1

U ime Koalicije za REKOM

Centar za medjunarodne odnose iz Banjaluke

organizuje

Konsultacije s lokalnom zajednicom

o osnivanju

Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim

povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji (REKOM)

Hotel Bosna, Banjaluka

17. 04. 2010.

10:00-10:15 Otvaranje konsultacija

Aleksandar Batez, koordinator

konusltativnog procesa REKOM u BiH

Miloš Šolaja, Centar za meĎunarodne odnose,

Banjaluka, BiH

10:15-11:15 Potrebe i obaveze civilnog društva u odnosu na

nasleđe prošlosti

Modertor: Aleksandar Batez, koordinator

konusltativnog procesa o inicijativi REKOM u BiH

Uvodničarka:Tanja Topić, politička analitičarka,

Banjaluka, BiH

11:15-11:30 Diskusija

11:30-11:45 Pauza

11:45-12:30 Zašto REKOM?

Moderatorka: Dţenana Karup Druško,

koordinatorka konsultativnog procesa o inicijativi

REKOM u BiH

Uvodničar: Eugen Jakovčić, Documenta, Hrvatska

Dokumentarni film o inicijativi REKOM

12:30-13:30 Ručak

13:30-16:00 Ciljevi,mandat,izbor i sastav REKOM

Moderatorka: Dţenana Karup Druško.

Uvodničarka:Nataša Kandić, Fond za humanitarno

pravo, Srbija

Diskusija

2

Transkript audio zapisa

Aleksandar Batez: Dobar dan. Moje ime je Aleksandar Batez i jedan sam od koordinatora

konsultativnog procesa Inicijative za osnivanje REKOM u Bosni i Hercegovini. Izrazio bih

zadovoljstvo što vas vidim danas na konsultacijama sa lokalnom zajednicom u Banjaluci

koje u ime Koalicije za REKOM organizuje Centar za meĎunarodne odnose. Pozivam

gospodina Milošu Šolaju, direktora Centra za meĎunarodne odnose da Vam se obrati sa

nekoliko riječi.

Miloš Šolaja: Hvala gospodinu Aleksandru Batezu. Dobar dan svima. Prije svega moram biti

iskren i reći da mi je zadovoljstvo da smo se ipak okupili u ovolikom broju. Iako je bilo

mnogo više potvrda ali zbog objektivnih, subjektivnih i ko zna kojih razloga kao što obično

biva u našoj političkoj kulturi ne doĎemo ni onda kada potvrdimo da ćemo doći. Očigledno

da poneki put ni sami sa sobom nismo raščistili neke stvari. Meni je drago da je Centar za

meĎunarodne odnose prepoznat kao institucija koja moţe da učestvuje u jednom ovakvom

dijalogu kao sto su konsultacije sa lokalnom zajednicom u Banjaluci. I to prije svega iz dva

razloga.Centar za meĎunarodne odnose osnovan je sa dva elementarna cilja, kao prvo da

unaprijedi razumijevanje i saradnju u našoj meĎunarodnoj stvarnosti, ovakva kakva je, u

regionu jugoistočne Evrope i ako ćemo još uţe na prostoru bivše Jugoslavije. Kao drugi cilj i

jedna od osnovnih orjentacija Centra za meĎunarodne odnose je ubrzanje i unapreĎenje

dijaloga u jednom okruţenju koje se u svim rječnicima stranih riječi naziva „Balkan“,

“balkanizam” ili “balkanština”.Takvi i slični primitivizmi odnose se na područje etničkih,

nacionalnih, teritorijalnih, drţavnih i svih drugih oblika sukoba.Svaki konsenzus zasnovan je

na dijalogu a svaki dijalog počinje odreĎenom komunikacijom sto govori da svaka

komunikacija u krajnjoj liniji donese rezultat i onda kad počiva na nesuglasicama,

nejedinstvenosti mišljenja a ponekad i na nerazumijevanju. Prevazilaţenje suprotnosti nema

alternativu jer neposredna komunikacija dvije strane i demokratsko meĎusobno uvaţavanje

čini onu osnovu sa koje moţemo da razgovaramo o svim bitnim ţivotnim i drugim

problemima. Naše iskustvo, iskustvo Centra za meĎunarodne odnose pokazuje da je u velikoj

mjeri i nakon svega onoga što se dogaĎalo na ovim prostorima individualna ili inter-

personalna komunikacija u mnogim sredinama više nije problem.Naţalost, kada se govori o

odnosima u regionu mi moramo da govorimo o zatvorenostima u kolektivitete, moramo da

konstatujemo da se teţnja jedne pozitivne komunikacije pretvara isključivo u jednu

suprotnost, negativnu komunikaciju i da na strahovima ugroţenosti od drugog stvaramo

strahove od inferiornosti samog sebe sto proizvodi pojave koje se ne uklapaju u ono što bi

ustvari trebalo da budu vrijednosti modernog vremena. Ima mnogo sredina koje jednostavno

nameću svoje istine, po neki put su to i pojedinci koji nisu u nekim kolektivitetima a koji

svoje istine nastoje da predstave kao opšte i onda na kraju krajeva sve te neke krute stvari

počinju se polako postavljati kao skolastičke i nepromjenljive. Zato nam ostaje da se

pojavljujemo i nastojimo da komuniciramo kao i da pokusamo da se dogovaramo. Ono što

se moţe postaviti kao elementarna osnova ovoga o čemu sam govorio svodi se u tri riječi i

moţe se definisati kao dijalog, dijalog i dijalog. Ovih dana smo svjedoci intenzivne

komunikacije u regionu koja pretpostavlja odreĎenu saradnju i odreĎeni nivo konsenzusa o

budućnosti. Naţalost, pozitivni napori u protekloj sedmici pokazuju da postoji prilično velika

opstrukcija u onima koji su protiv toga i koji ustvari u svakoj zatvorenosti, izolovanosti i

konfliktu traţe kako svoj razlog postojanja tako osnovu s koje proizvode političku moć.

Upravo to i jeste osnova s koje ličnosti koje predstavljaju kolektivitete nastoje da odrţe

postojeće stanje jer kroz takav obrazac pokušavaju da ostvare svoje interese i definišu

3

koncept zatvorenosti koji treba da im posluţi da ostanu na vlasti. Dijalog u regionu je i put ka

stvaranju demokratskih standarda, demokratskih vrijednosti i nečega što ustvari predstavlja

elementarni kriterijum Evropske unije. Moţda su mnogi zaboravili a neki naţalost, koji su

ovdje nisu imali priliku da kaţu da smo se u talasu demokratskih izbora početkom ’90-ih

opredjelili upravo za taj put jednog liberalnog, demokratskog društva koje ne podrazumijeva

samo komunikaciju u opštem smislu, nego podrazumijeva i dvosmjernost kao i socijalni

dijalog koji je jedna od osnovnih vrijednosti koja se mjeri na putu prema Evropskoj uniji.

Dakle,taj socijalni dijalog znači upravo ne samo različitost u mišljenju nego različitost u

svemu i kao takav on se mora njegovati od individue preko porodice, drţave pa do naroda i

samih nacionalnih manjina. Zato današnje konsultacije vidim upravo kao napor u tom pravcu

da se posthladnoratovsko i postsocijalističko nasljeĎe koje obiljezava jugoistok Evrope i

nekadasnju SFRJ sa njenom istorijom ratova, teritorijalnih sukoba, etničkih razmirica i svega

drugoga nastoji prevazići jer dok se druge zemlje u tranziciji suočavaju sa realnim

problemima koji su izazvani kako politickom i materijalnom zaostalošću tako i aktuelnom

ekonomskom krizom, dotle se zemlje jugoistoka Evrope suočavaju sa naporima kako da

prevaziĎu to nasljeĎe ratova, ratnih zločina, etničkih razlika i konflikata, kulturoloških,

religijskih i drugih netolerancija i mrţnji. Tako naţalost bespotrebno gubimo vrijeme, novac i

energiju da nešto što bi trebalo da predstavlja civilizacijsko dostignuće i osnovne ljudske

vrijednosti mi u suštini sustiţemo. Zbog toga se nadam da današnje konsultacije, odnosno

današnji dijalog predstavlja samo početak jedne dosljedne konsekventne regionalne

komunikacije i iskreno se nadam da će ovo ustvari bar za ovu sredinu biti jedan uspješan

start. Mislio sam da kaţem moţda neki novi uspješan početak ali toliko imamo početaka i

stalno se vraćamo na te početke, pa vjerovatno zato i ne uspijevamo u onome što smo

zamislili.Toliko od mene u uvodnom izlaganju, predlaţem da sad nastavimo. Hvala.

Aleksandar Batez: Hvala gospodinu Milošu Šolaji.U nastavku bih dao riječ Tanji Topić,

političkoj analitičarki iz Banjaluke.

Tanja Topić:Hvala. Ja nikako nisam mogla da razmišljam i promišljam o ovoj temi pa i da

razgovaram o njoj a da se prije toga zapravo ne suočim sa našim nasljeĎem i da na neki način

ne pokušam rastumaciti s čim se zapravo civilno društvo u Bosni i Hercegovini suočava.

Dakle, prije nego što doĎem do tog pitanja, odnosno odgovora pokušacu da odgovorim na

pitanje šta su potrebe i obaveze civilnog društva u Bosni i Hercegovini. Na samom početku

moram da vidim kakav je to kontekst u kojem djeluje civilno društvo na ovim prostorima i

kakvo je to naše političko i kulturno nasljeĎe. Polazim od toga da je naše političko nasljeĎe

ustvari totalitarno jednostranačje u kojem je postojala potpuna kontrola od strane jedne partije

koja je pri tome imala jako bitne poluge koje su joj stajale na raspolaganju. Kad to kaţem

mislim na vojsku i policiju.Isto tako činjenica je da mi na ovim prostorima nismo poznavali

pojam civilnog društva, nismo znali šta je to višestranački sistem, parlamentarizam,

graĎanske slobode i ljudska prava. Ono što takoĎer opterećuje naše političko i kulturno

nasljeĎe jeste nedavna ratna prošlost koja je isto tako označena i obiljeţena stravičnim ratnim

zločinima i genocidom.Kada govorimo o našoj političkoj kulturi moramo da kazemo da je

ona bila parohijalna, podanička i autoritarna. Znači,imali smo graĎanina koji je bio uokviren

u kolektivne identitete i sklon voĎama, slijepo im odan i poslušan. Ja, znači govorim u svoje

ime, ja sam samo jedinka u ovom civilnom društvu i ne pretendujem da predstavljam neki

opsti reprezent i govorim u ime većine ljudi ali isto tako hoću da kaţem da smo mi i danas

okovani prošloscu u smislu iskljucive pripadnosti kolektivitetima jer je JA na ovim

prostorima u potpunosti počinjeno onome MI. Kao što rekoh na samom početku, prelazimo iz

tog jednostranačkog sistema u parlamentarnu demokratiju i politički pluralizam, znači

nalazimo se na prelazu iz dirigovane i planske ekonomije u trţišnu privredu i pokušavamo

zamjeniti parohijalnu i političko-podaničku kulturu jednom participativnom i mješovitom

4

političkom kulturom. I kad to govorim ne mogu a da ne ukaţem na probleme s kojima se

zapravo suočava civilno društvo i tu ću se pozvati na riječi Gabriela Almonda koji je na 14.

MeĎunarodnom kongresu za političke nauke 1988. godine, anticipirajući promjene u istočnoj

Evropi naglasio da će upravo demokratiji neprimjerena politička kultura biti glavni problem

tih zemalja u budućnosti. Nakon pada Berlinskog zida na sličnom fonu bio je i Ralf

Dahrendorf koji je u razmatranjima o revoluciji u Evropi 1992 godine rekao „Za promjene

političkog sistema dovoljno je šest mjeseci, za promjene ekonomskog sistema treba šest

godina, dok za izgradnju civilnog društva, civilne, političke kulture i demokratije treba

najmanje 60 godina“. Ja se neću truditi da budem pretjerano pametna, već ću se na neki način

sloţiti sa Ţarkom Koraćem koji je 2005 godine u jednom izlaganju govorio o suočavanju sa

prošlošću. Ja kao pripadnica tog nekog korpusa ili tog nekog kolektivnog identiteta na ovom

mjestu, moţda ću ustvari biti na istom fonu na kojem je bio Ţarko Korać ali s napomenom

da to nije stav upravo ovog kolektivnog identiteta kojem pripadam.Ţarko Korać kaţe: “I ako

naša epika voli prošlost da prikazuje kao herojsku i punu vrlina ona istovremeno govoreći o

prošlosti šalje i jednu mnogo mračniju poruku. Ta prošlost je puna izdaje i zločina koje su

nam drugi učinili. To je prošlost koja opominje i upozorava da opasnost neprekidno vreba. I

konačno, to je prošlost koja sistematski čuva sjećanje na stvarne i izmišljene nepravde koje su

nam učinjene. Naša prošlost nije bajkovita i vedra kako je to Tolstojstoj mislio. Ona u

kolektivnom sjećanju naroda sluţi kao podsjećanje na zlo i poziva na osvetu. Kod nas je

prošlost mučna i teška. Ona je herojska samo u mjeri da se neko, nekada osvetio. I to

veličanje osvete jedan je od glavnih uzroka naše svekolike nesreće. I na toj premisi moţe se

graditi pretpostavka o opravdanom zločinu. Osvetičko ponašanje krije u sebi tu neizgovorenu

pretpostavku. Kada danas pratimo prve korake u stvarnom suočavanju sa nedavnom

prošlošću ljudi koji odbijaju i samu pomisao da to treba učiniti, suočeni i sa nepobitnim

činjenicama obično ističu da se neki konkretan zločin dogodio kao odgovor na zločin

suprostavljene strane. Ova tzv. simetrija zla nemoralna je prije svega zbog ideje da je zločin

prihvatljiviji kada je proizvod osvete“. Znači, ja sam u ovom dijelu zapravo ubacila nekoliko

teza, bez namjere da dam konačan odgovor ali mislim da sam jednim dobrim dijelom

zaokruţila taj neki lični pogled i percepciju prema prošlosti uz mogućnost da o tome nešto

dublje diskutujemo. Dolazim do ovog drugog dijela, zapravo do potreba i obaveza civilnog

društva u odnosu na nasljeĎe prošlosti.Vidjeli smo zapravo kako je civilno društvo na ovim

prostorima tek u povoju i koliko se zapravo suočava sa činjenicom da i samo nema tradiciju i

da nema tu sopstvenu prošlost koja će mu dati snagu da se suoči sa društvenim nasljeĎem.

Naravno, ako ćemo poći od pretpostavke da je graĎansko povjerenje osnovna pretpostavka za

uspostavljanje stabilnog demokratskog poretka, onda isto tako istorijska sjećanja i odnos

prema prošlosti mogu izrazito negativno uticati na uspostavu istog tog povjerenja.Kada to

kazem mislim da je civilno društvo ili njegov dio koji se naziva akademska zajednica, duţno

da preispita koji su to elementi istorijskog sjećanja koji s jedne strane čine prepreku a koji su

to elementi koji s druge strane potiču i omogućavaju izgradnju stabilne demokratije. Bez tog

suočavanja, odnosno prevladavanja prošlosti mislim da je nemoguće izgraditi demokratsku

budućnost.Ako ćemo govoriti o povjerenju onda njega treba posmatrati slojevito, ne

pojednostavljeno jer pri tom mislim na nivoe i oblike povjerenja koji se uspostavljaju meĎu

graĎanima preko povjerenje meĎu nacijama do povjerenje graĎana u institucije sistema.Tu

mislim da je ovo povjerenje graĎana prema institucijama sistema upravo od ključne vaţnosti

u onom dijelu suočavanja sa prošlošću i procesuiranja ratnih zločina.U nekom, rekla bi

uslovno rečeno teorijskom ili naučnom aspektu u Bosni i Hercegovini se na neki način vodi

diskurzivni rat izmeĎu pristalica dvije interpretacije istorije. S jedne strane pristalice jedne

teze smatraju da je Bosna i Hercegovina duboko podijeljeno društvo i da su vjerski i etnički

rascjepi duboko ukorijenjeni u njenoj istoriji i da oni i danas u dominantnoj mjeri odreĎuju

bosanskohercegovačko društvo. Dok druga teza kaţe da su vjerske i etničke podjele, ako ih je

5

i bilo, prevladane u socijalističkom razdoblju bratstva i jedinstva u kojem je oblikovano

gotovo uzorno multikulturalno društvo. Pristalice ove teze smatraju da je

bosanskohercegovacko drustvo razoreno vanjskom agresijom Srbije i Hrvatske koje su

izmanipulisale svoje sunarodnjake u Bosni i Hercegovini, dok u zadnjim aktuelnim

političkim dešavanjima u regionu vidimo da i Srbija i Hrvatska ne smatraju da su na bilo koji

način uticale na dešavanja u Bosni i Hercegovini. Dakle, u ovom diskurzivnom ratu zapravo

svako smatra da ima monopol nad interpretacijom prošlosti i samim tim daje sebi za pravo da

moţe usmjeravati budućnost Bosne i Hercegovine. Moţda nevladin sektor kao dio civilnog

društva, mediji i akademska zajednica u susjednim drţavama djeluju drugačije. Ja ću samo

kratko iznijeti svoje lične impresije i utiske kada je riječ o ponašanju nekih od ovih aktera,

pogotovo u ovom kontekstu suočavanja sa prošlošću. Tu dolazim do činjenice da je obaveza

civilnog društva da insistira na suočavanju sa prošloscu ali posebno u onom kontekstu da

insistira da se svi zapravo trebaju suočiti sa sopstvenom mračnom stranom prošlosti.Mislim

da to civilno društvo u Bosni i Hercegovini ne radi dovoljno jako, ne radi dovoljno glasno jer

je dobar dio civilnog društva prije svega nevladinih organizacija produţena ruka politike

koja sluţi etnonacionalnim interesima sopstvenih vladajućih struktura i kao takvo nije

spremno napraviti iskorak u suočavanju sa zlom počinjenim u sopstvenim redovima.Ja ću na

tragu toga samo kratko baciti rekla bih u ovaj prostor nekoliko razmišljanja o obavezama

civilnog društva na ovim prostorima i time ću zapravo zaokruţiti ovo svoje izlaganje uz ţelju

da svi što više diskutujemo i razgovaramo o tome. Lično mislim da je obaveza civilnog

društva ovdje da progovori.Civilno društvo je u Bosni i Hercegovini uglavnom jako tiho osim

časnih izuzetaka, da ne budem pogrešno shvaćena. Mislim da u suočavanju sa prošlošću

civilno društvo ima obavezu suprostaviti se aktuelnim zvaničnim politikama, prije svega u

onom dijelu kada one negiraju zločine za koje postoje presude koje su zapravo svima jasne,

presude koje svi znamo i koje pored te činjenice jednostavno bivaju stavljene pod tepih.

Dakle, isto tako obaveza civilnog društva nije da pominje i poštuje samo sopstvene ţrtve pri

tome poniţavajući i ignorišući tuĎe.Obaveza civilnog društva je i da traţi odgovornost onih

koji su počinili zločine. To je nekoliko naznaka, nekoliko obaveza, naravno rekoh bez

pretenzije da mogu uopšte na bilo koji način dati odgovor u ime civilnog društva. Još jednom

da napomenem da su ovo neki stavovi i razmišljanja koji imaju potpuno lični pečat.Hvala.

Aleksandar Batez: Hvala Tanji Topić na ovom veoma iscrpnom i inspirativnom izlaganju.

Ja bi sada napravio malu promjenu agende.Odnosno, pozvao bih da čujemo našeg gosta

Eugena Jakovčića iz Documente, o tome Zašto REKOM? Nakon toga bi pogledali film pa

otvorili debatu o svemu ovome. Eugene izvoli.

Eugen Jakovčić: Ja vas sve skupa pozdravljam. Ugodno je nakon ovog političkog tjedna,

ako mogu upotrijebiti tu riječ, tjedna u kojem su napravljeni u najmanju ruku zanimljivi

iskoraci biti ovdje. Nekako smo zapravo zbog toga još više uvjereni koliko je vaţna ova naša

inicijativa i zadovoljstvo mi je što smo na kraju ovog tjedna upravo tu u Banjaluci. Odmah na

početku bi takoĎer ţelio dati podršku našim kolegama, kolegi Aleksandru Batezu, kolegama

iz udruge BH novinari jer nemojmo biti slijepci, vodila se jedna vrlo ruţna kampanja u

proteklim tjednima i na tragu onoga što je kolegica Tanja Topić govorila, naţalost moramo

još jako puno učiti i moramo zapravo shvatiti tu filozofiju funkcioniranja civilnog društva. Iz

perspektive organizacije iz koje dolazim, iz perspektive nekih drugih organizacija naprosto

mi smo bili jedini ti koji smo se mogli baviti ljudskim pravima.Konkretno u slučaju Hrvatske,

baviti se pravima Srba i onda su nas u javnosti uvijek percipirali i još uvijek nas negdje

percipiraju kao one koji isključivo brane Srbe u Hrvatskoj. S druge strane priča sa kolegama

iz Fonda za humanitarno pravo ima neku drugu konotaciju ali upravo smo zbog toga tu

negdje i na tragu tih percepcija u našim društvima 90-ih. Baveći se vrlo ozbiljno ratnim

6

zločinima i monitorirajući suĎenja za ratne zločine shvatili smo koliko je upravo vaţan taj

regionalni aspekt. Koliko zapravo jedino regionalno udruţeni u ovako veliku inicijativu

moţemo zapravo razbiti sve te predrasude koje još jednom naglašavam su se lomile i

proteklih tjedana u Bosni i Hercegovini.To je jedna velika tema i meni je baš drago što je

zapravo kolegica Tanja Topić iz svog ugla o tome govorila. Zao mi je što je u Bosni i

Hercegovini još uvijek takva situacija. Ipak ja moram reći da se u Hrvatskoj takve kampanje

više ne dogaĎaju. Zaista je nepristojno pitati organizacije cvilnog društva tko ih financira? To

su zaista stvari koje smo odavno utvrdili i to naglašavam u ime velikog broja organizacija

civilnog društva u Hrvatskoj. I u vezi s tim dajem podršku našim kolegama u Bosni i

Hercegovini koja je jako bremenita problemima ali smo ovoga tjedna vidjeli da se ipak moţe

krenuti naprijed. Baš smo neposredno prije početka ovih konzultacija razgovarali koliko je to

vaţno i sloţili se da je veliki poticaj sve što je rečeno u ovome tjednu u Bosni i Hercegovini

ali uz osvrt da mi to već radimo godinama i da je zapravo u našem fokusu utvrditi činjenice o

zapravo svim ţrtvama. Zašto je vaţno utvrditi činjenice? Slušajući prije koji tjedan gospodina

Ţarka Puhovskog na jednom izlaganju u Zagrebu on je upravo rekao da su laţne činjenice

zapravo i dovele do ratova ’90-ih a ne kako se često u propagandi koristilo da je to neka

vjekovna mrţnja koja je trajala meĎu narodima na ovim prostorima.Tu pogotovo stavljam

naglasak na Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga smo pošli od činjenica i smatramo da je jako

vaţno da sa Inicijativom za REKOM tu stvar prebacimo onima koji su najodgovorniji, koji

se time trebaju pozabaviti a to su parlamenti,vlade i ostale institucije s kojima smo svi u

našim zemljama, zapravo svako na svoj način, imali dosta problema. Kad govorimo o

utvrĎivanju činjenica ja bih pročitao prije nego što vam iznesem fakte, ključne stvari koje

odgovaraju na pitanje zašto naša inicijativa i jedan mali djelić govora političara kojeg se vrlo

često ovih posljednjih dana još uvijek citira u regiji. On u svom govoru postavlja pitanje

koje smo i mi postavili kada smo krenuli sa ovom inicijativom a ono glasi“ A što da

napravimo sa tom našom prošlošću koja je vrlo zlokobna i koja nas zapravo poput olovnih

kugli drţi u mjestu i ne da nam da idemo u budućnost. Naravno da tu prošlost ne treba

zaboraviti ali zapravo u njoj ne smijemo ţivjeti. Da bi zapravo taj zločin zauvijek ostao u

prošlosti on se mora susresti sa svojom kaznom a ţrtve sa poštovanjem“. Ono što je vaţno

naglasiti i što smo čuli ovih dana u Bosni i Hercegovini a to je da ne postoje zločinački

narodi, postoje samo zločinci i zlodjela koja su gora kada su počinjena navodno u ime

naroda. Ja sam maoprije citirao neke dijelove tudjeg govora koji su potupuno

komplementarni sa putem kojim ide ova cijela inicijativa koja se dugo stvarala. Pokretači

ove inicjative su Fond za humanitarno pravo iz Beograda i Documenta iz Zagreba koji su

godinama monitorirajući suĎenja za ratne zločine i baveći se procesima tranzicijske pravde

zapravo uvidjeli da suĎenja sama po sebi nisu dovoljna za ţrtve. I u slučajevima kad suĎenja

završe relativno korektno, ţrtve na neki način nisu zadovoljene i da je zapravo zbog toga u

konačnici potreban taj jedan širi koncept pravde koji neće samo ostati u sudnici i koji neće

zapravo ostati samo na tome da se utvrdi pojedinačna odgovornost onih koji su okrivljeni.

Zapravo takav odnos prema zrtvama i veliki broj osoba koje se vode kao nestale u cijeloj

regiji bili su osnovni pokretač ove inicijative. Ja sam kao novinar dugo godina pratio procese

suočavanja sa prošlošću, ali naravno velikim dijelom u cijelu ovu inicijativu su me privukle i

osobe koje na neki način javnost percipira da vode ovu inicijativu, konkretno rijec je o

Nataši Kandić iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vesni Teršilić iz zagrebacke

Documente koje se godinama bave svim ovim pitanjima. Ono što još ţelim naglasiti na

samom početku je da mi u ovom trenutku imamo koaliciju. Mi je zaista imamo, ona nije

fingirana, ona je realna, ona postoji, postoje konzultacije koje se u ovom trenutku odvijaju na

nivou cijele regije.Imali smo narocito intenzivan proces u protekloj 2009. godini i na to smo

jako ponosni. Na početku ove godine kada je krenuo novi krug konzultacijskog procesa u

Dubrovniku smo okupili logoraše sa prostora cijele bivše Jugoslavije, od logoraša iz

7

Republike Srpske do onih koji su bili u logoru Lora i onih koji su bili u logorima nakon pada

Vukovara u Srbiji. Zapravo u tim trenutcima i takvim momentima smo uvidjeli koliko je

vaţna ova inicijativa te upravo na tim mjestima dobivamo odgovor na pitanje zašto nam je

potreban REKOM. Vi imate ovdje u materijalima jako dobro objašnjeno zašto nam je

potreban REKOM, on je takoĎer nastao ne kao nekakvi propagandni pamflet nego zapravo

kao rezultat tog zaista intenzivnog i vrlo ozbiljnog konzultacijskog procesa i taj

konzultacijski proces na neki način ima nekoliko svojih ključnih ciljeva. Zapravo mi prije

svega ţelimo stvoriti tu javnu platformu za ţrtve i pokrenuti civilno društvo da govori o

svojim potrebama u odnosu na počinjene nepravde u prošlosti, o cemu sam vec nešto rekao.

TakoĎer, ţelimo na neki način stvarati podršku javnosti kako bi inicijativa bila prihvaćena i u

tom kontekstu vrlo brzo ćete se sustresti sa spotovima u kojima ćemo takoĎer promovirati

neke ključne detalje i vaţne poruke ne samo za našu inicijativu nego i za cijeli jedan vaţan

proces suočavanja sa prošlošću. Moram naglasiti da mi u cijelom ovom procesu

funkcionisemo na dvije razine jer zapravo imamo pred sobom cilj a to je osnivanje ove

regionalne komisije koja treba biti sluţbena što je po prvi put da jedna inicijativa civilnog

društva ima ovako jasan cilj pred sobom. Isto tako sa druge strane zapravo ţelimo i

trenutačno pomicati neke stvari i u tom kontekstu posebno smo zadovoljni na kraju ovog

tjednja jer vidimo da ono o čemu mi govorimo već godinama, neki pojedinci već desetljećima

da ta priča počinje da nalazi na plodno tle na onom vaţnom, političkom prostoru jer upravo

će u tom prostoru tj. u parlamentima donijeti se odluka o regionalnoj komisiji. Sluţbenoj

komisiji za utvrĎivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih

prava. Mi u ovom trenutku imamo formiranu i ekspertnu skupinu koja radi na mandatu jer

nam je to takoĎer cilj da kao civilno društvo radeći ovako vrlo ozbiljan konzultacijski proces

radimo zapravo i na izradi modela te buduće komisije. Ono što je jako vaţno i što smo

zaključili pogotovo u 2009 godini je zapravo da naša inicijativa kao danas u Banja luci

pokrene lokalnu debatu u lokalnim zajednicama i da zapravo uspostavi te prekinute

komunikacijske kanale. Naravno to nam je ţelja i ne bjeţimo od toga. Svjedoci ste i u toj

prljavoj kampanji koja se vodila u Bosni i Hercegovini da radeći ovakvu inicijativu to nije

uvijek ugodno, tu ne nailazite na otvorena vrata i niste dobrodošli. Mi smo to iskusili ali

uvijek čovjek kad se susretne sa takvim napadima ostane šokiran.MeĎutim mi ovo ţelimo i

ne bjeţimo od toga. Mi zapravo ţelimo pomoći procese pomirenja u regiji i mislimo da je to

jako vaţno i to ću reći na primjeru Hrvatske. Početkom ’90-ih se naţalost nije raspravljalo a

trebalo se raspravljati o pravima Srba u Zagrebu i Hrvata u Kninu nego se raspravljalo

obrnuto o pravima Hrvata u Zagrebu i Srba u Kninu. To su velike greške, veliki propusti. U

meĎuvremenu su nastali veliki zločini i sad naprosto imamo tu obavezu koja proizilazi iz vrlo

ozbiljnog i ja bi rekao vrlo upornog bavljenja svim ovim temama koje se tiču suočavanja s

prošlošću i svim tim aspektima tranzicijske pravde. Evo ja vam se zahvaljujem i moţda još da

citiram nekoliko ključnih momenata. Mi mislimo da buduća komisija, u ovom trenutku još je

nemamo, imamo samo ovu koaliciju, mislimo da moţe spriječiti da se u javnosti iznose laţi,

da komisi ja moţe obezbjediti tu javnu platformu za glas ţrtava kao i da moţe izgraditi

registar ţrtava. Mislimo da REKOM tu moţe jako puno pomoći, o tome se dosta raspravljalo

na brojnim konzultacijama koje smo imali sa pravosuĎem i koje ćemo i dalje imati. Ja vam

mogu poručiti da kolege pravnici, odvjetnici, suci i tuţitelji imaju veliko razumijevanje za

ovu inicijativu i upravo negdje na počecima iz ove inicjative se izrodilo ono što danas imamo

konkretno a to je suradnja tuţilaštava u regiji. Ţelimo takoĎer pomoći i sluţbenim

komisijama i mislimo da REKOM moţe još jednom naglašavam, stvoriti to razumijevanje i

toleranciju. Evo ja vam se zaista zahvaljujem, hvala kolegi Aleksandru Batezu na velikim

naporima koji se ulaţu u cijeli ovaj proces i mislim da je ova tema sa civilnim društvom i

kakvo bi ono zapravo trebalo biti bila sjajno izloţena od strane kolegice Tanje Topić. Ja vam

se zahvaljujem a tu je i Nataša Kandić kao i svi mi iz Koalicije za REKOM, velike koalicije

8

koja broji znatan broj nevladinih organizacija u regionu. Naravno, otvoreni smo za vaša

pitanjima a čini mi se da ćemo sada gledajuci film moći negdje vidjeti kako to funkcionira

unutar našeg konzultacijskog procesa pa da negdje dobijete i tu viziju i prespektivu kako to

inače izgleda.

Dokumentarni zapis debate o modelu REKOM

Dženana Karup-Druško: Ja sam Dţenana Karup-Druško iz udruţenja BH novinari. Inače

sam članica Koordinacijskog vijeća Koalicije za REKOM i druga koordinatorica u Bosni i

Hercegovini. Kao što je kolega Aleksandar Batez rekao i najavio prije pauze ja bih sada

otvorila debatu o ovom prvom dijelu i izlaganjima koja smo čuli i zamolila da se javite i da

čujemo vaše mišljenje. Da čujemo vaše preporuke. Mogu li Vas samo zamoliti prije nego što

nastavimo, imamo li mi pokretni mikrofon u sali? Nemamo?

Jovan Stanišić: Ja cu se ovdje predstaviti jer neki me znaju, neki ne. Moje ime je Jovan

Stanišić, student sam Pravnog fakulteta i saraĎujem sa Tanjom Topić i Centrom za

meĎunarodne odnose iz Banjaluke. Ja sam ovdje naveo neke svoje teze, kako ja gledam na

ovo o cemu danas raspravljamo. Dobro sam slušao Tanjino izlaganje, pa sam tu da bih dao

podršku jednoj Tanjinoj tezi i tome što je rekla da je u našoj drţavi ovo naše JA potčinjeno

tome nečemu MI. To mi je bila jako dobra teza i smatram da naprosto trebamo na neki način

svi da počnemo da imamo svoje mišljenje o nekim stvarima i da ne moţemo biti podčinjeni

tek tako i na taj način tom nekom kolektivitetu. Mislim da definitivno trebamo ići u jednom

smjeru nekog sasvim novog razmišljanja gdje ćemo pojedinacno u tom smislu imati više

uticaja i na taj nacin birati JA u odnosu na ono MI. Druga stvar koju sam htio reći jeste da su

mi se proteklih dana jako svidjeli stavovi odreĎenih političara u regiji, nadam se da to mogu

reći ovdje.To su prije svega stavovi predsjednika Srbije, Tadića i predsjednika Hrvatske,

Josipovića.Svidjelo mi se naprosto kako komuniciraju ta dva čovjeka, meni se sviĎa taj način

komunikacije, taj odreĎeni vid kulturne komunikacije gdje i jedan i drugi na neki način kao

što smo vidjeli odaju izmeĎu ostalog počast ţrtvama drugog naroda.Tako da ja smatram da

se i ubuduće komunikacija na ovim prostorima treba voditi na taj način.To je neko moje

vlastito mišljenje. No meĎutim, treća stvar koju sam htio ovdje reći jeste da smatram da na

ovim našim prostorima, evo ja lično razmišljam da bi najradije otišao iz ove zemlje iz tog

razloga što naprosto i ovaj proces pomirenja koji nam se dešava predugo traje, naprosto nam

sve predugo traje a ekonomija nam je u tom čitavom periodu u „banani“. Znači u nekom

down-u nam je ekonomija i sve to mene lično nervira a smatram i mnoge ljude koji su evo i

mlaĎi od mene. Naravno, ja kaţem da mi trebamo posveti paţnju ovakvim stvarima, meĎutim

naprosto predugo sve traje. Mi imamo petnaest godina od zavrsetka rata.Ja sam inače roĎen u

Jajcu i 1992. godine sam otišao od kuće. I vraćam se na ono sto sam na početku rekao, sve

predugo traje a vrijeme nam samo prolazi. Ja se nadam da ovo moţe na neki način sve to

ubrzati da u budućnosti, moram tako reći što manje raspravljamo o nekim crnim temama a

više o nekim temama od kojih se ţivi. Na primjer o ekonomiji. Eto hvala, to su bile neke

moje teze.

Dženana Karup-Druško:Hvala lijepo.Naţalost dok se ne riješimo sjene prošlosti, ne

moţemo krenuti ka budućnosti. Da li ţeli još neko?

Dražana Lepir:Izvinjavam se, samo sam htjela jedno pitanje da postavim. Pošto sam

slušajući ovaj film koji je bio prikazan čula par pitanja na koja mislim da nećemo moći naći

odgovore.Hoce li REKOM baš te odgovore i na ta pitanja da traţi? Teško ćemo moći doći do

tog pomirenja koje je cilj, to je moje mišljenje. Zašto se ovo sve dogodilo i ko je i kada počeo

9

rat? Mislim da se tu nikad neće naći istomišljenici, to lično mislim a nadam se da ćete vi

svojom komisijom pokazati suprotno i djelovanjem uopšte, pa me samo interesuje na koji

način se ide ka otkrivanju odgovora na ta pitanja.Hvala.

Dženana Karup-Druško: Pošto smo već malo promijenili agendu a ta pitanja zadiru u

dosadašnji tok konsultativnog procesa u kojem je bilo puno razgovora o tome ja cu zamoliti

Natašu Kandic iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda da odgovori na vaše pitanje i

počne sa svojim izlaganjem. Poslije čega će naravno biti vremena za diskusiju.

Nataša Kandić: Ja bi pre nego sto bilo sta kaţem volela da se svi ovdje u sali

predstavimo.Da znamo ko sedi u prvom, drugom ili trećem redu. Evo zamolila bi Milkicu

Milojevic da počne.

Milkica Milojević: novinarka lista Blic, izdanje za BiH.

Stanko Smoljanović: novinar radija Kontakt, Banjaluka.

Siniša Rajković: Savez racunovodja i revizora Republike Srpske.

Goran Dražić:diplomirani ekonomista i predsjednik udruzenja Zajedno do istine, Banjaluka.

Sandra Popović: postdiplomac na Ekonomskom fakultetu, Banjaluka.

Milovan Dragojević: student Fakulteta političkih nauka, Banjaluka.

Anđelko Kvesić:predsjednik hrvatske Udruge logoraša u kantonu Središnja Bosna i

potpredsjednik hrvatske Udruge logoraša u BiH , član Koordinacionog vijeca Koalicije za

REKOM. Aćimović Julija:studentica Filozofskog fakulteta i aktivistica grupe graĎana Oštra nula, Banjaluka.

Dražana Lepir:profesorica filozofije i aktivistica grupe graĎana Oštra nula.

Svetlana Cenić: ekonomsko politički analitičar, Banjaluka.

Slobodan Popović: SDP Bosne i Hercegovine, Odbor u Banjaluci.

Sanja Zurković: apsolventica Filozofskog fakulteta, Banjaluka.

Adis Šušnjar: PR Inicijative REKOM u BiH.

Amir Kulaglić: član Koordinacijskog vijeća Koalicije za REKOM.

Dragana Kudra:udruzenje gradjana Grahovljanke,Grahovo. Tanja Topic: članica Koordinacijskog vijeca Koalicije za REKOM. Goran Šljivar:administrativna sluţba Grada Banjaluka.

Boban Sašić: student Političke akademije, Banjaluka.

Đorđe Jekić:student Pravnog fakulteta, Banjaluka.

Maja Kremenović:Helsinski parlament graĎana, Banjaluka.

Jovan Stanišić: student Pravnog fakulteta i aktivista SNSD-a.

Šefika Muratagić: udruzenje graĎana Budućnost, Ključ.

Salko Muratagić:udruzenje graĎana Budućnost, Ključ.

Ivana Korajlić: portparol Transparency International.

Dimitrije Trifunovski:udruzenje Makedonaca, Banjaluka.

Eugen Jakovčić: Documenta, Zagreb, Hrvatska.

Miloš Šolaja:direktor Centra za medjunarodne odnose, Banjaluka.

Aleksandar Bukovćić: aktivista SNSD, Banjaluka.

Marko Aćić:student Fakulteta političkih nauka, Banjaluka.

Slavko Antonić: Internacional press centar, Banjaluka.

Mirsad Duratović: Udruzenje logorasa Prijedor 92., Prijedor.

Aleksandar Batez:koordinator konsultativnog procesa o iniicjativi REKOM u BiH.

Dženana Karup-Druško: članica Koordinacijskog vijeca Koalicije za REKOM i

koordinator konsultativnog procesa o inicijativi REKOM u BiH.

10

Tanja Sikanjić:novinarka Nezavisnih Novina, Banjaluka.

Nedo Đević: novinska agencija SRNA, Banjaluka.

Slavisa Bajić: Alternativna televizija Banjaluka.

Duska Milošević:Radio Televizija Republike Srpske, Banjaluka.

Zorica Vojkovic: novinarka BHT.

Nataša Kandić: Kada smo pomenuli Ivu Josipovića, vidite da doĎe do smene generacija ili

političkih lidera i onda se nešto dogodi tako da moţe to da bude vaš stav, ali doći će neka

druga generacija koja će postaviti to pitanje na isti način kao što je to bilo u Nemačkoj.

Postaviće to pitanje i to je neminovno. Od toga se ne moţe pobeći čak zbog toga i što je

toliko loše da bismo svi hteli da odemo. Taj jedan stav, otići što dalje, to je legitimno da

svako ima pravo svog izbora i ne treba nikome zameriti što je kada su počeli ratovi odlučio

da ode, što je neko odlučio da ode iz Sarajeva, Banjaluke tu ne govorimo o onima koji su

proterani, koji su morali da odu nego onima koji su svojom voljom odlučili da odu sa ovih

prostora, da nemaju posla sa ovim ljudima koji proizvode i stvaraju rat, vode rat, ubijaju.Sa

ljudima koji kaţu, to više nisu oni sa kojima sam ţiveo i neću sa tim prostorom da imam

ništa. Mnogi su otišli iz Srbije 1991. godine kada je bilo jasno da dolazi strašno vreme i ja

mislim da je to u redu, da neko odluči u to vreme ode i kaţe neću sa tim ratnim politikama da

imam veze. Ali sad kada je to vreme utoliko drugačije da nema šanse da neko više uzme

oruţje ali je toliko loše da stvarno nikome nije dobro da sedi ovde. Mislim da mora da postoji

to jedno osećanje obaveze da se nešto mora uraditi, pa čak i po cenu da se osujete neki lični

interesi. Ja bi rekla nešto što je rekao jedan mladić koji misli da na ovim prostorima ne vredi

ţiveti i ulagati zato jer nema političara koji slede opšti interes nego isključivo sledi se taj uski

politički dok na kraju sve ne postaje krajnje privatni interes. On je rekao: “Mi nemamo

odgovornost za ono što se dogodilo ali smo odgovorni da odnos prema prošlosti bude

odgovoran“. On kaţe, ja hoću da sam odgovoran za taj odnos prema tom nasljeĎu prošlosti,

prema toj istoriji. I on je rekao nešto što se onda odmah usmerava prema nemačkom iskustvu

u kojem nije ustao jedan nego je ustalo hiljade i hiljade studenata koji su postavili pitanje

svojim roditeljima i njihovim prijateljima gde su bili, šta su radili i zatraţili su da se taj jedan

račun poloţi o tome zasto su ćutali i gledali kako druge odvode u Aušvic a da nisu nista ni

rekli ni pokušali to da zaustave. To je što se tiče vašeg odlaska.Moţete da odete ali ne moţete

da zaboravite da ovo postoji, da postoji jedan ovakav haos. Da li moţemo da odgovorimo na

pitanje zašto se ovo dogodilo? To je pitanje uzroka rata,to je pitanje političkog i istorijskog

konteksta i Vi kao sociolog jel tako, vi ste vrlo dobro osetili koliko je ustvari to jedno

komplikovano pitanje jer da su moţda ti zločini i rat bili u okviru jedne drţave, to ne bi bilo

tako komplikovano. Ali ovde se sve dogaĎalo preko granica. Sve je išlo preko granica,

dolazilo preko granica, odlazilo, uvozilo se. Postoji toliko čvrsto uvjerenje i to je jasno,da

svako štiti nekog ili sebe i svi bi voleli da sve prebaci na nekog drugog pa da nema

odgovornosti, neke vlastite odgovornosti. Videli ste u ovom filmu kad Senad Pećanin kaţe,

ako krenemo u utvrĎivanje uzroka rata nije isključeno da završimo i u XIV veku. Kada je

komisija u Juţnoj Africi počela sa radom onda je upravo bilo govora o tome, dokle će se

vraćati nazad u prošlost da bi se došlo do konteksta u kome se aparthejd dogaĎao. Onda je taj

poznati biskup Dezmund Tutu rekao “Ako mi dovedete svedoke iz XV veka i ako ja mogu da

ih saslušam onda je u redu da se bavimo i tim periodom“.Tutu je objasnio da ako je namera

da se tamo izvuku dobre lekcije iz tog aparthejda i da se spreči pokušaj neke nove uţasne

diskriminacije onda su zato potrebni svedoci koji mogu na tom ličnom nivou da ispričaju

upravo kako se ta diskriminacija dogaĎala i kako su i na koji način oni bili diskriminisani. U

raspravi koju mi vodimo to pitanje oko činjenica i uzroka otprilike stoji ovako: Ono što će

vas sigurno iznenaditi je to da predstavnici udruţenja ţrtava i porodica nestalih bilo da su sa

Kosova, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije BiH ili Srbije misle da je vrlo

11

vaţno da se utvrdi i zašto se sve ovo dogodilo tj. da se utvrde i uzroci. Sećam se debate u

Trebinju kada su tamošnji bivši logoraši čak rekli da je vrlo vaţno da se utvrde sve činjenice

u vezi sa pripremama za rat. Znači nema podele u smislu da jedno udruţenje smatra da je

najvaţnija činjenica a da drugi insistiraju da se utvrde uzroci, što je dobro. Znači nema nekog

etničkog pristupa. Ali ima jedna grupa koja ima vrlo različito mišljenje i rekla bi da ima strah

u vezi sa tim pitanjem da li ta komisija treba da odgovori i na pitanje zašto se to dogodilo.

Oni kaţu da je nemoguće da se ovde odgovori na to pitanje ma koliko ta komisija bila

rezultat jednog vrlo dobrog konsenzusa i cinjenice da se osniva komisija koja će se baviti

činjenicama o svim ţrtvama i svim ratnim zločinima. To pitanje konteksta, to pitanje uzroka

rata moţe da blokira rad te komisije i mi smo do sada odrţali preko 80 debata, malih kao što

je današnja, i velikih na forumima ali i dalje nema iskristalisanog stava koji bi postao deo tog

modela regionalne komisije. Pitanje je da li ćemo mi do kraja debatog procesa koji je

predviĎen do kraja ove godine moći da imamo jedan iskristalisan stav o tome zato što su ljudi

zbilja podeljeni oko toga, jedni imaju strah dok drugi smatraju da je to neophodno. Moţe da

se dogodi da ovaj kosultativni proces o formiranju komisije završi i tako što će da se ostavi

toj komisiji da odluči o tome da li samo činjenice ili činjenice i uroci rata. Moţda

prejudiciram ali rekla bih da je to potpuno otvoreno pitanje, nije iskristalisano ali što više

diskusije i paţljivog razmatranja tog pitanja će više da doprinese tome da li ćemo se odlučiti

za činjenice ili činjenice i uzroke rata. Ja bih danas pokušala da vam kaţem još nekoliko

stvari koje mogu da vas podstaknu da razmišljate o tome i da pomognete sa svojim

predlozima i preporukama. Ţao mi je što ton u filmu nije mogao jasnije da se čuje jer tu ima

fantastičnih predloga,mišljenja i vidite to su sve obični ljudi i nisu nikakvi eksperti, nisu

politički analitičari,doktori koji su doktorirali na pitanjima pomirenja i na pitanjima

tranzicione pravde.Većina od njih je iz redova ţrtava, ima jako puno mladih, ima aktivista

nevladinih organizacija ali kao sto vidite svi oni kvalifikovano i kompetentno govore o tom

modelu REKOM-a što znači da se o tako vaţnom pitanju moţe razgovarati na tom jednom da

kaţem lokalnom nivou .Vrlo je vaţno ako hoćemo nešto da gradimo da se počne graditi

odozdo, inače bi bilo ko mogao da kaţe,evo sada imamo jedan model i molim vas da se sada

izjašnjavamo.Onda nema tog osećanja da se nešto zajednički gradi. I primetili ste, Nataša

Govedarica koja to jako lepo kaţe da je ovo inicijativa odozdo na gore, ovo je naša inicijativa

jer mi gradimo taj model i pokušavamo da vlasti nateramo da donesu odluku o pitanju koje

predstavlja naš zajednički interes. To pitanje, taj jedan nalaz da je ova regionalna komisija

naš zajednički interes je nešto što okuplja sve nas. U ovoj koaliciji ima nas toliko različitih,

ima nas iz organizacija za ljudska prava koje mnogi osporavaju i mnogi kritikuju, ima

udruţenja ţrtava koji se zalaţu samo za svoje ţrtve a ima i onih koji smatraju da se moraju

izneti činjenice o svim ţrtvama. I šta nas povezuje? Sve nas povezuje i kad imamo samo

jedan zajednički interes a to je da se utvrde činjenice o svim ţrtvama, svim ratnim zločinima i

da pokušamo da nateramo vlasti da to reše.Imamo pravo na tu vrstu odnosa sa vlastima da

vršimo pritisak i da zahtevamo, traţimo i ne prestanemo dok se to ne dogodi i da zapravo

verujemo. Mi hoćemo da rezultat te komisije jednog dana bude da imamo mapu sećanja koja

će hronološki da prikaţe ono što je ovde napravljeno, počevši od januara 1991. godine. O tom

datumu većina učesnika govori kao datumu vremenske nadleţnosti regionalne komisije. Ono

što je takoĎe relevantno u ovoj našoj raspravi jer videli ste u ovom filmu, svi smatraju da je

obaveza vlasti, obaveza društava, obaveza graĎana, pojedinaca, kao i ove koalicije, da se

izbori da u nadleţnosti te regionalne komisije bude rešavanje sudbine nestalih, otkrivanje

masovnih grobnica jer je to jedan dug prema porodicama koje još uvek tragaju za posmrtnim

ostacima i tu nema nikakve dileme. To je toliko jasan stav i nema ni jednog koji kaţe, pa

dobro imamo te drţavne komisije koje treba da nastave da rade i da reše sudbinu još uvek 16-

17.000 nestalih. Potpuno je razbijen taj strah drţavnih komisija da bi ova regionalna komisija

mogla da ugrozi, da kaţem njihov rad. To su drţavne komisije koje i te kako mogu da imaju

12

koristi od rada regionalne komisije zato što će ta regionalna komisija upravo zbog te svoje

regionalne dimenzije doći do podataka, informacija koje i tekako mogu da pomognu u

nalaţenju masovnih grobnica.Naravno i u svim onim postupcima koje slede a to je

ekshumacija i identifikacija tih posmrtnih ostataka. Zanimljivo je zapravo kako učesnici vide

to pomirenje. Ovaj film je krenuo sa vrlo jasnim stavom jednog učesnika koji kaţe da za

Bosnu i Hercegovinu je to vaţan proces pa ma koliko bio dugoročan, da će se to dogoditi u

nekoj budućnosti ali u ovim našim izveštajima koje smo doneli danas moţete da vidite kako

ljudi ustvari vrlo suptilno pristupaju tom procesu pomirenja pa smo danas u prilici da vam

kaţemo kako to oni vide. Oni ne vide to kao pomirenje izmeĎu ljudi, ne vide to kao

pomirenje izmeĎu etničkih zajednica. Oni to uglavnom vide kao stvaranje jednog novog

ambijenta, jedne nove klime u kojoj će biti saosećanja sa svim ţrtvama a posebno sa ţrtvama

iz drugih društava, drugih etničkih zajednica kroz ispoljavanje solidarnosti i poštovanja. To je

jedan socijalni proces koji moţe da dovede do pomirenja u smislu prihvatanja vlastite

odgovornosti ili mirenja sa vlastitom istorijom i prošlošću. I to jesu vrlo komplikovani

zadaci i očekivanja koja se nikako ne mogu ispuniti ukoliko nema ulaganja u taj socijalni

proces. Da li je moguće da ta regionalna komisija dovede do tog potrebnog priznanja ţrtava?

U lokalnim sredinama uglavnom se zna šta se dogodilo tu na lokalnom nivou našim, vašim,

njihovim ţrtvama ali vrlo malo ima znanja ili ako ima znanja onda ima vrlo malo verovanja

da je sve to tačno kada su u pitanju druge ţrtve, one njihove ţrtve. Ali ako bi ova regionalna

komisija kao svoju osnovnu delatnost imala organizovanje javnog svedočenja, ako bi to

imalo tu regionalnu platformu onda bismo uspeli ali ne odjednom jer je ipak potrebno vreme

za to. Potrebno je da paţljivo slušamo, da se oslobodimo svih predrasuda i da stalno imamo u

vidu da je reč o ţrtvama. Onda je moguće i da izgradimo to priznavanje svih ţrtava i to

saosećanje, poštovanje i solidarnost sa ţrtvama koje smo kako ko, uvek videli kao pripadnike

one neprijateljske strane. Ono što bi bilo korisno da vam kaţem i da računam da to moţe da

vas postakne to je ta priča o tome zašto regionalne, a ne nacionalne komisije. Vi sada u Bosni

i Hercegovini imate jedan proces koji je pokrenula meĎunarodna organizacija a prihvatile

institucije na drţavnom nivou. To je izgradnja jedne nacionalne strategije tranzicione pravde

u Bosni i Hercegovini i ja mislim da je vrlo korisno da se gradi ova nacionalna strategija ali

bi pri tome imala u vidu i iskustva iz prošlosti. U Bosni i Hercegovini dva puta je bilo

pokušaja da se oformi nacionalna komisija za istinu i pomirenje i nije formirana. Jedan od

razloga po mom mišljenju je to što nije voĎena debata o tome kakva nacionalna komisija i šta

bi radila ta nacionalna komisija. Zapravo da ţrtve, nevladine organizacije, druge grupe,

udruţenja i organizacije civilnog društva daju svoje mišljenje o tome i učestvuju u

oblikovanju te komisije. To je jedan od razloga a drugi razlog je sto mislim da nacionalna

komisija ne moţe da dovede do priznavanja ţrtava i ne moţe da doprinese da se utvrde

činjenice o tome šta se dogaĎalo ukoliko se kreće samo u nacionalnim okvirima, bilo to da je

u pitanju Bosna i Hercegovina ili bilo koja druga drţava u regionu. Ja ću da vas podsetim da

osim ovog pokušaja u Bosni i Hercegovini i u Srbiji je, tada je to bila Savezna Republika

Jugoslavija, bila formirana Komisija za istinu i pomirenje. Ta Komisija je trajala formalno

godinu dana i ona nije uspela ni jednu svoju aktivnost da sprovede.Nije bila prihvaćena ni od

organizacija za ljudska prava u Srbiji, nije bila prihvaćena ni od strane ţrtava iz drugih drţava

tako da je bila unapred osuĎena na propast. To je još jedan razlog za koji mislim da je vaţan i

koji ukazuje vrlo jasno, nedvosmisleno, da je regionalni pristup o utvrĎivanju činjenica

daleko bolji i jedino delotvoran. U pitanju o utvrĎivanju činjenica o ratnim zločinima je i

praksa suĎenja za ratne zločine. Onaj ko vrlo paţljivo prati suĎenja za ratne zločine moţe

vrlo lako da se uveri da tamo gde ima saradnje izmeĎu tuţilaštava u regiji ta suĎenja su vrlo

dobra, profesionalna i ona su po prvi put otvorila taj prostor i zvaničnu platformu za glas

ţrtava. SuĎenja u Srbiji, meĎu kojima ima suĎenja koja se odnose na zločine počinje i u

Bosni i Hercegovini i u Hvatskoj. Da nema saradnje izmeĎu tuţilaštava ili podrške

13

organizacija za ljudska prava u tim suĎenjima se ne bi čuo glas ţrtava iz Hrvatske ili Bosne i

Hercegovine nego bi to bila suĎenja na osnovu dokaza prikupljenih na drugi način i ne bi bilo

dokaza putem svedočenja ţrtava, odnosno onih koji su oštećeni. Nacionalne strategije su

dobre i vrlo vaţne, bilo bi dobro kada bi bilo moguće organizovati komisije i na nacionalnom

nivou koje bi se bavile odreĎenim dogaĎajima i koje bi pomogle da se otvori rasprava o

onome šta se dogaĎalo i na lokalnom nivou ali to zahteva jako puno angaţmana upravo onih

koji ţive u tim lokalnim zajednicama. Ni jedna institucija to ne moţe da sprovede bez vrlo

čvrstog ličnog angaţovanja na lokalnom nivou. Ja verujem u regionalni pristup i verujem da

bi regionalna komisija u našem slučaju donela ono što nam je preko potrebno a to su čvrste

garancije da se na ovim prostorima rat neće ponovo dogoditi. Da su nacionalne drţave mogle

nešto da učine, da urade, one bi do sada uradile. Evo jedan primer, da li je svaka drţava

mogla do sada da napravi poimenični popis svojih ţrtava, ne ţrtava iz druge drţave,nego

svojih ţrtava. Pa za ovih u Bosni i Hercegovini 18 godina ne znam da su i počeli. I pre pet

godina mogao je se da napravi poimenični popis i da to uradi drţava. Zašto Republika

Srpska nije napravila poimenični popis svojih ţrtava? Zašto Federacija BiH nije napravila

poimenični popis svojih ţrtava? Zašto hrvatska zajednica nije napravila poimenični popis

svojih ţrtava? Niko nije uradio ono što je moglo da se uradi, onda ko bi njima verovao da

sada u okviru svojih nacionalnih drţava zbilja mogu i hoće nešto ozbiljno da urade u odnosu

na ţrtve. Ja ne verujem ni jednoj drţavi ali zato verujem da civilno društvo i te kako moţe da

pripremi rad te regionalne komisije. Da se to dogaĎa primer je da mi imamo organizacije za

ljudska prava koje uveliko rade na poimeničnim popisima stvarnih ţrtava, to znači na

poimeničnim popisima ljudskih gubitaka koje će ako u drugoj polovini 2011 godine bude

formirana regionalna komisija te poimenične popise predati komisiji i ona neće krenuti od

nule jer će imati onaj najvaţniji dokument a to je poimenični popis stvarnih ţrtava. Samo bih

ţelela da vas zamolim da obratite paţnju i ako je tek naznačeno samo u ovom filmu o sedištu

komisije ili o izboru članova komisije. Ma koliko izgledalo da su to sporedna pitanja to su i

te kako vaţna pitanja, posebno zbog regionalnog karaktera ove komisije. Kako obezbediti ili

kako izgraditi te kriterijume koji će da omoguće da članovi komisije budu prihvaćeni u celoj

regiji. Da onaj ko je predloţen u Srbiji bude prihvaćen u Hrvatskoj i na Kosovu i u Bosni i

Hercegovini ili onaj koji je predloţen npr. u Bosni i Hercegovini da bude prihvaćen svuda u

regiji. Još niko nije formulisao taj kriterijum kojim ćemo postići ovo regionalno priznanje,

predstoji nam vrlo paţljiva rasprava o tom pitanju kako bismo došli do tog kriterijuma. Kada

je reč o sedištu regionalne komisije i šta bi pored centralne kancelarije još trebalo da postoji,

rekla bi da i ako dugo ova rasprava traje još uvek nismo došli do stava o tome gde bi trebalo

da bude sedište i kakve bi te kancelarije u svim drţavama bile i da li te kancelarije kao i koju

vrstu zadataka bi one obavljale. Rekla bi da preovlaĎuje mišljenje da te kancelarije treba da

obavljaju one zadatke i poslove koje im u nadleţnost da centralna kancelarija, odnosno ta

regionalna komisija.To znači da ne postoji samostalnost tih nacionalnih kancelarija nego sve

mora da je podreĎeno tom jednom operativnom planu koji donosi regionalna komisija. Čulo

se i ja mislim da je to jedno dobro razmišljanje da bi centralna kancelarija odnosno ta

regionalna komisija mogla da poveri nacionalnim kancelarijama da sprovedu istrage o nekim

karakterističnim slučajevima ali da u timu za istrage treba da budu oni pojedinci - istraţitelji

koje predloţi ili s kojim se saglasi regionalna kancelarija. Bilo je i pitanje da li je moguće da

ta regionalna komisija bude imuna na političke uticaje i da li će drţave i vlade preko svojih

članova uticati na tu komisiju. Iskustva drugih drţava pokazuju da se najčešće u tim

komisijama ipak naĎu pojedinci za koje su činjenice zakon i koji ne podleţu političkim

uticajima. Mi moţemo samo da verujemo da je moguće naći instrument koji će pomoći da ta

nezavisnost i objektivnost u radu komisije bude stalno praćena i da to bude jedan od

mehanizama koji će sprečavati razne politizacije ili političku bliskost odreĎenih članova

komisije ili komesara svojim sredinama. Verujemo zapravo da bi ova Koalicija za osnivanje

14

REKOM mogla, kada bude osnovana komisija, da izgradi potpunu strategiju kontrole rada

REKOM. Naravno da ni koalicija nece moći da ulazi u rad REKOM ali će moći da prati i

ocenjuje stalno tu nezavisnost komisije u odnosu na svoje drţave,vlade i političke partije. Ja

bih sad u ovom trenutku prestala da govorim jer čini mi se da sada imamo dovoljno podataka

i informacija da vi moţete dalje da nastavite.Imajte u vidu da pomognete da sve ovo o čemu

govorimo, da sve to dobije jednu novu dimenziju i da u vašim predlozima odemo dalje o

oblikovanju te komisije.

Svetlana Cnenic: Naravno ko o čemu ja o ekonomiji.Vrlo interesantno je da se jako malo

ljudi osvrće kakvi su bili ekonomski uzroci svega onoga što nam se desilo. Čitajući i

iščitavajući mnogo knjiga i podataka vrlo je interesantna slika koja objašnjava kako je sve

počelo ne ulazeći u to ko je prvi počeo nego kako je sve počelo, daje nam jedan odgovor. Za

mene je u ovoj prvoj etapi prioritet kako pa tek onda ko jer iz toga kako doći ćemo do onoga

ko i zašto? To je jedna stvar. Da ne bih sada pričala samo neke od podataka koji su zvanični,

koje ćete naći u studijama i koje ćete naći u dokumentima raznoraznih finansijskih institucija

posebno o tome kako je sve to počinjalo posle 1970-ih godina, 1980-tih, pa do 1990-te

godine. Još jednu stvar bi da kazem ako pričamo o regionalnom radu na utvrĎivanju istine

koja bi trebalo da dovede i do pomirenja. Evo idu izbori. Ja se strašno zalaţem da vidim u

partijskim programima recimo to pomirenje. O tome nigde nista nećete naći u partijskim

programima bez obzira kakav sistem zagovaraju. Da li je to, ako govorimo o Bosni i

Hercegovini jedinstvena BiH, 100 odsto, 50 odsto, 20 odsto, više ni ja ne znam kako se sve

ne “krsti” ali su to sve vrlo kotradiktorni programi. U jednom se kaţe, prosperitet. Nema

ekonomskog prosperiteta bez pomirenja, to je budalaština zanositi se uopšte o tome da se

moţe poslovati u svom ataru te graditi nekakav sistem i govoriti o uspešnosti. To je smijurija.

Ja bih htela i volela da vidim da REKOM moţda napravi jedan pritisak u javnosti

iznošenjem pitanja zašto se u partijskim programima nigde ne vidi to pomirenje, nigde ne

vidi kakav je taj pristup partijskih i budućih činovnika i drţavnika u kome pristupaju tom

regionalnom pomirenju.I kaţem da je često ono što oni zagovaraju bez obzira o kojoj partiji

se govori potpuno u suprotnosti sa onim zašto se zalaţu i šta je na sceni. Da se našalim, ovo

što govorite o sedištu REKOM, pa najbolje bi recimo bilo na Kipru ili Kajmanskim ostrvima.

Tamo ima najviše računa, tamo ćete naći sve političke činovnike i vrlo je lako onda sa njima

pregovarati, tu su na okupu.

Goran Dražić: Ja bi se nadovezao na izlaganje gospoĎe Svetlane Cenić. Moje ime je Goran

Draţić i predsjednik sam nevladine organizacije Zajedno do istine, iz Banjaluke. Zašto je

počeo rat i ko ga je počeo? Vaše osnovno pitanje. Ja ću biti slobodan da vam dam odgovor.

Rata je moralo da bude jer se na drugi način nije mogla prigrabiti društvena svojina

prethodne drţave. To je bio jedini način. Kada imate u vidu prava radnika i onih koji su bili

vlasnici društvene svojine, kako se ona zvala za ove mlaĎe koji to ne znaju, onda znate da se

ni na koji drugi način se ne bi mogao prigabiti taj kapital koji je prigrabljen kao što danas

mozete da vidite. Ko je rat počeo? Počeli su ga predstavnici nacionalnih stranaka koje su

formirane ne prostorima bivše Jugoslavije, znači to višestranačje koje je kasnije nastupilo.

Oni su ga počeli. Mislite da su graĎani Bosne i Hercegovine htjeli da ratuju? Budite sigurni

da nisu. Pogotovo u Bosni Hercegovini koja je tako izmiješana. Zato su se dogodili tako

stravični zločini. Oni su ga počeli. Cilj i osnivanje REKOM je nešto što zaista vrijedi svake

paţnje. MeĎutim, vi mora da znate da u svakom ratu istina strada prva i da je do istine jako

teško doći jer predsednik sam organizacije koja nosi takvo ime i vrlo dobro znam kako se

jako teško dolazi do istine. Zašto se teško dolazi do istine? Pa opet zbog predstavnika vlasti

koji sada štite ono što su od naroda oduzeli i nemaju drugu opciju, što reče gospoĎa Cenić

umjesto da nude ekonomske programe svojim biračima ponovo ih truju retorikama i drţe u

15

torovima kako bi mogli dalje da manipulišu. Predstavnici nijednog naroda u Bosni i

Hercegovini, ja to mogu slobodno da kaţem, nisu prijatelji svojih naroda. Prije svega nisu

prijatelji svojih naroda jer im onda ne bi radili ono što im rade. Ne biste onda imali ovoliki

broj mladih nezaposlenih i ne biste imali ovako mizerna primanja dok su radnička prava do te

mjere potrvena da jednostavno nikakav problem nije što neko ne isplaćuje plate radnicima

godinama.Što ne isplaćuje socijalna davanja ,itd. To je u bivšoj drţavi koju danas mnogi

psuju bilo nezamislivo. Zato će vaša inicijativa ići jako teško, ići će jako sporo jer vi sve

vrijeme i sami kaţete da imate nacionalne komisije i pitate zašto nisu nacionalne drţave

uspostavile spisak svojih ţrtava. Ja ću reći da im nije bio cilj jer ne da to nisu mogle već nisu

htjele. Ipak smo mi u 1990-im godinama imali već i kompjutere i mogli smo mnogo toga da

uradimo.Nije se htjelo jer treba ovako što duţe da ostane jer vjerovatno još nije kompletna

pljačka završena. To je suština pitanja. Na drugoj strani ja moram jasno da kaţem da su sve

institucije vlasti u Bosni i Hercegovini i u entitetima jako vezane za politiku. Govori se o

nezavisnom pravosuĎu, tuţilaštvu, nije to tačno. To svaki graĎanin zna, izaĎite na ulicu i

pitajte ga,on će vam reći. Iz svog ličnog iskustva znam da je politika daleko, daleko pruţila

svoje ruke.Naravno pruţila je i na nevladine organizacije preko kojih isto tako manipuliše i

ţrtvama itd. Jako će biti teško ali da se moţe - moţe se.Vi ako ne dobijete političku podršku u

smislu toga ja sam jako, jako skeptičan i ovaj proces će trajati čini mi se toliko dugo da

nećete imati ovih svjedoka na koje ste se pozivali.I ove ţrtve ce pomrijeti čekajući to vrijeme.

Ono na što treba aludirati je kako da graĎanin Bosne i Hercegovine iziĎe i svojom sviješću da

vidi ono šta mu rade njegovi predstavnici i da nesto bolje proba da naĎe u nekakvoj novoj

generaciji političara. Da postoji mogućnost i prije svega političko odreĎenje da se to nešto

treba i mora uraditi na nepristrasan način i da se treba utvrditi isključivo činjenično stanje.

Treba osuditi ratne zločince a ne suditi narodima jer to naravno nije moguće a vi vidite iz

svakodnevnih govora političara da to uvijek ima tu primjesu i to graĎani prihvataju jer je od

početka rata istina stradala.Učešće medija u kreiranju mišljenja graĎana je bilo stravično jer

vi kada biste sada prelistali neke ratne izvještaje vidjeli biste koliko je tu bilo stravičnih stvari

koje su upućivale da se mrzi onaj drugi. Jako je to teško i sada vratiti, evo poslije 15 godina

od okončanja rata. Zašto je teško? Pa zato što jednostavno vi nemate pristup i evo vidjeli ste

sada nekakve najave da se u Tuzli obiljeţi dan stradanja “Tuzlanske kolone”. Vi već imate

odreĎene nevladine organizacije iz Tuzle koje kaţu da će to spriječiti. Ne ţelim uopšte da

budem subjektivan ali vam kroz ovo hoću reći da je vrlo moguće da će i u Koaliciji za

REKOM postojati odreĎene nezadovoljne nevladine organizacije koje će biti pod nekim

direktnim političkim uticajem i one će isto tako opstruisati rad i dobre namjere u vidu ovih

programa i ciljeva tako da će se tu naići na velike poteškoće.

Ali ono što je najpotrebnije je da dok ne bude postojao politički konsenzus na nivou entiteta i

Bosne i Hercegovine za ovim što se treba uraditi i zašto se zalaţete, neće biti rezultata. Samo

da kaţem da niko nije mogao masovne grobnice izmiještati kao što su izmiještane poslije

rata, bez znanja vlasti. To direktno govori o njihovom učešću u skrivanju svojih zločinaca.

Hvala lijepo.

Dženana Karup-Druško: Ko se prije javio? Obe ste digle ruke, nisam vidjela. Izvinjavam

se. Dogovorite se. Ko će prije? Milkica Milojevic.

Milkica Milojević: Ja nisam namjeravala da govorim danas, pošto uvijek nešto govorim i

svima dosaĎujem svojom pričom ali s obzirom na ovo simpatično izlaganje Gorana Draţića

ja moram da repliciram. Istina je, slaţem sa stavom da je minuli rat izmeĎu ostalog bio i

socijalna kontrarevolucija da bi nas opljačkali ali to sve nas ne amnestira od odgovornosti jer

te elite koje su nas odvele u rat smo mi izabrali 1990-te godine. Ja sam tada imala pravo glasa

16

i nije bitno za koga sam glasala, moţda nisam za te ali sada ne govorim u lično ime nego u

ime većine.Bez glasa većine to se ne bi moglo dogoditi. Isto tako, mi sada kao većina dajemo

opet batinu u ruke onima koji nas drţe u torovima i koji nas i dalje pljačkaju. Nije tu došao

neko sa Marsa. To je naprosto tako. Zato bi bilo dobro da većina nas ovde koja ima prilično

godina sama sa sobom malo razmisli. Činjenica je takoĎer da kao što smo glasali, većinski

davali glas tim ljudima da bi narod ovdje ratovao da smo i mi ţene tamo nesto radile,

spremale. Znači to je posao svih nas zajedno a ne mislim svakog pojedinačno od nas iz

većinskih zajednica. Često se govori o uticaju medija. Ja sam tada radila ovaj posao koji

radim i danas. Često prelistavam ono što sam pisala tada i kad god sam u prilici odem u

Potočare 11. jula jer mislim da to treba da uradim. Osim te naše lične rasprave sa samim

sobom, treba da stanemo pred ogledalo i porazgovaramo sa sobom ne zarad frizure nego

radi naših ţivota. Ono što bi voljela da se nekako ovde dogovorimo kad smo se već okupili i

kad već tako dugo postoji ova REKOM inicijativa jesu metode. Kako ćemo sve ovo što smo

zacrtali uraditi. Mene jako interesuje kojom metodologijom bi taj popis ţrtava mogao biti

obavljen, ko bi to radio i koja vrsta eksperata ili već ne znam koga.I da li je to na osnovu

anketa,na osnovu arhivske graĎe ili na osnovu čega vec jer ako se već upuštamo u taj posao

onda moramo biti 110 odsto odgovorni prema tome. TakoĎe me zanima koji bi bio oblik i

metod tih javnih svedočenja i da li bi postojala neka agenda, neki dnevni red.I da li bi to

takoĎe bilo praćeno onim o čemu jako često razmišljam a to je nekakva pojedinačna ili

kolektivna psihoterapija,zaista psihoterapija s obzirom na sve kroz šta smo prošli. Znamo da

je u istorijama drugih zemalja bilo takvih pokušaja i slušala sam često o tome na hrvatskim

televizijama. Mislim da bi trebalo to uraditi sa ţrtvama prije svega, kako ne bismo opet od

ţrtava pravili nehotice osvetnike. Mislim da ima dosta posla kojeg treba nekako utanačiti u

smislu kako će se raditi, ko će i na koji nacin raditi pa onda ćemo valjda doći do toga gde će

biti sedište komisije. Mada je pitanje sedišta ili bilo čega na Balkanu uvjek bolno za nas. Na

kraju moramo biti načisto da smo u manjini i da nemamo podršku onih koji dovode politicare

na vlast svake cetiri godine i da nememo podršku onih koji pljačkaju.Moramo biti svjesni da

nemamo mnogo sagovornika i da će posao biti teţak.Hvala.

Šefika Muratagić:Ja sam iz udruţenja Moja budućnost iz Ključa. Pošto sam već duţe u

ovom procesu REKOM ja bih zaista govorila o konkretnim stvarima. Evo o sjedištu komisije

bi govorila.Mislim da će ovo zaista biti teško, da ne bi tu stali ja ću iznijeti svoje lično

mišljenje i dozvoljavam da me opovrgnete i da mi kaţete da nisam u pravu. Po meni a

razmišljala sam duţe i razmišljam od Novog Sada, mislim da bi Beograd bilo adekvatno

mjesto za sjedište komisije s obzirom da je bio sjedište bivše Jugoslavije a pogotovo ako bi

gospoĎa Nataša Kandić na neki način i dalje imala kontrolu.Kada kaţem kontrolu, mislim

pod navodnicima.To je moje mišljenje i dozvoljavam da se osporava. Cilj ovog procesa je

formiranje ovih komisija, dakle ove centralne ili regionalne komisije pa zatim i nacionalnih

kancelarija. Pa sam čula razmišljanja da bi onda proces konsultacija trebao stati. Po meni on

ni tada ne treba stati. Dakle, proces konsultacija treba da se nastavi i kada se formiraju ove

komisije i čini mi se da je Nataša Kandic rekla kako vršiti pod navodne znake podkontrolu

nad radom ovih komisija. Moţda je način i opet iznosim moje mišljenje da se kroz nastavak

procesa konsultacija u neku ruku vrši monitoring rada komisija. Kako ove centralne komisije

tako i nacionalnih komisija. To je konkretan prijedlog i samo bi se kratko nadovezala na ono

što je rekla Svetlana Cenić o tome da je ekonomski aspekt zaista značajan u svemu ovome

što se desilo. Ja sam imala sreću u nesreći da ratna zbivanja provedem u Njemačkoj sa

svojom porodicom. U jednoj klinici u kojoj sam radila imala sam za naše uslove dobra

primanja i na platnoj listi i ako nisam dobro razumjela njemački vidjela sam jednu cifru koja

je izgledala podobro. Klinika je bila drţavna i na listi je pisalo “suma za solidaritet”,pa sam

pitala kolegicu Njemicu šta to znači.Ona je tako smireno rekla da to mi svi plaćamo za ono

17

što je uradio Hitler. Kako je to mirno rekla. Pitala sam je zašto i ja plaćam i rekla mi je da

zato što radim na drţavnoj klinici. Drţava Njemačka je odlučila tako.Njemci se mire sa tim i

oni to sami kaţu pa sam pomislila, boţe, kada će kod nas doći vrijeme da se mi pomirimo s

tim da i nas košta ekonomski i drţavu i naše graĎane. Ekonomski da košta za ono što su nam

radili.Tad moţemo razmišljati o svemu drugom. Toliko, hvala.

Dženana Karup-Druško:Gospodin Slobodan Popovic se javio.

Slobodan Popović: Ja iskreno moram da vam kaţem da sam se vrlo rado odazvao pozivu i

ako dolazim iz političke partije a vidim da takvih nema ovde. Ideja REKOM sama po sebi

mislim da nikom normalnom ne bi trebala da bude sporna.Zato jer upravo ona na odreĎen

način predstavlja nešto što je suprotnost onom što se dešava u društvu danas jer je društvo

razgraĎeno. Mi smo ovdje podijeljeni po svim osnovama, nacionalno, konfesionalno,

teritorijalno, ţrtve pa zločinci pa političari. Sve je podijeljeno sa tri i niko ništa ne mnoţi a

nama treba nešto što mnoţi, nama treba integracija. Ovdje je i istina podijeljena. Ovo što se

dešava i sto je neko spomenuo, što se dešava ovih dana. Ja ću samo malo provocirati.

Predsjednik Republike Hrvatske koji je nedavno izabran demokratskom voljom većine

graĎana i predsjednik Republike Srbije koji je isto tako izabran voljom većine graĎana, ta

dva čovjeka pokrenu odreĎene inicijative i pogledajte kakve harange doţivljavaju iz

političkih struktura i javnog mjenja. Sad pokušajte da zamislite šta da očekuje neko ko nije

predsjednik Republike Hrvatske ili predsjednik Republike Srbije. Za ono što je rekao

Predsjednik Republike Hrvatske su rekli bukvalno da je to kastrofa. Andrija Herbrang je

rekao da je on Hrvatsku uveo na listu zemalja agresora a hrvatski narod, da sad ne citiram.

Čovjek koji vodi pod navodnim znacima nevladinu organizaciju u Republici Srpskoj je za

predsjednika Republike Srbije rekao da je Branković XXI vijeka nakon što je Skupština

Srbije usvojila onu Deklaraciju koja je izazavala stravično mnogo kontraverzi. Neki su je

osudili zato što je uopšte donešena, neki su je napadali zato što nije rekla sve onako decidno

kao što su mislili da treba. Ja mislim da je i mali korak bolje nego nikakav. E sad u kontekstu

ove naše priče kako sad obezbjediti predpostavku da ovo funkcioniše na način da ne bude

novi izvor podjela u kojoj će opet stradati istina i ţrtve a profitirati političari. Profitiraće

zločinci zato što je to naţalost tako. Ono što se sa mladim gospodinom Jovanom slaţem, bili

smo prisutni na istim skupovima a to je da je vrijeme najvaţniji resurs danas. Ljudi moji mi

nećemo ţivjeti kao krokodili 700 godina. Mi ţivimo jedan prosječan ljudski vijek. Ima li više

iko pravo da to naše vrijeme zlorabi na način na koji zlorabi.Vratiću se na onaj Milkicin

problem. Problem je u ljudima koji ţive na ovom prostoru. Neko je spomenuo graĎanina.

Nema graĎanina. GraĎanin u Bosni i Hercegovini nije ustavna kategorija. Nema graĎanina.

Imate Srbe, Hrvate, Bošnjake, pravoslavce, katolike, muslimane i ostale dok su graĎani na

zadnjem mjestu. Dakle o kakvom mi to društvu govorimo, kakvo društvo gradimo kada je

ovdje tako kako jeste. Sve ovo što govorim ne govorim da obeshrabrim ni sebe ni vas. Borim

se za te neke principe jer smatram da su normalni. Jednog dana će neko dočekati da ţivi u

takvom društvu. Da li će to biti moja djeca ili djeca moje djece, neko hoće. Kako to i na koji

način ubrzati jer mi smo gerila. Svi smo mi ovdje gerila.Svi normalni ljudi na prostoru bivše

Jugoslavije su gerila, mi smo diverzanti i manjina,nacionalne izdajice. Mi smo sve najgore

što u ovim društvima postoji a to su ljudi koji se bore za ovakve principe o kojima mi

govorimo i ne samo za ove nego za sve ono što čini normalno društvo. Zato 70 odsto ovakvih

kao sto je ovaj gospodin i njegova kolegica kada dobiju “šengen” ,“razguliće”. Ja sam to

govorio prije pet-šest godina pa su mi rekli da nisam normalan, kao naša djeca patriotska.

Dajte mu pasoš pa cete vidjeti taj patriotizam. Osim u slučaju ako niste dijete predsjednika

Vlade pa vam daju tri miliona kredita da se bavite biznisom jer niste klošar, niste drogeraš.

18

Sandra Popović: Ja bih se zaista sloţila sa kolegama i mlaĎim i starijim da je vrijeme

presudno značajno za sve nas. Ja ne samo da sam majka, radnik, već imam sve te neke epitete

za koje zaista smatram da su značajni za jednu osobu od 30 godina.Sad bih rekla da koliko

god je značajno to vrijeme i tu bi se sloţila sa kolegama, toliko mi je nejasan taj način

razmišljanja. Znači ja bih rekla da ne treba bjeţati već da je neophodna revolucija mladih

ljudi koji će reći “da, mi moţemo da promjenimo a ne da bjeţimo odavde„. Znači mi

moramo da mjenjamo i ja ne bih bjeţala jer je to linija manjeg otpora.Idemo u promjene.

Mislim da na odreĎeni način velika većina onih koji nas vode i koji odlučuju o mnogim

stvarima tako ustvari produţavaju svoje trajanje na političkoj sceni. Dok god mladi ljudi ne

budu odlučivali, reagovali i uključivali se u odreĎene procese nećemo biti u stanju da ţivimo

normalno. TakoĎe smatram da mlade ljude treba učiti, reći im sta je politička ideologija jer

bez obzira što sam ja Srpkinja i sto volim svoj narod to ne znači da promjene ne mogu da

prihvatim. Ne mogu da ne kaţem da politička ideologija mora imati veće i šire osnove od

nacionalnih jer jedino tako mi na prostoru jugoistočne Evrope, Zapadnog Balkana moţemo

da opstajemo, trajemo, ţivimo i naĎemo svoje mjesto u turbulentnim meĎunarodnim

odnosima. Bez obzira koliko god mi smatrali i isticali svoje JA mi smo jedan djelić ovog

svijeta. To je to što sam htjela reći.

Dženana Karup-Druško: Hvala lijepo.

Milovan Dragojević: Ja bi prvo prokomentarisao ono što je kolega rekao a onda bi se vratio

na srţ onoga što je Nataša Kandic već rekla, vratio bi se na tu funkcionalnost. Prvo kolega,

kada kaţete mladi onda tu zaista generalizujete jer ima dosta ljudi koji zaista ne planiraju

otići odavde zauvjek. Mislim ima ljudi koji ţele da odu privremeno.Evo ja bih prvi otišao na

edukaciju, na bilo šta ali bi se vratio u ovu zemlju. Sledeći ono što kaţe Car Aleksandar

Petrović I, moj će narod ići napred pa makar ga ja za uši vukao.Tako i ja smatram da ovaj

narod treba da ide napred makar ga mi mladi vukli za uši. Da se ponovo vratim na ovu

funkcionalnost i pitanja koja su ovdje bitna. Nemojte mi zamjeriti jer još nisam proučio sav

ovaj materijal koji ste nam dostavili. Pitanja izručivanja ljudi koji su van teritorije bivše

SFRJ morali biste urediti kroz odnose sa meĎunarodnim organizacijama. Recimo Interpolom

ili nekom drugom organizacijom koja obuhvata te zločince ili organizacijama koje u stvari

imaju jurisdikciju u tim zemljama i koje nemaju teritorijalnih ograničenja a gdje bi odredjeni

organi gonili te ljude i izručivali ih sudu koji bi bio nadleţan za rešavanje ovih pitanja.

Mislim da bi trebali što se tiče angaţmana eksperata, forenzičara ili tih specijalizovanih ljudi

koji bi jednostavno bili nadleţni za utvrĎivanje faktičkih činjenica na terenu,da biste trebali

angaţovati one ljude koji se vec nalaze u tim zemljama. Ti ljudi već raspolaţu znanjem i

tehnologijom koju ta zemlja ima i jednostavo je lakše. Ljudi odavde su prilagodiviji za

izučavanje terena u tim uslovima nego neki drugi koji bi dolazili. Čisto to smatram kao neku

moju preporuku. Da sve ovo ne biste morali sami raditi neophodno je da putem Inicijative

natjerate drţave koje su bile članice SFRJ da kreiraju paket zakona koji bi vam dao

jurisdikciju da onda u saradnji sa tim drţavama moţete da sprovodite svoju politiku tj.

politiku REKOM-a , koja bi bila nadleţna za sve ovo o ;emu sam govorio. S tim u vezi bi se

nadovezao na gospoĎu Svetlanu Cenić koja kaţe da je neophodna ekonomija. Jest da je vaţna

ekonomija, meĎutim ja bih se ovdje prvenstveno bazirao na ekonomiju koja je vezana za ovu

koaliciju. Da sav taj finansijski tok i sve što bi bilo vezano za finansije ne snosi samo

REKOM nego da i drţave potpomaţu u onim oblastima u kojima to mogu. S tim u vezi

mislim da bi bilo lakše da se na tom lokalnom nivou ide bez tih organizacija i institucija jer

mi jednostavno nismo skloni priključivanju institucijama. Takav smo mentalitet i bilo bi

jednostavnije i lakše kada bi recimo u jednom naselju ili jednom gradu bio odreĎen po jedan

čovjek koji bi predstavljao REKOM .On bi jednostavno predstavljao čovjeka koji bi mogao

19

da saraĎuje sa ljudima u svojoj okolini i to koristeći onaj princip iz Ujedinjenog Kraljevstva,

tj. Britanije gdje oni imaju osobu to je barem bilo od XVI do XIX veka koja kao npr.

načelnik policije bude zaduţena za neki region ili grad. Ta osoba bude zaduzena za taj grad

jer je tu roĎena, tu ţivi i lakše joj je da se sporazimije sa tim ljudima nego neki stranac koji

treba da se prilagodi kad dodje. Jer neko drugi bi ipak bio stranac za one koji tu ţive. Mislim

da bi to bio najlakši način da ljudi doĎu i ostvare svoje ideje. Što se tiče ureĎenja,

odgovornosti i kontrole samog REKOM-a, mislim da bi trebalo dozvoliti drţavi i specijalnim

tuţilaštvima da u slučaju bilo kakvog narušavanja zakona vrše revizije ako je dokazano da

postoje nekakve nepravilnosti u okviru zakona. Oni imaju tu odgovornost i tu funkciju da

mogu da kontrolisu REKOM. Sto se tiče REKOM-a on bi mogao da kontroliše sve ove

druge komisije kreiranjem tih nacionalnih komisija ili da drţava kreira nacionalne komisije

koje bi kontrolisale ove na lokalnom nivou a ove na lokalnom nivou bi bile u saradnji sa

ovom centralnom.Sto se tiče sedišta,smatram da samu instituciju ne predstavlja jedan objekat

nego ljudi od kojih je sačinjena i hijerarhijski ureĎena. S tim u vezi, ne morate imati objekat

gde biste imali neko fizičko sjedište, nego moţete imati odredjen broj ljudi koji bi recimo bili

iz svake drţave.Mozda da to bude dvoje do troje ljudi iz svake drzave koji bi zajedno sa

ljudima koji bi bili predsedavajući ili kako to već ide po hijerharhiji činili jedan krug ljudi

koji ne bi prelazio više do 20 do 30 osoba. Ti ljudi se mogu sastajati bilo gde i u bilo koje

vrijeme i tako ne dozvoljavate bilo kome da vam kaţe, e sada vam je tu centar a mi ne

ţelimo tu, nego ţelimo negdje drugdje. Time to izbegavate. Vi moţete da se sastajete i vise

puta u jednoj drzavi ili mjestu ako postoji potreba za tim i ako ljudi to ţele.Upravo u toj

drţavi moţete da organizujete za taj vremenski period sjednicu na kojoj biste pokazali da

obraćate paţnju na njih i da im posvećujete svoje vrijeme i izbjegnete taj prigovor bilo koga

ko bi mogao da vam kaţe sto ste vi tu a niste negdje drugdje. Lakše vam je to tako

organizovati. Ljudi su zaista mobilni i mogu se sastajati bilo gdje ali je bitno to šta ljudi

govore i šta ljudi čine. Što se tiče smještaja arhive mislim da to pitanje ovdje nismo dotakli

nigdje. Smatram da bi sva arhiva koju posjedujete jer iz izlaganja koje ste imali na političkoj

akademiji shvatio sam da ste rekli da biste preuzeli arhivu koju već posjeduje Hag, tj, sud koji

je nadleţan za to.U tom slucaju bi bilo najbolje kada biste kreirali jednu elektronsku mreţu

koja bi dozvoljavala svim drţavama da pristupaju na te servere i da imaju pristup toj

cjelokupnoj arhivi. MeĎutim, ta arhiva ima dosta dokumenata koji su klasifikovani kao

povjerljivi i samim tim ne moţete dozvoliti graĎanima da oni imaju uvid u sve to. To moţete

da ograničite. MeĎutim, sav drugi material koji nije klasifikovan kao strogo poverljiv trebali

bi da učinite dostupnim narodu tj. graĎanima. Tim opet izbegavate pitanje gdje biste faktički

smestili tu arhivu. Moţete da je smestite ako je neophodno i tako da fizički bude na području

Haga a onda svu tu arhivu prebacite, mislim laički ću reći prebacite u elektronsku formu i tu

elektronsku formu učinite dostupnu svima. Na taj način nemate prepreka da vam neko moţe ,

što bi rekao naš narod, upraviti prst u oko i reći to je to. To je ono što bih ja istakao. Još bi

dodao da u našem zakonodavstvu ima dosta manjkavosti po pitanju suĎenja ratnim

zločincima. Mislim da bi na to trebalo djelimično obratiti paţnju i da donekle kopiramo

sistem iz Britanije koji ima to precidentno pravo koje propisuje da se u sličnim slučajevima

slično sudi. Tako da ako neko ubije 100 ljudi i njemu se dosudi naprimjer 10 godina da to

bude nekako klasifikovano da i čovjek koji je počinio slične ili iste te zločine ali na nekom

drugom prostoru dobije isti broj godina kazne i mu se dosudi ista presuda kao i ovom

prvom. Toliko od mene.Hvala.

Nataša Kandić: Da razjasnimo nekoliko vrlo vaţnih pitanja o kojima govori Milovan

Dragojević. Kad je rečeno o odlukama koje trebaju da se donesu.Takve odluke nisu u našoj

nadleţnosti niti u nadleţnosti komisije ali mi kao nevladine organizacije imamo tu šansu da

ih delom predloţimo, inače nećemo imati tu moć da utičemo na finalnu formu ili model

20

komisije kada drţave budu donele odluku o njenom formiranju. Dobro je ovo što je Šefika

rekla, da konsultativni proces ne treba da prestaje. Ovo je konsultativni proces ili debata koju

organizuje civilno društvo, nevladine organizacije i cilj treba da bude da ta debata preraste u

formu javnog dijaloga koji organizuju drţave i institucije.Inače i bez toga mi moţemo da

drţimo ovo pitanje prošlosti na visokom nivou u okviru civilnog društva dok ne dobijmo taj

institucionalni pečat ali se bojim se da će to ići sporo.Mi imamo dovoljno snage da skupimo

milion potpisa za ovu inicijativu, to nam daje legitimitet i nama kao civilnom društvu i ovoj

inicijativi. To daje posebnu snagu našem pritisku koji moţe da ima uticaj i proizvede

rezultat. Znači, traţimo nešto da to i dobijemo i zato je vaţna ova naša debata. Šta treba da

nam je vizija? Sve ovo treba da rezultira time da drţave preuzmu odgovornost i da otvore

javnu raspravu. Nije to lako. Prvi pokušaj te javne debate mogli smo da vidimo sada u

Parlamentu Republike Srbije i to je izgledalo prilično zabrinjavajuće. Doneta je ta

Deklaracija i to je vaţno. Dok je rasprava koja je oko nje trajala bila poraţavajuća i u

političkom, moralnom,socijalnom pa i ljudskom smislu. Dobro je ono što Šefika predlaţe a to

je da kroz taj nastavak rada Koalicije nakon formiranja komisije mi organizujemo

monitoring rada REKOM-a. Milkica Milojevic je pitala za poimenični popis ţrtava. Postoji

jedna konfuzija u terminima koju smo mi stvorili. Uobičajeno je u društvima gdje su

stvorene te komisije da debata koja se vodi povodom osnivanja komisije se zove

konsultativni proces. I to iz razloga što se obavljaju konsultacije na kojima se govori o tome

kako treba da izgleda ta komisija, dok mi češće kaţemo „debata“ da bi pomogli ljudima da

shvate.Inače je pravi izraz „da se konsultujemo“ o tome kakva ta komisija treba da bude.

Postoji regionalna koalicija i to je rekla bi najveći uspeh koji smo mi postigli kao nevladine

organizacije da ipak stvorimo tu koaliciju koja je povezana na osnovu tog jednog pitanja za

koje svi smatraju da je najvaţnije a to je da se utvrde činjenice o svim ţrtvama. To je taj

zajednički interes. Inače da će komisija REKOM tek da se osnuje dok sad postoji Koalicija

za REKOM. To je naša vizija i ideja da drţave jednog dana stvore REKOM. Vaţno je da u

toj komisiji budu oni kojima će drţava dati moć da učestvuju u radu te da donesu rešenja koja

će biti primenjena. Naravno da će civilno društvo imati svoje predstavnike u svemu tome ali

mnogo je bitnije da najjači pojedinci iz nevladinih organizacija ostanu i dalje u tom telu,

koaliciji koja će da vrši monitoring. To je mnogo vaţnije nego biti član komisije. Ja sam za to

da u ovoj komisiji budu oni koje mi za sad nemamo i koji se ne nalaze se na našim

raspravama ali za koje moţemo da predpostavimo da će biti vrlo profesionalni u radu dok mi

svi koji smo činili ovu koaliciju treba da ostanemo u telu koji će da vrši monitoring. To je

vaţno kao razlog da bi komisija radila profesionalno, nepristrasno i da bi taj njen rad

rezultirao dobrim preporukama. Da komisija napise izvještaj koji će biti prihvaćen u ovoj

regiji i koji dovodi do priznavanja ţrtava. Da napravi poimenični popis ţrtava. Mi tu

primenjujemo jednu jednostavnu metodologiju a to je popis stvarnih ţrtava. Kad kaţem

ţrtava kaţem uslovno jer su ţrtve oni nad kojima je počinjen zločin, ratni zločin ili su ţrtve

teških povreda ljudskih prava.Osim toga, u ljudske gubitke spadaju i oni koji su stradali u

vojnim borbama, znači vojnici, policajci ili pripadnici raznih drugih dobrovoljačkih jedinica i

formacija.Tu spadaju i oni koji su nestali. Svi su oni ţrtve ratnih zločina i borac ako nestane

ţrtva je ratnog zločina zato što ga je neko namerno sklonio negde i ubio a sakrio podatke o

tome.To je metodološki jasan pristup metod koji se koristi. Problemi nastaju onda kada treba

da se napravi ta kvalifikacija statusa. To je problem koji je teško razrešiti,to se pojavljuje i u

onim društvima koja su već radila te popise. Šta je zapravo problem. Mi smo sada pri kraju,

radimo taj poimenični popis ljudskih gubitaka na Kosovu. Kad smo vodili intervjue 1999

godine sa porodicama ubijenih i stradalih tada smo dobijali podatke koji kazu da je najveći

broj civila medju onima koji su ubijeni.Porodice su davale takve podatke.Pre dve godine kada

smo počeli sa tom proverom podataka odjednom nam se to menja, pa umesto velikog broja

civila sada imamo da su oni u raznim drţavnim knjigama uvedeni kao borci, kao pripadnici

21

Kosovske Oslobodilačke Vojske. Zašto? Prvo, zato sto je socijalno vrlo značajno da je neko

bio pripadnik albanske vojske a drugo je što vojni status daje neke privilegije i omogućuje

velikom broju porodica da preţive. To je onda nešto što potpuno menja ovu sliku. Mi smo

sada odlučili da organizujemo jedan ekspertski sastanak gde cemo pozvati tumače Ţenevskih

konvencija, to su eksperti MeĎunarodnog crvenog krsta te pozvaćemo demografe i statističare

kao i meĎunarodne pravnike da bi vidjeli koju ćemo vrstu podataka poštovati zato što je to

jako komplikovano pitanje. Moţe, ja bih volela da se poveća broj pripadnika vojske, moţe da

se umanji broj civila ali to onda daje potpuno drugu sliku o karakteru i prirodi ovih

sukoba.To je jedno vrlo ozbiljno pitanje. Vi svi znate da je Istraţivačko-dokumentacioni

centar radio taj popis ţrtava. Ja jedini problem vidim u tome sto taj popis nije javno dostupan

jer to mora biti javno dostupno za proveru i za potpunu sigurnost da iza svakog broja stoji

ime.Naravno, uvek treba računati da moţe biti grešaka i do 5odsto odnosno mogućnosti da se

ne obuhvate sve ţrtve zato što više nema ko da ih prijavljuje. Mi imamo taj problem na

Kosovu sa Romima zato što su Romi u najvećem broju raseljeni i zato što su poslije prvog

raseljavanja ponovo raseljeni jer naţalost to je jedna ljudska zajednica koja seljenjem iza sebe

ostavlja i deo pamćenja, ţivota i ljudi. Kod njih se malo toga beleţi i vremenom se

zaboravljaju podaci. Tako da mi računamo da ćemo samo manji broj romskih ţrtava

obuhvatiti, zato što nema ko da nam da podatke.Kada i doĎemo do relevantne grupe pokazuje

se da ti ne sudeluju u pamćenju i to je nešto što je poraţavajuće. Toga ima manje u Bosni i

Hercegovini ili Hrvatskoj ali je na Kosovu stvarno puno toga.Mislim, stvarno teško padne ta

činjenica da mi gubimo neke ljude i da oni neće biti deo pamćenja, neće biti deo tog

kolektivnog sećanja zato što ne moţemo da napravimo rekonsturkciju jer nema tih i tih da

daju podatke. Oko ovih javnih svedočenja. Organizovanje javnih svedočenja je

komplikovano. To zahteva jedan vrlo precizan filozofsko-matematički rad. Prvo, mora sve da

se analizira da se vidi koji broj ţrtava i iz kojih regija.Ţrtve moraju da su regionalno

zastupljene, da su polno zastupljene kao i da su starosno zastupljene.Mislim da struktura onih

koji svedoče mora da odrţava ono što se dogodilo i da je to u skladu sa činjenicama jer je to

jedan vrlo, vrlo komplikovan rad koji mora da odraţava teţinu zločina.Mora da se pokaţe ko

je u polnom smislu, ko je u starosno smislu i kako stardao.Mi svi govorimo o tome da je jako

puno dece stradalo.To mora da se vidi, mora u javnim svedočenjima da dobije svoju

verifikaciju.U ovim našim raspravama često se postavljalo pitanje šta ako svedoci ne govore

istinu jer mi smo na Balkanu koji je poznat kao sredina u kojoj svedoci koji ne govore

istinu. To se moglo videti i u Hagu gde mi imamo svedoke koji su politički pripremljeni i koji

manje govore o onome što su doţiveli a više govore na jedan način kako to treba predstaviti.

Znači, moraju da postoje jasni standardi koji će pomoći da se provere sva ta svedočenja kako

ne bi došlo do iznošenja netačnih podataka. Naravno to ne mogu da budu standardi koji se

koriste u suĎenjima gde postoje sudski standardi za utvrĎivanje činjenica ali mada se dogodi

da i pred sudovima ovi svedoci laţu. Iz tog razloga u oblasti ljudskih prava postoje standardi

za proveru tih navoda, tako da to neće biti neki problem. Što se tiče izjava o psihoterapiji,

bojim se da nema tog načina da čitava društva budu predmet psihoterapije. U tom slucaju

trebalo bi da postoje mehanizmi za tu jednu kompletnu podršku koja će da traje a ne kao u

Hagu,samo za vreme svedočenje i posle toga da nema ništa. Još nešto što je vazno. Vi vidite

koliko je nas danas ovde malo. Do sada je u ovim debatama učestvovalo je oko 4.800

učesnika iz svih regija. Mi hoćemo da u proces uključimo Sloveniju i Makedoniju ali ukoliko

ne postanemo vidljivi u javnosti biće teško da uopšte ova Inicijativa bude ostvarena.Zato sada

u maju počinjemo sa medijskom kampanjom.Kako smo to zamislili? Zamislili smo da idemo

preko spotova i oglasa kao i da imamo odreĎene javne dogaĎaje koji će da promovišu ovu

inicijativu. U tom smislu počeli smo da razgovaramo sa javnim servisima o tome da oni

besplatnim emitovanjem odreĎenih spotova daju podršku ovoj jednoj humanitarnoj iniciativi.

Ovo nije reklamiranje proizvoda, ovo je jedna humanitarna inicijativa iz oblasti ljudskih

22

prava i javni servisi treba da imaju obavezu da je u nekom odredjenom periodu besplatno

emituju. Mi smo juče uspjeli da sa Radio-televizijom Srbije u Beogradu postignemo dogovor

po kojem će oni ovaj prvi spot koji će ići u maju da emituju 24 dana, dva puta dnevno

besplatno. To je do sada najveća pobeda u toj našoj pripremi medijske kampanje. Očekujemo

da će Documenta u ime Koalicije za REKOM u Hrvatskoj uspeti da dobije besplatna

emitovanja na HRT-u u nekom periodu. Ostaje da vidimo kako će to da ide u Bosni i

Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu.U drugoj fazi kampanje ćemo videti da pokušamo da

dobijemo jedan broj besplatnih emitovanja spota i u Makedoniji i Sloveniji.Zamisao nam je

da u aprilu i maju 2011 godine organizujemo kampanju za prikupljanje milion potpisa i do

tada nam je strašno vaţna ova medijska kampanja. Mi imamo jedan poseban problem koji

trebamo kao koalicija da rešimo a to je da u Banjaluci pokušamo koaliciju da uvećamo.Svi

ste dobili liflet o pristupanju Koaliciji, treba da postanemo jači i da nestane ovog jednog

negativnog tona koji danas postoji. Neko misli da će on sada da zaustavi ovaj proces, da

nestane ova Koalicija ali to je nemoguće.Ovaj proces je nezaustavljiv zato što je sazrela

društvena potreba da se o prošlosti govori kao i potreba da se u javnosti iznesu činjenice o

svim ţrtvama.I to je jednostavno nezaustavljivo. Problem je u tome kako da zapravo mi ovu

koaliciju ojačamo i drugima pokaţemo da ovo stvarno jeste zajednički interes svih. Da je ovo

interes ţrtava, drţava, raznih organizacija i da nema veze sa drugim delatnostima jer činjenice

o svim zločinima,to je teren za zajednički interes.

Amir Kulaglić:Ja ću ustati iz jednog prostog razloga,da bi me vidjele stranke sa različitih

područja koje sjede ovdje.Neki sada odlaze a bilo bi dobro da ostanu jer imam ţelju da im

skrenem paţnju na neke stvari.Ja sam Amir Kulaglić i ovdje neću govoriti kao član

Koordinacijskog vijeća već kao čovjek koji je član koalicije i koji ima odreĎene vlastite

stavove vezane za sva ova pitanja koja me se tiču.Mladi kolega koji sjedi iza mene dao mi je

dobar šlagort.Gospodo,lakše je pričati o budućnosti jer nju moţemo farbati kakvim god

hoćemo bojama jer ne znamo kakva će ona biti ali ono što sigurno znamo, znamo kakva nam

je bila prošlost.Svi imamo zajedničku prošlost.Oni stariji imaju i onu prošlost vezanu za rat i

stradanja.Ona je sigurno crna i puna zločina.Puna masovnih grobnica, zločinaca, šutnje i

minimiziranja zločina.To je ono što mozda često puta frustrira narod.Jer sta ja kao čovjek ne

bi ţelio da se dogodi.Ove generacije koje imaju to strašno iskustvo rata ne smiju dozvoliti da

ono postane bijela zastava po kojoj će svako moći da piše šta hoće o toj prošlosti i da s njom

maše kako hoće.Zašto ovo kazem? Pa zato što na takav način najlakše manipulišemo

ţrtvama u dnevno-političke svrhe i vršimo njihovu politizaciju. Nije slučajno zašto neki neće

da se utvrdi tačan broj zrtava.Pa zato što je najlakše manipulisati brojevima i na taj način

pridobijati simpatije odreĎenih ljudi. Ali ko u tome prednjači? Pa upravo političke i druge

elite koje, kako rekoše ovi mladi prijatelji, svoje političko trajanje upravo zasnivaju na tome.

Sakriti prošlost, sakriti činjenice i manipulisati ono što se kaţe maksimalno te eksploatisati

sve to u svrhu neke vlastite političke promocije,to je njima vazno.Još jednu stvar koju ne bi

smjele da dopuste ove generacije koje imaju iskustvo rata a to je da se prošlost zamota u

celofan i gurne negdje sa strane.Da se ostavi mogućnost da se za 20 ili 30 godina jave neki

novi dušebriznici koji će sve to opet raspakivati i onda opet prošloscu mahati i

zloupotrebaljavati je. Mislim da mi kao generacija koja ima moć to ne smijemo ostaviti u

nasljeĎe mladima,ovim divnim ljudima koji su danas tako iskreno i otvoreno govorili

ovdje.Na šta jos ovdje ţelim skrenuti paţnju. Pitanje dobrih i pitanje loših. Danas su u Bosni

i Hercegovini svi oni koji pričaju o pomirenju, suosjećanju i zajedničkom ţivotu od najvećeg

broja ekstremno nastrojenih ljudi proglašeni nacionalnim izdajnicima dok su od drugih

proglašeni herojima. Molim vas, pa zašto? Zato što u postojećim političkim elitama

funkcionira veliki broj ljudi koji imaju diskutabilnu ako tako smijem reći, ratnu

prošlost.Njima bilo kakva priča o suočavanju sa tim šta su uradili ne odgovara. Čak šta više

23

koriste i različite metode zastrašivanja, pritiskanja i marginaliziranja pojedinaca koji o tome

pričaju. Posebno su u teškom poloţaju ljudi koji su svojim praktičnim ponašanjem pokazali

da ne spadaju u kategoriju onih koji ţele da se boje drugih i drugačijih. U tom smislu mi

moramo jasno odgovoriti na ova pitanja da bi ovi mladi ljudi znali s kim imaju posla.Za mene

je nacionalni izdajnik,floskula. Ja bih rekao da je to jedna floskula kojom lopovi plaše,neću

reći budale ali vjerovatno ljude koji nemaju odreĎena ţivotna iskustva. Šta će nama REKOM,

kad mi svi znamo istinu?MeĎutim, ovdje je problem u interpretaciji istine o ratnim

zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava jer imamo tri nacionalne interpretacije

dogaĎaja, faktičkih dogaĎaja i fakata koji su se desili.Sta će nam onda komisija REKOM? Pa

upravo komisija REKOM treba da napravi jedan objektivan i nepristrasan činjenični zapis o

tome šta se desilo na odreĎenom prostoru i u odreĎenom vremenu.Komisija REKOM treba

jasno da definiše šta se desilo, ko je nastradao te koja vrsta zločina se desila i u kojem

vremenu.Gospodo,zato nam treba REKOM! Često puta pojedini političari kaţu:“molim Vas

ostavimo prošlost nek se njom bave sudovi a mi se bavimo budućnošću“. Pa gospodo, ne

mogu se samo sudovi baviti prošlošcu jer je malo sudova a previše osumnjičenih.Zbog toga

nama treba jedan vansudski mehanizam koji će pomoći da ţrtvama da dobiju jednu moralnu

satisfakciju kad vec ne mogu pravnu.I REKOM mora upravo to, mora verificirati ono što su

utvrdili sudovi na meĎunarodnom nacionalnom,regionalnom ili lokalnom nivou.Zato nam

treba komisija REKOM. Nama ne treba regionalna komisija da bi mi njom mahali, kao evo

nešto smo napravili. Nama treba regionalna komisija sastavljena od moralno kredibilnih ljudi

koji ţele na jedan objektivan i nepristrasan način utvrditi šta se to dešavalo. Kad to kaţem ja

vidim rad komisije na sljedeći način.Prvo,komisija po meni mora imati cetiri segmenta.Ona

mora napraviti izvjestaj jer su sve komisije u svijetu svoj rad završavale izvještajem.Ja

smatram da taj izvještaj treba da ima cetiri elementa.Prvo, mora se dati jedan istorijski,

politički, ekonomski i svaki drugi kontekst. Pa ne moţemo reći da je poginulo 100.000 ljudi a

da nismo dali nikakvu genezu dogaĎanja. Mada taj kontekst ne smije biti samo politički

kontekst. Znači, moraju se poredati fakti odnosno dogaĎaji onako kako su se odigravali jer su

ratni zločini kao i drugi zločini jedan sofisticiran proces koji se nije slučajno dogaĎao.Tu

imate ideologe, planere, podstrekače, izvršioce, logističare kao i niz drugih stvari. Nama taj

kontekst upravo treba da bi razjasnili mjesto i ulogu pojedinih institucija i osoba. Kad to

kašem mislim na osobe iz medija, vjerskih zajednica, intelektualnih zajednica pa i

meĎunarodne zajednice. Bez toga sve drugo bi bilo neproduktivno. Kao drugi segment mora

se utvrditi sudbina nestalih i poginulih i što mi traţimo, sudbina samih ţrtava. Po meni je

ţrtva često puta zloupotrebljen termin.Zbog toga ja se zalaţem da to bude meĎunarodna

definicija ţrtve. Nije zločin samo ubistvo jer sudimo ljudima za zločin genocida, zločin

progona,zločin ubistva,zločin seksualnog nasilja kao i za zločin zatvaranja. Na taj nacin

moramo kvalificirati ţrtve a nikako drugačije jer za mene nisu samo ţrtve ubijeni i

nestali.Veliku grupaciju ljudi koji su doţivjeli strašne torture marginaliziramo i stavljamo u

drugi plan a to mi ne smijemo uraditi. Druga stvar, ja se strašno ljutim kada mi neko kaţe

poimenični popis zrtava. Ništa ne znači ni za porodicu ni za budućnost ako mi samo

napišemo poginuo je taj i taj.Poginula je osoba samo sa imenom i prezimenom,imenom

oca,datumom roĎenja i datum pogibije.To je strašna nepravda. Mi moramo tačno

personalizirati ţrtvu ali i tačno napraviti ţrtvinu biografiju. Ko je taj čovjek ili ta osoba i čime

se bavila, da li je bila u braku ili nije, gdje je ţivjela, pod kojim okolnostima je poginula i da

li je pronaĎena ili nije itd. Znači,na taj način moramo joj dati dostojanstvo a nikako da se

igramo brojki. Moramo joj dati tačno obličje osobe da bi na taj način izazvali

suosjećanje.Samo imena i prezimena,te neke statističke brojke za mene koji sam izgubio sve

muške članove familije ne znaši ono sto treba da radi komisija REKOM. To je znači drugo ali

kroz to ćemo jasno znati koliko ljudi je nastradalo u kojoj sredini i pod kojim okolnostima.

Treći segment jesu svjedočenja,neću reći javna svjedočenja. Svjedočenja ţrtava. Za mene

24

svjedočenje ţrtava ima jedno šire značenje. Ako Bog da da napravimo regionalnu komisiju

koja će imati niz teničkog osoblja koje će ići po terenu da pronaĎe ţrtve i već onda na licu

mjesta da prakticno ima to svjedočenje. Iz tih svjedočenja, proučiće se po tačno utvrĎenim

standardima ili kreiterijima procedura da se sve receno isprovjerava odnosno što Nataša

Kandic kaţe da se vidi da li neko govori istinu ili ne.To ce biti kriterijum da bi neko

svjedočio.Javno svjedočenje pred komisijom REKOM će prenositi mediji,televizija, novine,

radio itd. Za mene kao čovjeka koji ima strašno iskustvo bi bilo vrlo bitno da čujem šta je

doţivio onaj Albanac ili Srbin na Kosovu prilikom njegove tragedije ili šta je doţivio onaj u

Crnoj Gori,Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji te sta je doţivio neko u drugom dijelu Bosne i

Hercegovine. Zašto? Na taj način ja priznajem da se njemu to desilo jer strašan problem

ţrtava i jeste što se stalno susreću sa šutnjom, minimiziranjem i guranjem na marginu.

Upravo smo zato htjeli da pred REKOM-om damo prostor ţrtvama da svojim glasom u

jednom prijateljskom okruţenju neopterećeni pitanjima tuţilaca, advokata ili svjedoka iznesu

svoju priču.I da mi na osnovu te priče steknemo uvid u sliku tehnologije zločina na

odreĎenom prostoru. Ja to tako vidim i bez toga za mene to nije to. Četvrti, moţda vrlo bitan

segment u ovom obliku jesu preporuke. Za nas ne vrijedi sve ono što smo napravili ako ne

budemo na kraju imali kvalitetne preporuke koje govore šta treba promijeniti u

društvenom,obrazovnom,socijalnom, političkom ili nekom drugom sistemu. Bez toga mi

nismo završili posao. E upravo tu dolazi do značaja Koalicija za REKOM.

Koalicija je jedna široka mreţa nevladinih i drugih organizacija te pojedinaca koji su se

uključili da kroz zajednički doprinos napravimo nešto što je dobro za sve nas. Ja vidim ulogu

ove koalicije u monitoringu rada komisije.Vidim tu ulogu kroz više faza jer prvo smo imali

potrebu da napravimo Koaliciju pa da vodimo debatu unutar Koalicije za REKOM dok nam

je treći vrlo bitan zadatak taj monitoring rada regionalne komisije. Odnosno ocjena

efikasnosti, uspješnosti i nepristrasnosti komisije REKOM. Četvrta, po meni vrlo bitna stvar

je da ostanemo zajedno u koaliciji i da pratimo realizaciju preporuka. Ako te preporuke ne

budu implementirane a mi smo napravili izvještaj, dali preporuke a se vlast oglušila o to,

onda mi moramo reagirati i izvršiti pritisak na vlasti da te preporuke sprovedu u društvu. Da

ih sprovedu u ţivot. Jedino tako mi onda imamo smisla.Sve drugo ne bi do kraja ispunilo

zadatak koji smo sebi zacrtali. Izvinjavam se, ja sam jos ovdje zapisao dvije, tri stvari koje su

vezane za komisiju. Sjedište komisije. Nema odgovora na pitanje. Zašto? Jer mi kroz sjedište

ili sjedišta komisija dajemo upravo taj svoj regionalni pristup. Ono što je neko rekao ovdje a

to je da ovo niko ne smije doţivjeti kao pokušaj amnestiranja odreĎenih političkih reţima od

onoga šta se desilo. Slaţem se sa gospoĎom Tanjom Topić. Nama se desio zločin i rat zato

što nisu utvrĎene činjenice.Zbog toga sto su utvrĎene krive činjenice o prošlosti prije ove

naše prošlosti. Upravo zato to radimo. Radi osjećaja ravnopravnosti jeste bitno gdje će biti

sjedište?

Ja bih se sloţio sa djevojkom sa Kosova, paţljivo sam pratio, da sjediste bude rotirajuće ali

ne u Srbiji da bude u Beogradu i ne u Bosni da bude u Sarajevu.Već da to rotirajuce sjediste

bude na mjestima gdje su se desili ti strašni zločini. Ako bi sjediste već bilo u Bosni,zašto ne

bi bilo u Potočarima ili zašto ne bi bilo na Manjači?Zašto ne bi bilo u nekoj drugoj sredini

gdje se desio neki strašan zločin. Svi oni koji nisu bili u Potočarima imaju jednu drugačiju

percepciju genocida.Gospodo,kada doĎete tamo i uĎete u jedan mali prostor, vidite 4-5

hiljada bijelih kamena i bez obzira koliko bili tvrdi ne moţete ostati ravnodušni. Upravo zato

da bi dali pijetitet ţrtvama moramo otići na mjesta gdje se desio genocid ili zlocin. Komisija

REKOM mora tamo utvrĎivati neke stvari. U tom smislu ja bi predloţio da sjediste bude

rotirajuće ali ne u glavnim gradovima nekih drţava već na mjestima koja su simboli stradanja

nevinih ljudi.Onda je za mene to to. Da li u Sarajevu na Markalama ili karikiram,neka mi

25

neko sad oprosti jer stvarno nisam nacionalno obojen vec samo ţelim da se prisjetim nekih

bitnih mjesta stradanja. To je poenta za koju bi ja zelio da se ostvari.

Gospodo,vrijeme.Vrijeme je ovdje vrlo vaţan faktor u mnogim segmentima. Bitno nam je

kao neko vrijeme u kojem ţivimo ili pokušavamo da ţivimo nekim normalnim ţivotom.Ali i

za sam proces utvrĎivanja činjenica vrijeme je vrlo bitan faktor.Vrijeme je nepovratno

izgubljen faktor. više vremena proĎe od momenta počinjenja zločina do momenta

utvrĎivanja činjenica o tom zločinu sve su manje šanse da utvrdimo sve, da utvrdimo prave

činjenice. Pa upravo zato što se mnogi dokumenti uništavaju, mnogi počinioci kriju,svjedoci

umiru a pada potreba i paţnja za takvim nečim.Upravo zato i Nataša Kandic i ja kao i svi mi

vas zovemo da uključite se u Koaliciju za REKOM.Zato da bi nas bilo više i da bi izvršili

snaţniji pritisak na vlasti da se što prije formiraju regionalnu komisiju. Da ta komisija što

prije završi svoj dio posla i da da kakvu-takvu šansu nekim ljudima koji su doţivjeli strašne

stvari da svoju patnju iznesu u javnost i na taj način sve nas učine malo boljima.Ja imam

potrebu da učinim sve dok sam ţiv da se rasvjetle zločini. Zašto? Zato što imam djecu. Mi ne

smijemo ostaviti novim generacijama da budu neke nove ţrtve. Ako ne formiramo komisiju

REKOM ,ne utvrdimo sve ove činjenice i ne budemo imali istorijski objektivan zapis, u tom

slucaju gospodo, bojim se da vršimo pripreme za neki novi zločin u kojem bi moţda

moja,vaša ili nečija tudja djeca mogla biti nove ţrtve.Upravo tu je naša ljudska

odgovornost.Mi kao generacija koja je bila sudionik svega toga to ne smijemo uraditi i ne

smijemo ovim mladim ljudima ostaviti da oni ponovo budu neke nove ţrtve.Gospodo bio sam

opširan ali sam imao potrebu da vam ljudski iznesem neka svoja razmišljanja. Hvala vam

lijepo.

Dženana Karup-Druško: Da li se još neko javlja za diskusiju?Izvolite.

Samir Tucaković:Ja sam Samir Tucakovic i samo bih postavio jedno kratko pitanje. Da li ste

vi iz Koalicije za REKOM razmišljali da uključite vjerske zajednice da vam pomognu u

tome. Znamo da je kod nas zbog vjerskih razlika bilo mnogo rata i prolivene krvi. Mislim da

bi vjerske zajednice puno pomogle u pomirenju i da bi digle svijest naroda o tome. Narod i

obični ljudi kada vide da Srpska Pravoslavna Crkva pomaţe nekog u Srebrenici a

muslimanska vjerska zajednica nekog u Bratuncu kao i katolička zajednica nekom

trecem,drugacije bi reagovali na sve Čak tri člana REKOM-a mogli bi biti iz vjerskih

zajednica.To je kratko pitanje i molio bi da se na to odgovori.

Dženana Karup-Druško: Planirano je da ih uključimo i već su uključene kroz neke

konsultacije. Dalje.

Stanko Smoljanovic:Dobar dan ja sam Stanko Smoljanovic, novinar sam i dugo vremena se

bavim temama koje su aktuelne ovdje. Pošto sam došao iz Hrvatske, posle Oluje, vratio sam

se nazad i suočio se sa svojima.Sa onima sa kojima nisam bio na istoj strani, dok ovde sam se

priklonio ljudima koji su bili direktne ţrtve rata. To je samo uvod. Kolega je govorio oko

svjedočenja ili javnih kazivanja oko zločina koji su počinjeni nad samim ljudima. Ja sam

imao veliki problem kao novinar, a radio sam za njemačke medije i domaće medije, da

doĎem do samih izjava svih tih ljudi. Oni će meni reći sve, ali bez snimanja. Odvešće me do

mjesta. Suočio sam se posebno s tim na području izmeĎu Banjaluke i Prijedora. Dakle, sve

će oni meni reći.MeĎutim,kada ja uključim kameru i kada uključim mikrofon oni kazu“nemoj

mi to”, “nemoj da se ja vracam u povijest” ili “nemoj da se ponovo prisjecam šta je bilo”.

Prije dva-tri mjeseca bio sam sa jednom holandskom novinarkom. Pripreme su bile savršene.

Sve mi je rečeno, sve mi je kazano.Ja sam napravio izvještaj i došla je ekipa iz Holandije. Mi

smo otišli u Prijedor i nismo dobili ni jedne jedine riječi. Dakle da li ti ljudi mogu da govore

26

na javnim debatama i da li te ljude treba pripremiti prije toga? Ne znam da li im treba reći da

kaţu šta se dogodilo i da ne trebaju bjeţati od toga jer to nije vraćanje filma iz onog perioda

vec poruka za javnost. Odnosno da javnost vidi šta se dogodilo i šta se nije dogodilo.Radio

sam u jednoj neformalnoj grupi ljudi koja je trebalo da suoči povjesničare iz Hrvatske,

povjesničare-istoričare iz Banjaluke i Srbije da pokušaju pronaći početak rata u Hrvatskoj. Ja

sam i ako tada mlad novinar, vidio i prošao dosta. Mi smo uspjeli skupiti te ljude po

mjestima.MeĎutim kada su oni donijeli neke zaključke i sloţili se oko nekih stvari i ako teško

ali su se sloţili oko istorijskih činjenica onda te činjenice nisu nikom mogli prezentovati jer

niko relevantan ih nije htio primiti kod sebe. Dakle isto pitanje, kome mi rezultate našeg rada

da prezentujemo, ko će to uzeti za ozbiljno. Imali smo slučaj ovdje u Banjaluci da su ti

rezultati i te priče otišle do tadašnjeg predsjednika drţave,odnosno entiteta koji je to sve

zloupotrijebio. On je uzeo onako kako to njemu paše u tom momentu a kasnije je to iskoristio

da bi moţda dobio glasove ljudi koji su ovdje glasali.

Isto tako to povlači pitanje koga uzeti u komisiju REKOM. Koga da biramo za članove

komisije?Dakle da li da biramo ljude koji su podobni političarima ili ljude za koje mi

mislimo da imaju moralni kredibilitet i da mogu tu da rade. Ako osoba ima moralni

kredibilitet da li će ga onaj političar uopste shvatiti ozbiljno ili neće. Taj političar je tu od

danas do sljedećih izbora. On uopšte ne mora biti iz struke koja se bavi ovim cime se mi

bavimo jer moţe biti,ne podcjenujem ni jednu granu privrede ali moţe biti inţinjer voćarstva.

Kakve veze on ima s ovim?Ili sin predsjednika vlade. Baš njega briga za REKOM i za ţrtve

rata. Dakle, pitanje je ko treba da su članovi koje ćemo mi birati i da li oni moraju koketirati

sa vlastima jer čim se koketira sa vlastima odmah se javlja teza“ah vidi onoga on je malo s

ovim malo s onim”. Odmah se javlja problem izmeĎu nas samih i pitanje je šta oni onda rade

gore,odnosno što mi radimo izmeĎu realnosti i ţelje političara i to pogotovo u manjim

sredinama gdje svako svakog zna. Generalno mi ćemo se dogovoriti i sve će super

biti,meĎutim lokalne sredine su veliki problem. Ja znam u Hrvatskoj, nije problem politika ali

je problem onaj sluţbenik koji neće da ti da dokumente i traţi od tebe da mu kazes broj svojih

krvnih zrnaca.Kaţe se da je sve u redu, no meĎutim kad doĎeš tamo namaš šta dobiti.

Dženana Karup-Druško: Ja se izvinjavam, to što ste rekli da vam sluţbenik u Hrvatskoj ne

da dokumenta. Zašto vi kao graĎanin Hrvatske, Banjaluke ili Sarajeva ne reagujete na takve

radnje? Dakle treba animirati ljude da se ne boje, da reaguju na takve pojave.

Stanko Smoljanovic:Zato što znam taj mehanizam. Netko ţivi daleko od glavnog grada i

ţivi indoktriniran od strane medija koji mu plasiraju što hoće. Hajde, govoriću za seoske

ljude. Njih će se izvozati i na kraju ce ljudi ostati bez ičega dok ja znam kod koga ću

zakucati.

Dženana Karup Druško: Ja znam 90 odsto ljudi koji uopšte neće da govore jer se boje i

nemaju svoj stav.Nisu u stanju da govore jer su robovi lokalnih zajednica u kojima ţive.Ja

imam primjere iz svog privatnog ţivota gdje masa ljudi iz straha za sebe i svoju egzistenciju

dozvoljava da joj se dešavaju stvari a da ne reaguje.Ali smatram i doista vjerujem da dolaze

bolja vremena.Ukoliko budemo samosvjesni i zaista se budemo drţali odreĎenih vrijednosti

te budemo reagovali, smatram da će se stvari već mjenjati.Zaista ljudi treba da vode računa o

svojim postupcima i rječima.

Stanko Smoljanovic: Ali to su elementi koji prilikom izbora ljudi u komisiju ne moraju biti

takvi.

27

Dženana Karup-Druško: Ja se slaţem,samo sam htjela postaviti pitanje na koji način mi

moţemo biti sigurni da će ti ljudi koji će biti u komisiji,z aista biti proklamovani kvalitetima i

zaista raditi u cilju onoga o čemu mi danas govorimo.Dakle, koji su to kriteriji i kako

moţemo biti sigurni. Znači kako ja kao jedinka kao graĎanka mogu biti sigurna da danas

trošim energiju zaista na stvari koje vrijede.

Stanko Smoljanovic: Da nastavim. U radu same komisije neko mora biti zaduţen za

lobiranje onakvo kakvo rade nevladine organizacije.Za lobiranje i za sve moguće.Dakle za

spinovanje informacija i sve vrste marketinških trikova koji bi se koristili da promoviraju rad

buduce komisije.Sve to u smislu da prodobijemo lokalnu zajednicu da nas ne gleda ovako

kao crne ovce jer to moţda lokalni moćnici svarno i ţele.Moţda ćemo se i pojaviti u nekom

mediju gdje će nam dati 2-3 emtovanja meĎutim predsjednik vlade će reći“ halo, znaš šta ti,

ako to ne skineš ja ću ti skinuti nekog donatora“.Tako da opet kaţem, mora postojati

mehanizam na osnovu kojeg izlobirati nekoga da nešto uradi.

Anđelko Kvesić:Dobar dan,ja sam AnĎelko Kvesić i predsjednik sam hrvatske udruge

logoraša. Dakle jedne nevladine organizacije koja nastoji pomoći ţrtvama torture i ratnih

stradanja. Čini mi se da smo u ovim diskusijama suviše filozofirali,uočavajući problem ali ne

nudeći konkretna rješenja. Mislim da je jedno od rješenja dijalog, dijalog i samo dijalog. Da

bi to mogli prvo i osnovno sto nam je potrebno su činjenice koje će dovesti do istine.Znači,

moraju postojati ţrtve koje su spremne, sposobne i voljne dati jasne i točne podatke o svojim

stradanjima.Budući da mnogi potenciraju taj strah u ţrtvama, znači naš prvi zadatak bi bio da

educiramo ţrtve na način da ih ohrabrimo da iznošenjem istine i podataka one neće imati

nikakvih negativnih posljedica.Na temelju njihovih podataka mi ćemo vršiti pritisak na

zakonodavnu i izvršnu vlast.One moraju pomoći ţrtvama jer je to i po ljudskom i po

meĎunarodnom pravu. Ţrtve moraju da se ako već ne materijalno onda makar moralno

zaštitite i na takav način da im se pruţiti podrška.Da njihov buduci ţivot bude sretniji i bolji

od onog kojeg su preţivjeli. Ja dakle predlaţem taj rad sa ţrtvama odnosno sa udrugama kao

prvi i osnovni zadatak komisije.Ono što mi se nije svidjelo. Kako traţiti uspjeh ako u svakog

sumnjamo. Nema rezultata ako polazimo sa pogrešnom predpostavkom to znam iz

psihologije jer ako premise nisu zdrave nema zdravog ni zaključka.I kako ja da sumnjam u

komisiju, pa ne mogu ja sumnjati u čovjeka ako ne znam šta on radi ili sumnjati u njega

nekon nekog njegovog postupka ili odnosa prema nekome i nečemu.Ako tu nema negativnih

indicija, kako ja mogu sumnjati u njega.A šta bi trebali, oformiti nekakav tim psihologa,

pedagoga ili kojih sve strucnjaka i kazati evo taj i taj je sposoban ili ne da bude član komisije.

Neka član komisije REKOM bude onaj koji ima priznanje i kojeg većina predloţi a ako

napravi pogrešan korak onda ćemo ga mjenjati. Zato i postoji praćenje rada komisije. Hvala

lijepa.

Nataša Kandić: Ja mislim da je AnĎelko Kvesic ovo dobro rekao.Sta je najbolja

provera.Onaj koji dobije regionlnu podršku u njega stvarno treba da imamo poverenje i ne

vidim da moţemo nešto bolje da smislimo.Znači,svako će imati svoju biografiju i ona će biti

javno proverljiva.Kada kanditat dobije tu regionalnu podršku onda svi moţemo da odahnemo

i kaţemo evo prihavećen je, super.To nam je stvarno potrebno i to će nam biti veliko

ohrabrenje kada vidimo da se kaţe da je evo ovaj kandidat iz Banjaluke prihvaćen svuda.

Stvarno je taj onda dobio priznanje i što kaţe AnĎelko, onda ne moţemo da sumnjamo.Ako

doĎe do greške i ona se utvrdi,onda stvarno moramo sa malo više poverenja da idemo prema

tim ljudima koji će dobiti većinsku regionalnu podršku.

Stanko Smoljanovic: Od koga? Od političkih elita?

28

Natasa Kandic:Ne samo od političkih elita. Pošto ove inicijative ne bi bilo bez civilnog

društva, nećemo mi kada smo već stvorili ovu koaliciju odustati od svog glavnog mehanizma

a to je da vršimo pritisak. Znači nećemo prihvatiti da član komisije bude neko za koga imamo

podatke da se nemoralno, nečasno i neljudsko ponašao .Da u njegovoj biografiji ima dela ili

podataka koji kazuju da on nema kapacitete da moţe da izvrši taj zadatak ili da skriva nešto.

Mada vi znate da u istoriji ima primera da je bilo i takvih slučajeva. Sećamo se da su to čak

bili političari visokog nivoa na meĎunarodnoj sceni a onda se pokazalo da su u vreme

nacizma imali neke ativnosati. Mi smo mala sredina i to je kao nas nemoguće.Da neko dobije

podršku a da se ne znaju svi podaci.

Dženana Karup-Druško: Sandra Popovic.

Sandra Popović:Ja bi samo jednu rečenicu dodala. Kolega je govorio o ţrtvama,

nemogućnosti da se od njh uzmu izjave i na taj nacin čuje priča koja im se desila .Ja bi samo

dodala. Mislim da svakog čovjeka treba motivisati.Pa ţrtve su ljudi i njih je neophodno

motivisati. Znači,da sam ja novinar prišla bi im na način da im objasnim da time daju svoj

doprinos i sprečavaju da se nekom drugom desi ono što su oni doţiveli. Bukvalno da se tome

da toliki značaj da oni zaista poţele da govore o tako ne baš lijepim stvarima.

Dženana Karup-Druško:Hvala lijepo. Da ne ulazimo u novinarske rasprave. Još neko.

Milos Šolaja je otišao sluţbeno. Mora da pravi neki izvještaj. Ja ću zamoliti Tanju Topić da

kao što je otvorila, zatvori ovaj skup jer je ona sad ovdje u ulozi domaćice.Ja se svima

zahvaljujem što ste došli i što ste dali svoj doprinos u raspravi koju smo imali danas.

Tanja Topic:Ja moram da kaţem da sam ugodno iznenaĎena da ipak u Banjaluci postoji

toliko slobodnih ljudi.To smo danas vidjeli u ovoj debati. Ja sam inače po prirodi što se tiče

ovih dešavanja i na ovom prostoru gdje ţivim, pesimista ali bi da zatvorim ovaj skup jednim

optimističnim tonom jer vidim da postoji jako puno volje i spremnosti da ako ništa drugo

onda razgovaramo o našim mračnim stranama. Naravno da je najteţe suočiti se sam sa

sobom, tako je i meni kada ostanem sama. Sa sobom je najteţe i mislim da je to najteţi

proces ali ono što sam danas čula zaista mi daje nadu da ce se stvari u buducnosti

mijenjati.Hvala.