ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

SVIBANJ

2008

5

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran Gabriæprof. dr. Darko GrundlerBranko MeštriæKrunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakVanja RadovanoviæRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

161

GodišteVolume

BrojNumber100

Svibanj – May 2008

5

Bijela dama – Mont Blanc

Bijela dama – Mont Blanc ........................................162

Tomislav Nežmah i Danijel Sorola

Posljednja dužina ......................................................168

Boris Èujiæ

Planinar i more ..........................................................175

Boris Lanèa

Tragom prvog izleta HPD-a na Sljeme......................178

Berislav Banek

Godišnja doba u hrvatskim planinama ....................180

Po Hrastovaèkoj i Petrovoj gori ................................182

Jasna Žagar

Opila me Bjelašnica! ..................................................186

Denis Vranješ

Mail izlet na Tikvenjak ..............................................190

Gordana Burica

Obljetnice....................................................................191

In memoriam: Ivan Salopek ......................................195

Planinarski putovi ......................................................196

Vijesti ..........................................................................197

Kalendar akcija ..........................................................200

TEMA BROJAMont Blanc – najviši vrh Alpa

SLIKA NA NASLOVNICIPrvi penjaèki koraci,smjer »Smokva was here«, 5a,penjalište Vinkuran – Pulafoto: Siniša Hrestak

SADRŽAJSADRŽAJ

162

Penjaèki doživljaji izAustralije i Tasmanije168

Planinar i more175

Godišnja doba uhrvatskim planinama180

SADRŽAJ

5, 2008

Mont Blanc dugo se godina na raznimmjestima navodio kao najviši vrh Euro-pe, no zbog geografskog odreðenja

europskog kontinenta kao prostora od Atlant-skog oceana do Urala i Kavkaza, to zapravonije najviši europski vrh jer je Elbrus, najviši vrhu planinskom lancu Kavkazu (5642 m), 800metara viši. Mont Blanc je sa svojih 4810 meta-ra visine »samo« najviši vrh Alpa i zapadneEurope. Nalazi se u masivu koji se sastoji odviše vrhova i grebena na francusko-talijanskojgranici.

Pitanje nalazi li se najviša toèka Mont Blan-ca u Francuskoj ili u Italiji bila je tema mnogo-brojnih polemika izmeðu te dvije države; svakaod njih na zemljopisnim kartama povlaèi svojuliniju razgranièenja. Posljednje toèno utvrði-vanje granice zbilo se 1861. godine kada jeizmeðu Francuske i Kraljevine Sardinije potpi-san sporazum prema kojem granica prolazitoèno preko najvišeg vrha Mont Blanca. Poslijesu Francuska i Italija dvaput (1947. i 1963.)otvarale pitanje meðusobnog razgranièenja, alisu obje strane jednostavno zanemarile MontBlanc.

Vrh Mont Blanca je kupola od vjeènogsnijega i leda èija debljina varira od desetak doèak 25 metara, zbog èega toènu i stalnu visinuplanine nije moguæe odrediti. Dugo je službenavisina bila 4807 metara, no 2002. godine je GPStehnologijom izmjereno 4810 metara i 40 centi-metara. Godinu dana poslije, nakon što jeEuropu zahvatio val zatopljenja, ekipa znanstve-nika ponovno je izmjerila visinu i utvrdila da jevrh visok 4808 metara i 45 centimetara. Nakonobjavljivanja tih mjerenja, pomno se prati visinaèak 500 toèaka u podruèju Mont Blanca radiistraživanja posljedica globalnog zatopljenja.

Visina je ponovno mjerena 2005. godine itom je prilikom izmjereno da se najviši vrh Alpa

nalazi 4808 metara i 75 centimetara iznadrazine mora. Službena brojka koja danas stojiuz ime Mont Blanca je 4810 metara, dok se stje-novit vrh ispod naslaga leda i snijega navodi daje neupitno visok 4792 metra.

Tradicija duga 220 godinaPrvi su se na »Bijelu damu« davnog 8. kolo-

voza 1786. popeli Jacques Balmat i doktorMichel Paccard. Taj je dogaðaj oznaèio poèe-tak modernog planinarenja. Prva žena koja seuspela na vrh bila je Marie Paradis 1808. godi-ne, a zanimljivo je da je na vrhu stajao i Theo-

162

NAJVIŠI VRH ALPANAJVIŠI VRH ALPA

Bijela dama – Mont BlancTomislav Nežmah i Danijel Sorola, Zagreb

Spomenik prvim istraživaèima u Chamonixu(pokazuju prema vrhu Mont Blanca)

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

5, 2008

dore Roosevelt, vodeæi ekspediciju za vrijemesvog medenog mjeseca 1886. godine, 15 godinaprije nego što je postao predsjednik SjedinjenihAmerièkih Država. Više od sto godina nakonprvog uspona bio je na vrhu talijanski trojac,meðu njima i sveæenik Achille Ratti, koji jeposlije postao papa Pio XI.

Od zanimljivijih dogaðaja vezanih uz MontBlanc spomenimo da se na vrh, koji je dug samotrideset metara, 1960. godine spustio avion.Godine 1990. Švicarac Pierre-Andre Gobetuspio je iz Chamonixa doæi do vrha i vratiti seza samo 5 sati, 10 minuta i 14 sekundi. Trinaestgodina poslije su se Stephane Brosse i PierreGignoux uz pomoæ skija uspeli na vrh za 4 satai 7 minuta, a spustili za sat i 8 minuta, ukupno5 sati i 15 minuta. Iste se godine, zahvaljujuæipovoljnome toplom vjetru, na vrh spustilo se-dam francuskih paraglajdera. Niz zanimljivostis Mont Blanca upotpunio je danski umjetnikMarco Evaristti obojivši vrh crvenom bojom i

zabivši u njega šest metara dug kolac sa zasta-vom »Pink State«. Uhapšen je i zatvoren zbognagrðivanja okoliša.

Mont Blanc je danas jedno od najposjeæe-nijih visokogorskih odredišta na svijetu. Svakegodine prema vrhu krene oko 20 tisuæa plani-nara i turista, najviše zahvaljujuæi žièari èija sezadnja postaja, l'Aiguille du Midi, nalazi navisini od 3842 metra. Veæina ih nikada ni nepomisli stiæi na najvišu toèku planine, ali spo-menuta brojka dovoljno govori o ljudskoj vrevikoja tamo nastaje. Nažalost, svake godine MontBlanc uzima i ljudske žrtve. Do sada je na nje-mu poginulo više od tisuæu ljudi. U vrijeme ljet-nih vikenda spasilaèka služba u prosjeku izvededvanaest akcija spašavanja.

Uspon na vrh Mont Blanca zahtijeva viso-kogorsko iskustvo, dobru fizièku i psihièku pri-premljenost, odgovarajuæu opremu, a poželjnaje pratnja vodièa ili barem iskusnog planinara.Staza do vrha prolazi kroz brojne opasne

1635, 2008

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Vrh Mont Blanca je kupola od vjeènog snijega i leda èija debljina

varira od desetak do èak 25 metra, zbog èega je nemoguæe

odrediti toènu i stalnu visinu planine

Mont Blanc – najviši vrh Alpa, ali ne inajviši na europskom kontinentu

prolaze, na mnogo mjesta vrebaju odroni ka-menja ili snijega, a na tim visinama uvijekpostoji i opasnost od visinske bolesti, pa jepotrebno barem jednu noæ provesti u visinskomplaninarskom domu kako bi se izbjegle zdrav-stvene tegobe koje mogu završiti smræu. Doda-tnu opasnost predstavljaju nagle promjene vre-menskih prilika.

Postoje èetiri standardne staze koje vode navrh, a najpoznatija je ona preko doma Gouter,koji je èesto pretrpan ljudima. Svi se putovi spa-jaju u jedan na grebenu pod samim vrhom, paje ondje krkljanac na stazi normalna pojava.Najèešæe je ishodište planinara Chamonix, fran-cuski gradiæ u kojem živi devet tisuæa stanov-nika. Chamonix je bio domaæin prvih Zimskiholimpijskih igara 1924. godine, a danas nosititulu najpoznatijeg francuskog skijališta. Iznadgradiæa nalazi se ulaz u cestovni tunel MontBlanc dug 11 i pol kilometara koji spaja Fran-cusku s Italijom.

Uspon na krov AlpaOpisat æemo ukratko put do vrha iz Cha-

monixa preko doma Tete Rousse (3167 m) idoma Gouter. Autobusom ili osobnim prijevo-zom najprije se treba uputiti do mjesta LesHouches (èita se Lezuš), odakle žièarom dopredzadnje stanice – Bellevue (1812 m). Tu jepolazna stanica tramvaja kojim se stiže do Nidd'Aigle (Orlovsko gnijezdo, 2380 m). Vlak ovdjesvladava velik uspon, pa je izmeðu traènicadodatno ugraðena nazubljena željezna traènicada bi se u sprezi sa zupèanikom na vlaku lakšesavladao taj uspon.

Pogled prema Mont Blancu i ostalim vrho-vima što blješte pod vjeènim snijegom i ledomizaziva divljenje i strahopoštovanje. Usput seprelaze potoci bogati vodom koji nastajutopljenjem snijega s okolnih vrhova. Dalje odstanice Le Nid d'Aigle nema tekuæe vode.

Kod Orlovog gnijezda izgraðen je manji,lijep i udoban planinarski dom u kojem semože prespavati. Od tuda do prvog odredišta– planinarskog doma Tete Rousse (3167 m)treba još oko tri sata hoda. Dom je obnovljen,sve je novo, dobro održavano i èisto. Tu semože prespavati i sutradan nastaviti premaplaninarskom domu Gouter (3817 m) koji jetakoreæi polazna toèka za završni uspon naželjeni vrh. Pogled prema gore iz doma TeteRousse u najmanju je ruku impresivan: na rubulitice visoke nekih 700 metara stoji domGouter. Ocrtava se na litici iznad, a gledan spodnožja èini se potpuno nedostupan. Ogrom-ne hridi i nepravilno rasporeðeni kameni blo-kovi kao da prijeèe prolaz.

Od doma Tete Rousse dalje se ide strmimputem po snijegu, a vrlo brzo stiže se do prveprepreke, Grand Couloira (»Kuloar smrti« ili»Ruski rulet«). Rijeè je o jako strmom usjekuizmeðu stijena gdje gotovo stalno pada kame-nje. Uska staza je pod snijegom, a nesretnik kojitu padne završava na stijenama ili u procjepuledenjaka. Za osiguranje postavljena je viseæasajla, na koju se mnogi navezuju. Najveæi rizikvreba od odrona kamenja koje po velikoj kosinidobiva znatno ubrzanje i predstavlja opasnostza svakog prolaznika. Kamenje se najviše odro-njava u doba dana kada se zbog porasta tempe-rature snijeg i led najviše otapaju.

164 5, 2008

Aiguille Du Midi (3842 m)

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Èini se da prelaskom »Kuloarasmrti« nastaju još veæe nevolje. Po-trebno je po putu izmeðu golemihgromada kamenja nepravilno razba-canih na vrlo strmoj ledenoj podloziprevaliti dosta dugaèak put – trebase skoro vertikalno ispeti s 3167 na3817 metara. Na zadnjoj treæiniuspona postavljene su sajle. Strah inesigurnost pojedinaca koji su obi-èno u navezu usporavaju kretanje,pa se stvaraju veæi zastoji, osobitoprilikom mimoilaženja. Sve u svemu,uspon od Tete Rousse do domaGouter može trajati oko 3 – 4 sata,ovisno o pripremljenosti pojedinacai zahtjevnosti terena (nekad je suho,a nekad ima puno snijega).

U domu Gouter, koji je malomanji od Tete Rousse, vlada još veæagužva premda je dograðena novadepandansa. Imate li sreæe možetedobiti smještaj u novom dijelu. Svikoji kreæu prema vrhu u domu sepripremaju za završni uspon, provje-

1655, 2008

Dom Tete Rousse (3167 m)

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

ravaju opremu, okrepljuju se juhom i odlaze nakratak san. Tu uvijek pušu vrlo jaki vjetrovi, kojiponekad dostižu brzinu i preko 200 kilometarana sat. U depandansi po noæi ulazi kroz svakupa i najmanju rupicu hladan vjetar, a zavija kaou kotlu.

Rano ujutro, veæ oko dva sata poslije pono-æi, poèinju pripreme za uspon. Uobièajeno je dase prema vrhu kreæe vrlo rano, dok je snijeg joštvrd, a i treba osigurati dovoljno vremena zapovratak.

Veæ sat i pol poslije ponoæi poèinju se palitièeone svjetiljke; poèinje priprema ruksaka,oblaèenje i obuvanje gojzerica i dereza. I una-toè dobroj aklimatizaciji prethodnih dana, pro-sjeènog planinara brzo umaraju užurbane rad-nje. Zmijolike se kolone èeonih svjetiljki kreæuneposredno ispred doma, da bi brzo zatimnestale u noæi. Dobro je pratiti kolonu ispredsebe jer uvijek postoji opasnost da se izgubistaza. Pojaèa li se vjetar, trag se vrlo brzo za-mete. Svuda, posebno noæu, vreba opasnost oddubokih pukotina ili od strmina s kojih nemapovratka. Praæenje tragova olakšavaju metalnefluorescentne ploèice postavljene na metalnimšipkama uz stazu. Tek na povratku može sedoznati kakav je zapravo uspon po kojemu seprolazi noæu.

S postupnim svitanjem baterijske lampegube sjaj i poèinju se raspoznavati obrisi. Bržipenjaèi gube se iz vidokruga napredujuæi premavrhu i djeluju kao sitne toèkice koje se tekneznatno pomièu. Iscrpljujuæi put, premalo

166

Na uskom grebenu nadomak vrha

TOM

ISLA

V N

EŽM

AH

Teško je opisati osjeæaj koji

èovjeka obuzima na samom

vrhu. Svi problemi, zamor i

utrošeni trud naglo nestaju.

Iznad nema nièega, a ispod

su manji vrhovi za koje je

ova visina nedostižna

5, 2008

spavanja, pa i slaba prehrana, èine svaki korakna ovoj nadmorskoj visini teškim. Nakon nekogvremena stiže se do skloništa Vallot (4362 m),u kojem je moguæ kratak odmor (unutra je le-deno!). Nerijetko se lošije pripremljeni ili ne-aklimatizirani penjaèi na ovom mjestu okreæu isilaze natrag do doma Gouter (naravno, ako sevrijeme pokvari ili pak vremenski uvjeti nedopuste daljnje napredovanje, svi se okreæu isilaze pažljivo natrag).

Nakon toga stiže se do još jednog izuzetnoopasnog dijela uspona, takozvanog »Žileta«.Iza skloništa Vallot (4362 m) na grebenuBosses (4520 m) postoji vrlo uzak prolaz sbezdanima na obje strane. »Žilet« je opasanako puše vjetar, što na ovim visinama nije rijet-kost. Nakon prolaska preko toga mjesta od vrhanas dijeli još samo jedan strmi uspon. Kako toobièno biva, vrh nije tamo gdje se obièno misli,nego je skoro u pravilu uvijek malo dalje. Niovaj sluèaj nije iznimka, no, na sreæu, od njeganas dijeli još samo mala, kratka, ledom okovanauzbrdica.

Teško je opisati osjeæaj koji èovjeka obuzi-ma na samom vrhu. Svi problemi, zamor iutrošeni trud naglo prestaju. Iznad nas nemanièega, ispod nas su manji vrhovi za koje je ovavisina nedostižna. Duboko u dolini raspoznajuse Chamonix i susjedna manja mjesta. No, pozavršetku slikanja na vrhu prestaje euforija –treba krenuti natrag!

Razdaljinu od vrha do doma Gouter pro-lazi se vrlo brzo. Spuštanje je rutinski zadatak,ali treba dosta napora i vještine da se savladanajteža dionica povratka – od doma Gouter dodoma Tete Rousse. Led, snijeg i velike gro-made klizavoga kamenja treba savladati uzpomoæ dereza i sajli. Težak put na velikoj nizbr-dici stvara duže zastoje, a treba još jednomproæi »Kuloar smrti«. Po dolasku do doma TeteRousse ostaje još samo pješaèenje do žièare ipovratak u Chamonix.

Nakon napornoga puta prava je sreæa turi-stièki se, laganog koraka, šetati Chamonixom,razgledavati gradiæ i diviti se njegovoj ljepoti,dok pogled sam skreæe prema vrhu Mont Blanca.

1675, 2008

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Chamonix s visoka

Posljednja etapa penjaèkog projekta »Veli-ke stijene svijeta« bila je Australija. Sredi-nom studenoga prošle godine na put smo

krenuli Darko Berljak kao voða puta, IvicaMatkoviæ i ja.

Na taj sam put krenuo nekako nevoljko ipomalo nemotivirano. Bližila se zima i sezonalednog penjanja, što mi nije izlazilo iz glave.Lani u to vrijeme veæ sam naveliko trenirao zazimu. No, ako želimo završiti projekt i ispenjatijedan smjer i na australskom kontinentu ondamoramo putovati u vrijeme kad su tamo naj-bolji uvjeti, a to je upravo naša zima. Prva etapanašeg puta predviðala je obilazak legendarnihpenjaèkih podruèja Grampians i Arapiles kojase nalaze nekih 300 km sjeverozapadno odMelbourna.

GrampiansPo dolasku u Melbourne podižemo rent a

car i odmah se upuæujemo prema Grampian-sima. To je golemo podruèje, dugaèko nekih150 i široko oko 50 km. U istoimenom nacio-nalnom parku nalazi se više od stotinjak penja-lišta s nekoliko tisuæa smjerova. Kažu da èak inajzagriženiji mještani nisu obišli sva postojeæapenjališta.

Mi smo za obilazak izabrali sjeverni dio, ublizini kampa Staplytona. Krajolik podsjeæa naamerièke kampove kakve nalazimo po Arizoniili Coloradu. Radi se o otvorenom tipu kampau divljini, bez naplate. Ureðeni su prostori zašator, tu je i obavezno ognjište te voda za pranjeposuða. Pitku je vodu potrebno donijeti sasobom. Ono što nam je odmah bilo zanimljivo

168

VELIKE STIJENE SVIJETAVELIKE STIJENE SVIJETA

Posljednja dužinaPenjaèki doživljaji iz Australije i Tasmanije

Boris Èujiæ, Zagreb

Grampians

DA

RK

O B

ER

LJA

K

5, 2008

to je mnoštvo životinja koje slobodno šeæuuokolo. Sve vrvi od razlièitih vrsta papiga i osta-lih ptica. Ipak, najviše je klokana, koji su tolikoudomaæeni da se ne ustruèavaju zavirivati ušator u potrazi za hranom. Što se penjanja tièe,Grampians su, kao i veæina stijena u Australiji,karakteristièni po pješèenjaèkom kamenu izra-zito crvene boje. Veæina je smjerova prevjesna,a zbog boje kamena gotovo svi smjerovi su vrlofotogenièni.

Za razliku od europskih, ovdje se na penja-lištima smjerovi drugaèije osiguravaju. Naime,prvi klinovi su u pravilu dosta visoko tako dalokalni penjaèi rabe razlièite motke pomoæukojih postavljaju uže u prvi klin. I razmaci meðuklinovima veæi su nego što smo navikli na našimpenjalištima. No, posebna su lokalna specifiè-nost tzv. carroti. To su klinovi nalik na obièanvijak, nabijeni u umjetno izbušene rupe. Na njihsami morate nataknuti ploèicu i poslije je poku-piti, što traži više vremena za ukopèavanje iiskopèavanje.

U tri dana obišli smo neke najpoznatije se-ktore ukljuèujuæi i impozantni 80 m visokiTaipan Wall. Penjali smo iskljuèivo na pogled,nastojeæi se što bolje naviknuti na tip kamena inaèin penjanja koji nas je oèekivao na daljnjemputu.

ArapilesÈetvrti dan po dolasku obišli smo legen-

darno penjalište Arapiles koje se nalazi nekihsat vremena sjevernije od Grampiansa. Usredpoprilièno ravnog, gotovo pustinjskog krajolika,uzdiže se oko 150 m visoka stijena, široka tekdva kilometra. U njoj se nalazi više od 2000smjerova!

Temperatura je taj dan bila neizdrživa, èakdo 40 Celzijevih stupnjeva! Sunce nesmiljenogrije. Upuæujemo se na vrh stijene odakle semoramo spustiti nekih 70 m do podnožja dvajulegendarnih smjerova: Taste of Honey i Kachoong.Naroèito je ovaj potonji vrlo upeèatljiv. Fotogra-fije iz tog smjera mogu se naæi u gotovo svakompenjaèkom èasopisu ili monografiji. Radi se osmjeru kojeg krasi petmetarski, gotovo horizon-talan strop. Pogled na njega izaziva odreðenunelagodu, no samo penjanje mnogo je lakšenego što izgleda. Ipak, osiguranja trebamo samipostavljati, tako da sve zajedno nije baš jedno-stavno. Ono što je najvrednije svakako su vrhun-ske fotografije koje se mogu napraviti iz zapravovrlo jednostavnog položaja, s police do koje selako doðe s vrha stijene.

Penjanjem u Arapilesu završava prvi dioturneje. Jedva èekamo da krenemo dalje. Naredu je toliko dugo oèekivana Tasmanija.

1695, 2008

DA

RK

O B

ER

LJA

K

TasmanijaIz Melbournea letimo za Hobart, najveæi

grad na Tasmaniji. Na aerodromu doèekuje nasGraham Hayland, predsjednik Australskog pe-njaèkog saveza, u èijem smo domu bili smješ-teni za vrijeme našeg osmodnevnog boravka naTasmaniji. Graham je zanimljiv èovjek. Po zani-manju je farmer, a predsjedanja Savezom pri-hvatio se pod stare dane nakon što mu se sinpoèeo baviti penjanjem.

Vozeæi se od aerodroma do njegove kuæe,veæ se na prvi pogled zapaža da je Tasmanijabogatija vegetacijom od Australije. Sve je zele-nije i brdovitije tako, da nam se dopalo mnogoviše nego podruèja koja smo dotad posjetili. Štose penjanja tièe, Tasmanija nudi nekoliko vrstakamena; prevladavaju konglomerat, dolorit igranit. Naroèito je zanimljiv dolorit zbog svojih

oblika. Stijene se sastoje od mnoštva tornjevanaslaganih jedan do drugoga. Podsjeæaju nadrvene olovke naslagane u okomiti snop.

Prvi dan izabiremo penjalište Organ Pipeskoje se nalazi na planini Mount Wellingtonsmještenoj nad samim Hobartom. Stijena nudismjerove do stotinjak metara visine, a mi smoizabrali predio sa smjerovima opremljenimspitovima. Odmah su nam se dopali, prvenst-veno zbog svoje dužine. Naime, kod nas rijetkomožete naæi sportske smjerove koji se penju ujednom cugu – duge i do 60 m. Zbog pravilne,ravne i okomite konfiguracije stijene ovdje tonije problem, no zbog toga se u jednom po-podnevu mogu ispenjati 3 – 4 smjera (20 – 40minuta po smjeru) – i to je to.

Nakon lijepo provedenog dana slijedi šok.Spuštamo se prema parkiralištu i èujem kakoDarko vièe i psuje. Pomislim kako nema piva uautu. Ipak, razlog je mnogo ozbiljniji: provala.Na našem rent a caru razbijeno je staklo! Pomi-šljam na najgore: naime u autu su, iako skri-veni, ostali moji i Ivièini dokumenti i novac.Nakon pregleda zakljuèujemo da je crna maèkaoèito negdje prešla preko moje linije kretanja.Naime, lopov je uzeo moju jaknu (unutra mobi-tel), a Ivièina mu se nije dopala pa ju je ostavio(u njoj je bio novèanik sa svim njegovimnovcem). Uzeo je moj ruksak u kojem je bilakamera i torbica s dokumentima. Ista takva

170 5, 2008

Autor u stijenama penjališta Organ Pipes

DA

RK

O B

ER

LJA

K

Divovske okomice (Organ Pipes)

DA

RK

O B

ER

LJA

K

Ivièina torbica, zamislite sreæe, ispala mu je dokse kroz prozor izvlaèio iz auta te je ostala ispodvrata ležati na tlu. Darku je uzeo ruksak s opre-mom.

Komplikacije su, èinilo se, zajamèene: ne-mam novca, nemam putovnice! Kako nazad?Scenarij ranijeg odlaska do naše ambasade uSidneyu i sve što slijedi nije mi se dopao, ali jebio neminovan. No, iduæeg dana slijedi pre-okret: poziv s policije. Ni s èim vezano uz našsluèaj, policija je na cesti zaustavila sumnjivca inakon pretresa kod njega pronašla moju putov-nicu i gotovo sav novac! Gotovo nevjerojatnasreæa – putovanje i ekspedicija su spašeni. Ipak,kameru i dio dokumenata nisam dobio natrag,no to mi je sad bilo nekako manje bitno. Veææu to nekako nadoknaditi.

Totem PoleRaspoloženje se popravilo te se poèinjemo

pripremati za ostvarenja jednog od dvaju glav-nih ciljeva puta: uspona na glasoviti Totempole. Radi se o 70 metara visokom kamenomtornju koji samostojno viri iz mora, a nalazi sena samom vrhu poluotoka Tasmana. PoluotokTasman zaštiæen je kao nacionalni park, a odHobarta je udaljen oko dva sata vožnje.

Vrh poluotoka potpuno je okružen stije-nama. Najimpozantnija i najzanimljivija svaka-ko je Totem Pole. Za uspon na njega trebauložiti poprilièno truda. Prva je prepreka dvo-satni pristup do ruba poluotoka, zatim slijediotpenjavanje do sidrišta koje se nalazi na ko-pnu, nasuprot Totema.

Tek kad smo ga sa sidrišta u cijelosti ugle-dali ostali smo potpuno zadivljeni, naime, on jepotpuno pravilnoga èetvrtastog oblika, a svakaod njegovih èetiriju stranica široka je najviše4 – 5 metara. I tako 70 m u visinu!

Sa sidrišta slijedi spust užetom do malepolice, koja se nalazi na kopnu, nasuprotpodnožja tornja. Krajolik je fantastièan. Bukakoju izazivaju valovi udarajuæi u podnožjestijene, te dno Totema, stvaraju dodatnu dra-matiku. Prožima me gotovo ista neizvjesnostkao kad se nalazim ispod mnogo veæih stijena,poput onih na Grenlandu ili Sichuanu.

S police se treba nogama odbiti, zaljuljati,te pokušati uhvatiti hvatište na dnu tornja. Ivici

1715, 2008

Hrvatski penjaèi u glasovitom Totem Poleu

DA

RK

O B

ER

LJA

K

je trebalo nekoliko pokušaja prije nego mu jeto uspjelo. Nakon što sam se usidrio, spuštamse s ostalim užetima do njega. Na sidrištu namje trebalo poprilièno vremena da razmrsimozapetljanu užad. Napokon Ivica kreæe u prvudužinu, dok ga osiguravam viseæi na sidrištusamo metar iznad morske razine. Dok onpenje, poprilièno veliki valovi cijelo vrijemezapljuskuju podnožje tornja, a tako i mene...

Huk valova koji udaraju u podnožje tornjai okolnih stijena na trenutke je zastrašujuæi.Molim Boga da Matan što prije ispenje prvudužinu, kako bih se maknuo s neugodnog polo-žaja u kojem se nalazim, no borba s teškoæamastijene i carrotima nije laka. Ipak, Ivica tomajstorski èini i odozgo se kroz huk valova pro-bija glas: »Penji!« Ruksak na leðima s ostatkomopreme i uže što ga vuèem za sobom otežavajupenjanje. Stijena je skliska i na trenutke vlažnate se divim Matanu kako je tu dužinu prošao napogled.

Na polovici tornja nalazi se ravna, pravilnapolica na kojoj se nalazi sidrište. Kao da jenetko namjerno odrezao dio tornja za posta-vljanje sidrišta. Druga dužina je fantastièna:

potpuno okomita, neprekidna, s malim hvatišti-ma, rijetko osigurana spitovima. Ipak je suha,za razliku od prethodne, što je velika prednost.Potpuno se prepuštam penjanju.

Na vrhu opet polica, lijepo izložena suncu,komotna. Osiguravam Matana, koji ubrzo stiže.Obavezno slikanje sa zastavom i poziranjeDarku koji s kopna cijelo vrijeme (s odliènogpoložaja) snima i fotografira.

Povratak na kopno jedan je od najzabav-nijih dijelova ture. Naime, cijelo vrijeme drugipenjaè vuèe za sobom uže koje je ostalo vezanona kopnenom sidrištu. Sada na vrhu tornja touže napinjemo (u tom se trenutku nalazimotoèno u visini kopnenog sidrišta) i pomoæu tirol-ske traverze vraæamo se na kopno. Luda igra!

Uspon na Totem Pole ispunio je sva našaoèekivanja. Ta æe dogodovština zasigurno dugoostati u našem sjeæanju. Unatoè maloj visinimože se po snazi doživljaja ravnopravno mjeritis penjanjem u Kini ili, recimo, na Grenlandu.

Blue MountainsNakon osam dana boravka u Tasmaniji

letimo za Sidney, odakle kreæemo prema po-sljednjem odredištu našeg puta: podruèju BlueMountains. To poprilièno veliko podruèjeudaljeno je nekih 150 km od Sidneya. Tamo senalaze neke od najveæih stijena Australije. No,njihova visina ne prelazi 350 m. Naime, Austra-lija je prepuna sportskih penjališta, ali nemamnogo velikih stijena a niti su više od spome-nutih 350 m.

Specifiènost je Blue Mountainsa da sezapravo nalazite na velikoj visoravni, a stijenese nalaze ispod nje, tako da se gotovo premasvakoj stijeni treba spuštati. Malo me je zasme-tala urbaniziranost podruèja: gradovi, ceste,pruge. Razlièito od divljine Grampiansa. Ipak,kad ste pod stijenom, to se ne osjeti i »Bluesi«nude neke od najboljih smjerova Australije.

Ishodište za penjanje u »Bluesima« je gra-diæ Katoomba. Tu se po dolasku smještamo ukampu i veæ prvi dan odlazimo u izvidnicu.Trebamo pronaæi stijenu u kojoj smo namjera-vali penjati prvenstveni smjer. Naš je cilj po-druèje Pierces Pass gdje smo namjeravali ispe-njati prvenstveni smjer i time zakljuèiti projekt»Velike stijene svijeta«. Liniju sam odabrao još

172 5, 2008

Hrvatska zastava na vrhu Totem polea

DA

RK

O B

ER

LJA

K

u Hrvatskoj prouèavajuæi penjaèki vodiè. Sada,prouèavajuæi stanje na licu mjesta, pokazalo seda sam imao dobar nos. Linija je slobodna imogao bi nastati dobar smjer.

Dan nakon izviðanja kreæemo prema stije-ni, toènije, spuštamo se pod nju. Nakon pristu-pa od nekih èetrdesetak minuta, izgledamo kaotrepèanski rudari. Naime, da bi se došlo do sti-jene treba se probiti kroz požarom opustošenušumu i raslinje gdje je sve vrlo èaðavo i crno.Sve su nam hlaèe i ruksaci pocrnili. Kontakt sizgorjelim raslinjem nije moguæe izbjeæi.

Poèinjemo s opremanjem smjera. Za po-stavljanje klinova služimo se akumulatorskombušilicom. Zbog vrlo kompaktne stijene teškose koriste prirodna osiguranja. No, nismo na-pravili niti dvije dužine, kad je poèelo grmjeti isijevati. Vièem Matanu da moramo èim prijevan. Uspijeva se izvuæi iz stijene trenutak prijevrlo obilne i neugodne kiše. Sve je u magli ipoprilièno je ljigavo. I mi smo potpuno mokri.

Po dolasku u kamp uviðamo kako ni stanjeu šatorima nije bolje, naprotiv, sve pliva. Odlu-èujemo se prebaciti u drvene bungalove u istomkampu, što æe se pokazati dobrom odlukom.Vrijeme je odvratno, kao naša najgora jesen.Postajemo zabrinuti: neæe valjda naš projekt

doæi u pitanje sada, na kraju puta, gdje smo senajmanje nadali. Prognoza takoðer ne obeæavadobro. Za sve preostale dane našeg boravkapredviðeni su kiša i pljuskovi. Ne možemo vje-rovati da nam se to dogaða. Što je s prièama ostabilnom australskom vremenu? Darko cijelovrijeme putem interneta prati prognozu. Naja-vljuje nam jedno jedino jutro bez kiše. To mo-ramo iskoristiti, posljednju priliku za uspješanzavršetak projekta.

Dižemo se vrlo rano. Veæ u sedam ujutrona vrhu smo stijene i zapoèinjemo spust premapodnožju. Odmah poèinjemo s penjanjem iusput opremamo preostale dužine. Stijena jemokra od prethodnih dana. Vrlo je sklisko iteško je penjati. Naime, kad je mokar, pješèe-njak je gotovo neupotrebljiv za penjanje. Trusise i nema trenja, penjaèice ne drže.

Posebna prièa su meðuosiguranja. U takvommekanom kamenu, kakav je bio u našem smje-ru, klinovi što smo ih postavljali nisu dobrodržali. Neke smo mogli i rukom izvaditi. Nismoih mogli postavljati tamo gdje smo trebali, veætamo gdje su držali, na rijetke kvalitetnije dije-love stijene. Žurimo se i pomalo nas hvatapanika. Na drugoj strani doline, samo nekolikokilometara od nas, veæ je sve crno i vide se

173

Blue Mountains

DA

RK

O B

ER

LJA

K

5, 2008

munje i gromovi. Vièem Matanu da se moramopožuriti najviše koliko se može. Ostale su namsamo još dvije dužine. Ona pretposljednja je ikljuèna.

Slijedi rasplet gotovo kao na filmu. Matanje kljuèno mjesto ispenjao gotovo u posljednjojsekundi. Ploèu sa oblim hvatištima ispenjao jesamo sekundu prije poèetka kiše. Da je poèelasamo malo ranije to mjesto ne bismo mogliispenjati ni na koji naèin jer više nismo imaliklinova, a nema niti pukotina za postavljanjezaglavaka i friendova. Jedino bismo se moglispustiti, ali tako ne bismo ispenjali smjer.Ovako je dobro ispalo. Kao drugi u navezu ne-kako sam se doèepao sidrišta i ostala mi jeposljednja, tehnièki malo lakša dužina, ali spodosta lomljivih hvatišta. Penjem uz dostaopreza, nastojim ne slomiti ih previše. Naime,taj dio stijene lièi glatkoj ploèi iz koje vire tankeljuskice nalik na razbijene keramièke ploèice.One isturenije i tanje vrlo lako pucaju. Trebabiti vrlo pažljiv i pomno birati hvatišta. Vlažnost

stijene dodatna je neprilika. Ipak, njezin vrhkoji je blizu, daje mi dodatan poticaj.

Uspijevam se doèepati vrha stijene. Osigu-ravam Matana koji ubrzo pristiže. Mokri smo,ali ovog trena to ne osjeæamo. Kraj, imamosmjer! Istina, uz mnogo više nervoze i posijedje-lih vlasi nego smo oèekivali, no sada to više nijebitno. Sretni smo, uistinu nam je laknulo, oslo-bodili smo se teškog tereta koji nas je pritiskaoposljednjih dana.

Toèka na i...?Sada je projekt velikih stijena uistinu

završen. Svih dvanaest proteklih godina sada jedobilo smisao. Zaokružena je prièa u koju smoponajviše Matan i ja uložili dobar dio svojihživota. No, je li to i posljednja prièa? Vjerojatnonije! Moramo pogledati što se nalazi iza slje-deæeg grebena, u sljedeæoj dolini, moramo naæineki nov izazov, poèetak neke nove prièe...

Ulomak iz knjige Borisa Èujiæa »Velike stijene svijeta«,

Astroida, Zagreb, 2008.

174 5, 2008

Penjanje u stijenama Blue Mountainsa

DA

RK

O B

ER

LJA

K

Boravak u prirodi i uspon prema vrhovimau svakome od nas planinara pobuðujerazlièite osjeæaje. Netko uživa u samom

odlasku iz zatvorenog prostora u prirodu, netkou lijepom cvijeæu i planinskoj flori, netko u bla-godatima za oèi koje nam pruža krajolik krozkoji nas vodi planinarski put. Ipak, veæina plani-nara uživa u vidicima koji »pucaju« u daljinu svidikovaca ili osvojenih vrhova. Jedan od poseb-nih doživljaja jesu vidici koji nam se pružaju splanina prema moru i otocima i obrnuto.

No, planinarski užitak nije samo pogled svisina na more. Ima li planinara koji se nakon sila-ska s planine po ljetnom vremenu nije s užitkomokupao u našem plavom i èistom Jadranu?

Od Istre pa do Prevlake, obala nam jepredivna. Obala s tisuæama uvala i rtova, s višeod tisuæu otoka i otoèiæa, a more èisto i plavokao malo gdje na svijetu. Cijela je jadranskaobala s kopnene strane obavijena planinama:od Uèke na sjeveru, preko Kapele, Velebita ijužnije sve do Pelješca i Sniježnice iznad Kona-voskog polja.

Neke od tih planina imaju strme padineprema obali te nam pružaju krasne vidike nasamu obalu i otoke. Druge pak imaju nizgrebena usporednih s obalom, koji pružajudrugaèije vidike, ali su i staništa biljkama i živo-tinjama planinskih podruèja na samo nekolikodesetaka kilometara od obale.

175

Planinar i moreBoris Lanèa, Zagreb

Na Biokovu, pogled na more iz ptièje perspektive

ALA

N È

AP

LAR

5, 2008

PLANINARENJE U PRIOBALJU I NA OTOCIMAPLANINARENJE U PRIOBALJU I NA OTOCIMA

Dovoljno je samo spomenuti npr. runolist,velebitsku degeniju ili pak risa i medvjeda, èijastaništa možemo pronaæi na 5 – 6 kilometarazraène linije od obale.

U današnje urbano, kaotièno i stresno dobaslobodnoga je vremena sve manje. Godišnji jeodmor veæini zaposlenih ljudi, pa tako i meni,vrijeme odlaska na more, ali meni kao plani-naru boravak na moru nije dovoljan ako ne

bacim pogled na planine. Najèešæe boravim nasjevernom Jadranu jer mi je za dolazak autompotrebno najviše dva sata vožnje od Zagreba.Kad jednom stignem na sjeverni Jadran, pogledmi stalno stremi prema gore, prema Velebitu,ali i prema drugim vrhovima koji se nalaze ublizini. Uèka, Tuhobiæ, Kobiljak i Medviðakiznad Rijeke, Kraljevice i Crikvenice, Viništeiznad Klenovice, samo su neke lokacije kojepružaju izniman vidik na kvarnerske otoke.

Jedne sam godine obilazio samo vrhoveoko Crikvenice. Ima ih desetak, ali tko se jed-nom uspne na Veliki i Mali Tiæ iznad Crikve-nice osjeæa se stvarno kao tiæ (lok. ptièica). Panisu stanovnici toga kraja bez razloga dali vrho-vima takva imena. Ptice vole visine, ali i plani-nari vole visine.

A kako izgleda moj godišnji odmor namoru? Vruæina je velika i moram otiæi do plažena kupanje, ali je na stazici koja vodi do plažeplaninarsko obilježje. Pogledam markaciju kojaje na 10 metara od mora, vidim Crikvenicu aliugledam u daljini Velebit kako me èeka i zove:»Doði, ja æu ti pružiti još ljepši pogled na more!«

Dovoljno je da krenem rano ujutro s plažei naðem se pod samim Velebitom pa da mi srce

176

Divovski zid Velebita u daljini – prirodna kulisa vidika s mnogih otoka

BO

RIS

LA

NÈ

A

Sis na CresuB

OR

IS L

AN

ÈA

5, 2008

još jaèe zakuca i posve me obuzme osjeæaj ju-tarnje svježine i èistoæe zraka. Vidik sa Zavi-žana, Balinovca i Crikvene, pa još dalje doAlana i Zeèjaka, oduševljava oèi i dušu. Ništamanje lijepi nisu vidici s otoka Krka, Cresa iLošinja.

Nakon uživanja u vidicima prema moru,poželim spustiti se do mora i okupati se prijeveèere. I tako svaki dan.

Kombinacija »planina i more« nešto je štosvakom planinaru može ispuniti godišnji odmor.To je moja dobitna kombinacija za opuštanje iuživanje, ali i ne samo moja. Domaæi i stranituristi i izletnici, koji nas posjeæuju zbog lijepeprirode, traže upravo ono što imamo: more iplanine za pola sata ili sat vožnje automobilom.Od Uèke i Æiæarije do Velebita, te u unutraš-njost do Snježnika, Risnjaka i Kapele. Pravimali raj, užitak za svakoga.

Užitak æe biti potpun ako obiðete ono štodržim najljepšim: park prirode Uèka i vrhoveSisol i Vojak. Produžite na Æiæariju i posjetitelijepu planinarsku kuæu Korita ispod Brajkovavrha, Županj vrh i Veliki Planik.

Od Rijeke (Trsata) treba se popetiuzvodno klancem Rjeèine preko mlina Žakanjdo samog izvora Rjeèine, preko Grobnièkogpolja na Kamenjak ili u »grobnièke Alpe«.Posjetite Platak, Snježnik, Risnjak (nacionalnipark) i planinarski dom na Risnjaku. Uspnitese s Gornjeg Jelenja do Tuhobiæa i siðite uFužine (odlièna hrana u lovaèkom domuArnika), popnite se na Medviðak, Kobiljak iZagradski vrh. U blizini su Bitoraj i Viševica.U Vagabundinoj kolibi podno Zagradskogavrha dobra je okrjepa i hrana. Cestom siæi dostaroga grada Ledenice i planinarske kuæe naViništu iznad Klenovice. Od kuæe na Viništuuspon Kapelskim planinarskim putem ilinazad cestom preko Fužina do Tuka, paposjet Kapeli s predivnim Samarskim, Bijelim(strogi prirodni rezervat) i Kolovratskim stije-nama.

Od Klenovice na obali, cestom do Sv. Jurjai Oltara (planinarska kuæa), pa sve do Zavižana(planinarski dom). Na sjevernom Velebitu (na-cionalni park), Balinovac, Premužiæevom sta-zom preko Rossijeve kolibe sve do Alana (pla-ninarska kuæa) i Zeèjaka ili do Jablanca. Prije-ðite mostom ili trajektom do Krka, Raba, Loši-nja i Cresa te obiðite njihove najviše vrhove.

To su sjeverni Jadran, Gorski kotar i Velebit.Susret planina i mora. Planine koje spajaju iodvajaju nebesko i morsko plavetnilo. Gorskasvježina, ljetna obalna vruæina. Borove šume iobalni krš. Suprotnosti koje me privlaèe kao isvakog planinara, ljubitelja prirode.

Isto tako lijepe slike, a možda i ljepše, pru-žaju nam i srednji i južni Velebit, Kozjak i Mo-sor. A što tek reæi o Biokovu i Makarskoj rivi-jeri? Pelješac je ljepota za sebe, a Dubrovnik saSrða ili pogled na Konavle sa Sniježnice neštoje što se ne zaboravlja.

Prisjetih se tako kako sam davno proèitaoknjigu, a poslije i pogledao film »Starac i more«.Svi se sjeæamo te prièe iz prošlih vremena: borbaza život, ali i ljubav prema moru. Starac i more,nerazdvojiva cjelina. On je život, on ga voli, moreje lijepo ali i okrutno, ono ga hrani. A sada živimsvoj život i rekao bih: »Planinar i more«. Plani-nar i more, nerazdvojiva cjelina. Ja sam planinar,ono je more. Ja ga gledam, ono me privlaèi. Jasam gore, ono je dolje. Kakvoga li lijepog kraja,planinarskog raja!

1775, 2008

Markacija uz moreB

OR

IS L

AN

ÈAÈim se naðe na moru,

planinar odmah pogledom

traži neko brdo na koje bi se

mogao popeti

Petoga lipnja davne 1875. godine krenulaje grupa planinara, dužnosnika Hrvatskogplaninskog družtva (HPD), a ujedno i

cijenjene gradske gospode na Sljeme. Bio je toprvi organizirani planinarski izlet Zagrepèanana Medvednicu, a drugi izlet mladog HPD-a.

Medvednicu je krajem 19. stoljeæa najvišeiskorištavalo lokalno stanovništvo, koje je izšume izvlaèilo drvo za ogrjev, a šumskim plodo-vima (kesten, žir) su hranili svinje, koje su ljetii ujesen držali u drvenim kocima otkuda su ihpuštali na ispašu. Stanovništvo je zato znalocijeniti šumu i šumska dobra, a svaki ulazaknepoznatih ljudi u nju shvaæali su kao atak nanjihova privredna dobra, odnosno bezrazložnoupadanje na privatno vlasništvo. Kakav je bionjihov odnos prema prvim planinarima može sevidjeti iz sudskih spisa.

U Graèanima, tada selu podno Medved-nice, a danas podsljemenske èetvrti grada Za-greba 1882. godine dogodio se svojevrsni sukobGraèanaca s Hrvatskim planinarskim društvom,kako je opisano u Spomenici HPD-a:

»Teèajem prijašnjih godina pokazala se jepotreba da se oznaèe putevi vodeæi na Sljeme, sv.Jakob i gradskoj kuæi, tako da ih je lahko naæi.Ovoj potrebi gledalo se zadovoljit time, da je tajnikdružtva Levin Schlosser pošao 25. i 26. srpnja ugoru, te bojom puteve oznaèivao kako slijedi:

a) ..................f) iz Graèana preko Jelaèiæeva trga, Èrešnje

do družtvenih prostorijah u gradskoj kuæi,a odavlje do piramide na vrhu Sljemena iliobratno bielom bojom;

g) od Èrešnje do piramide ili obratno mo-drom bojom...

178

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

Prvi izlet HPD-a na Sljeme1875. godine

dr. Berislav Banek, Zagreb

PLaninari u Šestinama 1936. godine

5, 2008

Sve ove oznake budu nalaštene uvijek s desnestrane staze ili puta vodeæeg iz Zagreba premagori, i to na drveæe ili peæinu. Nu za kratko vriemeosvjedoèi se odbor, da su ti znakovi, osobito ušumi obæine Graèani, stranom izsieèeni, stranomodrubljeni ili blatom zamazani. Odbor natozakljuèi, da se dadu napraviti ploèice i sa napisi,te da se iste pribiju èim više gore na stablu, nuipak tako da ih svatko lasno uoæi; ovaj nalog izve-doše gg. M. Lenuci i L Schlosser 8. kolovoza;pošav tajnik Schlosser 10. kolovoza opeta naSljeme opazi da veæine tih ploèicah – ponajpaèeu obæinskoj šumi graèanskoj – manjka, a poðemu za rukom da dozna ime seljaka iz Graèana,koji da je u družtvu sa drugimi skidao teznakove.«

Tada je Hrvatsko planinsko družtvo zatra-žilo od podžupanije da se taj seljak kazni i dapodmiri trošak društva i poduæi svoje subopæi-nare o svrhi tih znakova.

»Na ovu prošnju dobi odbor sliedeæi odgovor:Br. 1914.Vraæa se Slavnom upravljajuæem odboru hrvatskoga

planinskoga družtva u Zagrebu.Uz prilog prepisa kaz. reg. iz kojega æe slav-

noisti razabrati da krivnja dokazana nije, a stogamorala je kr. podžupanija tuženika od obtužberiešiti.

Kr. podžupanijaU Zagrebu 17. veljaèe 1883.Veliki županIvan Vardian, s. r.Ovu osudu nije bilo težko izreæi, jer bude rie-

šenjem slavne kr. podžupanije d. d. Zagreb 14.kolovoza 1882. br. 9990 na roèište na dan 29.kolovoza 1882. pozvat samo obtuženik, a nijedanpo odboru u tužbi navedeni svjedok, kod ovak-voga postupak lahko bijaše obtuženu seljakuniekati uèin, a podžupaniji izreæi osudu: »M. S.riešava se od pritužbe radi pomanjkanja dokaza«

Ovi prvi pisani tragovi govore o poèetkuorganizirane planinarske aktivnosti u Zagrebu,odnosno prvim pisanim tragovima o markiranjuplaninarskih puteva na »Sljeme«.

U daljnjem tijeku svog djelovanja èlanoviHPD-a poduzeli su prvi službeni izlet u Samo-borsko gorje i o tome se dosta govorilo u plani-narskoj literaturi.

Manje je poznato da je drugi izlet HPD-abio na Sljeme 3. lipnja 1875. godine, a poduzelisu ga tada ugledni gradski dostojanstvenici, aujedno i èlanovi Hrvatskog planinskog družtvaJ. Torbar, Gj. Crnadak, Fr. Danošiæ, V. Dizdar,J. Janda, V. Kotur, dr. Gj. Pilar, dr. J. Pliveriæ,dr. Plohn o èemu takoðer postoji zapis uspomenici HPD-a iz 1884. godine:

»Družtvo se sakupi na Jelaèiæevom trgu u 6satih, te krene na kolih u Graèane, kamo prispi-je u 6 satih 30 èasova. Penjuæ se na goru doðu dovrela Snopljak u 7 s, 15. è. a do sljemenskog vrelau 10 sati. Na Sljeme prispije družtvo oko 10 s. 50è. te se doskora spusti radi kiše preko sv. Jakoba(11 s. 45 è. – 12 s. 30 è.) do sv. Roka u Šesti-nah...« (Spomenica HPD-a, Zagreb 1884. g.)

133 godine poslijeNekoliko planinarskih društava iz Zagreba

(PK Hrvatskog lijeènièkog zbora, HPD »Nafta-plin«, HPD »Ericsson-Tesla«, PD HPT»Sljeme«) i Planinarski savez Zagreb pokrenulisu prošle godine niz aktivnosti za obilježavanjespomena toga pohoda. Prvotna inicijativa jeprerasla u akciju pod nazivom »Zagrebaèkiplaninari Zagrepèanima«. Želja i svrha toga jeoživljavanje Medvednice kao planinarske, turi-stièke i rekreativne destinacije. Poduzete supromidžbene aktivnosti, meðu kojima su preda-vanja po školama, izložba planinarske fotografi-je te obnova planinarskog odmorišta na Sno-pljaku. Središnja akcija bit æe planinarski pohodpod nazivom »Tragom prvog izleta HPD-a naSljeme« u nedjelju 8. lipnja trasom Graèani –Jelaèiæ plac – Snopljak – gornja stanica žièare –Tomislavov dom – sv. Jakob na Velikom Plazuru.

Poèetak pohoda bit æe u Graèanima (treæatramvajska stanica tramvaja br. 15) izmeðu 7:30i 9:30 sati. Tu æe svi sudionici dobiti knjižicupohoda u kojoj æe biti oznaèene kontrolnetoèke (Graèani, Snopljak, sv. Jakob). Završnasveèanost bit æe na proplanku kraj kapelice sv.Jakoba u 13 sati s kulturno zabavnim progra-mom, a u 14 sati služit æe se sveta misa u kape-lici sv. Jakoba u znak sjeæanja za planinare kojiviše nisu meðu nama. Svi sudionici dobit æebedž i pisano priznaje o sudjelovanju pohodu.Ovim putem pozivamo sve zainteresirane plani-nare da se pridruže pohodu.

1795, 2008

Godišnja dobau hrvatskimplaninama

U magli, foto: Branko Balaško

Bitorajka, studeni u toplom, foto: Ivan Marušiæ

Zalazeæe sunce ljubi Veliki Zavižan, foto: Ante Vukušiæ Modriæ dolac, foto: Ante Vukušiæfo

FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«

Proljeæe na Papuku, foto: Kristina Novak

Jesen, foto: Vladimir Jagušiæ

Sveti Jure (Biokovo), foto: Franjo Mlinac

Medvednica zimi, foto: Boris Lanèa

Snježni èovjek, foto: Ðenka Špralja

Detalj sa staze, foto: Mario Žuti Moslavaèka gora, foto: Slavica Filièiæ

UPokupskoj ravnici, blizu ušæa rijekePetrinjèice u Kupu i na križanju putovašto iz Zagreba vode prema Bosni a iz

Karlovca prema Slavoniji, smjestio se gradiæPetrinja. Današnja Petrinja poèela se izgraði-vati i razvijati 1592., kad je turski vojskovoðaHasan-paša Predojeviæ razrušio postojeæi gradi na desnoj obali Kupe sagradio èvrstu utvrduradi lakšeg osvajanja Siska.

Hrastovièka ili Hrastovaèka?Prvotni se grad, kao slobodan, spominje još

1240., a nalazio se petnaestak kilometara ju-žnije od današnje Petrinje. Nakon poraza Tura-

ka kod Siska 1593., utvrdu je preuzela hrvatskavojska i od tada pripada Vojnoj krajini. Utvrdaje razrušena poèetkom 18. stoljeæa odlukomcara Leopolda I., a grad postaje slobodna kra-jiška opæina. Poèinju se razvijati razni obrti, odkojih je daleko najpoznatiji mesarski obrt obi-telji Gavriloviæ. Petrinja je teško stradala u Do-movinskom ratu, a tragovi ranjavanja vidljivi sui danas.

Južno od Petrinje smjestilo se selo Hrasto-vica, iznad kojeg se diže niska, ali strma i šumo-vita gora. Nedavno su se vodile žestoke raspra-ve o njezinu imenu. Od devetog se stoljeæa iprvog spominjanja sela Hrastovice gora ponad

BANOVINA I KORDUNBANOVINA I KORDUN

Nova planinarska kuæa na Cepelišu

JAS

NA

ŽA

GA

R

Po Hrastovaèkoj iPetrovoj gori

Jasna Žagar, Sesvete

5, 2008182

sela u narodu nazivala Hrastovaèkom, a po-sljednjih je petnaestak godina petrinjska mjesnaglasila nazivaju Hrastovièkom. Rasprava se ra-zvila do te mjere da su se u nju ukljuèili i po-znati hrvatski jezikoslovci, i presudili u »sporu«.Prema rijeèima profesora Stjepana Babiæa,urednika èasopisa »Jezik«, Hrastovèanin je po-vijesno i poredbeno gledano etnik od Hrasto-vica, a pridjev je hrastovaèki, što je svakome sdobrim jeziènom osjeæajem prihvatljivije odetnika Hrastovièan i pridjeva hrastovièki. Zatoneka gora ponad sela Hrastovice ostane Hra-stovaèkom gorom.*

Vrh Hrastovaèke gore uzdiže se samo 415metara iznad mora. U kartama se naziva Cepe-liš, jednako kao selo što se nalazi na sjevernimpadinama gore, ali ga mještani zovu Piramida,po geodetskom stupu koji su krajiške vlasti po-dignule na samom vrhu. Na mjestu na kojemu

se nekada nalazio stari dom, samo nekolikodesetaka metara od vrha, izgraðena je nedavnonova planinarska kuæa, u stilu autohtone »ižena trem«. Nije dovršena, ali æe dobro poslužitikao utoèište pred zimom.

Za Hrastovaèku goru planinari su se poèelizanimati 1922., kad su ureðene staze do neka-dašnjeg Peckog jezera i vrha gore. Na vrhu jepodignuta piramida i izgraðen dom, ali je obojesrušeno u Drugomu svjetskom ratu. Planinar-stvo je ovdje ponovo oživjelo tek krajem sedam-desetih godina prošlog stoljeæa, kada je zaslu-gom petrinjskih i sisaèkih planinara gora posta-la dostupna svim planinarima i ljubiteljima pri-rode. Gori se može priæi s tri strane. Najkraæese hoda s južne strane, iz sela Gornje Baèuge,samo 40 minuta. Istoèni prilaz, iz sela Hrasto-vice, traje malo manje od sata (mimo vodo-voda) ili sat i pol preko Stare Hrastovice, a sasjeverne strane, iz Petrinje, hoda se dva sata.

Sunèano je nedjeljno jutro. Najhladniji jedan ove zime. Hladnoæa mi prodire u kosti irazdire me poput oštrih zuba bijesnog psa. Nekažu naši stari bez razloga da je zimsko suncezubato. Blista u modrini jasnog neba pa se širo-ko osmjehuje nekolicini planinara što prkose

1835, 2008

Lovaèki dom »Muljava« – središnja izletnièka toèka na Petrovoj gori

JAS

NA

ŽA

GA

R

* U toponomastici je opæeprihvaæeno naèelo da je toèanonaj toponim (u ovom sluèaju oronim) koji upotrebljavanarod. Nazivlje ne stvaraju jezikoslovci, nego narod.Stoga oni ne odluèuju o jeziku, veæ ga samo prouèavaju,te sugeriraju ono što je jezièno ispravnije. (Op. lektoraŽ. Poljaka).

snažnoj studeni. Zavukli su se u oklope zimskeodjeæe iz kojih im proviruju samo promrznularumena lica i staklene oèi. U tišini lagano klizetihom šumom, koja još ne pokazuje znakoveproljetnog buðenja. Tek je nekoliko visibabauzdiglo bijele glavice, ali su im se smrznutelatice skupile i privile ka zemlji. Iz nakupinasuhog lišæa na osunèanim padinama provirujeponeki zeleni listiæ. I to je sve. Usnula šumaizgleda pitomo i mami na lak korak svojimstazama. Zima ostaje pred vratima doma, atoplina iz peæi na drva raširila se u njemu poputlatica proljetnog cvijeta. Èovjek ga ne bi napu-stio da mu nije dalekog puta i još jedne gorekoju je nakanio posjetiti na današnji dan.

Jedan zimski izlet na Petrovu goruIako se bliži podne, hladnoæa ne popušta.

Tek se poneki jastreb i orao vinu iz gnijezda uplavu visinu. Iz toplog autobusa promatramopustjele banijske šume i livade i napuštena

ognjišta. Ploèe s upozorenjem o opasnosti odmina stravièno svjedoèe o ljudskoj zlobi. Nadšumovitom gorom bukve, hrasta kitnjaka i pito-moga kestena poput diva se uzdiže veleban spo-menik, koji je uza središnju partizansku bolnicui zemunice najpoznatiji dio Petrove gore.

Gvozd – staro ime gore – govori o bogatstvušumskog pokrova, koji prijeèi široke vidike naokolni kraj. Petrova gora, meðutim, planina-rima može biti zanimljiva zbog niza kulturno-povijesnih i prirodnih znamenitosti, koje se nižuduž obilaznice oznaèene zelenom i crvenombojom. Obilaznicom upravlja Planinarsko dru-štvo »Šumar«, a dnevnik je moguæe pribaviti ulovaèkom domu »Muljava«.

Posebno je zanimljiva pouèna staza nazva-na »Rimski put« po starome rimskom putu kojije preko vrha Petrove gore vodio do rimskihtoplica, današnjeg Topuskog, i dalje do Siscije,današnjeg Siska. Duž kružne staze duge neštoviše od dva i pol kilometra niže se dvanaestinformativnih ploèa s ekološkim temama. Po-sebno su zanimljive »èardak« ploèe, koje supostavljene u spomen na èardake – stražarnice,što su se u doba Vojne krajine postavljale nagranici s Otomanskim carstvom. Drveni stolovi,klupe i stolci u obliku gljiva poslužit æe za odmorumornome hodaèu ili pak za predah i uèenje.

Dodir s vanjskom hladnoæom i ovdje, naVelikom Petrovcu (507 m), veoma je neugodan.Sunce i dalje gricka svojim oštrim zubiæima, aiglièasta studen zavlaèi se pod odjeæu. Èovjekabi prevarilo kristalno èisto nebesko plavetnilo.Samotna tišina dodiruje goru.

Spomen-dom samuje ošteæen i prazan, a igolemi spomenik antifašistièkoj borbi teško jeranjen. Sagraðen je 1982. od betona i nehrða-juæeg èelika i autorsko je djelo Vojina Bakiæa.Visinom od 38 metara nadvisuje šumu i pružavidike na središnju Hrvatsku, Gorski kotar,Sloveniju i sjeverozapadnu Bosnu. Danas se nepreporuèuje ulazak u ošteæene objekte na Pe-trovoj gori, a tko ipak želi uæi u njih, uèinit æeto na vlastitu odgovornost.

Ne prilazim im. Promatram ih iz daljine.Bude u meni tužno sjeæanje na one lijepe še-tnje, druženja i uèenja o povijesti i prijateljstvu.Bude u meni sjetno sjeæanje na moj prvi službe-ni planinarski izlet. Godina 1984., Petrova gora,

184 5, 2008

Kraljev grob – spomenik Petru Svaèiæu

JAS

NA

ŽA

GA

R

110. godišnjica hrvatskog planinarstva, otvaranjeobilaznice Petrova gora – Durmitor. Mnoštvoplaninara iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije, asvi s istim ciljem, istom željom i istim snom:voljeti planine. Još i danas kao dragu uspomenuèuvam staru požutjelu ulaznicu u svom starom,požutjelom planinarskom dnevniku.

Nedaleko od Malog Petrovca (512 m) grobje kralja Petra Svaèiæa. Povijest ga bilježi kaoposljednjega hrvatskog kralja narodne krvi.Prema legendi, poginuo je u borbi s vojskomugarskoga kralja Kolomana na planini Gvozdu,koja se od tada pa sve do današnjih dana nazivaPetrovom gorom. Hrvatska je tada po prvi putizgubila svoju državnost. Kralj Petar navodnoje vladao Hrvatskom od 1093. do 1097. Stolo-vao je u Kninu, a èini se da mu je državu èinilastara hrvatska jezgra bez dalmatinskih gradovai podruèja izmeðu Save i Drave. Zasigurno ni-kada nije okrunjen za kralja, jer se u to vrijemeZvonimirova kruna nalazila kod splitskog nad-biskupa Lovre.

I ovdje su mišljenja o porijeklu imena gorepodijeljena. Dok jedni misle da se presudnabitka odigrala upravo na toj gori, drugi su uvje-reni da je povijesna Petrova gora zapravo Mo-seæ, jer se ova gora oduvijek zvala Gorica, a po-tom i Slatska gora. Sigurno je samo da se naSlatskoj gori u 14. stoljeæu nalazio pavlinskisamostan svetog Petra pa su možda gora injezin najviši vrh Petrovac upravo po njemu idobili ime. Samostan su na Malom Petrovcuosnovali templari, vjerojatno 1303. Ruševinesamostana pokrivene su i èekaju obnovu.

Na putu ka Muljavi prava je zimska idila,samo bez snijega. Šuška lišæe pod nogama ištapovima, a fina, nevidljiva prašina poskakujei leti u zrak visoko iznad glava pa se onda spustina odjeæu i cipele. Tragovi papaka divljih svinjai prevrnuto lišæe svjedoèe da je netko ipak biotu. Prelazak preko drvenog mosta iznad vese-log potoka poseban je doživljaj. Strme su mu iskliske obale. Sve je više leda i sve više zime.Mlin se bori s hladnoæom pa se grije okreæuæiteško kolo èas na jednu pa onda opet na drugustranu. Tiho žubori voda èekajuæi sumrak u kojiæe doæi plašljiva srna i napiti se žedna s bistrogpojila. Proziran mjesec lebdi nad šumom. Mojesrce pjeva poput ptice u zoru.

Izvori1. Priljeva, Ð. i Kovaèeviæ, M. Planinarski vodiè

»Upoznajmo Hrastovièku goru«. Izvadak dostu-pan na http://petrinja.myphotos.cc/Hrastovicka-Gora_HR.html

2. Panjan, N. (2007.) Kako je završena moja borbaza »Hrastovaèku goru« i »Hrastovèane«: http://www.petrinja.com/modules.php?name=News&file=article&sid=830

3. Petrova gora (2008.) Wikipedia. Dostupno na:http://hr.wikipedia.org/wiki/Petrova_gora

4. Petar Svaèiæ (2008.) Wikipedia. Dostupno na:http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Svacic

5. Banija (2008.) Wikipedia. Dostupno na:http://hr.wikipedia.org/wiki/Banija

6. Poljak, Ž. (2001.) Hrvatske planine. 3. izd.Zagreb. Golden marketing.

1855, 2008

Spomenik na Velikom Petrovcu

JAS

NA

ŽA

GA

R

Na Bjelašnici, jednoj od najljepših plani-na u BiH, održani su 8. i 9. ožujka jubi-larni 40. Bjelašnièki dani. Cilj je tih su-

sreta popularizacija planinarskog skijanja. Prvisusret pod tim imenom održan je 1958. godinei redovito su se održavali sve do rata koji jeprohujao kroz BiH. Kada je poslije rata mani-festacija obnovljena, na njoj su se u poèetkuokupljali samo skijaši, no posljednjih se neko-liko godina prireðuje i program za »hodaèe«.Skijaška trasa poèinje uobièajeno kod opserva-torija na vrhu Bjelašnice (2067 m), a završavakod Stanara. Planinarski dio zapoèinje u seluLjubovèiæima na sjevernim padinama Bjelaš-

nice, odakle se planinari markiranom stazomuspinju do planinarskog doma »Stanari« i daljeprema vrhovima Bjelašnice.

Kako skijanje nije moja jaèa strana, nisamse dvoumio oko pitanja kojoj æu se grupi pri-družiti. Isto mišljenje dijelio je i ostatak mojedružine, 11 èlanova HPD-a »Mosor« iz Splita.

Nisam sumnjao hoæe li na Bjelašnici bitisnijega – uostalom, Bjelašnica svoje ime dugujesnježnoj bjelini koja se na vrhovima zadržavaèak i do ljeta. U danima prije puta redovito smona meteorološkom portalu pratili razvoj vre-menskih prilika na Bjelašnici, a s porastom visi-ne snježnog pokrivaèa raslo je i naše uzbuðenje.

186

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

Opila me Bjelašnica!40. Bjelašnièki dani

Denis Vranješ, Split

Pravi zimski ugoðaj

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

5, 2008

Više nije bilo dvojbe: bit æe to pravi snježnivikend, nešto što kod nas u Dalmaciji tekrijetko možemo doživjeti.

Vrijeme do subotnjeg jutra proletjelo jevrlo brzo. Iz Splita smo se uputili u mrklu noærano ujutro, s namjerom da na poèetak plani-narskog uspona stignemo do 9 sati. Zora nas jesustigla tek malo prije Mostara. Lijepo je bilopromatrati svitanje nad snijegom prekrivenimvrhovima Veleža, Prenja i Èvrsnice, sve redomplanina viših od 2000 metara.

Dolazak u snježno carstvoKiša je poprilièno usporila našu vožnju

prema Pazariæu, mjestu gdje treba napustiti ma-gistralnu prometnicu Mostar – Sarajevo, takoda smo na mjesto okupljanja kod prodavaoniceu selu Ljubovèiæima (oko 3 km od Pazariæa)stigli s pola sata zakašnjenja. Istovremeno jedošao i jedan minibus, a poslije smo saznali daje njime pristigla skupina planinara iz beograd-ske »Pobede«. Njih je predubok snijeg odvra-tio od nauma da makadamskom cestom prekosela Lokve stignu do Salihagine bajte i timedobiju na vremenu kako bi u istom danu ispe-njali i zahtjevnu Hranisavu.

U Ljubovèiæima smo upoznali srdaènogpredsjednika PD-a »Bjelašnica« Nenada Boja-niæa. Osim njega, dobrodošlicu nam je iskazaoi snijeg, koji je poèeo padati èim smo putemizmeðu brojnih vikendica krenuli kroz selo.Uspon za skupinom koja je veæ krenula uzbrdone predstavlja teškoæu jer poznajemo stazu,uostalom, nije potrebna indijanska sposobnostza èitanje tragova pedesetak ljudi koji prednama prte put kroz dubok snijeg.

Dok se uspinjemo stazom prema brdu Boruužitak preplavljuje svaki djeliæ moga tijela.Rijetko imam prigodu doživjeti pravi zimskiugoðaj. Nisam æutio ni trunku umora od besanenoæi zbog ranog polaska, niti zbog popriliènodugotrajne vožnje iz Splita. Osjeæao sam samosreæu i uzbuðenje koji su rasli sa svakim novimkorakom. Ni udarci gruda snijega što bi svakotoliko pali sa savijenih grana na moj šešir nisume uspijevali spustiti na zemlju. Imao samosjeæaj da lebdim iznad ovoga snježnog raja.

Nije prošlo puno vremena, a veæ smo susti-gli kolonu pred nama. Oni su napredovali

sporije jer su morali prtiti snijeg. Bilo je tumnogo dragih i poznatih lica, ali i planinaradotad poznatih iskljuèivo s internetskih foruma.Èavrljajuæi s njima izašli smo na makadamskiput iz sela Lokve, pa preko Salihagine bajteopet stazom uzbrdo stigli do planinarskogdoma »Podgradina«. Dom se nalazi pod Gra-dinskom stijenom, na nadmorskoj visini od1350 metara. Tu su nas doèekali domaæiniFerid i Sena Varešanoviæ te poèastili vruæimèajem i vatrenom rakijom. Nepca su odmahživnula, a jezik se oslobodio.

Slijedilo je upoznavanje s ostalim sudioni-cima pohoda. Bilo je tu planinara iz svih dije-lova BiH, od Cazina i Bihaæa, preko GornjegVakufa, Kiseljaka i Zavidoviæa do Tuzle, Bano-viæa i, naravno, Sarajeva. Možda sam nekoga ipreskoèio, ali u tolikom svijetu teško je zapam-titi sva planinarska društva koja su sudjelovala.Hrvatska su društva redovita na »Bjelašnièkimdanima«, pa su tako prošle godine sudjelovaliplaninari iz PDS-a »Velebit« i HPD-a »Že-ljeznièar« iz Zagreba.

U domu smo ostali gotovo sat vremena, au meðuvremenu su pristigle i sve zaostale sku-pine planinara. Daljnji uspon prema planinar-skom domu »Stanari« zapoèeo je u 13 sati, azbog visokog snijega nije se išlo izravnim pu-tom, veæ varijantom preko Ravnog Mrtvanja, tezatim lijepo markiranom stazom oštro uzbrdo.

Na usponu me ispunio snažan osjeæaj po-nosa na 11 mosorašica i mosoraša u koloni izamene, osjeæaj ponosa što smo ostali složni kaoekipa i nakon završene planinarske škole prošlejeseni. Lijepo je ljubav dijeliti s drugima, a po-sebice kad je u pitanju osjeæaj ljubavi premaplaninama i prirodi.

Besana noæ na StanarimaUskoro je snijeg i pojaèao, ali ova dionica

sreæom nije preduga tako da smo za samo sathoda od Podgradine pristigli do doma »Stana-ri« (1585 m). Taj dom ima odlièan položaj, jerse od njega mogu poduzimati usponi na svenajzanimljivije i najviše bjelašnièke vrhove, apred njim i u neposrednoj blizini nalaze seraskrižja glavnih planinarskih putova.

Pahulje snijega nošene vjetrom mahnito suse lijepile na moju kameru, no bio je to ipak

1875, 2008

neodoljiv prizor za snimanje: slikovita kuæa navrhu uzvisine okružena beskrajnim snježnimbjelilom. Motiv je to koji nadahnjuje i hipnoti-zira svojom privlaènošæu. Vrh Hranisave bio jeprekriven gustim oblacima, baš kao i prilikomnašega prethodnog posjeta Bjelašnici prijemalo više od mjesec dana, ali smo se ipak nadalida æemo sutradan biti bolje sreæe s vremenom,baš kao i tada. U dolini Mrtvanju pod namalimene krovove kuæa prekrio je snijeg, adimnjaci u samoæi èekaju proljeæe i povrataksvojih vlasnika, kad æe cijela dolina iznovaživnuti. Na ovim se padinama nekad u okviruBjelašnièkih dana održavao planinarsko-skijaški slalom i postoji namjera da se ta tradi-cija oživi.

Prvotno ime planinarskog doma bilo je»Mrtvanjski Stanari«, ali se s vremenom izgu-bilo ono »mrtvanjski«, tako da danas gotovo sviovaj prekrasni objekt nazivaju jednostavnosamo Stanarima. To je najveæa planinarskakuæa na planini, a raspolaže s 48 ležaja.

Veèer i noæ u tom domu jedna je od ljepšihuspomena što æu je nositi s planina. Išlo je sve

po usklaðenom postupku: prvo pozdravne šali-ce ukusnog èaja od ljekovitoga planinskog bilja,pa rijeèi dobrodošlice predsjednika PD-a »Bje-lašnica«, koje osim jubilarnih Bjelašnièkih danaove godine obilježava i 60. godišnjicu posto-janja. Sve je sudionike biranim rijeèima pozdra-vio i predsjednik Planinarskog saveza BiH Mir-san Huseinoviæ. Nakon ukusne veèere druženjese nastavilo uz pjesmu i dobre šale do kasnihnoænih sati. U tako ugodnom društvu vrijemeprebrzo leti.

Hranisava, bjelašnièka ljepoticaSutradan smo zbog kasnog buðenja odusta-

li od namjere da se uputimo na Krvavac (2063metara), drugi najviši vrh Bjelašnice, udaljengotovo tri i po sata hoda od doma. UmjestoKrvavca izabrali smo uspon na jedan od bjelaš-nièkih vrhova s najljepšim vidikom – Hranisavu(1964 m). S njega se posebno lijepo vidi Prenj,pa smo se nadali da æe se do našeg dolaska navrh raziæi oblaci koji su potpuno prekrili nebo.

Prema vrhu sam krenuo s Daliborom iMarjanom, dok je ostatak društva ostao praviti

188

Vrh Hranisava (1964 m)

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

Nisam sumnjao da æe na Bjelašnici biti snijega – uostalom,

Bjelašnica svoje ime duguje snježnoj bjelini koja se na vrhovima

zadržava èak i do ljeta

5, 2008

snjegoviæa i vidati rane besane noæi. Malo prijenas uputila su se prema vrhu i dvojica skijaša snaumom da se s vrha spuste na skijama, a mismo to iskoristili prateæi tragove njihovih skijagotovo do samog vrha. Zimski motivi koji su sepred nama izmjenjivali lako bi omamili svakogposjetitelja. Teško je skinuti pogled sa savrše-nog kontrasta boje snijega i jela, s blještavebjeline snježnog prostranstva po kojemu kao daje netko pred nama rasuo dijamante, s jata rodana povratku koje kao da nam svojih glasanjemporuèuju da æe planina promijeniti svoje ruhodo naše sljedeæe posjete. Svaka pojedinostotkrivala je zadivljujuæu ljepotu ove planine, ato nije uspjela skriti ni gusta oblaèna masa kojase udomaæila gore na vrhu i nije imala ni trunkemilosti da nam bar na tren otvori svoje širokevidike. Putem su nas sustigla dvojica Sarajlija,pa smo dalje zajednièkim snagama prtili popri-lièno mekan snijeg u koji smo povremenoupadali i do pojasa. Ali ni to nije skidalo osmi-jeh s moga lica. Opila me Bjelašnica!

Drvenu planinarsku kuæu na Hranisavi*ugledali smo nakon malo više od dva sata hoda.Od uživanja u vidiku, naravno, nije bilo ništa, ani u kuæu se zbog debelog snijega nije moglouæi. Kuæu su nakon zadnjeg rata stalno pustošilikrivolovci, jer im je boravak planinara u tom

dijelu planine ugrožavao lov. Kuæa je smještenana nadmorskoj visini 1955 metara i najviša je uBiH. Vrh Hranisave udaljen je od doma samodesetak minuta.

Za silazak nam je, usprkos mjestimice pri-lièno dubokim nanosima snijega, bilo dovoljnosamo sat vremena hoda. Još je preostalo samoda se zajednièki fotografiramo te da se opro-stimo s našim iznimno ljubaznim domaæinima.Tek kad smo silazili prema Ljubovèiæima vjetarje potjerao oblake s vrha Hranisave i otkrionam savršenstvo njenih oblina. Bio je to jasanpoticaj da joj se što prije vratimo. Bjelašnica jeplanina koja se svojom raznolikošæu lako uvuèepod kožu i napušta se samo da bismo joj seiznova vraæali. Kad god se prisjetim prièa mojihprijatelja iz PD-a »Bjelašnice« o ljepotama nji-hove planine, dodatno se rasplamsa moja željaza što skorijim povratkom na bjelašnièke vrho-ve i njihove padine – za povratkom meðu sve tedrage ljude pored kojih se svatko osjeæa kaodoma.

1895, 2008

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

Djevièanska bjelina Bjelašnice –vidik s vrha Hranisave

* Nažalost, u tijeku pripreme ovog èlanka za tisak, plani-narska kuæa na Hranisavi izgorjela je u dosad nerazja-šnjenim okolnostima. To se dogodilo u razdoblju izmeðu17. i 30. ožujka, a pretpostavlja se da su za to krivikrivolovci.

Ukratke zimske dane, kada vrijeme nijeidealno za dugotrajno planinarenje analazite se u blizini Splita, Kaštela ili

Trogira, poðite na Tikvenjak. Naše maleno dru-štvo iskoristilo je jedan lijep zimski dan i upu-tilo se prema prijevoju Malaèki s namjerom daposjeti tu malo poznatu lokaciju. Nisam otkrilasadi li netko tamo tikve, ali u neka se ranijavremena tamo sigurno dogaðalo nešto vezanouz njih.

Prije nekoliko mjeseci uveden je lokalnivlak iz Splita koji se zaustavlja u svim Kašte-lima, pa smo mi planinari došli na svoje. Iskrca-vamo se u podnožju Kozjaka, što je mnogougodnije nego da pješaèimo asfaltnom cestomiz središta nekog od Kaštela. Od željeznièkestanice u Kaštel Starom može se do planinar-skog doma »Malaèka« ili do planinarske kuæe»Èesmina« stiæi za 40 minuta. Staza nije pretje-rano strma i dobro je markirana. Ovaj put je tajdio uspona bio malo tužan jer smo na višemjesta prolazili kroz nedavno opožarena po-druèja u kojima debla kao otkinute ruke vire izzemlje.

Nagovještaj proljeæa i kiše osjeæa se u zra-ku, a prve šparoge ponegdje izviruju èekajuæiviše sunèanih dana kako bi porasle. U našojkuæi »Èesmina« doèekalo nas je veselo društvo,koje je dežurstvo zapoèelo veèer prije, ali una-toè svemu nisu pojeli sve kolaèe. Rado smo seokrijepili slatkišima, odmorili i nastavili dalje»put pod noge«.

Staza kojom æemo se popeti na Tikvenjakzapoèinje uz stražnji zid planinarske kuæe »Ma-laèka« i vodi preko južne padine Kozjaka. Upoèetku je uska i šljunkovita. Nakon što seproðe ispod stijene Orljak koja služi kao alpi-nistièko vježbalište za planinarske škole, stazase provlaèi kroz makiju izraslu na koso polo-ženom terenu, a zatim kroz èas kroz gušæu, a

èas rjeðu šumicu. Okoliš je vrlo slikovit izanimljiv.

Uz put gdjegdje vidimo prve ciklame, a lju-bièica ima na svakom koraku. Još da na mje-stima nema crnih i golih grana, ugoðaj bi bioprelijep. Ljepotu, meðutim, upotpunjuje vidikna more i otoke pred nama. Vidi se sedamKaštela u podnožju, Split u daljini, otoci Braè,Hvar, Šolta, Drvenik, a na horizontu, kao ne-stvaran, koèoperi se Svetac kao da nam govori:»Predaleko sam, pomalo nestvaran, ali ne-stvarna je i ljepota koja vas èeka stupite linogom na mene!«.

Dok se spuštamo niz padinu, u daljini prednama izviruje lovaèka kuæa na Tikvenjaku.Smještena je na maloj uzvisini i vidi se veæ izdaleka. Izašavši iz gustiša stižemo na protupo-žarni put koji vodi do Botiæa. Za još petnaestakminuta kuæa je pred nama.

Ovaj put ne sjedamo pod strehu ispred»kuæice za Crvenkapicu« jer tu su domaæini,lovci i njihovi gosti, pa nastavljamo iz udolinestrmom stazom uzbrdo, prema jezercu. Nakonjoš pola sata dolazimo na veliku livadu s »jeze-rom«. Rijeè je ipak samo o malo veæoj bari, aliu njoj plivaju prave zlatne ribice!

Sjedamo na travnati tepih i ruèamo, svatkousredotoèen na svoje misli. Duboko udišemoèist zrak i upijamo ugoðaj nadolazeæeg proljeæa.Sunèeve zrake koje se pojavljuju iza oblakauveæavaju naše zadovoljstvo jer je to znak dasmo izbjegli kišu.

Dok se vraæamo istim putem razgovaramoo markacijama koje bi trebale biti bolje i vidlji-vije. Za povratak nam treba sat i pol, kao i zadolazak. Veselo društvo u »Èesmini« èasti naspalaèinkama, što rado prihvaæamo. Za kraj,oèekuje nas staza kojom smo se jutros popeli ivlak koji nas iz Kaštel Starog dovozi u vrevuveèernjeg Splita.

190 5, 2008

DALMACIJADALMACIJA

Mail izlet na TikvenjakGordana Burica, Split

191

Dana 8. ožujka održana je u Društvenom domuu Rasinji sveèana akademija povodom 80. godišnjicedjelovanja HPD-a »Bilo« Koprivnica. Ova izuzetnaobljetnica koprivnièkog planinarstva obilježava seraznim akcijama i programima pod pokroviteljstvomgrada Koprivnice. Kao uvod u proslavu postavljena jeu izlozima Gradske knjižnice »Fran Galoviæ« u Ko-privnici planinarska izložba, a na dan osnivanja odr-žana je sveèana akademija. Nastavilo se s obilaskomKoprivnièkog planinarskog puta 20. travnja, pri èemuje nadomak najvišeg vrha Bilogore – Stankova vrha –otvoren novoureðeni izvor pitke vode. Na jesen, 4.listopada, održat æe se 16. tradicionalna Planinarskakestenijada, a 28. studenog u Muzeju grada Kopriv-nice bit æe otvorena izložba planinarskih fotografija irekvizita te predstavljena knjiga dr. Milivoja Kovaèiæao 80 godina djelovanja HPD-a »Bilo«.

Prije Sveèane akademije mnogi su uzvanicinazoèili misi u Župnoj crkvi Svetog Križa u Rasinji.Svetu misu posveæenu svim planinarima predvodio jevlè. Tomislav Petriæ, uz misna èitanja dvoje èlanovaDruštva, Amalije Švegoviæ i Hrvoja Rihtariæa. Nakonmise uzvanici su se okupili u Društvenom domu.

Sveèanosti je bilo nazoèno dvjestotinjak uzvanika,èlanova prijateljskih planinarskih društava i èlanovaHPD-a »Bilo«. Nakon himne, koju su izveli uèeniciOŠ »Andrija Palmoviæ« iz Rasinje, odana je minutomšutnje poèast svim planinarima koji nisu više s nama.Nazoènima se prvi obratio predsjednik Društva g.Ivica Kušek. Ukratko je opisao dugaèku, 80-godišnjupovijest Društva koja je poèela i prije osnivaèke skupš-tine održane 8. ožujka 1928. u Koprivnici, u hoteluKriž. Naime, još od 1911. godine spominju se prveplaninarske aktivnosti na podruèju Koprivnice. Sprofesorom Vladimirom Blaškoviæem na èelu, uèenici,gimnazijalci i graðani Koprivnice još su 1927. godinedošli na ideju o osnivanju planinarskog društva, što je8. ožujka 1928. i ostvareno. Društvo se nazvalo »Bilo«po najizrazitijem, iako ne najvišem vrhu na Bilogori(297 m) iznad Koprivnice.

Èlanstvo se nakon osnutka stalno poveæavalo iširilo svoje aktivnosti osnivanjem skijaške sekcije,mnogobrojnim izletima, objavljivanjem èlanaka i po-stavljanjem planinarskih izložbi. Veæ 1930. godine mr.pharm. Josip Milhofer, prvi blagajnik Društva, bio jei prvi Koprivnièanac na Triglavu. Na žalost, od 1935.

HPD »BILO« KOPRIVNICA SLAVI 80. OBLJETNICU

Proslava 80. obljetnice planinarstva u Koprivnici

5, 2008

godine aktivnosti se smanjuju, da bi za vrijeme Dru-gog svjetskog rata nakratko potpuno prestale. Ponovosu oživjele veæ 1950-ih godina i u manjem obimuopstale sve do 1973. kada je planinarstvo u Koprivnicidobilo nov zamah.

Krajem 1975. godine pod predsjedanjem dr. Mili-voja Kovaèiæa Društvo veæ broji 350 èlanova. Ureðenje i, uz prisustvo više od 600 planinara, sveèano otvo-ren Koprivnièki planinarski put te je organiziran sletplaninara sjeverozapadne Hrvatske s više od 1000planinara iz dvadesetak planinarskih društava. Zapo-èeto je izdavanje èasopisa »Planinar«, koji je poslijepreimenovan u »Bilogorski planinar« i izlazio 20 go-dina. Nadalje, bivši vojni objekt iznad PodravskeSubotice adaptiran je i korišten kao planinarska kuæa»Pesek«. Iz te su kuæe planinari morali iseliti 1979. po

nalogu tadašnje JNA, no tada su od uprave Šumskoggospodarstva Koprivnica dobili na uporabu drvenušumsku baraku koja je danas planinarska kuæa »RudiJuriæ«. U godinama 1981. – 1983. organizirano jenekoliko susreta planinara na Bilogori s èak do 1000sudionika. Organizirane su planinarske sekcije uškolama, od kojih su do danas opstale samo one u OŠ»Rasinja« i OŠ »Sokolovac«. Godine 1999., nakon 24godine voðenja Društva, dr. Kovaèiæ se zahvalio nafunkciji predsjednika te je u znak zahvalnosti za svojdugogodišnji rad i doprinos koprivnièkom planinar-stvu izabran za poèasnog doživotnog predsjednikaHPD »Bilo«.

Novi Upravni odbor isprva pod vodstvom IvaneKolar, a zatim Ivice Kušeka, nastavio je provoditiplaninarske aktivnosti: organiziraju se »Planinarskekestenijade«, planinarske izložbe i predavanja o uspo-nima koprivnièkih planinara, obnavlja se Koprivnièkiplaninarski put, izdaje novi dnevnik KPP-a i obnavljase planinarska staza od Podravske Subotice doKalnika. Svakog èetvrtka èlanovi Društva sastaju se uprostorijama Šumarije u Koprivnici i planiraju brojneaktivnosti. Svake prve nedjelje u mjesecu organizirase druženje kod kuæe »Rudi Juriæ«. Ostvaruje sedobra suradnja s raznim udrugama iz grada – Eko-loškim društvom, Udrugom invalida »Bolje sutra«,Udrugom Koprivnice te drugim planinarskim dru-štvima. Društvo takoðer sudjeluje u raznim aktivno-stima povodom Europskog dana kretanja. Od 2000.godine Društvo poveæava broj èlanova te ih trenutnobroji 210. Organizira brojne i kvalitetne izlete po cije-loj Hrvatskoj i Sloveniji, a mnogi èlanovi Društva suosvojili i vrhove Austrije, Makedonije, Grèke, Ru-munjske, Poljske, Èeške, èak i najviši vrh Afrike – Kili-

192

Sveèanost HPD-a »Bilo« u Rasinji

5, 2008

1935, 2008

manjaro. Godine 1978. je HPD »Bilo« odlikovanoZlatnim znakom HPS-a, a 2003. nagraðeno Plaketomgrada Koprivnice za zasluge u razvoju sporta.

Nakon predsjednikovog referata nazoènima su seobratili dragi i uvaženi gosti, svi s najljepšim željamaza uspješan i dugotrajan daljnji rad Društva. Prvi jeskup pozdravio prof. dr. Željko Poljak, koji je nagla-sio da je on gotovo vršnjak ovog Društva i da ga za njveže mnogo uspomena jer je mnogo suraðivao s dugo-godišnjim predsjednikom dr. Kovaèiæem. U ime po-krovitelja proslave, Grada Koprivnice, govorio je do-gradonaèelnik g. Zdravko Gašpariæ, a koordinatoricaEuropskog tjedna kretanja, gða Helena Heèimoviæ,zahvalila je Društvu za sudjelovanje u tim akcijama idodijelila diplome i Društvu i predsjedniku Kušeku zaosvajanje »vrha Europe« – nagrade za najboljeprovoðenje Tjedna kretanja koju je Grad Koprivnicazaslužio svojim aktivnostima izmeðu 1600 gradovaEurope.

Poslije nekoliko recitacija i pjesama u izvedbiuèenika iz Rasinje, skup su pozdravili predstavniciplaninarskih društava iz Domžala u Sloveniji, Bjelo-vara, Sesveta, Varaždina, Kutjeva te HPD-a »Pevec«,takoðer iz Koprivnice.

Da je planinarenje jedna od najzdravijih aktivno-sti dokazao je 82-godišnji poèasni doživotni predsjed-nik dr. Milivoj Kovaèiæ popevši se »bez batine« (štapa)na pozornicu, da bi primio posebno priznanje za svoj

dugogodišnji rad. Okupljenima je prenio pozdrave od104-godišnjeg osnivaèa Društva mr. pharm. JosipaMilhofera koji je roðen u Cvetkovcu blizu Rasinje, asada živi u Haiffi u Izraelu, i 94-godišnjeg Ive Šafara.Povodom 80. godišnjice HPD »Bilo« glavni tajnikHPS-a, Darko Berljak, uruèio je èlanovima Društvapriznanja HPS-a i to: bronèani znak Mladenu Pandu-riæu, Josipu Šafaru, Vedranu Kolaru, Danijelu Bure-ku, Kseniji Borojeviæ, Zdravku Petrinjcu, MileniBošnjak, Miri Smoljanoviæ, Dubravki Taras, Miro-slavu Aleksi i Miroslavu Kaniseku; srebrni znak IvaniKolar, Krunoslavu Belaju i Jasni Belaj te zlatni znakZdravku Gazdeku i Ivici Kušeku, a posebno priznanjeDruštvu za 80 godina uspješnog rada. U ime nagraðe-nih lijepim rijeèima zahvalila se Ksenija Borojeviæ,rekavši izmeðu ostalog kako je za planinare šetnjaprirodom kao obilazak izložbe. Vide se akvareli, pa-norame, pa i portreti, a pritom se sluša žubor vode,šuštanje lišæa ili tišina prirode.

Priznanja Društva zaslužnim èlanovima uruèili sudopredsjednica Ivana Kolar, tajnica Antonija Genc ivoditelj Sekcije za izlete Boris Majerus. Po završenomprogramu uèenika OŠ »Rasinja« i zajednièkom sveèa-nom ruèku, dio se sudionika vratio u Koprivnicu auto-busom ili automobilima, dok su mnogi prošetalitrasom KPP-a, uz odmor u planinarskoj kuæi »RudiJuriæ«, te stigli do Koprivnice u poslijepodnevnimsatima. Dubravka Horvatiæ i Antonija Genc

15. GODIŠNJICA RUSOVOG POHODA

Dana 19. travnja PD »Ericsson Nikola Tesla«održalo 15. Rusov pohod na Medvednicu. Po brojusudionika, tj. po masovnosti, bio je to dosad najveæipohod.

Prvi je organiziran davne 1993. godine prigodomproslave 20. godišnjice društva. Društvo je osnovano1973. i 25. travnja te godine je održan prvi društveniizlet na Medvednicu. Trasa izleta bila je Tunel –Njivice – Hunjka – Sljeme (vrh Medvednice) – Horva-tove stube – Grafièar – Risnjak – Mikuliæi. Povodomproslave 20. obljetnice rada Društva pomislilo se naorganiziranje jubilarnog pohoda po stazi prvog izletaDruštva. Ideju su razvili naši najaktivniji sudioniciraznih pohoda po Sloveniji: Antun Željko Matišin –Rus, a pridružili su mu se Miljenko Haberle, DamirKuzmaniæ, Nikola Živèiæ, Franjo Rièkoviæ, StjepanFerin, Rujana Baketiæ, Jolanda Matica i drugi tadašnjièlanovi Društva.

Zahvaljujuæi iskustvu s organizacijom slovenskihpohoda, bio je prvi pohod, pod nazivom »Tragom

prvog izleta PD-a Nikola Tesla«, vrlo uspješan; sudje-lovalo je 170 planinara. Zbog zadovoljstva sudionikazakljuèeno je da pohod postane tradicionalan i da sepod tim nazivom održava svake godine krajem mje-seca travnja. Posebno zadovoljni, tome su dali velikupodršku èlanovi PD-a »Željeznièar« iz Zagreba Zden-ko Juriniæ, Vlado Lakuš, Branko Tesla i drugi.

Slijedom toga bile su potrebne sve radnje zastalno održavanje pohoda: osmisliti i izraditi iskaznicei znaèke pohoda (bronèanu, srebrnu, zlatnu) te ustro-jiti cjelokupnu administraciju za praæenje pohoda.Znaèku je kreirao Miljenko Haberle, a administra-tivno voðenje preuzeo je i iskaznicu saèinio AntunŽeljko Matišin. Na taj naèin stvoreni su uvjeti imoguænosti da pohod postane tradicionalan.

Veæ je prvi pohod bio meðunarodan jer su sudje-lovali planinari iz Andraža pri Polzeli, predvoðeniSlavkom Jevšnikom i Vilijem Pižornom. Ustvari, odprvih je poèetaka pohod bio zanimljiv slovenskimplaninarima, velikim dijelom i zbog brojnih susreta i

194 5, 2008

prijateljstava sa slovenskim planinarima u njihovimplaninama. Posjeæivanje slovenskih planina te bliskeplaninarske i prijateljske veze sa slovenskim planina-rima (i ne samo slovenskim) bile su uvijek odrednicedjelovanja PD-a »Ericsson Nikola Tesla«.

Iako su godine nastanka i poèetaka pohoda bileteške zbog rata, pohod je uvijek bio dobro organizi-ran i uvijek se za naše goste i sudionike pohoda našlokolaèa, piva, kobasica i nekih drugih uobièajenihplaninarskih delicija. Bilo je puno kišnih godina, èaki snježnih, prilagoðavali smo trasu pohoda uvjetimana stazi, ali pohod nije gubio na popularnosti – sudje-lovalo je prosjeèno po 120 planinara, a samo jednom(1996.) bilo je manje od 100 sudionika (94).

Pohod je redovito završavao pod nadstrešnicomna livadi Falata izmeðu planinarskih domova »Grafi-èar« i »Risnjak«, gdje je uz pjesmu i miris peèenihkobasica, što ih je vješto spremao Ivica Filipaj – Fiæo,završavalo naše planinarsko druženje.

Godine su prolazile i pohod je poèeo dobivatinove okvire i sadržaje. Što zbog dužine, što zbog pro-blema u kretanju po mokrom terenu, ukinuta je kon-trolna toèka Srnec na podnožju Horvatovih stuba ipostavljena je kod doma na Hunjki.

Godina 2002. je bila prekretnica jer je tada pre-mašen broj od 200 sudionika – sudjelovalo je 205 pla-ninara, a prvi puta je sudjelovalo više od 20 planinar-

skih društava (24). Bio je to deseti pohod pa su tomprilike podijeljene prve plakete za 10 sudjelovanja.Nažalost, u kolovozu te godine preminuo je pokretaèpohoda Antun Željko Matišin – Rus. Poslije njegovesmrti promijenili smo naziv pohoda u »Rusov pohod«.

Zbog sve veæeg broja sudionika promijenjeno jemjesto poèetka pohoda pa upisno mjesto od 2003.godine postaje parkiralište kod potoka Blizneca nasljemenskoj cesti. Na taj je naèin izbjegnuta gužva nadotadašnjem upisnom mjestu i kontrolnoj toèki naNjivicama. Od 2004. mjesto završetka nije više nad-strešnica na Falati, jer to mjesto nije pogodno za lošegvremena. Godine 2004. je po izrazito lošem vremenu,jakoj kiši tijekom cijelog pohoda, stazu prošlo èak 311planinara, a završetak je prvi puta bio u pansionu»Medvednica«. Uskoro se broj sudionika poveæava napreko 400 i više od 50 planinarskih društava, da bi se»zaustavio« u 2007. godini na 650 sudionika i 57 plani-narskih društava iz pet država – Hrvatske, Slovenije,Bosne i Hercegovine, Maðarske i Austrije.

U 15 godina održavanja pohoda sudjelovali subrojni planinari i mnoga planinarska društva. Posebnoje znaèajno da je uvijek sudjelovalo mnogo èlanovamatiènog društva koji su prihvatili pohod kao svojunajvažniju stalnu društvenu akciju. U današnjim jeuvjetima potrebno mnogo više èlanova za organizacijui provoðenje pohoda, ali su uvijek svi spremni dati svojdoprinos pohodu bez obzira radilo se o doèeku stra-nih planinara i njihovom voðenju, oznaèavanju staze,upisivanju sudionika ili dijeljenju piæa i hrane... Uvijekse naðe dovoljno èlanova spremnih za rad.

Do sada je stazu pohoda prošlo 3360 sudionika.Mnogi od njih bili su više puta na pohodu, a 10 plani-nara sudjelovalo je na svih 15 pohoda i oni su ovegodine dobili posebnu plaketu. To su: Slavko Jevšnikiz PD-a »Andraž« iz Andraža, Zdenko Juriniæ iz PD-a»Planika« iz Maribora te naši èlanovi Slavko Adam,Marija Baèiæ, Rujana Baketiæ, Stjepan Ferin, Miljen-ko Haberle, Damir Kuzmaniæ, Vinko Posedel i FranjoRièkoviæ.

Iduæe godine kreæemo sa 16. pohodom. U plano-vima mnogih planinarskih društava je Rusov pohod,najavljen je i na web stranici Planinarskog savezaZagreba, u èasopisu »Hrvatski planinar«, Koledaruplaninskih akcija Slovenije i, što je najvažnije, u srcimabrojnih planinarskih prijatelja s kojima æemo opetpodijeliti lijepe trenutke druženja na našoj Medved-nici. Iskreno, pomalo se i bojim ove »igre velikih bro-jeva« oko sudionika, ali ne zato što ne bismo mogliprihvatiti i organizirati pohod i s 1000 sudionika, veæšto æe nam u tim uvjetima preostati manje vremena zadruženje, zabavu i veselje s dragim prijateljima.

Damir Kuzmaniæ

195

Planinska razglednica

IVA

N M

AR

UŠ

IÆ

Veteran mostarskog i bosansko-hercegovaèkog planinarstva Ivan Salo-pek nije više meðu nama. Pokopan je 11.sijeènja na mostarskom gradskom gro-blju Masline, uz brojnu nazoènost rodbi-ne, prijatelja, sugraðana, planinara iostalih.

Ivan Salopek roðen je u Ogulinu 17.kolovoza 1928. Iz Ogulina je otišao kaomalo dijete, kada je njegov otac MateSalopek dobio namještenje u Mostaru.U Mostaru je završio školovanje i kao uèitelj poèeoslužbovati diljem Hercegovine, uèeæi djecu o vrijed-nosti života i ljepote prirode. Po dolasku na službu uMostar ukljuèuje se u PDS »Prenj« gdje je dao velikdoprinos radeæi kao tajnik društva, zastupnik u pred-sjedništvu društva i zastupnik u Planinarskom savezuBiH.

Ni u posljednjem ratu (1992. – 1995.) nije štediosebe. Dao je nemjerljiv doprinos u spašavanju iizmještanju dokumentacije PD »Prenj« èije su prosto-rije spaljene prigodom srpsko-crnogorskog granati-ranja Mostara. Nisu Ivanu smetale granate da višeputa dnevno prenosi vrijedne stvari na više lokacija ugradu i da traži smještaj za planinare. O njegovojzasluzi pri aktiviranju HPD »Prenj 1933« veæ se pisalou »Hrvatskom planinaru« prije desetak godina. Kaouèitelj je svoje ðake vrlo èesto vodio na obližnje

planine. Za doprinos na okupljanjuplaninara iz cijele bivše Jugoslavije upobratimska planinarska društva, voðe-nje izleta, sreðivanje dokumentacije, su-radnju s lokalnim tiskom i radijem, mar-kiranje planinarskih staza i brojne radneakcije pri izgradnji planinarskih domovai skloništa, Salopek je dobio više vrijed-nih nagrada i priznanja.

Zadnjih se godina, zbog bolesti,njegova aktivnost smanjivala, ali je una-

toè tome dao velik doprinos Udruzi planinarskih dru-štva Herceg-Bosne. Za Ivanom Salopekom ostala jetužna supruga Ankica koja ga je èesto pratila na izle-tima. Djecu i unuku mu je rat odveo u inozemstvo, panije uspio od njih stvoriti planinare, što mu je bilaposebna želja. Ivan je imao još dvije želje pri krajuživota. Prva mu je bila posjetiti svoj rodni Ogulin iplaninu Klek. Kao njegov dugogodišnji kolega i prija-telj nisam se dvoumio da mu u tome pomognem – pri-premio sam svoj osobni automobil i krenuli smoprema Velebitu i Kleku, posjetivši Zavižan i planinar-sku kuæu na Kleku – to mu je bio i posljednji uspon.Drugu želju, da posjeti Goli otok èiji je nažalost biouznik, nije uspio ostvariti zbog èestog pobolijevanja.

Njegova obitelj, prijatelji, susjedi i mostarskiplaninari zadržat æe ga u trajnoj uspomeni.

Cvitan Pandža

IVAN SALOPEK

5, 2008

196 5, 2008

Èetvorica planinara, èlanova HPD-a »Željezni-èar« iz Zagreba, krenula je 17. ožujka na KijevskiKozjak i njegov vrh Bat. Automobilom smo pošli izZagreba u 6 sati i preko Korenice i Graèaca, oko 9sati stigli u Kijevo, mjesto na cesti Knin – Sinj. Èimsmo izašli iz automobila da vidimo gdje bismo semogli malo okrijepiti i odmoriti, prišao nam je jedanmještanin Kijeva i rekao da tu, u Kijevu, odnedavnonema nijednog ugostiteljskog objekta. Rado nam jepokazao prilazni put pa smo se odvezli do zadnje kuæeu podnožju planine. Pronašli smo markaciju i krenuli.No, najednom smo naišli na zakljuèana ulazna vratana unedogled dugoj dva metra visokoj žièanoj ogradi!

Kroz vrata lijepo vidimo na kamenu desetak me-tara udaljenu marku, a ne možemo dalje. U velikojsmo neprilici, a nigdje nikoga da nam kaže što sada.Koliko je ograda duga i kako je zaobiæi? Krenuli smolijevo jer se na toj strani trasa ograde malo uzdiže pasmo pomislili da æemo, zaobilazeæi je, bar malo dobitina visini.

Najednom smo u daljini, u ograðenom prostoru,ugledali èovjeka, a i on je nas primijetio. Sporazumjelismo se da nam priðe i on nam je rekao da je ogradanedavno postavljena radi planskog uzgoja jelena lopa-tara. Upozorio nas je da smo krenuli pogrešnim smje-rom jer da je ta strana neprolazna i uputio nas kako

æemo zaobiæi ogradu s desne strane i ponovno izaæi namarkiranu stazu. Krenuli smo tako preko nekadašnjihstepenastih oranica, sada pašnjaka, tridesetak metaraudaljeni od ograde. Kada smo došli do njenog ugla,pronašli smo u žbunju ovèju stazu i po njoj poèeliuspon na istoj udaljenosti od ograde. Kasnije smo išlii uz samu ogradu, èija je trasa dobro vidljiva i iz Kijevai za koju smo mislili da je protupožarna prosjeka iliprotupožarni put. Kada smo stigli do gornjeg uglaograde, krenuli smo malo lijevo prema velikom kupo-lastom kamenu, koji je takoðer vidljiv iz daljine, aonda još više lijevo kako bismo preko jednog grebenaizašli na markiranu stazu.

Kretanje nam je bilo jako otežano jer uspon uzogradu ide rubom terena izrovanog buldožerom, pomekoj zemlji i nestabilnom kamenjaru, a iznad ogradedo staze – netaknutom prirodom kamenjara i raslinja.Tako smo, svaki za sebe, pronalazili svoj put. Kadasmo stigli na stazu, osjeæali smo se kao da smo izašliiz velike nepogode.

Kijevski Kozjak je lijepa planina. Donedavno po-stojeæa staza, koja je bila i križni put, sa svojim raz-mjerno blagim zavojitim usponom i dobrim izvoromvode, bila je prava blagodat za planinare. S najvišegavrha (Bat, 1206 m) prekrasan je vidik na sve strane,osobito prema suncem obasjanim vrhovima Dinare iTroglava.

Silazak nam je bio isto tako naporan, no na krajuje sve dobro završilo. Mi smo bili na Kijevskom Batu,a ove retke namjenjujemo planinarima kao prijekopotrebnu uputu kako se na nj može popeti i sada kadaje dosadašnji put presjeèen žièanom ogradom.

Branko Tesla

Križ na Batu – najvišem vrhu kijevskoga Kozjaka

VLA

DIM

IR J

AG

UŠ

IÆ

OGRADA PRESJEKLA MARKIRANI PUT NA KIJEVSKI BAT

Markacija ide dalje, ali ne i planinari

BR

AN

KO

TE

SLA

197

»JAGLACI« U ZNAKU VELIKIHOBLJETNICA

Prekrasno vrijeme i odlièna organizacija glavnasu obilježja 26. »Papuèkih jaglaca«, održanih 9. ožujka2008. na livadama uz potok Duboèanku, u bliziniVelike. Organizatori ovogodišnjih »Jaglaca« bili su,uz požeške planinare, djelatnici Parka prirode Papuki Stanice HGSS-a Požega, a pokrovitelj Turistièkazajednica Požeško-slavonske županije.

U mnoštvu od dvije tisuæe planinara i ljubiteljaprirode iz Požeštine i Slavonije, prednjaèili su pobroju sudionika Osjeèani, Broðani i Vinkovèani testudenti Požeškog veleuèilišta. Dobrodošli bili su igosti iz Splita, Petrinje, Siska i Varaždina, kao i prija-telji iz Bosne i Hercegovine. Došli su nam Zenièani(èetiri društva) te planinari iz Sarajeva, Maglaja iOrašja. Sveukupno, na Papuku su se našle èak 34organizirane skupine (ne raèunajuæi domaæine).

Svi okupljeni su se, predvoðeni vodièima, proše-tali stazama do Èešljakovaèkog visa, Trišnjice, Nevo-ljaša i Jankovca, a manji broj uspeo se na Ivaèku glavu,drugi po visini vrh papuèkog masiva. Prehrana, ponu-da suvenira, kao i zabavni program, bili su uzornoorganizirani, a èlanovi HGSS-a nisu imali posla.

Ovogodišnji »Papuèki jaglaci« bili su posveæeniobilježavanju 110. obljetnice organiziranog planinar-stva u Požegi, 50. obljetnice otvorenja doma »Lapjak«u Velikoj, 320. obljetnice pobjede Požežana na èelu s

fra Lukom Ibrišimoviæem nad Osmanlijama na brduSokolovcu, nedaleko od središta Požege i 310. obljet-nice smrti hrabroga franjevca. Ivan Jakovina

203. SAVJETOVANJE ZPP-aMeðudruštveni savjet Zagorskog planinarskog

puta (MS ZPP-a) održao je u nedjelju 9. ožujka svoje203. savjetovanje. Domaæin, HPD »Zagreb – Matica«,ugostio je tridesetak delegata iz 16 planinarskih druš-tava sjeverozapadne Hrvatske u svojim društvenimprostorijama u Zagrebu, u ulici Frane Petriæa 4/II. Uime HPS-a savjetovanju je prisustvovao glavni tajnikDarko Berljak.

Papuèki jaglaci veæ su godinama najmasovniji planinarski pohod u Hrvatskoj

DU

ŠA

N M

IRK

OV

IÆ

5, 2008

198 5, 2008

Skup je otvorio predsjednik MS ZPP-a MilanTurkalj, a pozdravnu rijeè u ime društva-domaæinauputila je Božica Denona-Bambiæ, èlanica upravnogodbora. Nakon usvajanja zapisnika savjetovanja odr-žanog 2. prosinca na Kuna gori, tajnik Borislav Kušenpodnio je izvješæe o radu i financijsko izvješæe za 2007.godinu. Središnji je dogaðaj u prošloj godini bio 50.slet planinara ZPP-a 27. svibnja na Ivanšèici, kojemuje prisustvovalo 500 planinara, meðu njima i petoricasudionika prvog sleta održanog takoðer na Ivanšèici.Bili su to Ivan Geèek, Franjo Hrg, Franjo Ernoiæ,Vlado Zagrajski i Ivan Kuster, koji je nažalost ne-davno preminuo od posljedica prometne nesreæe, pamu je i ovom prilikom odana zahvalnost i poèastminutom šutnje. U nastavku sjednice iznesena suizvješæa društava o ostvarenim akcijama u proteklomrazdoblju te je donesen plan akcija za iduæe razdoblje.Meðu njima treba spomenuti obilježavanje 50. obljet-nice otvorenja ZPP-a, što æe se obilježiti pohodima odRavne gore i Ivanèice do Kalnika. Na Kalniku æe se4. svibnja održati i ovogodišnji slet planinara ZPP-apod domaæinstvom križevaèkih planinara. Kao što jeveæ poznato, ovogodišnji Dani hrvatskih planinaraodržat æe se pod Belecgradom 24. i 25. svibnja u orga-nizaciji beleèkih planinara.

Prelazni pehar MS ZPP-a za najbolje društvo u2007. godini ove æe godine na sletu planinara ZPP-abiti dodijeljeno HPD-u »Ivanèica« iz Ivanca za uspješ-nu aktivnost i organizaciju sleta MS ZPP-a te zauspješno voðenje centrale MS ZPP-a u Ivancu.

Milan Turkalj

Ivan Kuster (pok.) i Vlado Zagrajski snimljeni na 50. sletuZPP-a na Ivanšèici - uz ivaneèke veterane, oni su bilisudionici prvog sleta ZPP-a 9. lipnja 1957. takoðer naIvanšèici

250 PLANINARA NA POHODU»DRAGOJLINOM STAZOM« NA OKIÆ

Petnaesti godišnji pohod Dragojlinom stazom 13.travnja na Okiæ u Samoborskom gorju, pod nazivom»100 Dragojli na Okiæ«, premašio je sva oèekivanjaunatoè tmurnom i pomalo kišovitom vremenu: u pla-ninarskom domu »Dr. Maks Plotnikov« pod Okiæemdobilo je potvrðenu iskaznicu 255 planinara iz 24društva, a tu se našao još i prilièan broj neregistrira-nih izletnika. Pod pokroviteljstvom skupštine GradaZagreba, na èelu s predsjednicom Tatjanom Holjevac,a u organizaciji HPD-a »Željeznièar« Zagreb, bilo jetoga dana na Okiæu pravo planinarsko veselje – sviralaje glazba, držani su govori i podijeljene slatke nagradenaj planinarima koje je donirala tvornica »Kraš«.Slatkiše je dobila najstarija planinarka NevenkaMartinovski (87) i najmlaða koja je prošla penjaèkom,ali dobro osiguranom Dragojlinom stazom, DoraMlinariæ (10), a uz èokoladu je dobila i uputu kako seomot ne smije odbaciti u prirodi.

Planinare je pozdravila i sama Dragojla Jarneviæ,ilirkinja koja se prije 165 godina uspela stijenom Oki-æa i tako inaugurirala hrvatski alpinizam. Odglumilaju je èlanica »Željeznièara« Višnja Krznariæ u odjeæionoga vremena. Sve se to odigravalo pod budnompaskom HGSS-a koji, sreæom, nije imao nikakva posla.Dodajmo da je pokrovitelj osigurao besplatan prije-voz, okrjepu èajem i porciju graha.

Netko je rekao da bi ovaj tradicionalni pohodtrebalo nazvati »100 žena« na Okiæ, a drugi je primije-tio da to nije toèno jer je nabrojao èak 120 žena, ameðu njima je našao i jednu koja se Dragojla. Pri-redbu je zamislio Zdravko Molak u èast žena plani-narki, a provedbu je preuzeo HPD »Željeznièar« izZagreba. prof. dr. Željko Poljak

199

Planinari pod Okiæem

Predsjednik »Željeznièara« Zvonko Filipoviæ pozdravljaDragojlu Jarneviæ i predsjednicu Skupštine GradaZagreba Tatjanu Holjevac pred domom pod Okiæem

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

5, 2008

200 5, 2008

23. 2. Tragom prvog izleta varaždinskih planinara PD 'Ravna gora', Varaždin

Zlatko Smerke, 042/741-433, 091/58-27-673

Marijan Fabeta, 098/659-250Presečno - Varaždinske Toplice

1. - 2. 3. Kolijevkom hrvatske državnosti HPD 'Ante Bedalov', Kaštel Kambelovac

Josip Pejša, 021/221-402, 091/73-08-109Kozjak

2. 3. Žene u planinu PD 'Kamenjak', Rijeka

Vedran Grubelić, 091/89-65-552, pdkamenjak@gmail.comKamenjak na otoku Rabu

2. - 3. 3. »Kolijevkom hrvatske državnosti« HPD 'Ante Bedalov', Kaštel Kambelovac

Megdan - Klis - pl. dom Putalj i pl. kuća Pod Koludrom

5. - 10. 3. Put zdravlja - otočni put mirisa i boja PK 'Osorščica', Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrOsorščica na Lošinju

9. 3. Proljetni izlet u Sijaset PD 'Zavižan', Senj

Ana Lopac, 098/97-08-873Senj - pl. kuća "Sijaset"

9. 3. Papučki jaglaci HPD 'Sokolovac 1898', Požega

Papuk: Velika

12. 3. Susret povodom Dana sv. Bernarda PD 'Grohot', Marija Bistrica

Medvednica

16. 3. Izlet romarskim putom Belec - M. Bistrica HPD 'Belecgrad', Belec

Verica Havoić, 098/16-09-056

Katica Bucifal, 049/460-135Belec - Marija Bistrica

22. 3. Proljetni uspon na Oštru PD 'Željezničar', Gospić

Tomislav Čanić, 053/574-065, 098/96-10-042Oštra

ZIMSKI TEÈAJ ZA VODIÈE HPS-a NAPLATKU I SNJEŽNIKU

Komisija za vodièe HPS-a organizirala je i premasvom redovnom godišnjem programu provela zimskiteèaj za vodièe na Platku. Smještaj i prehrana bili suu planinarskom domu Platak. Terenske vježbe održa-ne su na zasnježenom terenu Snježnika i Platka, apredavanja i filmovi u planinarskom domu. Sedam-naest teèajaca iz stanica vodièa Slavonija, Zagreb,Karlovac, Pula, Zadar, Split i Makarska uspješno suzavršili teèaj i primili uvjerenja o završenom teèaju.Teèaj su vodili instruktori i vodièi HPS-a DraženLovreèek, Goran Gabriæ i Darko Luš, te lijeènicaLivija Puljak.

Dana 8. i 9. ožujka održani su ispiti za vodièeHPS-a (zimski dio), kojima je pristupilo 11 priprav-nika. Petorica su položili sve ispite, dok ih ostalimoraju ponoviti. Darko Luš

Vježba transporta unesreæenog planinara u zimskimuvjetima (Platak)

GO

RA

N G

AB

RIÆ

KraljevecŠemnički

KraljevecRadobojski

Šušelj Brijeg

Trški VrhStraža

MihaljekovJarek

Jazvine

OrehovecRadobojskiPolje Krapinsko

Bobovje

Tkalci

Mala Pačetina

Štuparje

Slatina SvedruškaValentinovo

Bušin

KlenicePreseka

Petrovsko

BenkovecPetrovski

Podgaj

Podgora

Rovno

Doliće Lazi

Strahinje

Radoboj

Gornja Šemnica

GorjaniSutinski

Brdo JesenjskoŽutnica

ZagoraRavninsko

Đurmanec

Brezovica

Jezerišće

Hlevnica

PulkovecGornja

Plemenšćina

Vojsak

PrigorjeGoričanovec

GredenecDonjaPlemenššćina

Pregrada

Vrhi Pregradski

Kostel

KostelskoDruškovecHumski

Orešje Humsko

Rusnica

Bregi KostelskiPoređe

GornjeBrezno

Zalug Grletinec

Druškovec Gora

Velika Gora

Donje BreznoBrezno Gora

DesinićGora Mala Gora

Vinagora

Martiša VesTrnovecDesinićki

Dubravica Desinićka

Sopot

PavlovecPregradskiNebojse

Gaber

OsredekDesinićki

DesinićKlanječno

IvanićKošnički

GoraKošnička

Hum Košnički

Turnišće

Gabrovec

VrhiVinagorski

Donji ŠkrnikKladnik

RazvorKumrovec

Risvica

Razdrto Tuheljsko

Ravno Brezje

LenišćeDugnjevec

Pristava

Podgora

CesarskaVes

Tuhelj

Lipnica Zagorska

Trsteno

Črešnjevec

Sveti Križ

Florijan

BobovecTomaševečki

RakoevcTomaševečki

Gredice

Trakošćan

Osonjak ŠinkovicaŠaška

PurgaBednjanska

Vrbno

Meljan

Prebukovje

PodgorjeBednjansko

KameničkoPodgorje Žarovnica

Kamenica

CrkovecSveti JosipBedenec

Dubravec

Klenovnik

Lipovnik

HorvatskoRibić Breg

Jerovec

Fotez Breg

Plemenšćina

Donja Voća

Slivarsko

Vukovoj

Goranec

DonjaVišnjica

Cvetlin

Gornja Višnjica

Jazbina Cvetlinska

Jazbina Višnjička

Zalužje

BednjicaJamno

Prigorec

IvanecKaniža

Gečkovec

VuglovecKnapić

Lančić

Vitešinec

Punikve

Ivanečka Željeznica

Salinovec

Željeznica

StražnjevecIvanečkoNaselje

Ivanečki Vrhovec Gačice

Lukavec

Osečka

Margečan

SeljanecBela

Pece

Završje Podbelsko

Podevčevo

BeletinecFilipići

Krušljevec

Presečno

LužanBiskupečki

Beretinec

LedinecŠkriljevecLovrečan

Tužno Črešnjevo Sveti IlijaDoljan

Žigrovec

Seketin

Križanec

TomaševecBiškupečki

KoškovecDruškovec

StrmecRemetinečki

Remetinec

Krč

Oštrice

PetkovecToplički

Hrastovec Toplički

OrehovecČrnile

Grada

KljučNovi

MarofMadžarevo

TopličicaPodrute

KamenaGorica

Pokojec

Zajezda

Krapinica

Topličica

Gotalovec

Pece

RažurovecBudinščina Gornji

Kraljevec Šćepanje

Jelenščak

DonjeMakojišće Gornje

Makojišće

Paka

Možđenec

Čurilovec

Kapela Kalnička

Rakovec

Ljubelj

Ljubelj Kalnički

PišćanovecDrenovec

Boričevec Toplički

Škamik

VaraždinskeToplice

Tuhovec

Svibovec

Lovrentovec

JalševecSvibovečki

LeskovecToplički

Donja Poljana

Pofuki

Sudovec

Presečno Visočko

Vukšinec

Donja Rijeka

Kostanjevec

GornjaRijeka

DeklešanecVojnovec

Hižanovec

Štrigovec

FajerovecNemčevec

BogačevoRiječko

Bogačevo

BarlabaševecVoljavec

Podvinje Miholečko

SelnicaMiholečka

Kolarec

FodrovecRiječki

Brezje MiholečkoMiholec

Međa

Orehovec

Sveti PetarOrehovec

Bočkovec

Piškovec

Selanec

Zamladinec

Hrgovec

ČrnčevecMikovec

Dedina

SvetaHelena

Žibrinovec

Brdo Orehovečko

Kamešnica

PotokKalnički

Šopron

Kalnik

Borje

VukovecVinarec

Popovec Kalnički

ObrežKalnički

Dropkovec Finčevec

Zlogorje

Rijeka Voćinska

Završje LoborskoLobor

Belec

Lepoglava

Dol Klanječki

Klanjec

Krapina

Sutla

Sutla

Bednja

Bednja

V. Lubenjak

Čevo

Mali Kalnik

Vranilac

Kalnička greda

HamKozji hrbet

V. ŠiljevacMalaIvanščica

Gradinovec

Mrzljak

Ivanščica

Belige

MindžalovecOštrc

Oštro

Hudo duplje

Ravna gora

GoljakSušec

Brezovica

Kuna gora

Japica

Peca

Pl. kuća Cesargrad

Pl. kuća Ačkova hiža

Pl. kuća Na Strahinjščici

Pl. kuća Pusti duh

Pl. dom Filićev dom

Pl. domKalnik

Pl. kućaBelecgrad

Pl. kućaMajer

Pl. domJosip Pasarić

Pl. kućaGrebengrad

Pl. kuća Vagon

Pl. kuća Ledinec

Pl. domLujčekova hiža

Pl. kuća Kuna gora

Cesargrad

Vindija

Veliki Kalnik

Milengrad

BelecgradOštrcgrad

Stari LoborGrebengrad

Pusta Bela

Kostelgrad

Mačkova špilja

Dvor Trakošćan

509

846678

445

521

746

974

659

786748

1060711

505

679609

590

562

624

572643

460

680

655

686

462

581

Martinšćina

Juranščina GornjaSelnica

ZavršjeBelečko

Donja Selnica

Karta je izdana kao prilog časopisa »Hrvatski planinar«, broj 5, 2008.povodom Dana hrvatskih planinara 24. i 25. svibnja 2008. na BelecgraduIzradio: Alan Čaplar

Bedenec

DubravecHorvatskoIvanščica

HRVATSKO ZAGORJE

Delnice

Zrmanja

Japetić

Markirani planinarski put

Željeznička pruga

Manje važne ceste

Asfaltne ceste

Autocesta

Naselje (grad, mjesto, selo)

Državna granica

Važniji vodotoci (rijeke, potoci)

Jezero

More

Vrh

Planinarski dom, kuća ili sklonište

Izletnički i lovački objekti

LEGENDA

Crkva, kapela

Službeni granični prijelaz

Izvor

Jama

Naziv vodotoka ili jezera

Naziv vrha

Naziv naselja

Špilja

Stara gradina (ruševina)

Spomenik

km0 1 2 3 4 5

Mjerilo 1:75000