Tajne

[ 44 ]

Priroda

otrovnih žaba

Tekst: GORAN ŠAFAREK Snimio: GORAN ŠAFAREK

Mlada znanstvenica Olja Jovanović obišla je pola svjet-skih džungli. Pokušava otkriti tajnu evolucije šarenih i otrovnih žaba, a surađuje s vrhunskim svjetskim znan-stvenicima. Bori se za razumno iskorištavanje prirodnih resursa i zaštitu prirode.

[ 45 ]

[ 46 ]

Crvenkasta voda nadimlje se snagom, no mora se prijeći. Hrvatska znanstvenica Olga Jovanović hrabro kroči brvnom preko desetak metara široke rijeke usred madagaskarske džungle. Jedan krivi korak po klizavom drvetu bio bi koban za mladu crvenokosu znanstvenicu. Mic po mic, s cipelama

u ruci, Olga prilazi drugoj obali, no ondje je voda već poplavila brvno te noge nestaju ispod mutne površine. Osjetila na tabanima ostaju jedini dodir s ravnotežom, ali vrlo varljiv dodir, sklizak od razmekšanog drveta i sluzavih algi…

SPriroda

[ 47 ]

I taj cijeli proces treba obaviti dvaput dnevno punih mje-sec dana! Samo zato da bi došla do močvara Torotorofot-sy gdje pokušava odgovoriti na neka od najzanimljivijih pitanja u znanosti. Ubrzo nalazi predmet svojih istraživa-nja - male, jarko narančaste žabice skakuću po tlu i uz malo truda već su u vrećici znanstvenice:

- To su otrovne žabice čija je jarka obojenost ključna za preživljavanje, jer one na taj način upozoravaju grabežljiv-ce da su otrovne i da ih ne smiju jesti. Zanimljivo je da se ovakav mehanizam razvio kod žaba četiri puta neovisno na različitim lokacijama, što predstavlja primjer paralelne ili tzv. konvergentne evolucije - objašnjava Olga.

Eksperiment je bio samo dio njezinih istraživanja u sklopu doktorata na Tehničkom sveučilištu u njemačkom Braunschweigu. Za razliku od ostalih hrvatskih svjetskih putnika, ona je prava istraživačica, s doktorskom titulom i pravim znanstvenim razlogom istraživanja. Danas je u Hrvatskoj poplava tzv. istraživača koji s neprovjerenim na-lazima u žutom izdavačkom podneblju nalaze plodno tlo, ustvari manipuliraju nekritičku javnost turističkim turama koje prodaju kao velike ekspedicije.

Olga s druge strane rezultate sa svojih istraživačkih ek-spedicija predstavlja cijelom svijetu u desetak znanstvenih radova koji su jedini pravi dokaz istraživanja koja znanost poznaje. Tek kad rad "krste" recenzenti - vodeći znan-stvenici na određenom znanstvenom području, i objave u znanstvenom časopisu - različita otkrića imaju znanstvenu utemeljenost. Olga upravo znanstveno opisuje novu vrstu žabe s Madagaskara, do sada nepoznatu za znanost. Inače, za sada je sudjelovala u otkriću čak desetak vrsta novih za znanost!

S Močvara Torotorofotsy nije bila jedina avantura te ekspedicijske 2007. godine. Usred ogoljelih litica vlažnog masiva Nacionalnog parka Andringitre, Olga je svaku rječicu trebala pregaziti zalijeva-na neprestanim kišama. Klimavi krov na stupovima štitio je ondje kržljavu vatricu za kuhanje i sušenje. Društvo su joj bile pijavice u strmim i mokrim džunglama NP Ranomafa-

[ 48 ]

na, zajedno s malaričnim komarcima. Terenskim vozilom je njezina ekipa dva dana prelazila 300 kilometara takoreći bez ceste, kroz pješčane plaže, brda, šumu, skele od običnih bačvi, klimave mostove s više rupa nego dasaka…

- Posebno su gadne pijavice. Iako na Madagaskaru nisu ni bolne ni opasne, ipak su dosta neugodne. Sama pomisao na sluzava bića koja nam piju krv, ne ostavlja nas ravno-dušnim - prisjeća se Olga.

S Gacanje satima u cipelama po močvarama sasvim je normalna stvar. U

tropima je potrebno zaboraviti na neke od predrasuda zapadnjačkog načina života, kao što je to kiša:

- Mi se često ponašamo kao da smo od šećera i da ćemo se otopiti, a zapravo je kiša sama po sebi bezazlena... Po-gotovo u okruženju gdje je ionako većinom toplo. Spavala sam također u kolibama bez zidova, samo s krovovima. Dakako, u obaveznoj mreži za komarce, a obrok od riže za doručak, ručak i večeru bio je na jelovniku gotovo tri mjeseca Madagaskara.

Njezina istraživanja u najopasnijim i najzahtjevnijim džunglama svijeta za ovu 30-godišnjakinju sežu u za nju davnu 2004. godinu:

Osim Madagaskara kojeg je triput posjetila, njezina noga kročila je uparenim zelenim paklom Ama-zone, prastarim svijetom tepuia i prostranim močvarama Venezuele, vulkanima Ekvadora, zelenim čaj-onosnim poljima Šri Lanke, pješča-nim plažama Kariba…

Priroda

[ 49 ]

- Oduvijek mi je bila želja vidjeti tropsku kišnu šumu i kad mi se ukazala prilika, nisam oklijevala.

Ipak ništa ju nije moglo pripremiti za trope. Osim Mada-gaskara kojeg je triput posjetila, njena noga kročila je upa-renim zelenim paklom Amazone, prastarim svijetom tepuia i prostranim močvarama Venezuele, vulkanima Ekvadora, zelenim čajonosnim poljima Šri Lanke, pješčanim plažama Kariba… Zadnja ekspedicija odvela ju je na skrovito Anda-mansko otočje, u Indijskom oceanu, u južnom dijelu Ben-galskog zaljeva. U djevičanskim kišnim šumama omeđenim šarenim koraljnim grebenima, među divljim plemenima, istraživala je rasprostranjenost egzotičnih vrsta vodoze-

maca i gmazova. U tirkiznom moru, Olga se kupala s mor-skim zmijama i morskim psima, a u džungli spavala s ko-brama i drugim zmijama otrovnicama…

To je težak posao, ali i jedinstvena prilika koju ne mogu osjetiti "obični" turisti. Dok turisti osjete samo lahor ne-kog mjesta, znanstvenici tjednima i mjesecima intimno doživljavaju kakav egzotični nacionalni park. Dok se turisti "oduševljavaju" majmunu kada ga spaze iznad njih visoko u krošnji, Olgi oni skaču na glavu!

Znanstvenici često mje-secima žive u nekom izoliranom selu, zajedno s njegovim stanovnicima, što je izvrsna prilika za promatranja izvornog života. Dijele se hrana i voda, suđe i odjeća peru se u obližnjoj rijeci, a u njoj se i "kupa". Dijele se također paraziti i bolesti...

Nešto je drukčiji život u istraživačkoj stanici:

- U jednoj takvoj stanici usred Amazone imala sam čak i satelitski internet, uz suvremeni laboratorij i blagovaonicu - kaže Olga.

U zabiti džungle često se u istraživačkim stanicama skupe znanstvenici sa svih strana svijeta - izvrsna pri-lika za razmjenu iskustava, ali i druženje.

S Olgin objekt istraživanja su žabe. Zvuči banalno, ali prošlo je doba čudnih biologa koji samo skupljaju životinje u močvarama i pohranjuju ih u teglice. Danas je biologija moderna znanost čije rezultate istraživanja koriste medicina, farmacija, visoke tehnolo-gije. Istraživanja u biologiji otkrit će možda besmrtnost ljudi, život bez bolesti:

- Proučavanjem žaba zapravo istražujem evoluciju živog svijeta, mehanizama kako se razvijaju vrste, načina ponaša-nja. One su idealne jer imaju relativno slabu pokretljivost, veliki broj potomaka, osjetljive su na zagađenje.

Tropske žabe evoluirale su u veliki broj vrsta, mnoge od njih vrlo su šarene, s neobičnim obrascima ponašanja, raz-množavanja i općenito načinom života. Olga u radu koristi najmoderniju tehnologiju, opremu koja više sliči na SF filmove nego ustaljenu sliku laboratorija s pipetama i ostalim posuđem. Za neke eksperimente je pak koristila obični dječji plastelin od kojih je pravila modele žaba. Hvatala je i zmije po šumi te im je nudila otrovne žabe, nastojeći odrediti nji-hov apetit.

Zanimanje za žabe Olgi seže još iz djetinjstva:- Kao mala lovila sam žabe na Staroj Dravi kod Kopačkog

rita…

[ 50 ]

Unatoč pankerskom načinu života, taj je interes nastavila u gimnaziji te je upisala Prirodoslovno-matematički fakul-tet u Zagrebu. Diplomski rad je napravila u Kopačkom ritu, uslijedio je trogodišnji doktorat u Njemačkoj. Sada je opet u Hrvatskoj dok čeka post-doktorat u Japanu.

Ne sjedi besposleno već radi znanstvene i stručne projek-te - molekularnom genetikom i ostalim metodama istražuje vrlo rijetkog i skrovitog crnog daždevnjaka. Kako ovaj vodo-zemac najčešće izlazi na površinu za vrijeme jakih kiša, tako i za najvećih pljuskova Olga skakuće po Žumberku, Samar-skim stijenama, popisuje vrste vodozemaca i gmazova u Me-đimurju.

S Posebno je zanimljiv projekt u sklopu Programa za razvoj Ujedinjenih naroda:- Osnovna ideja projekta Salbun je prenijeti poruku o

važnosti očuvanja biološke raznolikosti i održivom korište-nju iznimno rijetkih i ugroženih tipova staništa na području Zadarske županije - muljevite morske obale.

Iskustvo iz tropa širom svijeta daje joj izuzetnu priliku da ocijeni prirodnu baštinu Hrvatske:

- Plivala sam u sva tri svjetska oceana, bila na nekim od najegzotičnijih mjesta na svijetu, pa mogu reći da Hrvatska zauzima istaknuto mjesto po prirodnim bogatstvima - po-

‘Plivala sam u sva tri svjetska ocea-na, bila na nekim od najegzotični-jih mjesta na svijetu, i mogu reći da Hrvatska zauzima istaknuto mjesto po prirodnim bogatstvima. Posebno naše rijeke, močvarna područja, krš, podzemna fauna, fenomen sedre…’

Priroda

[ 51 ]

sebno naše rijeke, močvarna područja, krš, podzemna fauna, fenomen sedre… Dok svi govore samo o moru, pred nosom imamo takve fenomene, a ne znamo ih cijeniti. Štoviše, u svojevrsnoj medijskoj sjeni, ta naša područja koja bi drugdje, u civiliziranom svijetu, bila prvoklasna atrakcija, kod nas se nerijetko nemilice uništavaju za kratkotrajne koristi.

Baveći se prirodom, imala je priliku iz prve ruke vidjeti kako ona nestaje. Na Madagaskaru se gube endemi sječom šuma i sadnjom plantaža, a ista je priča u Amazoni, Africi i Aziji:

- Nije to nikakva korist za čovjeka, jer je tlo ondje siromaš-no, pa kulture rode svega nekoliko godina i onda se

ta zemlja jednostavno napušta i sijeku se novi dijelovi šume. Nakon toga ostaje samo neplodna šikara - svjedoči Olga.

Velike kompanije samo za svoju dobit nemilosrdno uništa-vaju i zagađuju okoliš, raseljuju domorodačko stanovništvo. Iako se čini da bi u Hrvatskoj kao jednoj europskoj zemlji trebalo biti bolje, nažalost nije baš tako. Unatoč velikom pri-rodnom bogatstvu, u Hrvatskoj su još mnoge stvari daleko od napredne Europe. Posebno je loš odnos prema vodama. Dok EU Okvirnom direktivom o vodama promovira održivo korištenje i gospodarenje rijekama po principu „živih rijeka“, kod nas se još uvijek betoniraju obale i ravnaju meandri. Tu

je i krenula Olgina borba za održivi razvoj:

- To nije samo pi-tanje lijepih krajo-lika, ptica i biljaka, već i gospodarska računica. Kada se uzme u obzir cijela priča, svi skriveni troškovi u dužem vremenskom raz-doblju, vidi se da je očuvana priroda i gospodarski važna ljudima. Gospodar-stvenici, ali i mediji, još uvijek nemaju cijelu jednadžbu, što u konačnici dovodi do neželje-nih posljedica za same ljude, a koje ćemo dugo isprav-ljati. Primjerice, hidroelektrane se

smatraju kao jeftini i zeleni izvori energije, no u velikoj većini slučajeva, kada se sagleda cijela slika, one su sve samo ne to. Jasno, one proizvode struju, ali i stvaraju velike štete. Suše se okolne šume, padaju podzemne vode što ima velike posljedice za poljoprivredu...

Pa nastavlja:- Primjerice, brane na Neretvi smanjuju dotok vode u deltu

i uzrokuju pojačani ulazak mora i zasoljivanje mukom meli-orirane doline. Isto tako, staromodna regulacija rijeka izvan naselja dovodi do sličnih posljedica, ali i povećava opasnost od katastrofalnih poplava što se vidjelo prošle godine na Savi i Neretvi. Dok je Hrvatska bila pod vodom, prirodna poplavna područja, Kopački rit i Lonjsko polje, sasvim su bezbolno primili suvišnu vodu. Ne samo da ta voda ne smeta tim krajevima, već ih i održava na životu. Na njima se razvija turizam i ekološka poljoprivreda.

Iako je prošla pola svijeta, Olga želi nastaviti sa znanstve-nim istraživanjima u Hrvatskoj, cilj joj je vratiti se u Osijek, na fakultet i u Kopački rit. Želja joj se počela ispunjavati kad je zimus kao gost predavač na Odsjeku za biologiju studenti-ma prenijela neka od svojih iskustava te im predstavila svoj istraživački rad...