacionalne kulturne baštine, a time i glazbe. Korisni su dokumenti i strategije nacionalnih knjižnica pojedinih zemalja u kojima se izlaže strategija izgradnje digitalnih knjižnica, čiji je sastavni dio i glazbena građa (Library of Congress, Bibliotheque nationale de France, British Library, Narodna i univerzitetska knjižnica Slovenije, Nacionalna knjižnica Finske, Australije, i dr.).Digitalnim knjižnicama bavilo se više autora s različitih aspekata. O povijesnom aspektu razvoja digitalnih knjižnica i organizaciji informacija u digitalnoj knjižnici te usporedbi tradicionalne i digitalne knjižnice pisao je M. Gorman, o korisničkim aspektima uporabe novih tehnologija M. Lesk, strategiji stvaranja digitalnih zbirki C. Lynch, dok je W. Arms dao sveobuhvatan pregled arhitekture digitalnih zbirki s više aspekata knjižničnog poslovanja. Konceptom stvaranja i organizacije hibridnih knjižnica bavili su se R. Russell, A. Wissenburg, C. Rusbridge, i dr. Između ostaloga, o digitalizaciji knjižničnih zbirki uključujući i vrijednu glazbenu građu kao dio kulturnog nasljeđa pisala je L.Hughes koja ističe važnost izrade metapodataka te odabir standarda formata za pohranu zvučnih datoteka. Budući da se glazbene zbirke sastoje od brojnih oblika kao što su tiskana glazbena građa, rukopisna te glazba pohranjena na različitim nosačima zvuka, brojni su radovi u kojima autori koji donose različite aspekte poslovanja glazbenom građom, baveći se specifičnostima pojedine vrste glazbene građe. Smjernicama za zaštitu zvučne građe i preporukama najviše se bavilo Međunarodno udruženje zvučnih arhiva (International Association od Sound Archives) što je rezultiralo dokumentima o selekciji zvučne građe, metapodacima, formatima te općenito strategiji i standardima zaštite i pohrane te pristupa zvuku u digitalnoj domeni (dokumenti IASA-TC 03; IASA-TC 04). Različitim mogućnostima digitalnog zvuka bavili su se, osim knjižničara i glazbenika, brojni stručnjaci inženjeri i specijalisti audiotehnike (D. Ackerman, G. Newton, B. Klinger, G. Massenburg, V. Lipovšćak i dr.) koji su razmatrali standarde, formate datoteka, metapodatke, softverske alate, medije za pohranu te repozitorije digitalnih zvučnih zapisa. Stvaranjem i organizacijom digitalne glazbene građe u službi zaštite i olakšanog pristupa također se bavio niz autora, čiji rezultati su dokumenti najčešće potekli iz projekata digitalizacije glazbene građe (E. Cohen, D. Davidson, M. Casey, M. Brodl, J. Dunn i dr.). Istraživanja digitalnog zvuka provođena su najčešće u sklopu različitih projekata digitalizacije zvučnih glazbenih zapisa čiji su rezultati često upute i dokumenti proizašli iz prakse stvaranja digitalnih glazbenih zbirki (MeldeX, Variations,The Sound Directions Project i dr.). U jednom od radova koji se bavi isključivo glazbenom građom i modelom izgradnje infrastrukture pristupa digitalnoj glazbenoj građi M.L. Ayres pisala je o integriranom pristupu digitalnoj glazbenoj građi i mrežnoj usluzi pristupa građi (MusicAustralia), projektu nacionalne knjižnice Australije. Značajni su radovi o prikupljenju glazbene građe u digitalnom obliku (T.McCourt) te o načinima pohrane digitalnih glazbenih sadržaja ( P. Burkhart, F. McCarthy,C. Newton), dok su se o pohrani specifičnih digitalnih objekata unutar digitalnih glazbenih repozitorija kao dijela digitalne knjižnice bavili autori kao npr. J. Diet i F. Kurth („Probado“ glazbeni repozitorij). O važnosti metapodataka te integriranom pristupu i metodologiji organizacije metapodataka u svhu što boljeg pretraživanja zbirki digitalnog zvuka pisali su N. Orio, S. Canazza, i dr. Važni aspekti digitalnih zbirki predstavljaju funkcionalnost i uporabljivost digitalne zbirke. O tome je provedeno više istraživanja, za istaknuti su autori J.C. Bertot, J.T. Snead, M. Dobreva, dok o specifično glazbenim zbirkama postoje izolirane studije specifične za pojedine glazbene zbirke. Autorice A. Blanford i H.Stelmaszewska istraživale su i pisale o uporabljivosti digitalnih glazbenih zbirki. U literaturi postoje studije kojima su se bavili autori kao npr. E.Kulik i R. Picking u svrhu određenja uporabljivosti notnog materijala te prednostima koje donosi dinamičan digitalni medij za razliku od statične reprezentacije nota u tiskanom obliku te integraciji analognih i digitalnih glazbenih sadržaja (K. Lin, T.Bell).Nezaobilazni su radovi autora J. Riley i J. Dunn koji su stvarali jednu od najpoznatijih digitalnih glazbenih zbirki, poznatu pod nazivom Variations projekt. Ono što se može vidjeti pregledom literature jest da nedostaje jasno određenje prema kriterijima odabira,odnosno selekcije glazbene građe za digitalnu glazbenu zbirku i to na nacionalnoj razini. Zadatak je kompleksan jer se glazbeni sadržaj danas izdaje, pojavljuje i distribuira sasvim različitim načinima od izdavanja i raspačavanja tradicionalnih oblika glazbene građe. Osim toga, brojni su i novi različiti oblici i formati uobličavanja glazbenog sadržaja, stoga je osim selekcije, važno razriješiti i pitanje identifikacije glazbenog materijala kao sastavnog dijela digitalne glazbene zbirke. Jedan od rijetkih radova koji se bave pitanjima selekcije glazbene građe u digitalnom obliku je onaj autora K. Maddena u kojem se osvrće na problematiku načina nabave digitalnih glazbenih sadržaja s obzirom na tehnološki razvitak koji je rezultirao raznolikošću formata glazbenih sadržaja.Jedno od pitanje kojima su se autori bavili jest i pitanje funkcionalnosti digitalne glazbene zbirke u svrhu pretraživanja i što boljeg pronalaženja glazbenih sadržaja. Postoje radovi autora koji su se intenzivno bavili indeksiranjem glazbenih sadržaja te je osnovna problematika bila vezana uz sadržajno (melodijsko) pretraživanje digitalnih zvučnih zbirki (B. Sung, i drugi). Takva pitanja najčešće se razmatraju u izvješćima i člancima s konferencije ISMIR (The International Society for Music Information Retrieval) te u projektu izgradnje digitalne zbirke Novog Zelanda pod nazivom MelDex (MELody InDEX) autora D. Bainbridgea i suradnika.

141


Hipoteza rada jest da je digitalna glazbena građa u okviru digitalne glazbene zbirke promijenila način poslovanja glazbenom građom u odnosu na analognu, od postupka identifikacije, selekcije, obrade, prezentacije u mrežnom okruženju i korištenja do zaštite i pohrane. Cilj je rada identificirati i objasniti promjene u poslovanju digitalnom glazbenom građom i uspostaviti model izgradnje digitalne zbirke koji bi bio primjenjiv i na druge glazbene zbirke.Definirani model predstavljat će temeljni okvir za izgradnju digitalne glazbene zbirke. Prednost u istraživanju dat će se nacionalnoj glazbenoj građi kao temelju za stvaranje modela digitalne glazbene zbirke u okviru nacionalne digitalne knjižnice.


Reprezentativni uzorak za istraživanje bit će šelak gramofonske ploče na 78 o/m obuhvaćene projektom Najstarija glazbena baština u zvuku - digitalizacija gramofonskih ploča na 78 okretaja u minuti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Istraživat će se postupci i načela izgradnje digitalne glazbene zbirke te će se usporediti segmenti knjižničnog poslovanja na uzorku odabranih gramofonskih ploča.Istražit će se standardi, metodologije i alati za izradu digitalnih zvučnih zbirki te kontekstualne informacije u funkciji poboljšanog pristupa digitalnim zvučnim zapisima.Analizirat će se kvaliteta digitalnih zvučnih snimaka (format, frekvencija), obrada, dostupnost i pristup te pohrana i očuvanje digitalnih glazbenih objekata. Projekt je zamišljen kao početak sustavne skrbi oko hrvatske zvučne baštine te objedinjavanja jedinstvene zbirke gramofonskih ploča koja predstavlja jezgru vrijedne zvučne građe Croatice.Zbirka muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u svom fondu čuva vrijednu zbirku starih hrvatskih gramofonskih ploča proizvedenih u počecima razvoja nakladništva zvuka u Hrvatskoj. Riječ je o šelak, decelitnim i lak pločama na 78 okretaja koje su izdane početkom 20. stoljeća. Sadržaj ploča potpuno je nedostupan korisnicima jer Zbirka ne posjeduje opremu za njihovu reprodukciju. Budući da ta građa svjedoči o načinu izvođenja i glazbenom stvaralaštvu i izdavaštvu u prvoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj, njezin je sadržaj potrebno prenijeti u digitalni oblik i omogućiti pristup istraživačima, ali i široj javnosti. Projekt digitalizacije ploča omogućit će zaštitu izvornika te pristup zvučnim datotekama primjerena formata. Digitalna zbirka bit će predstavljena na mrežnoj stranici koja će sadržavati i sekundarne izvore koje građu smještaju u kontekst nastanka. Takva zbirka bila bi prepoznata po bogatom glazbenom svaralaštvu, izvodilačkoj praksi i nakladničkoj djelatnosti u Hrvatskoj na početku 20.stoljeća. Budući da suvremena digitalna glazbena zbirka podrazumijeva i obuhvaća višestruke oblike glazbenih sadržaja i formata, projekt digitalizacije gramofonskih ploča predstavljat će jezgru buduće digitalne glazbene zbirke koja će se u konačnici sastojati od različitih digitalnih glazbenih objekata – digitalnih nota (izvorno digitalnih i digitaliziranih), digitalnih glazbenih rukopisa, digitalnih zvučnih zapisa u različitim formatima te ostalih digitalnih objekata na određen način povezanih s glazbom. Zbog svoje složenosti, digitalni glazbeni objekti predstavljaju izazov u izradi i predstavljanju konceptualnog modela digitalne glazbene zbirke te je od bitne važnosti izrada kvalitetnih metapodataka (deskriptivnih, strukturalnih, administrativnih i drugih) koja će im dati dodanu vrijednost te omogućiti njihovu interoperabilnost i višestruku uporabljivost. Usporedit će se elementi knjižničnog poslovanja na temelju različitih vrsta analogne i digitalne glazbene građe te istražiti temeljna autorskopravna pitanja korištenja novih glazbenih oblika i vrsta u digitalnom okruženju. Dobit će se rezultati koji će poslužiti u oblikovanju modela digitalne glazbene zbirke. U tu svrhu koristit će se metoda analize, deskriptivna metoda i metoda komparacije, a u nekim segmentima i analiza mrežnih stranica u svrhu istraživanja dostupnosti digitalne glazbene građe. Također, u istraživanju će se koristiti i anketni upitnik iz kojeg će se dobiti podaci o korisničkom aspektu uporabe digitalne glazbene građe.Anketa će poslužiti za modeliranje sadržaja digitalne glazbene zbirke, kao i funkcionalnost te uporabljivosti u izradi strukture digitalne glazbene zbirke. Na temelju dobivenih rezultata oblikovat će se teorijski okvir funkcionalnosti i uporabljivosti koji će poslužiti za strategiju i modeliranje digitalne glazbene zbirke. Uspostavljena digitalna glazbena zbirka, između ostalog, predstavljala bi novu knjižničnu uslugu pomoću koje bi svim korisnicima bio osiguran pristup željenoj glazbenoj građi. Služila bi kao velika pomoć brojnim glazbenicima, muzikolozima, studentima glazbe te općenito korisnicima pri istraživanju glazbene literature - u glazbenim analizama te napose u nastavi i proučavanju glazbenih sadržaja dostupnih i u digitalnom obliku. Pri tome treba voditi računa o funkcionalnosti i jednostavnosti elemenata pristupnica digitalnim glazbenim sadržajima, odnosno o kvaliteti korisničkog sučelja koje će omogućiti integrirani pristup glazbenim informacijama u različitim oblicima.


Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja jest znanstveno utemeljeni teorijski model digitalne glazbene zbirke u kojemu će se istražiti aspekti cjelokupnog knjižničnog poslovanja digitalnom glazbenom građom te predložiti temeljna načela izgradnje u definiranju modela digitalne glazbene zbirke. Uspostavljeni model zbirke trebao bi imati i praktičan doprinos - model digitalne glazbene zbirke, primjenjiv u ustanovama koje pohranjuju glazbenu građu.


- Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe. Zagreb, listopad 2006. URL: http://daz.hr/bastina/NacionalniProgramDigitalizacije.pdf (23. 5. 2010.)- Arms, W.Y. Digital libraries. Cambridge, Mass. ; London : The MIT Press, 2001.- Borgman, C. Od Gutenbergova izuma do globalnog informacijskog povezivanja, pristup informaciji u mrežnom svijetu, Lokve : Naklada Benja ; Zadar : Gradska knjižnica Zadar, 2002.- Performing Arts Data Service.Creating Digital Audio Resources : A Guide to Good Practice. URL: http://ahds.ac.uk/creating/guides/audio-resources/GGP_Audio_Overview.htm (7. 5. 2009.) -Gligo, N. Pojmovni rječnik kroz glazbu 20. stoljeća. Zagreb : Muzički informativni centar KDZ : Matica hrvatska, 1996.- IFLA Guidlines for digitization projects.


142

URL: http:// www.ifla.org/VII/S19/pubs/digit-guide.pdf (2. 5. 2010.)- ISBD(NBM) : međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1993.- Lesk, Michael. Understanding digital libraries, Amsterdam [etc.] : Morgan Kaufmann Publishers, cop. 2005.- Standards, Recommended Practices and Strategies IASA-TC 03 : The Safeguarding of the Audio Heritage: Ethics, Principles and Preservation Strategy, Version 3, December 2005. URL: http://www.iasa-web.org/downloads/publications/TC03_English.pdf (20.9. 2009.)- St-Laurent, G. The care and handling of recorded sound materials. URL: http://palimpsest.stanford.edu/byauth/st-laurent/care.html (23.6.2009.)- Ayres, M.-L. MusicAustralia : building on national infrastructure. URL: http://www.nla.gov.au/openpublish/index.php/nlasp/article/viewArticle/1247/1532 (20.4.2011.)- Cathro, W.S. Digital libraries : a national library perspective. URL: http://www.nla.gov.au/nla/staffpaper/cathro4.html (21.4.2011.)- Eadie, M. The digitisation process : an introduction to some key themes. URL: http://www.ahds.ac.uk/creating/information-papers/digitisation-process/index.htm (1.2. 2011.)- Hughes, L. Digitising collections : strategic issues for the information manager. London : Facet Publishing, 2004.- Dunn, J. Beyond VARIATIONS: Creating a Digital Music Library. URL: http://www.dml.indiana.edu/pdf/old/dunn-ismir2000.pdf (22. 3. 2010.)- Burkhart, P. Trends in digital music archiving //The information society, 24, 4 (2008), str. 246- 250.- Diet, J. - Kurth, F. The PROBADO music repository at the Bavarian State Library. (1.2.2011.) URL: http://academic.research.microsoft.com/Publication/5145110/the-probado-music-repository-at-the-bavarian-state-library (6.5.2010.)- Dobreva, M. et. al. The DiSCmap project : Digitisation of Special Collections: mapping, assessment, prioritisation. URL: http://www.ifla.org/files/hq/papers/ifla75/92-dobreva-en.pdf (28.5.2011.)- Newton, C..Discordant notes : the archives of British music // Records Management Journal, 18, 1 (2008), str. 61-68.- Bertot, J.C. Functionality, usability, and accessibility : Iterative user-centered evaluation strategies for digital libraries, Performance Measurement and Metrics, 7, 1( 2007), str. 17-28.- McCourt, T. Collecting Music in the Digital Realm, Popular Music and Society, 28, 9, (svibanj 2005), str. 249-252.- Lin, K. - Bell, T. Integrating Paper and Digital Music Information Systems. URL: http://ciir.cs.umass.edu/music2000/posters/linbell_fullpaper.pdf (3.3.2011.)- Blandford, A. - Stelmaszewska, H. Usability of Musical Digital Libraries: a Multimodal Analysis. URL: http://ismir2002.ismir.net/proceedings/02-FP07-5.pdf (3.3.2011.)- Bainbridge, D. et. al. Searching digital music libraries, Information Processing and Management, 41 (2005), str. 41-56.


6.000,00 KUNA






Samostalno financiranje X




143

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis Prof. dr. sc. Daniela Živković



Potpis Tatjana Mihalić

(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


U Zagrebu, 2. lipnja 2011. Potpis Tatjana Mihalić (ime i prezime doktoranda)

M.P.

144


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Tatjana Mihalić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij informacijskih i komunikacijskih znanosti




Hrvatski Model izgradnje digitalne glazbene zbirke

Engleski The model of developing digital music collection

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): društvene znanosti, informacijske i komunikacijske znanosti, knjižničarstvo

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Daniela Živković, izv. prof. Filozofski fakultet., Zagrebu, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:



1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb,Hrvatska [email protected]

2. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Filozofski fakultet., Zagrebu, Hrvatska [email protected]

3. dr. sc. Vjera Katalinić, nasl. izv. prof.

Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU [email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održana 28. rujna 2011. u Zagrebu


145


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaObrana je održana 29. 6. 2011. godine. Pristupnica je ukratko spomenula teoretsku podlogu svojeg rada. Polazi od

hipoteze da je digitalna glazbena građa promijenila način knjižničnog poslovanja u odnosu na analognu glazbenu građu - od postupaka identifikacije, selekcije, i obrade, do pohrane i pristupa.

Ciljevi istraživanja su identificirati, znanstveno istražiti i objasniti promjene u poslovanju digitalnom glazbenom građom, što će rezultirati definiranjem i oblikovanjem modela digitalne glazbene zbirke kao dijela digitalne nacionalne knjižnice. Povjerenstvo je s pristupnicom raspravilo obilježja uzorka istraživanja i njegovog značenja za izgradnju digitalne knjižnice u Hrvatskoj.


Vrijednost predložene teme je u tome što objedinjuje više istraživanja koja će pristupnica provesti na temelju proučene literature kako na građi tako i na korisnicima te građe. Prvo istraživanje vezano je uz projekt Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod nazivom Najstarija glazbena baština u zvuku - digitalizacija šelak gramofonskih ploča na 78 okretaja. Budući da suvremena digitalna glazbena zbirka podrazumijeva i obuhvaća višestruke oblike glazbenih sadržaja i formata, projekt digitalizacije gramofonskih ploča predstavljat će jezgru buduće digitalne glazbene zbirke. Ona će se u konačnici sastojati od različitih digitalnih glazbenih objekata – digitalnih nota (izvorno digitalnih i digitaliziranih – tiskanih i rukopisnih), digitalnih zvučnih zapisa u različitim formatima te ostale digitalne građe povezane s glazbom. Drugo istraživanje ima za cilj odabrati analogna izdanja za digitalizaciju kako bi se stvorila nacionalna glazbena zbirka kao dio nacionalne digitalne knjižnice. Cilj je uspostaviti kriterije za odabir građe za digitalizaciju uvažavajući prvenstveno potrebe raznih profila korisnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice, prepoznati prepreke u postupku digitalizacije takve građe i objavljivanju na webu.

Znanstveni doprinos ovoga rada predstavljat će znanstveno utemeljeni model digitalne glazbene zbirke uporabljiv u institucijama koje pohranjuju glazbenu građu, dok će praktičan doprinos biti zbirka digitalnih zvučnih zapisa predstavljena korisnicima putem mrežne stranice Nacionalne i sveučilišne knjižnice.


Povjerenstvo smatra da će rezultati istraživanja i prijedlog modela biti značajan poticaj izgradnji digitalnih glazbenih zbirki u Hrvatskoj te predlaže da se prihvati tema doktorskog rada Tatjane Mihalić pod naslovom Model izgradnje digitalne glazbene zbirke.Prijedlog izmjene ili dorade naslova:



šk. god. 2012/13 zimski semestar

146


Potpis






1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

2. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

3. dr. sc. Vjera Katalinić, nasl. izv. prof.

Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU

4.

5.

U Zagrebu, 4. 11. 2011. M.P.

147


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Mr. sc. Mijo Šarčević






Ime i prezime majke i/ili oca: Pero Šarčević

Datum i mjesto rođenja: 18.10.1971., Požega

Adresa: Sesvete, Krste Hegedušića 59

Telefon/mobitel: 01/201-1183, 091/4344-011

E-mail: [email protected]@gmail.com



Magistar znanosti, 1998. – 2001., Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, studij informacijskih znanosti - informatologija, Zagreb, HrvatskaMagistrirao 05.06.2001. na temu «Primjena konačnog automata na probleme prirodnoga jezika».Teolog, 1991. – 1995., Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut za teološku kulturu laika, Zagreb, HrvatskaDiplomirao 02.12.1995. na temu “Slavonac” - prinos duhovnom razvoju hrvatskog naroda.Diplomirani inženjer, 1990. – 1995., Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer pošta i telekomunikacije, Zagreb, HrvatskaDiplomirao 10.04.1995. na temu “Struktura i usluge Internet mreže”.


IT Manager, 2000. – 2011., Kaufland Hrvatska k.d., Zagreb, HrvatskaIT Manager, 1996. – 2000., Draeger Croatia d.o.o., Zagreb, HrvatskaIT-System inženjer, 1995. – 1996., Ministarstvo obrane, Požega, Hrvatska


Šarčević, M. (2010) “ Utjecaj globalnih internetskih servisa na učinkovitost zaposlenika ”, Medijski dijalozi, Podgorica, Crna Gora, 6 (3), 241-249Aktivno sudjelovanje na kongresu „Mediji i globalizacija“ na III. CRNOGORSKI MEDIJSKI DIJALOZI, 04.-06. lipnja 2010.


Hrvatski: Informacijska i komunikacijska tehnologija na radnome mjestu - komunikacijska uloga i kompetencije IT managera

Engleski: Information and communication technology at the workplace - the communicative role and competence of IT manager


148




-

Područje/polje: Društvene znanosti / Informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: Izv. prof.dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar

Odjel za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru

[email protected]

[email protected]

Drugi mentor: Prof. dr. sc. Velimir SrićaEkonomski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]


Prvi mentor:

2011. Zgrabljić Rotar, N. (koautor: Peruško, Z, Perišin, T., Topić, M., Vilović, G.) Hrvatski medijski sustav - Prema UNESCO-vim indikatorima razvoja medija. Zagreb. Fakultet političkih znanosti. 2010. Zgrabljić, N. M. Razović i J. Vidaković „Internet as a Source of Information for Tourists – Case Croatia“ Journal of US-China Public Administration, Vol 7, No 11, November 2010, 56-6.2009. Zgrabljić Rotar, N. "Dijalozi Marshalla McLuhana s postmodernim teorijama medija:-Virtualni McLuhan" ("Marshall McLuhan Dialogues with the Media Postmodern Theories: Virtual McLuhan"), Medijski dijalozi, Podgorica, Crna Gora, 2009, 3, str. 121-140. Izvorni znanstveni rad A 1).2008. Zgrabljić Rotar, N. "Medijska pismenost i medijska etika civilnog društva" u knjizi Komunikacija, kultura i civilno društvo, urednice Zrinjke Peruško. Zagreb. Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo. 43-74 2007. Zgrabljić Rotar, N. "Suvremeni koncept medijske pismenosti kao dio komunikacijskih znanosti", Zbornik Komunikacijske znanosti: Znanstvene grane i nazivlje, Hrvatski studiji, ur. Juraj Mirko Mataušić, 2007., str. 72-86.2005. Zgrabljić Rotar, N. "Mediji - medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji", u: Nada Zgrabljić Rotar (ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: MediaCentar, 9-45

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Ovaj će rad pokušati primijeniti suvremeni model uspješnog IT managera i njegovu analizu obzirom na situaciju u korištenju IKT-a u hrvatskim tvrtkama. Za uspjeh su sigurno važni, prije svega međusobno razumijevanje korisnika IKT-a i IT managera kako bi se iz toga polučio što bolji rezultat i dobila maksimalna vrijednost za uloženo, kao i odnos uzajamnog povjerenja i podrške s korisnicima IKTa. Razmatrat će se načini kako se do toga stanja može doći i koje su najčešće greške koje se u tome odnosu pojavljuju. Hipoteza je da kvalitetnog IT managera opisuje minimalno 5 od 7 i više kriterija što kao rezultat daje učinkovitog, medijski pismenog korisnika koji kvalitetno koristi na raspolaganje mu dani IT sustav od čega tvrtka ima veliku korist. Važno je odrediti način kako od dobrog postati izvrstan IT manager.


This paper will try to apply the modern model of a successful IT manager, with an analysis of the use of ICT in Croatian companies. Success is certainly supported, above all, by mutual understanding between ICT users and IT managers in order to produce a better result and obtain maximum return for investment, as well as a relationship of mutual trust and support with ICT users. We will consider how this can be achieved and which are the most common mistakes that can occur in this respect. The hypothesis is that the quality of IT managers depends on at least 5 of 7 or more criteria that lead to an efficient, media-literate user who benefits from an IT system available to him, which in turn, greatly benefits the company. It is important to determine how a good IT manager becomes an excellent IT manager.


149




Informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) ušla je u sve pore društva i čovjekovog djelovanja. Njezin dramatičan rast učinio je mnoge tvrtke fleksibilnijima, sve više orijentiranima prema kupcu i korisniku usluga, čime su one postale potpuno ovisne o IKTu. Danas vrijednost tvrtke na burzama uvelike ovisi o sigurnosti i kvaliteti IKT sustava i procesa, kao i o njegovoj funkcionalnosti. O svemu navedenom brine IT manager čija je zadaća generirati stratešku prednost kroz investicije u IKT (prema Weill i Ross 2004.). Korištenje IKTa na radnome mjestu znači korištenje istoga u skladu sa zahtjevima tvrtke kao i dosezima modernoga društva. Za uspostavu dobrog i uspješnog IKT sustava u nekom poduzeću podrazumijeva se odgovarajuće ulaganje u tehnologiju, tj. hardver i softver, no za postizanje dobrih rezultata nije od presudne važnosti samo veliki trošak za tehnologiju. Nikakva suvremena tehnologija (prema Waller i sur. 2010.) ne može zamijeniti snagu motiviranih ljudi koji vole i educirani su za ono što rade. Za uspjeh su važni i procesi (prema Weill i Ross 2010.) jer ukoliko oni nisu dobri, ni najbolji korisnici taj nedostatak ne mogu kompenzirati. Ovdje se otvara pitanje tko je taj tko će povezati ove dvije komponente i stvoriti preduvjete za uspjeh. Disertacija će sadržavati, s jedne strane analizu potreba spram tehnologijom na radnome mjestu kao i njenom učinkovitom upotrebom, a s druge strane obradit će što je sve potrebno IT manageru kako bi na najbolji način iskoristio prednosti koje mu je tehnologija dala, motivirao zaposlenike i za sve to dobio podršku od uprave. Poznato je da se u informatici često pojavljuju ljudi različitoga formalnog obrazovanja, kao i oni bez ikakve akademske titule. Pokušat će se dati odgovor što je to presudno da bi IT manager odgovorio suvremenim zahtjevima struke i da bi zaslužio titulu uspješnoga i što ga u tome motivira.


Cilj ovoga rada je istražiti što priječi IT managera na njegovom putu ka optimalnom korištenju IKT-a u poduzeću u kojemu je zaposlen. Koliko o njemu i njegovim sposobnostima ovisi efikasnost poduzeća i medijska pismenost zaposlenika (prema Zgrabljić Rotar, 2007 i Waller i sur. 2010.) i kako tu medijsku pismenost podići na višu razinu, a preko nje polučiti bolje rezultate. Definirat će se i koja su to znanja i vještine potrebne IT manageru za uspješno obavljanje posla, odnosno treba dati sliku profesije. Rad bi trebao dati i kontekst kao i opis društvenog statusa u uspješnoga IT managera, koje obrazovanje ima, koliko dugo radi na tom mjestu, koja su mu primanja, itd.


Istraživanje predložene teme bit će temeljeno na spoznajama o uporabi IKTa na radnome mjestu u društvenim i privatnim tvrtkama u Republici Hrvatskoj. Kod prikupljanja podataka o ulozi IT managera koristit će se kvalitativne i kvantitativne metode. Uzorak ispitanika za istraživanje bit će 300 korisnika i 10 IT managera iz 10 tvrtki nasumično odabranih s popisa članova „Hrvatske informatičke zajednice“ (HIZ) s internet stranica www.hiz.hr gdje su uz tvrtke i ustanove, članove HIZ-a navedeni i njima pripadajući IT manageri. Kvantitativnom metodom istraživanja u svakoj će tvrtki on-line upitnikom biti ispitano po 30 korisnika IKT-a, a Upitnik će sadržavati pitanja kako korisnici vide svoga IT managera prema navedenih 7 kriterija uspješnosti. Korištenjem kvalitativne metode istraživanja, IT manageri tih 10 tvrtki bit će intervjuirani polustrukturiranim intervjuom s ciljem da svaki od njih odgovori kako procjenjuje svoju ulogu kroz 7 navedenih kriterija. Uspješan IT manager je onaj koji sebe ocijeni s minimalno 5 ispunjenih kriterija, a od svojih korisnika IKT-a dobije preko 70% pozitivnih odgovora.


Istraživanje treba pridonijeti boljem razumijevanju uloge IT managera u uspjehu nekog poduzeća i/ili ustanove, a kroz učinkovito korištenje informacijskih tehnologija. Praktična vrijednost spoznaja dobivenih analizom rezultata istraživanja neće biti samo u budućem boljem razumijevanjem uloge IT managera općenito, nego će se spoznaje do kojih se ovim radom dođe potencijalno moći upotrijebiti i kao podloga za revalorizaciju postojećih kurikuluma na fakultetima na kojima se obrazuju budući IT stručnjaci i menadžeri. Rad treba pridonijeti i svijesti o značaju struke i odgovornosti koju ima IT manager u svakodnevnom radu. Kroz interdisciplinarni pristup problemu istraživanja ovaj rad bi trebao poslužiti, kako u znanstvene, tako i u praktične svrhe.


2001. Bill Holtsnider, Brian D. Jaffe: IT Manager's Handbook, Getting Your New Job Done, Morgan Kaufmann Publishers, San Francisco2004. Peter Weill, Jeanne W. Ross: IT Governance: How Top Performers Manage IT Decision Rights for Superior Results, Harvard bussiness school publishing, Boston, Massachusetts2005. Nada Zgrabljić Rotar: "Mediji - medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji", u: Nada Zgrabljić Rotar (ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, MediaCentar, Sarajevo. Str. http://www.media.ba/mediacentar/compiled/p754.htm)2007. Nada Zgrabljić Rotar: "Suvremeni koncept medijske pismenosti kao dio komunikacijskih znanosti", Zbornik Komunikacijske znanosti: Znanstvene grane i nazivlje, Hrvatski studiji, ur. Juraj Mirko Mataušić, 2007., str. 72-86.2009. Peter Weill, Jeanne W. Ross: IT Savvy: What Top Executives Must Know to Go from Pain to Gain, Harvard bussiness press, Boston, Massachusetts2010. Graham Waller, Karen Rubenstrunk, George Hallenbeck: The CIO Edge: Seven Leadership Skills You Need to Drive Results, Harvard Business Review Press,2010. Jose Carlos Eiras, Tony Scott: The Practical CIO: A Common Sense Guide for Successful leadership, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey



150

http://www.amazon.com/s/ref=rdr_ext_aut?_encoding=UTF8&index=books&field-author=Tony%20Scott

http://www.amazon.com/s/ref=rdr_ext_aut?_encoding=UTF8&index=books&field-author=Jose%20Carlos%20Eiras

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_3?_encoding=UTF8&sort=relevancerank&search-alias=books&field-author=George%20Hallenbeck

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_2?_encoding=UTF8&sort=relevancerank&search-alias=books&field-author=Karen%20Rubenstrunk

http://www.amazon.com/Graham-Waller/e/B003ZFNKAY/ref=ntt_athr_dp_pel_1

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_2?_encoding=UTF8&sort=relevancerank&search-alias=books&field-author=Jeanne%20W.%20Ross

http://www.amazon.com/Peter-Weill/e/B001K8B6XQ/ref=ntt_athr_dp_pel_1

http://www.media.ba/mediacentar/compiled/p754.htm

http://www.amazon.com/Governance-Performers-Decision-Superior-Results/dp/1591392535/ref=sr_1_1?s=books&ie=UTF8&qid=1297888830&sr=1-1

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_2?_encoding=UTF8&sort=relevancerank&search-alias=books&field-author=Jeanne%20W.%20Ross

http://www.amazon.com/Peter-Weill/e/B001K8B6XQ/ref=ntt_athr_dp_pel_1

http://www.hiz.hr/












IZJAVA




151


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Mr. sc. Mijo Šarčević





Jezik pisanja rada: Hrvatski

Hrvatski Informacijska i komunikacijska tehnologija na radnome mjestu - komunikacijska uloga i kompetencije IT menadžera

Engleski Information and communication technology at the workplace - the communicative role and competence of IT manager

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Društvene znanosti / Informacijske i komunikacijske znanosti

MENTOR(I)


Prvi mentor:1. Izv. prof.dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar


[email protected]

[email protected]

Drugi mentor: 2. Prof. dr. sc. Velimir SrićaEkonomski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]



1. Prof. dr. sc. Velimir SrićaEkonomski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

2. Izv. prof.dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar


[email protected]

[email protected]

3. Dr.sc. Radovan VranaFilozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti

[email protected]

4.

5.


Sjednica Vijeća Filozofskog fakulteta održana 16. lipnja 2011, Ad.18.


152









-


Tema doktorskog rada je prihvaćena uz prijedlog da se djelomično izmijeni predloženi naslov.


Mijo Šarčević u svojoj temi polazi od uvjerenja da korištenje IKT-a na radnome mjestu znači korištenje istoga u skladu sa zahtjevima tvrtke kao i dosezima modernoga društva te da su za uspostavu dobrog i uspješnog IKT sustava u nekom poduzeću važna ulaganje u tehnologiju, a za postizanje dobrih rezultata potrebno je ulagati u komunikacijske kompetencije i medijsku pismenost ljudi. Predložena tema ima za cilj znanstvenom metodologijom istražiti kako tu medijsku pismenost podići na višu razinu, a preko nje polučiti bolje rezultate. Definirat će se i koja su to znanja i vještine potrebne IT menadžeru za uspješno obavljanje posla, odnosno treba dati sliku profesije. Rad bi trebao dati i kontekst kao i opis društvenog statusa u uspješnoga IT menadžera.

U svome empirijskom istraživanju pozvat će se na istraživanje o sedam vještina (prema Waller i sur. 2010.) koje uspješan IT menadžer mora posjedovati,a to su: 1) opredjeljivanje za ulogu voditelja prije svega jer je IT manager najprije vođa, a tek onda IT stručnjak, 2) vođenje različito od načina na koji je navikao znači usmjeriti način vođenja prema pronalaženju najboljih rješenja, 3) prihvaćanje svoje "mekše" strane čime se omogućava bolji protok informacija i potiče puni angažman sviju u postizanju ciljeva, 4) poticanje ispravnih odnosa koji dovode do pravih rezultata znači da uspješan IT menadžer provodi većinu svoga vremena gradeći odnose između uprave, korisnika i vanjskih partnera-dobavljača. 5) prakticirati komunikacijske vještine znači artikulirati viziju i uvjeriti druge da je slijede, 6) inspirirati druge gdje ljudi daju sve od sebe ako su uvjereni da time čine nešto veliko i 7) graditi ljude, ne sustave znači da se razvojem suradnika i njihovih vještina postiže veći učinak i bolji rezultati.

Koristit će se kvalitativne i kvantitativne metode. Uzorak ispitanika za istraživanje bit će 300 korisnika i 10 IT menadžera iz 10 tvrtki nasumično odabranih s popisa članova „Hrvatske informatičke zajednice“ (HIZ) s internet stranica www.hiz.hr gdje su uz tvrtke i ustanove, članove HIZ-a navedeni i njima pripadajući IT menadžeri. Kvantitativnom metodom istraživanja u svakoj će tvrtki on-line upitnikom biti ispitano po 30 korisnika IKT-a, a Upitnik će sadržavati pitanja kako korisnici vide svoga IT menadžera prema navedenih 7 kriterija uspješnosti. Korištenjem kvalitativne metode istraživanja, IT menadžeri tih 10 tvrtki bit će intervjuirani polustrukturiranim intervjuom s ciljem da svaki od njih odgovori kako procjenjuje svoju ulogu kroz 7 navedenih kriterija.


Pristupnik je ispunio sve propisane uvijete Poslijediplomskog doktorskog studija te je na Odsjeku za informacijske znanosti stekao stupanj magistra informacijskih znanosti. Sinopsis pokazuje da pristupnik sustavno i znanstveno pristupa temi, da je upoznat s relevantnom literaturom iz područja te da je razradio metodologiju i postavio relevantne hipoteze. Kandidat će primjenom odgovarajuće metodologije omogućiti uvid u tehnološko/sociološku dimenziju interakcije društva i informacijske tehnologije Smatramo da je rad vrijedan doprinos medijskoj pismenosti i na temelju svega navedenoga predlažemo da se prihvati njegova tema pod naslovom Komunikacijska uloga i kompetencija IT menadžera.


Komunikacijska uloga i kompetencije IT menadžera


-


Ak. god. 2112/13, ljetni semestar


153

http://www.hiz.hr/

Potpis





1.Prof.dr.sc. Velimir Srića (predsjednik Povjerenstva)

2. Izv.prof.dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar

3. Dr.sc. Radovan Vrana

4.

5.

6.

U Zagrebu, 28.10.2011. M.P.

154


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Angelina Gašpar


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij informacijske znanosti



◙ u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Marija i Jerko Penić

Datum i mjesto rođenja: 11.04.1964. Sinj

Adresa: Omiška 16, Split

Telefon/mobitel: 021 538-071 / 0959040012



Diplomirala 1987.godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru engleski i francuski jezik i književnost.1982.godine završila srednju školu u Brodograđevnom školskom centru Split, smjer inokorespondent, a prethodno osnovnu i osnovnu muzičku školu u Sinju.


Od travnja 1998. do odlaska u mirovinu 01.01.2011. radila u MUP-u RH. Od 2005.-2009. honorarni predavač engleskog jezika na FESB-u, Split. Od 1996.-1997. djelatnica Ministarstva vanjskih poslova, DKP-Sofija, Bugarska.1995.-1996. zaposlena u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Od 1987.-1995. podučavala engleski i francuski jezik u S.S.Š.“Bana Josipa Jelačića „ Sinj. U rujnu 1986. zaposlena O.Š.“Marko Marulić“.


155


Radovi:- Seljan, Sanja; Gašpar, Angelina. First Steps in Term and Collocation Extraction from English-Croatian Corpus. // Proceedings of 8th International Conference on Terminology and Artificial Intelligence. Toulouse, France, 2009.- Gašpar, Angelina; Seljan, Sanja. Terminology Structuring Based on Croatian-English Parallel Corpus. // Challenges of Translation Studies in a Globalized World - Book of Abstracts / Teržan Kopecky, Karmen ; Zupan, Simon (ur.). Maribor : Department of Translation Studies, Faculty of Arts Maribor, 2009. 22-22 (abstract)- Seljan, Sanja; Gašpar, Angelina. Primjena prevoditeljskih alata u EU i potreba za hrvatskim tehnologijama // Jezična politika i jezična stvarnost / Granić, Jagoda (ur.). Zagreb : HDPL, 2009. Str. 617-625.- Seljan, Sanja; Gašpar, Angelina; Pavuna, Damir. Sentence Alignment as the Basis For Translation Memory Database. // INFuture2007-The Future of Info rmation Sciences: Digital Info rmation and Heritage / Seljan, Sanja; Stančić, Hrvoje (ur.). Zagreb: Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, 2007. ISBN 978-953-175-305-0 Str. 299-311.Kongresi:- XXI međunarodni znanstveni skup Jezična politika i jezična stvarnost, Split, 24-26.6.2007.- INFuture: Digital Information and Heritage, 7-9.11.2007. Zagreb.- Challenges of Translation Studies in a Globalized World, 15-17.10.2009.Maribor.- Proceedings of 8th International Conference on Terminology and Artificial Intelligence.18-20.11.2009. Toulouse, France, 2009.


Hrvatski: Računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski jezik

Engleski: Computer-assisted Terminological Consistency Verification of Croatian Legislation Translation into English Language


Područje/polje: Informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: dr.sc.Sanja Seljan, izv. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: dr.sc.Marko Tadić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za lingvistiku, Hrvatska

[email protected]

156

http://infoz.ffzg.hr/INFuture/

http://www.hdpl.hr/


-Seljan, Sanja; Tadić, Marko; Agić, Željko; Šnajder, Jan; Dalbelo Bašić, Bojana; Osmann; Vjekoslav. Corpus Aligner (CorAl) Evaluation on English-Croatian Parallel Corpora. Proceedings of the Seventh conference on International Language Resources and Evaluation (LREC'10)- Seljan, Sanja; Dalbelo Bašić, Bojana; Šnajder, Jan; Delač, Davor; Šamec-Gjurin, Matija; Crnec, Dina. Comparative Analysis of Automatic Term and Collocation Extraction // The Future of Information Sciences: INFuture2009 - Digital Resources and Knowledge Sharing / Stančić, H. ; Seljan, S. ; Bawden, D. ; Lasić-Lazić, J. ; Slavić, A. (ur.). Zagreb : Odsjek za informacijske znanosti, 2009. Str. 219-228.- Seljan, Sanja; Agić, Željko; Tadić, Marko. Evaluating Sentence Alignment on Croatian-English Parallel Corpora // Proceedings of the 6th International Conference on Formal Approaches to South Slavic and Balkan Languages / Tadić, Marko ; Dimitrova-Vulchanova, Mila ; Koeva, Svetla (ur.). Zagreb : Croatian Language Technologies Society, 2008. 101-108.- Seljan, Sanja; Gašpar, Angelina. First Steps in Term and Collocation Extraction from English-Croatian Corpus. // Proceedings of 8th International Conference on Terminology and Artificial Intelligence. Toulouse, France, 2009.- Seljan, Sanja; Gašpar, Angelina. Primjena prevoditeljskih alata u EU i potreba za hrvatskim tehnologijama // Jezična politika i jezična stvarnost / Granić, Jagoda (ur.). Zagreb : HDPL, 2009. Str. 617-625.- Tadić, Marko,Korpusno utemeljeno pronala ž enje karakteristi č nih kolokacija u hrvatskome jezikoslovnom diskursu // Zbornik sažetaka Leksikografske konferencije "Jezikoslovno nazivlje, dijalektna leksikografija".Zagreb : HAZU, 2006. - Tadić, Marko; Šojat, Krešimir. Finding Multiword Term Candidates in Croatian // Proceedings of Information Extraction for Slavic Languages 2003 Workshop (IESL2003).Sofija : BAS, 2003. 102-107.- Tadić, Marko; Šojat, Krešimir (2002) »Identifikacija prijevodnih ekvivalenata u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu«, Filologija 38-39, str. 247-262. -Tadić, M., Fulgosi, S.; Šojat, K. 2003, The applicability of lemmatisation in translation equivalents detection, Meaningful Texts: The Extraction of Semantic Information from Monolingual and Multilingual Corpora, Barnbrook, Geoff; Danielsson, Pernilla; Mahlberg, Michaela (ure..). Birmingham: University of Birmingham Press.- Šojat, Krešimir; Tadić, Marko. Possibilities of Identification of Translation Equivalents in Croatian-English Parallel Corpus // Proceedings of the 5th TELRI seminar / Teubert, Wolfgang et al. (ur.).Mannheim : TELRI Association, 2001.

Prvi mentor: dr.sc.Sanja Seljan, izv. prof.

Drugi mentor: dr.sc.Marko Tadić, red. prof

OBRAZLOŽENJE TEME


Terminološka nedosljednost umanjuje kvalitetu prijevoda. Tema ove disertacije je računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski jezik. Istraživanje će se obaviti na hrvatsko-engleskom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenih na razini rečenica. Primjenom statističkih i lingvističkih metoda za automatsko pronalaženje kandidata za termine, te ljudske intervencije i procjene izradit će se baza stvarnih termina čija će se dosljednost ispitati temeljem njihove zastupljenosti u Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava EU. Originalni znanstveni doprinos ovog rada sastoji se u provjeri dosljednosti prevođenja primjenom komparativne analize u zakonodavnim tekstovima na hrvatskom i engleskome, primjeni novih integriranih resursa nad usporednim dvojezičnim tekstovima i njihovoj usporedbi njezinih rezultata s terminima dobivenim temeljem statističko-lingvističkih postupaka i evaluacijskih metoda, te u integriranju nove terminološke baze u postojeće jezične resurse.


Terminological inconsistency lessens translation quality. This thesis focuses on computer-assisted terminological consistency verification of Croatian legislation translation into English language. The research work will be conducted on sentence aligned million word Croatian–English parallel corpora. Based on statistic and linguistic methods for automatic extraction of term candidates, human assessment and evaluation the base of real terms will be created and their terminological consistency will be checked in the Eurovoc Thesaurus and EU Law Glossary. The original scientific contribution of this thesis consists of terminological consistency verification on the legislative texts in Croatian and English through comparative analysis, application and comparison of the newly integrated resources with the list of terms semi-automatically extracted and evaluated by statistic and linguistic methods and integration of the newly created term base into the existing language resources.


157





U procesu pristupanja Hrvatske EU sve veća potreba za prevođenjem naglašava pitanje izrade i primjene jezičnih tehnologija: korpusa, prijevodne memorije, terminoloških baza, elektroničkih rječnika i dr. koje se koriste u prevođenju tekstova osobito iz područja legislative, te potvrđeno pridonose kvaliteti i dosljednosti prijevoda, kao i uštedi vremena i sredstava. Jednoznačnost, preciznost, uniformiranost i repetitivnost obilježja su jezika struke u kojem se koristi dosljedna i pravilna terminologija. Terminološka dosljednost u slučaju prevođenja podrazumijeva upotrebu istih prijevodnih ekvivalenata u ciljnome jeziku, u cijelome korpusu i smatra se svojstvom dobroga prijevoda. Poželjna se dosljednost pak, teško postiže u prijevodima pravnih tekstova, osobito kada je riječ o različitim pravnim sustavima, prevoditeljima, kontekstu, nedostatku standardizirane terminologije, jezičnih resursa i dr. Zbog toga može doći do semantičkih praznina ili uporabe alternativnih ekvivalenata u ciljnom jeziku. U svrhu postizanja kvalitete i točnosti prijevoda tijekom prevođenja hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik MVPEI je objavio Priručnik za prevođenje pravnih propisa RH na engleski jezik koji nudi prijevodna rješenja i odabranu tj.preferiranu terminologiju. Središnja tema ove disertacije sastoji se u računalno potpomognutoj provjeri terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik, te usporednoj analizi integriranih termina iz postojećih resursa s terminima ekstrahiranim poluautomatskim metodama, te konačno njihovoj integraciji u postojeće jezične resurse. Istraživanje će se obaviti na hrvatsko-engleskom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenom na razini rečenica. Primjenom statističkih i lingvističkih metoda za automatsko pronalaženje kandidata za termine, višerječnih jedinica i kolokacija, dobiveni će se popisi i na temelju ljudske procjene pretvoriti u jedinstveni dvojezični popis stvarnih termina čija će se dosljednost ispitati na temelju njihove zastupljenosti u višejezičnom Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Teorijsku podlogu ovoga istraživanja čine radovi istaknutih autora iz područja izrade terminoloških baza, korpusa, prijevodne memorije, računalno potpomognutoga crpljenja termina, te ispitivanja kvalitete i dosljednosti prijevoda. Istraživanja vezana uz pronalaženje termina u jeziku struke pojavljuju se krajem 80-tih i početkom 90-tih. Kao kriterij za određivanje relevantnosti termina ili kolokacija Yang, (1986) i Ahmed et al. (1994) koriste čestotu pojavljivanja, a svoj pristup temelje na tezi da je jezik struke izrazito nominalan (Sager et al.1980:234). Polazeći od pretpostavke da su višerječni termini uglavnom imenske skupine čiji opseg ne prelazi interpunkcijski znak i da ne mogu završavati pridjevom ili prilogom Young (1986: 101) sugerira primjenu gramatičkog označavanja i uklanjanje funkcijskih riječi. Problem pronalaženja kolokacija sastoji se u tome što ih je teško razlikovati od drugih izraza i jasno definirati, jer se njihovo značenje, za razliku od višerječnih izraza, ne može predvidjeti na osnovi pojedinačnog značenja riječi. Stoga, Benson (1990) kolokaciju definira kao „proizvoljnu i repetitivnu kombinaciju riječi“, a Cowie (1978) kao „supojavljivanje dvije ili više leksičkih jedinica uzrokovano slaganjem riječi unutar nekog sintaktičkog uzorka“. Istraživanje prikazano u Arppe (1995) rezultira podatkom da imenske skupine pokrivaju 90% termina. Detaljnija istraživanja imenskih skupina i kolokacija (Voutilainen, 1993, Bourigault, 1993, Smadja, 1991 i 1993, itd.) pridonose stvaranju alata za njihovo pronalaženje (LEXTER, Nptool, Xtract, ACABIT, TermoStat itd).Pronalaženje termina statističkom i lingvističkom metodom primjenjuju: Justeson i Katz, 1993; Daille 1994; Tiedemann, 2000; Jacquemin, 2002;Thurmair, 2003, i Wehrli et al. 2009. Navedena istraživanja odnose se na engleski i druge tipološki srodne jezike francuski, njemački i dr. Pronalaženje višerječnih termina kandidata za hrvatski jezik istražuju (Tadić i Šojat, 2003); (Bekavac i Tadić,2008.), dok primjenu statističko-lingvističkog pristupa za pronalaženje termina ispituju (Seljan, i dr.2009.) i (Seljan i Gašpar 2009.), a za srodni slovenski jezik (Vintar, 2000. i 2002.). Alat TermEx za automatsko crpljenje višerječnih jedinica iz hrvatskih tekstova temeljen na postupku normalizacije opisan je u (Delač i dr. 2009.) Istraživanje vezano uz terminološku dosljednost prijevoda objavljuje Catford (1965) u kojem problematizira pitanje istovrijednosti izvornog i ciljnog teksta, čiji odnos izražava skalom vjerojatnosti 1 i 0, gdje 1 označava istovrijednost u omjeru 1:1, a vrijednost niža od 1 ukazuje na prijevodnu varijantu, tj. terminološku nedosljednost. Macklovitch (1995) ispituje mogućnosti automatske provjere terminološke dosljednosti pomoću alata TransCheck, a Itagaki, Aikawa, i He (2007) statističkom metodom. Za pojam istovrijednosti L’Homme (2004a:208) navodi da termini često predstavljaju pojmove različite od jezika do jezika. Rondeau (1984:32-34) podudarnosti i razlike termina u različitim jezicima dijeli u tri kategorije: potpuna istovrijednost termina; termin u L1 ne odgovara u potpunosti terminu u L2 ; i pojam izražen terminom u L1 ne postoji u L2. Problem istovrijednosti pojavljuje se zbog razlika u značenju, broju riječi od kojih se termini sastoje, te posebnostima pojedinog jezika (sintaktičke, morfološke razlike i dr.). Iako pojava sinonima i alternativnih ekvivalenata umanjuje terminološku dosljednost prijevoda L’Homme (2004:72-75) i Daille ( 2005) smatraju ih važnima za terminologe i prevoditelje koji žele saznati sve terminološke varijante i sinonime. Pitanje istovrijednosti i neistovrijednosti u englesko-mađarskom korpusu istražuju Váradi i Kiss (2001), a istovrijednost pravnih termina problematizira Biel (2008). (Ne)dosljednosti pri prevođenju pojmova iz prava tržišnog natjecanja EU-a istražuju Bajčić i Stepanić (2010.). Iako nemaju pravnu snagu prijevodi hrvatskih pravnih propisa važni su zbog upoznavanja institucija EU s hrvatskim zakonodavstvom i usklađivanjem pravnih propisa. Terminološka usklađenost dodatni je izazov koji čini razlika u pravnim sustavima. U cilju prevladavanja jezičnih prepreka, poticanja višejezičnosti, te upotrebe informacijskih tehnologija, Europska komisija pokrenula je brojne inicijative unutar kojih su nastali slijedeći međunarodni projekti relevantni za jezične i prijevodne tehnologije: TTC, LetsMT!, ACCURAT. Hrvatski program razvoja jezičnih tehnologija „Računalnolingvistički modeli i jezične tehnologije za hrvatski jezik“ sastoji se od 5 projekata: „Hrvatski jezični resursi i njihovo obilježavanje“, „Računalna sintaksa hrvatskoga jezika“, „Leksička semantika u izgradnji Hrvatskoga WordNeta“, „Informacijska tehnologija u prevođenju hrvatskoga i e-učenju jezika“ i „Otkrivanje znanja u tekstnim podatcima“ kojima je u cilju stvoriti preduvjete za izgradnju jezičnih resursa potrebnih u postupcima prevođenja, četvrti je projekt posebno usmjeren na ispitivanje preduvjeta za izgradnju strojnoprevoditeljskih sustava koji bi uključivali i hrvatski jezik bilo kao izvorni, bilo kao ciljni. U tom smjeru se želi kretati i ova disertacija.



158

http://rmjt.ffzg.hr/p5.html







Cilj istraživanja jest primarno izraditi dvojezičnu bazu pravnih termina primjenom, za oba jezika, statističkih i lingvističkih metoda i alata, a potom provjeriti njihovu terminološku dosljednost na temelju zastupljenosti u Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Istraživanjem se želi ispitati učinkovitost primjenjenih metoda i alata, odnosi među terminima, te mogućnost pronalaženja višestrukih prijevodnih ekvivalenata. Temeljni istraživački osvrt polazi od slijedećih pretpostavki: pravna terminologija u Hrvatskoj nije sustavno proučavana, ni standardizirana; primjena navedenih jezičnih resursa i alata omogućuje kvalitetan interdisciplinarni pristup u izradi i analizi terminološke baze koja pak pridonosi kvaliteti i dosljednosti prijevoda.


Praktični dio rada podrazumijeva proces koji obuhvaća: prikupljanje, uparivanje i ujednačavanje hrvatskih pravnih tekstova i njihovih prijevoda na razini evidencije dokumenta, potom pretvaranje različitih vrsta formata u XML zapis, te automatsko sravnjivanje na rečeničnoj razini. Prikazat će se osnovni statistički pokazatelji sravnjivanja, jezične razlike i problemi. Na potkorpusu će se statističkim i lingvističkim tehnikama ispitati mogućnosti automatskog pronalaženja kandidata za termine, višerječne jedinice i kolokacije koje prevladavaju u jeziku struke. Odrediti će se parametri: npr. frekvencija (≥4), dužina N-grama (2-6), broj prijevoda (4) i popisi zaustavnih riječi za oba jazika. Dobiveni popis kandidata za termine, čiju relevantnost određuje čestota pojavljivanja, stručnjak će na temelju semantičkih i pragmatičnih kriterijia, znanja i prevoditeljskoga iskustva potvrditi ili odbaciti (ukoliko su semantički i lingvistički neprihvatljivi ili se sastoje od brojeva, kratica, simbola i sl.) uspoređujući ga sa referentnim popisom tj.ručno načinjenim popisom (Gold standard), na uzorku od 10.000, 100.000 i 500.000 riječi iz različitih dokumenata u korpusu. Učinkovitost sustava koja je obrnuto proporcionalna udjelu čovjekova rada, vrednovat će se statističkim mjerama preciznosti, odziva i F-mjerom. Polazeći od pretpostavke da su višerječni termini uglavnom imenske skupine čiji opseg ne prelazi interpunkcijski znak i da ne mogu završavati pridjevom ili prilogom, pridjeljivanje gramatičke kategorije pojavnicama u tekstu rezultirat će stvaranjem mogućih POS/MSD obrazaca. Utvrdit će se najčešći POS/MSD obrazaci, pretvoriti u lokalne gramatike, te primjeniti na korpus kako bi se dobio drugi popis kandidata za termine. Također, izmjerit će se ukupna razlika i razlika u pojedinim POS/MSD obrascima, te utvrditi učinkovitost pristupa za pojedini jezik s obzirom na količinu odbačenih kandidata za termine. Popisi kandidata za termine dobiveni statističkim pristupom i pristupom temeljenom na pravilima analizirat će se, usporediti i temeljem ljudske procjene pretvoriti u jedinstveni dvojezični popis stvarnih termina. Dvojezična baza stvarnih termina koristit će se potom za ispitivanje terminološke dosljednosti prijevoda na temelju njihove zastupljenosti u višejezičnom pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Sastavit će se popisi termina koji se nalaze u jednom ili u oba izvora, te popis mogućih višestrukih prijevodnih ekvivalenata. Analiza popisa omogućit će podatak o odnosu među terminima na razini broja riječi: 1:1, 1: n , n:1 i n:n.Također, procjena terminološke dosljednosti prijevoda mjerit će se prema Herfindahl-Hirschman pokazatelju. Više vrijednosti pokazatelja, u rasponu od 0 do 100 ukazivat će na veću terminološku dosljednost, kvalitetu i stabilnost prijevoda, dok niže vrijednosti ukazuju na postojanje terminoloških varijanti i nužnost upotrebe konteksta. Ispitat će se mogućnost napretka ostvarenog na razini dosljednosti novijih prijevoda u odnosu na ranije prijevode. U radu će se koristiti alati za: sravnjivanje korpusa, automatsko pronalaženje termina, filtriranje termina s pomoću morfoloških i sintaktičkih uzoraka i alati za statističke izračune nad jezičnim korpusima. U uvodnom dijelu rada objasniti će se osnovni pojmovi (termin, kolokacija, višerječna jedinica, korpus, pronalaženje termina, POS/MSD obrazac, prijevodni ekvivalent, terminološka dosljednost, terminološka baza itd.), izložiti polazišne teze, te prikazati dosadašnji razvoj metodologije izrade baze termina. Drugi dio rada obuhvatiti će podatke o korpusu, sravnjivanju, prijevodnoj memoriji, te osobitostima jezika struke. U trećem dijelu prikazat će se metode za pronalaženja termina i kolokacija, opisati alati i izraditi referentan popis. Četvrti dio rada odnositi će se na POS/MSD označavanje, automatsko pronalaženje kandidata za termine statističkim i pristupom temeljenim na pravilima, analizu i usporedbu popisa, podatke o učinkovitosti metode za pojedini jezik, te stvaranje jedinstvenog dvojezičnog popisa stvarnih termina temeljenog na ljudskoj procjeni. U petom će se dijelu ispitati terminološka dosljednost prijevoda na temelju zastupljenosti termina u navedenim izvorima, sastaviti popisi termina koji se nalaze u jednom ili u oba izvora, te popis mogućih višestrukih prijevodnih ekvivalenata. Također, izvršit će se analiza popisa prikazati podaci o odnosu među terminima, kao i podaci o procjeni terminološke dosljednosti mjereni prema Herfindahl-Hirschman pokazatelju. U šestom dijelu ispitat će se mogućnost napretka ostvarenog na razini dosljednosti novijih u odnosu na ranije prijevode, prikazati sveukupni rezultati rada i ponuditi mogućnosti daljnjeg istraživanja.


Očekivani znanstveni doprinos ovoga rada sastoji se u razvijanju metodologije za provjeru dosljednosti prevođenja pravne terminologije primjenom komparativne analize zakonodavnih usporednih hrvatsko-engleskih tekstova, u primjeni novih integriranih resursa (Eurovoc i Četverojezični rječnik prava EU) nad usporednim dvojezičnim tekstovima i njihovoj usporedbi s poluautomatski ekstrahiranim terminima primjenom statističko-lingvističkih postupaka i primjenom statističkih evaluacijskih metoda, te u integriranju nove terminološke baze u postojeće jezične resurse.


159

- Daille B.,(1994).Study and Implementation of Combined Techniques for Automatic Extraction of Terminology- Cabré, M. T., R. Estopà & J. Vivaldi, (2001). Automatic Term Detection: A Review Of Current Systems. In Bourigault, D., C. Jacquemin and MC. L’Homme (eds) Recent Advances in Computational Terminology,53-88.- Vintar.S.:Using parallel corpora for translation oriented term extraction, 2000 http://www2.arnes.si/~svinta/babel.rtf [ VIN00]- Thurmair, G. Making Term Extraction Tools Usable. Joint Conference combining the 8th International Workshop of the European Association for Machine Translation and the 4th Controlled Language Applications Workshop, EAMT-CLAW 2003.- Bekavac, B.; Tadić, M. (2008) A Generic Method for Multi Word Extraction from Wikipedia.Proceeings of the ITI 2008 30th Int. Conf. on Information Technology Interfaces, 2008.- Tadić, M., Šojat, K.: Identifikacija prijevodnih ekvivalenata u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu, Filologija 38-39, (2002), pp. 247-262.http://www.hnk.ffzg.hr/txts/mt-ks4LexConf2001.pdf- Tadić, M., Šojat, K.: Finding multiword term candidates in Croatian. Proceedings of Information Extraction for Slavic Languages 2003 Workshop IESL, 2003, 102-107- Miguel A,Jiménez-Crespo, The evaluation of pragmatic and functionalist aspects in localisation:towards holistic approach to Quality Assurance,The Journal of Internationalisation and Localisation,Vol.I. 2009. pp.60-92. http://pmstrad.com/wp- content/JIAL_2009_1_2009_APA.pdf- Heiki-JaanKaalep, Kadri Muischnek, Inconsistent Selectional Criteria in Semi-automatic Multi-word Unit Extraction, http://www.cl.ut.ee/yllitised/xmplx2003.pdf- Petrović, S., ·Šnajder, J., Dalbelo Bašić, B.: Extending lexical association measures for collocation extraction. Computer, Speech and Language, 2009 (doi:10.1016/j.csl.2009.06.001.).- L’Homme, Marie-Claude and Hee Sook Bae. A Methodology for Developing Multilingual Resources for Terminology. In Proceeding of LREC 2006. Language Resources and Evaluation, 2006. http://www.olst.umontreal.ca/pdf/LREC-2006-Lhomme-bae.pdf, 9.6.2008.)- Delač, Davor; Krleža, Zoran; Dalbelo Bašić, Bojana; Šnajder, Jan; Šarić, Frane : TermeX: A Tool for Collocation Extraction. Lecture Notes in Computer Science (Computational Linguistics and Intelligent Text Processing, 2009; 149-157.- Love,Stacy.:Benchmarking the performance of two Automated Term-Extraction Systems: Logos and Atao, 2000.http://www.olst.umontreal.ca/pdf/memoirelove.pdf- Itagaki, M., Aikawa , T, and He, X., 2007. Automatic Validation of Terminology Translation Consistency with Statistical Method http://research.microsoft.com/en-us/um/people/xiaohe/publication/mtsummit-2007.pdf - Varadi T., Kiss G., Equivalence and non-equivalence in Parallel Corpora, http:// corpus4u.org/upload/forum/2005061706155551.pdf- Schiaffino R, Zearo F: „Translation quality measurement in practice“, 2004. http://www.translationquality.com/files/TQM_Proceedings.pdf- Margret, Rogers., Terminological equivalence: probability and consistency in technical translation, MuTra 2007-LSP Translation Scenarios: Conference proceedings, http://www.euroconferences.info/proceedings/2007_Proceedings/2007_Rogers_Margret.pdf- Merkel,M. Consistency and variation in technical translations-a study of translators’ attitudes, Proceedings from Unity in Diversity, Translation Studies Conference, Dublin , 1996. http://www.ida.liu.se/~ magme/publications/dublin.pdf- Tiedemann, J. Recycling Translations.Extraction of lexical data from Parallel Corpora and their Application in natural language Processing.PhD.Uppsala: Acta Universitatis Upsaliensis.http://stp.lingfil.uu.se/~joerg/published/phd03.pdf- Caseli,H, Villavicencio,A., Machado,A., Finatto,M.J., Statistically-Drivan Alignment-Based Multiword Expression Identification for Technical Domains, Proceedings of the 2009 Workshop on Multiword Expressions, ACL-IJCNLP 2009, pages 1-8,Suntec, Singapore, 2009.,- Macklovitch, E., Lapalme, G., Gotti, F., TransSearch:What are translators looking for? Université de Montréal, Canada, http://rali. iro.umontreal.ca/Publications/files/amta08-TransSearch-final.pdf- Bowker,L., Barlow,M., Bilingual concordancers and translation memories:A comparative evaluation, 2004. http.//acl. Idc.upenn.edu/coling2004/W3/pdf/8.pdf- Pym,A., Western translation theories as responses to equivalence, 2009., http://usuaris.tinet.cat/apym/on-line/translation/2009_paradigms.pdf- Miyanda,F., Total Meaning and Equivalence in Translation, NAWA Journal of language and Communication , June 2007.- Kučiš, V.Prevodilački alati u funkciji kvalitete prijevoda, Informatol.43,2010., 1,19-33, Sveučilište u Mariboru, Slovenija. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=80920&lang=en


16.000 Kn





160

http://www.euroconferences.info/proceedings/2007_Proceedings/2007_Rogers_Margret.pdf

http://research.microsoft.com/en-us/um/people/xiaohe/publication/mtsummit-2007.pdf

http://www2.arnes.si/~svinta/babel.rtf


Samostalno financiranje Vlastiti izvori financiranja




(dr.sc.Sanja Seljan, izv.prof.)

Potpis (dr.sc.Marko Tadić, red. prof.)

IZJAVA


U Zagrebu, 30. 03. 2010. Potpis (Angelina Gašpar)


161

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Angelina Gašpar

SASTAVNICA: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Naziv studija: Poslijediplomski znanstveni doktorski studij informacijskih znanosti



hrv. Računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski jezik

eng. Computer-Assisted Terminological Consistency Verification of Croatian Legislation Translation into English Language

Područje/polje/granaa: Društvene znanosti / Informacijske i komunikacijske znanosti / Informacijski sustavi i informatologija

MENTOR(I)


Mentor 1: dr.sc.Sanja Seljan, izv. profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti

[email protected]

Mentor 2b: dr.sc.Marko Tadić, red. profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za lingvistiku [email protected]



1. dr.sc. Damir Boras, red. prof

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti

[email protected]

2. dr.sc.Sanja Seljan, izv. prof

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti

[email protected]

3. dr.sc.Marko Tadić, red. prof

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za lingvistiku [email protected]

4. dr.sc. Nataša Pavlović, doc.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za engleski jezik i književnost [email protected]

5. dr.sc. Milica Gačić, red. prof.

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]


162

Obrana teme doktorskoga rada održana je 17. listopada 2011. Angelina Gašpar predstavila je plan znanstvenog istraživanja disertacije na temu računalno potpomognute provjere terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski jezik. Pristupnica je pokazala dobro poznavanje problematike područja, prikazala dosadašnja istraživanja relevantnih autora, te prikazala plan istraživanja sa ciljevima rada, postavljenim hipotezama, prikazom alata i metoda mjerenja, kao i očekivani znanstveni doprinos. Pristupnica je pokazala da u cijelosti vlada predloženom tematikom, te se odobrava predložena tema.


Tema predložene disertacije je računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski jezik. Istraživanje bi se provelo na hrvatsko-engleskom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenih na razini rečenica. Primjenom statističkih i lingvističkih metoda, kao i primjenom ljudske intervencije i procjene izradila bi se baza višerječnih termina čija bi se dosljednost ispitala temeljem njihove zastupljenosti u Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava EU. U procesu pristupanja Hrvatske EU postoji sve veća potreba za prevođenjem i primjenom jezičnih tehnologija (korpusa, prijevodne memorije, terminoloških baza, elektroničkih rječnika i dr.) koje se koriste u prevođenju tekstova osobito iz područja legislative. U cilju prevladavanja jezičnih prepreka, poticanja višejezičnosti, te upotrebe informacijskih tehnologija, Europska komisija pokrenula je brojne inicijative unutar kojih su nastali slijedeći međunarodni projekti relevantni za jezične i prijevodne tehnologije. Osobito veliku ulogu u prevođenju opsežnije dokumentacije od strane većeg broja prevoditelja predstavlja primjena jednoznačne, precizne i dosljedne terminologije. Terminološka dosljednost u slučaju prevođenja podrazumijeva upotrebu istih prijevodnih ekvivalenata u ciljnome jeziku, u cijelome korpusu i smatra se svojstvom dobroga prijevoda. U svrhu postizanja kvalitete i točnosti prijevoda tijekom prevođenja hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik MVPEI je objavio Priručnik za prevođenje pravnih propisa RH na engleski jezik koji nudi prijevodna rješenja i odabranu tj. preferiranu terminologiju. Praktičan dio obuhvatio bi prikupljanje, uparivanje i ujednačavanje hrvatskih pravnih tekstova i engleskih prijevoda, pretvaranje različitih vrsta formata u XML zapis, te automatsko sravnjivanje na rečeničnoj razini. Prikazali bi se osnovni statistički pokazatelji sravnjivanja, jezične razlike i problemi. Na potkorpusu bi se statističkim i lingvističkim tehnikama ispitale mogućnosti automatskog pronalaženja kandidata za termine, višerječne jedinice i kolokacije koje prevladavaju u jeziku struke. Odredili bi se parametri frekvencije, dužina N-grama, broj prijevoda i popisi zaustavnih riječi za oba jezika. Dobiveni popis kandidata za termine stručnjak bi temeljem semantičkih i pragmatičnih kriterija, znanja i prevoditeljskoga iskustva mogao potvrditi ili odbaciti. Dobiveni bi se popis usporedio s ručno načinjenim popisom (Gold standard), na uzorku od 10.000, 50.000 i 100.000 riječi iz različitih dokumenata u korpusu. Utvrdili bi se najčešći POS/MSD obrasci, pretvorili u lokalne gramatike i primijeniti na korpus kako bi se dobio drugi popis kandidata za termine. Učinkovitost sustava vrednovala bi se statističkim mjerama preciznosti, odziva i F-mjerom. Izmjerila bi se ukupna razlika i razlika u pojedinim POS/MSD obrascima, te utvrdila učinkovitost pristupa za pojedini jezik s obzirom na količinu odbačenih kandidata za termine. Popisi kandidata za višerječene termine (2 i više riječi) dobiveni statističkim pristupom i pristupom temeljenom na pravilima analizirali bi se, usporedili i temeljem ljudske procjene pretvoriti u jedinstveni dvojezični popis stvarnih termina. U radu bi se koristili alati za sravnjivanje korpusa, automatsko pronalaženje termina, filtriranje termina s pomoću morfoloških i sintaktičkih uzoraka i alati za statističke izračune nad jezičnim korpusima. Dvojezična baza višerječnih termina koristila bi se za ispitivanje terminološke dosljednosti prijevoda na temelju njihove zastupljenosti u višejezičnom pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Sastavili bi se popisi termina koji se nalaze u jednom ili u oba izvora, te popis mogućih višestrukih prijevodnih ekvivalenata.

163

Procjena terminološke dosljednosti prijevoda mjerila bi se prema Herfindahl-Hirschman pokazatelju. Više vrijednosti pokazatelja, ukazivalo bi na veću terminološku dosljednost, kvalitetu i stabilnost prijevoda, dok niže vrijednosti ukazuju na postojanje terminoloških varijanti i nužnost upotrebe konteksta. Također bi u određenoj mjeri ispitala mogućnost napretka ostvarenog na razini dosljednosti novijih prijevoda u odnosu na ranije prijevode. Cilj je predloženoga istraživanja izraditi dvojezičnu bazu pravnih termina primjenom, za oba jezika, statističkih i lingvističkih metoda i alata, a potom provjeriti njihovu terminološku dosljednost na temelju zastupljenosti u Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Istraživanjem se želi ispitati učinkovitost primijenjenih metoda i alata, odnosi među terminima, te mogućnost pronalaženja višestrukih prijevodnih ekvivalenata. Temeljni istraživački osvrt polazi od pretpostavki da pravna terminologija u Hrvatskoj nije sustavno proučavana, niti standardizirana, te da bi primjena navedenih jezičnih resursa i alata omogućila kvalitetan interdisciplinarni pristup u izradi i analizi terminološke baze koja bi pridonijela kvaliteti i dosljednosti prijevoda.


Središnja tema ove disertacije sastoji se u računalno potpomognutoj provjeri terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik, te usporednoj analizi integriranih termina iz postojećih resursa s terminima ekstrahiranim poluautomatskim metodama. Dobiveni bi se popisi i na temelju ljudske procjene mogli pretvoriti u jedinstveni dvojezični popis stvarnih termina čija će se dosljednost ispitati na temelju njihove zastupljenosti u višejezičnom Pojmovniku Eurovoc i Četverojezičnom rječniku prava Europske Unije. Teorijsku podlogu ovoga istraživanja čine radovi istaknutih autora iz područja izrade terminoloških baza, korpusa, prijevodne memorije, računalno potpomognutoga crpljenja termina, te ispitivanja kvalitete i dosljednosti prijevoda. U završnoj fazi ispitale bi se mogućnosti integracije u postojeće jezične resurse. Istraživanje bi obavilo na hrvatsko-engleskom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenom na razini rečenica. Istraživanja vezana uz pronalaženje termina javljaju se početkom 90-ih godina, no uglavnom se odnose na engleski i druge rasprostranjene jezike, dok za hrvatski jezik postoji znatan nedostatak kvalitetnih jezičnih resursa. S obzirom na znatno povećanu potrebu za višejezičnim računalnim resursima u procesu prevođenja, a osobito u procesu pristupanja Hrvatske EU, sve je izraženija potreba za dosljednom primjenom jednoznačne, precizne i dosljedne terminologije i za izgradnjom kvalitetnih jezičnih resursa.Očekivani znanstveni doprinos ovoga rada sastoji se u razvijanju metodologije za provjeru dosljednosti prevođenja pravne terminologije primjenom komparativne analize zakonodavnih usporednih hrvatsko-engleskih tekstova, u primjeni novih integriranih resursa (Eurovoc i Četverojezični rječnik prava EU) nad usporednim dvojezičnim tekstovima i njihovoj usporedbi s poluautomatski ekstrahiranim terminima primjenom statističko-lingvističkih postupaka i primjenom statističkih evaluacijskih metoda, te u integriranju nove terminološke baze u postojeće jezične resurse.U predloženom se radu informatičko-komunikacijska tehnologija koristi za sravnjivanje korpusa, automatsko pronalaženje termina i za statističke izračune nad jezičnim korpusima, te se u interdisciplinarnom pristupu kombinira s područjem lingvistike kroz filtriranje termina s pomoću morfoloških i sintaktičkih uzoraka, na hrvatskome i engleskome jeziku.Istraživanje se uklapa u nacionalne prioritete, kao i u područja koja podupire Europska komisija u svojim okvirnim projektima i akcijskim planovima. Temeljem navedenoga, povjerenstvo predlaže da se prihvati predložena tema i provedu istraživački postupci u cilju stvaranja novih računalno integriranih jezičnih izvora koji bi pridonijeli kvalitetnijoj komunikaciji.





1. dr.sc. Damir Boras, red. prof

2. dr.sc.Sanja Seljan, izv. prof

164

3. dr.sc.Marko Tadić, red. prof

4. dr.sc. Nataša Pavlović, doc.

5. dr.sc. Milica Gačić, red. prof.

Mjesto i datum: Zagreb, 17. listopada 2011.





165



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: prof. sociologije i dipl. knjižničarka ALEKSANDRA PIKIĆ

Nositelj studija: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet




x u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Jovanka i pok. Slavko Pikić

Datum i mjesto rođenja: 15.12.1971. Farsta, Stockholm, Švedska

Adresa: Odakova 3, Zagreb





U akad. god. 2010./2011. upisala sam VI. semestar doktorskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti sa svim položenim ispitima. Položila sam stručni ispit za stručno zvanje diplomiranog knjižničara pred Povjerenstvom za polaganje stručnih ispita u knjižničarskoj struci Hrvatskog knjižničnog vijeća 19.06.2007. Diplomirala sam dodatni studij bibliotekarstva 25.01.2006. na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Studij sociologije sam diplomirala 18.10.2004. na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


Od siječnja 2009. voditeljica sam Ureda za stručne zbirke i arhivsko gradivo u zatvorenom spremištu u Knjižnici Filozofskog Fakulteta u Zagrebu. Od listopada 2008. do siječnja 2009. radila sam kao diplomirana knjižničarka u knjižnici Ekonomskog instituta Zagreb.Od rujna 2006. do listopada 2008. radila sam kao diplomirana knjižničarka u knjižnici Instituta „Ruđer Bošković“.Od prosinca 2005. do rujna 2006. radila sam kao diplomirana knjižničarka u knjižnici Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


166


Aktivno sudjelovanje na kongresima: 2011. Opatija, 11.-14. svibanj 2011. Skup „12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica“. Pikić, A. Potrebe studenata s invaliditetom Filozofskoga fakulteta u Zagrebu za prilagođenim knjižničnim uslugama.

2011. Zagreb, 8. travanj 2011. Okrugli stol “Od statistike do pokazatelja uspješnosti”. Pikić, A. SERVQUAL i LibQUAL+ : instrumenti za mjerenje percepcije kvalitete (knjižnične) usluge.

2010. Terme Tuhelj, 29. rujan-02. listopad 2010. 37. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Mihalić, M.; Pikić, A.; Mitrović, G. Statistički podaci kao kvantitativni pokazatelji djelatnosti u zajednici i kod odlučivanja.

2009. Rovinj, 25.-27. studeni 2009. 13. Seminar Arhivi, knjižnice, muzeji. Pikić, A. Statistika potražnje tiskanih časopisa u zatvorenom spremištu Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

2008. Pula, 01.-04. listopad 2008. 36. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Pikić, A. Slobodna radna mjesta za sve vrste knjižničara na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i u Narodnim novinama.

2002. Portorož, Slovenija, 28.-30. siječanj 2002. 10th International BOBCATSSS Symposium on Library and Information Science. Barbarić, A.; Marijanović, A-M.; Pikić, A. „WebPAC interfaces: an overview of WebPAC interfaces in public libraries in Croatia“.

Radovi:

Pikić, Aleksandra. Statistika potražnje i korištenja tiskanih časopisa Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // 13. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, [Rovinj, 25.- 27. studenoga 2009.] : zbornik radova / urednice Mirna Willer i Sanjica Falletar-Tanacković. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010. Str. 292-305.

Pikić, Aleksandra; Vodopijevec, Alen. Pero - Baza dostupnih e-časopisa s cjelovitim tekstom. // Kemija u industriji 56, 6(2007), 354-355. URL: http://hrcak.srce.hr/file/20320

Pikić, A. Alternativne knjižnice u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 1(2006), 58-73. URL: http://www.hkdrustvo.hr/datoteke/193/vbh/God.49(2006),br.1


Hrvatski: Kvaliteta knjižnične usluge u visokoškolskoj knjižnici iz korisničke perspektive

Engleski: Library service quality in a higher education library from a user's perspective


hrvatski jezik

Područje/polje: društvene znanosti / informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: dr.sc. Aleksandra Horvat,red. prof.


[email protected]

Drugi mentor: dr.sc. Krešimir Kufrin,izv. prof.


[email protected]


167

http://www.hkdrustvo.hr/datoteke/193/vbh/God.49(2006),br.1

http://hrcak.srce.hr/file/20320

Prvi mentor:

Horvat, Aleksandra; Živković, Daniela. Copyright issues related to the digitization of cultural heritage in Croatia. // Second International Symposium on Information Management in a Changing World IMCW 2010, Ankara, Turkey, September 22-24, 2010. Technological convergence and social networks in information management : proceedings. Berlin : Springer, 2010. Str. 161-174.

Horvat, Aleksandra; Živković, Daniela. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2009.

Kajberg, Leif; Horvat, Aleksandra; Oğuz, Esin Sultan. LISeducation. // Global library and information science : a textbook for students and educators / edited by Ismail Abdullahi. München : K.G. Saur, 2009. Str. 343-363.

Schepman, Tessie; Koren, Marian; Horvat, Aleksandra; Kurtović, Dejana; Hebrang Grgić, Ivana. Anonymity of library users in the Netherlands and Croatia. New Library World 109, 9/10(2008), 407-418.

Horvat, Aleksandra. Library association as a bridge between the academic and the civil sector. // Information-Documentation Management and Cooperation among the Libraries in the Balkan Countries Symposium Papers, 5-7 June 2008, Edirne, Turkey. Edirne : Trakya Universitesi, 2008. Str. 327-332.

Drugi mentor:

Štulhofer, Aleksandar; Graham, Cynthia; Božičević, Ivana; Kufrin, Krešimir; Ajduković, Dean. An Assessment of HIV/STI Vulnerability and Related Sexual Risk–Taking in a Nationally Representative Sample of Young Croatian Adults. // Archives of Sexual Behavior 38, 2(2009), 209–225.

Čaldarović, Ognjen; Štulhofer, Aleksandar; Kufrin, Krešimir; Glavašević, Bojan; Odak, Iva; Gregurović, Margareta; Detelić, Martina. Combating corruption in Croatia : From expert perceptions to policy–oriented action strategies and back. // Revija za sociologiju 40, 39(2009): 3–22.

Kufrin, Krešimir. Kako "drugi" vide Hrvatsku – osnovne odrednice. // Relacijski identiteti : prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva / ur. Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo : Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta, 2008. Str. 103–111.

Čulig, Benjamin; Kufrin, Krešimir; Landripet, Ivan. EU +?– : Odnos građana Hrvatske prema pridruživanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Zagreb : FF–Press; Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e, 2007. Štulhofer, Aleksandar; Ajduković, Dean; Božićević, Ivana; Kufrin Krešimir. HIV/AIDS i mladi – Hrvatska 2005 : Informiranost o HIV/AIDS–u, stavovi i seksualno ponašanje u nacionalnom uzorku mladeži (18–24). Zagreb : Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2006.

OBRAZLOŽENJE TEME


Cilj istraživanja je ispitati koji elementi teorije kvalitete usluge (Parasuraman, Zeithaml, Berry, 1985) najbolje objašnjavaju zadovoljstvo uslugom, a koji bi se mogli proglasiti viškom vodeći se načelom parsimonije. Dosadašnja istraživanja pokazuju da očekivanja od usluge puno slabije objašnjavaju zadovoljstvo uslugom od procjene dobivene usluge. Istraživanje će se provesti metodom ankete na uzorku od 500 studenata i znanstveno-nastavnog osoblja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kvaliteta usluge bi se istraživala pomoću instrumenta LibQUAL+. Statističke analize koje će se koristiti u ovom istraživanju su: t-test, analiza varijance, faktorska analiza te regresijska analiza. Očekuje se da će istraživanje pokazati da ne postoji statistička značajna razlika između maksimalne očekivane, minimalne očekivane i percipirane dobivene usluge te da zadovoljstvo uslugom najbolje objašnjava percipirana dobivena usluga.

168


The goal of this research is to examine which elements of the service quality model (Parasuraman, Zeithaml, Berry, 1985) best explain service satisfaction, and which could be declared surplus guided by a principle of parsimony. Previous studies have shown that the expectation levels of the service poorly predict service satisfaction than perceived level of the service. Research will be conducted using the questionnaire method on a sample of 500 students and faculties of the Faculty of Humanities and Social Sciences University of Zagreb. Service quality would be examined using LibQUAL + instrument. Statistical analyses to be used in this research are: t-test, analysis of variance, factor analysis and regression analysis. The study is expected to show that there is no statistically significant difference between the maximum and minimum expected and perceived levels of service and that perceived level of service best explains the satisfaction with the service.


169

Mjerenje kvalitete usluga se postavlja kao prioritet svim ustanovama koje pružaju usluge bez obzira na to nalaze li se one na tržištu ili djeluju unutar tzv. javnog sektora poput knjižnica. Dok se na tržištu potreba za mjerenjem kvalitete nalazi u spoznaji da jedino kontinuiranim praćenjem i poboljšanjem poslovanja, usluga i proizvoda poduzeće može opstati na tržištu, logika mjerenja kvalitete u javnom sektoru se temelji na opravdavanju potrošnje javnog novca, ali i praćenju razine postojećih kao i razvoju novih usluga. Postoje različiti pristupi mjerenju kvalitete usluge: od dobivanja certifikata različitih međunarodnih i nacionalnih standarda kvalitete, vrednovanja poslovanja putem pokazatelja uspješnosti, do korisničkih istraživanja o procjeni kvalitete usluge. Dok se u Hrvatskoj započelo s vrednovanjem poslovanja knjižnica putem pokazatelja uspješnosti (Petr, 2004), korisnička istraživanja o procjeni knjižnične kvalitete usluge prema modelu kvalitete usluge još uvijek nisu provedena.

Jedna od najpopularnijih teorija za objašnjenje kvalitete usluge općenito u svim uslužnim djelatnostima je teorijski model kvalitete usluge Parasuramana, Zeithaml i Berryja (1985). Ova teorija se zasniva na postulatu da korisnikovo mišljenje vrijedi poslušati i da je on najbolji sudac kvalitete usluge koju koristi. Prema ovoj teoriji korisnik na temelju svog iskustva, usmene predaje te vlastitih potreba procjenjuje očekivanu uslugu te vrste ustanove, a onda je uspoređuje s dobivenom uslugom konkretne ustanove. Korisnička percepcija kvalitete usluge je ovdje definirana dvojako: kao korisnička evaluacija skupa atributa koju neka usluga posjeduje te kao korisnička percepcija smjera i stupnja odstupanja ili slaganja između percepcije dobivene i očekivane usluge. To odstupanje su autori nazvali nesrazmjerom u kvaliteti usluge. Usluga se definira kao proces, odnosno interakcija korisnika i osoblja ustanove koja pruža uslugu te kao interakcija korisnika s materijalnim uvjetima u kojima se usluga odvija. Za potrebe mjerenja kvalitete knjižnične usluge ovaj teorijski model je operacionaliziran putem LibQUAL+ instrumenta. Dosadašnja istraživanja u okviru teorijskog modela kvalitete usluge s primjenom LibQUAL+ instrumenta najviše su se provodila u sveučilišnim i visokoškolskim knjižnicama u SAD-u.

Od samog nastanka teorije, istraživanja temeljena na modelu kvalitete usluge su ispitivala smjer odnosa između percepcije kvalitete knjižnične usluge i zadovoljstva uslugom korisnika. Iako postoje različita mišljenja o smjeru odnosa kvalitete usluge i zadovoljstva, gdje jedni autori smatraju da zadovoljstvo prethodi procjeni kvalitete (Parasuraman, Zeithaml, Berry, 1985), ipak većina istraživanja ističe da kvaliteta usluge određuje zadovoljstvo korisnika uslugom (Cronin, Taylor, 1992; Roszkowski, Baky, Jones, 2005, Morales et al., 2011).

Neka od istraživanja su ispitivala koja razina usluge te koji nesrazmjer najbolje objašnjava zadovoljstvo korisnika uslugom. Rezultati su pokazali da, kad se kao prediktori uspoređuju minimalna i maksimalna očekivana usluga, zatim percepcija dobivene usluge, te nesrazmjer superiornosti i adekvatnosti, zadovoljstvo je najbolje objašnjeno percipiranom dobivenom uslugom (Cronin, Taylor, 1992; Roszkowski, Baky, Jones, 2005). Ovaj nalaz dovodi u pitanje korisnost, odnosno doseg objašnjavanja zadovoljstva pomoću korisnikovih procjena očekivanja od usluge. Također kvalitativna analiza komentara ispitanika je pokazala da ispitanici teško razlikuju tri razine usluge koje se procjenjuju: minimalnu i maksimalnu očekivanu te dobivenu razinu usluge (Guidry, 2002). Dalje se istraživala i povezanost zadovoljstva i tri subskale LibQUAL+-a (utjecaj usluge, kontrola informacija i knjižnični prostor) te se dobilo da je zadovoljstvo najjače povezano sa subskalom utjecaj usluge (Roszkowski, Baky, Jones, 2005; Thompson, Cook, Kyrillidou, 2005).

Istraživanja metrijskih karakteristika instrumenta LibQUAL+ na engleskom jeziku na samom početku razvoja instrumenta davala su faktorsku strukturu od pet faktora (Cook, Thompson, 2001), potom četiri (Thompson, Cook, Thompson, 2002), da bi se od 2003. godine do danas dobivala tri faktora: utjecaj usluge, kontrola informacija i knjižnični prostor (Kyrillidou, 2009). Prijevodi engleske verzije LibQUAL+-a na druge jezike rijetko prate izvještaji o procesima prijevoda instrumenta, kao i analiza metrijskih karakteristika korištenog instrumenta. Od 17 jezika na koliko je preveden LibQUAL+ (Kyrillidou, 2009), samo su prijevodi na (kanadski) francuski i (meksički) španjolski jezik ispitivali metrijske karakteristike prevedenog instrumenta. Dostupni podaci pokazuju da je francuski prijevod LibQUAL+-a rezultirao trodimenzionalnom faktorskom strukturom jednakom originalu (Kyrillidou et al., 2004), a španjolski prijevod četverodimenzionalnom strukturom, analognoj strukturi LibQUAL+-a iz 2002. godine (Morales et al., 2011). Ovi rezultati govore o potrebi provjere faktorske strukture kod prijevoda instrumenata na drugi jezik zbog jezičnih specifičnosti te različitog socio-kulturnog konteksta u koji se prenose originalna pitanja i tvrdnje.

Istraživanjima se proučavala razlika u korištenju resursa knjižnice među različitim vrstama korisnika s obzirom na njihov status na sveučilištu. Tako se u inozemnim istraživanjima pokazalo da znanstveno-nastavno osoblje te studenti diplomskih i poslijediplomskih studija pokazuju slične obrasce ponašanja. Oni manje dolaze u knjižnice (Moon, 2007; Thompson, Kyrillidou, Cook, 2007; Creaser 2006) te više koriste elektroničke izvore i to s nekog drugog mjesta, a da to nije knjižnica (Moon, 2007; Thompson, Kyrillidou, Cook, 2007; Creaser 2006, Maughan, 1999). Za razliku od njih, preddiplomski studenti najviše koriste knjižnični prostor (Moon, 2007; Thompson, Kyrillidou, Cook, 2007; Creaser, 2006). Osim toga dobilo se da korisnici koji rjeđe dolaze u knjižnice kvalitetu knjižnične usluge ocjenjuju lošijom (Heath et al., 2002). Rezultati o procjeni kvalitete usluge prema vrstama korisnika su bili nekonzistentni. Dok su neka istraživanja pokazala da preddiplomski studenti za razliku od drugih kategorija korisnika, daju niže ocjene dijelu usluge koji se tiče knjižničnog osoblja (Jankowska, Hertel, Young, 2006; Wei, Thompson, Cook, 2005; Dole, 2002), jedno istraživanje je dobilo da je znanstveno-nastavno osoblje dalo niže ocjene od preddiplomskih studenata (Hiller, 2004 prema Kachoka, Hoskins, 2009).

Iz ovog pregleda se da zaključiti da je važno provjeriti što najbolje objašnjava zadovoljstvo te jesu li očekivanja suvišna u ovoj teoriji, zatim provjeriti metrijske karakteristike prijevoda instrumenta zbog možebitnog utjecaja jezičnih specifičnosti i/ili socio-kulturnog konteksta angloameričkih mjernih instrumenata. Za kraj, ukazala se potreba provjere povezanosti kvalitete usluge i zadovoljstva te razlika u evaluaciji knjižnične usluge različitih vrsta korisnika.


170

Cilj istraživanja je provjeriti koji čimbenici kvalitete knjižnične usluge najbolje objašnjavaju zadovoljstvo uslugom korisnika.Hipoteze istraživanja su sljedeće:

1. Zadovoljstvo uslugom najbolje objašnjava percipirana dobivena usluga, a slabije minimalno i maksimalno očekivanje te nesrazmjer superiornosti i adekvatnosti.

2. Nema statistički značajne razlike u prosječnim rezultatima na skalama maksimalne, minimalne i percipirane dobivene usluge.

3. Od svih dimenzija kvalitete knjižnične usluge, subskala utjecaj usluge je najjače korelirana sa zadovoljstvom.4. Studenti preddiplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu daju knjižničnom osoblju nižu ocjenu nego znanstveno-

nastavno osoblje i studenti diplomskih studija istog fakulteta.5. Faktorska struktura hrvatske inačice instrumenta LibQUAL+ analogna je faktorskoj strukturi dobivenoj korištenjem

originalne engleske verzije u istraživanjima na korisnicima američkih sveučilišnih knjižnica nakon 2003. godine.


U istraživanju će se koristiti sljedeći mjerni instrumenti (Kyrillidou, 2009): skala za mjerenje percepcije kvalitete knjižnične usluge (LibQUAL+), skala za ispitivanje zadovoljstva knjižničnom uslugom, procjena sveukupne kvalitete knjižnične usluge, skala korištenja resursa knjižnice te odabrane socio-demografske varijable ispitanika (spol, godina rođenja, status, znanstveno područje i polje rada i studiranja). Instrument LibQUAL+ mjeri korisničku percepciju kvalitete knjižnične usluge na tri razine: minimalno očekivanje od usluge, maksimalno očekivanje te procjena dobivene usluge. Sastoji se od 22 tvrdnje, odnosno atributa usluge koji se procjenjuju na skali od 1 = nisko do 9 = visoko. Skala zadovoljstva knjižničnom uslugom sadrži dvije tvrdnje koje mjere zadovoljstvo korisnika postupanjem osoblja te podrškom knjižnice u znanstveno-obrazovnom radu korisnika. Odgovori su na bipolarnoj ljestvici od 1 = uopće se ne slažem do 9 = u potpunosti se slažem. Osim te dvije originalne tvrdnje, skalu se planira nadopuniti tvrdnjama koje će se kreirati na osnovi konstrukta zadovoljstva uslugom kako su predložili Shi, Holohan i Jurkat (2004). Procjena sveukupne kvalitete knjižnične usluge ispituje se jednom tvrdnjom s odgovorom na bipolarnoj ljestvici od 1 = jako loša do 9 = odlična. Skala korištenja resursa knjižnice se sastoji od tri pitanja s odgovorima na skali od 1 = dnevno, 2 = tjedno, 3 = mjesečno, 4 = semestralno do 5 = nikad. Ovi instrumenti do sada nisu korišteni u Hrvatskoj stoga se planiraju prevesti i prilagoditi hrvatskom kontekstu. Istraživanje će se provesti metodom ankete.

U predistraživačkoj fazi se planiraju prevesti i prilagoditi gore spomenuti instrumenti. Na početku će se instrumenti prevesti na hrvatski jezik, zatim će se pomoću prigodnog uzorka ispitati razumijevanje instrumenata komentiranjem tvrdnji, a na kraju, nakon možebitnih izmjena u prijevodu, napravit će se povratni prijevod (back-translation) na engleski jezik zbog provjere zadržavanja smisla svake pojedine tvrdnje prema originalnim instrumentima.

U istraživanju je planiran kvotni uzorak od 500 ispitanika: 200 studenata preddiplomskih studija, 200 diplomskih studija te 100 znanstveno-nastavnog osoblja Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U ispitivanje neće ući studenti prve godine preddiplomskog studija budući da se pretpostavlja da nisu dovoljno dugo koristili Knjižnicu Filozofskog fakulteta pa nisu u mogućnosti dobro procijeniti razinu dobivene knjižnične usluge. Također u istraživanju neće sudjelovati ni studenti poslijediplomskih studija budući da se pretpostavlja da su heterogena skupina koja često ima dualnu ulogu znanstveno-nastavnog osoblja i studenata, a osim toga nemaju status redovitih studenata poput ostale dvije kategorije studenata. Studenti će se ispitivati pojedinačno u prostoru Knjižnice na tiskanoj anketi, dok će se znanstveno-nastavnom osoblju dostaviti tiskana anketa u njihove urede. Ispitanike će se birati slučajnim odabirom.

Prikupljanje podataka se planira provesti u zimskom semestru akademske godine 2011/12.


Prvi doprinos ovog rada je provjera može li se teorija kvalitete usluge pojednostaviti te svesti samo na razinu procjene dobivene usluge budući da se očekuje da razine očekivanja usluge ne pridonose značajnije objašnjenju zadovoljstva uslugom korisnika.

Drugi doprinos je provjera instrumenata u drugačijem socio-kulturnom kontekstu od američkog. Dosad nije provedeno nijedno istraživanje u Hrvatskoj koje se temelji na modelu kvalitete usluge i protokolu LibQUAL+.

Treći doprinos je dogradnja konstrukta zadovoljstva, odnosno poboljšanje valjanosti tog instrumenta.



171

1. Cook, Colleen; Thompson, Bruce. Psychometric properties of scores from the Web-based LibQUAL+TM study of perceptions of library service quality. // Library Trends 49, 4(2001), 585–604.

2. Creaser, Claire. One size does not fit all : user surveys in academic libraries. // Performance measurement and Metrics 7, 3(2006), 153-162.

3. Cronin, J. Joseph; Taylor, Steven A. Measuring service quality : a reexamination and extension. // Journal of marketing 56, 3(1992), 55-68.

4. Dole, Wanda. LibQUAL+TM and the small academic library. // Performance Measurement and Metrics 3, 2(2002), 85-95.

5. Guidry, Julie Anna. LibQUAL+TM spring 2001 comments : a qualitative analysis using Atlas.ti. // Performance Measurement and Metrics 3, 2(2002), 100-107.

6. Heath, Fred M.; Cook, Colleen; Kyrillidou, Martha; Thompson, Bruce. ARL Index and other validity correlates of LibQUAL+TM scores. // portal: Libraries and the Academy 2, 1(2002), 27-42.

7. Jankowska, Maria Anna; Hertel, Karen; Young, Nancy J. Improving library service quality to graduate students : LibQual+ TM survey results in a practical setting. // portal: Libraries and the Academy 6, 1(2006), 59-76.

8. Kachoka, Naomi; Hoskins, Ruth. Measuring the quality of service : a case of Chancellor College Library, University of Malawi. // South African Journal of Library and Information Science 75, 2(2009), 170-178.

9. Kyrillidou, Martha; Olshen, Toni; Heath, Fred; Bonnelly, Claude; Cote, Jean-Pierre. Cross-cultural implementation of LibQUAL+™: the French language experience. // Library measures to fill the void : Proceedings of the 5th Northumbria International Conference on Performance Measurement in Libraries and Information Services. Durham, July 29, 2003. / ed. Sandra Parker. Bradford : Emerald Publishing, 2004. Str. 193-199.

10. Kyrillidou, Martha. Item sampling in service quality assessment surveys to improve response rates and reduce respondent burden : „The LibQual+ Lite“ randomized control trial (RCT). Urbana, Ill. : M. Kyrillidou, 2009.

11. Maughan, Patricia Davitt. Library resources and services : a cross-disciplinary survey of faculty and graduate student use and satisfaction. // Journal of Academic Librarianship 25, 5(1999), 354-366.

12. Moon, Anne. LibQUAL+TM at Rhodes University Library. // Performance Measurement and Metrics 8, 2(2007), 72-87.

13. Morales, Miguel; Ladhari, Riadh; Reynoso, Javier; Toro, Rosario; Sepulveda, Cesar. Factor structure and psychometric properties of a Spanish version of LibQUAL+TM. // Performance Measurement and Metrics, mrežna verzija 2011.

14. Parasuraman, A.; Zeithaml, Valarie A., Berry, Leonard L. A conceptual model of service quality and its implications for future research. // Journal of marketing 49, Fall(1985), 41-50.

15. Petr, Kornelija. Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica : doktorska disertacija. Zagreb : K. Petr, 2004.

16. Roszkowski, Michael J., Baky, John S.; Jones, David B. So which score on the LibQUAL+TM tells me if library users are satisfied? // Library and Information Science Research 27, 4(2005), 424-439.

17. Shi, Xi; Holahan, Patricia J.; Jurkat, M. Peter. Satisfaction formation processes in library users : understanding multisource effects. // Journal of Academic Librarianship 30, 2(2004), 122-131.

18. Thompson, Bruce; Cook, Colleen; Thompson, Russel L. Reliability and structure of LibQUAL+TM scores : measuring perceived library service quality. // portal: Libraries and the academy 2, 1(2002), 3-12.

19. Thompson, Bruce; Cook, Colleen; Kyrillidou, Martha. Concurrent Validity of LibQUAL+TM Scores: What Do LibQUAL+TM Scores Measure? // Journal of Academic Librarianship 31, 6(2005), 517-522.

20. Thompson, Kyrillidou, Cook. On-premises library versus Google-like information gateway usage patterns : a LibQUAL+® study. // portal: Libraries and the Academy 7, 4(2007), 463-480.

21. Wei, Youhua; Thompson, Bruce; Cook, Colleen C. Scaling users’ perceptions of library service quality using item response theory: a LibQUAL+TM study. // portal: Libraries and the Academy 5, 1(2005), 93-104.


172

Printanje i kopiranje upitnika: 1000,00 kn



NacionalnofinanciranjeMeđunarodnofinanciranje


Samostalno financiranje xSjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja55




Potpis (ime i prezime predloženog komentora)


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis(ime i prezime doktoranda)


173



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: prof. i dipl. knjiž. ALEKSANDRA PIKIĆ

Nositelj studija: Filozofski fakultet




Jezik pisanja rada: hrvatski jezik

Hrvatski Kvaliteta knjižnične usluge u visokoškolskoj knjižnici iz korisničke perspektive

Engleski Library service quality in a higher education library from a user's perspective

Područje/polje: društvene znanosti / informacijske i komunikacijske znanosti / knjižničarstvo

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Aleksandra Horvat, red. prof.


[email protected]

Drugi mentor: dr.sc. Krešimir Kufrin, izv. profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]



1. dr.sc. Jelka Petrak, izv. prof.Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2.dr.sc. Aleksandra Horvat, red. prof.


[email protected]

3.dr.sc. Krešimir Kufrin, izv. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Vijeća poslijediplomskih studija 12. rujna 2011. Ad. 31.

Sjednica Vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 28. rujna 2011. Ad. 74.


174


Odluka Povjerenstva Odsjeka za sociologiju za prosudbu etičnosti istraživanja 23. studeni 2011, br. odluke 2011-23



Pristupnica za temu doktorskoga rada predlaže ispitivanje kvalitete knjižnične usluge u visokoškolskoj knjižnici iz korisničke perspektive. Knjižnice, kao dio društvenog prostora i zajednice u kojoj djeluju, moraju potvrditi vrijednost svojih usluga korisnicima na mjerljiv način. Knjižnice su češće mjerile svoju vrijednost s pomoću tzv. ulaznih pokazatelja, brojem osoblja, financijskim pokazateljima, veličinom fonda, i sl. Mjerenje ishoda, odnosno mjerenje uspješnosti usluga koje knjižnice pružaju postalo je intenzivnije zadnjih desetak godina. Ispitivanja korisničke populacije o procjeni kvalitete knjižnične usluge po modelu kvalitete usluge u Hrvatskoj dosada nisu provođena. Prtistupnica će na uzorku od 500 ispitanika (200 studenata preddiplomskog, 200 diplomskog studija te 100 članova znanstveno-nastavnog osoblja) s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu provjeriti smjer odnosa između percepcije kvalitete knjižnične usluge i zadovoljstva korisnika uslugom te povezanost kvalitete usluge i zadovoljstva uslugom različitih skupina korisnika. Isto tako, tijekom ispitivanja provjeravat će se metrijska obilježja hrvatskog prijevoda instrumenta LIBQUAL+ koji će se koristiti u ispitivanju zbog možebitnog utjecaja jezičnih specifičnosti i/ili društveno-kulturnog konteksta sredine u kojoj je instrument izvorno nastao. Osnovnu teorijsku podlogu istraživanju pružit će radovi u kojima je predstavljen teorijski model kvalitete usluge te rezultati dosadašnjih istraživanja tog modela.Predloženim istraživanjem težit će se potvrditi hipoteze o odnosima zadovoljstva uslugom i percepcijom dobivene usluge, razlikama u ocjenama knjižnične usluge među ispitivanim skupinama, kao i hipoteza da je faktorska struktura hrvatske inačice korištenog mjernog instrumenta analogna faktorskoj strukturi izvornika korištenog u istraživanjima korisnika američkih sveučilišnih knjižnica.Očekuje se da će se ovim istraživanjem provjeriti: je li moguće pojednostaviti teoriju kvalitete usluge i svesti je na razinu procjene dobivene usluge, funkcionira li korišteni mjerni instrument u hrvatskom kontekstu i može li se poboljšati valjanost tog instrumenta.


Sinopsis pokazuje da pristupnica poznaje znanstvenu i stručnu literaturu područja koje će istraživati i da namjerava sustavno pristupiti provođenju istraživanja i obradi rezultata. Pristupnica je ispunila sve uvjete Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Stoga predlažemo da se prihvati tema Kvaliteta knjižnične usluge u visokoškolskoj knjižnici iz korisničke perspektive te da se odobri izrada doktorskoga rada pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Aleksandre Horvat (Odsjek za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i prof. dr. sc. Krešimira Kufrina (Odsjek za sociologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).




2012/13 ljetni semestar


175






dr.sc. Jelka Petrak, red. prof, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.dr.sc. Aleksandra Horvat, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.dr.sc. Krešimir Kufrin, izv. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

176


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. Marina Krpan Smiljanec


Naziv studija: Informacijske znanosti i komunikologija




Ime i prezime majke i/ili oca: Stjepan/Drenka Krpan

Datum i mjesto rođenja: 15.04.1959. Sl. Brod

Adresa: I. Mažuranića 15, 10290 Zaprešić

Telefon/mobitel: 098/93 26 356




2010. Rješenje ministra kulture – viši knjižničar 2008. Magisterij Informacijskih znanosti, smjer knjižničarstvo, Filozofski fakultet Zagreb 1991. Stručni ispit – knjižničarstvo 1984. Arheologija, Filozofski fakultet Zagreb 1977. Gimnazija Zabok


2010. Ravnateljica Gradske knjižnice Krapina 2008.-2010. Voditeljica Matične službe Gradske knjižnice Krapina 1999.-2008. ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice «Antun Mihanović» Klanjec 1991.-1999. Voditeljica Gradske knjižnice «Antun Mihanović» Klanjec


177


1. Krpan-Smiljanec, M. Povijesni razvoj javnih čitaonica i knjižnica Krapinsko-zagorske županije .Pregrada: Matis, 2006.2. Krpan-Smiljanec, M. Usmena povijest-dio zavičajne zbirke. // Glas NSK 1(2010), 33. Krpan Smiljanec, M. Časopisi osnovnih škola Krapinsko-zagorske županije. // Život I škola 55(2009), 22; 142-155.4. Krpan-Smiljanec, M. Ne(na)pisana povijest – uloga zavičajne zbirke u očuvanju živuće povijesti. // Hrvatsko zagorje 16(2010), 1-2, str.259-269.5. Krpan-Ivić, M. Dvorac Horvatska u Velikoj Horvatskoj // Kaj, 20(1987), 3, str. 77-836. Krpan, M. Hrvatski Ratkaji. // Kaj, 25(1992)1-2, str.77-887. Kolar, M. Povijest čitaonice i knjižnice u Klanjcu. // Kaj, 32(1999), 1-2, str.105-1088. Kolar, M. Josip Aleksandar Galjuf iz Vižovlja. // Kaj, 37(2004), 1-2, str. 131-1349. Krpan Smiljanec, M. Plemstvo i knjižnice. // Hrvatsko zagorje, 13(2007), 1-2, str. 21-35.10. Kolar, M. Ususret 120.obljetnici knjižnično-čitaoničke tradicije Klanjca. // Hrvatsko zagorje, 11(2005), 1-2, str. 112-11511. Gradovi i općine Republike Hrvatske I. Zagreb: Mato Lovrak, 2004. (suradnika)12. Gradovi i općine Republike Hrvatske II. Zagreb: Mato Lovrak, 2008. (suradnik )13. Klanjec u XIX. Stoljeću: katalog izložbe održane u Knjižnici «Antun Mihanović» od 7. lipnja do 28. lipnja 1996. / autor kataloga i izložbe Marina Kolar

Izlaganja na stručnim skupovima:1. 7. Savjetovanje za narodne knjižnice, Šibenik, 2008. Ne(na)pisana povijest ; uloga zavičajne zbirke u očuvanju živuće povijesti2. Knjižnica – središte znanja i zabave, Novo Mesto, Republika Slovenija , rujan 2009.– Obitelj Pisačić3. Skupština HKD, Tuheljske Toplice, rujan-listopad 2010. – Baština zajednice pohranjena u knjižnici4. Zavičajne zbirke narodnih knjižnica Krapinsko-zagorske županije, Krapina, studeni 2008.


Hrvatski: Komunikacija zavičajnih sadržaja u digitalnoj sredini

Engleski: Communication native content in the digital environment


Područje/polje: Informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: prof. dr. sc. Daniela Živković Filozofski fakultet Zagreb, RH [email protected]

Drugi mentor:

178


Knjige

1. Knjižnice i autorsko pravo / Aleksandra Horvat, Daniela Živković. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2009.

Članci

1. Copyright issues related to the digitization of cultural heritage in Croatia / Aleksandra Horvat, Daniela Živković. // Technological convergence and social networks in information management / Second International Symposium on Information management in a Changing World, IMCW 2010, Ankara, September 2010. Berlin ; Heidelberg : Springer, 2010.

2. Digitalizacija i intelektualno vlasništvo. // Slobodan pristup informacijama : 7. i 8. okrugli stol : zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. Str. 34-39.

3. Usporedba ciljeva knjižničarskih studija u Hrvatskoj. // Cjeloživotno učenje knjižničara : ishodi učenja i fleksibilnost / urednice Aleksandra Horvat, Dijana Machala. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2009. Str. 69-82.

4. The electronic book : evolution or revolution? = Elektronik kitaplar : evrim mi devrim mi?. // Bilgi dünyasi = Information world 9,1(2008)1-19.

Prvi mentor: prof. dr. sc. Daniela Živković

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Vrijednost zavičajne građe – one koja je nastala, objavljena ili tiskana na teritoriju zavičaja ima neosporivu vrijednost za samu zajednicu. Upravo knjižnica je ustanova čiji zadatak, ali i poseban interes je, na temelju pozitivnih zakonskih propisa Republike Hrvatske, ali i međunarodnih kulturnih institucija sakupiti, stručno obraditi, provoditi kontinuiranu djelatnost prezentacije i osiguranja dostupnosti zavičajne građe. Istraživanje obuhvaća područje Grada Zaprešića i sedam okolnih općina (Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Sutla, Marija Gorica i Pušća) sa zadatkom utvrđivanja jasnih sadržajnih i formalnih kriterija za pravilno vrednovanje ukupnosti zavičajne građe. Utvrđivanje teorijskih okvira i smjernica za izgradnju zavičajne zbirke kraja, a potom i smjernica za sastavljanje regionalne monografije te zaštita i dostupnost građe kroz digitalizaciju i online dostupnost osnovni je cilj rada.

179


The value of indigenous materials - those that were created, published or printed on the territory of the homeland is undeniable value to the community itself. Just the library is an institution whose mission, as well as special interest, based on the applicable laws of the Republic of Croatia, and international cultural institutions to collect, process expertise, conduct ongoing business presentations, and ensuring availability of indigenous materials. The survey covers an area of the City Zaprešića and seven surrounding municipalities (Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Sutla, Marija Gorica and Pušća) with the task of establishing clear substantive and formal criteria for a proper evaluation of the totality of indigenous materials. Establishing the theoretical framework and guidelines for building a regional collection end, and then guidelines for the preparation of regional monographs, and the protection and availability of materials through the digitization and online availability of the basic aim of this paper.


180

Zavičajna građa je građa koja je nastala, objavljena je i tiskana na teritoriju zavičaja. Značenje zavičajne građe za zajednicu je neosporivo. Ona se nalazi u fondovima knjižnica i drugih kulturnih ustanova kao i u privatnim zbirkama.

IFLA/UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice govoreći o poslanju narodne knjižnice naglašava zadatak knjižnice na očuvanju kulturnog nasljeđa, podupiranju usmene tradicije te osiguranju primjerene usluge pružajući informacije o lokalnim dostignućima, udrugama i raznim interesnim skupinama. IFLA-ine Smjernice razvoja zbirki zasnovane na modelu Conspectus inzistiraju na razvojnoj politici kao okviru i zbirci parametara na kojima rade knjižničari i korisnici. Već dokument Green Paper – Copyright in the Knowledge Economy iz 2008. promiče slobodan pristup znanju kao "petu slobodu" i njegovu slobodnu cirkulaciju na internetu. Nadalje Digital Agenda for Europe 2020. naglašava iskoristivost ICT-a, poglavito interneta, u vitalnim područjima ekonomskih i društvenih aktivnosti, ističući njegovu ulogu u digitalizaciji europske kulturne baštine i povećanju njezine dostupnosti. Strategija Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću zacrtala je 2001. izgradnju digitalnih knjižnica na racionalan način: „Kulturni sadržaji, koji čine važan dio nacionalnog identiteta. bit će postupno digitalizirani i posredstvom digitalnih knjižnica stavljeni na uvid i uporabu građanima, učenicima i studentima, kulturnim radnicima, umjetnicima i znanstvenicima. Na taj će se način velikom broju zainteresiranih omogućiti pristup kulturnom blagu s udaljenih lokacija te će se ujedno olakšati distribucija i promocija hrvatskih kulturnih sadržaja u inozemstvu.“

U Hrvatskoj je objavljeno (poglavito u periodici) više regionalnih bibliografija koje se ubrajaju u osnovne izvore za istraživanje zavičajne građe. Na žalost karakterizira ih neujednačenost teorijskih i praktičnih kriterija u pristupu toj građi. U ovom se radu stoga istražuju i raspravljaju načelna pitanja prikupljanja i određivanje kriterija za odabir zavičajne građe u knjižnicama, kriterijima odabira građe za njezinu digitalizaciju te značaj, i prednosti online dostupnosti.. Uz osnovno načelo koje je teritorijalno raspravlja se i pitanje eksteritorike.

Posebna se pažnja posvećuje pitanju zastupljenosti djela zavičajnog sadržaja u serijskim publikacijama te prikupljanju, obradi, pohranjivanju i digitalizaciji efemerne građe budući da je ona zastupljena u velikom postotku. U istraživanju će se koristiti teorijske spoznaje zavičajne građe i zavičajnih zbirki (Lynes, Vuković-Mottl, Pejić, Ernečić, Erblinger, Kraš, Gatalica, Grgin, Skokandić, Petrić, itd.), bibliografija i zavičajnih bibliografija (Logar, Krummel, MacCrum, Branch, Malcles, Saračević, Harni, Bošnjak, Horvat, Aparac, Shera, Simić, Maksimović, Murati, Maceviciute, Korschunov, Sliadneva, Fokeev, Asthakova, Malbaša, Rojnić, Kukuljević, Keglević, Vinaj, Sečić, Jurić, Licul, Milosavljević itd) kao i teorijske spoznaje vezane uz lokalnu bibliografiju i povijest zaprešićkog kraja. Istraživanja će se temeljiti i na već prikupljenim, ali neobjavljenim rezultatima ankete o stanju zavičajnih zbirki koju sam provela na uzorku matičnih knjižnica u Hrvatskoj.



181

Osnovna je hipoteza da se u Hrvatskoj bogatstvo zavičajne građe ne istražuje, prezentira i koristi u dovoljnoj mjeri i opsegu. Cilj ovoga rada jest dati teorijski okvir (uspostaviti kriterije) i smjernice za izgradnju zavičajne zbirke zaprešićkog kraja, a potom i smjernice za sastavljanje regionalne monografije koja bi uključila i sveobuhvatnu bibliografiju zavičajne građe prema sljedećim kriterijima:

1. građa koja se sadržajem odnosi na zavičaj – obuhvaća omeđene publikacije sadržajno vezane uz sva područja života zajednice, članke u časopisima (poglavito u "Zaprešićkom godišnjaku" i "Brdovečkom zborniku"), novinstvo kao vjerodostojan izvor informacija počevši od najstarijih sačuvanih naslova ("Službene novine", "Zaprešićke novine", "Zaprešićki list" …) do suvremenog novinstva ("Zaprešićki šigl", "Zaprešić, "Zaprešićka kockica, "Prigorski kaj", "Glas Bistre"… izdanja crkvenih župa, itd.) sitni tisak (katalozi izložbi Narodnog sveučilišta Zaprešić, Muzeja Brdovec, Muzeja Skurjeni, Matice hrvatske, Gradske knjižnice Zaprešić itd., gospodarskih subjekata; nadalje pozivnice, plakati) kao školske novine osnovnih škola kraja;2. građa koja je tiskana ili na drugi način umnožena na području zavičaja, ali se sadržajno ne odnosi na njega ("Fraktura", G&J Kosmat, Brkić i sin, Cro-graf, Ars nova, itd.); 3. djelatnost osoba koje su rođenjem vezane uz zavičaj (Ante Kovačić, Mihovil Krušlin, Baltazar Adam Krčelić, Ivan Perkovac, Stjepan Jakševac, Drago Jančić, Dragutin Grgas-Beli, Matija Skurjeni, Davor Vuković, Josip Ivančić, Pavao Jemeršić, Bogoslav Jošt, Drago Jurak, Štefanija Halambek, Mira Hećimović, Josip Mokrović, Milan Njemčić, Antun Kržan, Dragutin Boranić, Ivan Pernar, Ivan Mikac, Pavao Štoos, Josip Jelačić, Stjepan Laljak itd.). Izdavačko nakladnička djelatnost razvila se kao izravna posljedica gospodarskog i kulturnog razvitka kraja i porasta broja stanovništva s dvama izrazitim uzletima od 1971. do 1981. i nakon 1991. Problem je da do danas iscrpno i cjelovito istraživanje zavičajne građe zaprešićkog kraja nije provedeno. Postoje parcijalna istraživanja dokumentirana u bibliografijama (i prikrivenim bibliografijama) u okviru djelatnosti Matice hrvatske koja je u posljednjih dvadesetak godina jedan od najplodnijih nakladnika zavičajne građe.


Kao metode za prikupljanje podataka koristit će se povijesna metoda, monografska metoda kao pokušaj da se na deskriptivnoj razini znanstvene spoznaje postavljena postavka prouči s više aspekata: povijesnog, ekonomskog, kulturološkog, sociološkog, političkog itd., metoda studija slučaja, analize sadržaja poradi njezine prikladnosti za istraživanje medija javnih komunikacija, deskriptivna analiza, ali i kauzalna analiza koja prati lanac "uzrok - "povod"- "posljedica", intervjua (poglavito u usmenom obliku), metoda promatranja (kao najstarija i najšira metoda prikupljanja podataka o pojavama i činjenicama i upoznavanja veza i odnosa sa njima), komparativna metoda i empirijska metoda koja se temelji na indukciji prikupljajući određeni broj podataka i činjenica. Uspostavljanje općenitijih zakonitosti imat će za cilj sjedinjavanje i organizaciju podataka. Istraživanje će se provoditi na uzorku nakladnika, urednika, autora, knjižnica, škola, kulturnih i javnih ustanova i poduzeća Zaprešićkog kraja. Istraživanje se provodi na području Grada Zaprešića i sedam okolnih općina (Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Sutla, Marija Gorica i Pušća) koji su do 1995. činili administrativnu, ali i socijalnu, ekonomsku i kulturnu cjelinu. Osim omeđenih i serijskih publikacija te članaka u časopisima i zbornicima obuhvaćat će i efemernu građu. Cilj je obuhvatiti tiskana i rukopisna djela osoba koje su mjestom rođenja vezana uz zaprešićki kraj te audio i video zapise. Tijekom istraživanja pratit će se razvoj tiskarstva i nakladništva toga kraja.

182


Osnovni zadatak zavičajne zbirke knjižnice je prikupljanje, odabir, čuvanje i davanje građe na korištenje. Standardom za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj uređuje se vođenje zavičajne zbirke narodne knjižnice na području na kojem ona djeluje ili se zbirka povjerava županijskoj matičnoj ili nekoj drugoj narodnoj knjižnici. Ipak nedostaju jasni provedbeni akti u smislu teritorijalnog razgraničenja. Zato se događa da takva građa u nekim područjima nije zbrinuta, a u drugima je višestruko uređena. Krajnji cilj zavičajne zbirke kao organizma stalno podložnog umnožavanju je njegova zaštita kroz digitalizaciju sveukupne građe i online dostupnost u okviru nacionalnog projekta "Hrvatska kulturna baština". Provedenim aktivnostima knjižnica se može javiti kao sastavljač i nakladnik zavičajne monografije, svakako pokretač takvog jednog izdanja. Posebno bih naglasila utjecaj na nakladničku djelatnost knjižnice. Zavičajna monografija može biti objavljena u tiskanom obliku ili kao elektronička knjiga. Digitalizacijom i objavljivanjem zavičajne građe na mrežnom mjestu knjižnice ona postaje nakladnik. Znanstveni doprinos rada će biti nove smjernice za zavičajne zbirke koje ce donijeti obvezu objavljivanja..Upravo je stvaranje bogatih, široko dostupnih sadržaja u digitalnom obliku jedna od ključnih pretpostavki za vrednovanje i zaštitu kulturne baštine, za očuvanje kulturne raznolikosti te uporabu zavičajne građe u obrazovanju, turizmu i drugim uslužnim djelatnostima. .


183

1 Živković, D.; Horvat.A . Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2009.

2.Živković, D. The electronic book : evolution or revolution? = Elektronik kitaplar : evrim mi devrim mi?. // Bilgi dünyasi = Information world 9,1(2008)1-19.

3. Buchnan, S. Planing Strategically, Designing Architecturally: A Framework for Digital Library Services http://www.emeraldinsight.com/books.htm?chapterid=1896278&show=pdf

4. Lopatin, L. Library digitization projects, issues and guidelines: A survey of the literaturehttp://www.emeraldinsight.com/journals.htm?articleid=1558880&show=abstract

5. Hazen, D.; Horrell, J.; Merrill-Oldham, J. Selecting Reseachs Collection for Digitization. Washington: Council on Library and Information Resources, 1998

6. Vrana, R. Public Libraries in Croatia and digitization challenge // Library review, 59 (2010), 5, str. 325-340

7. Vrana, R. Polazišta za oblikovanja digitalnih zbirki s obzirom na informacijske potrebe znanstvenika // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45(2002), 1-2, str. 26-40.

8. Vrana, R. Oblikovanje digitalne zbirke http://jagor.srce.hr/~rvrana/cssu/dzbirke.ppt

9. Vrana, R. Predstavljanje ba š tine na Internetu i njena uloga u procesu obrazovanja // Zbornik radova 10. proljetne škole školskih knjižničara / Šeta, Višnja (ur.). Rijeka : Ministarstvo prosvjete, kulture i športa; Prva sušačka hrvatska, 1999. 63-69

10. Katić, T. Digitalizacija stare građe // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 46(2003), ¾, 33-47

11.Čorak, Ž . Zaprešić : stambeno-komunalna monografija. Zaprešić : Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, 1990.

12. Laljak, S.. Sto godina vatrogastva u Zaprešiću : Dobrovoljno vatrogasno društvo Zaprešić 1901. - 2001.. Zaprešić : Matica hrvatska : Vatrogasna zajednica grada Zaprešića, 2001.

13. Obad-Šćitaroci, M. Novi Dvori zaprešićki. // Hortikultura / (glavni i odgovorni urednik Stjepan Vladimir Letinić). 60 (1993), 1/4 ; str. 3-8

14. . Razvoj općine Zaprešić i djelatnost općinske skupštine u razdoblju 1963-1966. Zaprešić : Skupština općine, 1967.

15. 100 godina željezničke pruge Zaprešić-Varaždin-Čakovec-Zabok-Krapina : 1886-1986. Varaždin : Željeznički prijevoz, [1986].

16 . Ivić, V. Narodno sveučilište Zaprešić : 1958-1988. Zaprešić : Narodno sveučilište, 1988. 17.. Donjosutlanski govor i običaji Drenja, Harmice, Laduča, Ključa, Šenkovca, Svetoga Križa, Vukova Sela : zbornik kajkavske ik avice. Šenkovec : Osnovna škola Ivana Perkovca, 2007. (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske).

18. 20 godina Osnovne škole Šenkovec : 1986. - 2006. / (uređivački odbor Franjo Kocijan ... et al.). Čakovec : OŠ Šenkovec , 2006. ( Čakovec : "Zrinski").

19. Kalšan, V. Općina Šenkovec. Šenkovec : Poglavarstvo Općine, 2008.

20. Zaprešićki godišnjak ... : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. god.1(1991). god.2=1992(1993)-god.9=1999(2000). god.10/11=2000/01(2002). god.12(2002). god 13(2003). god.14(2004). god. 15/16(2005/2006). god. 17 (2007) . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 1991-

1 21. Laljak, S. Bibliografija Zaprešićkog godišnjaka : 1991.-2002. : (godište I.-XII.). Zaprešić: Matica Hrvatska, 2002.

1 22. Laljak, S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 1991.

1 23. Lynes, A. How to organize a local collection. Andre deutsch, 1974.

1 24. Brdine marijagoričke : geološka prošlost i najstariji tragovi života Brdovca i Marija Gorice : (Muzej Brdovec, siječanj – ožujak 2 004. / Zlata Jurišić-Polšak... [et al.]. Brdovec : Muzej Brdovec, 2003. [i. e.] 2004. 91 25.. Barlek, J. Božić : narodni običaji brdovečkoga kraja. Brdovec : Muzej Brdovec, 2005.

9 26. Kutarčić, P. Općina i župa Brdovec : obiteljska i rodoslovna stabla 1800. - 2002. Ključ Brdovečki : vlast. nakl., 2004..2 . 27.Vuković-Mottl, S. Zavičajna zbirka. // Bjelovarski učitelj: časopis za odgoj i obrazovanje. 7 (1998), 2/3 ; str. 10-16.2

184


28. Ernečić, Lj. Kako zavičajnu zbirku učiniti transparentnom. // Bjelovarski učitelj: časopis za odgoj i obrazovanje. 7 (1998), 2-3; str. 17-20.

29. Vuković-Mottl, S. Zavičajna zbirka.// Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 19(1975); 1; str. 45-53.

30. Novljan, S. Domoznanska zbirka: neizkoriščene možnosti?. // Knjižnica 49 (2005) 3; str. 7-37.

31. Standardi na narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj; NN 58/99.2 2 26. Pravilnik o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj; NN 43/2001.

2 27. Guidelines for a Collection Developmen Policy using the Conspectus Model. http://archive.ifla.org/VII/s14/nd1/gcdp-e.pdf

2 28. The Public Library Service: IFLA/UNESCO Guidelines for Development. http://archive.ifla.org/VII/s8/proj/publ97.pdf

29. Nacionalni projekt «Hrvatska kulturna baština». http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/projekti/NacionalniProgramDigitalizacije.pdf

30. Preporuke za ustroj zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama i drugim knjižnicama (ustanovama) koje prikupljaju knjižničnu z aavičajnu građu http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf

2







Samostalno financiranje da

185

http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf

http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/projekti/NacionalniProgramDigitalizacije.pdf

http://archive.ifla.org/VII/s8/proj/publ97.pdf

http://archive.ifla.org/VII/s14/nd1/gcdp-e.pdf



Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis prof. dr. sc.Daniela Živković


Potpis mr. sc. Marina Krpan Smiljanec(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


U Zagrebu, 20. lipnja 2011. Potpis: mr. sc. Marina Krpan Smiljanec(ime i prezime doktoranda)


186



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. Marina Krpan Smiljanec

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGRB

Naziv studija: INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTI



Jezik pisanja rada: HRVATSKI JEZIK

Hrvatski Komunikacija zavičajnih sadržaja u digitalnoj sredini

Engleski Communication native content in the digital environment

Područje/polje: Društvene znanosti / Informacijske i komunikacijske znanosti

MENTOR(I)


Prvi mentor: prof. dr. sc. Daniela Živković Filozofski fakultet, Zagreb

[email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Marina Čizmić Horvat, doc. u miru

Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru3. FILLIN "Text9"dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

[email protected]



187


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskoga radaJavna obrana nije propisana programom studija.

B. Ocjena teme doktorskoga rada (izvorni znanstveni doprinos i ocjena izvedivosti)

Iz sinopsisa je vidljivo da kandidatkinja posjeduje teorijsku i praktičnu podlogu za istraživanje zavičajne građe na području Grada Zaprešića i sedam okolnih općina (Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Sutla, Marija Gorica i Pušća) te alate za utvrđivanja sadržajnih i formalnih kriterija za vrednovanje ukupnosti zavičajne građe.U radu se polazi od tvrdnje da se u Hrvatskoj bogatstvo zavičajne građe ne istražuje, ne prezentira i ne koristi u dovoljnoj mjeri i opsegu. Strategija Informacijska i komunikacijska tehnologija - Hrvatska u 21. stoljeću naglašava da kulturni sadržaji čine važan dio nacionalnog identiteta. Očuvanje identiteta, zaštita putem digitalizacije sveukupne građe i online dostupnost tako važnog kulturnog sadržaja, kao što su zavičajne zbirke, provodit će se u okviru nacionalnog projekta Hrvatska kulturna baština.Komunikacija zavičajnih sadržaja u novoj digitalnoj sredini danas je vrlo aktualna i stoga je znanstveno opravdano istraživanje ovog segmenta kulturne baštine. Nadalje, cilj istraživanja je na temelju analize sadašnjih tehnoloških i sadržajnih mogućnosti utvrditi kriterije za odabir zavičajne građe u knjižnicama, kriterije za njezinu digitalizaciju i značenje te prednosti njene online dostupnosti.Osim omeđenih i serijskih publikacija te članaka u časopisima i zbornicima istraživanje će obuhvatiti i efemernugrađu te tiskana i rukopisna djela osoba koje su mjestom vezana uz zaprešićki kraj te audio i video zapise, prateći tako razvoj tiskarstva i nakladništva toga kraja.Cilj rada je utvrditi teorijski okvir i smjernice za izgradnju zavičajne zbirke zaprešićkog kraja, njezinu zaštitu i dostupnost, a potom i predložiti smjernice za sastavljanje regionalne monografije koja bi uključila i sveobuhvatnu bibliografiju zavičajne građe.Znanstveni doprinos rada bit će nove smjernice za zavičajne zbirke, koje će donijeti obvezu objavljivanja građe. Stvaranje široko dostupnih sadržaja u digitalnom obliku važna je pretpostavka za vrednovanje i zaštitu kulturne baštine, za očuvanje kulturne raznolikosti i korištenje zavičajne građe u obrazovanju, turizmu i drugim djelatnostima,a time i za promicanje hrvatske kulture.


Stručno povjerenstvo predlaže da se mr. sc. Marini Krpan Smiljanec odobri tema za izradu doktorskog rada s naslovom "Komunikacija zavičajnih sadržaja u digitalnoj sredini", pod vodstvom mentorice dr. sc. Daniele Živković, izv. prof.


nema


nema

Planirana obrana doktorskoga rada (naznačiti godinu i semestar):

188


nema

Potpis



nema



(predsjednik Povjerenstva)1.dr. sc. Marina Čizmić Horvat, doc. u miru

2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

3. FILLIN "Text9"dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

4.

5.


189


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: GORANA BANDALOVIĆ, asistentica


Naziv studija: Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Karmela i Zdravko Puharić

Datum i mjesto rođenja: 27. rujna 1978., Split

Adresa: Šimićeva 17, Split

Telefon/mobitel: 021 370 847; 098 732 923




2008 – upisala Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2004 – Filozofski fakultet u Zadru / profesor sociologije; profesor talijanskog jezika i književnosti.


Od srpnja 2007 - Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu – asistentica na predmetima: Društvena dinamika/Društvene promjene/Društvena struktura; Sociologija obrazovanja/Obrazovneperspektive u novim integracijama/Sociologija odgoja i obrazovanja

2004-2007 – ComEng d.o.o. Informatički inženjering – prevoditeljica za talijanski jezikPopis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

Knjige:

1. Leburić, A., Lončar, M., Šuljug Vučica, Z., Bandalović, G. (2010) Jezična stvarnost medija: rezultati sociološkog istraživanja. Biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.14. Split: Redak.

2. Leburić, A., Reić, A., Bandalović, G. (2008) Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost: ak-cijsko istraživanje. Biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.4. Split: Redak.

3. Leburić, A., 3. Lončar, M., Bandalović, G. (2008) Socioklimatski utjecaji na suvremeno življenje: sociološko istraživanje stanovnika Hrvatske. Biblioteka: Istraživačke studije, kn-


190

http://webknjizara.hr/index.php?orderby=product_list&DescOrderBy=ASC&Itemid=28&option=com_virtuemart&page=shop.browse&category_id=22&manufacturer_id=0&keyword=&keyword1=&keyword2=

jiga br.2. Split: Redak.

Znanstveni radovi:

1. Bandalović, G., Quien, M. (2009) Korištenje medijskog znanja – od medijskog potencijala do medijske politike. Zbornik radova VII naučno-stručne konferencije Na putu ka dobu znanja. Novi Sad: Fakultet za menadžment. Str. 105-113.

2. Galić, B., Buzov, I., Bandalović, G. (2009) Ženske uloge u obitelji u hrvatskom društvu – retradicionalizacija i/ili modernizacija. U: Milić, A., Tomanović, S. (ur.) Porodice u Srbiji danas u komparativnoj perspektivi. Beograd : Institut za društvena istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. Str. 187-200.

3. Lončar, M., Bandalović, G., Dadić, M. (2010) Utjecaji društvenoga ponašanja mladih na obrazovne trendove u Hrvatskoj (Youth Social Behavior and its Influences on Educational Trends in Croatia).U: Bočarova, O. et all. (edit.) Paradigmi sučasnoi pedagogiki. Horlivka: Ministerstvo osviti i nauki Ukraini. Pg. 195-201.

4. Leburić, A., Bandalović, G. (2008) Action Research of the Volunteers as a Specific - Social Group of the Youth. U: Kožuh, B. i dr. (edit .) The Practical Science of Society College of Education and Human Development. University of North Dakota: Grand Forks. Pg 105-115.

5. Relja, R.,Bandalović, G. (2008) The Dimension of Trust in a Virtual Working Evniroment. Management. Journal of Contemporary Management Issues. Vol.13(2): 65-80.

Prikazi:

1. Šime Pilić (ur.) Obrazovanje u kontekstu tranzicije: prilozi sociologiji obrazovanja. Revija za sociologiju (2010). 40(2):227-231.

Aktivno sudjelovanje na konferencijama i skupovima:

1. Znanstveni kolokvij “Regionalne i subregionalne studije i etnologija: Dalmacija, Pokrčje i Bukovica u zapisima Vladimira Ardalića” (Kistanje, 06.11.2010); u suautorstvu s Ivankom Buzov; izlaganje: “Odnosi u seljačkoj obitelji i položaj žene u zagorskoj Dalmaciji”.

2.Međunarodni znanstveni skup „Digitalne tehnologije i novi oblici učenja“ (Split, 28.-29.10.2010.); u suautorstvu s majom Quien; izlaganje: „Društvene promjene učenja na formalnoj i neformalnoj razini generirane tehnološkim razvojem“.

3. Međunarodno naučno-stručna konferencija „Na putu ka dobu znanja 2010“ (Sremski Karlovci, 24. -26. rujna 2010.); u suautorstvu sa Majom Quien; izlaganje: „Društveni kontekst i formiranje uređivačkih politika medija”.

4. Međunarodno znanstveni skup „ New Educational Perspectives“ (web stranice Sveučilišta u Ljubljani, 1. listopada– 30. prosinca 2009); u suautorstvu sa Marijom Lončar i Majom Dadić; izlaganje: „Utjecaji društvenoga ponašanja mladih na obrazovne trendove u Hrvatskoj“ (Youth Social Behavior and its Influences on Educational Trends in Croatia).

5. Međunarodni naučni skup „Porodice u Srbiji danas u komparativnoj perspektivi” (Beograd, 09.-10. listopada 2009); u suautorstvu sa Brankom Galić i Ivankom Buzov; izlaganje: „Ženske uloge u obitelji u hrvatskom društvu – retradicionalizacija i/ili modernizacija“.

6. Međunarodno naučno-stručna konferencija “Na putu ka dobu znanja 2009” (Split, 23.-26. rujna 2009); u suautorstvu sa Majom Quien; izlaganje: „ Korištenje medijskog znanja – od medijskog potencijala do medijske politike“.

191

7. Međunarodni znanstveni skup „Practical Science (In Educational and Social Sciences)“(web stranice Sveučilišta u Ljubljani, 1.kolovoza – 31.listopada 2008); u suautorstvu s Anči Leburić; izlaganje: „Action Research of the Volunteers as a Specific Social Group of the Youth“.

8. Međunarodni znanstveni skup „Društvo i tehnologija“ (Zadar, 26.-28. lipanj 2008); u suautorstvu sa Renata Relja; izlaganje: „Izgradnja povjerenja unutar virtualnih radnih timova“.

9. Prva konferencija o financiranju malog i srednjeg poduzetništva (Ekonomski fakultetu u Splitu, studeni 2007) ; u suautorstvu s Anči Leburić; izlaganje: „Profil poduzetnika u Hrvatskoj“.


Hrvatski: Sociološka analiza preferencija mladih u odnosu na tipove obiteljskih zajednica

Engleski: Sociological Analysis of Young People’s Preferences regarding Family Community Types


hrvatski jezik

Područje/polje: društvene znanosti / sociologija / posebne sociologije



Prvi mentor: dr. sc. Branka Galić, izv. prof.Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:


1. Galić, Branka, Buzov, Ivanka, Bandalović, Gorana (2009). Ženske uloge u obitelji u hrvatskom društvu – retradicionalizacija i/ili modernizacija. U: Milić, A., Tomanović, S. (ur.) Porodice u Srbiji danas u komparativnoj perspektivi. Beograd : Institut za društvena istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. Str. 187-200.

2. Relja, Renata, Galić, Branka, Despotović, Mirela (2009). Položaj žena na tržištu rada grada Splita, Sociologija i prostor, Vol 47, No.3 (185):217-239.

3. Galić, Branka, Nikodem, Krunoslav (2009). Percepcija rodnih jednakosti i šansi pri zapošljavanju u hrvatskom društvu. Pogled nezaposlenih žena, Revija za socijalnu politiku, 16(3):253-271.

4. Galić, Branka, Nikodem, Krunoslav (2009). Neki aspekti diskriminacije žena pri zapošljavanju u Republici Hrvatskoj , U: Franičević, V. i Puljiz. V. (ur.) Rad u Hrvatskoj - Pred izazovima budućnosti. Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Str. 107-131.

5. Galić, Branka (2009). Ženski pokreti, “Hrvatska enciklopedija“, sv. XI, Tr–Ž. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009., str. 811

6. Galić, Branka (2008). Rodni identitet i seksizam u hrvatskom društvu. U: Cifrić, Ivan (ur). RELACIJSKI IDENTITETI. Prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva. Zagreb: Razvoj i okoliš. Str. 153-185.

7. Galić, Branka, Geiger, Marija (2007). Od logike dominacije prema etici brižnosti. Konceptualna utemeljenja ekofeminizma, Socijalna ekologija, 16(1):17-35

192

8. Galić, Branka, Nikodem, Krunoslav (2007). Istraživački izvještaj Identifikacija standarda diskriminacije žena pri zapošljavanju,. www.ured-ravnopravnost.hr

9. Galić, Branka (2006). Stigma ili poštovanje? Reproduktivni status žena u Hrvatskoj i šire, Revija za sociologiju, 37(3-4):149-164

10. Galić, Branka, Geiger, Marija (2006). Valorizacija ženskog. Rodni aspekti odnosa spram okoliša, Socijalna ekologija, 15(4):339-355

11. Galić, Branka, Nikodem, Krunoslav (2006). Ne/razlomljeni identiteti. Seksizam i religioznost u hrvatskom društvu. Socijalna ekologija, 15(1-2):81-103

12. Galić, Branka (2006). Ženska tijela, reprodukcija i društvena stigmatizacija žena, Kruh i ruže, 30:23-33

Prvi mentor: dr.sc. Branka Galić, izv. prof.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


U teorijskom dijelu rada izložit će se okvir istraživanja, definicije pojmova obitelji, izvanbračne zajednice, braka, te alternativnih varijacija uz pregled dosadašnjih istraživanja. Napravit će se analiza zakonske regulative (Obiteljski zakon Republike Hrvatske) koja će omogućiti uvid u normativne definicije obitelji, braka, izvanbračnih zajednica, a zatim ih usporediti sa sociološkim konceptom i rezultatima istraživanja.Zatim, ispitat će se stavovi i mišljenja mladih (studenti različitih studijskih usmjerenja) kao i nezaposlenih mladih do 30 godina o obitelji i obiteljskom životu, te preferencije u odnosu na tipove obiteljskih zajednica. Na kraju će se analizirati razlike u mišljenjima studenata i nezaposlenih mladih i studenata različitih usmjerenja, a sve u smislu identificiranja promjena koje se događaju na području institucije obitelji. U vidu opće hipoteze pretpostavlja se da su mladi danas otvoreniji i skloniji predbračnoj kohabitaciji nego nekada, ali još uvijek za njih poželjan oblik obiteljskog života jest bračna zajednica. Pokušat će se utvrditi indikatori tih preferencija u pogledu promjena obiteljskih oblika.


In the theoretical part of this study the research framework, the definitions of family, cohabitation, marriage, alternative variations as well as a review of previous researches will be presented. The analysis of legislation (Family Law of the Republic of Croatia) will be made. It will provide an insight into the normative definition of family, marriage, cohabitation and enable to compare them with the sociological concepts and research results. Then, the views and opinions of young people (students of different academic orientations) and unemployed young people under 30 years about family and family life will be examined, as well as preferences regarding the family community types. Afterwards, the differences in the opinions of students and unemployed young people and students of different orientations will be analyzed, in order to identifying the changes occurring in the institution of the family. In terms of the general hypothesis. it is assumed that young people nowadays are more open and more prone to the premarital cohabitation than before, but still they consider marriage as a desirable form of family life. The indicators of these preferences in terms of family patterns changes will be attempted to be identified.


Suvremeni način života, promjene u hijerarhiji društvenih vrijednosti te u društvenom tretiranju obitelji donose velike i brze mijene u funkcioniranju obitelji (Haralambos, Holborn, 2002). Današnje društvo više no ikad, izaziva stabilnost bračnih i obiteljskih zajednica propitujući njihovu ulogu, značaj, a time i nužnost u društvu. Suvremena obitelj doživljava krizu, pri čemu se misli na rastući raskorak između onoga što obitelj, kao određena formacijska struktura, pruža svojim članovima, i onoga što oni od nje očekuju i što žele (Maleš, 1988). Institucija braka u mnogim je zemljama izložena velikim promjenama. Stopa razvoda braka znatno je porasla, smanjen je broj novih brakova, a mnogi se parovi odlučuju na

193

http://www.ured-ravnopravnost.hr/

zajednički život prije braka, ili čak umjesto braka. Stoga se postavlja pitanje kakav opstanak bračne i obiteljske zajednice suvremeno društvo omogućuje te na koji način obiteljska i bračna zajednica podnosi teret suvremenosti u smislu promjene i preferencije njezinih oblika?

Naime, kao jedna od alternativa braku u njegovom tradicionalnom značenju, javila se izvanbračna zajednica (kohabitacija) koja je danas dosta raširena u visokorazvijenim zapadnim zemljama. Izvanbračna zajednica ima sve odlike braka, te se radi o zajednici muškarca i žene, izgrađenoj na međusobnoj ljubavi i s međusobnim pravima i obvezama. Oni zajedno stanuju, stječu imovinu, formiraju obitelj. Razlika u odnosu na tradicionalni brak svodi se na činjenicu da osim obostrane ljubavi ne postoji nikakav drugi instrument njezinoga održavanja. (Kukić, 1995). U Republici Hrvatskoj izvanbračne zajednice koje traju najmanje tri godine, ako je u njima rođeno dijete, zakonski se izjednačavaju s brakom u pogledu prava, obveza i imovinskih odnosa izvanbračnih drugova.

Franiuk (2005) ističe da kohabitacija može služiti parovima kao uvod u brak,odnosno probni brak, a može biti i alternativa braku za parove koji ne vjeruju da je formalniji sporazum nužan. Predbračna kohabitacija gotovo da je postala pravilom za mlade ljude na Zapadu prije stupanja u formalni brak. Danas, parovi koji žive zajedno nevjenčani više nisu suočeni s društvenim odbacivanjem, dok je prije samo nekoliko desetljeća bilo skandalozno da muškarac i žena žive zajedno a da pritom nisu u braku, kao što je to i danas često skandalozno, recimo, za homoseksualne osobe. Činjenica je da je zajednički život partnera bez ozakonjene veze mnogo češći kod mlađih generacija, što upućuje na buduće trendove. Stoga, porast kohabitacije predstavlja jednu od najznačajnijih promjena u zapadnom društvu i društvu općenito.

Trenutno, istraživanja pokazuju da je brak još uvijek poželjna institucija, usprkos činjenici da kohabitacija postaje sve popularnija. Ljudi koji žive sa svojim partnerima uglavnom vide kohabitaciju kao korak prema braku. Istraživanja provedena među američkim maturantima pokazuju da su njihova očekivanja ipak usmjerenija na brak (Thorton, Young-DeMarco, 2001), iako imaju pozitivne stavove prema kohabitaciji, te se može se zaključiti da bi mladi htjeli kohabitirati a potom formalno sklopiti brak (Martin, Martin, Martin, 2001; Manning, Longmore, Giordano, 2007). Također, 3/5 ispitanih mladih Amerikanaca vjeruje da kohabitacija prije braka pomaže u izbjegavanju razvoda (Thornton, Axinn i Xie, 2007).

Istraživanja također pokazuju da u kohabitacijske veze često ulaze studenti, osobe koje imaju razvedene roditelje i roditelje s višim obrazovanjem (Franiuk, 2005). Kohabitacijske zajednice kao alternativne braku su češće među onima koji su bili vjenčani nego među onima koji nikad nisu bili vjenčani (prema Seltzer, 2004). Mlade žene i muškarci koji imaju liberalne stavove o rodnim ulogama vjerojatnije će kohabitirati nego stupiti u brak (prema Waite, 2008). Njihovo ponašanje je u skladu s tim stavovima. Tradicionalni pogledi će vjerojatno više biti u posjedu religioznih ljudi, stoga osobe koje sebe smatraju religioznima rjeđe će se odlučiti za kohabitaciju. Vjernička svijest u velikoj mjeri utječe na stavove o braku i obitelji. Naime, pojedinci koji Boga smatraju važnim u svojem životu, koji se izjašnjavaju vjernicima i koji nastoje redovito odlaziti na misu, pokazuju veće vrjednovanje braka i obitelji kroz, primjerice, neslaganje s tvrdnjom da su brak i obitelj zastarjela institucija. No, istovremeno je istina da se i među intenzivnijim krugom praktikanata postupno povećava broj onih koji pristaju uz stavove, koji su potpuno u suprotnosti s učenjem kršćanstva (Nikodem, Aračić, Džinić, 2010). Nadalje, ispitanici starije životne dobi (rođeni 1943. godine i prije, nižeg stupnja obrazovanja (osnovna škola), te iz južnih djelova Hrvatske skloniji su smatrati kako Crkva adekvatno odgovara na probleme obiteljskog života, za razliku od ispitanika rođenih između 1962. i 1979. godine, sa završenom srednjom školom i iz drugih dijelova Hrvatske, osim iz sjevernog dijela, koji su pak skloniji smatrati suprotno.

U istraživanjima NSFH-a (National Survey of Families and Households) i IPS-a (Intergenerational Panel Study) ispitani su parovi o razlozima zbog kojih su se odlučili za kohabitaciju. U oba istraživanja, više od polovine ispitanika istaknulo je kako je za njih važan razlog koji govori o provjeri kompatibilnosti prije odlučivanja na brak. Drugi najčešće odabran razlog u oba istraživanja bio je onaj o dijeljenju životnih troškova (Bumpass, Sweet, Cherlin, 1999; prema Thornton, Axinn i Xie, 2007).

Lewis (2001) ističe kako podaci BHPS-a (British Household Panel Survey) predviđaju da će se od 20 izvanbračnih zajednica u periodu od 10 godina 11 parova vjenčati, 8 će se rastaviti, a 1 će zajednica ostati u istom, dakle izvanbračnom odnosu. Na temelju ovih podataka, kohabitacija je puno nestabilnija od braka, te je stoga vjerojatnije da će djeca rođena u njoj biti podizana od strane jednog roditelja. I Seltzer (2004) smatra da djeca rođena u izvanbračnoj zajednici imaju nestabilniji obiteljski život u usporedbi s djecom rođenom u bračnoj zajednici.

O nestabilnosti obitelji u Hrvatskoj također svjedoči sve veći broj razvoda u usporedbi s prijašnjim godinama. U Hrvatskoj se prema podacima zavoda za statistiku raspada svako peti brak (2009), no regionalne razlike u načinu života između sjevernih i južnih županija i gradova su vrlo velike. Stanovnici sjevernih županija su liberalniji, skloniji slobodnijim vezama, lakše se razvode i imaju manji broj djece. Oni u južnim pak su konzervativniji, drže više do tradicije, čvrste i povezane obitelji. Premastatističkim podacima, grad Zagreb i Istraska županija imaju najveću stopu razvoda gdje propada svako treći brak, dok Lička županija ima najmanju stopu razvoda – svako sedmi brak završi razvodom.

Statistički podaci u Hrvatskoj prikazuju i smanjivanje broja brakova. Godine 1998. bilo je 5,4 brakova na 1000 stanovnika, 1999. godine 5,2, a 2000. godine 5,0 brakova na 1000 stanovnika (Fanuko, 2008). Istraživanja također pokazuju da u Hrvatskoj većini mladih demotivirajući činitelji zasnivanju vlastite obitelji su stambeni problemi (Akrap,

194

Čipin, 2008). Skupoća stanova u Hrvatskoj jedan je od najvećih socijalnih ograničenja koji utječe na nepovoljne trendove u bračnosti i fertilitetu. Problem produženog ostajanja u roditeljskom domu uslijed nemogućnosti kupnje ili najma stana doprinosi povećanju broja neoženjenih i neudatih u dobnim skupinama koje su u najvitalnijoj dobi za ulazak u brak i imanje djece.

Također, porastao je i broj djece rođene izvan braka. Statistički podaci za 2007. godinu pokazuju da se u Hrvatskoj rodilo oko 13% izvanbračne djece, što je dosta manje u odnosu na prosjek Europske unije (39%). Svakako, prednjače Švedska i Norveška sa 55%, Estonija, Bugarska i Francuska sa 50%, slijedi susjedna Slovenija (48%),zatim Danska (46%), Velika Britanija (43%), Nizozemska (40%), te Austrija (38%). U Hrvatskoj, najveći broj izvanbračne djece bilježi se u Međimurskoj županiji. U 2009. godini od sve rođene djece čak 26% rođeno je izvan braka. Nije zanemariv podatak da čak ¼ izvanbračno rođene djece očevi nisu priznali.

Nadalje, istraživanja EVS-a (European value study) provedena 1999 .i 2008. u Hrvatskoj pokazala su da je građanima Republike Hrvatske institucija obitelji vrlo važna, s tim da se pokazala razlika između onih prema kojima je brak zastarjela institucija, kojih je u prvom istraživanju bilo nešto manje. Rezultati istraživanja također pokazuju da su ispitanici starije životne dobi s nižim stupnjem obrazovanja, nižih mjesečnih primanja na razini obitelji i iz manjih mjesta (ruralne sredine) skloniji promišljanju »djece i braka« kao »smisla i sreće u životu«. S druge strane, ispitanici mlađe životne dobi, s višim stupnjem obrazovanja i višim obiteljskim primanjima, iz većih mjesta (urbane sredine) te nereligiozni ispitanici skloniji su alternativnim životnim stilovima. Brak i obitelj i dalje su važni, no sve manje kao dio tradicije, a sve više kao pitanje osobnog izbora, što donosi nove odnose unutar braka i obitelji koji više ne slijede uvriježene rodne, bračne i obiteljske uloge, već su podložni stalnom procesu pregovaranja i dogovaranja. Time se i značenje braka i obitelji, kako za pojedince tako i za društvo u cjelini, bitno mijenja (Nikodem, Aračić, Džinić, 2010).


Osnovna teza rada jest da društvene promjene u suvremenom kontekstu donose i promjene u percepciji obitelji i obiteljskoga života. U vidu opće hipoteze rada pretpostavlja se da su mladi danas otvoreniji i skloniji predbračnoj kohabitaciji nego nekada, ali još uvijek za njih poželjan oblik obiteljskog života jest bračna zajednica. U tom smislu može se pretpostaviti da mladi život s partnerom prije braka vide kao dobar način provjere kompatibilnosti partnera te izbjegavanja eventualnog razvoda.

Ciljevi rada su:

1. Ispitati stavove i mišljenja mladih o obitelji (percepcija obitelji).2. Ispitati preferencije mladih u odnosu na tipove obiteljskih zajednica.3. Analizirati razlike u stavovima ispitanika (studenti – nezaposleni mladi; između različitih studijskih usmjerenja).


Određenje i obrazloženje temeljnih pojmova ostvarit će se pregledom relevantne literature o obitelji, braku i alternativnim obiteljskim zajednicama. Uradit će se rekonceptualizacija dosadašnjih pristupa analizirajući pojmove i indikatore, te pokušati pronaći nove indikatore za istraživanje braka i obitelji, dati njihovo obrazloženje, kao i objasniti eventualni nedostatak dosadašnjih.

Napravit će se analiza zakonske regulative (Obiteljski zakon Republike Hrvatske) koja će omogućiti uvid u normativne definicije obitelji, braka, izvanbračnih zajednica, a zatim ih usporediti sa sociološkim konceptom i rezultatima istraživanja. Empirijsko istraživanje stavova i mišljenja mladih Splitsko-dalmatinske županije o obitelji, odnosno njihova percepcija obitelji, te njihove preferencije u odnosu na tipove obiteljskih zajednica (bilo da je riječ o bračnoj ili izvanbračnoj zajednici) provest će se metodom ankete na namjernom uzorku mladih – studentska populacija i nezaposlenih mladih do 30 godina (u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje), koji nisu u braku ni u izvanbračnoj zajednici.

U uzorku će biti zastupljeni studenti sljedećih fakulteta:

- Pomorski fakultet (mladi koji se pripremaju na život u tzv. „privremeno nepotpunoj“ obitelji)- Katoličko bogoslovni fakultet (religiozniji ispitanici; ispitanici tradicionalnijih stavova)- Umjetnička akademija (ispitanici skloniji alternativnim životnim stilovima)- Pravni fakultet (ispitanici koji slušaju predmet „Obiteljsko pravo“) - Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (zvanja koja se nakon fakulteta najlakše zapošljavaju

trenutno u RH)- Filozofski fakultet (deset različitih studijskih usmjerenja).


195

Pretpostavlja se da će različita studijska usmjerenja generirati razlike u percepciji, preferencijama i stavovima ispitanika.

Za ovu fazu istraživanja izradit će se anketni upitnik s nekoliko skupina pitanja. Prva skupina pitanja odnosit će se na sociodemografska obilježja ispitanika gdje će se vjerojatno pokazati indikativnima razlika između spolova (muško-žensko), te između ispitanika koji žive na selu i onih koji su u gradu. Druga skupina pitanja odnosit će se na percepciju tipova obitelji. U tom kontekstu ispitati će se i stavovi o obitelji kao najvažnijoj vrijednosti, osnovnoj ljudskoj zajednici, najvećem „uspjehu“ u životu; o braku kao uvjetu za stvaranje obitelji u kojoj će se odgajati djeca, deinstitucionalizaciji braka, stavovi o sklapanju braka kao čistoj formalnosti, popularnosti alternativnih obiteljskih zajednica, itd.Treća skupina odnosit će se na preferencije mladih odnosno poželjan tip obiteljske zajednice (brak ili kohabitacija – privremena ili trajna; razlozi, uvjeti, oblici itd.) Ispitati će se i realne socijalne perspektive stanovanja i zapošljavanja ispitanika, odnosno očekivani rejting koji se ostvaruje budućim zanimanjem, a u svrhu povezivanja ovih odrednica sa preferencijama o sklapanju braka i željom za zajedničkim životom. Također će se usporediti podaci iz Popisa stanovništa iz 2001. godine s novim Popisom stanovništva iz 2011. godine (kada bude dovršen), te analizirati promjene vezane za obitelj koje su se dogodile u posljednjih deset godina.

Obrada podataka izvršit će se pomoću statističkog programa Statistical Package for Social Sciences (SPSS, verzija 19.0). Vjerojatnost povezanosti nominalnih varijabli provjeravat će se hi-kvadrat testom, a jačina povezanosti odgovarajućim neparametrijskim mjerama asocijacije. Razlike u prosjecima između skupina testirat će se t-testom ukoliko je riječ o razlici između dvije skupine ili analizom varijance ako se testira razlika prosjeka između tri ili više skupina. Rezultati t-testova ukazat će na (ne)postojanje statistički značajnih razlika između studenata i nezaposlenih mladih, a rezultati ANOVA-e i odgovarajućih post hoc testova između studenata različitih fakulteta. Dio upitnika za ispitivanje stavova prema obitelji, braku i izvanbračnoj zajednici sastojat će se od niza tvrdnji kojima će biti pridodana peterotomna ordinalna skala procjene s verbalnim iskazima od potpunog neslaganja do potpunog slaganja s jednim neutralnim iskazom u sredini.

Plan istraživanja:

Nakon koncipiranja teorijskog dijela rada i pregleda dosadašnjih istraživanja, uradit će se analiza Obiteljskog zakona Republike Hrvatske. Zatim će se za potrebe empirijskog istraživanja izradit anketni upitnik. Metodom uzorkovanja odredit će se namjerni uzorak mladih (studenti šest različitih fakulteta) i nezaposlenih mladih do 30 godina koji nisu u braku ni u izvanbračnoj zajednici). Na kraju će slijediti obrada dobivenih podataka i interpretacija, te izvođenje zaključaka. Također, izložit će se usporedbe sa sličnim istraživanjima u svijetu.


Znanstvena svrha rada ogleda se u prepoznavanju i procjeni važnosti obitelji kao društvene institucije među mladima, te prilagodbi obiteljskih oblika preferencijama i stavovima mladih. U tom smislu rad će doprinijeti boljem razumijevanju obitelji i obiteljskih zajednica u kontekstu suvremenih društvenih procesa. Kako do sada u Hrvatskoj nije bilo ovakvih istraživanja na polju sociologije, a u trenutku čestih javnih rasprava o krizi suvremene obitelji, rezultati ovoga istraživanja pokazat će perspektive mladih Splitsko-dalmatinske županije u pogledu obiteljskog života, odnosno nagovijestiti buduće trendove na polju obitelji, te omogućiti relevantan temelj za osmišljavanje kriterija i strategija planiranja obiteljske politike u Republici Hrvatskoj.


1. Akrap A., Čipin I. (2008) Stambeni problemi, produženi život s roditeljima i odgoda ulaska u brak u Hrvatskoj, Revija za socijalnu politiku. 15(4-5):415-434.

2. Ambert, A.-M. (2005) Cohabitation and Marriage: How are they related? Contemporary Family Trends. The Vanier Institute of the Family.

3. Aračić, P. (2000) Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu. U: Tenšek, T. Z. (ur.) Bogoslovska smotra, 70 (2): 291-311.

4. Bird, G., Melville, K. (1994) Families and Intimate Relationships. New York: McGraw-Hill.5. Bobić, M. (2003) Brak i/ili partnerstvo: demografsko sociološka studija. Beograd: Institut za sociološka istraživanja

Filozofskog fakulteta u Beogradu6. Booth, A., Grouter, A.C. (2002) Just living together. Implications of cohabitation on Families, Children, and Social

Policy. Mahwah: Lawrence Erlbaum Associates.7. Bouilett, D. (2004) Odnos mladih prema vrijednostima i činiteljima obiteljskog života . Sociologija i prostor. 42(1/2):

163-164.8. Brown, S. L. (2004) Moving from cohabitation to marriage: effects on relationship quality. Social Science Research

33:1-19.9. Cox, F.D. (1990) Human intimacy : marriage, the family and its meaning . St. Paul: West Publishing Company.

196

http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=153536

10. Dagenais. D. (2008) The (Un)Making of the modern family. Vancouver. Toronto : UBC press.11. Dreman, S. (1997) The Family on the threshold of the 21 st century: trends and implications. Mahwah: Lawrence

Erlbaum Associates.12. Donati, P. (2005) Manuale di sociologia della famiglia. Roma. Bari: Editori Laterza.13. Franiuk, R. (2005) Cohabitation. Encyclopedia of Human Development. SAGE Publications. 14. Galić, B., Buzov, I., Bandalović, G. (2009) Ženske uloge u obitelji u hrvatskom društvu – retradicionalizacija i/ili

modernizacija. U: Milić, A., Tomanović, S. (ur.) Porodice u Srbiji danas u komparativnoj perspektivi. Beograd : Institut za društvena istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. Str. 187-200

15. Golubović, Z. (1981) Porodica kao ljudska zajednica: alternativa alternativnom shvatanju kao sistem prilagođenog ponašanja. Zagreb: Naprijed.

16. Goody, J. (1988) The development of the Family and Marriage in Europe. Cambridge: Cambridge University Press.17. Kamp Dush, C. M., Cohan, C.L., Amato, P. R. (2003) The Relationship Between Cohabitation and Marital Quality and

Stability: Change Across Cohorts?. Journal of Marriage and Family. The Pennsylvannia State University. 65: 539-549.

18. Kertzer, D.I., Barbagli, M. (edit.) (2001) The History of the European family. London. New Haven: Yale University Press.

19. Koračević, K. (1999) Novije promjene u življenju i shvaćanju braka i obitelji. U: Tenšek, T. Z. (ur.) Bogoslovska smotra, 69 (2/3): 271-283.

20. Kregar, J. (1994) Promjene u strukturi obiteljskih zajednica. Revija za socijalnu politiku. 1(3):211-224.21. Lewis, J. (2001) The End of Marriage. Individualism and Intimate Relations. Cheltenham, UK; Northampton, MA,

USA: Edward Elgar22. Milić, A. (2007) Sociologija porodice. Kritika i izazovi. Beograd: Čigoja štampa. 23. Nikodem, P., Aračić, P. (2000) Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu. Bogoslovska smotra. 2(7):291-311.24. Petak, A. (2004) Obitelj u promjenama : rezultati istraživanja u Hrvatskoj. Sociologija i prostor. Vol.42. 1-2(163-

164):5-10.25. Popenoe, D., Dafoe Whitehead B. (1999) Should we live together. What Young Adults Need to Know about

Cohabitation before Marriage. The National Marriage Project Rutgers. New Brunswick, NJ.26. Roopnorine, J. L., Gielen, U. P. (2005) Families in Global Perspective. Boston: Pearson Allyn&Bacon.27. Seltzer, J. (2004) Cohabitation and Family Change. Handbook of Contemporary Families. SAGE Publications 28. Scott, J., Treas, J., Richards, M. (edit.) (2004) The Blackwell Companion to the Sociology of families. Oxford:

Blackwell Publishing.29. Walsh, F. (2003) Normal family processes : growing diversity and complexity. New York: The Guilford Press.30. Wells, J.G., Jackson, M.S. (1984) Choices in marriage and family . San Diego: Piedmont Press.




NacionalnofinanciranjeMeđunarodnofinanciranje


Samostalno financiranjeSjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja63


197

http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=153542



dr.sc. Branka Galić, izv. prof.(ime i prezime predloženog mentora)

Potpis

Gorana Bandalović(ime i prezime doktorandice)

IZJAVA


U Zagrebu, 19. svibnja 2011. Potpis

Gorana Bandalović(ime i prezime doktorandice)

M.P.

198



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: GORANA BANDALOVIĆ, asistentica


Naziv studija: Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije



Jezik pisanja rada: Hrvatski

Hrvatski Sociološka analiza preferencija mladih u odnosu na tipove obiteljskihj zajednica

Engleski Sociological Analysis of Young People’s Preferences regarding Family Community Types

Područje/polje: društvene znanosti / sociologija / posebne sociologije

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Branka Galić, izv. prof.Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Krunoslav Nikodem, doc.Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2.dr. sc. Branka Galić, izv. prof.Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

3.dr. sc. Šime Pilić, red. prof.

Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju, Sveučilišta u Splitu, Hrvatska [email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održana 16. lipnja 2011., točka dnevnog reda Ad. 79. I.


199


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaZa temu svoje doktorske disertacije Gorana Bandalović predložila je istraživanje pod naslovom "Sociološka analiza preferencija mladih u odnosu na tipove obiteljskih zajednica". Nacrt disertacije kandidatkinja je javno izložila i uspješno obranila 13. svibnja 2011. godine pred povjerenstvom u sastavu dr. sc. Vjekoslav Afrić, red.prof., dr. sc.Šime Pilić, red.prof. i dr. sc. Branka Galić, izv. prof.


Prema ocjeni stručnog povjerenstva tema doktorske disertacije pristupnice Gorane Bandalović važna je za sociologijsko istraživanje i analizu tipova obiteljskih zajednica, te preferencija mladih prema različitim oblicima obiteljskih zajednica. Naime, u posljednjih dvadesetak godina, uslijed općih društvenih promjena, dolazi i do važnijih promjena u percepciji i praksi bračnog i obiteljskog života u društvima Zapada kojima u kulturološkom smislu pripada i hrvatsko društvo. Te su promjene prije svega označene u napuštanju «patrijarhalnog modela braka i obitelji» i tradicionalnih stavova o braku i obitelji, te sve većem prihvaćanju alternativnih životnih stilova kao što su kohabitacija, homoseksualni parovi i samački život. U radu se posebna pažnja pridaje kohabitaciji (zajednički život muškarca i žene bez formalno sklopljenog braka) koja često puta predstavlja «pripremu» za bračni i obiteljski život. Bračni i obiteljski život u suvremenom hrvatskom društvu je područje društvenog života u kojem je naglašeno sučeljavanje tradicionalnih i (post)modernih stavova i obrazaca života, te se u tom smislu u radu ističe i analiza sve većeg broja razvoda, kako u Hrvatskoj tako i šire, te sve većeg broja djece koja su rođena izvan braka. S tim u vezi, pitanje koje se u u radu postavlja jest kakav opstanak i razvoj bračne i obiteljske zajednice omogućuju suvremeni društveni uvjeti, te na koji način bračna i obiteljska zajednica podnosi teret suvremenosti u smislu promjena i preferencija njezinih oblika. U sinopsisu disertacije jasno su naznačeni osnovna teza rada, ciljevi rada, istraživački problematski okvir i plan istraživanja, te teorijska polazišta i metodološki postupci. Osnovna teza pristupnice Gorane Bandalović je da društvene promjene u suvremenom sociokulturnom kontekstu donose i promjene u percepciji braka, obitelji i obiteljskog života. Pretpostavlja se da su mladi danas otvoreniji i skloniji predbračnom zajedničkom životu (kohabitaciji) nego nekada, no da je za njih bračna zajednica i dalje poželjan oblik obiteljskog života. Također se pretpostavlja da mladi smatraju zajednički život s partnerom prije braka dobrom provjerom kompatibilnosti partnera, što može pridonijeti smanjivanju vjerojatnosti za kasniji razvod. U tom smislu postavljaju se sljedeći ciljevi rada: 1. Ispitati stavove i mišljenja mladih o obitelji (percepcija obitelji); 2. Ispitati preferencije mladih u odnosu na tipove obiteljskih zajednica; 3. Analizirati razlike u stavovima ispitanika (razlike između studenata i mladih koji su nezaposleni, te razlike između studenata različitih studijskih usmjerenja). U skladu s recentnim teorijama prije svega sociologije obitelji, a zatim i sociologije mladih, te sociologije životnih stilova, pristupnica je svoju analizu smjestila u širi kontekst društvenih promjena i (post)modernizacijskih procesa u suvremenom hrvatskom društvu.U empirijskom smislu analiziraju se stavovi i mišljenja mladih Splitsko-dalmatinske županije o obitelji, odnosno njihova percepcija obitelji, te njihove preferencije u odnosu na tipove obiteljskih zajednica (bilo da je riječ o bračnoj ili izvanbračnoj zajednici). Istraživanje će se provesti metodom ankete na namjernom uzorku mladih – studentska populacija (studenti sa šest fakulteta različitih usmjerenja Sveučilišta u Splitu) i nezaposlenih mladih do 30 godina (u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje), koji nisu u braku ni u izvanbračnoj zajednici. Prije samog empirijskog istraživanja pristupnica, između ostalog, planira analizu zakonske regulative (Obiteljski zakon Republike Hrvatske) koja će omogućiti uvid u normativne definicije obitelji, braka, te izvanbračnih zajednica. Planirani anketni upitnik sadržavat će nekoliko skupina pitanja. Prva skupina pitanja odnosit će se na sociodemografske karakteristike. Druga skupina pitanja odnosit će se na percepciju tipova obitelji. U tom kontekstu pristupnica planira ispitati stavove o obitelji kao najvažnijoj vrijednosti, osnovnoj ljudskoj zajednici, najvećem «uspjehu» u životu; o braku kao uvjetu za stvaranje obitelji u kojoj će se odgajati djeca, deinstitucionalizaciji braka, stavovi o sklapanju braka kao čistoj formalnosti, te prihvatljivosti alternativnih obiteljskih zajednica. Treća skupina pitanja odnosit će se na preferencije mladih, odnosno na poželjan tip obiteljske zajednice (brak ili kohabitacija – privremena ili trajna; razlozi, uvjeti, oblici i sl.) Nadalje, pristupnica planira ispitati i socijalne perspektive stanovanja i zapošljavanja ispitanika, odnosno očekivani rejting koji se ostvaruje budućim zanimanjem, a u svrhu povezivanja ovih odrednica sa preferencijama o sklapanju braka i željom za zajedničkim životom. Planira se i usporedba podataka iz Popisa stanovništa iz 2001. godine s novim Popisom stanovništva iz 2011. godine (kada bude dovršen), te analiza promjena vezanih za obitelj koje su se dogodile u posljednjih deset godina. Glavni znanstveni doprinos rada sastoji se u doprinosu boljem razumijevanju obitelji i obiteljskih zajednica u kontekstu suvremenih društvenih procesa i promjena. Metodološki doprinos sastoji se u izradi instrumenta za prikupljanje podataka o preferencijama mladih spram različitih obiteljskih zajednica. Praktični doprinos ogleda se u mogućoj primjeni dobivenih rezultata u osmišljavanju kriterija i strategija planiranja obiteljske politike u Republici Hrvatskoj.


200

Na temelju uvida u dostavljenu dokumentaciju povjerenstvo konstatira da pristupnica Gorana Bandalović ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, te predlaže da joj se odobri tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom «Sociološka analiza preferencija mladih prema tipovima obiteljskih zajednica», a za mentoricu imenuje dr. sc. Branka Galić, izvanredna profesorica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


Fakultetsko vijeće je na svojoj sjednici od 16. lipnja 2011. godine osim imenovanja ovog povjerenstva predložilo i promjene u naslovu doktorskog rada pristupnice Gorane Bandalović (točka Ad. 79. II.). Predložene su promjene izraza "u odnosu na tipove" izrazom "prema tipovima", te možebitne promjene izraza "preferencija" izrazom "sklonost". Povjerenstvo je nakon razmatranja predloženih promjena odlučilo prihvatiti prvu predloženu promjenu izraza, te se u gore navedenom mišljenju i prijedlogu povjerenstva i navodi tako promijenjeni naslov doktorskog rada.



Ljetni semestar akademske godine 2012/2013.







dr. sc. Krunoslav Nikodem, doc.;Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.dr. sc. Branka Galić, izv. prof.; Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.dr. sc. Šime Pilić, red. prof.; Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju, Sveučilišta u Splitu, Hrvatska

4.

5.

201


202


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: magistar, VANESA BENKOVIĆ

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Naziv studija: SOCIOLOGIJA




Ime i prezime majke i/ili oca: DUNJA I TIBOR BENKOVIĆ

Datum i mjesto rođenja: 17.01.1976. ZAGREB

Adresa: ZELENGAJ 9

Telefon/mobitel: + 385 98 9825 188




Diploma zdravstvene ekonomike – European Health Economics Francuska, 2010.Diploma Naprednog modeliranja za procjenu zdravstvenih tehnologija i farmakoekonomiku Universität für Medizin un Technik, 2010.Stručni magisterij studija Menadžment u zdravstvu na Medicinskom fakultetu, 2008.Diploma profesora orgulja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, 1999.


Konzultant Centra za palijativnu medicinu, etiku i komunikacije, Medicinskog fakulteta Zagreb 2010.Konzultant i voditelj odjela istraživanja Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva 2009.Direktorica – agencija za istraživanje tržišta Media Metar d.o.o. 2009-2010.Direktorica – Metro Express dnevne novine 2006-2009.Koordinator poslijediplomskog studija LMHS Medicinski fakultet 2005-2007.Voditelj ureda dekana, stručni referent u poslijediplomskoj nastavi – Medicinski fakultet 2003-2006.Marketing menadžer – Discovery doo 2000-2003.Profesor glazbenog – 2. Privatna Gimnazija Zagreb 1999-2000.Profesor klavira i korepeticije – Plesna škola Ane Maletić 1999-2000.Glazbeni urednik – HKR 1997-2000.Nastavnik glazbenog – American International Elementary School 1995.


203



1. Benković Vanesa, Balabanić Ivan. Analiza sadržaja najposjećenijih hrvatskih internetskih portala, Medijska istraživanja (2011). (prihvaćen za objavu)2. Benković, Vanesa; Štulhofer, Aleksandar; Baćak, Valerio. Konstrukcija i evaluacija višedimenzionalnog instrumenta za procjenu prepreka uporabi kondoma. // Društvena istraživanja. (2010) (prihvaćen za objavu)2. Benković, Vanesa; Mimica, Ninoslav; Stevanović, Ranko. Pharmacoeconomic Modelling of Alzheimer`s Disease – Assessment of Memantine in Treating Moderate to Severe Alzheimer Patients. // Neurologia Croatica. Supplement. 59 Suppl. 2 (2010) ; 43-43 (sažetak, znanstveni)3. Mastilica, Miroslav; Benković, Vanesa. Izravno plaćanje zdravstvene njege (out-of-pocket) u Hrvatskoj u tranziciji i 15 godina poslije // Knjiga sažetaka / Šogorić, S ; Štimac, D, editor(s). Zagreb : Hrvatsko društvo za javno zdravstvo, 2010. 180-180 (lecture, international peer-review,abstract).4. Skoko, Božo; Benković, Vanesa. Znanstvena metoda fokus grupa - mogućnosti i načini primjene. // Politička misao : Croatian political science review. 46 (2009) , 3; 217-236 (pregledni rad, znanstveni).5. Benković Vanesa, Polašek Ozren: Povezanost obrazovanja i materijalnog stanja s tjelesnim i duševnim funkcioniranjem // 2.Kongres preventivne medicine s međunarodnim sudjelovanjem, listopad 2010. (sažetak, poster s izlaganjem)6. Stevanović, Ranko; Benković, Vanesa; Bilajac, Lovorka; Benčević Streihl, Henrietta; Pristaš, Ivan; Bogut, Martina. Alzheimer`s disease – resource providing and economics for ensuring care of patients in palliative medicine. // Neurologia Croatica. Supplement. 59 Suppl. 2 (2010) ; 56-56 (sažetak, ostalo)7. Stevanović, Ranko; Pristaš, Ivan; Benković, Vanesa; Bilajac, Lovorka; Benčević Streihl, Henrietta. Uporaba informacija i podataka iz zdravstvenog sustava za potrebe farmakoekonomskih analiza // PHARMACA - Prvi hrvatski kongres farmakoekonomike i istraživanja ishoda s međunarodnim sudjelovanjem / Vitezić, D. Francetić, I. (ur.).Zagreb : Časopis PHARMACA, 2010. 40-41 (pozvano predavanje,međunarodna recenzija,sažetak)Benković Vanesa. Informiranost predstavnika lokalne vlasti o instrumentima kvalitetnogupravljanja javnim zdravstvom i socijalnom skrbi; Socijalna ekologija, 18(2)2009:157-1688. Stanić, Arsen; Stevanović, Ranko; Pristaš, Ivan; Tiljak, Hrvoje; Benković, Vanesa; Krčmar, Nevenka, Jovanović, Aleksandar; Jurlina, Nataša; Nott, Teodora.Djelatnost obiteljske medicine u Hrvatskoj – kvaliteta mjerena subjektivnim zadovoljstvom korisnika. // Medicus. 16 (2007) , 1; 111-119 (9. Jovanović, Aleksandar; Stevanović, Ranko; Pristaš, Ivan; Stanić, Arsen; Petrovčić, Marija; Benković, Vanesa; Gluhak, Ines; Merzel, Marijan; Krčmar, Nevenka.Učestalost, dijagnostika i liječenje infekcija mokraćnog sustava u ordinacijama obiteljske medicine. // Medicus. 15 (2006) , 2; 339-344 (osvrt, znanstveni).10. Jovanović, Aleksandar; Krčmar, Nevenka; Mihel, Sandra; Musić Milanović, Sanja; Benković, Vanesa; Not, Teodora; Bešić Barun, Višnja; Stevanović, Ranko; Stanić, Arsen. Osobe starije životne dobi u ordinaciji obiteljske medicine. // Medicus. 14 (2005), 2; 295-299 (članak, znanstveni).11. Stevanović, Ranko; Stanić, Arsen; Benković, Vanesa; Jovanović, Aleksandar.Uspostava i razvoj hrvatskog integralnog zdravstvenog informacijskog sustava. // Medicus (Zagreb. 1992). 13 (2005.) , 2; 267-273 (osvrt, stručni)12. Štimac, Mihovil; Matić, Marijana; Pristaš, Ivan; Benković, Vanesa; Stevanović, Ranko. Kvaliteta života – mjerenje tjelesnog i sociopsihološkog zdravlja odraslih // Osiguranje kvalitete rada i stručni nadzor u obiteljskoj medicini / Mazzi, Bruno (ur.).Rovinj : Hrvatsko društvo obiteljskih doktora, 2006. 159-174 (predavanje,domaća recenzija,objavljeni rad,znanstveni13. Benković, Vanesa. Korisnost studije zdravlja u kontekstu regionalnog planiranja za zdravlje / magistarski rad. Zagreb : Medicinski fakultet, 9.10. 2008, 125 str. Voditelj: Stevanović, Ranko.

204


Hrvatski: PROMJENE U RAZINI ZDRAVSTVENIH NEJEDNAKOSTI 2003. I 2010. GODINE

Engleski: CHANGES IN HEALTH INEQUALITIES LEVEL IN CROATIA, 2003-2010


HRVATSKI

Područje/polje: POSEBNE SOCIOLOGIJE



Prvi mentor: Prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer

Odsjek za sociologiju, Filozofski Fakultet,

[email protected]

Drugi mentor: / / /


(1) Štulhofer, A., Kuljanić, K., & Štulhofer, D. (2010). Sexual health difficulties in a population-based sample of Croatian women aged 18-35 and the effects of the dual (career and motherhood) role. Journal of Sexual Medicine (u pripremi).

(2) Štulhofer, A. i Matković, T. (2006) Istraživanja socijalne isključenosti – empirijska analiza socijalne isključenosti, u N. Starc, L. Ofak i Šelo Šabić, S. /ur./ Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost. Zagreb: UNDP.

(3) Štulhofer, A. (2006). Uvod u istraživanje društvene otvorenosti, u S. Goldstein /ur./ Indeks otvorenosti društva – Hrvatska 2006. Zagreb: Institut za demokraciju.

Prvi mentor: Aleksandar Štulhofer

Drugi mentor: /

OBRAZLOŽENJE TEME


U ovom se radu propituje društvena determiniranost zdravlja, odnosno njegova povezanost sa psihosocijalnim obilježjima (optimizam, lokus kontrole i društvena povezanost), materijalnim resursima (socioekonomski status) te strukturalnim ograničenjima (dostupnost zdravstvenih usluga). U analizama će se koristiti podatci prikupljeni u 2003. i 2010. godini na nacionalnim probabilističkim uzorcima, pri čemu će se podatci iz istraživanja 2010. godine rabiti za testiranje modela nejednakosti u zdravlju koji se temelji na tzv. psihosocijalnom pristupu razumijevanju društvene determiniranosti zdravlja. Rad će pokušati objasniti fenomen nejednakosti u zdravlju koristeći model utjecaja materijalno-strukturalnih i psihosocijalnih dimenzija.


This doctorate explores social determinants of health, respectively it`s connection to psychosocial characteristics (optimism, locus of control and social connection), material resources (socioeconomic status) and structural limitations (availability of health services). Data gathered in the years 2003 and 2010 at national probabilistic samples, will be analyzed, whereas data from the 2010 research will we used for testing the model of health inequalities based on psychosocial understanding of social determinants of health. The paper will try to explain the phenomenon of health inequalities using a model of impact of structural and socio-cultural dimensions.

205


Socioekonomske razlike u zdravlju, pri čemu ću u ovom radu smatrati razlike u materijalnom statusu, obrazovanju i obrazovanju roditelja, prisutne su u gotovo svim europskim zemljama (Smith et al 1990., Marmot 2004), a intenzivnu pažnju privukle su otkad je publiciran engleski izvještaj o nejednakostima u zdravlju, koji je proveo Sir Douglas Black, The Black Report 1980. Studija je pokazala da su nejednakosti snažno poverzane socioekonomskim statustom. Otada pa nadalje, zaredale su brojne studije koje su potvrdile povezanost zdravlja i socioekonomskog statusa (SES) te zdravlja i drugih dimenzija povezanih sa SES-om kao što je primjerice pristup zdravstvenim uslugama. Nadalje je potvrđeno da smanjivanje socioekonomskih razlika u zdravlju može poboljšati zdravlje cijele populacije i istovremeno smanjiti troškove zdravstvene njege (Gissler, Nanda 2000), što je još više populariziralo ovu temu među istraživačima na područjima javnog zdravstva, sociologije i zdravstvene ekonomike.

Pregled istraživanja svakako treba započeti s Michaelom Marmotom, koji se više od 30 godina bavio istraživanjima o nejednakostima u zdravlju (White Hall Study 1 i 2). U svojim radovima pokazao je da su obrazovanje, društvena povezanost i lokus kontrole važni prediktori individualnog zdravlja. Dimenzija društvene povezanosti dovodi nas do društvenog kapitala, kojeg Putnam određuje kao „značajke društvene organizacije, poput povjerenja, normi i mreža koje mogu poboljšati učinkovitost društva olakšavanjem koordiniranog djelovanja“. Brojni dokazi govore kako prisustvo društvenog kapitala, kroz društvene mreže i zajednice, ima pozitivan učinak na zdravlje (Lin 1999). Upravo tri dimenzije društvenog kapitala (povjerenje, suradnja i poštivanje normi) ogledavaju se kroz primjerice suradljivost bolesnika prema nekoj terapiji ili intervenciji (Ware i sur 2009).

Poseban interes u smislu zdravlja i socioekonomskih statusa trebao bi se fokusirati na zemlje srednje i srednjeistočne Europe, obilježene velikim društvenim, političkim i ekonomskim promjenama. Znanstvene spoznaje s ovog područja detaljnije otkrivaju kako je tranzicijska kriza uglavnom povezana s povećanim nejednakostima u prihodima, koja uglavnom razarajući utječu na zdravlje populacije, a paralelno s time su razlike slične ili veće u istočnim i srednje europskim zemljama u usporedbi sa zapadno europskim zemljama. (Kaplan et al.1996). Ovdje dolazimo i do Hrvatske, gdje od domaćih autora valja spomenuti Mastilicu (1999) koji se bavio nejednakostima istražujući razlike u plaćanjima za zdravstvo iz vlastita džepa, te mjereći nejednakosti s obzirom na veličinu mjesta prebivališta, prihode i zanimanja. Šućur i Zrinščak (2007) ispitivali su razlike u samoprocjeni zdravlja i u pristupačnosti zdravstvenih usluga zdravstvene zaštite različitih skupina stanovništa.Vončina i sur. (2007) su ustanovili da nezaposleni manje koriste preventivne zdravstvene službe nego ostatak populacije te stoga imaju slabije zdravlje.

Kako bi se dopunili i unaprijedili postojeći uvidi, u ovome radu namjera je usporediti povezanosti zdravlja i društvenih nejednakosti u dvije vremenske točke: 2003. i 2010. godine.

Također, cilj je bolje razumijevanje strukture društvenih utjecaja na zdravlje, ne samo socioekonomskog statusa, nego i faktora osobnosti te društvene povezanosti. Ovaj dio je dosada istraživan u inozemstvu, no ne i kod nas.


Cilj doktorskog rada jest istražiti utjecaj ekonomskih i psihosocijalnih nejednakosti na zdravstveni status i pristup

zdravstvenim uslugama građana Hrvatske, u dobi od 25-65 godina. U radu će se usporediti povezanosti zdravlja i društvenih nejednakosti u dvije vremenske točke: 2003. i 2010. godine. U radu se propituju sljedeće hipoteze:

H1. Utjecaj socioekonomskog statusa na zdravlje veći je 2010. nego 2003. godine. Navedena pretpostavka temelji se na rastu broja zdravstvenih usluga koje se naplaćuju te blagog porasta socioekonomskih nejednakosti u Hrvatskoj;

H2. U strukturalnom modelu zdravstvenih nejednakosti, koji se u radu testira, pretpostavlja se povezanost između dostupnosti zdravstvenih usluga i socioekonomskog statusa (SES);

H3. U strukturalnom modelu očekujemo i povezanost između dimenzija osobnosti i društvene povezanosti, koja se temelji na istraživanjima koja osobnu dobrobit (sreću i zadovoljstvo) usko vezuju uz društvenu umreženost;

H4. Očekujemo da će struktura utjecaja u modelu koji testiramo biti spolno specifična, dijelom i zbog sustavnih spolnih razlika u SES-u te društvenoj povezanosti.

H5. Na temelju dosadašnjih empirijskih uvida, pretpostavljamo da će SES i društvena povezanost biti snažniji prediktori zdravstvenih nejednakosti od osobnosti i dostupnosti zdravstvenih usluga.



206

Podaci koji se koriste u ovome radu temelje se na dvama istraživanjima provedenim na nacionalnim probabilističkim uzorcima 2003. (N=9.070) i 2010. (N=1026) godine.

Kako bi se omogućila usporedba, upitnik iz 2010. godine temelji se na HZA 2003. godine. Prva polovina upitnika 2010. sadržava indikatore zdravlja (uključujući i indeks tjelesne težine) i zdravstvenih poteškoća, čestice koje opisuju životni stil (pušenje, konzumacija alkohola, tjelovježba...), te indikatore korištenja zdravstvenih usluga i s tim povezanih prepreka (udaljenost, financijski troškovi itd.). U drugome dijelu upitnika ispitivane su osobne karakteristike (sreća, zadovoljstvo, optimizam i lokus kontrole), socijalna povezanost (umreženost i osobni društveni kapital) te sociodemografska obilježja ispitanika. Istraživanje je provedeno na uzorku 26 do 65 godina, a ispunjavanje upitnika trajalo je od 30 do 45 minuta.

Upitnik HZA 2003. sadržavao je slijedeće module: tjelesna mjerenja, zdravstveno stanje, korištenje zdravstvene službe, kronične bolesti i liječenja, životni stil i kvaliteta života. Predviđene analize uključuju usporedbu povezanosti zdravlja i SES-a te bazičnih sociodemografskih indikatora. Zavisna varijabla zdravlje, jest višedimenzionalni konstrukt s dimenzijama: prisutnost bolesti, fizička ograničenja, zdravstvena ograničenja, vitalnost i energija. U konstrukciji tog složenog instrumenta koristit ću eksploracijsku i konfirmacijsku faktorsku analizu te analizu unutarnje povezanosti složenih konstrukata. Multiplom linearnom regresijom i strukturalni modeliranjem namjeravam testirati povezanost socioekonomskih (SES i pristup zdravstvenim uslugama) i psihosocijalnih (osobnost i društvena povezanost) nejednakosti sa zdravljem.


Očekivani znanstveni doprinos vidimo u rezultatima komparativne analize odrednica nejednakosti u zdravstvenom statusu u razdoblju 2003. - 2010. te modeliranju strukture društvene determiniranosti zdravlja u Hrvatskoj.

Rad će pridonijeti boljem znanstvenom razumijevanju fenomena utjecaja ekonomskih i psihosocijalnih nejednakosti na zdravlje. U praktičnom smislu očekuje se da bi rezultati mogli poslužiti kao alat i orijentir intervencijama usmjerenim smanjivanju postojećih nejednakosti u zdravlju.


Gissler M., Nanda, A. 2000. “Highlights on health for the vandidate countries for accession to the EU”, Brodin M., ed,. European Public Health Association, Pariz, str 116-116.

Kaplan et al 1996. “Inequality in Income and Mortality in the US: Analysis of Mortality and Potential Pathways.”, British Medical Journal, vol.312, str. 999-1003.

Marmot, M. 2004. „Sindrom statusa: kako društveni položaj utječe na naše zdravlje i dugovječnost“, Algoritam, Zagreb. Mastilica, M., Božikov, J., 1999., Out-of-Pocket Payments for Health Care in Croatia: The Implications for Equity, Croatian medical

journal. 40 1; 152-159 Smith G.D. i sur. 1990. „The Black report on socioeconomic inequalities in health 10 years on“, British Medical Journal, vol.301, str.

373-376.Townsend P. & Davidson N. 1982. Inequalities in health: The Black Report Penguin, Harmondsworth.UNDP http://www.undp.hr/upload/file/171/85528/FILENAME/Regionalne_nejednakosti_hrv.pdfŠućur Z., Zrinščak S.,2007. “Bolne razlike: samoprocjena nejednakosti zdravlja u Hrvatskoj i Europskoj zajednici” , Croatian Medical

Journal, Vol. 48. No. 5.Vončina i sur. 2007. “Use of Preventive Health Care Services among the Unemployed in Croatia “. Croatian Medical Journal (0353-

9504) 48 (2007), 5; 667-674


130.000 KUNA





Merck Philanthropy Grant Health Inequalities in Croatia

Prim.doc.dr.sc. Ranko Stevanović



207

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=32959


Sjednica iz svibnja 2010. godine





IZJAVA



M.P.


208



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. VANESA BENKOVIĆ

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb

Naziv studija: DOKTORSKI STUDIJ SOCIOLOGIJE



Jezik pisanja rada: HRVATSKI

Hrvatski Promjene u razini zdravstvenih nejednakosti 2003. i 2010.

Engleski Changes in level of health inequalitites in 2003 and 2010.

Područje/polje: POSEBNE SOCIOLOGIJE

MENTOR(I)


Prvi mentor: prof.dr.sc. Aleksandar Štulhofer Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

Drugi mentor:



1.prof.dr. sc. Miroslav Mastilica

Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar Medicinski fakultet, Zagreb

[email protected]

2.prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

3. prof.dr.sc. Krešimir Kufrin Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

4./

5./


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 10.svibnja 2011. Ad.30.


209


svibanj 2010. godine

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaDoktorandica je uspješno obranila temu doktorskog rada.


Tema je prihvaćena bez izmjene naslova.


Provjeriti da li indikatori životnog stila utječu na zdravlje. Provjeriti da li 2 čestice koje mjere dostupnost i pristupačnost se mogu primijeniti kao kombinacijski indikator. Uz ciljeve formulirati i hipoteze vezane za strukturalni model. Naglasiti moralne i pravne implikacije rezultata nejednakosti u zdravlju.


/


/


2012. 6. semestar




Dodatno objašnjenje pojma zdravstvenih nejednakosti: Pojam zdravstvene nejednakosti ili razlike odnosi na sva odstupanja ili razlike u zdravlju (zdravstvenom stanju), pristupu ili korištenju zdravstvene zaštite (Mastilica, 2003.) između različitih pojedinaca, društvenih skupina ili područja (lokalnih zajednica, regija, zemalja), bez obzira na to uzrokuju li ta odstupanja ili razlike biomedicinski, socijalni, politički ili društveni faktori.Nadalje, autori koji se bave teorijama zdravstvene nepravednosti objašnjavaju kako ovaj pojam označava samo onaj dio zdravstvenih nejednakosti (razlika) koje se smatraju nepravednima sa stajališta prirodnog prava ili dominantnog sustava vrijednosti, javnozdravstvene ideologije, proklamirane politike ili neke od brojnih teorija pravde (Beauchamp 989:265).Apsolutnu jednakost u zdravlju nije moguće ostvariti ni onda kad je u pitanju zdravlje pojedinaca, niti kada se radi o zdravstvenom stanju raznih društvenih i regionalnih skupina te nacionalnih zajednica.Ono što je hipotetski moguće postići (ne i stvarno, jer će uvijek postojati neka razina zdravstvene nepravednosti) jest pravednost u

210

zdravstvu koja, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije:“U idealnim okolnostima (...) znači da svaki čovjek treba imati poštenu (fer) mogućnost da ostvari puni zdravstveni potencijal i, govoreći još praktičnije, da nitko ne smije bitidiskriminiran u ostvarenju tog potencijala; da svatko treba imati fizički (prostorni) i financijski pristup raspoloživim resursima zdravstvene zaštite” (WHO, Regional office for Europe, 1998; WHO, 1998). One zdravstvene nejednakosti ili razlike u zdravstvenom stanju koje nisu prvenstveno biološke već su determinirane nečijim položajem u društvenoj stratifikaciji imaju i svoj moralno- pravni značaj. One se s smatraju neprihvatljivim i nepravednim. (Whitehead M. The concepts and principles of equity and health, WHO Regional Office for Europe Copenhagen 1992.)Pravednost u zdravlju znači da bi svaki čovjek trebao imati pravo ostvariti svoj puni zdravstveni potencijal neovisno o svom društveno-ekonomskom položaju (prihodima, obrazovanju ili društvenoj moći) i to pravo na- jednak pristup raspoloživoj zaštiti za jednaku zdravstvenu potrebu- jednako korištenje zdravstvene zaštite za jednaku zdravstvenu potrebu- jednaku kvalitetu zaštite za sve.(Whitehead M. & G. Dahlgren WHO Regional Office for Europe. Concepts and principles for tackling social inequities in health, Copenhagen 2006.)Iako se problemom zdravstvene nejednakosti bavi niz institucija poput Europske komisije, Europskog parlamenta, Svjetske zdravstvene organizacije, povećavani ekonomski i politički pritisak još više opterećuje, marginalizirane, socijalno ugrožene i najranjivije skupine stanovništva.Usprkos velikim ekonomskim mogućnostima pojedinih zemalja, tehnološki razvoj izuzetno poskupljuje i dramatično specijalizira pojedina područja zdravstvene zaštite te ih nužno čini nejednako dostupnima svima (Zrinščak 2007.).

Razlike u obrascima bolesti i zdravstvene nejednakosti moguće je objasniti složenim djelovanjem različitih čimbenika. Dok se, recimo, relativno jednostavnije može objasniti trostruko veći rizik srčanih bolesti kod nižih društvenih grupa ili povećane stope samoubojstva kod nezaposlenih, odnosno ekonomski neaktivnih, mnogo je teže naći objašnjenje zašto stanovnici jednog dijela Glasgowa mnogo više umiru od malignih neoplazmi od stanovnika drugog dijela Glasgowa ili, zašto Talijanke obolijevaju od raka dojke za trećinu manje od Britanki (Spence, 1996.; Ottewill, 1996.). Pri tome je važno znati da veza između bogatstva zemlje i epidemioloških trendova polako gubi jasne obrise nakon određene razine BDP-a po glavi stanovnika, te da daljnje povećanje prihoda ne donosi spektakularne rezultate u standardnim pokazateljima zdravlja.„Zaposlenost, obrazovanje, stambena i socijalna zaštita važni su u zdravstvenoj zaštiti kao i sam zdravstveni sustav” (Duffy, 1998.:37). Toga su, očito, svjesne i mnoge zemlje jer, barem na razini svojih nacionalnih strategija razvoja zdravstvene politike, vrlo bitnim drže sve mjere usmjerene povećanju ukupnog zdravstvenog statusa stanovništva, odnosno pravičnosti u zdravstvenoj zaštiti.Govoreći o zdravstvenim nejednakostima valja reći kako se hrvatski zdravstveni sustav temelji se na načelu pravednosti, jednakosti i dostupnost.I u hrvatskom društvu istraživanjima je dokazano postojanje socijalno-ekonomski determiniranih zdravstvenih nejednakosti (Mastilica 1994, 1996 1998, 1999, 2002, 2005, L.Voncina et al. 2007, Mastilica i V. Benkovic 2010).




prof.dr. sc. Miroslav Mastilica, Škola narodnog

211

zdravlja Andrija Štampar, Medicinski fakultet, Zagreb

2. prof.dr.sc. Vjekoslav Afrić, Filozofski fakultet, Zagreb

3. prof.dr.sc. Krešimir Kufrin, Filozofski fakultet, Zagreb

4./

5./

U Zagrebu, M.P.

212

OPĆI PODACI I KONTAKT PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE:

Paško Bilić


Naziv studija: Međusveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije


Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti: (molimo zacrniti polje)

u okviru doktorskog studija

□ izvan doktorskog studija □ na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Ivanka i Ante Bilić

Datum i mjesto rođenja: 3. travnja 1983., Šibenik

Adresa: Čakovečka 9, 10 000 Zagreb


e-pošta: [email protected]

ŽIVOTOPIS PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

Obrazovanje (kronološki od novijeg k starijem datumu):

Od 1. studenog 2008. Poslijediplomski doktorski studij sociologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOd 15. listopada 2001. do 18. veljače 2008. studij sociologije i studij povijesti,Hrvatski studiji Sveučilišta u ZagrebuOd. 1. rujna 1997. do 28. lipnja 2001. opća gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik


Od 1. svibnja 2010. asistent na međunarodnom EC FP7 projektu ˝Preispitivanje europskih medijskih politika: vrednovanje i obnavljanje zahtjeva za slobodnim i nezavisnim medijima u suvremenim demokratskim sustavima˝

Od 1. svibnja 2009. znanstveni novak na Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za međunarodne odnose u Zagrebu na MZOŠ-evom projektu ˝Globalni utjecaji i lokalne kulturne promjene˝

213

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na kongresima:

Bilić, P. (2010). „Prema složenome medijskom okolišu“ u: Švob-Đokić, N. (ur.) Kultura i multikultura, Zagreb: Jesenski i Turk, str. 69-88.

Bilić, P.: Friedrich Krotz, Mediatisierung: Fallstudien zum Wandel von Kommunikation. Sociologija i prostor. 48 (2010), 1(186); 137-141 (prikaz, stručni).

Bilić, P.: Byron Hawk, David M. Rieder, Ollie Oviedo (ur.), Small Tech: The Culture of Digital Tools. Revija za sociologiju. 40 (2010), 1; 109-111 (prikaz, stručni).

Bilić, P. i Primorac, J.: Treća svjetska konferencija mreže Culturelink "Mreže - razvojni aspekti kulture u 21. stoljeću". Revija za sociologiju. 40 (2010), 1; 114-117 (prikaz, stručni).

Bilić, P.: Mike Featherstone, Consumer Culture and Postmodernism, 2nd Edition. Revija za sociologiju. Vol. 40(39) (2009), 3-4; 292-294 (prikaz, stručni).

Bilić, P.: Information Borders and Social Boundaries: The Case of WikiLeaks. Peta bilateralna konferencija s japanskim partnerima. Institut za međunarodne odnose, Zagreb, Hrvatska, 13. - 14. rujna 2010.

Bilić, P.: Medijski događaji i uredničke prakse na Wikipediji (predstavljanje doktorske teme) Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 23. - 25. rujna 2010.


Hrvatski: Proizvodnja vijesti u umreženomu društvu:Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događaja

Engleski: Producing news in the network society:Wikipedia as new space for constructing media events

Jezik na kojem će se pisati rad: Hrvatski

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)ª


Mentor 1: Dr. sc. Nada Švob-Đokić Institut za međunarodne odnose, Zagreb [email protected]

Mentor 2: Dr. sc. Krunoslav Nikodem Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do 5 objavljenih relevantnih radova u zadnjih 5 godina b

214






Mentor 1:Nada Švob-Đokć

Švob-Đokić, N. (ur.) (2010). Kultura/multikultura. Zagreb: Jesenski i Turk.

Švob-Đokić, N., Primorac, J. i Jurlin, K. (2008). Kultura zaborava. Industrijalizacija kulturnih djelatnosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo.

Švob-Đokić, N. (ur.) (2005). The Emerging Creative Industries in Southeastern Europe, Zagreb: Institute for International Relations.

Švob-Đokić, N. (2006) New Borders and the Borderless Cultures. U: Cvjetičanin, B. (ur.) Dynamics of Communication: New Ways and New Actors. Zagreb, Institut za međunarodne odnose. Str. 5-12.

Švob-Đokić, N. (2008). Open Cultural Spaces in Search of New Frontiers. Revista CIDOB d'Afers Internacionals, XII, 82-83, 237-244.

Mentor 2:Krunoslav Nikodem

Cifrić, I., Nikodem, K. (2007). Relacijski identiteti. Socijalni identitet i relacijske dimenzije. Društvena istraživanja. 16 (3): 331-358.

Nikodem, K. (2008). Ljudsko – konačna granica. Biotehnologija (ra)stvaranja i dolazak poslijeljudskoga. Filozofska istraživanja. 109 (1): 209-221.

Nikodem, K. (2009). Kiborzi i «djeca po narudžbi». Prilog sociološkom istraživanju osnova cyber kulture. Socijalna ekologija. 18 (2): 109-129.

Zrinščak, S., Nikodem, K. (2009). Why, at all, Do We Need Religion? Religion and Morality in Post-Communist Europe. U: Pickel, G., Müller, O. (hrsg.) Church and Religion in Contemporary Europe. Results from Empirical and Comparative Research. VS Verlag, Wiesbaden.: 13-24.

Galić, B., Nikodem, K. (2009). Percepcija rodnih jednakosti i šansi pri zapošljavanju u hrvatskom društvu. Pogled nezaposlenih žena. Revija za socijalnu politiku. 16 (3): 253-270.

OBRAZLOŽENJE TEME:


U umreženim društvima društveni mediji otvaraju prostor za društvenu interakciju, formiranje zajednica i kolaborativne projekte. Ovaj se rad usmjerava na analizu konstrukcije medijskih događaja kao specifičnih oblika proizvodnje vijesti putem Wikipedije. Pritom će se povezati dvije struje istraživanja; s jedne strane istraživanje medijskih događaja, a s druge umreženih i novih medija. Oblici medijske komunikacije mijenjaju se od vertikalne masovne komunikacije prema horizontalnoj masovnoj komunikaciji. Unutar Wikipedije možemo promatrati napetosti između strukture uredništva i slobode uređivanja. Ona postaje mjesto konstrukcije vijesti ˝odozdo˝ u umreženomu društvu. Ciljevi istraživanja su opisati načine uređivanja i uredničke sukobe u okvirima članaka o suvremenim događajima. Osnovni je metodološki pristup analiza slučaja s orijentacijom na kvalitativnu analizu sadržaja. Radom se nastoji doprinijeti analizi promjene načina medijske komunikacije i novih javnih prostora na Internetu.

215


In networked societies social media open up space for social interaction, community formation and collaborative projects. This work is focused on analyzing the construction of media events as specific forms of producing news through Wikipedia. It will attempt to connect two strands of research: media events on one hand and networked and new media on the other. The types of media communication are changing from vertical mass communication towards horizontal mass communication. Inside Wikipedia we can observe tensions between editorial structure and editing freedom. It becomes a place of constructing news bottom-up in the network society. Research goals are describing editing ways and editing conflicts on contemporary events. The basic methodological approach is case study with an orientation towards qualitative content analysis. The work will attempt to contribute to the analysis of changing media communication ways and new public spaces on the Internet.

Uvod (maksimalno 2000 znakova s praznim mjestima)

U suvremenom umreženom društvu i složenom medijskom okolišu susrećemo se s više medija: tiskanih, elektronskih, digitalnih. Njihova je dostupnost ograničena a korištenje ovisno o društvenim faktorima. Razvojem tehnologije, oni postaju izloženi različitim stupnjevima promjene. Sadržaji koji se njima posreduju često se prenose iz jednoga u drugi medij, pa se nerijetko susrećemo sa istim sadržajima u različitim medijima. Istovremeno, njihov je izvor katkada neprovjeren što utječe na vjerodostojnost informacije i razinu povjerenja prema medijima. Procesi globalizacije očituju se u digitalizaciji, konvergenciji i povećanoj cirkulaciji simboličkog sadržaja. Javnim se servisima pokušava redefinirati i revitalizirati njihov demokratski potencijal. Razvoj Interneta i različitih web-platformi doživljava ekspanziju, a ciklus koji kreće od tehnoloških inovacija preko pronalaženja ekonomske svrhe do pronalaženja društveno-kulturne adaptacije, odnosno publike potrošača i građana veoma je kratak i nelinearan. Brojnost medija utječe na brzinu prijenosa informacija te na fokusiranost medija na pojedine teme koja postaje veoma kratka. S druge strane, pojedini medijski događaji dobivaju veću pozornost zbog širine i dubine društvenih posljedica koje izazivaju, odnosno širega društvenog značaja kojeg posjeduju. To također znači da zauzimaju velik medijski prostor preko niza različitih medija. U tome smislu ovaj rad propituje konstrukciju medijskih događaja kroz specifičan tip digitalne platforme – Wikipediju. Wikipedija je dio globalnoga društvenog i kulturnog fenomena koji se često opisuje različitim terminima poput ˝Web 2.0˝, ˝korisnički generiran sadržaj˝ ili ˝društveni mediji˝ koji obuhvaćaju web-platforme poput blogova, YouTubea ili Facebooka. To u društvenomu smislu znači da se mijenjaju načini komunikacije i proizvodnje vijesti, a putem Wikipedije, zbog njenog enciklopedijskog karaktera, i povijesti. Komunikacija postaje horizontalna, a informacije i znanje proizvode se ˝odozdo˝.

Pregled dosadašnjih istraživanja (maksimalno 5000 znakova s praznim mjestima)

Dosadašnja istraživanja možemo svrstati u dvije struje. Prva se bavi medijskim događajima a druga proučavanjem novih, umreženih i društvenih medija pa u tom okviru i Wikipedijom. Dayan i Katz (1992: 12) govore o medijskim događajima kada se određena zbivanja planiraju i prikazuju u masovnim medijima kao povijesni događaji koji obilježavaju nova postignuća i mijenjaju načine razmišljanja. Kao primjere navode događaje poput televizijske debate između Kennedyja i Nixona, rušenja Berlinskog zida, Olimpijskih igara i sl. No njihova je prvotna formulacija izložena kritikama. Volkmer (2008: 90) smatra da, za razliku od prvotne formulacije koja je orijentirana na medijsku proizvodnju koja ima integrativni učinak na publiku, definiciju treba proširiti na konfliktne i iznenadne događaje u globalnim umreženim medijima. Hepp i Couldry (2010:12) smatraju da u suvremenomu kontekstu o medijskim događajima možemo govoriti kao o zgusnutim proizvodnjama medijske komunikacije koje su usredotočene na određenu tematsku jezgru, prelaze različite medijske platforme i dosežu široke, raznolike i umnožene publike. Za razliku od masovnih medija koje Luhmann (2000: 2) promatra kao društvene institucije koje „diseminiraju komunikaciju“ i koje se temelje na nemogućnosti ostvarivanja direktne interakcije između pošiljatelja i primatelja poruka, suvremeni oblici medijske komunikacije postaju sve više umreženi i horizontalni. Tako Krotz (2007: 216) smatra da se više ne može govoriti o komunikaciji s masama, nego o korištenju i recepciji raznolikih, međusobno umreženih, standardiziranih, svima upućenih i različitim kanalima transportiranih komunikata koje se koristi u različito vrijeme i u različitim kontekstima. Castells (2007: 248) smatra da ne možemo jasno odvojiti vertikalne oblike masovne komunikacije od horizontalne “masovne samokomunikacije” koja postaje komunikacijska osnova umreženoga društva, već da se ovi oblici komunikacije nalaze u interakciji. Tomu tipu horizontalne komunikacije svakako pripadaju i tzv. društveni mediji (eng. social media). Bruns i Bahnisch (2009: 7) društvenim medijima nazivaju web-stranice koje se temelje na Web 2.0 tehnologijama i koje omogućuju prostor za društvenu interakciju, formiranje zajednice i rad na kolaborativnim projektima. Među globalnim liderima navode Wikipediju, YouTube, Flickr i Facebook. Prema Geseru (2007: 2, 3), proučavanje Wikipedije je važno za sociologiju jer ilustrira načine na koje Internet mijenja ljudsko društvo i kulturu. To se manifestira na tri razine. Prvo, na makrosociološkoj razini ilustrira prijelaz od tiskanoga do digitalnoga doba, što se očituje u novim načinima proizvodnje, organizacije i distribucije znanja. Drugo, na mezosociološkoj razini Wikipedija pokazuje da se složeni oblici suradnje mogu ostvariti i u neformalnim, decentraliziranim i otvorenim mrežama neplaćenih volontera. I treće, na mikrosociološkoj razini, mijenjaju se načini na koje pojedinci ili male društvene grupe traže, odabiru i primjenjuju znanje u svakodnevnim situacijama. Iako se Wikipedija temelji na sloganu „slobodna enciklopedija koju svatko može uređivati“, struktura položaja unutar zajednice može ograničiti mogućnosti postavljanja sadržaja (Stegbauer, 2009: 60). Do sličnih zaključaka dolazi i Schmalz (2007: 10, 11) koji smatra da prava, zadaci i dužnosti nisu unaprijed hijerarhijski organizirani ni definirani, nego da nastaju tijekom radnoga procesa. Prema tome wiki-projekti temelje se na napetostima između nastale hijerarhijske

216

strukture uredništva i principijelne slobode uređivanja. Wikipedija je vrlo često izložena raznim kritikama vezanima za kvalitetu, točnost i preciznost podataka. Halavais i Lackaff analizirali su ukupan sadržaj engleske Wikipedije i došli do zaključka da tematski najslabije pokriva područje medicine i prava što objašnjavaju visokim stupnjem profesionalizma tih područja (2008: 437, 438). Glott, Schmidt i Ghosh (2010) proveli su prvu višejezičnu, globalnu anketu korištenja Wikipedije te došli do rezultata prema kojima urednici pokazuju više kritičnosti prema sadržaju nego čitatelji. Pojedini autori smatraju da Wikipedija donosi promjenu u medijskoj ekologiji jer upotpunjuje ˝povijesni nedostatak u znanju˝ - nedostatak izvora sadržaja koji bi predstavljali razdoblje između objavljivanja vijesti i pisanja povijesnih knjiga (Lih, 2004: 5). Pentzold (2009: 264) smatra da Wikipedija nije simboličko mjesto sjećanja, već mjesto gdje se raspravlja o elementima vrijednima sjećanja, mjesto diskurzivne konstrukcije znanja. Geser (2007: 44) također smatra da, privlačeći veliki broj suradnika, članci o suvremenim događajima postaju mjesta konstrukcije povijesti ˝odozdo˝: sakupljanjem raznolikih informacija koje se još uvijek ne mogu integrirati u dalekosežne nacrte i koncepte jer se događaj – kao i načini na koje se interpretira u medijima i u javnosti – još uvijek odvija.

Cilj i hipoteze istraživanja (maksimalno 700 znakova s praznim mjestima)

Ciljevi istraživanja su višestruki. Analizirati proizvodnju vijesti i događaja u širem društvenom kontekstu. Opisati načine na koje se interpretiraju i uređuju informacije o suvremenim događajima na Wikipediji. Pokazati ili opovrgnuti da, kao što pretpostavlja i predviđa teorija (Geser, 2007: 45; Schmalz, 2007: 12), članke o suvremenim događajima odlikuje visok stupanj kontroverznih postavljanja sadržaja i tzv. „uredničkih ratova“ jer se događaji odvijaju paralelno s uređivačkim praksama. Utvrditi postoje li i koje su razlike između različitih tipova medijskih događaja poput globalnih, lokalnih i političkih događaja ili prirodnih katastrofa.

Materijal, metodologija i plan istraživanja (maksimalno 6500 znakova s praznim mjestima)

Materijali za istraživanje su različite javno dostupne statistike o korištenju Interneta, statistike neprofitne zaklade Wikimedia koja upravlja Wikipedijom, sadržaji Wikipedijinih članaka, povijest uređivanja članaka i sadržaji diskusija o člancima.Članci će se tretirati kao predmeti, odnosno slučajevi u okviru omeđenog sustava, tj. kao slučajevi za analizu uredničkih praksi o različitim suvremenim medijskim događajima. Stoga je osnovni metodološki pristup „case study“ pristup, odnosno višestruka analiza slučaja. Odabir članaka za analizu temeljit će se na popisu najuređivanijih članaka u okviru statistika zaklade Wikimedia, a s obzirom da je hrvatska Wikipedija započela s radom 2003. godine, koristit će se članci koji su se bavili suvremenim događajima u razdoblju od 2003. do 2010. godine. Odabirat će se članci koji se ističu prema određenim tematskim karakteristikama poput političkih događaja, ekoloških i prirodnih katastrofa kao i tih/istih tipova događaja u lokalnom i globalnom kontekstu. Pojedinačni će se članci detaljno proučavati kroz kvalitativnu analizu sadržaja povijesti uređivanja članaka te stranica za diskusiju. Pritom će se razvijati kriteriji na temelju kojih će se vršiti usporedba odabranih članaka kako bi se postigla određena razina analitičke generalizacije (Yin, 2003). Kvalitativna analiza sadržaja bit će obogaćena podacima o brzini reakcije na objavu nekoga događaja u masovnim medijima, zatim broju korisnika i korisničkoj strukturi urednika koji uređuju pojedinačni članak kao i umreženosti članaka prema drugim izvorima na World Wide Webu.

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (maksimalno 500 znakova s praznim mjestima)

Znanstveni doprinosi očitovat će se u analizi promjene dominantnih načina medijske komunikacije u umreženomu društvu i analizom novih javnih prostora na Internetu. Analiza će doprinijeti rasvjetljavanju načina na koje se proizvode i diseminiraju informacije o događajima koji posjeduju širu društvenu relevantnost. Specifični karakter informacije dostupne na Wikipediji omogućuje da one ostaju dostupne građanima i nakon što masovni mediji izgube interes za njenu tematsku relevantnost.


1) Bruns, Axel i Bahnisch, Mark (2009). Social Media: Tools for User-Generated Content. Social Drivers behind Growing Con-sumer Participation in User-led Content Generation. Volume 1 – State of the Art . Eveleigh NSW: Smart Services CRC Pty Ltd.

2) Castells, Manuel (2007). „Communication, Power and Counter-power in the Network Society“, International Journal of Com-munication 1, str. 238-266.

3) Dayan, Daniel i Katz, Elihu (1992). Media Events: The Live Broadcasting of History. Harvard University Press.4) Geser, Hans (2007). „From printed to ‘wikified’ encyclopaedias. Sociological aspects of an incipient cultural revolution“. In -

stitute of sociology at the University of Zürich.5) Glott, Ruediger, Schmidtt, Philipp i Ghosh, Rishab (2010). „Analysis of Wikipedia survey data: Quality of Wikipedia content“.

United Nations University MERIT: Collaborative Creativity Group.6) Halavais, Alexander i Lackaff, Derek (2008). „An Analysis of Topical Coverage of Wikipedia“. Journal of Computer-Medi-

ated Communication 13, str. 429-440.7) Hepp, Andreas i Couldry, Nick (2010). „Introduction: media events in globalized media cultures“, u: Couldry, Nick, Hepp,

217

Andreas i Krotz, Friedrich (ur.) Media Events in a Global Age. London, New York: Routledge, str. 1-19.8) Lih, Andrew (2004). „Wikipedia as Participatory Journalism: Reliable Sources? Metrics for evaluating collaborative media as

a news resource“, Paper for the 5th International Symposium on Online Journalism (April 16-17, 2004), University of Texas at Austin

9) Krotz, Friedrich (2007) Mediatisierung: Fallstudien zum Wandel von Kommunikation. Wiesbaden: VS Verlag.10) Luhmann, Niklas (2000). The Reality of the Mass Media. Stanford University Press.11) Pentzold, Christian (2009). „Fixing the floating gap: The online encyclopaedia Wikipedia as a global memory place“. Mem-

ory studies 2(2): 255-272.12) Schmalz, J. Sebastian (2007). „Zwischen Kooperation und Kollaboration, zwischen Hierarchie und Heterarchie.

Organisationsprinzipien und -strukturen von Wikis“. kommunikation@gesellschaft, 8(5).13) Stegbauer, Christian (2009). Wikipedia: Das Rätsel der Kooperation. Wiesbaden: VS Verlag. 14) Volkmer, Ingrid (2008). „Conflict-related media events and cultures of proximity“. Media, War and Conflict 1(1): 90-98.15) Yin, Robert K. (2003). Case Study Research. Design and Methods, 3rd edition. Thousand Oaks, London, New Delhi: SAGE

Publications.

IZJAVA

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorsku disertaciju s istovjetnom temom ni na jednom drugom Sveučilištu.

U Zagrebu, _____________________________ Potpis _____________________________ Ime i prezime


ª Navesti mentora 2 ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvob Navesti minimalno jedan rad iz područja teme doktorskog rada (disertacije)Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime pristupnika.doc

Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-01pošaljete u elektroničkom obliku i u tiskanom obliku – potpisano - u referadu Sastavnice. Sastavnica prosljeđuje ispunjeni Obrazac DR.SC.-01 zajedno s obrascima DR.SC.-02 i DR.SC.-03 u elektroničkom obliku (e-pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

218


IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Paško Bilić


Naziv studija: Međusveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije



hrv. Proizvodnja sadržaja u umreženomu društvu:Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događaja

eng.Producing content in the network society:

Wikipedia as new space for constructing media events

Područje/polje/granaa: Društvene znanosti/ sociologija/ posebne sociologije

MENTOR(I)TITULA, IME I PREZIME: USTANOVA: E-POŠTA:

Mentor 1: Dr- sc- Nada Švob-Đokić

Institut za međunarodne odnose

[email protected]

Mentor 2b:Dr.sc. Krunoslav Nikodem

Filozofski fakultet [email protected]



Prof. dr.sc Zrinjka Peruško

Fakultet političkih znanosti

[email protected]

Doc. dr.sc. Krunoslav Nikodem

Filozofski fakultet, Zagreb [email protected]

Dr. sc. Nada Švob-Đokić

Institut za međunarodne odnose

[email protected]

4.

5.


219


Javna obrana teme doktorskog rada pod predloženim naslovom Proizvodnja vijesti u umreženomu društvu: Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događaja održana je u rujnu 2010 godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pred prisutnim članovima povjerenstva. Kandidat je predstavio temu svojeg rada kojeg je u empirijskom smislu usmjerio na analizu proizvodnje vijesti o suvremenim događajima putem Wikipedije. Teorijski je utemeljio rad u sociološkoj teoriji umreženog društva (M. Castells), kao i na ritualnoj toeriji medijskog utjecaja koja govori o medijskim događajima kao medijskom žanru koji ima poseban utjecaj na stvaranje zajednice (Dayan i Katz). Treći krak teorijskog (a posebno empirijskog) utemeljenja rada je u dosadašnjim istraživanjima Wikipedije kao jednog od oblika novih «društvenih medija» koji se svojim karakteristikama – horizontalnošću, otvorenošću, promijenjenim pravilima selekcije sadržaja, ne-profesionalnošću onih koji pridonose sadržaje, itd. – predstavljaju novi oblik medijske komunikacije. Kandidat je na javnoj obrani teme pokazao temeljito poznavanje suvremenog područja istraživanja Wikipedije kao novog oblika digitalnog, društvenog medija. Prisutni članovi povjerenstva predložili su kandidatu bolje povezivanje empirijskog i teorijskog dijela rada uz jasniju tj. užu definiciju istraživačkog cilja. Također su predložili doradu istraživačke metode. Slične primjedbe upućene su i od strane Vijeća doktorskog studija.Nakon obrane teme kandidat je dodatno razradio sinopsis i prijavu teme, a u kojem je odgovorio na upućene prigovore. Iz toga je proizašao i prijedlog za promjenom naslova. U daljnjem tekstu ocjene i prijedloga temeljimo se na dorađenim prijedlozima sinopsisa i teme.


Tema doktorske disertacije kandidata Paška Bilića odgovara sadržajem, značajem i obuhvatom teme zahtjevima doktorske disertacije. Kako je medijska komunikacija jedno od glavnih obilježja suvremenih društava a sve brži razvoj digitalnog medijskog okruženja i novih oblika medijskih praksi utječe na promjenu karaktera i društvenih posljedica te komunikacije, daljina analize ove teme svakako je znanstveno relevantna. U Hrvatskoj su rijetka sustavna istraživanja novog medijskog okruženja te je time i ovaj doktorski rad doprinos razvoju ovog segmenta i domaće društvene znanosti.

Kandidat kao glavni cilj rada navodi teorijsko i empirijsko istraživanje složenih načina proizvodnje sadržaja u umreženom društvu s fokusom na Wikipediji. Glavna mu je teza da Wikipediju, zbog njenih organizacijskih i tehničkih karakteristika, možemo smatrati novim prostorom konstrukcije medijskih događaja (koja su ranije bila u domeni djelovanja masovnih medija, posebno televizije). Kao specifični analitički cilj navodi primijenu teorije medijskih događaja na novi medij poput Wikipedije , što treba omogućiti naglašavanje razlike u proizvodnji sadržaja i načinu komunikacije između masovnih i novih medija.

U teorijskome smislu rad crpi iz tri različita izvorišta koja povezuje u ostvarenju svojeg analitičkog cilja: istraživanja umreženoga društva i umrežene komunikacije; medijskih događaja, interdisciplinarna istraživanja Wikipedije. Utemeljujući istraživanje u teorijskom konceptu umreženog društa prema Castellsu, a empirijski dio u ritualnoj teoriji medijskih događaja Dayana i Katza, kandidat na zanimljiv način nastoji povezati dvije razine medijskih društvenih teorija s novim organizacijskim oblikom proizvodnje znanja na internetu (Wikipedijom kao novim oblikom enciklopedije). Elegancija i uspješnost tog povezivanja bit će i najveći izazov rada.

Empirijski dio rada namjerava istražiti proces proizvodnje i konstrukcije informacija o suvremenim događajima na Wikipediji te utvrditi postoje li razlike između različitih tipova suvremenih medijskih događaja. Metodološki je pristup analiza slučaja i analiza mrežne sfere. Ukupno će biti obrađeno osam slučajeva odnosno medijskih događaja i to dva globalna politička i dva globalna prirodna ili ekološka događaja te dva lokalna politička i dva lokalna prirodna ili ekološka događaja. Koristit će se više izvora materijala uključujući različite statistike, mrežne stranice, sadržaje na Wikipediji, intervjue s administratorima Wikipedije itd. Osnovni način obrade podataka bit će kvalitativna analiza sadržaja.

Kako je kandidat svojim dosadašnjim radom u znanstvenim istraživanja u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovanjem na međunarodnim skupovima s vlastitim izlaganjima, te objavljenim radovima pokazao poznavanje područja analize, očekujemo da će radom na doktorskoj disertaciji pridonijeti dubljem razumijevanju promjene medijske komunikacije i novih javnih prostora na internetu.


Kandidat je pokazao kako će u disertaciji analizirati nove načine konstrukcije vijesti u digitalnom mrežnom okruženju, te značenje koje ove promjene u komunikacijskim obrascima i strukturama imaju na razini društva.

Životopis kandidata pokazuje manifestirani interes za temu novih medija i digitalne komunikacije, koju je pokazao kroz sudjelovanje u domaćim i međunarodnim istraživanjima te sudjelovanjem na znanstvenim skupovima.

Kandidat je objavio tri rada u zbornicima radova, od toga jedan u inozemstvu. Kandidat je zadovoljio preduvjete doktorskog studija za

220

pristupanje radu na doktorskoj disertaciji.

Povjerenstvo stoga predlaže da se, uz izmijenjeni naslov, odobri predložena tema doktorske disertacije u dorađenom sinopsisu iz rujna 2011, te kandidata uputi na njezinu izradu.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:Proizvodnja sadržaja u umreženome društvu: Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događaja


-


TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA POTPIS:Prof. dr.sc Zrinjka Peruško

Doc.dr.sc. Krunoslav Nikodem

Dr.sc. Nada Švob-Đokić

4.

5.

Mjesto i datum: Zagreb, 2. studeni 2011.



Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroni č kom obliku (e-pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).


221




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: diplomirani arheolog, Alen Miletić

Nositelj studija: Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij arheologije



x u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Slavko Kereša i Ana Miletić

Datum i mjesto rođenja: 05. 07. 1973. Split

Adresa: Domobranska 42, Stari Grad (Hvar)

Telefon/mobitel: 021 582890 ; 095 5684809




2011 - danas pohađamFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu- Poslijediplomski doktorski studij arheologije (prapovijest)

2004Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu- dodiplomski studij arheologije (položio dopunske ispite, te zadovoljio sve uvjete za priznavanje diplome)- zvanje diplomirani arheolog

2001Filozofski fakultet Sveučilišta u Macerati- završio dodiplomski studij Lettere cllasiche - smjer arheologija i stara povijest

1998Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru- završio dodiplomski studij Latinski jezik i rimska književnost i starogrčki jezik i književnost


2011 danas- Muzej grada Trogirakustos - arheolog

2007, 2008, 2009, 2010Obilazak i evidencija novih arheološko - povijesnih lokaliteta na zapadnoj strani otoka Hvara

2005


222

- položio stručni ispit za kustosa

2004Zaštitna arheološka istraživanja za konzervatorski zavod u SplituSolin i Hvar


-Reljef Silvana u Starom Gradu, Mogućnosti, 4-6, Split 2011 -Tragovi ljudskih naselja, Katalog izložbe, Split 2011 (prikazani su arheološko-povijesni lokaliteti na sjevernoj strani otoka Hvara)- Hvarski tumuli ( od Planika do Tatinja iznad Vrboske), Obavijesti HAD , br. 1, god.XLII, Zagreb 2010 -Prilozi poznavanju rimske sakralne arhitekture na području Starog Grada, Histria Antiqua, 17, Pula 2010 ; -Prilozi Vrbanjskoj topografiji, Obavijesti HAD-a, br. 2, god. XLI, Zagreb 2009 - Saltus tariotarum, Opusc. Arheol.,Zagreb ;- Castellum Tariona,VAHD 101, Split 2008 - Željeznodobna gradina Sutilija u Segetu, Povijest u kršu, Zagreb 2008 -Gradina Orioviščak na Hiličkom poluotoku, Obavijesti HAD-a, br. 2, god. XXXVIII, Zagreb 2006, 128-134.-Reljef Herkula Viktora iz antičkog Trogira, Mogućnosti 10-11, Split 2005- Nuove testimonianze del culto di Asclepio nel ager salonitanus, Atti e memorie della deputazione di storia patria per le Marche, Ancona 2003;


Hrvatski: Gradine zapadne strane otoka Hvara kao povijesni i kulturološki fenomen

Engleski: Hillforts on the west side of the island Hvar as historical and cultural phenomena


Područje/polje: Povijesne znanosti/arheologija



Prvi mentor: dr. sc. Jasna Jeličić Radonić Filozofski fakultet Sveučilište u Splitu [email protected]

Drugi mentor:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina Prvi mentor:

Venus Victrix in the Salona Urbs Orientalis, XI Coloquio internacional de Arte romano provincial „Roma y las provincias: modelo y difusión“, Mérida 18-21 Mai 2009, Roma 2011, 305-311.- Prva emisija novca isejske kovnice, Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu, Znanstveni skup, Vis 13. – 16. listopada 2009, Zagreb – Split, 2010 (Izdanje Hrvatskog arheološkog društva sv. 26) 61-67.- Far u svjetlu novih arheoloških istraživanja, Antički Grci na tlu Hrvatske, katalog izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, Zagreb 14. listopada – 12. prosinca 2010., 125-129.- The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre, Hortus Artium Medievalium 15 (2009) 55-62.- Z. Dukat ; J. Jeličić-Radonić, Dionizijev novac Sirakuze u Starom Gradu na Hvaru, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3.s., XLII, (2009) 321-338.- Dioklecijan i salonitanska Urbs orientalis - Diocletian and the Salona Urbs Orientalis, Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača, O 1700. obljetnici postojanja, Split 2009, 303-337.- Porphyra Workshop in Pharos, Histria antiqua 18 (2009) 1, 445-452.

223

Drugi mentor: -

OBRAZLOŽENJE TEME


Gradinska naselja su karakterističan povijesno-kulturološki fenomen istočnojadranskog područja i njegova zaleđa. Ponajviše se vežu uz brončano i željezno doba, takav način života započinje već u eneolitiku. Iako su gradinska naselja i danas uočljiva u pejzažu, često su popisivana i opisivana, a prikupljeno je površinski i nešto arheološkog materijala s njih, ona uglavnom dosada nisu bila podvrgnuta temeljitijim sustavnim arheološkim istraživanjima i proučavanjima. U ovome radu pokušat ćemo to učiniti za gradinska naselja na zapadnom dijelu otoka Hvara. No, kako gradine nisu izolirane u prostoru dužnu ćemo pozornost posvetiti i pratećim fenomenima, prije svega tumulima.Prvi pisani podatak, koji spominje jednu gradinu na otoku Hvaru, potječe iz prvog stoljeća prije Krista, u kojem Diodor prepričava o nasilnom osnivanju novoga grčkog grada 384. godine.Kroz čitavu povijest sačuvana je u toponomastici uspomena na ova silno nepristupačna naselja, gdje su i prije dolaska Grka stanovali domoroci. Tragovi ovih gradina, te njihovih tumula još se nalaze in situ, a pojedini lokaliteti, zbog svog geostrateškog položaja i u srednjem vijeku imaju kontinuitet korištenja. Kolika je bila važnost prapovijesnih naselja na obali pokazuje i činjenica da se dva glavna urbana središta na zapadnoj strani otoka, a to su Stari Grad i Hvar, razvijaju upravo na mjestima prapovijesnih naselja.Služeći se bilješkama prvih istraživača iz 19. stoljeća, koji su proučavali prapovijesne spomenike na zapadnoj strani otoka Hvara, u radu ćemo objedinili njihove podatke o nalazištima, te ih označiti na topografskoj karti, a gradine i tumule popisati i fotografski dokumentirati..


Hillfort settlements are characteristic of the historical-cultural phenomena of the eastern Adriatic coast and its hinterland. Although primarily associated with the Bronze and Iron Ages, some hillfort settlements date back to the Eneolithic period. The hillfort settlements are still visible in the landscape and have been listed and described; but while some archaeological material has been collected from the surface, the settlements themselves have rarely been subjected to thorough archaeological research. In this paper, we will focus our research on the hillfort settlements in the western part of the island Hvar. Furthernore, our research will give due attention to accompanying phenomena, primarily tumuli.The earliest documented allusion to a hillfort on the island dates from the first century BC, in which Diodorus recounts the violent establishment of a new Greek city in the year 384.In toponymy, we preserve the memory of these impervious settlements inhabited by the natives prior to the arrival of the Greeks. Traces of these forts and their accompanying tumuli remain in situ, and some, owing to their geo-strategic position, were in continuous use well into the Middle Ages. The importance of these prehistoric settlements on the coast is shown by the fact that the two main urban centers on the west side of the island, Stari Grad and Hvar, were established on the site of these settlements.We will pool the data inhering in the first studies of prehistoric monuments conducted by 19th century explorers on the west side of the island and mark it on a topographic map, and accordingly list and photographically document the hillforts and tumuli.


Prva prapovijesna istraživanja u Hrvatskoj zabilježena su na otoku Hvaru sredinom 19 stoljeća i objavljena u Studi storici sull'isola di Lesina (BOGLICH), a zatim i u časopisima Bulletino di archeologia e storia Dalmata, Viestnik hrvatskoga arheologičkoga društva, te prestižnim stručnim i znanstvenim europskim časopisima (BUČIĆ, LJUBIĆ). Tako su zahvaljujući radovima Grgura Bučića, don Šime Ljubića, Ivana Krstitelja Novaka i drugih manje poznatih istraživača, već u 19 st. prapovijesni nalazi s otoka Hvara, bili poznati u svjetskim arheološkim stručnim krugovima. Osobita je pažnja bila posvećena tumulima na zapadnoj strani otoka Hvara, u kojima su se nalazili grobovi, a iz kojih su nalazi dijelom bili i objavljeni (BRUNŠMID). Prapovijesna istraživanja otoka Hvara nastavio je početkom i sredinom 20 st. Grga Novak, započevši ih već 1912. godine kako je zabilježeno u literaturi. Osim tumulima i gradinama, osobitu je pozornost posvetio špiljskim lokalitetima, te je odlučio istražiti istočni dio otoka, koji se zove Plame.Počevši od uvale Pokrivenik na istoku pa sve do rta Pelegrin na zapadu otoka, istražujući prapovijesne lokalitete, Grga Novak se zadržao na špiljama: Pokriveniku, te osobito Grapčevoj i Markovoj špilji prezentirajući uz ostale važne neolitičke nalaze i ulomke lijepe crnoglačane, urezane i crvenobojane keramike klasične hvarske kulture (NOVAK). Zahvaljujući njegovim radovima u špiljama, može se reći da je neolitik, što su potvrdila i revizijska iskopavanja krajem devedesetih godina prošlog stoljeća (FORENBAHER-KAISER), najbolje predstavljen u prapovijesnim istraživanjim otoka Hvara. Međutim, mnogi objekti, osobito oni iz brončanog doba, primjerice gradine i kamene gomile, koji svjedoče o kontinuitetu naseljavanja otoka u prapovijesti, ostaju samo zabilježeni u stručnoj literaturi. A upravo dokumentiranje ovih spomenika, o čemu svjedoče objavljeni radovi prvih entuzijasta u 19. stoljeću, predstavlja početak prvih arheoloških istraživanja na otoku Hvaru.

224

Gradine i njihove tumule obrađivao je Marin Zaninović, značajno revidirajući spoznaje svojih prethodnika, a objavio je i važne nove prapovijesne lokalitete na otoku Hvaru (ZANINOVIĆ). Uz Zaninovića prapovijesnim se lokalitetima posvetio i Nikša Petrić, bilježeći neobjavljene nalaze svojih prethodnika i ispravno interpretirajući pojedine artefakte. Petrić je prvi dao topografski pregled gradina i tumula na zapadnoj strani otoka Hvara, udarivši temelje za buduće proučavanje ovih arheološko - povijesnih lokaliteta (PETRIĆ), a njegova su se istraživanja uz terenski obilazak lokaliteta temeljila i na važnim povijesno - arhivskim podacima. Tijekom sustavnih arheoloških istraživanja devedesetih godina u Starom Gradu, Miro Katić je u povijesnoj jezgri grada istražio najveće predgrčko domorodačko naselje na otoku Hvaru (KATIĆ , JELIČIĆ-RADONIĆ). Koristeći se objavljenim rezultatima o predgrčkom naselju u Starom Gradu, Katić ih je nadopunio novim povijesno-arhivskim bilješkama, značajnim za poznavanje prapovijesti Staroga Grada i njegove neposredne okolice.Prapovijesnim se istraživanjima donekle bavio i Branko Kirigin, a u drugom poglavlju svog doktorata obrađivao je prapovijest na prostoru Staroga Grada, starogradskog i jelšanskog polja.Važan prilog za poznavanje topografije otoka predstavljaju i objavljeni rezultati rekognosciranja prapovijesnih lokaliteta na istočnom dijelu otoka Hvara, u kojem Nikša Vujnović donosi pregled špiljskih lokaliteta, gradina i kamenih gomila (VUJNOVIĆ). Pregled prapovijesnih kamenih gomila u središnjem dijelu otoka na prostoru Pitovskog polja, donio je Alen Miletić (MILETIĆ), a osobito je ostao zapažen devedesetih godina 20. st. tim stručnjaka iz projekta Jadranski otoci, koji je pokušao u sklopu sustavnih arheoloških izviđanja, objediniti sva prapovjesna nalazišta na otoku (GAFFNEY).


Cilj ovoga rada je predstaviti potpuniju topografsku sliku na kojoj će biti precizno locirani prapovijesni lokaliteti te opisane gradine i njihov povijesni kontinuitet (hidronimi,oronimi, hagionimi). Također će biti predložena kronološka podjela gradina u onoj mjeri koliko to mogućnosti istraživanja budu dopustile. Odredit će se značenje pojedinih gradina i njihova orijentiranost prema kopnenom ili obalnom dijelu otoka te na kraju kulturološka pripadnost srednjojadranskom i širem sredozemnom kontekstu. Toponomastička istraživanja koja se odnose na povijesni razvitak lokaliteta gdje su bile smještene gradine, donijet će nove podatke o prapovijesnim naseljima te okolnostima pronalaska razlčitih prapovijesnih artefakata, antičkih epigrafskih i kultnih spomenika, a koji su pripadali domorodačkoj zajednici otoka Hvara.


U radu ćemo prikupiti i analizirati arhivsku građu u kojoj su zabilježena prva prapovijesna istraživanja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Obrađivat će se povijesni pisani izvori o otoku Hvaru, s osobitim osvrtom na Statutorum Pharae, izuzetno važan pregled ranosrednjovjekovnog pejsaža, u kojem se spominju lokaliteti čiji starohrvatski nazivi čuvaju imena pojedinih gradina i gomila, a koje su zapravo prapovijesna nalazišta. Zbog kontinuiteta korištenja prapovijesnih lokaliteta i njihova neposrednog okoliša, u terenskom istraživanju važne toponomastičke smjernice su hidronimi, oronimi i hagionimi. Stoga će se u kontaktu s lokalnim stanovništvom sakupiti sve moguće usmene predaje o gradinskim lokalitetima, koje su se prenosile generacijama, te će one biti zapisane, a u njima spominjana nalazišta ucrtati na topografskoj karti. Terenskim pregledom utvrdit će se njihova vjerodostojnost.S obzirom na zemljopisni položaj otoka Hvara, osobito njegove zapadne strane, koji je smješten na sjecištu pomorskih komunikacija još u prapovijesti provest će se i komparativne studije s odgovarajućim arheološkim nalazima na Apeninskom poluotoku. Naime, poznato je da su na hvarskim neolitičkim lokalitetima pronađeni ulomci uvezne keramike i litičkog materijala s talijanske strane Jadrana, a o izravnim kontaktima sa zapadnom obalom svjedoče i nalazi keramike hvarske kulture na nalazištu Pulo di Molfetta u Italiji.Brončanodobne populacije na otoku Hvaru nisu u dovoljnoj mjeri obrađene pa je tako već ranije uočen problem prisutnosti Cetinske kulture, kao i na ostalim srednjojadranskim otocima. Stoga će se dužna pozornost posvetiti i ovom pitanju. Osim stočarstva koje je u brončano doba bilo najraširenija gospodarska grana otočkih populacija, logično se nameće i pomorska orijentacija onodobnog stanovništva otoka, jer sigurno su se preko hvarskih gradina i njihovih luka, odvijale veze između istočne i zapadne obale Jadrana (BATOVIĆ). Na temelju toponomastičke baze podataka izvršit će se terenski pregled svih prapovijesnih lokaliteta od brda Ravan iznad Jelse pa sve do rta Pelegrin na zapadnoj strani otoka Hvara. Gradine i njihovi tumuli bit će kataloški obrađeni uz morfološki opis praćen fotodokumentacijom fortifikacija i drugih nepokretnih nalaza. Odredit će se prostorna pripadnost tumula, te će se po prvi puta objaviti dokumentirani prapovijesni neolitički i eneolitički artefakti koji potječu i s nekih prapovijesnih lokaliteta na otvorenom.Plan istraživanja uključuje i proučavanje kako prapovijesnih tako i antičkih kultova zabilježenih na otoku Hvaru, a osobito na njegovoj sjeverozapadno strani koja je gravitirala domorodačkim zajednicama na obali Kaštelanskog zaljeva i Hilejskog poluotoka.Stoga je neophodno skupiti i obraditi ikonografske prikaze od neolitika pa sve do antičkih reljefa zabilježenih na otoku Hvaru, te antičke epigrafske i povijesne literarne izvore, kao važne podatke za topografiju otoka.



225

Znanstveni doprinos navedenih istraživanja bit će prikupljeni povijesni i arhivski podaci o prapovijesnim naseljima na zapadnoj strani otoka Hvara, što će ujedno osigurati nove podatke o gradinama i njihovim tumulima te tako proširiti i obogatiti dosadašnju evidenciju. Rad će upotpuniti kako arheološke, tako povijesne i etnografske informacije o teško dostupnim i utvrđenim prapovijesnim naseljima koja je već u 1. st. pr. Kr. zabilježio Diodor. Pojašnjavanjem okolnosti pronalaska nekih prapovijesnih artefakata i antičkih epigrafskih, te kultnih spomenika, te njihovom stručno-znanstvenom interpretacijom dopunit će se slika života i običaja prapovijesne, odnosno predantičke domorodačke otočke zajednice i njezina doprinosa oblikovanju antičke civilizacije na otoku.


BATOVIĆ Š., Razvoj istraživanja prapovijesti u Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 2, Zadar 1963, 37-70BATOVIĆ Š., Prapovijesna brončana koplja u Arheološkom muzeju u Zadru, Diadora, 3, Zadar 1965, 49-52.BATOVIĆ Š., U osvit povijesti I, Zadar 2002.BOGLICH J., Studi storici sull'isola di Lesina, Zadar 1893. BRUNŠMID J., Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije, Vjestnik hrvatskoga arkeologičkoga društva n.s. 1, Zagreb 1895, 149-152. FORENBAHER S.- KAISER T., Grapčeva spilja i apsolutno datiranje istočnojadranskog neolitika, Vijesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 92, Split 1999, 9-34. GAFFNEY et al., Projekt Jadranski otoci, Bar IS 660, Oxford 1997.JELIČIĆ-RADONIĆ J., Pharos - antički grad, Pharos - antički Stari Grad, Zagreb 1995, 56-114.JELIČIĆ RADONIĆ J., Far u svjetlu novih arheoloških istraživanja, Antički Grci na tlu Hrvatske, Zagreb 2010, 125-129.KATIĆ M., Ilirsko naselje u Starom Gradu, Pharos - antički Stari Grad, Zagreb 1995, 51 - 55.LJUBIĆ Š., Prva otkrića iz kamenite dobe u Dalmaciji, Vjestnik hrvatskoga arkeologičkoga društva, 3, Zagreb 1881, 4-6.LJUBIĆ Š., Novo otkriće iz kamenite dobe otkrite na otoku Hvaru u Dalmaciji, Vjestnik hrvatskoga arkeologičkoga društva, 4, Zagreb 1882, 89,90. MILETIĆ A., Hvarski tumuli ( Od Planika do Tatinja iznad Vrboske) , Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 1/42, Zagreb 2010, NOVAK G., Izvještaj o prethistoriskim istraživanjima otoka Hvara, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 55, Zagreb 1949, 149-161.NOVAK G., Hvar kroz stoljeća, Zagreb 1960.NOVAK G., Prethistorijske gomile na Paklenim otocima, Arheološki radovi i rasprave, 1, Zagreb 1959, 237-242.PETRIĆ N., Arheološke bilješke sa Hvara, HZ, 4, Split 1976, 207-226.PETRIĆ N., Hvarski tumuli, Vijesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 72-73, Split 1979, 67-77.PHAROS, Pharos - antički Stari Grad, Zagreb 1995. VUJNOVIĆ N., Prilozi arheološkoj karti otoka Hvara, Vijesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 83, Split 1990, 47-64.ZANINOVIĆ M.,Hum - Sv. Vid, Gradina kod Vrbanja na Hvaru, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 20/3, Zagreb 1988, 37-40.ZANINOVIĆ M., Nekropole i naselja primjer otoka Hvara, Histria Antiqua, 8, Pula 2002, 243-255.


65.000 KN










226





IZJAVA



M.P.

227



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Alen Miletić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij arheologije




Hrvatski Gradine zapadne strane otoka Hvara kao povijesni i kulturološki fenomen

Engleski Hillforts of the west side of the island of Hvar as a historical and cultural phenomenon

Područje/polje: humanističke znanosti/ arheologija/ prapovijesna arheologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc. Jasna Jeličić Radonić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1.. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.


[email protected]

2.dr. sc. Jasna Jeličić Radonić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska

[email protected]

3.dr. sc. Boris Olujić, izv. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Vijeća poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 12. 09. 2011. Ad 24Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 28. 9. 2011. Ad 67

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog

Kako nije predviđeno uključivanje ispitanika u rad, nije bilo potrebno odobrenje Etičkoga povjerenstva.


228

istraživanja

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaProgramom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije nije predviđena javna obrana teme doktorskog rada.


Na temelju predloženog sinopsisa Povjerenstvo zaključuje da je tema „ Gradine zapadne strane otoka Hvara kao povijesni i kulturološki fenomen“ znanstveno opravdana jer će dati novi pogled na jedan specifičan oblik prapovijesnih naselja na istočnoj jadranskoj obali. Gradine su od davnine bile vidljive u prostoru, pa su rano privukle pozornost istraživača. No, najčešće se nije išlo mnogo dalje od njihova popisivanja i djelomičnog opisivanja. Predloženi rad usredotočio bi se na jedno uže područje, tj. zapadni dio otoka Hvara kako bi što potpunije mogao sagledati mjesto i značenje ovog specifičnog tipa naselja kako u neposrednom okolišu tako i u međusobnom odnosu, no isto tako uočiti i ljudsku aktivnost na njima. Iscrpna analiza položaja, oblika, građevinskih elemenata te arheoloških nalaza koji se vežu uz gradine omogućit će doktorandu da rekonstruira život prapovijesnih domorodačkih zajednica i odredi njihov odnos prema pridošlim grčkim kolonizatorima te da pokuša odgovoriti na pitanje kontinuiteta života na gradinama u povijesno doba. Opseg rada, pristup i metode, kao i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije koji se postavljaju pred disertaciju. Tema predložene disertacije pripada znanstvenom području, odnosno polju za koje je Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten provoditi postupak stjecanja doktorata znanosti.


Sinopsis pokazuje da pristupnik namjerava sustavno pristupiti temi i da je upoznat s bitnom znanstvenom i stručnom literaturom područja koje istražuje. Pristupnik je ispunio sve uvjete Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Stoga predlažemo da se prihvati njegova tema « Gradine zapadne strane otoka Hvara kao povijesni i kulturološki fenomen» te odobri izrada doktorskog rada pod vodstvom dr. sc. Jasne Jeličić Radonić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu).




2012/2013, ljetni semestar




229




Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., Filozofski fakultet

2.Dr. sc. Jasna Jeličić Radonić, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

3.Dr. sc. Boris Olujić, izv. prof., Filozofski fakultet

4.

5.

U Zagrebu, 23. 11. 2011. M.P.

230



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: doc. dr. sc. Ivica Žižić

Nositelj studija: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij iz etnologije/kulturne antropologije

Matični broj doktoranda/doktorandice: ...



Ime i prezime majke i/ili oca: Ante i Ljubica rođ. Pralija

Datum i mjesto rođenja: 17. 09. 1973., Split

Adresa: Put sv. Lovre 10/C, 21000 Split

Telefon/mobitel: 021/320-888, mob. 099-686-7635




10/2002-05/2005: Papinski liturgijski institut Papinskoga sveučilišta s. Anselmo - Rim, poslijediplomski doktorski studij, 23/05/2005 doktor teologije (spec. liturgika) 10/2000-10/2002: Papinski liturgijski institut Papinskoga sveučilišta s. Anselmo - Rim, poslijediplomski magisterski studij, 23/11/2002 magister teologije (spec. liturgika)10/1992 - 12/1997: Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu - Teologija u Splitu, diplomirani teolog


01/04 2004 - Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (2004-2007 asistent; 2007-2008 viši asistent; 11/12 2008 - docent01/10/2005 Pontificio Istituto Liturgico Pontificio Ateneo s. Anselmo Roma (Italia) - pozvani profesor09/1998-07/2000 profesor vjeronauka - srednjoškolski centar "Josip Pupačić" Omiš


Sudjelovanja na skupovima:

Izlaganja na znanstvenim skupovima:

Fenomenologija i teologija. Fenomenološki aspekti euharistije u misli J. L. Mariona, 15. Dani Frane Petrića, Međunarodni znanstveni simpozij ‘Filozofija, znanost, religija’, Cres, 24-27. rujna 2006.

Objava i liturgija. Fenomenološki aspekti sakramentalnog očitovanja. XII. Međunarodni znanstveni simpozij ‘Objava, objave, ukazanja’, Split, 26-27. listopada 2006.

Relativizam i nove obrednosti u ozračju postmoderne, 'Diktatura relativizma', Međunarodni znanstveni simpozij Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb 16. lipnja 2007.

Liturgija – mjesto zajedništva ili razlog nejedinstva u župi, 48. Teološko-pastoralni tjedan ‘Pastoral


231

u susretu s novim crkvenim pokretima’, Zagreb 22-24. siječnja 2008.

Genealogija vjerničkog subjekta. Kršćanska inicijacija u svjetlu antropologije, 49. Teološko-pastoralni tjedan ‘Kršćanska inicijacija. Nova značenja i pastoralne perspektive’, Zagreb 27-29 siječnja 2009.

Gozbeno slavlje ili žrtveni prinos. Što je euharistija?, Znanstveni skup o 600. obljetnici čašćenja Kristove Krvi u Ludbregu, Varaždin 4. i 5. ožujka 2010.

(koautor Ante Crnčević) Red ili obred. Teološka problematika u raspravama o dvostrukosti obreda, 34. Međunarodni simpozij profesora teologije i filozofije, 7. travnja 2010. Starigrad-Paklenica. Liturgijsko-pastoralno značenje Službe Božje, Znanstveni skup povodom 50. godišnjice izlaženja časopisa Služba Božja, Split 12. studenoga 2010.

Objavljeni radovi:

Nedjelja i liturgija. Sakramentalni identitet Dana Gospodnjega, u: Služba Božja 3 (2006) 237-271.

Liturgijska glazba između očuvanja glazbene baštine i liturgijske prakse, u: Crkva u svijetu, 2 (2007) 306-329.

Fenomenologija i teologija. Fenomenološki vidovi euharistije u misli Jean Luc Mariona, u: Filozofska istraživanja 2 (2007) 337-356.

Objava i liturgija. Fenomenološki vidovi sakramentalnog očitovanja, u Objava, objave, ukazanja, Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa Split, 26. i 27. listopada 2006. (priredili N. A. Ančić i N. Bižaca), Crkva u svijetu, Split 2007, 225-258.

Nove odredbe o ‘starom obredu’. Motu proprio Benedikta XVI. Summorum Pontificum, u: Služba Božja 3 (2007) 299-312.

Sakramentalni simbolizam u Komentaru božanske liturgije Nikole Cabasilasa, u: Crkva u svijetu, 4 (2007) 659-673.

Liturgija – mjesto zajedništva ili razlog nejedinstva u župi? Odnos crkvenih pokreta prema liturgiji Crkve, u: Bogoslovska smotra 2 (2008) 459-474.

Relativizam i nove obrednosti u ozračju postmoderne, u: Diktatura relativizma. Zbornik radova znanstvenog simpozija održanog u Zagrebu 16. lipnja 2007., (Biblioteka Religijski niz, Knjiga 12), (uredili: Mijo Nikić, Kata Lamešić), FTI, Zagreb 2009, 121-149.

Genealogija vjerničkog subjekta. Kršćanska inicijacija u svjetlu antropologije i teologije obreda, u: Bogoslovska smotra 3 (2009) 437-478.

(koautor Viktor Vrečko) Nova solinska bazilika. Skica idejnoga rješenja, u: Tusculum 1 (2009) 223-236.

Affectus fidei. O razložnosti obrednoga osjećanja, u: Communio, god. 36 (2010) br. 108, 125-141.

Liturgijsko-pastoralno značenje 'Službe Božje', u: Služba Božja 50 (2010) 430-446.


Hrvatski: Nedjelja u katoličkoj religioznosti. Antropološko istraživanje blagdanskog etosa

Engleski: Sunday in the Catholic religiosity. Anthropological research of festive ethos


/

232

Područje/polje: humanističke znanosti/etnologija i antropologija



Prvi mentor: doc. dr. sc. Goran Pavel Šantek

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: / / /


Prvi mentor:

Anthropos religiosus. Antropološko-religijski ogledi, (Zagreb, Ibis grafika), 2011.

Paški sveti prostor. Prilog tumačenju, Studia ethnologica Croatica 21 (2009) 47-77

Postajanje svetim. O religiji kao sredstvu nove identifikacije, u: Petrović Leš, T. (ur.), Etnolog Vitomir Belaj, (Zagreb, FF Press) 2009, 385-411.

Etnografski realizam i uloga etnologa religije, u: Čapo Žmegač, J., Gulin Zrnić, V., Pavel Šantek, P., Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvremenih terenskih istraživanja, (Zagreb, Institut za etnologiju i folkloristiku - Naklada Jesenski i Turk) 2006, 53-71.

Paški sveti trokut, Studia ethnologica Croatica, 18 (2007) 153-183.

Drugi mentor: /

OBRAZLOŽENJE TEME


.Doktorska radnja će biti rezultat antropološkog istraživanja nedjelje u katoličkoj religioznosti u urbanom kontekstu grada Splita. Istraživanje će rekonstruirati sliku nedjelje kao kršćanskoga blagdana u kulturnim uvjetima suvremenosti na temelju antropološke analize blagdanskog etosa. Baveći se simboličkim ustrojem blagdanskoga etosa, ovaj rad želi izvjestiti o kulturnim preobrazbama religijskoga identiteta nedjelje u crkvenim zajednicama koje u njemu žive neposredno iskustvo svetoga. Pristup temi se primarno formira kroz istraživanje obrednog konteksta kao specifičnog mjesta religijskog oblikovanja obrazaca osjećanja, vladanja i vrjednovanja među pripadnicima katoličke zajednice.


Doctoral dissertation will be the result of an anthropological research of Sunday within Catholic religiosity, in the urban context of the city of Split. The research will reconstruct the image of Sunday as a Christian feast, in cultural conditions of modernity, relying on an anthropological analysis of festive ethos. Dealing with the symbolic structure of festive ethos, this thesis intents to inform about cultural transformations of the religious identity of Sunday within church communities which, through it, live the direct experience of sacred. The approach on the subject is primarily formed through a research of the ritual context as a specific place of religious forming for patterns of feeling, ruling and evaluating among members of the Catholic community.


Religijska institucija blagdana nalaže se kao jedan od središnjih predmeta antropologije religije. Već u ranijim antropološkim istraživanjima proučavanje blagdana podrazumijevalo je istraživanje simboličkoga ustroja čovjekova identiteta, zajednice i obreda, odnosno, blagdanskog etosa kao temeljne dimenzije življenja 'svetoga dana'. Sagledavanje blagdana u suvremenom društvenom kontekstu čini se relevantnim predmetom antropologije religije, osobito u svjetlu dubokih kulturnih preobrazbi kojima je zahvaćena religija. To posebno vrijedi za nedjelju – prvi blagdan za kršćane – koja bilježi značajne preobrazbe svojega religijskoga identiteta i zajednica koje u njemu žive neposredno iskustvo svetoga. Dosadašnja istraživanja pokazala su "povezanost doživljavanja većine religioznih iskustava s odlaženjem u crkvu: što češće ispitanici posjećuju crkvu, češće doživljavaju i religiozna iskustva, što upučuje na bitno ekleziocentrični karakter religijskog doživljavanja kod tradicionalnih katoličkih vjernika" (Marinović Bobinac, 2005: 366).U katoličkom kalendaru nedjelja tvori strukturnu jedinicu na kojoj se gradi krug i ritam liturgijske godine. Nedjelja se uspostavlja kao obredni i zajedničarski oblik življenja svetoga u čijem se okrilju oblikuje konfesionalni i identitetski lik vjerovanja i pripadanja. Naime, nedjelja koncentrira kršćanski oblik blagdanskoga svetkovanja uopće što je od osobitoga interesa za antropološko istraživanje koje zadaje za cilj istraživanje blagdanskoga stanja. Tumačenje religijskih blagdana polazeći od opisivanja blagdanskoga etosa već je otprije poznato u antropološkim istraživanjima. Teorijsku podlogu ovoga rada tvori antropologija religije koja u svojoj tradiciji ima integriranu antropologiju blagdanskoga. Riječ je o konceptu blagdana kao „osjećaja svetoga“ (Kerenyi), „atmosfere dioništva“

233

(Lanternari), „etosa“ (Bateson) ili pak „emotivnoga tonaliteta“ (Geertz). Koncept blagdanskoga etosa čini se prikladnim da izrazi kulturnu konfiguraciju osjećaja, ponašanja i vrijednosti koje jedna zajednica dijeli, prema kojima konstruira i prepoznaje simboličku os svojega identiteta. Proučavanje blagdanskoga etosa pruža uvid u suštinu religijskoga iskustva blagdana kao diferenciranog vremena življenja iskustva svetoga. Promišljanjem tog koncepta – koji je teorijski osnov rada – otvara se pristup antropološkom tumačenju nedjelje u katoličkoj religioznosti, koja se upotpunjuje fenomenološkim istraživanjem svijeta religijskoga iskustva.


Antropološko istraživanje nedjelje oslanjati će se na teoriju performativnoga V. Turnera, dok će se promišljanje religijskoga iskustva formirati uz pomoć fenomenoloških tumačenja A. N. Terrina. Istraživanje stavlja za cilj izvještaj o simboličkoj izgradnji blagdanskoga iskustva kao specifičnog mjesta oblikovanja obrazaca vladanja među pripadnicima katoličkih zajednica u urbanom kontekstu grada Splita. Vodi se činjenicom da se nedjelja kao religijski blagdan obredno profilira i da blagdanski etos može biti iščitan preko relativnih simboličkih konfiguracija.


Istraživanje se fokusira na procese oblikovanja i preslagivanja svijeta crkvene religioznosti u kojem se prerađuju uporišta smisla, potiču iskustva svetoga i utvrđuju kolektivne izvjesnosti i pripadnosti, tj. profilira blagdanski etos kao središnji segment kršćanske religioznosti. Antropologija nedjelje u redu blagdanskoga etosa uvodi u razumijevanje u obreda kao „faktora stvaranja konteksta“ (Bateson) religijskoga doživljavanja, preispitujući također kako se raslojavaju tradicionalni okviri i kako dolazi do integracija na drugim razinama.U istraživanju će biti primjenjen fenomenološki pristup koji u središte zanimanja stavlja religijsko iskustvo kao nutarnju poveznicu simbola, priča i obreda, ukazujući na izvore vitalnosti religijskog doživljavanja. Metodološki koncept je sadržan u 'istraživanju iznutra' utvrđujući što se stvarno događa u 'blagdanskom stanju', kako sudionici doživljavaju sebe, drugoga i sveto u religijskom ozračju nedjelje. Primjenjivati će se metodološki postupci otvorenog intervjuiranja, te sudjelovanja sa promatranjem. Rad ima za cilj pružiti kvalitativno istraživanje kulturološke dimenzije nedjelje u katoličkoj religioznosti, odnosno, formirati antropološko tumačenje blagdanskoga stanja u katoličkim zajednicama. Nadalje, cilj je ovoga sinkronijskoga istraživanja stjecanje cjelovitog uvida u blagdanski etos na temelju iskustava sudionika, te ustanoviti koji su simbolički sustavi uključeni u njihovu dinamiku.Pri određivanju istraživačkog polja, ovaj se rad smješta na križištu između fenomenologije i antropologije religije. Istraživanje se po zacrtanim metodološkim postupcima smješta u suvremenu etnografsku paradigmu. Pri razradbi teorijskih osnova koristiti će se literatura iz različitih disciplinskih područja (teologija, sociologija, antropologija).


Predloženi projekt istraživanja može pridonijeti dubljem i kompletnijem sagledavanu nedjelje kao religijskoga blagdana u okviru suvremenoga društva. Ovaj će rad biti prvotno doprinos antropologiji religije u proučavanju suvremenih crkvenih zajednica i religijskog iskustva. Zbog sustavnoga pristupa tematici i načina istraživanja može biti zanimljiv sociologiji, teologiji i filozofiji religije. Znanstvena i praktična vrijednost ovoga rada sastoji se u cjelovitom predstavljanju katoličkog blagdanskog etosa u uvjetima modernoga 'raščaravanja svijeta' (Weber).


Angelini, G. 2006, Il tempo e il rito alla luce delle Scritture, (Assisi, Cittadella Editrice)

Baloban S. – Črpić G. (ur.), 2005, Kultura nedjelje i dostojanstvo radnika, (Zagreb, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve – Kršćanska sadašnjost)

Bateson, G., 1936, Naven. A Survey of the Problems suggested by a Composite Picture of the Culture of a New Guinea Tribe drawn from Three Points of View, (Cambridge, University Press).

Berger, P. L.,1995, Il brusio degli angeli. Il sacro nella società contemporanea, (Bologna, Il Mulino)

Bonaccorso, G., 2007, Blagdan. Vrijeme bez vremena, u: Služba Božja 2, 183-201.

Cox, H., 1971, La festa dei folli. Saggio teologico sulla festività e la fantasia, (Milano, Bompiani)

Eliade, M., 2002, Sveto i profano, (Zagreb, AGM).

Falassi, A. (ed.), 1987, Time Out of Time. Essays on the Festival, (Albuquerque, University of New Mexico Press)

Geertz, C., 1998, Interpretazioni di culture, (Bologna, Il Mulino).

Heschel, A. J., 2001, Il sabato. Il suo significato per l'uomo moderno, (Milano, Garzanti).

Kerenyi, K., 1951, La religione antica, (Roma, Astrolabio).


234

Lanternari, V., 1959, La grande festa. Storia del Capodanno nelle civiltà primitive, (Milano, Il Saggiatore).

Marinović Bobinac, A., 2005, Dimezija religioznog iskustva u Hrvatskoj: "šapat anđela" iz sociologijske perspektive, Sociologija sela, 168 (2) 339-370.

Marinović Jerolimov, D., 2005, Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004: između kolektivnoga i individualnoga, Sociologija sela, 168 (2), 303-338.

.Rappaport, R. A., 2002, Rito e religione nella costruzione dell'umanità, (Padova, Edizioni Messaggero – Abbazia di Santa Giustina).

Riva, F. – Sequeri, P., 2009, Segni della destinazione. L'ethos occidentale e il sacramento, (Assis, Cittadella Editrice).

Rizzi, A., 2006, Il problema del senso e il tempo. Tempo, festa, preghiera, (Assisi, Cittadella Editrice).

Segalen, M., 1998, Riti e rituali contemporanei, (Bologna, Il Mulino).

Spaemann, R., 2002, Rito ed 'ethos', in: Carmelo Vigna (ed.), Etica trascendentale e intersoggettività, (Milano, Vita e Pensiero), 3-18.

Satta, M. M., 2007, Le feste. Teorie e interpretazioni, (Roma, Carocci Editore)

Tambiah, S. J., 1995, Rituali e cultura, (Bologna, Il Mulino).

Terrin, A. N., 1982, Esperienza di Dio e ritualità. Prospettiva antropologico-funzionalista e tesi fenomenologica, in: Terrin A. N. (ed.), Liturgia. Soglia dell'esperienza di Dio?, (Padova, Edizioni Messaggero – Abbazia di Santa Giustina), 95-135. Terrin, A. N., 2002, Per un rapporto autentico tra fenomenologia e teologia/liturgia. Saggio di fenomenologia della religione, in: Liturgia e scienze umane. Itinerari di ricerca, (Roma, Edizioni Liturgiche), 121-154.

Terrin A. N. (2007), Per una fenomenologia dei riti religiosi e dei riti secolari, u: Terrin A. N. (ur.) Riti religiosi e riti secolari, (Padova, Edizioni Messaggero – Abbazia di Santa Giustina), 147-196.

Tomatis, P., 2005, La festa dei sensi. Poietica ed estetica dell'ethos festivo, in: Barba, M. (ed.), O Giorno primo ed ultimo. Vivere la domenica fra festa e rito, (Roma, Edizioni Liturgiche), 15-58.

Turner, V., 1982, Celebration. Studies in Festivity and Ritual, (Washington, Smithsonian Institution Press).

Turner, V., 1986, Dal rito al teatro, (Bologna, Il Mulino). Turner, V.,1993, Antropologia della performance, (Bologna, Il Mulino).

Turner, V., 2001, Il processo rituale. Struttura e antistruttura, (Brescia, Morcelliana).


5.000,00



Nacionalnofinanciranje /

Međunarodnofinanciranje /

Ostale vrsteprojekata /

235




Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.Potpis doc. dr. sc. Goran Pavel Šantek


Potpis /(ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis Ivica Žižić(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA


U Zagrebu, 4. travnja 2011. Potpis Ivica Žižić(ime i prezime doktoranda)

M.P.


236



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivica Žižić

Nositelj studija: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij etnologije i kulturne antropologije

Matični broj doktoranda/doktorandice:


Jezik pisanja rada:

hrvatski

Hrvatski Nedjelja u katoličkoj religioznosti – antropološko istraživanje blagdanskoga etosa

Engleski Sunday in the Catholic religiosity - anthropological research of festive ethos

Područje/polje:

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: etnologija i antropologijaGrana: etnologija/kulturna antropologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: 1. dr. sc. Goran Pavel Šantek, izv. prof.

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Tomo Vinščak, izv. Prof.


2. dr. sc. Željko Tanjić, red. prof

Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu

[email protected]

3. dr. sc. Goran Pavel Šantek , izv. prof.


Sjednica nadležnog tijela i točka dnevnog reda u okviru koje je imenovano

Na sjednici Fakultetskoga vijeća 14. srpnja 2011. pod točkom 94. prihvaćen je prijedlog za imenovanje stručnoga povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti dr. sc. Ivice Žižića, na temelju znanstvenih postignuća, po osnovi članka 73. stavak 3. Zakona o


237

Povjerenstvo

znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, bez pohađanja nastave i polaganja ispita u okviru Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije. Predloženi je naslov rada: Nedjelja u katoličkoj religioznosti - antropološko istraživanje blagdanskoga etosa. Mentor: dr. sc. Goran Pavel Šantek, izv. prof.


Prihvaćena sukladnost s etičkim postavkama etnoloških istraživanja na sjednici održanoj 7.11.2011.

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog rada Nije predviđena javna obrana teme.


Antropološko istraživanje nedjelje u katoličkoj religioznosti želi pružiti sliku nedjelje kao kršćanskoga blagdana u kulturnim uvjetima suvremenosti na temelju analize blagdanskoga etosa. Predloženi rad želi biti studija o kulturnim preobrazbama religijskoga identiteta nedjelje u katoličkim crkvenim zajednicama. Izvorni znanstveni pristup temi formira se kroz istraživanje obrednog konteksta kao specifičnoga mjesta oblikovanja religijskih obrazaca osjećanja, vladanja i vrjednovanja. Baveći se ovom temom, pristupnik ulazi u istraživanje jednoga od središnjih predmeta antropologije religije - u proučavanje 'svetoga dana' - u ovom slučaju nedjelje u kojoj se koncentrira kršćanski način blagdanskog svetkovanja uopće. Osim toga, ovaj rad smjera antropološki istraživati 'blagdanski etos' u katoličkim zajednicama na području grada Splita . Riječ je o konceptu blagdana viđenog iz iskustva svetoga, odnosno, 'emotivnog tonaliteta' obrednog sudjelovanja koje stvara blagdansko stanje. Riječ je o kulturnoj konfiguraciji osjećanja, ponašanja i vrjedovanja koje katolička vjerska zajednica dijeli i prema kojima konstruira i prepoznaje simbolički osnov svojega identiteta. Promišljanjem tog koncepta, koji je teorijsko polazište rada, otvara se pristup antropološkom tumačenju nedjelje u katoličkoj religioznosti.

Druga važna značajka ovako odabrane teme istraživanja je što se fokusira na procese ritualnog oblikovanja i preobrazbe svijeta crkvene religioznosti u kojima se potiču iskustva svetoga i utvrđuju kolektivne izvjesnosti i pripadnosti, odnosno, profilira blagdanski etos kao središnji segment kršćanske religioznosti. Pritom, istraživanje će se oslanjati na teoriju performativnoga od njezinih početaka s V. Turnerom i na fenomenologiju rituala A. N. Terrina. Metodološki koncept ovoga rada je sadržan u 'istraživanju iznutra'. Pristupnik će primjenjivati metodološke postupke otvorenoga intervjuiranja, te sudjelovanja sa promatranjem u nekim katoličkim zajednicama na području grada Splita. Po zacrtanim metodološkim postupcima ovo se istraživanje smješta u suvremenu etnografsku paradigmu.


Povjerenstvo smatra da je ova tema vrlo aktualna i da bi mogla značajno doprinijeti znanstvenom istraživanju antropologije religije, antropologije festivala i rituala. Osim toga, predloženi projekt može pridonijeti dubljem i kompletnijem sagledavanju kulturološke dimenzije blagdana nedjelje u katoličkoj religioznosti. Zbog interdisciplinarnog pristupa tematici i načina istraživanja rad može biti zanimljiv i drugim disciplinama, posebno sociologiji, teologiji i filozofiji religije. Baveći se religijskim blagdanom - nedjeljom - polazeći od blagdanskoga etosa profiliranog ritualnom praksom, pristupnik je formirao projekt istraživanja blagdanskoga iskustva u katoličkim zajednicama. Pristupnik uvodi orginalni znanstveni pristup tematici nedjelje kao religijskog blagdana kao i fenomenu blagdanskog etosa te pruža projekt kvalitativnoga istraživanja ovog važnog segmenta katoličke religioznosti.

Budući da je pristupnik već stekao doktorat znanosti u humanističkim znanostima u polju teologija, da je tema njegova doktorskoga rada na teologiji bila vezana uz antropološka istraživanja rituala, da je na prošlom doktorskom studiju imao kolegije antropološke i ritualne tematike, da je objavio znatan broj radova na temu antropologije i rituala te da kolega Žižić predaje kao docent na sveučilištima u Rimu i Splitu povjerenstvo smatra da se pristupniku može omogućiti pristup izradi i stjecanju doktorata znanosti na temelju znanstvenih postignuća, po osnovi članka 73. stavak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, bez pohađanja nastave i polaganja ispita u okviru poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije

238




zimski semestar 2012/ 13.


Potpis






dr. sc. Tomo Vinščak, izv. prof.

2. dr. sc. Željko Tanjić, red. prof.

3. dr. sc. Goran Pavel Šantek, izv. prof.

4.

5.

U Zagrebu, 7.11.2011. M.P.

239

Vijeće poslijediplomskog doktorskog studija glotodidaktike

Zagreb, 22. studenog 2011.

PREDMET: Molba za prjevremeni završetak studija

Molim Vijeće poslijediplomskih studija da Guangying Cui, doktorandici Doktorskoga studija glotodidaktike, odobri prijevremenu obranu disertacije i završetak studija jer je:

- tijekom tri semestra studija položila sve propisane ispite te time skupila 85 ECTS bodova

- izlagala na konferencijama, objavljivala radove i radila u nastavi te time skupila 45 ECTS bodova u slobodnom izbornom modulu

- izradila doktorsku disertaciju pod naslovom ''Blendid learning approach in developing listening and speaking skills in teaching English as a foreign language'' (naslov i temu disertacije već je odobrio Senat Sveučilišta) i time prikupila 60 ECTS bodova.

Kolegica Guangying je dugogodišnja djelatnica Sveučilišta HUST u NR Kini, a njena disertacija rezultat je longitudinalnog istraživanja provedenog na tome Sveučilištu od 2008-2010. godine. Kao doktorandica Doktorskoga studija glotodidaktike pokazala je izraziti entuzijazam i marljivost i prikupila ukupno 190 od propisanih 180 bodova koji joj prema programu studija omogućuju pristup obrani disertacije.

S poštovanjem,

dr.sc. Marta Medved Krajnovićvoditeljica Doktorskoga studija glotodidaktike

240

sveuČiliŠte u zagrebu · web view- tra le due sponde: migrazioni dall'emilia-romagna a pola...

Documents