uvod u trgovacko pravo 1

UVOD U TRGOVAĈKO PRAVO

Prof. dr. sc. Hana Horak

Dr. sc. Kosjenka Dumanĉić

Mr. sc. Barbara Preloţnjak

Zvonimir Šafranko, mag. iur.

Zagreb, 2011.

Izdavaĉ:

HDK i partneri j.t.d.

Zagreb, Primorska 14

Urednici:

Prof. dr. sc. Hana Horak

Zvonimir Šafranko, mag. iur.

Recenzenti:

Prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat

Prof. dr. sc. Sofija Marušić

ISBN 978-953-56898-0-5

Knjiga je objavljena uz novĉanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

3

Predgovor

Trgovaĉko pravo zasigurno predstavlja jednu od najdinamiĉnijih pravnih grana.

Ubrzani razvoj znanja i tehnologija uopće, a osobito u gospodarskim aktivnostima, neizbjeţno

dovodi do nastanka novih privatnopravnih odnosa u gospodarstvu te prilagoĊavanja „starih“

odnosa suvremenim tekovinama. U tom se smislu i trgovaĉko pravo, kao regulator navedenih

odnosa, mora neprestano mijenjati, zadovoljavajući zahtjeve suvremenosti.

K tome valja nadodati i neprestano unapreĊivanje te unificiranje materije trgovaĉkog

prava na europskoj razini. Republika Hrvatska, kao pristupnica Europskoj uniji, duţna je svoje

nacionalno trgovaĉko pravo usklaĊivati s europskom regulativom. Posljedica je toga,

kontinuirano noveliranje domaćih propisa koji reguliraju kako trgovaĉke odnose tako i ostale

pravne odnose. Dobar dio postignuća u trgovaĉkom pravu Europske unije već je

implementiran u hrvatsko pravo, ĉemu svjedoĉe propisi poput Zakona o obveznim odnosima i

Zakona o trgovaĉkim društvima, dok će neka od njih tek zaţivjeti u trenutku pristupanja

Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Knjigom „Uvod u trgovaĉko pravo“ ţeljeli smo pribliţiti opseţnu i nepreglednu

materiju trgovaĉkog prava studentima nepravnicima te je ona nastala prvenstveno na poticaj

brojnih generacija studenata koji upisuju kolegij Trgovaĉko pravo na Ekonomskom fakultetu

i Fakultetu elektrotehnike i raĉunarstva.

U radu sa studentima pokazala se potreba za objedinjavanjem materije trgovaĉkog

ugovornog prava i prava društava na jednom mjestu. Budući knjiga nije namijenjena

prvenstveno pravniĉkoj populaciji, bilo je neophodno dirnuti i u materiju opće teorije prava i

drţave kako bi se ĉitatelji upoznali s temeljnim pojmovima pravne znanosti. Slijedeći tu

logiku knjiga je razdijeljena u ĉetiri tematske cjeline: I. O drţavi i pravnom sustavu (gdje se

ĉitatelj upoznaje s temeljnim pojmovima i naĉelima pravne nauke), II. Trgovaĉko pravo (gdje

se ĉitatelj uvodi u opću povijest trgovaĉkog prava te izvore trgovaĉkog prava), III. Trgovaĉko

ugovorno pravo (gdje se obraĊuju ugovori kao najĉešći temelj trgovaĉkih odnosa) i IV. Pravo

trgovaĉkih društava (gdje se prikazuju temeljni oblici subjekata trgovaĉkog prava).

Cilj nam je prije svega bio na sustavan i obuhvatan naĉin prikazati materiju trgovaĉkog

prava, ne ulazeći pretjerano u dubinsko razraĊivanje ove problematike. Knjiga bi prije svega

trebala posluţiti kao izvor osnovnih informacija o temeljnim institutima trgovaĉkog prava,

kako ugovornog tako i prava društava, te kao podloga za dublje izuĉavanje navedene materije.

U svakom sluĉaju, knjiga predstavlja temelj pravne kulture i znanja koje bi trebao usvojiti

4

svaki poduzetnik, a upravo su studenti ekonomskih i tehniĉkih znanosti budući poduzetnici na

trţištu. Knjiga „Uvod u trgovaĉko pravo“ je stoga namijenjena upravo njima – budućim

poduzetnicima kako bi im se pribliţile zakonitosti poslovanja na trţištu, te ih se osposobilo da

na tom trţištu djeluju u skladu sa temeljnim propisima i standardima.

Trgovaĉko ugovorno pravo i pravo trgovaĉkih društava obuhvaća iznimno opseţnu

materiju koju postaje sve teţe obuhvatiti, protumaĉiti i prenijeti poduzetnicima i studentima.

Radi toga, vodeći se zahtjevima aktivne i fokusirane nastave autori su odluĉili materiju

trgovaĉkog prava na ovaj naĉin pribliţiti studentima. Ţelja nam je bila da sastavimo pregledan

slijed najvaţnijih pitanja i putokaz za daljnja produbljena istraţivanja.

Autori

U Zagrebu, prosinac 2011.

5

Sadrţaj

Predgovor ................................................................................................................................... 3

Sadrţaj ........................................................................................................................................ 5

Glava I. O DRŢAVI I PRAVNOM SUSTAVU .................................................................. 19

1. Sustav drţavne vlasti ....................................................................................................... 21

1.1. Općenito o sustavu i diobi drţavne vlasti .................................................................. 21

1.2. Zakonodavstvo .......................................................................................................... 22

1.3. Sudstvo ...................................................................................................................... 25

1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca ................................... 26

1.3.2. Stalnost sudaĉke duţnosti .................................................................................. 26

1.3.3. Sudaĉki imunitet ................................................................................................ 27

1.3.4. Preduvjeti za uĉinkovito funkcioniranje ............................................................ 27

1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u republici hrvatskoj .......................................... 28

1.3.6. Postupci pred sudom .......................................................................................... 29

1.3.6.1. GraĊanski parniĉni postupak ..................................................................... 30

1.3.6.2. Izvanparniĉni postupci ............................................................................... 30

1.3.6.3. Ovršni postupak ......................................................................................... 31

1.3.6.4. Steĉajni postupak ....................................................................................... 32

1.3.7. Alternativno rješavanje sporova ........................................................................ 33

1.3.7.1. Arbitraţa .................................................................................................... 33

1.3.7.2. Mirenje ...................................................................................................... 34

1.4. Izvršna (upravna) vlast .............................................................................................. 35

1.4.1. Predsjednik republike hrvatske .......................................................................... 36

1.4.2. Vlada republike hrvatske ................................................................................... 37

1.4.3. Drţavna uprava .................................................................................................. 38

2. Pravni sustav .................................................................................................................... 41

2.1. Pravna norma (pravno pravilo) .................................................................................. 41

2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja ............................................................. 42

2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene ........................... 43

2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadrţaj ................................................................... 43

6

2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno vaţenje .............................................. 43

2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet ............................................................... 44

2.2. Pravni institut ............................................................................................................. 45

2.3. Grane prava................................................................................................................ 45

2.4. Grupe prava ............................................................................................................... 46

2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo........................................................... 46

2.4.2. Javno i privatno pravo ....................................................................................... 47

2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i meĊunarodnog prava ............................ 47

2.5. Pozitivno pravo .......................................................................................................... 48

2.6. Pravo u objektivnom i pravo u subjektivnom smislu ............................................... 48

Glava II. TRGOVAĈKO PRAVO ....................................................................................... 51

1. Pojam i subjekti trgovaĉkog prava ................................................................................ 53

2. Pregled razvoja trgovaĉkog prava ................................................................................. 54

3. Pravne grane povezane s trgovaĉkim pravom .............................................................. 56

3.1. Trgovaĉko pravo i ustavno pravo .............................................................................. 56

3.2. Trgovaĉko pravo i graĊansko pravo .......................................................................... 56

3.3. Trgovaĉko pravo i radno pravo ................................................................................. 57

3.4. Trgovaĉko pravo i gospodarsko pravo ...................................................................... 57

4. Izvori trgovaĉkog prava .................................................................................................. 59

4.1. Drţavni izvori trgovaĉkog prava ............................................................................... 60

4.1.1. Ustav republike hrvatske ................................................................................... 60

4.1.2. Zakon o obveznim odnosima ............................................................................. 60

4.1.3. Zakon o trgovaĉkim društvima .......................................................................... 61

4.2. Autonomno trgovaĉko pravo ..................................................................................... 61

4.2.1. Trgovaĉki obiĉaji i praksa koju su trgovci meĊusobno razvili .......................... 62

4.2.2. Uzance ............................................................................................................... 62

4.2.3. Formularno pravo .............................................................................................. 63

4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja ............................................................................... 63

4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori ....................................................................... 64

4.2.3.3. Adhezijski ugovori .................................................................................... 64

4.2.3.4. Klauzule (termini)...................................................................................... 64

4.3. Sudska i arbitraţna praksa ......................................................................................... 65

4.4. Pravna znanost ........................................................................................................... 66

4.5. Ostali izvori trgovaĉkog prava .................................................................................. 66

4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima ....................................................................... 66

4.5.2. Statuti i društveni ugovori ................................................................................. 66

7

Glava III. TRGOVAĈKO UGOVORNO PRAVO ............................................................ 69

1. Općenito o trgovaĉkom ugovornom pravu ................................................................... 71

1.1. Ugovor kao temelj obveznopravnog odnosa ............................................................. 72

1.1.1. Ĉinidba kao predmet obveznopravnog odnosa .................................................. 72

1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa................................................................... 73

1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze .................................................................... 74

1.2. Tipologija ugovora .................................................................................................... 75

1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori ........................ 75

1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori............................................................................ 76

1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori ............................................ 76

1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori ......................................... 77

1.2.5. Formalni i neformalni ugovori .......................................................................... 77

1.2.6. GraĊanski, trgovaĉki i potrošaĉki ugovori ........................................................ 78

1.3. Temeljna naĉela ugovornog prava ............................................................................. 79

1.3.1. Naĉelo ugovorne slobode (autonomije) ............................................................. 79

1.3.2. Naĉelo ispunjenja ugovorne obveze .................................................................. 79

1.3.3. Naĉelo savjesnosti i poštenja ............................................................................. 80

1.3.4. Naĉelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti ĉinidaba ....................................... 80

1.3.5. Naĉelo duţne paţnje .......................................................................................... 81

1.3.6. Naĉelo primjene obiĉaja i prakse....................................................................... 82

2. Sklapanje ugovora ........................................................................................................... 83

2.1. Pregovori ................................................................................................................... 83

2.2. Ponuda ....................................................................................................................... 84

2.2.1. Pojam ponude .................................................................................................... 84

2.2.2. Uĉinci ponude .................................................................................................... 85

2.2.3. Oblik ponude ..................................................................................................... 86

2.3. Prihvat ponude ........................................................................................................... 87

2.3.1. Pojam prihvata ................................................................................................... 87

2.3.2. Uĉinci prihvata .................................................................................................. 87

2.3.3. Oblik prihvata .................................................................................................... 87

2.4. Trenutak sklapanja (perfekcija) ugovora ................................................................... 88

2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora ..................................................................... 88

2.4.2. Perfekcija realnih ugovora ................................................................................. 89

2.5. Predugovor (preliminar) ............................................................................................ 90

3. Valjanost ugovora ............................................................................................................ 91

8

3.1. Sposobnost stranaka .................................................................................................. 91

3.2. Valjano i suglasno oĉitovanje volje ........................................................................... 93

3.2.1. Svjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja ......................................................... 93

3.2.2. Nesvjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja ..................................................... 95

3.3. Kvalificirana ĉinidba ................................................................................................. 96

3.4. Dopuštena pobuda ..................................................................................................... 97

3.5. Propisani oblik ugovora ............................................................................................. 97

3.6. Nevaljanost ugovora .................................................................................................. 98

3.6.1. Ništetnost ........................................................................................................... 98

3.6.2. Pobojnost ........................................................................................................... 99

4. Sredstva za osiguranje ispunjenja ugovorne obveze .................................................. 100

4.1. Jamstvo .................................................................................................................... 100

4.1.1. Pojam jamstva ................................................................................................. 100

4.1.2. Opseg jamĉeve odgovornosti........................................................................... 101

4.1.3. Oblici jamstva .................................................................................................. 101

4.1.4. Zakonska subrogacija i regres ......................................................................... 102

4.2. Ugovorna kazna ....................................................................................................... 102

4.2.1. Pojam ugovorne kazne..................................................................................... 102

4.2.2. Visina ugovorne kazne .................................................................................... 103

4.2.3. Vjerovnikova prava ......................................................................................... 103

4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete i zakonskih penala ............... 104

4.3. Zatezne kamate ........................................................................................................ 104

4.3.1. Pojam zateznih kamata .................................................................................... 104

4.3.2. Stopa zateznih kamata ..................................................................................... 105

4.3.3. Odnos zateznih kamata i prava na naknada štete ............................................ 105

4.3.4. Zabrana anatocizma ......................................................................................... 105

4.4. Kapara i odustatnina ................................................................................................ 106

4.4.1. Pojam i funkcija kapare ................................................................................... 106

4.4.2. Pravni uĉinci kapare ........................................................................................ 106

4.4.3. Pojam i pravni uĉinci odustatnine ................................................................... 107

4.5. Pravo zadrţanja (retencije) ...................................................................................... 107

5. Promjene u ugovornim obveznopravnim odnosima .................................................. 109

5.1. Ustup traţbine (cesija) ............................................................................................. 110

5.1.1. Traţbina kao predmet cesije ............................................................................ 110

5.1.2. Uĉinci cesije .................................................................................................... 111

5.1.3. Notifikacija ...................................................................................................... 111

5.1.4. Višestruko ustupanje ....................................................................................... 112

9

5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja .......................................................................... 112

5.1.6. Odnos primatelja i duţnika .............................................................................. 113

5.1.7. Posebni oblici cesije ........................................................................................ 113

5.2. Preuzimanje duga .................................................................................................... 114

5.3. Pristupanje dugu ...................................................................................................... 114

5.4. Preuzimanje ispunjenja ............................................................................................ 115

5.5. Prijenos ugovora ...................................................................................................... 115

5.6. Obnova (novacija) ................................................................................................... 116

6. Prestanak ugovorne obveze .......................................................................................... 117

6.1. Ispunjenje ................................................................................................................ 117

6.1.1. Subjekti ispunjenja .......................................................................................... 118

6.1.2. Predmet ispunjenja .......................................................................................... 119

6.1.3. Vrijeme ispunjenja ........................................................................................... 119

6.1.4. Mjesto ispunjenja ............................................................................................. 120

6.1.5. Zakašnjenje ...................................................................................................... 120

6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari ................................................................ 121

6.2. Raskid ugovora ........................................................................................................ 121

6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora ........................................................ 122

6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja .................................................................. 122

6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja .............................................. 123

6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja .............................................. 123

6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ................................. 124

6.2.6. Pravni uĉinci raskida ugovora ......................................................................... 125

6.3. Prijeboj (kompenzacija) ........................................................................................... 125

6.4. Otpust duga .............................................................................................................. 126

6.5. Sjedinjenje (konfuzija) ............................................................................................ 127

6.6. Protek vremena i otkaz ............................................................................................ 127

6.7. Smrt ugovorne strane ............................................................................................... 127

6.8. Zastara ..................................................................................................................... 128

6.8.1. Zastarni rokovi ................................................................................................. 128

6.8.2. Zastoj i prekid zastare ...................................................................................... 128

6.8.3. Zastara i prekluzija .......................................................................................... 129

7. Pojedini ugovori ............................................................................................................. 130

7.1. Ugovor o kupoprodaji .............................................................................................. 130

7.1.1. Pojam i obiljeţja ugovora o kupoprodaji ......................................................... 130

7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji ............................................................... 131

7.1.3. Obveze prodavatelja ........................................................................................ 132

10

7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari ......................................... 132

7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija) .................................... 134

7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije) ............... 135

7.1.4. Obveze kupca .................................................................................................. 135

7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama ............................................................. 136

7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa ............................................................ 136

7.1.5.2. Kupnja na pokus ...................................................................................... 137

7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu .......................................................... 137

7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom ............................................................... 137

7.1.5.5. Kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva............................................. 137

7.1.5.6. Kupoprodaja s obroĉnom otplatom cijene ............................................... 138

7.2. Ugovor o zamjeni .................................................................................................... 138

7.2.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zamjeni ............................................................... 138

7.2.2. Novac kao predmet zamjene............................................................................ 139

7.2.3. Obveze ugovornih stranaka ............................................................................. 139

7.3. Ugovor o zajmu ....................................................................................................... 140

7.3.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zajmu .................................................................. 140

7.3.2. Obveze zajmodavca ......................................................................................... 141

7.3.3. Obveze zajmoprimca ....................................................................................... 141

7.3.4. Namjenski zajam ............................................................................................. 141

7.4. Ugovor o zakupu ..................................................................................................... 142

7.4.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zakupu ................................................................ 142

7.4.2. Obveze zakupodavca ....................................................................................... 142

7.4.3. Obveze zakupnika............................................................................................ 143

7.4.4. Podzakup ......................................................................................................... 144

7.4.5. Prestanak zakupa ............................................................................................. 145

7.5. Ugovor o djelu ......................................................................................................... 145

7.5.1. Pojam i obiljeţja ugovora o djelu .................................................................... 145

7.5.2. Obveze izvoĊaĉa .............................................................................................. 146

7.5.3. Obveze naruĉitelja ........................................................................................... 147

7.6. Ugovor o licenciji .................................................................................................... 147

7.6.1. Pojam i obiljeţja ugovora o licenciji ............................................................... 147

7.6.2. Predmet licencije ............................................................................................. 148

7.6.2.1. Izum ......................................................................................................... 148

7.6.2.2. Ţig ............................................................................................................ 149

7.6.2.3. Industrijski dizajn .................................................................................... 150

7.6.2.4. Znanje i iskustvo ...................................................................................... 150

11

7.6.3. Obveze davatelja licencije ............................................................................... 150

7.6.4. Obveze stjecatelja licencije ............................................................................. 151

7.6.5. Oblici ugovora o licenciji ................................................................................ 151

7.6.5.1. Iskljuĉiva i neiskljuĉiva licencija ............................................................ 151

7.6.5.2. Prostorno ograniĉena i prostorno neograniĉena licencija ........................ 152

7.6.5.3. Podlicencija ............................................................................................. 152

7.6.6. Prestanak licencije ........................................................................................... 152

7.7. Ugovor o nalogu ...................................................................................................... 153

7.7.1. Pojam i obiljeţja ugovora o nalogu ................................................................. 153

7.7.2. Obveze nalogoprimca ...................................................................................... 154

7.7.3. Obveze nalogodavca ........................................................................................ 155

7.7.4. Prestanak naloga .............................................................................................. 155

7.8. Ugovor o komisiji .................................................................................................... 156

7.8.1. Pojam i obiljeţja ugovora o komisiji ............................................................... 156

7.8.2. Obveze komisionara ........................................................................................ 156

7.8.3. Obveze komitenta ............................................................................................ 157

7.9. Ugovor o trgovinskom zastupanju ........................................................................... 158

7.9.1. Pojam i obiljeţja ugovora o trgovinskom zastupanju ...................................... 158

7.9.2. Obveze zastupnika ........................................................................................... 158


7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja .................................................................... 160

7.9.4.1. Posebna naknada ..................................................................................... 160

7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograniĉenju obavljanja djelatnosti ........ 161

7.10. Ugovor o posredovanju ....................................................................................... 161

7.10.1. Pojam i obiljeţja .............................................................................................. 161

7.10.2. Obveze posrednika .......................................................................................... 162


7.10.4. Posredovanje za obje strane ............................................................................. 162

GLAVA IV. PRAVO TRGOVAĈKIH DRUŠTAVA ....................................................... 163

1. Općenito o statusnom trgovaĉkom pravu ................................................................... 165

1.1. Pojam trgovca .......................................................................................................... 165

1.2. Trgovaĉko društvo kao trgovac ............................................................................... 166

1.3. Trgovac pojedinac ................................................................................................... 167

1.4. Sudski registar ......................................................................................................... 167

1.4.1. Javnost registra ................................................................................................ 168

1.4.2. Uĉinak upisa u registar .................................................................................... 169

12

2. Trgovaĉka društva ......................................................................................................... 170

2.1. Trgovaĉko društvo kao pravna osoba ...................................................................... 170

2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. Proboj pravne osobnosti ...................... 170

2.1.2. Preddruštvo ...................................................................................................... 171

2.1.3. Podruţnice ....................................................................................................... 172

2.2. Tvrtka trgovaĉkog društva ....................................................................................... 174

2.2.1. Sadrţaj tvrtke ................................................................................................... 174

2.2.2. OdreĊivanje tvrtke ........................................................................................... 175

2.2.3. Zaštita tvrtke .................................................................................................... 175

2.3. Predmet poslovanja i sjedište trgovaĉkog društva ................................................... 176

2.3.1. Predmet poslovanja ......................................................................................... 176

2.3.2. Sjedište trgovaĉkog društva ............................................................................. 177

2.4. Zastupanje trgovaĉkog društva ................................................................................ 178

2.4.1. Zastupnici po zakonu ....................................................................................... 178

2.4.2. Punomoćnici .................................................................................................... 178

2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju ........................................................................... 179

2.4.2.2. Prokura .................................................................................................... 179

2.4.2.3. Trgovaĉka punomoć ................................................................................ 180

2.4.2.4. Punomoć trgovaĉkom putniku ................................................................. 181

3. Javno trgovaĉko društvo ............................................................................................... 182

3.1. Pojam i obiljeţja ...................................................................................................... 182

3.2. Osnivanje ................................................................................................................. 182

3.3. Pravni odnosi izmeĊu ĉlanova društva .................................................................... 183

3.3.1. Društveni ugovor ............................................................................................. 183

3.3.2. Obveze ĉlanova................................................................................................ 184

3.3.3. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 184

3.3.4. VoĊenje poslova .............................................................................................. 185

3.3.4.1. Pojedinaĉno poslovodstvo ....................................................................... 185

3.3.4.2. Skupno poslovodstvo ............................................................................... 186

3.3.4.3. Pridrţavanje uputa ................................................................................... 186

3.3.4.4. Opseg ovlasti za voĊenje poslova ............................................................ 186

3.3.5. Pravo na obaviještenost ................................................................................... 186

3.3.6. Donošenje odluka ............................................................................................ 187

3.3.7. Sudjelovanje u dobiti ....................................................................................... 187

3.4. Pravni odnosi ĉlanova društva prema trećim osobama ........................................... 188

3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima ........................................................................ 188

3.4.2. Zastupanje ........................................................................................................ 188

13

3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje ..................................................................... 188

3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje............................................................ 189

3.4.3. Odgovornost ĉlanova ....................................................................................... 189

3.5. Prestanak javnog trgovaĉkog društva ...................................................................... 190

3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovaĉkog društva ............................................ 190

3.5.2. Likvidacija ....................................................................................................... 191

4. Komanditno društvo ..................................................................................................... 193


4.2. Osnivanje ................................................................................................................. 194

4.3. Pravni odnosi meĊu ĉlanovima ............................................................................... 194

4.3.1. Sloboda ugovaranja ......................................................................................... 194

4.3.2. Upravljanje društvom ...................................................................................... 195

4.3.3. Pravo nadzora .................................................................................................. 195

4.3.4. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 195

4.3.5. Udio u dobiti i gubitku .................................................................................... 196

4.4. Pravni odnosi ĉlanova društva prema trećima ......................................................... 196

4.4.1. Odgovornost ĉlanova komanditnog društva .................................................... 196

4.4.2. Smanjenje uloga .............................................................................................. 197

4.5. Prestanak komanditnog društva ............................................................................... 198

5. Tajno društvo ................................................................................................................. 199

6. Gospodarsko interesno udruţenje ............................................................................... 201


6.2. Osnivanje ................................................................................................................. 202

6.3. Pravni odnosi izmeĊu ĉlanova ................................................................................. 202

6.4. Organi udruţenja ..................................................................................................... 204

6.5. Prestanak udruţenja ................................................................................................. 204

7. Dioniĉko društvo ............................................................................................................ 205


7.2. Temeljni kapital ....................................................................................................... 205

7.3. Dionice .................................................................................................................... 206

7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala ................................................................. 206

7.3.2. Dionica kao skup ĉlanskih prava i obveza....................................................... 207

7.3.2.1. Redovne dionice ...................................................................................... 207

7.3.2.2. Povlaštene dionice ................................................................................... 207

7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir.......................................................................... 208

7.3.3.1. Isprava o dionici ...................................................................................... 209

7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku ................................................. 210

14

7.3.4. Odluka o izdavanju dionica ............................................................................. 210

7.3.5. Vlastite dionice ................................................................................................ 211

7.4. Statut ........................................................................................................................ 212

7.5. Osnivanje dioniĉkog društva ................................................................................... 213

7.5.1. Simultano osnivanje dioniĉkog društva ........................................................... 213

7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioniĉkog društva ......................................................... 214

7.6. Odnosi dioniĉara i društva ....................................................................................... 215

7.6.1. Prava dioniĉara ................................................................................................ 215

7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioniĉara .................................................................. 217

7.6.3. Obveze dioniĉara ............................................................................................. 218

7.7. Organi dioniĉkog društva ........................................................................................ 218

7.7.1. Uprava ............................................................................................................. 219

7.7.1.1. Imenovanje i opoziv ĉlanova uprave ....................................................... 219

7.7.1.2. Djelokrug rada uprave ............................................................................. 220

7.7.1.3. Naknade za rad ĉlanovima uprave ........................................................... 221

7.7.1.4. Standardi postupanja i odgovornost ĉlanova uprave ............................... 221

7.7.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 222

7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora .............................................................. 222

7.7.2.2. Nadleţnost nadzornog odbora ................................................................. 223

7.7.2.3. Prestanak ĉlanstva u nadzornom odboru ................................................. 224

7.7.3. Upravni odbor .................................................................................................. 224

7.7.3.1. Nadleţnost upravnog odbora ................................................................... 225

7.7.3.2. Naĉin rada upravnog odbora ................................................................... 226

7.7.3.3. Izvršni direktori ....................................................................................... 226

7.7.4. Glavna skupština ............................................................................................. 227

7.7.4.1. Nadleţnost glavne skupštine ................................................................... 227

7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine ...................................................................... 228

7.7.4.3. Pravo dioniĉara na obaviještenost ........................................................... 229

7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini ................................................... 230

7.7.4.5. Pravo glasa ............................................................................................... 231

7.7.4.6. Iskljuĉenje prava glasa............................................................................. 232

7.8. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala ............................................................... 233

7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 233

7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima .................................................... 233

7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala .................................................... 234

7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital ........................................................................ 235

7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva.................................. 235

15

7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 235

7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala ................................................... 236

7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala ...................................... 236

7.8.2.3. Povlaĉenje dionica ................................................................................... 237

7.9. Prestanak dioniĉkog društva .................................................................................... 238

7.9.1. Razlozi za prestanak dioniĉkog društva .......................................................... 238

7.9.2. Likvidacija dioniĉkog društva ......................................................................... 238

8. Društvo s ograniĉenom odgovornošću ......................................................................... 240


8.2. Osnivanje ................................................................................................................. 241

8.2.1. Sadrţaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)............................................ 241

8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele ...................................... 242

8.2.3. Dodatne ĉinidbe i posebne pogodnosti ............................................................ 243

8.2.4. Troškovi osnivanja .......................................................................................... 243

8.2.5. Prijava i upis u sudski registar ......................................................................... 244

8.3. Pravni odnosi izmeĊu ĉlanova i društva .................................................................. 245

8.3.1. Ulozi u društvo ................................................................................................ 245

8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog ĉlana ....................................... 245

8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo .................................................... 246

8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo ..................................................... 246

8.3.2. Poslovni udjeli ................................................................................................. 247

8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom ............................................................ 247

8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu ....................................... 248

8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela ........................... 248

8.3.2.4. Povlaĉenje (amortizacija) poslovnog udjela ............................................ 249

8.3.2.5. Istupanje i iskljuĉenje ĉlana iz društva .................................................... 249

8.4. Organi društva s ograniĉenom odgovornošću ......................................................... 250

8.4.1. Uprava ............................................................................................................. 251

8.4.1.1. Imenovanje ĉlanova uprave ..................................................................... 251

8.4.1.2. VoĊenje poslova ...................................................................................... 252

8.4.1.3. Zastupanje ................................................................................................ 253

8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća ..................................................... 254

8.4.1.5. Duţna pozornost i odgovornost ĉlanova uprave...................................... 254

8.4.1.6. Opoziv ĉlanova uprave i ostavka ĉlana uprave ....................................... 254

8.4.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 255

8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora .................................................................. 255

16

8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i imenovanje ĉlanova

nadzornog odbora .................................................................................... 256

8.4.2.3. Ovlasti i naĉin rada nadzornog odbora .................................................... 257

8.4.2.4. Odgovornost ĉlanova nadzornog odbora ................................................. 257

8.4.3. Skupština ......................................................................................................... 257

8.4.3.1. Nadleţnost skupštine ............................................................................... 258

8.4.3.2. Sazivanje skupštine ................................................................................. 259

8.4.3.3. Podobnost skupštine da odluĉuje ............................................................. 259

8.4.3.4. Odluĉivanje na skupštini ......................................................................... 260

8.5. Zaštita prava manjine............................................................................................... 260

8.6. Izmjene društvenog ugovora ................................................................................... 261

8.7. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala ............................................................... 262

8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 262

8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala ................................................. 262

8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala ............................................... 263

8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 264

8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital............................... 265

8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora ........................................... 265

8.7.2.3. Isplate ĉlanovima društva i osloboĊenje od obveza ................................ 266

8.8. Prestanak društva s ograniĉenom odgovornošću ..................................................... 266

9. Statusne promjene kod trgovaĉkih društava .............................................................. 267

9.1. Pripajanje ................................................................................................................. 268

9.1.1. Pripajanje dioniĉkog društva drugome dioniĉkom društvu ............................. 268

9.1.2. Pripajanje društva s ograniĉenom odgovornošću drugome

društvu s ograniĉenom odgovornošću ............................................................. 270

9.1.3. Pripajanje dioniĉkog društva

društvu s ograniĉenom odgovornošću i obrnuto ............................................. 270

9.1.4. Pravni uĉinci pripajanja ................................................................................... 271

9.1.5. Zaštita vjerovnika ............................................................................................ 271

9.2. Spajanje ................................................................................................................... 272

9.2.1. Spajanje dioniĉkih društava ............................................................................. 272

9.2.2. Spajanje društava s ograniĉenom odgovornošću ............................................. 273

9.2.3. Pravni uĉinci spajanja ...................................................................................... 273


9.3. Podjela društava kapitala ......................................................................................... 274

9.3.1. Podjela s osnivanjem ....................................................................................... 275

9.3.2. Podjela s preuzimanjem ................................................................................... 276

17

9.3.3. Pravni uĉinci podjele ....................................................................................... 276


9.4. Preoblikovanje ......................................................................................................... 277

9.4.1. Preoblikovanje dioniĉkog društva u društvo s ograniĉenom odgovornošću ... 278

9.4.2. Preoblikovanje društva s ograniĉenom odgovornošću u dioniĉko društvo ..... 279

9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba ........................................... 279

9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala ........................................... 280

Literatura ............................................................................................................................... 282

Popis citiranih propisa .......................................................................................................... 288

Kazalo pojmova ..................................................................................................................... 290

19

Glava I.

O državi i pravnom sustavu

21

1. SUSTAV DRŢAVNE VLASTI

1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŢAVNE VLASTI

Drţava je društvena organizacija1 te politiĉka zajednica

2. Poput svih društvenih organizacija ona

ĉini zajednicu povezanih i organiziranih ljudi koji pomoću zajedniĉkih djelatnosti i sredstava ţele

postići odreĊene ciljeve.3

Djelatnosti putem kojih drţava ţeli postići ciljeve nazivamo drţavnim funkcijama. Drţavne

funkcije mogu biti vanjske i unutrašnje ovisno o tome jesu li drţavne djelatnosti usmjerene prema

drugim drţavama i subjektima meĊunarodnog ţivota (npr. meĊunarodnim organizacijama) ili se radi o

djelatnostima usmjerenim na stvaranje i razvijanje odnosa izmeĊu same drţave njezinih udruţenja i

pojedinaca koji ĉine njezino stanovništvo.4

Iako su naizgled drţavne funkcije odijeljene, jer su usmjerene na razliĉita podruĉja drţavne

djelatnosti, vanjsku i unutrašnju, one su itekako povezane i meĊusobno uvjetovane. Tako promjene na

podruĉju na kojem drţava obavlja vanjsku funkcija nuţno će uvjetovati i promjene na podruĉju njezine

unutrašnje funkcije te obrnuto promjene na podruĉju njezine unutrašnje funkcije imati će za posljedicu

promjene na podruĉju njezine vanjske funkcije. Pojednostavljeno reĉeno, problemi koji mogu zadesiti

drţavu u obavljanju njezine vanjske funkcije poput rata ili zategnutih politiĉkih odnosa s drugim

drţavama odraţavaju se neposredno na njezine djelatnosti unutar drţavnih granica imajući za

posljedicu primjerice pad proizvodnih aktivnosti drţave te gospodarsko osiromašenje zemlje. TakoĊer

negativne promjene u okviru njezine unutrašnje funkcije poput slabljenja proizvodne moći ili

1 Drţavu kao društvenu organizaciju valja strogo razlikovati od ostalih društvenih organizacija poput npr. razliĉitih pravnih

osoba, udruţenja graĊana, religijskih organizacija i sliĉno. Naime, iako drţava kao i ostale društvene organizacije ima svoje

ljude (kod drţave je to njezino stanovništvo, kod ostalih društvenih organizacija bili bi to ĉlanovi ili pripadnici

organizacije), cilj, djelatnosti (funkcije), sredstva, oblik, jezik, ime (naziv), te pravne norme (pravna pravila) kojima je ona

podvrgnuta, ona se razlikuje od ostalih društvenih organizacija po posebnoj vlasti kojom raspolaţe te koja ĉini njezinu bit.

Više o biti drţave te odlikama njezine vlasti u Perić, B., Drţava i pravni sustav, Zagreb, 1994., str.75.-83. te Visković, N.,

Teorija drţave i prava, Zagreb, 2006., str.9.-10., 24-27. 2 „Drţava je politiĉka zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada, ureĊena na osnovi pravila koja svojevoljno ili

prinudno prihvaćaju svi ĉlanovi“. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.9.-10. 3 V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.36. i Vrban, D., Drţava i pravo, Zagreb, 2003., str.75.-76.

4 Stanovništvo drţave moţemo definirati u širem i uţem smislu. U širem smislu pod pojmom stanovništva obuhvaćamo sve

one pojedince koji obitavaju na odreĊenom drţavnom, a pri tome su njezini drţavljani kao i one pojedince koji nisu njezini

drţavljani no obitavaju na njezinom drţavnom podruĉju. Stanovništvo u uţem smislu rijeĉi za razliku od stanovništva u

širem smislu rijeĉi obuhvaća samo one pojedince koji obitavaju na pojedinom drţavnom podruĉju te su drţavljani dotiĉne

drţave. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.120.

22

graĊanskih ratova imati će za posljedicu narušavanje gospodarskih i politiĉkih odnosa s ostalim

drţavama te subjektima meĊunarodnoga prava što će se odraziti negativno na njezinu vanjsku funkciju.

Stoga moţemo zakljuĉiti da su vanjska i unutrašnja funkcija drţave itekako meĊusobno

povezane te da se promjene na podruĉju jedne od funkcija neposredno odraţavaju i na podruĉje druge

drţavne funkcije ĉineći obje drţavne funkcije zatvorenom cjelinom meĊusobno uvjetovanih drţavnih

djelatnosti.

Drţavne funkcije (djelatnosti) odvijaju se putem tri osnovna pravna oblika - zakonodavstvo,

sudstvo i upravu. Ta tri pravna oblika ĉine temelj drţavne vlasti putem koje drţava ostvaruje svoje

ciljeve dijeleći drţavnu vlast na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.

Na tome naĉelu diobe vlasti poĉiva i drţavna vlast Republike Hrvatske, koja je takoĊer

sukladno naĉelu ustrojena je na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast.5

Zakonodavna se vlast provodi kroz instituciju Hrvatskog sabora, sudbena vlast kroz sudove, a

izvršna se vlast provodi putem predsjednika i Vlade. Drţavna vlast Republike Hrvatske takoĊer je

ograniĉena Ustavom Republike Hrvatske zajamĉenim pravom na lokalnu i podruĉnu (regionalnu)

samoupravu koja se ostvaruje u općinama kao jedinicama lokalne samouprave te ţupanijama.6

1.2. ZAKONODAVSTVO

Zakonodavna djelatnost unutar pojedine drţave jest ona djelatnost koja se sastoji u donošenju

najznaĉajnijih politiĉkih i pravnih odluka dotiĉne drţave uobliĉenih u ustavne i zakonske pravne norme

(pravna pravila).7 Zakonodavnu djelatnost upravo zbog njezinog znaĉajnog utjecaja na reguliranje

politiĉkog, kulturnog, ekonomskog i općenito društvenog ţivota pojedine drţave, obavljaju najviši

drţavni organi koji imaju najvišu politiĉki i pravnu snagu8.

Zakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj obavlja Hrvatski sabor kao predstavniĉko tijelo

graĊana9. Hrvatski sabor ima širok opseg poslova te tako odluĉuje o donošenju i promjeni Ustava,

donosi zakone, donosi drţavni proraĉun, odluĉuje o ratu i miru, donosi akte kojima izraţava politiku

Hrvatskog sabora (deklaracije, rezolucije i sl.), donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju

obrane RH, ostvaruje graĊanski nadzor nad oruţanim snagama i sluţbama sigurnosti RH, odluĉuje o

promjeni granice, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s ustavnim i

5 Ĉl. 4. Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10; dalje: Ustav).

6 Ĉl. 4. st. 1. Ustav.

7 Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.45.

8 Perić, Berislav, op.cit. (ref.1.), str. 42.

9 Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biraĉkog prava, biraju

neposredno tajnim glasovanjem. V. ĉl. 71. Ustava. Zastupnici Hrvatskog sabora se biraju na vrijeme od ĉetiri godine,

primaju stalnu novĉanu naknadu i imaju druga prava zajamĉena posebnim zakonom. V. ĉl. 72. st. 1. Ustava.

23

zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih duţnosti odgovornih Saboru u skladu s

ustavnim i zakonom, daje amnestiju za kaznena djela, te obavlja druge poslove utvrĊene Ustavom.10

Zakonodavni postupak nesumnjivo je jedna od znaĉajnijih djelatnosti Hrvatskoga sabora, a

pokreće se dostavom zakonskog prijedloga predsjedniku Hrvatskog sabora. Zakonski prijedlog

ovlašten je uputiti svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora te Vlada

Republike Hrvatske.11

On mora sadrţavati: ustavnu osnovu donošenja zakona, ocjenu stanja i osnovna

pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ocjenu i

izvore potrebnih sredstava za provoĊenje zakona, tekst prijedloga zakona koji sadrţi rješenja u obliku

pravnih odredbi, obrazloţenje prijedloga kojim se daje objašnjenje pojedinih odredbi koje sadrţi

prijedlog zakona, tekst odredbi vaţećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaţe

izmjena ili dopuna zakona.12

TakoĊer uz prijedlog zakona mogu se priloţiti i struĉna mišljenja,

prihvaćeni meĊunarodni ugovori te drugi akti kojima se detaljnije obrazlaţe zakonski prijedlog.13

Zaprimljeni prijedlog Predsjednik Hrvatskog sabora upućuje predsjednicima svih radnih tijela,

zastupnicima i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, u sluĉaju kada Vlada Republike Hrvatske nije

predlagatelj zakona.14

Prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskog sabora, predsjednik radnog tijela u ĉiji

bi djelokrug poslova spadao dotiĉni prijedlog zakona te Odbora za zakonodavstvo, duţni su predloţeni

zakon uvrstiti na dnevni red sjednice radnog tijela te provesti raspravu o svim elementima prijedloga

zakona.15

Odbor za zakonodavstvo posebno će pri predloţenom zakonu razmotriti njegove ustavne

osnove.16

Rasprava o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskoga sabora uobiĉajeno se provodi u dva

ĉitanja. Prvo ĉitanje zakona obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu

zakona, raspravu o tekstu prijedloga zakona te stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog,

kao i donošenje zakljuĉka o potrebi donošenja zakona.17

U drugom ĉitanju zakona raspravlja se o tekstu

konaĉnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, podnesenim amandmanima18

o kojima se i

odluĉuje19

te se donosi odluka o usvajanju konaĉnog zakonskog prijedloga.20

10

Ĉl. 80. Ustav. 11

Ĉl. 129. st. 1. Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 6/02; dalje: Poslovnik HS). 12

Ĉl. 132. st.1. Poslovnik HS. 13

Ĉl. 132. st.2. Poslovnik HS. 14

V. ĉl. 135.- 143. Poslovnik HS. 15

Ĉl. 138. st. 1. Poslovnik HS. 16


Ĉl. 144. Poslovnik HS. 18

Amandmani su prijedlozi za izmjenu ili dopunu konaĉnog prijedloga zakona koji se sastavljaju u pisanom obliku te sadrţe

obrazloţenje. Pravo podnošenja amandmana ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada. V. ĉl.

163. st.1. i st. 2. Poslovnik HS. 19

Pored dva ĉitanja zakonskog prijedloga ĉesto se zna provesti i treće ĉitanje koje se provodi u sluĉajevima kada je vezano

na tekst konaĉnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju

sadrţaj konaĉnog prijedloga zakona. V. ĉl. 158. Poslovnik HS. 20

V. ĉl. 155. Poslovnik HS.

24

Nakon rasprava u Hrvatskom saboru, pristupa se glasovanju o konaĉnom zakonskom

prijedlogu. Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazoĉna većina

zastupnika.21

Iznimno, zakone kojima se ureĊuju prava nacionalnih manjina (tzv. organski zakoni)

Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, dok zakone kojima se

razraĊuju Ustavom utvrĊena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i

naĉin rada drţavnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave (tzv.

organski zakoni) donosi većinom glasova svih zastupnik.22

Iznimno, Hrvatski sabor moţe donijeti zakone i po hitnom postupku, kada to zahtijevaju interesi

obrane i drugi osobito opravdani drţavni razlozi, odnosno kada je to nuţno radi spreĉavanja ili

otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.23

U hitnom postupku objedinjeno je prvo i drugo ĉitanje

prijedloga zakona pa se na usvajanje podnosi konaĉni prijedlog zakona.24

Konaĉni prijedlog zakona

moţe podnijeti klub zastupnika koji ima 15 ili više ĉlanova te klubovi zastupnika koji imaju zajedno 15

ili više ĉlanova.25

Ukoliko je konaĉni prijedlog zakona usvojen na sjednici Hrvatskog sabora slijedi ĉin

promulgacije odnosno proglašenja zakona. Zakone u Republici Hrvatskoj proglašava predsjednik u

roku od osam dana od kad su izglasani u Hrvatskom saboru.26

Nakon proglašenja od strane predsjednika, a prije nego što stupi na snagu zakon se mora

objaviti u Narodnim novinama (NN), sluţbenom listu Republike Hrvatske.

27 Svrha objavljivanja

zakona u Narodnim novinama vezana je uz upoznavanje zainteresiranih pravnih subjekata (adresata) sa

sadrţajem zakona prije nego li on stupi na snagu i postane pravno obvezatan.28

To razdoblje od ĉasa

publikacije pa do stupanja na snagu zakona naziva se vacatio legis te u pravilu iznosi 8 dana.29

Iznimno, to razdoblje moţe biti i dulje od 8 dana i to u sluĉajevima usvajanja zakona koji su od

iznimne vaţnosti za pravni sustav drţave.30

Takvi zakoni su ĉesto puta i sadrţajno opseţni pa se time

nastoji adresatima ostaviti dulji rok za upoznavanje sa sadrţajem zakona, a kako bi na vrijeme mogli

uskladiti svoje ponašanje sa odredbama novog zakona. Tako je primjerice novi Zakon o obveznim

odnosima objavljen u Narodnim novinama br. 35 od 17. oţujka 2005. godine, a stupio je na snagu 1.

21

Ĉl. 81. st. 1. Ustav. 22

Ĉl. 82. Ustav. 23

Ĉl. 89. st. 6. Ustav. 24

Ĉl. st. 2. i 4. Poslovnik HS. 25


Ĉl. 88. st. 1. Ustav. 27

Ĉl. 89. st.1. Ustav. 28

Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.44. 29

Ibid. 30

Ibid., str.45.

25

sijeĉnja 2006. godine. Dakle, vacatio legis je iznosio devet mjeseci. Razlog tome bila je potreba

upoznavanja adresata sa znaĉajnim i opseţnim izmjenama u podruĉju obveznih odnosa.31

1.3. SUDSTVO

Sudstvo ĉini jedan od tri pravna oblika kroz koje drţava obavlja svoje funkcije odnosno

djelatnosti. Sudstvo je takoĊer i jedan od oblika drţavne vlasti, a u skladu sa naĉelom diobe vlasti.

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast samostalno i neovisno od ostalih oblika drţavne vlasti32

obavljaju sudovi.33

Njihova je osnovna zadaća zaštita Ustavom i zakonima utvrĊenog pravnog poretka

Republike Hrvatske te osiguranje jedinstvene primjene zakona, ravnopravnost i jednakost svih graĊana

pred zakonom.34

U ispunjavanju te zadaće sudovi odluĉuju u sporovima o osnovnim pravima i

obvezama ĉovjeka, o pravima i obvezama Republike Hrvatske, jedinica lokalne i podruĉne (regionalne)

samouprave, izriĉu kazne i druge mjere poĉiniteljima kaznenih djela i prekršaja utvrĊenih zakonom i

drugim propisima, odluĉuju o zakonitosti pojedinaĉnih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne

ovlasti, rješavaju sporove o osobnim odnosima graĊana, radne, trgovaĉke, imovinske i druge

graĊanskopravne sporove, te odluĉuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom odreĊeno35

poštujući pri tome Ustav i zakone36

, kao i meĊunarodne ugovore koji ĉine dio pravnog poretka


U Republici Hrvatskoj sudovi su ustrojeni kao redovni i specijalizirani sudovi.38

Redovni

sudovi su općinski sudovi, ţupanijski sudovi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, dok su specijalizirani

sudovi39

prekršajni sudovi, trgovaĉki sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki

trgovaĉki sud Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske.40

Vrhovni sud Republike

Hrvatske ujedno je i najviši sud u Republici Hrvatskoj.41

31

Usvajanjem novog Zakona o obveznim odnosima modernizirani su pravni instituti iz prijašnjeg Zakona o obveznim

odnosima iz 1978. preuzetog iz bivše SFRJ te su uvedeni i pojedini novi pravni instituti s ciljem implementacije niza

odredaba direktiva Europske unije, a u svrhu usklaĊivanja hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. 32

Ĉl. 117. st. 2. Ustav. 33

Ĉl. 2. Zakon o sudovima (NN br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09; dalje: ZS). 34

Ĉl. 3. st. 1. ZS. 35

Ĉl. 3. st. 2. ZS. 36

Ĉl. 117. st. 1. Ustav. 37

Ĉl. 5. st. 1. i st. 2. ZS. 38

Ĉl. 13. st. 1. ZS. 39

U skladu s odredbama ĉl. 13.a ZS od 1. sijeĉnja 2012. godine specijalizirani sudovi biti će i upravni sudovi te Visoki

upravni sud Republike Hrvatske. 40

Ĉl. 13. st. 2. i st. 3. ZS. 41

Ĉl. 13. st. 4. ZS.

26

1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca

Suce Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje, te o njihovoj

stegovnoj odgovornosti odluĉuje Drţavno sudbeno vijeće (DSV)42

, koje je sastavljeno od 11 ĉlanova

imenovanih od strane Hrvatskog sabora iz redova istaknutih sudaca, odvjetnika i sveuĉilišnih profesora

pravnih znanosti.43

Time je ujedno zajamĉeno da o sudaĉkoj djelatnosti odnosno o imenovanju,

razrješenju te o stegovnoj odgovornosti sudaca odluĉuje tijelo ĉiji su ĉlanovi pravnici te su izravno ili

neizravno vezani uz sudaĉku profesiju.

1.3.2. Stalnost sudaĉke duţnosti

Vaţan element kroz koji se oĉituje neovisnosti sudaca44

je ĉinjenica da je sudaĉka duţnost

stalna.45

Naime, sudac po imenovanju obnaša sudaĉku duţnost sve do dana kada navršava 70 godina

ţivota bez obzira na vrstu ili stupanj suda u kojem obavljaju duţnost46

pod uvjetom da ne bude

razriješen duţnosti bilo na vlastiti zahtjev bili zbog ispunjenja zakonom predviĊenih pretpostavki na

osnovi kojim mu prestaje sudaĉka duţnost. Sudac moţe biti razriješen sudaĉke duţnosti ukoliko:

1. to sam zahtijeva,

2. trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje duţnosti,

3. bude osuĊen za kazneno djelo koje ga ĉini nedostojnim obavljanja sudaĉke duţnosti,

4. ako u skladu sa zakonom, zbog poĉinjenog teškog stegovnog djela, tako odluĉi DSV te,

5. kad navrši 70 godina ţivota.

Odluku o razrješenju zbog ovih Ustavom, taksativno odreĊenih razloga ovlašteno je donijeti

DSV.47

42

Ĉl. 123. Ustav. 43

Sedmero ĉlanova tog vijeća su suci. Pri njihovom imenovanju naroĉito se vodi raĉuna o osiguranju zastupljenosti sudaca

iz svih sudova u Republici Hrvatskoj s obzirom na njihovu vrstu i stupanj. To se osigurava na naĉin da su dva ĉlana DSV-a

suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jedan je ĉlan iz Upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovaĉkog suda

Republike Hrvatske i trgovaĉkih sudova, jedan je ĉlan iz Visokog prekršajnog suda i prekršajnih sudova, dva ĉlana su iz

ţupanijskih sudova i jedan je ĉlan iz općinskih sudova Republike Hrvatske. Dva ĉlana Drţavnog sudbenog vijeća su iz reda

sveuĉilišnih profesora pravnih znanosti i dva iz reda odvjetnika. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za ĉlanove

Drţavnog sudbenog vijeća. U ĉlanstvo Drţavnog sudbenog vijeća takoĊer ne mogu biti birani predstavnici zakonodavne i

izvršne vlasti, kao niti predstavnici drugih drţavnih tijela, udruga graĊana i sliĉno. V. Crnić, I., Referat za 3. Stalnu

konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava, 2003., (izvor: web, v. literaturu). 44

O razvitku neovisnosti sudstva vidi detaljnije u Dika, M., O razvitku instituta sudske (sudaĉke) nezavisnosti u

zapadnoevropskom civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992, str.511.-533. 45

Ĉl. 122. Ustav. 46

Ĉl. 77. st. 5. Zakon o drţavnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10; dalje: ZDSV). 47

Ĉl. 122. st.2. i 3. Ustav.

27

1.3.3. Sudaĉki imunitet

Svoju neovisnost suci crpe iz ustavom zajamĉenog prava na imunitet. Tako suci i suci porotnici

koji sudjeluju u suĊenju ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraţeno mišljenje ili glasovanje pri

donošenju sudbene odluke, osim u sluĉajevima kršenja zakona pri ĉemu su poĉinili djelo koje je

kaţnjivo sukladno odredbama Kaznenoga zakona.48

TakoĊer, sadrţaj sudaĉkoga imuniteta iscrpljuje se u ĉinjenici da sudac ne smije biti pritvoren

niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja DSV-a.49

Sudac smije biti niti

pritvoren bez odobrenja DSV-a, osim u sluĉaju kada je zateĉen u poĉinjenju kaznenog djela za koje je

propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, a o ĉemu je potrebno izvijestiti predsjednika

DSV-a.50

Iznimno predsjednik DSV-a moţe u sluĉajevima kada DSV nije na okupu dati odobrenje za

lišenje slobode suca ili za voĊenje kaznenog postupka protiv njega, no njegovu odluku u roku osam

dana mora potvrditi samo DSV.51

1.3.4. Preduvjeti za uĉinkovito funkcioniranje

Iako je sudbena vlast samostalna i nezavisna od ostalih drţavnih vlasti, ona je u isto vrijeme i

vezana za te vlasti vezana. Naime, vezanost sudbene vlasti uz zakonodavnu i izvršnu vlast oĉituje se

kroz mnoge aspekte koji se prvenstveno oĉituju kao preduvjeti koje one moraju osigurati sudbenoj

vlasti da bi mogla uspješno funkcionirati.

Tako se od zakonodavne vlasti oĉekuje da donese zakone ĉiji će sadrţaj osigurati odgovarajuće

mehanizme za uĉinkovito provoĊenje sudskih postupaka i to naroĉito zakone koji ureĊuju procesna

pitanja poput parniĉnog, kaznenog, prekršajnog, ovršnog i drugih. Svrha tih zakona usmjerena je na

osiguranje procesne discipline stranaka u postupku i njihovih zastupnika, ali i na odgovornosti sudaca

da u razumnim rokovima provode postupke i donose odluke.52

Nadalje, od izvršne se vlasti, ponajprije Vlade Republike Hrvatske, oĉekuje da u drţavnom

proraĉunu predvidi sredstava za rad sudova, a kojima bi se omogućilo redovito obavljanje svih poslova

u sudu.53

Nadalje se utjecaj, kako zakonodavne tako i izvršne vlasti na djelovanje sudbene vlasti oĉituje i

kroz imenovanje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Njega uz prethodno mišljenje Opće

48

Ĉl. 8. st. 2. ZS. 49

Ĉl. 8. st. 3. ZS. 50

Ĉl. 8. st. 4. i st. 5. ZS. 51

Ĉl. 8. st. 5. ZS. 52

Crnić, I., op.cit. (ref.43.). 53

Ibid.

28

sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadleţnog odbora Hrvatskoga sabora, na temelju

prijedloga Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor.54

1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj

Uz sudaĉku djelatnost kao pravosudnu djelatnost valja spomenuti i drţavno odvjetništvo, koje je

samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i duţno postupati protiv poĉinitelja kaznenih i

drugih kaţnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi

pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.55

Poput sudova ono obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava,

zakona, meĊunarodnih ugovora, koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske i drugih propisa koji

su doneseni sukladno Ustavu, meĊunarodnom ugovoru i zakonu Republike Hrvatske.56

Drţavno odvjetništvo Republike Hrvatske ustanovljuje se za cijelo podruĉje Republike

Hrvatske.57

Za podruĉje jednog ili više općinskih sudova ustanovljuje se općinsko drţavno

odvjetništvo, dok se za podruĉje ţupanijskog, odnosno trgovaĉkog suda ustanovljuje ţupanijsko

drţavno odvjetništvo.58

Poseban oblik pravosudne djelatnosti ĉini ustavno sudstvo predstavljeno Ustavnim sudom

Republike Hrvatske, pravosudnim tijelom neovisnim o ostalim tijelima drţavne vlasti.59

Ustavni sud

Republike Hrvatske ne pripada pravosudnim organima u redovitom smislu.60

Razlog je tome što se pri

Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne pokreću postupci u cilju uobiĉajene zaštite subjektivnih prava i

interesa pravnih subjekata, koji se pokreću pred ostalim sudovima u okviru pravosudnog sustava.

Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske ovlašten i duţan:

1. odluĉivati o suglasnosti zakona s Ustavom te o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i

zakonom,

2. ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali vaţiti ako

od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više

od godine dana,

3. odluĉivati povodom ustavnih tuţbi protiv pojedinaĉnih odluka drţavnih tijela, tijela jedinica

lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim

odlukama povrijeĊena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i podruĉnu

(regionalnu) samoupravu zajamĉenu Ustavom Republike Hrvatske,

54

Ĉl. 118. st. 2. Ustav. 55

Ĉl. 124. st.1. Ustav. 56

Ĉl. 2. st. 2. Zakon o drţavnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10; dalje: ZDO). 57

Ĉl. 8. st.1. ZDO. 58

Ĉl. 8. st.2. ZDO. 59

V. ĉl. 2. st. 2. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02; dalje: UZUSRH). 60

Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.81.

29

4. pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoĉenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti

izvijestiti Hrvatski sabor,

5. rješavati sukobe nadleţnosti izmeĊu tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,

6. odluĉivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,

7. nadzirati ustavnost programa i djelovanja politiĉkih stranaka te u skladu s Ustavom zabraniti

njihov rad,

8. nadzirati ustavnost i zakonitost izbora i drţavnog referenduma,

9. rješavati izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova kao i obavljati druge poslove odreĊene

Ustavom.61

Ustavni sud Republike Hrvatske ĉini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od

osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, drţavnih odvjetnika, odvjetnika i sveuĉilišnih

profesora pravnih znanosti.62

Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor

Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadleţan za Ustav.63

Konaĉnu odluku o

imenovanju pojedinih kandidata za suce Ustavnoga suda Republike Hrvatske donose zastupnici

Hrvatskog sabora, koji o svakom od kandidata posebno glasuju.64

Predloţeni kandidat smatra se

izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga

sabora.65

Izabrani suci tajnim glasovanjem biraju predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od ĉetiri

godine.66

1.3.6. Postupci pred sudom

U okviru sudbene vlasti sudovi provode postupke radi pruţanja pravne zaštite subjektivnih

prava odreĊenim pravnim subjektima kada su im ta prava ugroţena. Kako je samopomoć u

ostvarivanju pravne zaštite u modernim pravnim porecima zabranjena, jedina mogućnost zaštite

subjektivnih prava jest ona putem odgovarajućih postupaka poput graĊanskog sudskog postupka te

kaznenog sudskog postupka. TakoĊer, sudska se zaštita subjektivnih prava moţe pruţiti i u okviru

sudskog rješavanja upravnih sporova o ĉemu će više biti rijeĉi u okviru poglavlja o drţavnoj upravi te

upravnom postupku.

Ovisno o pravnoj stvari koja se iznosi pred sud, pravna će se zaštita pruţati u parniĉnom,

izvanparniĉnom, ovršnom ili steĉajnom postupku. Rješavanje spornih stvari u pravilu je podvrgnuto

pravilima parniĉnog postupka, dok se nesporne stvari rješavaju prema pravilima izvanparniĉnog

postupka.

61

Ĉl. 128. Ustav. 62

Ĉl. 125. st.1. Ustav. 63

Ĉl. 125. st. 2. Ustav. 64

Ĉl. 6. st.6. UZUSRH. 65

Ĉl. 6. st. 7. UZUSRH. 66

Ĉl. 15. UZUSRH.

30

1.3.6.1. GraĊanski parniĉni postupak

GraĊanski parniĉni postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroţenih i povrijeĊenih

subjektivnih graĊanskih prava.67

GraĊanski parniĉni postupak pokreĉe se tuţbom – zahtjevom stranke (tuţitelja) koja tvrdi da su

ugroţena i/ili povrijeĊena njezina subjektivna graĊanska prava odnosno osobe koja tvrdi da je

ovlaštena traţiti zaštitu iako nije sudionik pravnog odnosa s obzirom na koji se pravna zaštita traţi, a

protiv stranke (tuţenika) za koju se tvrdi da je ugrozila ili povrijedila prava ĉija se zaštita u postupku

traţi.68

U graĊanskom parniĉnom postupku sud ima vaţnu ulogu da raspravi sva vaţna pitanja, pravna i

ĉinjeniĉna, kako bi mogao donijeti odluku o osnovanosti tvrdnje tuţitelja o pravu na odreĊenu pravnu

zaštitu te o pruţanju iste. Da bi sud mogao donijeti pravovaljanu odluku on provodi postupak

poduzimajući aktivnosti vezane uz ispitivanje osnovanosti podnesenog tuţbenog zahtjeva kojim se traţi

zaštita ugroţenog odnosno povrijeĊenog subjektivnog graĊanskog prava, pripremanje glavne rasprave

na kojoj se ispituju svi materijali radi donošenja konaĉne odluke o tuţbenom zahtjevu.

Parniĉni postupak pokrenut tuţbom kasnije se u pravilu odvija po sluţbenoj duţnosti sve dok

sud ne donese odluku. Sud u parniĉnom postupku odluke donosi u obliku rješenja i presuda. Stranke

koje nisu zadovoljne konaĉnom odlukom mogu protiv iste uloţiti pravne lijekove (ţalba, prijedlog za

ponavljanje postupka, revizija i sl.) putem kojih mogu traţiti da se ispita njena zakonitost i pravilnost.

1.3.6.2. Izvanparniĉni postupci

U pravnoj znanosti postoje višestruki pokušaji definiranja izvanparniĉnoga postupka s više ili

manje uspjeha. Stoga se ĉesto puta u cilju odreĊenja izvanparniĉnoga postupka nastoji koristiti

negativna definicija kojom se izvanparniĉni postupak odreĊuje kao postupak koji nije parniĉni.

Nadalje, u cilju razgraniĉenja parniĉnog i izvanparniĉnog postupka kao kriterij nastojao se uzeti stav

zakonodavca. Stoga je njihovo razlikovanje bilo u zavisnosti od zakonodavĉeve volje hoće li se pitanje

zaštite odreĊenih subjektivnih prava pripisati parniĉnom ili izvanparniĉnom postupku. Pri tome se

zakonodavac naroĉito rukovodio tzv. pravno-politiĉkim kriterijima imajući na umu da je izvanparniĉni

postupak elastiĉniji nasuprot parniĉnome postupku kojeg karakterizira stroţe, koncentriranije te

sistematiĉnije raspravljanje.69

Pravila izvanparniĉnoga postupka u Republici Hrvatskoj nisu objedinjena u jednom pravnom

aktu, već se na izvanparniĉni postupak primjenjuju pravna pravila bivšeg Zakona o vanparniĉnom

postupku od 24. srpnja 1934. godine, kao i pravna pravila pojedinih zakona usvojenih prije 1941.

godine te pojedini zakoni doneseni za vrijeme bivše SFRJ ili nakon osamostaljenja Republike

67

Triva, S., Dika, M., GraĊansko parniĉno procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 3. 68

Ibid., str.5. 69

Ibid., str.53.

31

Hrvatske, a koji reguliraju odreĊena graĊansko pravna podruĉja (npr. Zakon o nasljeĊivanju, Zakon o

proglašenju nestalih osoba umrlim, Steĉajni zakon, Obiteljski zakon itd.).70

U osnovi izvanparniĉni postupak moţemo podijeliti na postupak kojim se rješavaju statusno

pravna pitanja poput proglašenja nestale osobe umrlom, lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti,

oduzimanja roditeljske skrbi, davanja dopuštenja za sklapanje braka, postupci za upis u sudski registar i

sl., te postupak kojim se rješava o imovinskopravnim i drugim odnosima kao npr. ostavinski postupak,

razvrgnuće suvlasniĉke zajednice, ureĊenje meĊa, zemljišnoknjiţni postupak itd.71

1.3.6.3. Ovršni postupak

Ĉesto se puta protupravno stanje odnosno povreda subjektivnih graĊanskih prava utvrĊena u

parniĉnom postupku ne uspijeva otkloniti pravomoćnošću presude pa se pravna zaštita prava pruţena u

parniĉnom postupku mora prisilno ostvariti u ovršnom postupku.72

Stoga je ovršni postupak posebni

sudski postupak ĉiji je cilj prisilno izvršenje odluka donesenih u okviru parniĉnog postupka u

sluĉajevima kada pravni subjekti na ĉiji su teret donesene odluke ne ţele dobrovoljno s istima uskladiti

svoje ponašanje.

Ovršni postupak ovisan je o parniĉnome postupku u kojemu se utvrĊuje sadrţaj pravnih odnosa

ĉije se prisilno ispunjenje nastoji ostvariti ovršnim postupkom, no istodobno on je i samostalan

procesni postupak neovisan o parniĉnom postupku. U prilog tome ide ĉinjenica da se na svaki parniĉni

postupak ne mora nadovezati ovršni postupak, jer se prisilno mogu ostvariti samo one odluke kojima se

osobi na ĉiju štetu su donesene nalaţe da nešto uĉini, propusti ili trpi (tzv. kondemnatorne odluke)73

te

se prisilno ispunjenje istih provodi samo u sluĉaju njihova dobrovoljnog neispunjenja.74

TakoĊer ovršnom postupku ne mora prethoditi parniĉni postupak. Naime, ovršni se postupak

moţe provoditi i s ciljem prisilnoga ostvarenja odluka donesenih u drugim postupcima kao npr. u

upravnom postupku ili pred arbitraţom. Pored toga, ovršni je postupak moguće provesti na osnovi

pojedinih isprava koje nemaju obiljeţja odluke donesene u sudskom ili upravnom postupku kao npr. na

temelju javnobiljeţniĉkih ovršnih isprava.75

Ovršni se postupak pokreće na prijedlog ovrhovoditelja (vjerovnika), a iznimno ga pokreće i

sud po sluţbenoj duţnosti (ex offo)76

, a na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava77

. Predmetom

ovrhe mogu biti stvari i prava na kojima se u skladu sa Ovršnim zakonom moţe provesti ovrha.78

Sud

rješavajući u ovršnom postupku donosi odluke u obliku rješenja kojima prijedloga za provoĊenje

70

Ibid., str.55. 71

Ibid. 72

Ibid., str.56. 73

Ibid., str.583. 74

Dika, M., GraĊansko ovršno pravo, Zagreb, 2007., str.43. 75

Ibid. 76

Ĉl. 6. Ovršni zakon (NN br. 139/10; dalje: OZ). 77

Ĉl. 20. OZ. 78

Ĉl. 2. st. 1. toĉ. 14. OZ.

32

ovršnog postupka prihvaća u cijelosti ili djelomiĉno, odbacuje zbog nepravovremenosti te odbija ako

utvrdi da nije osnovan.79

1.3.6.4. Steĉajni postupak

Pored ovršnog postupka kao redovne metode prisilnog ostvarenja sudskih i upravnih odluka

postoji i izvanredna metoda prisilnog ostvarenja putem steĉajnog postupka kao posebnog

izvanparniĉnog sudskog postupka.80

Steĉajni postupak provodi se nad pravnom osobom te imovinom duţnika pojedinca (trgovca

pojedinca i obrtnika)81

, u sluĉaju njihove nesposobnosti za plaćanje (nelikvidnost) i prezaduţenosti

(insolventnost), a u cilju istodobnog i ujednaĉenog namirenja svi steĉajnih vjerovnika82

iste skupine

(vrste ili isplatnog reda), unovĉenjem duţnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava

vjerovnicima.83

Steĉajni postupak pokreće se i vodi pred nadleţnim trgovaĉkim sudom na ĉijem se podruĉju

nalazi sjedište pravnog subjekta nad kojim se provodi steĉaj.84

Sud u steĉajnom postupku donosi

odluke u obliku rješenja kojima otvara i pokreĉe postupak te otvara i zatvara postupak kada utvrdi da

ne postoje uvjeti za njegovo provoĊenje.85

79

Ĉl. 38. OZ. 80

Steĉajnim postupkom se poput ovršnog postupka prisilno namiruju traţbine pojedinih pravnih subjekata (vjerovnika). No,

za razliku od ovršnog postupka kojim se namiruju samo pojedini vjerovnici te ĉiji su predmet pojedini dijelovi imovine

pravnog subjekta nad kojim se provodi ovrha (duţnik), njime se provodi prisilno namirenje traţbina svih vjerovnika nad

cjelokupnom duţnikovo imovinom. Stoga se steĉaj ĉesto naziva i generalnom ovrhom. Nadalje, razlikovanje steĉajnog

postupka od ovršnog postupka oĉituje se i u ĉinjenici da steĉaj u pravilu ima za posljedicu prestanak duţnika po

provedenom postupku prisilnog namirenja, osim u sluĉaju kada je steĉajnim planom predviĊeno odrţavanje njegove

djelatnosti. V. Marković, N., Razlika izmeĊu ovršnog i steĉajnog postupka, (izvor: web, v. literaturu). 81

Steĉaj se ne moţe provesti nad Republikom Hrvatskom, fondovima koji se financiraju iz proraĉuna Republike Hrvatske,

mirovinskim i invalidskim fondovima djelatnika, samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika, Hrvatskim

zavodom za zdravstveno osiguranje te jedinicama lokalne samouprave i uprave. Nad pravnom osobom ĉija je osnovna

djelatnost proizvodnja predmeta naoruţanja i vojne opreme, odnosno pruţanje usluga Hrvatskoj vojsci steĉaj se ne moţe

otvoriti bez prethodne suglasnosti Ministarstva obrane. V. Ĉl. 3. st. 2. i st. 3. Steĉajni zakon (NN br. 44/96, 29/99, 129/00,

123/03, 82/06, 116/10; dalje: SZ). 82

Steĉajni vjerovnici su osobni vjerovnici duţnika koji u vrijeme otvaranja steĉajnoga postupka imaju koju imovinsko-

pravnu traţbinu prema njemu. V. ĉl. 70. st. 1. SZ. 83

Vjerovnici koji zbog razliĉite gospodarske snage ili socijalnog poloţaja nemaju uvijek jednak utjecaj na otvaranje

steĉajnog postupka pa razliĉiti socijalno-politiĉki razlozi dovode do privilegiranja pojedinih vjerovnika na raĉun drugih pri

njihovom namirenju u okviru steĉajnog postupka. Stoga se vjerovnici razvrstavaju u isplatne redove po kojima se onda

namiruju u okviru steĉajnoga postupka po pravilu da se vjerovnici kasnijeg isplatnog reda namiruju se tek pošto u cijelosti

budu namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda, dok se vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno. V. ĉl.

70. st. 2. SZ te takoĊer vidi Triva, S.; Dika, M., op.cit. (ref.67.), str.57. 84

Ĉuveljak, J., Pokretanje steĉajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004., str.35. 85

Ibid., str.68.

33

1.3.7. Alternativno rješavanje sporova

Sporovi izmeĊu pravnih subjekata u pravilu će se rješavati pred sudom po pravilima graĊanskog

parniĉnog postupka. MeĊutim, suvremeno pravo, osim sudske zaštite prava koja djeluje pod okriljem

drţave, poznaje i niz metoda kojima se rješavaju sporovi od strane nedrţavnih tijela. Rijeĉ je o tzv.

alternativnom rješavanju sporova (alternative dispute resolution, ADR), od kojih su najznaĉajnije

metode arbitraţa i mirenje.

Ipak, alternativnom rješavanju sporova se ne mogu podvrgnuti svi sporovi, već samo sporovi o

pravima kojima stranke slobodno raspolaţu, odnosno sporovi glede kojih stranke mogu zakljuĉiti

nagodbu.

1.3.7.1. Arbitraţa

Arbitraţni postupak je alternativni naĉin rješavanja sporova kojeg provode jedna ili više osoba

(arbitri) o ĉijem su se izboru stranke sporazumjele i dobrovoljno im povjerile donošenje odluke u

sporu, derogirajući time nadleţnost drţavnih sudova na arbitraţni sud kao nedrţavno tijelo.

Arbitraţne sudove u pravilu organiziraju odreĊene ustanove kao što u Hrvatskoj primjerice

Stalno izbrano sudište Hrvatske gospodarske komore (SIS-HGK)86

, pa u tom smislu govorimo o

institucionalnoj arbitraţi. MeĊutim, arbitraţni sud mogu ustrojiti i same stranke za rješavanje nekog

konkretnog spora, pa se u tom smislu govori o ad hoc arbitraţi.87

Stranke svoj sporazum kojim povjeravaju rješavanje spora arbitrima88

uobliĉuju u ugovor o

arbitraţi.89

Ugovor o arbitraţi je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraţi sve ili odreĊene sporove

koji su meĊu njima nastali ili bi mogli nastati iz odreĊenog pravnog odnosa, ugovornog ili

izvanugovornog. Taj se ugovor moţe sklopiti u obliku arbitraţne klauzule u nekom ugovoru (tzv.

kompromisorna klauzula) ili u obliku posebnog ugovora (tzv. kompromis).90

Ugovor o arbitraţi mora

biti sklopljen u pisanom obliku. Osim postojanja ugovora o arbitraţi, pretpostavka arbitraţe jest i

arbitrabilnost.91

Naime, stranke mogu ugovoriti arbitraţu samo za rješavanje sporova o pravima kojima

slobodno raspolaţu.

86

SIS-HGK pruţa domaćim i stranim poduzetnicima usluge organizacije arbitraţnog rješavanja sporova. Prva

institucionalna arbitraţa pri Komori u Zagrebu osnovana je 1853. godine, no nakon 1945. godine prekida s radom, te biva

ponovno ustanovljena 1965. godine. 87

Za institucionalnu i ad hoc arbitraţu v. u Babić, D. (pr.), Tepeš, N. (pr.), Sikirić, H., Triva, S., Arbitraţa i

alternativno rješavanje sporova – Kako rješavati meĊunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003., str.54.-str.64. 88

Arbitri su osobe od povjerenja stranaka pa su to u pravilu osobe koje imaju specifiĉne kvalifikacije od znaĉenja za

raspravljanje i odluĉivanje u sporu. Pojedina arbitraţna sudišta ograniĉavaju strankama pravo na izbor arbitara putem liste s

koje stranke moraju izabrati arbitra. Vidi detaljnije Triva, S.; Dika, M., op. cit. (ref.67.), str. 57. 89

Borić, Ţ., O arbitraţi - arbitrabilnost, ugovor o arbitraţi, stranke, arbitraţni sud i postupak, Pravo i porezi,

1/2009., str.92. 90

Ĉl. 6. st. 1. Zakon o arbitraţi (NN br. 88/01, dalje: ZA). 91

Za arbitrabilnost v. u Triva, S., Uzelac, A., Hrvatsko arbitraţno pravo, Zagreb, 2007., str.21.-39.

34

Arbitraţni se postupak vodi nalik na sudski postupak nastojeći ostvariti ravnopravnost stranaka

u postupku92

kroz omogućavanje stranaka da se izjasne o navodima i zahtjevima protivne stranke93

.

Pored toga arbitri će nastojati iznijeti strankama svoje viĊenje spora uz prikladna objašnjenja, a kako bi

zajedno sa strankama razmotrili sva vaţna ĉinjeniĉna i pravna pitanja spora.94

Cjelokupni arbitraţni postupak odvija se po pravilima što su ih stranke odredile, pa stranke tako

mogu izbjeći primjenu procesnih instituta zbog kojih su se odluĉile ne iznositi spor pred drţavni sud.95

No, njihova ovlaštenja na kreiranje pravila postupka nisu neograniĉena pa su oni tako duţni poštovati

minimum prisilnih procesnih pravila mjerodavnog procesnog sustava kojemu su podvrgli svoju

arbitraţu, a ĉije bi nepoštivanje dovelo u pitanje integritet pravnog poretka.96

Arbitraţni sud rješava spor donošenjem pravorijeka.97

Pravorijek arbitraţnog suda prema

strankama ima snagu pravomoćne sudske presude, osim kada su se stranke izriĉito sporazumjele da se

pravorijek moţe pobijati pred arbitraţnim sudom višeg stupnja.98

Osim donošenjem pravorijeka

arbitraţni postupak moţe se okonĉati i zakljuĉkom arbitraţnog suda i to kada:

1. tuţitelj povuĉe tuţbu, osim ako se tuţenik tome usprotivi a arbitraţni sud smatra da tuţenik ima

opravdani pravni interes da se donese konaĉni pravorijek o sporu,

2. stranke sporazumno odluĉe o okonĉanju postupka,

3. arbitraţni sud naĊe da je nastavak postupka iz nekog drugog razloga postao nepotreban ili

nemoguć.99

Ako se stranke nisu drugaĉije sporazumjele, protiv arbitraţnog pravorijeka se ne moţe podnijeti

ţalba arbitraţnom sudu više instance. Jedini je pravni lijek protiv pravorijeka, tuţba za poništaj

pravorijeka o kojoj odluĉuju Trgovaĉki sud u Zagrebu ili Ţupanijski sud u Zagrebu, prema pravilima

parniĉnog postupka.100

1.3.7.2. Mirenje

Mirenje ili medijacija je postupak alternativnog rješavanja sporova meĊu strankama uz pomoć

treće, neutralne strane (izmiritelj), koji pomaţe strankama u pregovorima kroz niz zajedniĉkih ili

povjerljivih pojedinaĉnih sastanka sa svakom od stranaka bez ovlasti da o biti spora donese obvezujuću

odluku.101

Mirenje je postupak kojemu je cilj pronaći rješenje spora od zajedniĉkog interesa za obje

92

Ĉl. 17. st. 1. ZA. 93

Ĉl. 17. st. 2. ZA. 94

Borić, Ţ., op.cit. (ref.89.), str.92. 95

Triva, S., Dika, M., op.cit. (ref.67.), str.879. 96

Ibid., str.880. 97

Ĉl. 30. st. 1. ZA. 98

Ĉl. 31. ZA. 99

Ĉl. 32. st. 1. ZA. 100

Ĉl. 36. i ĉl. 43. ZA. 101

Uzelac, A., Mirenje kao alternativa suĊenju, str.6.; izvor:web.

35

stranke u sporu pa se stoga u postupku mirenja iznose svi detalji spora, a ne samo njihova pravna

interpretacija.102

Postupak provedbe mirenja nije strogo odreĊen te ga stranke mogu suglasno prilagoĊavati

vlastitim ţeljama, ali u okviru granica odreĊenih Zakonom o mirenju103

Stoga nije moguće uspostaviti

jedinstven model postupka mirenja koji će biti primjenjiv u svakom pojedinaĉnom postupku. No,

postupak uvijek ukljuĉuje elemente poput: voĊenja postupka, poboljšanja komunikacije izmeĊu

stranaka te razjašnjavanja stajališta koje su stranke zauzele tijekom spora s ciljem postizanja nagodbe.

Za pokretanje postupka mirenja nije potrebno prethodno sklapanje sporazuma kojim se stranke

obvezuju da će buduće sporove rješavati mirenjem104

, pa ukoliko nema posebnog dogovora stranaka on

zapoĉinje prihvatom prijedloga za pokretanje postupka mirenja.105

Postupak je u pravilu kratak i ne

iziskuje mnogo vremena pa se mirenjem sporovi u pravilu rješavaju na jednom sastanku, što ga ĉini

prikladnim naroĉito kada postoji interes stranaka za brzim i uĉinkovitim rješenjem spora.106

Postupak mirenja smatra se dovršenim ako:

1. jedna stranka uputi drugoj stranci i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka mirenja,

2. ako je jedna stranka uputila drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od

postupka mirenja, osim ako u postupku nakon odustajanja jedne stranke sudjeluju dvije ili više

stranaka koje su voljne mirenje nastaviti,

3. ako su stranke uputile izmiritelju pisanu izjavu o dovršetku postupka,

4. odlukom izmiritelja da se postupak mirenja obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o

tome strankama bila dana mogućnost da se izjasne, a zbog toga što daljnje nastojanje da se

postigne mirno rješenje spora više nije svrhovito,

5. ako se nagodba ne sklopi u roku od 60 dana od poĉetka mirenja, odnosno u drugom roku u

skladu sa sporazumom stranaka,

6. sklapanjem nagodbe.107

1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST

U okviru izvršne vlasti razlikujemo dva segmenta, izvršno-politiĉki koji je predstavljen

predsjednikom drţave i vladom te upravni dio koji je predstavljen tijelima drţavne uprave.108

102

Šimac, S., Mirenje - alternativni naĉin rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2006.,

str.612. 103

Zakon o mirenju (NN br. 18/11; dalje: ZM). 104

Ĉl. 6. st. 1. ZM. 105

Ĉl. 6. st. 2. ZM. 106

Uzelac, A., op.cit. (ref.101.), str.10. 107

Ĉl. 12. ZM. 108

Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str. 83.

36

1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i

inozemstvu, brine se za redovito i usklaĊeno djelovanje i za stabilnost drţavne vlasti te odgovara za

obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.109

TakoĊer raspisuje izbore za

Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje, raspisuje referendum, povjerava mandat za sastavljanje Vlade

osobi koja na temelju raspodjele zastupniĉkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija

uţiva povjerenje svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja odreĊena

zakonom, obavlja druge duţnosti odreĊene Ustavom.110

Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih duţnosti pomaţu savjetodavna tijela, ĉije

ĉlanove imenuje i razrješuje Predsjednik, a nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s naĉelom

diobe vlasti.111

Dvije temeljne ovlasti Predsjednika Republike jesu vanjska politika koju sukreira s Vladom te

obrana Republike Hrvatske. Vlada i Predsjednik Republike zajedniĉki suraĊuju u oblikovanju i

provoĊenju vanjske politike, što se odnosi na osnivanje diplomatskih misija i konzularnih ureda u

inozemstvu, te na postavljanje i opoziv šefova diplomatskih misija.112

Predsjednik Republike takoĊer

prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.113

Nadalje, on je vrhovni zapovjednik oruţanih snaga, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, a

na temelju odluke Hrvatskog sabora objavljuje rat i zakljuĉuje mir.114

Za vrijeme trajanja ratnog stanja

moţe donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog

sabora, s time da takva uredba mora biti podnesena na potvrdu Hrvatskom saboru ĉim se on bude

mogao sastati.115

Vlada i Predsjednik Republike suraĊuju u usmjeravanju rada sigurnosnih

(obavještajnih) sluţbi.116

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon

savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka moţe raspustiti Hrvatski

sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u

roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese drţavni proraĉun.117

Predsjednik Republike bira se na neposrednim izborima na mandat od pet godina, a moţe biti biran za

Predsjednika Republike najviše dva puta. Predsjednik se bira većinom glasova svih biraĉa koji su

glasovali, a ako ni jedan kandidat ne dobije takvu većinu izbor se ponavlja nakon 14 dana. Na

109

Ĉl. 93. Ustav. 110

Ĉl. 97. Ustav. 111

Ĉl. 106. Ustav. 112

Ĉl. 98. st. 2. i st. 3. Ustav. 113

Ĉl. 98. st. 4. Ustav. 114

Ĉl. 99. Ustav. 115

Ĉl. 100. Ustav. 116

Ĉl. 102. st. 1. Ustav. 117

Ĉl. 103. st. 1. Ustav.

37

ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobila

najviše glasova. Izbor predsjednika obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

Prije preuzimanja duţnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda polaţe sveĉanu

prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu (inauguracija).118

1.4.2. Vlada Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.119

Vlada

Republike Hrvatske predlaţe zakone i druge akte Hrvatskom saboru, predlaţe drţavni proraĉun i

završni raĉun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje

zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad drţavne uprave, brine o

gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih sluţbi, obavlja druge poslove

odreĊene Ustavom i zakonom.120

Vlada je za svoj rad odgovorna Hrvatskom saboru, dok su predsjednik i ĉlanovi Vlade

zajedniĉki su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje podruĉje rada.121

Vladu Republike Hrvatske ĉine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Ĉlanove

Vlade predlaţe mandatar kojem je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.122

On je

duţan odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata predstaviti

Hrvatskom saboru program Vlade i Vladu te zatraţiti glasovanje o povjerenju.123

Vlada stupa na

duţnost kad joj povjerenje iskaţe većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru, a na temelju odluke

Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, Predsjednik Republike donosi

rješenje o imenovanju predsjednika Vlade. Rješenje o imenovanju ĉlanova Vlade donosi predsjednik

Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.124

118

Ĉl. 94. Ustav. 119

V. ĉl. 107. Ustav i ĉl. 1. Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04, 77/09;

dalje: ZVRH). 120

Ĉl. 112. Ustav. 121

Ĉl. 114. Ustav. 122

Ukoliko mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu moţe

produţiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloţena Vlada ne

dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. V. ĉl. 110.

Ustav. Ukoliko ni drugi mandatar ne bude u mogućnosti sastaviti Vladu, Predsjednik Republike će imenovati privremenu

nestranaĉku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. V. Ĉl. 111. Ustav. 123

Ĉl. 109. st. 1. i st. 2. Ustav. 124

V. ĉl. 5. ZVRH.

38

1.4.3. Drţavna uprava

Drţavna je uprava dio izvršne vlasti. Djelatnost drţavne uprave najopseţnija je drţavna

funkcija, kako po vrsti poslova koje obavlja tako i po broju organa i sluţbenih osoba.125

Upravo stoga

je i iznimno teško postaviti definiciju upravne djelatnosti. Stoga se u pravilu u okviru pravne znanosti

pribjegava negativnoj definiciji putem koje se uprava nastoji definirati kao sva ona djelatnost drţave

koja nije u nadleţnosti ni zakonodavstva niti sudstva.126

Poslove drţavne uprave obavljaju tijela drţavne uprave127

, ĉiji rad usklaĊuje i nadzire Vlada


MeĊu znaĉajnije djelatnosti drţavne uprave ubrajamo: osiguranje ostvarivanja i

zaštite prava graĊana, provoĊenje utvrĊene politike Vlade, izvršavanje i zakona i drugih propisa,

praćenje stanja te davanje inicijativa za rješavanje pitanja u razliĉitim upravnim oblastima, rješavanje

upravnih stvari te pokretanje i rješavanje upravnih postupaka, provoĊenje upravnog nadzora nad

zakonitošću akata i nad zakonitošću rada u svezi s pravilima i duţnostima graĊana, obavljanje

inspekcijskih poslova, pripremanje i izrada propisa i drugih akata, kao i struĉnih materijala za izvršnu

vlast itd.129

Nesumnjivo jedna od najznaĉajnijih upravnih djelatnosti je djelatnost koja se odnosi na

rješavanje upravnih stvari u okviru upravnog postupka. Rješavanje upravne stvari u upravnom

postupku jest rješavanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fiziĉke ili pravne osobe ili drugih

stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se ureĊuje odgovarajuće

upravno podruĉje. 130

Upravni postupak moţe se pokrenuti na zahtjev kako same stranke131

tako i po sluţbenoj

duţnosti od strane tijela drţavne uprave132

kada je to propisano zakonom ili je nuţno radi zaštite javnog

interesa.133

Tijela drţavne uprave rješavajući o upravnoj stvari donose odluke134

u obliku rješenja135

, koje se

donosi u pisanom obliku.136

Iznimno, rješenje se moţe donijeti i u usmenom obliku i to kada je

125

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.51. 126

Ibid.; Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 57. 127

Tijela drţavne uprave su ministarstva, središnji drţavni uredi Vlade Republike Hrvatske, drţavne upravne organizacije i

uredi drţavne uprave u ţupanijama. V. Ĉl. 3. st. 1. Zakon o sustavu drţavne uprave (NN br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00,

127/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07; dalje: ZSDU). 128

Ĉl. 9. ZSDU. 129

Perić, B., op. cit. (ref.1.), str.57.-58. 130

Ĉl. 2. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP). 131

Stranka u upravnom postupku je fiziĉka ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi

postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stranka moţe biti i tijelo

drţavne uprave te drugo drţavno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili podruĉne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno

tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova podruĉna jedinica, odnosno podruţnica ili skupina osoba povezanih

zajedniĉkim interesom, ako moţe biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava.V. ĉl. 4. ZUP. 132

Ĉl. 40. st. 1. ZUP. 133

Ĉl. 42. st. 1. ZUP. 134

Odluke koje donose upravna tijela nazivamo širim rodnim pojmom upravni akti, koji se u upravnoj znanosti definiraju

kao „autoritativna odluĉenja kojima se izazivaju neposredni pravni uĉinci u pravima i duţnostima fiziĉkih i pravnih osoba u

39

potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne

opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.137

Tijela drţavne uprave duţna su donijeti rješenje i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u

roku od 30 dana od dana kada je stranka podnijela uredan zahtjev138

odnosno najkasnije u roku od 60

dana.139

Ukoliko se u propisanom roku upravno tijelo koje rješava upravni postupak ne donese rješenje

i ne dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti ţalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.140

141

Protiv rješenja donesenog u upravnom postupku u prvome stupnju stranka s ciljem da se ispita

zakonitost rješenja142

ima pravo izjaviti ţalbu drugostupanjskom tijelu, osim ako zakonom ţalba nije

iskljuĉena.143

Pravom na ulaganje ţalbe na rješenje stranci je omogućeno da pod zakonom utvrĊenim

uvjetima pobija doneseno rješenje za koje smatra da je nezakonito i nepravilno.144

Rješenje koje je

napadnuto ţalbom moţe po ţalbenom postupku biti poništeno, ukinuto, promijenjeno te ponovno

potvrĊeno kao istinito i zakonito.145

Pored rješenja tijela drţavne uprave rješavajući u upravnom postupku mogu donositi i

zakljuĉke. Zakljuĉkom se odluĉuje o postupovnim pitanjima, a donosi ga sluţbena osoba koja obavlja

radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zakljuĉka.146

Zakljuĉak se stranci

priopćuje usmeno, a u pisanom obliku izdaje se samo kada stranka to zatraţi ili je to nuţno radi

pravilnog voĊenja postupka.147

Protiv zakljuĉka ne moţe se izjaviti ţalba. Zakljuĉak se moţe pobijati

ţalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.148

Pored upravnoga postupka zaštita subjektivnih prava na podruĉju upravne djelatnosti zajamĉena

je i u okviru upravnog spora kao posebnog sudskog postupka. Stoga pravo pokretanja upravnog spora

ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom donesenim od strane tijela drţavne

uprave povrijeĊeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.149

konkretnom sluĉaju na podruĉju upravne djelatnosti“. Za upravni akt v. Krbek, I., Upravni akt, Hrestomatija upravnog

prava, Zagreb, 2003., str.15. 135

U skladu sa zakonom akt kojim se odluĉuje o upravnoj stvari moţe imati i drugi naziv. V. ĉl. 96. st. 2. ZUP. 136

Ĉl. 97. st. 2. ZUP. 137

Ĉl. 97. st. 2. ZUP. 138

Ĉl. 101. st. 2. ZUP. 139

Ĉl. 101. st. 2. ZUP. 140

Upravni spor pokreće se pred Upravnim sudom RH, a u cilju ostvarivanja osiguranja sudske zaštite prava graĊana i

pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti akata kojima drţavni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o

pravima i obvezama u upravnim stvarima. Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da

joj je upravnim aktom povrijeĊeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. V. ĉl. 1. Zakon o

upravnim sporovima (NN br. 53/91, 9/92, 77/92; dalje: ZUS). 141

Ĉl. 101. st. 3. ZUP. 142

Ĉl. 107. st. 7. ZUP. 143

Ĉl. 105. ZUP. 144

Ĉl. 115. ZUP. 145

Ĉl. 115. st. 4. ZUP. 146

Ĉl. 77. st. 1. i st. 2. ZUP. 147

Ĉl. 77. st. 4. ZUP. 148

Ĉl. 77. st. 5. ZUP. 149

Ĉl. 2. st. 1. ZUS.

40

Upravni spor pokreće se podnošenjem tuţbe150

Upravnom sudu Republike Hrvatske151

. Tuţba

se podnosi protiv drţavnoga organa koji je donio upravni akt u drugom stupnju odnosno akta u prvom

stupnju protiv kojega nema mjesta ţalbi u upravnom postupku.152

Upravni akt moţe se u upravnom sporu pobijati iz razloga što u aktu nije nikako ili nije pravilno

primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis ili opći akt, što je akt

donesen od nenadleţnog tijela i što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima

postupka.153

Sud u upravnom sporu donosi odluke u obliku presuda i rješenja. Presudom se tuţba uvaţava te

se poništava osporeni upravni akt, odbija se kao neosnovana ili se postupak obustavlja kao

bespredmetan jer je donesen novi upravni akt s kojim je tuţitelj zadovoljan.154

Rješenjem sud donosi

odluku o odbacivanju tuţbe.155

Sudske presude donesene u upravnom sporu kao i pravna shvaćanja te

primjedbe suda u vezi s postupkom obvezatni su za drţavne organe koji su duţni mjesto poništenog

upravnog akta bez odgode odnosno najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave presude donijeti

drugi akt.156

150

Tuţbu kojom se pokreće upravni spor moţe podnijeti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl.

V. ĉl. 12. ZUS, v. i Krbek, I., O upravnom sporu, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003., str.241. 151

Ĉl. 3. st. 1. ZUS. 152

Ĉl. 7. ZUS 153

Karlovĉan-Đurović, Lj., Upravni spor u praksi Upravnog suda Republike Hrvatske, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, god. 45, 1/2008., str.95. 154

Ĉl. 42. ZUS. 155

Ĉl. 29. i 30. ZUS. 156

V. ĉl. 62. ZUS. Detaljnije o obvezatnosti presuda upravnoga spora v. Krbek, I., op.cit. (ref.150.), str.247.

41

2. PRAVNI SUSTAV

Sva postojeća i vaţeća pravna pravila157

u svakoj su modrenoj drţavi158

organizirana u odreĊeni

sustav. Razlozi sustavnoga organiziranja pravnih pravila prvenstveno su praktiĉne prirode. Pravna

pravila kojima se ureĊuju društveni odnosi brojna su te su podloţna svakodnevnim izmjenama i

dopunama uslijed društvenih promjena. To je posljednje vrijeme uoĉljivo u hrvatskom zakonodavstvu.

Naime, Republika Hrvatska kao kandidatkinja za ĉlanstvo u Europskoj uniji (EU) preuzela je obvezu

usklaĊivanja hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvom EU tzv. acquis communautaire. U okviru

te obveze Republika Hrvatska je duţna usvojiti mnoge zakonske i podzakonske pravne norme, ali i

izmijeniti te dopuniti postojeća pravna pravila u cilju ispunjenja obveze usklaĊivanja sa europskim

zakonodavstvom.

Kako pravna pravila koje drţava usvaja, mijenja i dopunjuje ureĊuju društvene odnose, ona

nemaju za cilj ostati mrtvo slovo na papiru već se ta pravna pravila primjenjuju u praksi od strane

pravnih subjekata. Stoga je potrebno da se ta brojna pravna pravila kojima se ureĊuju društveni odnosi

sustavno organiziraju kako bi njihova primjena u praksi bila što uĉinkovitija i djelotvornija. Tako se

pravna pravila u pravnim sustavima grupiraju u sustavne jedinice unutar kojih su u pravilu po naĉelu

hijerarhije posloţena vaţeća pravna pravila odreĊene drţave.159

U Republici Hrvatskoj pravna pravila organizirana su u odreĊeni sustav na naĉin da su najmanje

jedinice toga sustava pravne norme (pravila), iza kojih slijede pravni instituti (ustanove), pravne grane,

te pravne grupe. Sve vaţeće pravne norme u odreĊenom vremenu i na odreĊenom teritoriju ĉine

pozitivno pravo.160

2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO)

Pravne norme su najmanji elementi pravnoga sustava.161

Njima pravni poredak nastoji urediti

odnosno regulirati odnose meĊu ljudima koji nastaju u odreĊenoj društvenoj zajednici.162

Pravni

157

Skup pravnih normi koje postoje u nekoj drţavi nazivamo pozitivnom pravom. Pravne norme toga pozitivnoga prava

ĉine jedan usklaĊen, racionalno razvrstan i pregledan sustav. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.138. 158

Kada govorimo o pravnim pravilima moderne drţave mislimo na drţavu koja pripada kontinentalno europskome

pravnome krugu. 159


Ibid. 161

Ibid.

42

poredak to ĉini dajući ovlast pojedinim pravnim subjektima da donesu i provode pravne norme163

putem kojih bi se ureĊivali pojedini društveni odnosi na naĉin da se od pravnih subjekta kojima je ta

norma upućena zahtijeva odreĊeno ponašanje (ĉinjenje, neĉinjenje, propuštanje, trpljenje).164

Pravne norme je moguće podijeliti s obzirom na subjekte koji ih donose, s obzirom na subjekte

kojima su upućene (adresate), s obzirom na sadrţaj, s obzirom na teritorijalno i vremensko vaţenje i s

obzirom na intenzitet.165

2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja

Kao donositelji pravnih normi mogu se javiti drţavni organi, razliĉite organizacije, ali i

graĊani.166

Drţavni organi u svakome su društvu glavni tvorci pravnih normi.167

Pravne norme drţavnih

organa su općeg karaktera, a u pravilu ih donose zakonodavni te izvršni organi.168

Donošenjem općih

pravnih normi drţavni organi nastoje uspostaviti i odrţati ravnoteţu u društvenim odnosima

usmjeravanjem ljudskog djelovanja na odreĊeno društveno prihvatljivo ponašanje te spreĉavanjem

konflikata u vaţnim meĊuljudskim odnosima.169

TakoĊer, razliĉite organizacija poput pravnih osoba u privredi ili u drugim podruĉjima poput

sindikata, politiĉkih stranaka, graĊanskih udruţenja i sliĉno osnivaju se i djeluju putem statuta te drugih

konstitutivnih akata stvarajući na taj naĉin posebne pravne norme.170

Pojedinci i pravne osobe takoĊer stvaraju pravne norme i to pojedinaĉne pravne norme. Naime,

oni ulaze u razliĉite društvene odnose koje pravno nastoje urediti sklapajući pravne poslove, ali i

pokreću razliĉite pravne postupke s ciljem reguliranja svojih meĊusobnih odnosa u sluĉajevima kada te

odnose ne mogu samostalno i/ili dobrovoljno urediti pa je nuţno da se pojedinaĉnim pravnim aktima

unese ravnoteţa i red u njihove meĊusobne odnose.171

162

Perić, B., Struktura prava, Zagreb, 1994., str.3. 163

Kao donositelji pravnih normi u hrvatskom pravnom sustavu mogu se javiti drţavna vlast, ali i druge organizacije i

zajednice koje su ovlaštene za donošenje, provedbu te prisilno izvršenje pravnih normi. V. u Perić, B., op.cit. (ref.162.),

str.4. 164

Lat. facere, non facere, dare, pati. 165

U hrvatskoj teoriji prava postoje razliĉite podjele pravnih normi. Tako Perić razlikuje podjelu pravnih normi s obzirom

na adresate, teritorijalnu valjanost, vremensku valjanost, sastav te intenzitet. V. Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.6. Visković

pravi razliku pravnih normi prema subjektima koji ih stvaraju, drţavnim djelatnostima i organima koji stvaraju drţavne

norme, odreĊenosti adresata pravne norme, teritorijalnom vaţenju, vrsti društvenih odnosa koje norme usmjeravaju,

sadrţaju, mjeri slobode koju pravne norme daju adresatima. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.174.-176. 166


Ibid. 168

Ibid. 169

Ibid., str.150. 170


Ibid.

43

2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene

S obzirom na pravne subjekte kojima su upućene razlikujemo opće, posebne te pojedinaĉne

pravne norme. 172

Opće pravne norme jesu one norme koje su upućene svim graĊanima na pojedinom drţavnom

podruĉju.173

Primjer opće pravne norme bio bi Zakon o obveznim odnosima174

ĉije pravne norme

vrijede za sve graĊane Republike Hrvatske, a kojim se ureĊuju osnove obveznih odnosa te ugovorni i

izvanugovorni odnosi.

Posebne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo odreĊenoj grupi graĊana.175

Primjer posebne pravne norme bio bi statut trgovaĉkog društva kojim se ureĊuju pravni odnosi vezani

iz odreĊeno trgovaĉko društvo: odnosi meĊu ĉlanovima, odnosi izmeĊu ĉlanova i društva, odnosi

organa društva i sl.

Pojedinaĉne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo pojedincu ili većem broju

pojedinaca, a glavna im je znaĉajka da pravno ureĊuju neki individualan sluĉaj koji je ujedno i

neponovljiv.176

Primjer pojedinaĉne pravne norme bila bi sudska presuda kojom se nalaţe tuţeniku da

tuţitelju isplati odreĊeni iznos novaca na ime naknade imovinske štete.

2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadrţaj

Pravne norme kao zahtjevi kojima njihovi donositelji motiviraju ponašanja pravnih subjekata u

društvenim odnosima177

mogu imati razliĉiti sadrţaj, odnosno njima se mogu ureĊivati razliĉiti aspekti

društvenih odnosa poput: društvenih odnosa u koje ljudi ulaze povodom stvari, ĉinidbi i imovine;

obiteljskih odnosa, tj. osobnopravnih i imovinskopravnih odnosa ĉlanova obitelji, ĉlanova obitelji

prema trećim osobama, braĉnih odnosa, te odnosa izmeĊu roditelja i djece; pravnih odnosa trgovaĉkih

društava itd. S obzirom na prethodno sadrţajno razlikovanje pravnih normi, iste moţemo sistematizirati

kao graĊanskopravne norme, pravne norme obiteljskog prava, norme prava društava itd.

2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno vaţenje

S obzirom na teritorijalno vaţenje razlikujemo generalne i partikularne pravne norme.178

172


Ibid. 174

V. Ĉl. 1. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08; dalje: ZOO). 175

V. Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.7. 176

Ibid. 177

Ibid., str.5. 178

Ibid., str.7.

44

Generalne pravne norme jesu one norme koje vaţe na cijelom drţavnom teritoriju. U pravilu su

to opće pravne norme izvršnih i zakonodavnih organa kao npr. Zakon o trgovaĉkim društvima179

koji

ureĊuje pravne odnose trgovaĉkih društava, odnosno privatnopravnih udruţenja osoba stvorenih

pravnim poslom radi ostvarivanja zajedniĉkog cilja. 180

Partikularne pravne norme jesu one norme koje za razliku od generalnih pravnih normi vaţe na

dijelu drţavnoga teritorija.181

To su primjerice ţupanijske, gradske ili općinske statutarne pravne norme

kao primjerice Statut Općine Trnava kojim se ureĊuju obiljeţja Općine Trnava, javna priznanja,

samoupravni djelokrug, neposredno sudjelovanje graĊana u odluĉivanju, mjesna samouprava itd.

2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet

S obzirom na intenzitet reguliranja društvenih odnosa razlikuju se prisilne norme i disjunktivne

norme.182

Prisilne pravne norme (kogentne norme, ius cogens) jesu one norme kojima se u pravnom

poretku pojedini društveni odnosi reguliraju na toĉno odreĊeni naĉin ne ostavljajući pravnim

subjektima slobodu izbora izmeĊu više oblika ponašanja u tim društvenim odnosima.183

Dakle, pravni

subjekti su obvezni uskladiti svoje ponašanje s prisilnim pravnim normama te ih na društveni odnos

moraju primijeniti toĉno onako kako ona glase. Najĉešće se radi o pravnim normama kojima se ureĊuju

najveće vrednote odreĊenog pravnoga poretka (npr. ţivot, zdravlje, sloboda, imovina i sl. ) pa se stoga

subjektima ne dopušta sloboda glede ureĊenja društvenih odnosa u koje ulaze povodom tih vrednota.

Disjunktivne pravne norme jesu one norme koje pravnom subjektu za razliku od prisilnih

pravnih normi ostavljaju odreĊenu slobodu u izboru ponašanja u odreĊenim društvenim odnosima. S

obzirom na mjeru slobode ponašanja koje ostavljaju pravnim subjektima razlikujemo alternativne,

dispozitivne te diskrecijske pravne norme.184

Alternativne pravne norme su takve disjunktivne pravne norme koje ostavljaju pravnim

subjektima pravo na izbor izmeĊu dva ili više oblika ponaša s time da je pravni subjekt obvezan

odabrati jedan od ponuĊenih oblika ponašanja.185

Primjerice pravo kupca koji je pravodobno

obavijestio prodavatelja o nedostatku na stvari moţe po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da

nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostatka, da snizi cijenu ili moţe raskinuti ugovor.186

179

Zakon o trgovaĉkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08; dalje: ZTD). 180

Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.5.-6. 181

Ibid. 182

Ibid. 183

Ibid., str.18. 184

Ibid. 185

Ibid. 186

V. ĉl. 345. st. 1. ZOO.

45

Dispozitivne pravne norme (ius dispositivum) daju pravnim subjektima veću pravnu slobodu od

alternativnih pravnih normi omogućujući im da svoje meĊusobne odnose urede drugaĉije nego li je to

propisano pravnom normom. No, ukoliko pravni subjekti to ovlaštenje ne iskoriste na njihove

meĊusobne odnose primjenjuje se propisana pravna norma s kojom moraju onda uskladiti svoje

ponašanje. Primjerice ako nije ništa drugo ugovoreno ili uobiĉajeno prodavatelj nije duţan predati stvar

ako mu kupac ne isplati cijenu istodobno ili nije spreman to uĉiniti istodobno.187

Dispozitivne pravne

norme karakteristiĉne su za pravne odnose nastale u oblasti trgovaĉkoga i graĊanskoga prava gdje

pravni subjekti u skladu s naĉelom autonomije volje slobodno ureĊuju svoje meĊusobne odnose.

Diskrecijske pravne norme jesu norme koje su upućene drţavnim organima ili drugim

subjektima javnih sluţbi putem kojih oni uopćeno ureĊuju neke odnose ujedno ovlašćujući niţe organe

da te odnose sami konkretno pravno urede onako kao smatraju da je to najbolje u pojedinim

konkretnim sluĉajevima.188

Primjerice u pravu društava kod pitanja prava lojalnosti direktora pogreške

direktora mogu se tumaĉiti kao sastavni dio prava direktora na diskrecijsku ocjenu samo u ekstremnim

sluĉajevima.189

2.2. PRAVNI INSTITUT

U modernom društvu odnosi koji nastaju meĊu pravnim subjektima ĉesto su puta sloţeni te ih

nije moguće regulirati samo jednom pravnom normom. Stoga pravni poredak sloţene društvene odnose

regulira većim brojem pravnih normi.190

Taj veći broj pravnih normi koje reguliraju jedan isti društveni

odnos nazivamo pravnim institutom ili ustanovom.191

Pravni instituti su primjerice: predugovor, pravorijek, ugovor o kupoprodaji, ponuda, prokura,

sjedište, tvrtka itd.

2.3. GRANE PRAVA

Više pravnih instituta kojima se reguliraju srodni društveni odnosi ĉine granu prava.192

Broj

pravnih grana u suvremenim pravnim sustavima nije jednak ni konaĉan. Njihov broj ovisi o razliĉitim

187

V. ĉl. 397. ZOO. 188

Visković, N., op.cit. ref.1.), str.144. 189

Detaljnije v. Horak, H., Dumanĉić, K., Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD, Zbornik Pravnog

fakulteta u Rijeci, 2/2008., str.984. 190



Ibid.

46

ĉimbenicima poput svojstva nacionalnih prava ili tradicije pravnih znanosti.193

No, najĉešće na broj

grana prava utjeĉu promjene u društvenim odnosima koji su regulirani pravnim normama odreĊenog

pravnog sustava.194

To konkretno znaĉi da su pravni odnosi kao društveni odnosi regulirani pravnim

normama odreĊenoga pravnoga sustava te su kao takvi organiziranim u odgovarajuće pravne

institute.195

Svakom promjenom društvenih odnosa pravni sustav stvara nove pravne norme ili mijenja i

dopunjuje postojeće pravne norme kojima regulira novonastale promjene u društvenim odnosima.196

To

ima za posljedicu u promjeni broja pravnih grana pa stoga broj pravnih grana ni u jednom od

suvremenih pravnih sustava pa tako niti u hrvatskome nije konaĉno odreĊen.197

U hrvatskome pravnom

sustavu meĊu znaĉajnije pravne grane moţemo ubrojiti: ustavno pravo, obiteljsko pravo, graĊansko

pravo, trgovaĉko pravo i pravo društava, kazneno pravo, upravno pravo, radno pravo itd.198

2.4. GRUPE PRAVA

Pravne grupe obuhvaćaju više razliĉitih pravnih grana te su stoga kao sustavne jedinice prava

veće od grane prava, a manje od sustava pozitivnog prava.199

Pravne grupe tradicionalno moţemo

podijeliti na: materijalno i formalno (procesno) pravo, javno i privatno pravo, te unutrašnje (interno) i

meĊunarodno pravo.200

2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo

Grupu materijalnog prava ĉine pravne norme koje propisuju zapovijedi, zabrane, ovlaštenja

pravnih subjekata glede odreĊenih pravnih odnosa te sankcije ako pravni subjekti ne postupe u skladu

sa predmetnim normama.

Procesno pravo je pravna grupa koju ĉine pravne norme kojima se propisuje postupak pred

nadleţnim tijelima pred kojima pravni subjekti mogu ostvarivati svoja materijalna prava odnosno pred

kojim se materijalno pravo moţe provoditi.

Primjerice, trgovaĉko pravo kao pravna grana ulazi u grupu materijalnog prava jer ono ureĊuje

nastanak postanak, prestanak i promjene u trgovaĉkim odnosima, dok graĊansko procesno pravo kao

193

V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.170. 194


Ibid. 196

Visković, N, op.cit. (ref.1.), str.270. 197

Ibid. 198

Perić, B., op. cit. (ref.1.), str.146.-167. 199

Ibid., str.167. 200

V. Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.167.-182.

47

pravna grana ulazi u grupu formalnog prava jer ureĊuje procesne mehanizme za ostvarivanje i zaštitu

prava koja proizlaze iz trgovaĉkih odnosa.

2.4.2. Javno i privatno pravo

Podjela pravnih grupa na javno i privatno pravo nesumnjivo je jedna od najspornijih podjela.

Pravni su teoretiĉari dugi niz godina nastojali utvrditi jasne kriterije koji bi bili odluĉni pri definiranju i

razluĉivanju pojmova javno i privatno pravo uzimajući u obzir pri tome razne kriterije.201

No,

pravnofilozofske rasprave202

o javnom i privatnom pravu vode se još i današnjih dana pa je teško u

cijelosti naĉiniti njihovu jasnu razdiobu.

Najzastupljenije suvremeno gledište razlikovanja javnoga i privatnoga prava poĉiva na kriteriju

odnosa meĊu pravnim subjektima u njihovim pravnim odnosima.203

Sukladno tome javno pravo ĉine

one pravne norme na osnovu kojih pravni subjekti stupaju u pravne odnose u kojima se jedan pravni

subjekt nalazi u odnosu podreĊenosti (subordinacije) naspram drugog pravnog subjekta odnosno u

kojima je jedan od pravnih subjekata bio prisilan ući pravni odnos s drugim pravnim subjektom.

Privatno bi pravo ĉinile norme kojima se ureĊuju pravni odnosi u koje se pravni subjekti ulaze

svojevoljno te se u tim pravnim odnosima nalaze u odnosu ravnopravnosti (koordiniranosti). Tako

primjerice o javnom pravu govorimo u sluĉaju kada drţava kao nositeljica suverene vlasti obvezuje

pravnim normama pravne subjekte (fiziĉke i pravne osobe) na plaćanje porezne obveze u kojem sluĉaju

drţava djeluje iure imperii, a privatno bi pravo tako ĉinili ugovorno pravni odnosi u koje pravni

subjekti, ukljuĉujući i drţavu kao pravni subjekt (koja tada djeluje iure gestionis), ulaze dobrovoljno

kao ravnopravne ugovorne strane.204

U tom smislu valja razlikovati i trgovaĉko pravo kao granu privatnog prava od gospodarskog

(privrednog) prava kao granu javnog prava.

2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i meĊunarodnog prava

Unutrašnje ili interno pravo ĉinile bi sve pravne norme koje imaju pravnu snagu odnosno koje

su pravno vaţeće na jednom drţavnom teritoriju.205

Za razliku od unutrašnjeg prava meĊunarodno

201

Kriteriji interesa, subjekata pravnog odnosa, objekata pravnog odnosa, pravnih normi te njezinih elemenata i intenziteta

itd. Detaljnije v. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.384.-385. 202

O pravno filozofskim raspravama v. Radbruch, G., Filozofija prava, Beograd, 1980., str. 159.-164.; Padjen, I., Javno i

privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 3-4/2007., str. 443.-461. 203


Ibid. str. 170. 205

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.290.

48

pravo206

ĉine one pravne norme kojima se ureĊuju odnosi nastali izmeĊu drţava, izmeĊu drţava i

meĊunarodnih organizacija te izmeĊu drţava i pojedinaca (stranaca i njihovih drţavljana).207

2.5. POZITIVNO PRAVO

Pozitivno pravo je najveća jedinica pravnog sustava jedne drţave, a ĉine je sve vaţeće pravne

norme kojima se reguliraju pojedini društveni odnosi. 208

Sustav pozitivnoga prava nije statiĉka cjelina,

već je podloţna promjenama. Naime, pravne norme koje ureĊuju društvene odnose uvelike ovise o

društvenim mijenama, obvezujući tako zakonodavca da postojeće pravne norme neprekidno mijenja,

dopunjuje ili ukida odnosno da donosi nove prave norme i sustavno regulira novo nastale društvene

odnose.209

2.6. PRAVO U OBJEKTIVNOM I PRAVO U

SUBJEKTIVNOM SMISLU

U dosadašnjem izlaganju o pravnom sustavu koncentrirali smo se na pravo u objektivnom

smislu kao skup pravnih normi kojima se reguliraju odreĊeni pravni odnosi meĊu pravnim subjektima.

U tom smislu izlagalo se o pravnoj normi kao najmanjem elementu prava u objektivnom smislu, da bi

se preko pravnih instituta, pravnih grana i grupa prava došlo do pojma pozitivnog prava kao

cjelokupnog pravnog sustava odreĊene drţave.

No, termin „pravo“ ima i drugo znaĉenje. Osim što se pravom oznaĉava sustav pravnih normi,

taj termin predstavlja i skup ovlaštenja koja odreĊenom pravnom subjektu u pravnom odnosu priznaju

pravne norme.210

Tada govorimo o pravu u subjektivnom smislu odnosno o subjektivnom pravu.211

Tako primjerice pojam odštetno pravo u objektivnom smislu predstavlja skup pravnih pravila kojima se

regulira odgovornost štetnika za graĊanski delikt, dok u subjektivnom smislu ono predstavlja ovlaštenje

oštećenika na popravljanje štete. Jednako tako pravo vlasništva u objektivnom smislu predstavlja

206

MeĊunarodno pravo dijeli se na meĊunarodno javno i meĊunarodno privatno pravo. MeĊunarodno privatno pravo nema

karakter meĊunarodnoga prava već je to grana je prava unutar pravnog sustava jedne drţave koja sadrţi pravna pravila,

naĉela i metode za rješavanje privatnopravnih situacija s meĊunarodnim obiljeţjima.MeĊunarodno javno pravo sastoji se od

više podgrana poput diplomatskog prava, prava mora, meĊunarodno ugovornog prava, ratnog i humanitarnog prava te

prava meĊunarodnih organizacija. V. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.386.; Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.291. 207

Ibid. 208

V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.143. 209

Ibid. 210

Klarić, P., Vedriš, M., GraĊansko pravo, Zagreb, 2006., str.63. 211

U engleskom se jeziku primjerice pravi terminološka razlika izmeĊu prava u objektivnom smislu (eng. law) i prava u

subjektivnom smislu (eng. right). V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 167.-168.

49

sustav pravnih pravila kojima se reguliraju vlasniĉkopravni odnosi, dok u subjektivnom smislu

predstavlja skup ovlaštenja koja vlasnik odreĊene stvari ima u pogledu te stvari (posjedovanje,

uporaba, korištenje, raspolaganje).

Subjektivno pravo je produkt konkretnog pravnog odnosa. Za subjektivno pravo je bitno da ono

kao skup ovlaštenja uvijek pripada odreĊenom pravnom subjektu (nositelj, ovlaštenik, titular).212

Da bi

nositelj subjektivnog prava mogao to svoje pravo ostvariti, subjektivno pravo prati zahtjev. Zahtjev je

pravnom normom zajamĉena mogućnost da se od drugoga zahtijeva odreĊena radnja (ĉinjenje,

neĉinjenje, davanje ili trpljenje) koja ujedno predstavlja i ostvarenje subjektivnog prava. Tako

primjerice vlasnik odreĊene stvari moţe zahtijevati od ostalih subjekata da ne diraju u stvar koja je

predmet njegova vlasništva, dok oštećenik moţe od štetnika zahtijevati da mu popravi štetu. Putem

zahtjeva se subjektivno pravo u krajnju ruku moţe ostvariti i prisilno, putem suda.

Subjektivnom pravu s jedne strane, odgovara pravna obveza s druge strane. Subjektivno pravo i

pravna obveza predstavljaju lice i naliĉje pravnog odnosa.213

Tako primjerice, subjektivnom pravu

oštećenika na popravljanje štete, s druge strane odgovara obveza štetnika da tu štetu uistinu i popravi.

Za svoje pravne obveze subjekti odgovaraju, po naĉelu imovinske odgovornosti.

212

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.66. 213

Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.89.

51

Glava II.

Trgovačko pravo

53

1. POJAM I SUBJEKTI TRGOVAĈKOG PRAVA

Trgovaĉko pravo grana je pozitivnog prava ĉije pravne norme ureĊuju pravni poloţaj (status),

pravne poslove i odgovornosti pravnih subjekata koji se bave trgovaĉkom i širom gospodarskom

djelatnošću.214

Trgovaĉko se pravo izdvojilo u zasebnu granu prava iz grane graĊanskoga prava u razdoblju

srednjeg vijeka.215

Za razvoj te njegovo izdvajanje u zasebnu pravnu granu zasluţan je intenzivan

razvoj unutrašnje te prekomorske trgovine.216

Iako je trgovaĉko pravo svoj puni razvoj doseglo u

moderno doba, zbog dinamike društvenih, gospodarskih odnosa koje trgovaĉko pravo regulira njegov

razvoj neće nikada biti dovršen.217

Naime, trgovaĉki odnosi jedni su od dinamiĉnijih društvenih odnosa

te su kao takvi podloţni stalnoj mijeni što ima za posljedicu da se trgovaĉko pravo, kako ugovorno tako

i statusno, neprekidno nadopunjuje novim pravnim pravilima kojima se mijenjaju i/ili nadopunjuju

postojeći pravni instituti ili se stvaraju novi instituti.

Danas trgovaĉko pravo odreĊuje poloţaj (status) sudionika u trgovaĉkom prometu, pravne

poslove (ugovori) koje oni sklapaju u obavljanju svoje djelatnosti, pravne institute koji omogućuju i

unapreĊuju provedbu trgovaĉkih poslova te institute poput steĉaja i likvidacije, materijalnopravnu

problematiku arbitraţe, propise o zaštiti industrijskog vlasništva, nelojalnoj utakmici itd.218

Ta

opseţnost podruĉja reguliranja trgovaĉkog prava imala za posljedicu razvoj razliĉitih specijalizacija

unutar grane trgovaĉkoga prava pa se tako danas u okviru trgovaĉkog prava razvijaju podgrane poput

prava osiguranja, bankarskog prava, prava industrijskog vlasništva, transportnog prava (kopneni,

pomorski, zraĉni i kombinirani – multimodalni prijevoz), prava dokumentarnog akreditiva itd.219

Subjekte trgovaĉkog prava pojmovno moţemo odrediti kao trgovce, trgovce pojedince te

trgovaĉka društva. Za svojstvo trgovca subjekt mora kumulativno udovoljavati odreĊenim zakonskim

pretpostavkama.

214


Ibid. 216

Ibid. 217

Ibid. 218

Ibid. 219

Ibid., str.276.

54

2. PREGLED RAZVOJA TRGOVAĈKOG PRAVA

Razvoj trgovaĉkog prava kao zasebne pravne grane veţemo tek uz razvoj srednjovjekovne lex

mercartorie.

Iako su odreĊene transakcije danas tipiĉne za trgovaĉko pravo regulirane još u starom vijeku,

nije bilo posebnih pravila koja bi se odnosila na trgovce – profesionalce. Zapise o postojanju posebnih

pravnih pravila vezanih uz trgovinu, poput pravnih pravila o kupoprodaji, prijevozu, posredovanju,

zajmu i sl., nalazimo već u Zakoniku babilonskog kralja Hamurabija.220

U prvim antiĉkim

kodifikacijama, a u okviru tzv. općeg prava nailazimo na prva pravila o trgovini vezana uz bankarstvo i

pomorsku trgovinu, no takoĊer bez naznaka te potrebe za razvojem grane trgovaĉkog prava. Rimsko

pravo koje je preuzelo većinu instituta vezanih uz trgovaĉko pravo iz grĉkog prava, takoĊer nije razvilo

trgovaĉko pravo u zasebnu granu prava pa su se za potrebe ureĊenja trgovinskih pravnih odnosa

primjenjivale odredbe rimskog graĊanskog prava.

Prvi uvjeti za razvoj trgovaĉkoga prava javili su se tek u srednjem vijeku s procvatom

prekomorske trgovine izmeĊu mediteranskih gradova.221

Time su stvoreni prvi uvjeti za razvoj pravnih

pravila kojima bi se regulirala trgovina odnosno uredio poloţaj sudionika u trgovini kao i uvjeti za

reguliranje poslova koje su trgovci meĊusobno sklapali.222

Sve to imalo je za posljedicu stvaranje

srednjovjekovnog trgovaĉkog prava, tzv. lex mercatoria, kao jedinstvenog prava trgovaca, a kojeg su

uglavnom ĉinili trgovaĉki obiĉaji kao pravo mjerodavno za ureĊenje tadašnje trgovine na cijelom

europskom prostoru.223

Stvaranjem nacionalnih drţava, a s tim u vezi i donošenjem nacionalnih

kodifikacija koje su postale temelj za ureĊenje odnosa u trgovini, vaţnost lex mercartorie je dijelom

umanjena.224

Daljnji razvitak trgovine, a postupno s njom i stvaranje pravnih pravila trgovaĉkoga prava

potakli su vladare jakih nacionalnih drţava da cjelokupno drţavno podruĉje i pravni sustav podvrgnu

svom suverenitetu stvarajući prve kodifikacije trgovaĉkoga prava.225

Najpoznatije kodifikacije

trgovaĉkoga prava jesu francuski trgovaĉki zakonik (Code de commerce) iz l807. godine te njemaĉki

220

Goldštajn, A., Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967., str.17. 221

Goldštajn, A., Trgovaĉko ugovorno pravo – meĊunarodno i komparativno, Zagreb, 1991., str.143. 222

Ibid. 223

Barbić, J., Primjena obiĉaja u hrvatskom trgovaĉkom pravu, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred

za društvene znanosti. Knj. 43., 2005., str. 47. 224

Ibid. 225

Goldštajn, A., op.cit. (ref.221.), str.144.

55

trgovaĉki zakonik (Handelsgesetzbuch) iz l897. godine.226

Ostale drţave europskog kontinentalnog

pravnog kruga većinom su slijedile praksu francuskog i njemaĉkog zakonodavstva glede donošenja

posebnih trgovaĉkih zakonika.227

Tipiĉno je za to vrijeme zasebno kodificiranje trgovaĉkog prava u

trgovaĉkim zakonicima i zasebno kodificiranje graĊanskog prava u graĊanskim zakonicima. Takav je

pristup, koji predstavlja dualizam u normiranju trgovaĉkog i graĊanskog prava usvojen i u hrvatskoj.

No, u novije se vrijeme u nekim drţavama napušta sustav dvojnosti u kodifikaciji graĊanskih i

trgovaĉkih zakonika i teţi se jedinstvenoj regulaciji graĊanskog i trgovaĉkog prava.228

U Hrvatskoj se trgovaĉko pravo, u razdoblju do drugog svjetskog rata razvijalo ovisno o razvoju

pravnih podruĉja na koja je podruĉje Hrvatske bilo podijeljeno, a u skladu sa skladu drţavnopravnom

podjelom prije postanka kraljevine Jugoslavije.229

Tako je u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji vaţio

hrvatski Trgovaĉki zakon iz 1875. godine, dok je u Dalmaciji bio na snazi austrijski Opći trgovinski

zakon iz 1862. godine. 230

Pojava modernih kodifikacija trgovaĉkog prava u 19. stoljeću odrazila se i na podruĉje koje

danas obuhvaća Republika Hrvatska.231

Naime, za to su podruĉje bili vaţni francuski Code de

commerce iz 1807. godine, hrvatski Trgovaĉki zakonik iz 1875. godine i austrijski Zakon o ugovoru o

osiguranju iz 1917. godine.232

Nakon francuskog osvajanja Istre, Dalmacije i Dubrovnika, na ta je

podruĉja uvedeno francusko zakonodavstvo pa time i Code de commerce.233

Francusko pravo nije

nikad ukinuto te se nastavilo primjenjivati u Dalmaciji gdje je imalo snagu zakonskog vrela, a u

podruĉju Istre i Rijeke primjenjivalo se kao obiĉajno pravo. 234

Stvaranjem druge Jugoslavije (l945.-l99l.) većina proizvodnih sredstava i sva bogatstva

pretvorena su u drţavno vlasništvo, te je stvorena tzv. socijalistiĉka drţava. Likvidiran je sustav

trţišnog gospodarstva i uveden unitarni sustav, privatna inicijativa bila je potisnuta te je umjesto nje

stvoren „socijalistiĉki privredni sektor“.235

TakoĊer su stvorena drţavna privredna poduzeća kao

osnovni nositelji gospodarskog ţivota.236

Promjene koje su se dogodile od l990. godine u društvenom, politiĉkom te gospodarskom

ţivotu Hrvatske nuţno nas upućuju na nov pristup materiji koja je u svijetu poznata i koja se prouĉava

kao trgovaĉko pravo.237

226

Na razvoj i kodifikaciju trgovaĉkog prava u svijetu naroĉito je utjecao francuski Trgovaĉki zakonik, koji je posluţio kao

uzor mnogim trgovaĉkim zakonicima poput Grĉke, Rumunjske, Španjolske. V. Pavić, D., Ugovorno pravo osiguranja,

komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009., str.25. 227

Goldštajn, A., op.cit. (ref.221.), str.144. 228

Ibid., str.144.-145. 229

Ibid., str.147. 230

Ibid. 231

Barbić, J., Obiĉaji u hrvatskom trgovaĉkom pravu, Informator, 5424/2006., str. 1. 232

Pavić, D., op.cit. (ref.226.), str. 27. 233

Ibid. 234

Ibid., str. 27.-28. 235

Ibid., str 22.-23. 236

Ibid. 237

Barbić, J., op.cit. (ref.231.), str.1.

56

3. PRAVNE GRANE POVEZANE S TRGOVAĈKIM

PRAVOM

3.1. TRGOVAĈKO PRAVO I USTAVNO PRAVO

Ustavno pravo je grana prava u kojoj su sadrţane najviše norme drţavnopravnog poretka.

Ustavnopravne norme predstavljaju osnove politiĉkog i socijalnog ureĊenja zajednice, jamĉe temeljna

prava, slobode i obveze ĉovjeka i graĊanina. Ona reguliraju u osnovnim naĉelima ostale ustanove

drugih grana prava.238

Tako se Ustavom jamĉe temeljna gospodarska prava koja predstavljaju izvor trgovaĉkog prava.

Naime, jamĉe se poduzetniĉka i trţišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike

Hrvatske.239

Nadalje, propisuje se da drţava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloţaj na

trţištu, zabranjena je zlouporaba monopolskog poloţaja odreĊenog zakonom, drţava je obvezna

poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje graĊana te brinuti se za gospodarski razvitak svih

svojih krajeva itd.240

3.2. TRGOVAĈKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO

GraĊansko pravo jedno je od najstarijih grana prava. Njime se reguliraju odnosi graĊana vezano

uz imovinu te pravne poslove vezane imovinsku razmjenu dobara i usluga (ugovori).241

Stoga je i

predmet graĊanskoga prava oduvijek bio reguliranje prometa dobara.

Razvojem meĊunarodne trgovine te razvojem industrijalizacije promet dobara i usluga se

pojaĉava te se u obvezne odnose ukljuĉuju novi pravni subjekti.242

To je imalo za posljedicu potrebu da

se iz grane graĊanskog prava izdvoji nova pravna grana trgovaĉko pravo.243

238


Ĉl. 49. Ustava. 240



Ibid., str.275. 243

Ibid.

57

GraĊansko i trgovaĉko pravo u biti ureĊuju istu vrstu odnosa (imovinskopravne odnose) samo s

gledišta drugih subjekata, pa se stoga moţe reći da se graĊansko pravo prema trgovaĉkom pravu odnosi

kao opće prema posebnom.244

Taj se odnos oĉituje i kroz monistiĉko reguliranje obveznih odnosa u

ZOO-u – odredbe ZOO-a što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za

trgovaĉke ugovore nije izrijekom drugaĉije odreĊeno.245

3.3. TRGOVAĈKO PRAVO I RADNO PRAVO

Prije nego li je radno pravo izdvojeno u zasebnu granu prava ĉinilo je dio graĊanskog prava.246

U to doba predmet radnoga prava bio je pravni institut ugovora o sluţbi.247

Naime, tada je ugovor o

radu bio reguliran u okviru obveznoga prava pravnim normama dispozitivnog karaktera.248

Kako su

ĉesto puta ugovori o radu bivali sklapani na štetu radnika kao slabije ugovorne strane, radniĉki pokreti

postupno su ishodili donošenje kogentnih pravnih pravila kojima se pruţala veća zaštita pravima

radnika što je imalo za posljedicu izdvajanje radnoga prava u zasebnu granu prava.249

Danas radno pravo ĉini skup pravnih propisa kojima se ureĊuje zasnivanje i prestanak radnog

odnosa, zaštita osoba u radnom odnosu, prava i obveze iz radnog odnosa itd. Pravni propisi koji tvore

granu radnog prava potjeĉu iz drţavnih pravnih akata (Ustava, zakona i podzakonskih propisa) te

meĊunarodnih pravnih akata (meĊunarodnih konvencija i drugih akata koje donosi MeĊunarodna

organizacija rada).250

U podruĉju radnog prava naroĉito su nam vaţni i autonomni pravni akata koje

dogovaraju radnici i poslodavci poput individualnih i kolektivnih ugovora o radu te razliĉitih pravilnika

kojima oni ureĊuju svoje meĊusobne odnose.251

3.4. TRGOVAĈKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO

Uz trgovaĉko pravo u modernim se zakonodavstvima poĉelo razvijati i gospodarsko (privredno)

pravo pa se stoga i javila potreba pojmovnog razgraniĉenja trgovaĉkog prava od gospodarskog

prava.252

Naime, u Republici Hrvatskoj se naziv gospodarsko (privredno) pravo dugi niz godina

upotrebljavao kao sinonim za trgovaĉko se pravo, no u svijetu se uz trgovaĉko pravo zaista i razvilo

244


Ĉl. 14. st. 1. ZOO. 246


Ibid. 248

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str. 278. 249

Ibid. 250

Ibid. str.277. 251

Ibid., str. 278. 252

Gorenc, V., Osnove statusnog i ugovornog trgovaĉkog prava, Zagreb, 2005., str.7.

58

gospodarsko pravo (Wirtschaftsrecht, Economic Law) kao zasebna pravna grana.253

Razvitak

gospodarskog prava moţemo pratiti od vremena nakon Prvog svjetskog rata, a kada su drţave nakon

ratnih razaranja obnavljajući svoje gospodarstvo donosile brojne propise kojima su poticale

gospodarske odnose poput propisa o ureĊenju cijena, o vanjskoj trgovini, nedopuštenoj trţišnoj

utakmici itd.. 254

Stoga danas moţemo reći da se uz trgovaĉko pravo razvija gospodarsko pravo, kao zasebna

grana prava, a koja ĉini dio pravne grupe javnog prava. Da je tome tako nesumnjivo nas upućuje

ĉinjenica da su cilj i svrha gospodarskog prava iskljuĉivo javnopravne prirode, jer se u okviru istog

donose pravna pravila koja su usmjerena na poticanje gospodarstva s ciljem ostvarenja općeg dobra.

253

Ibid., str.8. 254

Ibid.

59

4. IZVORI TRGOVAĈKOG PRAVA

Izvori trgovaĉkoga prava obuhvaćaju sve one ĉimbenike koji stvaraju trgovaĉko pravo kao i

oblike preko kojih dobivamo spoznaju o toj grani prava. U tom smislu o trgovaĉkom pravu dobivamo

spoznaju putem zakonskih pravnih pravila, autonomnog trgovaĉkog prava, sudske prakse te pravne

znanosti.

Prije podrobnijeg iznošenja pojedinih izvora trgovaĉkog prava nuţno je osvrnuti se ukratko na

redoslijed primjene izvora prava. Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih izvora prvenstvo imaju prisilni

propisi, a odmah nakon njih ugovor kao osnovni instrument obveznoga odnosa.

Stranke trgovaĉkih ugovora ovlaštene u skladu s naĉelom ugovorne autonomije slobodno

ureĊivati svoje odnose proizašle iz sklopljenog ugovora, pazeći pri tome da sadrţaj ugovora nije

protivan odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.255

Budući su

odredbe propisa kojima se ureĊuje ugovorno pravo preteţito dispozitivne prirode, dispozitivna će

pravila predstavljati izvor prava u konkretnom odnosu samo kada se stranke nisu drugaĉije

sporazumjele.256

Valja napomenuti da u odnosima meĊu trgovcima trgovaĉki obiĉaji i ustaljena praksa

imaju prednost pred dispozitivnim odredbama zakona.257

Imamo li na umu sve navedeno, hijerarhija pravnih izvora trgovaĉkog prava, odnosno redoslijed

primjene pojedinih pravnih normi izgledati će ovako:

1. prisilni propisi,

2. izriĉita ugovorna utanaĉenja (posebna ugovorne pogodbe),

3. tipizirana ugovorna utanaĉenja (opći uvjeti ugovora, odnosno formularno pravo),

4. praksa ustanovljena meĊu ugovornim stranama i trgovaĉki obiĉaji,

5. dispozitivni propisi,

6. sudska i arbitraţna praksa,

7. pravna znanost.

Obzirom na donositelja pravnih normi razlikuju se tzv. drţavni izvori trgovaĉkog prava (Ustav,

zakon, podzakonski propisi) i tzv. autonomni izvori prava (formularno pravo, obiĉaji i sl.). Sudska i

arbitraţna praksa te pravna znanost predstavljaju neizravne izvore trgovaĉkog prava, do njihove

primjene dolazi ponajviše u vidu tumaĉenja pojedinih normi drţavnih i autonomnih izvora.

255

Ĉl. 2. ZOO. 256

Ĉl. 11. ZOO. 257

Ĉl. 12. st. 3. ZOO.

60

4.1. DRŢAVNI IZVORI TRGOVAĈKOG PRAVA

Pod tzv. drţavnim izvorima razumijevamo opće pravne akte kojima se ureĊuje materija koja je

od znaĉaja za drţavu pa ih stoga i donosi zakonodavno tijelo u propisanom postupku.258

MeĊu opće

pravne propise kojima je regulirana materija trgovaĉkoga prava moţemo ubrojiti Ustav te temeljne

zakone poput ZOO i ZTD. Naravno osim prethodno navedenih zakona materija trgovaĉkoga prava

regulirana je i brojnim drugim zakonima te podzakonskim aktima. Drţavni izvori prava reguliraju

trgovaĉke odnose prisilnim propisima (normama) i dispozitivnim propisima (normama) koje obzirom

na privatnopravni karakter trgovaĉkog prava prevladavaju.

4.1.1. Ustav Republike Hrvatske

Izvor hrvatskog trgovaĉkoga prava ĉini Ustav kao jedinstveni opći pravni akt u kojemu su

sakupljene sve temeljne pravne norme kojima se ureĊuje politiĉki i pravni sustav drţave. U okviru

ustavnopravnih normi kojima se utvrĊuju i odreĊuju temeljne slobode i prava ĉovjeka i graĊanina

navodi se poduzetniĉka i trţišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.259

Sloboda poduzetništva te trţišno reguliranje gospodarskih odnosa temelj su uspješnih

gospodarstava260

pa se u okviru tih sloboda naroĉito jamĉi jednak pravni poloţaj poduzetnika na trţištu,

zabranjuje se zlouporaba monopolskog poloţaja odreĊenog zakonom, potiĉe se gospodarski napredak,

štite se prava steĉena ulaganjem kapitala.261

4.1.2. Zakon o obveznim odnosima

ZOO je opći zakon kojima se reguliraju pitanja vezana uz ureĊenje obveznih odnosa.262

Strukturalno ZOO je podijeljen na opći i posebni dio. U općem dijelu normirana su opća naĉela

obveznoga prava, sudionici obveznih odnosa, nastanak, vrste i uĉinci obveznih odnosa kao i promjene

u obveznim odnosima. Posebni dio regulira ugovorne odnose ureĊujući opća pitanja ugovora poput

sklapanja, zastupanja, tumaĉenja, nevaljanosti te uĉinaka ugovora kao i pojedine ugovora. TakoĊer u

posebnom dijelu ZOO-a regulirani su izvanugovorni odnosi i to prouzroĉenje štete, stjecanje bez

osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te vrijednosni papiri.

258

Gorenc, V., op.cit (ref.252.), str.10. 259

Sokol, S., Smerdel, B., Ustavno pravo, Zagreb, 1998., str. 88. 260

Ibid. 261


Baretić, M., Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija, 6/2008., str.13.-22.

61

ZOO poĉiva na tzv. monistiĉkoj koncepciji pravnog reguliranja ugovornih odnosa.263

Naime, on

je jedinstveni pravni izvor za ureĊenje ugovornih odnosa trgovaĉkog i graĊanskog prava. Njegove

odredbe primjenjuju se kako na graĊanskopravne tako i na trgovaĉke ugovore pod uvjetom da za

trgovaĉke ugovore264

nije izrijekom drukĉije odreĊeno.265

4.1.3. Zakon o trgovaĉkim društvima

ZTD je temeljni pravni izvor trgovaĉkog statusnog prava. Smatran je jednim od temeljnih

propisa za pravno ureĊenje odnosa u gospodarstvu. Na njega se nadovezuju brojni drugi zakoni vaţni

za gospodarstvo (npr. Zakon o osiguranju, Zakon o bankama), no njegova primjena takoĊer ovisi o

brojnim zakonima (npr. Zakonu o sudskom registru, Zakon o javnom biljeţništvu, Zakon o reviziji,

Zakon o raĉunovodstvu itd.).266

Pravnim pravilima ZTD-a regulirana su pitanja zajedniĉka svim trgovaĉkim društvima kao npr.

predmet poslovanja, naziv, sjedište, djelovanje trgovaĉkih društava prema trećima odnosno zastupanje,

kao i pitanja kojima se za svaki oblik trgovaĉkog društva regulira nastanak, odnosi meĊu ĉlanovima i

prema trećima, unutrašnji ustroj, upravljanje te prestanak.

4.2. AUTONOMNO TRGOVAĈKO PRAVO

Autonomno trgovaĉko pravo nije formalnopravni, drţavni, izvor prava već je društveni izvor

prava.267

Njega stvaraju trgovci kojima je to pravo i namijenjeno, u granicama dopuštenim prisilnim

propisima.268

Autonomno trgovaĉko pravo kao neformalni izvor prava javlja se u obliku poslovnih

(trgovaĉkih) obiĉaja, uzanci te razliĉitih oblika formularnog prava (općih uvjeta poslovanja, tipskih te

adhezijskih ugovora).269

263

Nikšić, S., Ĉuveljak, J., Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str. 23. 264

Trgovaĉki ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci meĊu sobom u obavljanju djelatnosti koje ĉine predmet

poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. V. ĉl. 14. st. 2. ZOO. 265

Ĉl. 14. st. 1. ZOO. 266

Barbić, J., Pravo društava Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006., str.103. 267

Gorenc, V., op.cit. (ref.252.), str.11. 268

Ibid. 269

Ibid., str.12.

62

4.2.1. Trgovaĉki obiĉaji i praksa koju su trgovci meĊusobno razvili

Trgovaĉki obiĉaji jesu ponašanja ugovornih stranaka iz trgovaĉkih ugovora koja su se tijekom

dugog niza godina ustalila i uobliĉila.270

Postupanje pravnih subjekata u poslovnoj praksi ima pravno

svojstvo obiĉaja kad je ono prema opće prihvaćenu stajalištu razborito i opće poznato. Do njihove

primjene dolazi budući oni predstavljaju toliko proširenu praksu da subjekti trgovaĉkog prava redovito

oĉekuju da će se prema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihova meĊusobnog ugovora.271

Naime,

sklapanjem trgovaĉkih ugovora obiĉaji postaju sastavni dio tog ugovora, a na temelju autonomne volje

ugovornih stranaka ako stranke nisu izrijekom ili prešutno iskljuĉile njihovu primjenu.272

Stoga se

obiĉaji primjenjuju glede onih pitanja koja nisu posebno riješena ugovorom te imaju prednost pred

dispozitivnim propisima.

Praksa koju su trgovci meĊusobno razvili (course of dealing) ima znaĉaj pravnog izvora samo

meĊu konkretnim ugovarateljima, koji su takovu praksu razvili. Rijeĉ je o ponašanju koje

suugovaratelji redovito ponavljaju pri sklapanju odreĊenih ugovora i koje se stoga primjenjuje i na

njihove buduće ugovore. OdreĊeno ponašanje samo u jednom sluĉaju ne govori o postojanju

meĊusobno razvijene prakse.273

Praksa koju su trgovci meĊusobno razvili dolazi do primjene ispred

dispozitivnih propisa, ali i ispred trgovaĉkih obiĉaja, budući je odnos meĊusobno razvijene prakse i

trgovaĉkih obiĉaja, odnos posebnog i općeg.274

4.2.2. Uzance

Uzance su trgovaĉki (poslovni) obiĉaji kodificirani od strane ovlaštenih tijela poput poslovnih

udruţenja, komora, burzi, trgovaĉkih luka i sl.275

Uzance u hijerarhiji pravnih izvora imaju prednost

pred dispozitivnim propisima, no nikako ne smiju biti u suprotnosti sa kogentnim propisima, dakle,

ustavnim naĉelima, prisilnim propisima i moralom društva.276

Uzance mogu biti opće i posebne.277

Opće uzance primjenjuju se i zajedniĉke su za sve

sudionike prometa robom u gospodarstvu.278

Najpoznatije opće uzance jesu Opće uzance za promet

robom iz 1954. godine donesene od strane Drţavne arbitraţe.279

One su opće, jedinstvene i potpune

270

Ibid. 271

Gorenc, V. (ur.), Ćesić, Z., Kaĉer, H., Momĉinović, H., Pavić, D., Perkušić, A., Pešutić, A., Slakoper, Z., Vidović,

A., Vukmir, B., Komentar zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.26. 272

Ĉl. 12. st. 4. ZOO. 273

Goldštajn, A., op.cit (ref.221.), str.90. 274

Ibid., str.94. 275


Ibid., str.14. 277

Zubović, A., Primjena trgovaĉkih obiĉaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2006., str.311. 278

Ibid. 279

Ibid., str.312.

63

uzance. Opće su uzance jer su zajedniĉke svim granama prometa robom, jedinstvene uzance jer se

primjenjuju na cijelom drţavnom podruĉju te potpune jer sadrţe i pravila obveznog prava te djeluju

kao jedinstveni regulativi.280

Posebne uzance za razliku od općih uzanci predstavljanju trgovaĉke obiĉaje koji se odnose na

neku uţu, specifiĉnu gospodarsku djelatnost ili odreĊenu robu.281

U Republici Hrvatskoj posebne

uzance ovlaštena je utvrĊivati Hrvatska gospodarska komora (HGK), npr. Posebne uzance u

ugostiteljstvu.282

Posebne uzance objavljuju se u sluţbenom glasilu Republike Hrvatske – Narodnim

novinama.283

4.2.3. Formularno pravo

Formularno pravo razvilo se u pravnom prometu kao posljedica pojave velikoga broja

poslovnih uvjeta tiskanih na posebnim obrascima, koji su unaprijed poput ponuda upućivani stankama

u cilju sklapanja ugovora.284

Njihova je osnovna svrha pojednostavljivanje poslovanja te izbjegavanje

dugih pregovora.285

U okviru formularnog prava razvili su se opći uvjeti poslovanja, tipski te adhezijski

ugovori.

4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja

Opći uvjeti poslovanja predstavljaju niz odredaba koje reguliraju odnose iz ugovora odreĊujući

unaprijed, poput zakona, sadrţaj samog ugovora.286

Oni ĉine jednostrani popis ugovornih odredbi

(klauzula) ili ugovorni obrazac koji se upotrebljava u redovitom poslovanju pri sklapanju ugovora.287

Iako su opći uvjeti prvobitno izraz volje jedne ugovorne strane, smatra se da ih prihvatom druga

ugovorna strana konstitutivno i dragovoljno ĉini sadrţajem ugovora pod uvjetom da je na vrijeme bila

upoznata s njihovim sadrţajem.288

Kako su opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora, oni u primjeni

imaju prednost pred dispozitivnim zakonskim odredbama. Od njih je moguće odstupiti u posebnim

pogodbama ugovora, u kojem će sluĉaju vrijediti posebne ugovorne pogodbe koje sadrţava ugovor.289

280

Goldštajn, A., op.cit. (ref.221.), str.160.-161. 281

Gorenc, V., op.cit. (ref.252.), str.13.-14. 282

Ibid., str.14. 283

Ibid. 284

Ibid. 285

Ibid. 286

Ibid., str.15. 287

Ibid., str.16. 288

Ibid. 289

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.407.

64

4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori

Tipski (standardni) ugovori jesu takvi ugovori kod kojih jedna od budućih ugovornih strana

predlaţe drugoj sklapanje ugovora na naĉin da joj predoĉuje unaprijed pripremljeni nacrt ugovora.290

Predoĉenje nacrta budućeg ugovora nije ništa drugo nego predoĉenje ponude ugovora.291

Ponuditelj

takvog nacrta ugovora dopušta pregovaranje o sadrţaju predloţenog ugovora te odstupanje od

predloţenog formulara.292

4.2.3.3. Adhezijski ugovori

Adhezijski ugovori jesu oni ugovori u kojem jedna od budućih ugovornih strana (ponuditelj)

veţe sklapanje ugovora uz prihvaćanje svih uvjeta sadrţanih u formularu koji predlaţe i ne pristaje ni

na kakvu izmjenu po principu take it or leave it.293

Takva ponuda zapravo ĉini nacrt budućeg

ugovora294

, kojeg ponuĊeni moţe u cijelosti prihvatiti ili odbiti. PonuĊeni ne sudjeluje u kreiranju

ugovora, ne postoje elementi pregovaranja, pa se autonomija stranaka svodi na prihvaćanje ili odbijanje

ponude u cijelosti.295

Ugovori takve vrste naroĉito su zastupljeni kod prijevoza robe i putnika, cijene

komunalnih usluga i sl..

4.2.3.4. Klauzule (termini)

Klauzule ĉine dio formularnog prava te su njihove odredbe tipizirane.296

One su ĉesto saţetak

nekog podrobno formuliranog teksta.297

IzraĊuju ih pojedina udruţenja trgovaca, meĊudrţavne agencije

i sl.298

Klauzule postaju sastavni dio ugovora samo ukoliko se ugovorne strane u ugovoru na njih

pozivaju.299

U trgovaĉkoj praksi vrlo je raširena primjena INCOTERMS klauzula koje je donijela

MeĊunarodna trgovaĉka komora (MTK) 1936. godine u Parizu.300

Njihov je cilj osigurati jedinstveno

tumaĉenje termina koji se pojavljuju pri prodaji robe, a kojima se regulira prelazak rizika i troškova

izmeĊu kupca i prodavatelja.301

Stoga se njima reguliraju primjerice obveze vezane za predaju robe (u

skladištu - prvom prijevozniku - na odredištu itd.), obavljanje carinskih formalnosti, osiguranje robe u

prijevozu, pribavljanje prijevoznog sredstva, pribavljanje posebnih isprava koje prate robu (uvjerenje o

290


Ibid. 292

Klarić, P., Vedriš, M., op. cit. (ref.210.), str.407. 293





Ibid. 298

Ibid. 299

Ibid. 300

Ibid. 301

Zubović, A., op.cit. (ref.277.), str.313.

65

porijeklu proizvoda, certifikati o obavljenoj kontroli robe), pakiranje robe te podjela troškova izmeĊu

prodavatelja i kupca i sl.

4.3. SUDSKA I ARBITRAŢNA PRAKSA

U pravna vrela trgovaĉkog prava svakako treba ubrojiti i sudsku te arbitraţnu praksu koja u

Republici Hrvatskoj nije izravan već neizravan izvor prava.302

Sudska i arbitraţna praksa neposredno

primjenjuju pravna pravila raznih izvora prava pa stoga ona tumaĉi, a ne stvara pravo. 303

Pod pojmom sudske prakse podrazumijevamo donošenje više suglasnih presuda od strane istog

suda o istomu pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje opće obvezna pravna norma.304

U

sudskoj praksi kao izvoru prava postoji razlika izmeĊu zemalja koje pripadaju anglosaksonskomu

pravnom krugu (tzv. common law sustavi) i zemalja koje poput Republike Hrvatske pripadaju

kontinentalnom europskomu pravnom krugu (tzv. civil law sustavi).305

Razlika izmeĊu predmetnih

pravnih sustava ogleda se prvenstveno u tome što sudovi common law sustava formiraju pravna pravila

(tzv. case law) snagom svojih odluka koje imaju pravno znaĉenje presedana.306

U common law sustavu

sudovi niţeg ranga vezani su odlukama sudova višeg ranga ako konkretno ĉinjeniĉno stanje odgovara

onom iz precedentnog sluĉaja (tzv. The Binding Rule of Precedent).

Sudovi kontinentalnih europskih pravnih sustava gore navedeno ovlaštenje nemaju. Temeljno

naĉelo kontinentalno europskih pravnih sustava jest da sudovi sude na temelju ustava i zakona te da

nisu pri donošenju odluka vezani pravnim shvaćanjima suda višeg ranga pa niti svojim prijašnjim

pravnim shvaćanjima.307

MeĊutim, uloga sudske prakse u kontinentalnim europskim pravnim sustavima ipak nije posve

beznaĉajna. U Republici Hrvatskoj vaţna je uloga Vrhovnog suda pri donošenju pravnog shvaćanja o

jedinstvenoj primjeni zakona, a pravno shvaćanje Vrhovnog suda obvezatno je za sudove u svim

postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi.308

302


Ibid. 304

Ibid. 305




Ĉl. 59. st. 7. ZS.

66

4.4. PRAVNA ZNANOST

Pravna znanost ne ubraja se u formalno pravna vrela već djeluje na sud snagom svoje

uvjerljivosti.309

Iako sudovi pri donošenju odluka nisu vezani stajalištima pravne doktrine te se pri

donošenju odluka ne mogu pozivati na stajalište pravne doktrine, pravna znanost moţe posredno

utjecati na donošenje sudskih odluka.310

Kao iznimno vrijedna smjernica u primjeni pojedinih pravnih

instituta trgovaĉkog prava mogu biti kritiĉke studije, prijedlozi zakonodavcu i njihovo obrazloţenje,

znanstveno obrazloţeni komentari odredaba zakona te poredbenopravne znanstvene studije.311

4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAĈKOG PRAVA

4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima

Akti tijela s javnim ovlastima ĉine izvor trgovaĉkog prava. Njih donose ovlaštene gospodarske

organizacije, njihove udruge ili druga tijela, u pravilu na osnovi smjernica drţave koja je i ovlaštena

provoditi nadzor nad radom tijela s javnim ovlastima.312 313

Pravne norme akata tijela s javnim

ovlastima opće su obvezatne za sve pravne subjekte u odreĊenoj grani gospodarstva u okviru ĉije

oblasti djeluje tijelo koje ih je donijelo.314

Znaĉenje akata tijela s javnim ovlastima je iznimno s obzirom na ĉinjenicu da se njima u pravilu

popunjavaju pravne praznine u zakonima kojima se reguliraju gospodarski odnosi ili se reguliraju

odreĊena pitanja koja su znaĉajna u podruĉju trgovaĉkog prava no nisu još uvijek sazrjela za zakonsko

reguliranje.315

4.5.2. Statuti i društveni ugovori

Kada govorimo o izvorima trgovaĉkoga prava valja se osvrnuti i na statute te društvene ugovore

kao pravne akte kojim se ureĊuju pitanja od iznimne vaţnosti za organizaciju te rad pojedine pravne

osobe odnosno trgovaĉkog društva. 316

309


Ibid. 311

Perić, B., op.cit. (ref.162.), str.180.-181. 312

Akti HGK i njezinih tijela. Naime, HGK ovlaštena je donositi odluke, zakljuĉke i preporuke. Odluke i zakljuĉci imaju

pravnu snagu u statutarnim pitanjima te je njihov sadrţaj obvezujući za sve ĉlanove HGK. 313


Ibid. 315

Ibid. 316

Ibid., str.19.

67

Statuti te društveni ugovori predstavljaju temeljne akte svake pravne osobe. Svi drugi akti te

pravne osobe moraju biti s njima u skladu.317

No, unatoĉ njihovome znaĉenju kao temeljnog akta

trgovaĉkog društva oni nemaju pravnu snagu općih izvora trgovaĉkoga prava, već su autonomni izvor

prava.318

Razlog tome je što se njihova primjena odnosno obvezatnost primjene ograniĉava iskljuĉivo

na uzak krug pravnih subjekata. Naime, opći pravni propisi primjenjuju se na sve pravne subjekte koji

sudjeluju u pravnome prometu, dok se statuti odnosno društveni ugovori primjenjuju samo na pojedine

pravne subjekte regulirajući njihova prava i obveze kako meĊusobne tako i prema trećima.319

317

Ibid. 318

Ibid. 319

Ibid.

69

Glava III.

Trgovačko ugovorno pravo

71

1. OPĆENITO O TRGOVAĈKOM

UGOVORNOM PRAVU

U suvremenom društvu pravni subjekti320

svakodnevno ulaze u društvene odnose razliĉitog

sadrţaja. Najĉešći društveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze jesu odnosi koji imaju gospodarsko -

prometno znaĉenje.321

To su oni odnosi u koje pravni subjekti ulaze s ciljem razmjene odreĊenih

dobara i usluga, a kako bi zadovoljili razliĉite ţivotne potrebe.322

Razmjena dobara i usluga kao jedan vid društvenih odnosa javlja se u najranijim oblicima

društvenih ureĊenja pa sve do onih suvremenih. Stoga se potreba za reguliranjem razmjene dobara i

usluga u društvu javila vrlo rano. Drţave su tako nastojale pravnim pravilima obuhvatiti gospodarske

društvene odnose nastojeći pri tome u iste unijeti red, olakšati njihovo razumijevanje te omogućiti

pravnim subjektima veću pravnu sigurnost glede prava i obveza koje za njih proizlaze iz tih odnosa. To

je imalo za posljedicu nastanak obveznog prava kao skupa pravnih pravila kojim su se ureĊivali oni

društveni odnosi u koje su pravni subjekti ulazili povodom ĉinidaba odnosno pozitivnih ili negativnih

ljudskih radnji usmjerenih na stjecanje odreĊenih prava odnosno na preuzimanje odreĊenih duţnosti u

okviru razmjene dobara i usluga.323

Temelj razmjene dobara i usluga predstavljaju pravni poslovi, osobito ugovori. Pravni posao se

u teoriji definira kao oĉitovanje volje pravnog subjekta koje je usmjereno na postizanje odreĊenih

pravnih uĉinaka – postanak, promjena i prestanak pravnog odnosa. Pravni poslovi mogu biti

jednostrani (unilateralni), dakle oni koji nastaju oĉitovanjem volje samo jednog subjekta ili dvostrani

(bilateralni) ili višestrani (multilateralni), odnosno oni koji nastaju oĉitovanjem volje dvaju ili više

subjekata. Dvostrani i višestrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima.

Ugovor je, prema tome, dvostrani ili višestrani pravni posao, koji nastaje suglasnim

oĉitovanjem volje dvaju ili više pravnih subjekata i koji kao takav proizvodi odreĊene pravne uĉinke.

320

Pravni subjekti su sudionici obveznopravnih odnosa. Oni mogu biti fiziĉke i pravne osobe. V. ĉl. 16. ZOO. 321


Ibid. 323

Ibid.

72

1.1. UGOVOR KAO TEMELJ OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Pravni uĉinci ugovora će u glavnini sluĉajeva biti usmjereni na nastanak, promjenu i prestanak

obveznopravnih odnosa.324

Tada govorimo o tzv. obveznopravnim (obligacijskim) ugovorima. Kao što

ćemo vidjeti u daljnjem tekstu, upravo su obveznopravni ugovori temelj razmjene dobara i usluga.325

Obveznopravni ugovori su dvostrani pravni poslovi kojim se jedna ugovorna strana, obvezuje

drugoj ugovornoj strani izvršiti odreĊenu ĉinidbu.326

Primjerice, kod kupoprodaje, kupac preuzima

obvezu da će prodavatelju platiti dogovorenu cijenu. U obveznopravnom odnosu, obveza jedne strane

(dug), uvijek odgovara subjektivnom pravu druge strane (traţbina). U okviru gornjeg primjera, obveza

kupca (dug), se sastoji u plaćanju dogovorene cijene, a to s druge strane odgovara subjektivnom pravu

prodavatelja (traţbini) koje se sastoji u tome da od kupca potraţuje plaćanje dogovorene cijene.

Sudionici obveznopravnog odnosa nazivaju se duţnik i vjerovnik.

1.1.1. Ĉinidba kao predmet obveznopravnog odnosa

Predmet obveznopravnog odnosa jest ĉinidba. Izvršenjem ĉinidbe duţnik se oslobaĊa svoje

obveze a vjerovnik ostvaruje svoje subjektivno pravo. Izvršenjem ĉinidbe u pravilu prestaje

obveznopravni odnos. Ĉinidbu moţemo definirati kao svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju

je jedan pravni subjekt (duţnik) obvezan uĉiniti drugoj ugovornoj strani (vjerovniku), a na temelju

obveznog odnosa.327

Da bi se pozitivne ili negativne ljudske radnje mogle smatrati ĉinidbom one moraju imati

odreĊena svojstva. Naime, one moraju biti ljudske radnje, imati imovinski karakter te biti moguće,

pravno dopuštene, odreĊene ili barem odredive.328

Da bi ĉinidba bila dopuštena ona mora biti ljudska radnja odnosno mora potjecati od oĉitovanja

ljudske volje.329

Pošto su obvezni odnosi pravno regulirani gospodarski odnosi ĉiji je cilj razmjena

dobara i usluga, oni su usmjereni na postizanje odreĊenih pravnih posljedica koje se odraţavaju

posredno ili neposredno na imovinskoj masi pravnih subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.

Primjerice darovanje knjige odraziti će se na imovinsku masu darovatelja na naĉin da će ona biti manja

za vrijednost darovane knjige, a imovinska masa obdarenika povećati će se za istu vrijednost darovane

knjige.

324

Vizner, B., Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1., Zagreb, 1978. str.130. 325

Ibid., str.129. 326


Ibid., str.89. 328

Ibid, str.90.-92. 329

Ibid., str.90.

73

Ĉinidba takoĊer mora biti moguća.330

Pod mogućnošću ĉinidbe podrazumijevamo njezinu

objektivnu mogućnost, odnosno da se ĉinidba koja je predmet obveznog odnosa moţe ispuniti.331

Ukoliko bi predmet obveze bila ĉinidba koju niti jedan pravni subjekt ne bi mogao ispuniti pravna

obveza bila bi pravno nevaljala odnosno smatralo bi se da nije niti nastala.332

Primjerice jedan pravni

subjekt obveţe se izgraditi brod u jedan dan.

Da bi pravna ĉinidba bila dopuštena, njezin se sadrţaj ne smije protiviti Ustavu Republike

Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.333 334

Ĉinidba mora biti i odreĊena, što znaĉi da mora biti toĉno oznaĉena duţnikova obveza te

ovlaštenje vjerovnika. Ukoliko ĉinidba nije odreĊena ona mora biti barem odrediva odnosno mora

postojati mogućnost da se odredi iz sadrţaja samog pravnog posla ili se moţe ostaviti trećoj osobi da je

odredi. NeodreĊenost i neodredivost ĉinidbe ima za posljedicu ništetnost obveznopravnog pravnog

posla.335

Ĉinidba se moţe sastojati u davanju (dare) i ĉinjenju (facere) kao pozitivnim ljudskim radnjama

te u propuštanju (non facere) i trpljenju (pati) kao negativnim ljudskim radnjama.336

Ĉinidba davanja

(dare) obuhvaća davanje stvari odnosno obvezu duţnika da vjerovniku pribavi pravo vlasništva ili koje

drugo stvarno pravo na nekoj stvari npr. pravo sluţnosti, zaloţno pravo itd. Ĉinjenje (facere)

razumijevamo ĉinidbu rada koja se moţe oĉitovati kao funkcija rada (npr. obavljanje poslova

upravljanja trgovaĉkom društvu) te rezultat rada (npr. naslikati sliku). Propuštanje ili neĉinjenje (non

facere) je negativna ljudska radnja koja obuhvaća neispunjavanje odnosno suzdrţavanje od obavljanja

radnji od strane odreĊenog subjekta u obveznom odnosu, a koje bi taj subjekt inaĉe mogao ispunjavati.

Primjerice propuštanje da se u odreĊeno dana neće izvoditi graĊevinski radovi na kući. Pod pojmom

trpljenja razumijevamo nespreĉavanje negativnih ljudskih radnji koje bi pojedini pravni subjekt bio

ovlašten sprijeĉiti da se nije na osnovi obveznog odnosa duţan tu radnju trpjeti. Primjerice u sluĉaju

kada susjedu dopustimo postavljanje skela na naše zemljište da bi pobojao fasadu svoje kuće.

1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa

Obvezno pravo po svome je djelovanju relativno.337

To konkretno znaĉi da obvezni odnosi

proizvode pravne uĉinke samo prema strankama iz tog odnosa (inter partes). Pravni subjekti ulazeći u

obvezne odnose stjeĉu prava i/ili preuzimaju obveze. Ta prava i obveze ovlašćuju odnosno obvezuju

330

Ibid., str.91. 331

Ibid.. 332

Ĉl. 270. ZOO. 333

Ĉl. 271. ZOO. 334


Ĉl. 272. st. 2. ZOO. 336

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.89., 93.-94. 337

Ibid., str.379.

74

samo subjekte tog obveznog odnosa te njihove univerzalne pravne slijednike, osim ako je što drugo

ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi obveznog odnosa.338

Treći niti stjeĉu prava niti im se

nameću obveze. Iznimno, pojedini obvezni odnos imati će pravni uĉinak i prema trećima u sluĉaju kada

je to izriĉito je ugovorom odreĊeno (tzv. ugovori u korist trećih).339

1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze

Obvezni odnosi kao pravni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom ĉinidaba javljaju se u

obliku ugovornih te izvanugovornih odnosa.340

Ugovorni odnosi nastaju oĉitovanjima volje dviju strana, koja su usmjerena na postizanje

pravnih uĉinaka u skladu sa odredbama Ustava, prisilnih propisa te morala društva.341

Sklapanjem

ugovora stranke zasnivaju meĊusobne obveze i prava na podruĉju obveznog prava.342

Ugovori su oni

oblici obveznih odnosa u kojima je maksimalno izraţeno naĉelo dispozitivnosti obveznoga prava.343

To

se naĉelo naroĉito oĉituje u pravu stranaka da suglasnošću volja zasnivaju, mijenjaju te ukidaju

meĊusobne obveznopravne odnose te u njihovome pravu da ih sadrţajno urede u granicama pravnom

dopuštenog i mogućeg sadrţaja.344

Obveznopravni ugovori su najĉešći oblici pravnih poslova putem

kojih stranke nastoje postići dopuštene pravne uĉinke odnosno putem kojih stjeĉu odreĊena prava te

preuzimaju obveze prihvatom ponude odnosno prijedloga ugovora koji sadrţi sve bitne sastojke

ugovora.345

Izvanugovorni odnosi jesu oni obvezni odnosi za ĉiji postanak nije mjerodavno suglasno

oĉitovanje volje njihovih sudionika nego ispunjenje odreĊenih ĉinjenica na osnovi kojih pravo veţe

postanak obveznog odnosa.346

Njihova svrha prvenstveno je usmjerena na zaštitu postojećih pravnih

odnosa pa se njima ne stvaraju novi pravni odnosi.347

Temelji izvanugovornih obveznopravnih odnosa

su: prouzroĉenje štete, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te

vrijednosni papiri.348

338

Ĉl. 336. st. 2. ZOO. 339

Ĉl. 336. st. 3. ZOO. 340


Ibid., str.413. 342

Ibid. 343

Ibid., str.379. 344

Ibid. 345

Ĉl. 253. st. 1. ZOO. 346


Ibid. 348

Ibid.

75

1.2. TIPOLOGIJA UGOVORA

Već je navedeno da su ugovori dvostrani ili višestrani pravni poslovi usmjereni na posizanje

odreĊenih pravnih uĉinaka, od kojih centralno mjesto predstavlja zasnivanje obveza. Obveznopravne

ugovore moguće je prema razliĉitim kriterijima klasificirati u odreĊene kategorije, tipove ugovora. U

tom smislu govorimo o tipologiji ugovora.349

U pravnoj teoriji ugovori se dijele na: imenovane i neimenovane ugovore, konsenzualne i realne

ugovore, dvostrano obvezne i jednostrano obvezne ugovore, naplatne i besplatne ugovore, formalne i

neformalne ugovore, te na graĊanske, trgovaĉke i potrošaĉke ugovore. ZOO propisuje razliĉite

pretpostavke i razliĉite pravne uĉinke za razliĉite tipove ugovora.

1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori

Kriterij klasifikacije ugovora na nominantne i inominantne jest postojanje odnosno nepostojanje

njihove regulacije u propisima.

Nominantni ugovori su ugovori ĉiji su sadrţaj, oblik i pravni uĉinci regulirani propisima

pozitivnog prava. Rijeĉ je o ugovorima koji su toliko ustaljeni u pravnom prometu da ih je

zakonodavac odluĉio regulirati. Tako su primjerice nominantni ugovori kupoprodaja, zakup, zajam itd.

U hrvatskom pravu za odreĊenje nominantnih ugovora, mjerodavne su prije svega odredbe ZOO-a.350

Za razliku od nominantnih ugovora, inominantni su ugovori oni koji nisu pravno regulirani

propisima. Naime naĉelo ugovorne autonomije, omogućuje pravnim subjektima da sklope i takvu

pogodbu koja nije normirana propisima. Stranke su pri tome vezane jedino Ustavom, prisilnim

propisima i moralom društva.351

Inominantne ugovore moguće je podijeliti na tipiĉne i atipiĉne

ugovore. Tipiĉni inominantni ugovori su oni koji su toliko rašireni u praksi i ustaljeni u sadrţaju da su

poslovnim krugovima dobili odreĊeni naziv.352

Primjer takvih ugovora su B.O.T.353

, joint-venture i sl.

349

V. Goldštajn, A., op.cit. (ref.221.), str.12.-16.; 349

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.110.-112., 411.-414. 350

ZOO u Glavi VIII., Odjeljak 2. ureĊuje 35 ugovora (ugovor o kupoprodaji, ugovor o zamjeni, ugovor o prodajnom

nalogu, ugovor o darovanju, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zakupu,

ugovor o najmu, ugovor o doţivotnom uzdrţavanju, ugovor o dosmrtnom uzdrţavanju, ugovor o djelu, ugovor o graĊenju,

ugovor o ortaštvu, ugovor o prijevozu, ugovor o licenciji, ugovor o ostavi, ugovor o uskladištenju, ugovor o nalogu, ugovor

o komisiji, ugovor o trgovinskom zastupanju, ugovor o posredovanju, ugovor o otpremi (špediciji), ugovor o ispitivanju

robe i usluge, ugovor o organizaciji putovanja, posredniĉki ugovor o putovanju, ugovor o alotmanu, ugovor o osiguranju,

bankarski novĉani polog, polaganje vrijednosnih papira, bankarski tekući raĉun, ugovor o sefu, ugovor o kreditu, ugovor

kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira, akreditivi, bankarsko jamstvo). Pored navedenoga, ZOO u općim odredbama

ureĊuje još nekolicinu ugovora (ugovor o ustupu, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, ugovor o

jamstvu, asignaciju, obnovu, nagodbu, otpust duga). Naravno, ZOO ne iscrpljuje sve nominantne ugovore, on je svakako

najbitniji propis ugovornog prava, ali ne i jedini. Tako su primjerice ugovor o radu, trgovaĉke punomoći, ugovori o

pripajanju i spajanju trgovaĉkih društava, autorski ugovori i sl. nominantni ugovori, ĉiji su sadrţaj, oblik i pravni uĉinci

propisani posebnim propisima. 351

Ĉl. 2. ZOO. 352

Goldštajn, A., op.cit. (ref.221.), str.13

76

Atipiĉni inominantni ugovori nisu sadrţajno ustaljeni, i prilagoĊeni su konkretnim potrebama sluĉaja

pa ih se stoga još naziva ugovorima po mjeri (tailor-made).354

1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori

Podjela ugovora na konsenzualne355

i realne356

ravna se prema kriteriju perfekcije ugovora

odnosno trenutka u kojemu je ugovor sklopljen.

Konsenzualni ugovori su oni koji nastalu kada se ugovorne strane usuglase o bitnim sastojcima

ugovora, dakle u trenutku kada doĊe do sporazuma.357

Taj će trenutak u pravilu biti kada ponuĊeni

prihvati ponudu.358

Sama predaja stvari kod konsenzualnih ugovora ne spada u ĉin sklapanja ugovora,

već eventualno u ĉin ispunjenja ugovorne obveze.359

ZOO je prihvatio koncept konsenzualnih ugovora,

dok se realni ugovori svode na iznimke.

Realni su ugovori oni ugovori koji nastaju predajom stvari. Prema ZOO-u jedini realan ugovor

je ugovor o posudbi.360

Pored toga, realan će biti i svaki ugovor koji je sklopljen u reţimu kapare.361

Prema tome i ugovori koji su po svojoj prirodi konsenzualni, neće biti sklopljeni u trenutku postizanja

sporazuma već u trenutku kada jedna strana drugoj dade kaparu.

1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori

Podjela ugovora na jednostrano obvezne i dvostrano obvezne ravna se prema tome preuzima li

ugovornu obvezu samo jedna strana ili obje. Ovo ne treba miješati s podjelom pravnih poslova na

jednostrane i dvostrane. Naime, svaki je ugovor dvostrani pravni posao, a kao takav moţe biti

jednostrano obvezan ili dvostrano obvezan.

Jednostrano obvezni ugovori su oni kojima se samo jedna strana obvezuje izvršiti drugoj

odreĊenu ĉinidbu. Rijeĉ je o jednosmjernom obveznopravnom odnosu u kojemu je jedna ugovorna

strana samo vjerovnik a druga strana samo duţnik. Primjerice, jednostrano obvezni ugovori su ugovor

353

B.O.T. (Build-Operate-Transfer) je u bitnome ugovor kojim privatni investitor od drţave dobiva koncesiju za izgradnju i

vremenski ograniĉeno upravljanje odreĊenim postrojenjem (elektrana, luka, cesta i sl.), a nakon tog vremena vlasništvo nad

tim postrojenjem prenosi na drţavu. 354

Goldštajn, A. op.cit. (ref.221.), str.13-14. 355

Naziv konsenzualni ugovori dolazi od lat. consensus (sporazum). 356

Naziv realni ugovor dolazi od lat. res (stvar). 357

Ĉl. 247. ZOO. 358


Ibid., str.412. 360

Prema ĉl. 509. ZOO-a, ugovor o posudbi nastaje kada posuditelj preda posudovniku odreĊenu stvar na besplatnu

uporabu, a ovaj se obveţe vratiti je nakon uporabe. 361

Ĉl. 303. st. 1. ZOO-a.

77

o darivanju kod kojeg je samo darivatelj u obvezi i ugovor o posudbi kod kojega je samo posudovnik u

obvezi.

Najĉešći su i za poslovnu praksu najznaĉajniji ipak dvostrano obvezni ugovori. Rijeĉ je o

ugovorima kod kojih obje ugovorne strane preuzimaju ugovorne obveze pa se i jedna i druga strana

istovremeno javljaju i kao vjerovnik i kao duţnik. Tipiĉan primjer dvostrano obveznog ugovora jest

ugovor o kupoprodaji kod kojega prodavatelj preuzima obvezu predaje stvari, a kupac preuzima obvezu

plaćanja cijene. Dakle prodavatelj je istovremeno vjerovnik glede plaćanja te duţnik glede predaje

stvari, a kupac obrnuto.

Poseban tip dvostrano obveznih ugovora ĉine sinalagmatiĉni (reciproĉni) ugovori u kojima se

suugovaratelji obvezuju reciproĉno, odnosno zauzvrat obvezivanju druge strane.362

1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori

Kod naplatnih ugovora se za ĉinidbu daje neka protuĉinidba, pri ĉemu nije vaţno da se ona

sastoji u novcu.363

Takav je primjerice ugovor o kupoprodaji te ugovor o zamjeni.364

S druge strane,

besplatni su ugovori oni kod kojih se za ĉinidbu ne daje protuĉinidba, kao što je primjerice darovanje.

U pravilu će jednostrano obvezni ugovori biti besplatni, dok će dvostrano obvezni ugovori biti naplatni.

No, ovo pravilo nije apsolutno. Tipiĉna su iznimka od toga pravila ugovor o zajmu i ugovor o nalogu

koji su po svojoj prirodi dvostrano obvezni ugovori, no mogu biti i naplatni i besplatni.365

1.2.5. Formalni i neformalni ugovori

Formalni su ugovori one za koje je propisan odreĊeni oblik, bilo propisom, bilo voljom

stranaka.366

Dakle, odreĊen oblik ugovora (uglavnom pisani oblik) propisuje se za pojedine ugovore

zakonom kao uvjet njihove valjanosti tzv. forma ex lege. Takav je sluĉaj primjerice s ugovorom o

kupoprodaji nekretnine, ugovorom o licenciji, ugovorom o trgovinskom zastupanju i sl. Pored toga,

ugovorne strane mogu uĉiniti ugovor formalnim, na naĉin da njegov nastanak i valjanost uvjetuju

odreĊenim oblikom, tzv. forma ex contractu.367

Kod ovih potonjih, ako su stranke ugovorile odreĊeni

oblik samo da osiguraju dokaz svoga ugovora ili postizanje nekog drugog cilja, ugovor je sklopljen

kada je postignuta suglasnost o njegovu sadrţaju, a za ugovaratelje je u isto vrijeme nastala obveza da

362

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.529. 363


Ibid. 365

Suprotno u Vizner, B., op.cit (ref.324.), str.130. Autor drţi da je beskamatni zajam jednostrano obvezan ugovor. 366

Ibid., str.112. 367

Ĉl. 289. st. 1. ZOO.

78

ugovoru dadu ugovoreni oblik.368

Što se tiĉe samog oblika uglavnom će se traţiti pisani oblik, no u

odreĊenim sluĉajevima se moţe traţiti i sklapanje ugovora u obliku javnobiljeţniĉke isprave, da ugovor

bude sastavljen na jedinstvenom instrumentu (ispravi) i sl.

Za razliku od formalnih, neformalni su ugovori oni za koje zakon ne predviĊa odreĊeni oblik,

niti stranke ne ĉine ugovor zavisnim od odreĊenog oblika. ZOO poĉiva na naĉelu neformalnog

ugovora, dakle posebna je forma potrebna samo kada to zakon izriĉito navodi.369

1.2.6. GraĊanski, trgovaĉki i potrošaĉki ugovori

Kategorizacija ugovore na ugovore graĊanskog prava, trgovaĉke ugovore i potrošaĉke ugovore

ovisiti će o tome tko su ugovorne strane. Ova podjela se ĉini prije svega radi zaštite slabije ugovorne

strane. Tako primjerice ugovor o kupoprodaji ili pak ugovor o djelu moţe biti sklopljen ili kao

graĊanski ili kao trgovaĉki ili kao potrošaĉki ugovor. Svaka od navedene tri kategorije ugovora nosi

svoje specifiĉnosti i posebna pravila.370

Tzv. graĊanski ugovori predstavljaju opću kategorija. O graĊanskom se ugovoru radi uvijek

kada s obzirom na svojstva suugovaratelja zakon ne propisuje da se radi o kojoj drugoj kategoriji

ugovora. GraĊanski su ugovori prije svega oni koje sklapaju dva subjekta izvan granica gospodarske

djelatnosti. Takav će ugovor primjerice biti kupnja rabljenog vozila od fiziĉke osobe. Na

graĊanskopravne ugovore primjenjuju se opća pravila ZOO-a.

Trgovaĉki ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci meĊu sobom u obavljanju djelatnosti koje

ĉine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem te djelatnosti.371

Na

trgovaĉke se ugovore primjenjuju opća pravila ZOO-a, osim ako za njih nije izrijekom drugaĉije

odreĊeno.372

Tipiĉan primjer trgovaĉkog ugovora bio bi kupnja motornih vozila, kada ih trgovaĉko

društvo koje se bavi prijevozom kupuje radi obavljanja svoje djelatnosti od trgovaĉkog društva ĉija je

djelatnost distribucija navedenih vozila.

Potrošaĉki ugovor jest ugovor koji fiziĉka osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili

profesionalne djelatnosti s fiziĉkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje

gospodarske ili profesionalne djelatnosti.373

Ova je zakonska definicija dana za potrebe ugovora

kupoprodaji, no nju na odgovarajući naĉin valja primijeniti na sve ugovore. Inaĉe, ZOO ne ureĊuje

368

Ĉl. 289. st. 3. ZOO. 369

Ĉl. 286. st.1. ZOO. 370

Kao primjer razlikovanja ovih triju kategorija ugovora mogu posluţiti odredbe ZOO-a o obvezi kupca na obavijest o

vidljivim materijalnim nedostacima koja se mora dati prodavatelju: (a) kod graĊanskopravnog ugovora u roku od 8 dana, (b)

kod trgovaĉkih ugovora bez odgaĊanja, (c) kod potrošaĉkih ugovora u roku od 2 mjeseca. V. ĉl. 403. st. 1. i st. 4. ZOO. 371

Ĉl. 14. st. 2. ZOO. 372

Ĉl. 14. st. 1. ZOO. 373

Ĉl. 402. st.3. ZOO.

79

primarnu zaštitu potrošaĉa. Na potrošaĉke ugovore primjenjuju se prije svega posebne odredbe Zakona

o zaštiti potrošaĉa, a tek supsidijarno odredbe ZOO-a.374

1.3. TEMELJNA NAĈELA UGOVORNOG PRAVA

1.3.1. Naĉelo ugovorne slobode (autonomije)

Naĉelom autonomije stranaka predviĊeno je slobodno ureĊivanje obveznih odnosa od strane

njegovih sudionika. Dakle, sudionici u pravnom prometu slobodno ureĊuju obvezne odnose sukladno

vlastitoj volji, poštujući granice postavljene odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisa i

morala društva.375

Sadrţaj ovoga naĉela proizašao je iz dispozitivnog karaktera reguliranja obveznopravnih

odnosa. Naime, svi sudionici obveznopravnih odnosa ulaze u obvezne odnose kako bi zadovoljili

vlastite potrebe pa u tu svrhu u okviru razmjenjuju ĉinidbe odnosno dobara i usluge. Pri tome Zakon im

dopušta da sadrţaj meĊusobnih odnosa urede na naĉin koji najbolje odgovara njihovim potrebama i

ţeljama. No, kako dinamika razmjene dobara i usluga moţe imati za posljedicu razliĉite zlouporabe u

korist jednih, a na štetu drugih sudionika obveznopravnih odnosa, ovim naĉelom se nastojala osigurati

pravna sigurnost u pravnom prometu i to kako samih sudionika obveznih odnosa tako i pravnog

poretka u cjelini.

1.3.2. Naĉelo ispunjenja ugovorne obveze

Jedno temeljnog naĉela ugovornog prava na kojemu i poĉiva sam koncept konsenzualnih

ugovora jest duţnost ispunjenja ugovorne obveze, pacta sunt servanda.376

Sudionik u obveznopravnom

odnosu duţan je ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje.377

Duţnik je duţan ispuniti

svoju obvezu savjesno u svemu kako ona glasi.378

Naime, da li će ugovor uopće biti sklopljen i kakav će biti njegov sadrţaj ovisi od volje

stranaka. MeĊutim, jednom kada je ugovor sklopljen, on obvezuje ugovaratelje jednako kao i sam

zakon (pacta dant leges), te za ispunjenje ugovorne obveze ugovaratelji odgovaraju cijelom svojom

imovinom. Ugovorna obveza moţe prestati samo na naĉin predviĊen zakonom ili sporazumom

stranaka.

374

V. ĉl. 2. st. 2. Zakon o zaštiti potrošaĉa (NN br. 79/07, 125/07, 79/09,89/09, 133/09; dalje: ZoZP). 375

Vidi ĉl. 2. ZOO 376


Ĉl. 9. ZOO. 378

Ĉl. 342.st. 1. ZOO

80

1.3.3. Naĉelo savjesnosti i poštenja

Naĉelom savjesnosti i poštenja (bona fides) ustanovljena je duţnosti pridrţavanja naĉela od

strane svih sudionika obveznih odnosa pri zasnivanju te ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa.379

Naĉelo savjesnosti i poštenja jedno je od osnovnih naĉela obveznog prava, koji korijene svoga nastanka

pronalazi još u rimskom pravu.380

Odredbama ZOO-a naĉelo se ne odreĊuje niti pojmovno ni

sadrţajno, pa je na sudu zadaća da pojam i sadrţaj naĉela konkretizira u svakom pojedinom sluĉaju.381

Rijeĉ je dakle o pravnom standardu. Stoga naĉelo savjesnosti i poštenja ima veliki znaĉaj u stvaranju

novih pravnih pravila što moţemo naroĉito moţemo vidjeti na primjeru pojedinih instituta ZOO-a

poput npr. zabrane zlouporabe prava382

, instituta predugovorne odgovornosti383

i raskida ugovora zbog

promijenjenih odgovornosti384

itd.385

1.3.4. Naĉelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti ĉinidaba

Naĉelo ravnopravnosti ugovornih stranaka propisuje obvezu ravnopravnosti svih pravnih

subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.386

Ravnopravnost pravnih subjekata u obveznim

odnosima zahtijeva da su njihovi meĊusobni odnosi koordinirani odnosno da pravni subjekti ne

zasnivaju obvezne odnose na naĉin da je jedan pravni subjekt subordiniran (podreĊen) drugome

pravnome subjektu.

Koordiniranost pravnih subjekata u obveznim odnosima zasniva se na odlici suglasnosti volja

pravnih subjekata bez postojanja bilo kojeg vida prisile. To konkretno ima za posljedicu da pravni

subjekti pri zasnivanju meĊusobnih odnosa nastupaju kao ravnopravni sudionici toga odnosa te stjeĉu

ekvivalentna prava i/ili preuzimaju njima ekvivalentne obveze.

Naĉelom jednakosti davanja ili kako ga ZOO naziva naĉelo jednake vrijednosti ĉinidaba,

zahtijeva se od sudionika obveznih odnosa da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od

jednake vrijednosti uzajamnih ĉinidaba.387

Primjena naĉela u pravnom prometu konkretno znaĉi da

pravni subjekti u suvremenim gospodarskim odnosima imaju potrebu sklapati razliĉite pravne poslove

odnosno ulaziti u obvezne odnose kako bi zadovoljili svoje potrebe (npr. zaposlili se, namjestili kuću,

379

V. ĉl. 4. ZOO. 380

Za povijesni pregled razvoja naĉela savjesnosti i poštenja v. Baretić, M., Naĉelo savjesnosti i poštenja u obveznom

pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/2003., str. 572.-575. Za naĉelo savjesnosti i poštenja u komparativnom i

meĊunarodnom pravu v. Slakoper, Z., Naĉelo savjesnosti i poštenja u trgovaĉkim ugovorima s meĊunarodnim

obiljeţjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991., str.511.-548. 381

Baretić, M., op.cit. (ref.380.), str.578. 382

Ĉl. 6. ZOO. 383

Ĉl. 268. st. 6. ZOO. 384

Ĉl. 369., ĉl. 371. ZOO. 385

Baretić, M., op.cit. (ref.380.), str.578. 386

Ĉl. 2. ZOO. 387

Ĉl. 7. st. 1. ZOO.

81

otišli na putovanje itd.). Oni ulaze u obvezne odnose razmjenjujući ĉinidbe na naĉin da jedni od drugih

zahtijevaju odreĊeno davanje, ĉinjenje, propuštanje i trpljenje s ciljem razmjene dobara i usluga

odnosno zadovoljenja potreba. Razmjenjujući meĊusobno ĉinidbe, pravni subjekti moraju imati na umu

da iste moraju biti ekvivalentne po vrijednosti. Dakle, ne smije postojati nerazmjer izmeĊu vrijednosti

ĉinidbe jednog pravnog subjekta i ĉinidbe drugog pravnog subjekta, koju je on obvezan uĉiniti na ime

nastanka obveznog odnosa.

Pravni poredak propisujući ovo naĉelo nastojao je zaštititi pravne subjekte u pravnome prometu

od razliĉitih zlouporaba do kojih lako dolazi u dinamiĉnom gospodarstvu kojeg karakterizira izuzetno

brza razmjena dobara i usluga pa je kao posljedicu nepridrţavanja pravila ovoga naĉela predvidio

nevaljanost pravnog posla. Primjena naĉela jednake vrijednosti uzajamnih ĉinidaba naroĉito dolazi do

izraţaja primjerice kod instituta prekomjernog oštećenja388

te zelenaških ugovora389

.

1.3.5. Naĉelo duţne paţnje

Ugovorne su strane u ispunjavanju svoje ugovorne obveze duţne postupati paţnjom koja se od

njih zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa. ZOO u tom smislu postavlja standarde paţnja

dobrog domaćina i paţnja dobrog gospodarstvenika.390

Standard dobrog domaćina zahtijeva ponašanje prosjeĉno pozornog ĉovjeka odreĊene sredine u

obavljanju odreĊenih poslova i ono je mjerilo i ono je mjerilo za utvrĊivanje ponašanja ugovorne

strane.391

Standard dobrog gospodarstvenika odnosio bi se na osobe koje sklapaju ugovore u sklopu

svoje gospodarske djelatnosti, a predstavlja stupanj paţnje koju uredan trgovac posvećuje pri

obavljanju svoje djelatnosti.392

Sudionik u obveznom odnosu duţan je u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti postupati s

povećanom paţnjom, prema pravilima struke i obiĉajima – tzv. paţnja dobrog struĉnjaka.393

Ovaj

povećani stupanj paţnje zahtjeva se kod struĉnjaka s odreĊenog podruĉja, primjerice kod zubara,

arhitekta i sl.

Iako ZOO izriĉito govori o naĉelu duţne paţnje pri ispunjavanju obveza, valjalo bi uzeti da se

ono vrijedi i pri zasnivanju ugovornih odnosa, jer se duţna paţnja mora uzeti u obzir u pogledu rizika

388

Ako je izmeĊu ĉinidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja oĉiti nerazmjer,

oštećena strana moţe zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. V. ĉl. 375. st.

1. ZOO. 389

Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nuţde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim

nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u oĉitom

nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili uĉinio, ili se obvezao dati ili uĉiniti. V. ĉl. 329. st. 1. ZOO. 390

Ĉl. 10. st. 1. ZOO. 391


Ibid., str.22. 393

Ĉl. 10. st. 2. ZOO.

82

što ga nosi odreĊeni posao, a istu valja upotrijebiti i prilikom pregovaranja kako bi se izbjegla

eventualna predugovorna odgovornost za štetu.

1.3.6. Naĉelo primjene obiĉaja i prakse

Naĉelo primjene dobrih poslovnih obiĉaja i prakse zahtijeva da trgovci u obveznim odnosima

meĊu sobom primjenjuju trgovaĉke obiĉaje ĉiju su primjenu ugovorili te praksu koju su meĊusobno

razvili, kao i trgovaĉke obiĉaje koje redovito primjenjuju u obveznim odnosima, a nisu izrijekom ili

prešutno iskljuĉili njihovu primjenu.394

Primjena obiĉaja i prakse u obveznim odnosima meĊu trgovcima je prvenstveni izvor prava

putem kojeg se ostvaruje optimalna zaštita prava i interesa stranaka te ekonomiĉnost u poslovanju.395

Za trgovce kao posebnu kategoriju pravnih subjekata opravdano se smatra da poznaju trgovaĉke

obiĉaje te da ţele njihovu primjenu, pa njihovo neznanje o postojanju i/ ili sadrţaju trgovaĉkog obiĉaja

ne iskljuĉuje njihovu primjenu, što trgovaĉkim obiĉajima daje obiljeţje objektivnog prava.396

Uz trgovaĉke obiĉaje kao izvor prava za trgovce vaţna je i pravna praksa, koju razvijaju

pojedini pravni subjekti u konkretnom odnosu. Njezin znaĉaj je izniman. Naime, ĉesto puta sadrţaj

prakse trgovaca razliĉit je od trgovaĉkih obiĉaja što ima za posljedicu prešutno iskljuĉenje primjene

obiĉaja dajući tako pravnoj praksi znaĉenje ugovora.397

394

Ĉl. 12. st. 1. i st. 2. ZOO. 395

Nikšić, S., Ĉuveljak, J., op.cit. (ref.263.), str.22. 396

Ibid. 397

Ibid., str.23.

83

2. SKLAPANJE UGOVORA

Ugovor je dvostrani pravni posao, što znaĉi da nastaje oĉitovanjem volje najmanje dviju

strana.398

Da bi ugovor nastao, oĉitovanje volja ugovornih strana mora biti suglasno – one se moraju

usuglasiti o minimalnom sadrţaju ugovora, odnosno o bitnim sastojcima ugovora.399

Pod bitnim

sastojcima ugovora podrazumijeva se onaj minimalan sadrţaj ugovora bez kojega taj odreĊeni ugovor

ne bi mogao postojati, a koji su odreĊeni prirodom posla ili voljom stranaka.400

U praksi će do

suglasnosti volja ugovornih strana doći, kada se ugovorne sporazumiju o takvom sadrţaju ugovora koji

će odgovarati interesima obiju strana.

Da bi se postigla suglasnost volja glede bitnih sastojaka ugovora, vaţno je da se oĉitovanja

ugovornih strana spoje te da su istovjetna. Konstitutivni elementi ugovora s aspekta oĉitovanja volje

nazivaju ponuda i prihvat. Ugovor će prema tome biti sklopljen kada ponuditelj primi izjavu

ponuĊenoga da prihvaća ponudu.401

Valja naglasiti da su ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora u pravilu potpuno autonomne

– one odluĉuju hoće li uopće sklopiti ugovor, s kime će ga sklopiti, u kojem obliku te kakav će biti

njegov sadrţaj, pri ĉemu su jedino ograniĉene Ustavom, prisilnim propisima i moralom društva.402

U

navedenom smislu, zakonom se moţe propisati da je neka osoba duţna sklopiti odreĊeni ugovor, a

moţe se propisati i obvezan sadrţaj odreĊenog ugovora i to u cijelosti ili djelomiĉno.403

U takvim

sluĉajevima je ugovorna autonomija stranaka u ograniĉena ili iskljuĉena, pa do sklapanja odreĊenog

ugovora moţe doći i protiv volje jedne ili ĉak obje ugovorne strane.

2.1. PREGOVORI

Sklapanju ugovora, redovito prethode pregovori, iako tome nije uvijek tako.404

Primjerice, kod

tzv. adhezijskih ugovora, pregovori ne dolaze u obzir – sadrţaj ugovora koji je ponuditelj sastavio u

398


Ĉl. 247. ZOO. V. i Ĉuveljak, J., Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005., str.17. 400

Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980., str.59. 401

Ĉl. 252. st. 1. ZOO. 402

Ĉl. 2. ZOO. 403

Ĉl. 248. ZOO. 404

Momĉinović, H., Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim odnosima, Pravo i porezi,

1/1997., str.9.

84

ponudi nije podloţan izmjenama, pa je ponuĊenom ostavljeno na volju samo hoće li prihvatiti takvu

ponudu ili ne.405

Svrha je pregovora da se postigne suglasnost volja, odnosno da se naĊe ona toĉka na liniji

meĊusobnih prava i obveza u kojoj će interesi obiju ugovornih strana biti zadovoljeni.

Temeljno je pravilo da pregovori ne obvezuju.406

To znaĉi da ugovorna strana koja pristupi

pregovorima nije duţna, po završetku pregovora sklopiti ugovor, te pregovore moţe prekinuti u svako

doba bez osobitog opravdanja.

Ipak, pregovori nisu u potpunosti lišeni pravnih uĉinaka. Duţnost je svake strane da pristupi

pregovorima u skladu s naĉelom savjesnosti i poštenja.407

IzmeĊu ostaloga, to znaĉi da odreĊena

ugovorna strana ne bi smjela pristupiti pregovorima s drugom stranom, bez prave namjere da s drugom

stranom sklopi ugovor. Ugovorna strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno naĉelu

savjesnosti i poštenja, tzv. culpa in contrahendo, odgovarat će drugoj strani za štetu koja je time

prouzroĉena drugoj strani.408

Osim predugovorne odgovornosti za štetu radi nesavjesnog voĊenja pregovora, zakon propisuje

i duţnost ĉuvanja poslovne tajne. Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive

obavijesti ili joj omogućila da doĊe do njih, druga ih strana, ako nije drugaĉije ugovoreno, ne smije

uĉiniti dostupnim trećima ili ih koristiti za svoje interese bez obzira je li naknadno sklopljen ugovor ili

nije.409

Povreda ove obveze povlaĉi za sobom odgovornost za štetu, i predaje oštećeniku koristi koju je

štetnik tom povredom ostvario.

Što se tiĉe troškova pregovora, koji u odreĊenim sluĉajevima mogu biti znatni, ako se strane

drugaĉije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove, a zajedniĉke troškove snose na jednake

dijelove.410

2.2. PONUDA

2.2.1. Pojam ponude

Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora uĉinjen odreĊenoj osobi koji sadrţi sve bitne sastojke

ugovora.411

Budući je rijeĉ o izjavi volje koja za ponuditelja veţe odreĊene pravne uĉinke, ponuda je po

svojoj prirodi jednostrani pravni posao.

405

Isto Pavlović, M., Znaĉaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija, 5/2004., str.5. 406

ĉl. 251. ZOO. 407

Princip pregovaranja u skladu s naĉelom savjesnosti i poštenja uveden je u ZOO prema uzoru na Naĉela europskog

ugovornog prava (Principles of European Contract Law – PECL). V. u Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.346. 408

Pavlović, M., op.cit. (ref.405.), str.7.-8. 409

Ĉl. 251. st. 4. ZOO. 410

Ĉl. 251. st. 6. ZOO.

85

Uz ponudu, zakon poznaje i tzv. opću ponudu. Rijeĉ je o izjavi volje koja sadrţi sve sastojke

kao i ponuda s tom razlikom da nije upućena odreĊenoj osobi, već neodreĊenom broju osoba.412

Ako

drugaĉije ne proizlazi iz obiĉaja ili okolnosti sluĉaja opća ponuda vrijedi kao ponuda.413

Općom

ponudom se smatra izlaganje robe s naznakom cijene.414

Od ponude i opće ponude valja razlikovati tzv. poziv da se uĉini ponuda. Rijeĉ je o radnjama

koje predstavljaju inicijativu da se uĉini ponuda pod odreĊenim uvjetima. Kod poziva da se uĉini

ponuda ne postoji volja za vezanošću, dok kod ponude takva volja mora postojati.415

MeĊutim,

pošiljatelj takvih poziva odgovara za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije

prihvatio njegovu ponudu. Pozivom da se uĉini ponuda smatra se slanje kataloga, cjenika, tarifa i

drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroniĉkim putem i sl.416

2.2.2. Uĉinci ponude

Ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da odrţi ponudu iskljuĉio ili to

iskljuĉenje proizlazi iz okolnosti posla.417

To naĉelno znaĉi da jednom kada ponuda poĉne djelovati

ponuditelj više ne moţe otkloniti sklapanje ugovora, odnosno da je ponuda neopoziva.418

Ponuda bi se

mogla opozvati, dakle, jedino kada je ponuditelj u samoj ponudi iskljuĉio svoju obvezu da odrţi

ponudu ili ako to iskljuĉenje proizlazi iz okolnosti posla.

Valja napomenuti da se ponuda, iako je neopoziva, moţe povući, ali samo ako je ponuĊeni

primio izjavu o povlaĉenju prije primitka ponude ili istodobno s njom. Razlika izmeĊu povlaĉenja

ponude i opoziva ponude je u tome, što je povlaĉenje moguće samo do trenutka u kojemu ponuda

poĉinje stvarati pravne uĉinke, odnosno do trenutka kada je ponuĊeni primio ponudu, dok je opoziv

ponude, kada je predviĊen, moguć sve do trenutka u kojemu je ponuĊeni otposlao prihvat ponude.419

Kada je rijeĉ o uĉincima ponude, bitno je odrediti vrijeme vezanosti ponuditelja ponudom,

odnosno od kada i do kada ona djeluje.

Ponuda vezuje ponuditelja od trenutka kada ona prispije ponuĊenom. Iako ZOO to izriĉito ne

navodi, usvajanje teorije prijema proizlazi iz odredbe prema kojoj se ponuda moţe povući jedino prije

411

Ĉl. 253. st. 1. ZOO. V. i Babić, S., Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi,

11/2002., str.67. 412

Barbić, J., op.cit. (ref.400.), str.26. 413

Ĉl. 254. ZOO. 414

Tako Barbić, J., op.cit. (ref.400.), str.29.; V. ĉl. 255. ZOO. 415

Ibid., str.33. 416

Ĉl. 256. ZOO. 417

Ĉl. 257. st. 1. ZOO. 418

Tako i Ĉuveljak, J., op.cit. (ref.399.), str.22. 419

Barbić, J., op.cit. (ref.400.), str.40.

86

ili istovremeno s primitkom ponude.420

U tom smislu, već napisana ponuda pa i ona koja je otposlana

primatelju, ne obvezuje ponuditelja ako je ponuĊeni nije zaprimio.

Kad je rijeĉ o trenutku do kojega obvezuje ponuda razlikuje se više sluĉajeva. Ponuda u kojoj je

odreĊen rok za njen prihvat obvezuje ponuditelja do isteka tog roka. Rok za prihvat poĉinje teći od

nadnevka naznaĉenog u pismu, a ako pismo nije datirano onda od dana kada je pismo predano pošti.421

Ako u ponudi nije odreĊen rok za njen prihvat valja razlikovati situacije u kojima je takva

ponuda uĉinjena nazoĉnoj osobi od situacija u kojima je ponuda uĉinjena odsutnim osobama. Pri tome

se nazoĉnim osobama smatraju osobe koje imaju mogućnost neposredne i izravne komunikacije (osobe

koje su fiziĉki prisutne, osobe koje komuniciraju putem telefona, radija, video veze) dok se odsutnim

osobama smatraju osobe koje ne komuniciraju na takav naĉin (osobe koje komuniciraju putem

pismena, telefaksa, elektronske pošte itd.).422

Ponuda uĉinjena nazoĉnoj osobi obvezuje ponuditelja

vrlo kratko – ona će se smatrati odbijenom ako nije prihvaćena bez odgaĊanja, osim ako iz okolnosti

proizlazi da ponuĊenome pripada stanovit rok za razmišljanje.423

Ponuda uĉinjena odsutnoj osobi u

kojoj nije odreĊen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda

stigne ponuĊenome, da je on razmotri, o njoj odluĉi i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.424

2.2.3. Oblik ponude

Ponuda predstavlja ĉin izjave volje pa se ona u pravilu moţe izjaviti rijeĉima, uobiĉajenim

znacima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću moţe zakljuĉiti o njezinu postojanju,

sadrţaju i identitetu davatelja izjave.425

Ponuda se moţe izjaviti i pomoću raznih komunikacijskih

sredstava.426

MeĊutim, kada je rijeĉ o ponudi ugovora za ĉije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik,

ona će obvezivati ponuditelja samo ako je uĉinjena u tom obliku.427

420

Ĉl. 257. st. 2. ZOO. 421

Ĉl. 258. ZOO. 422

V. Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., Osnove prava trgovaĉkih ugovora i vrijednosnih papira, Zagreb,

2009., str.113. 423

Ibid.; v. ĉl. 263. ZOO. 424

Ĉl. 258. st. 4. ZOO. 425


Ĉl. 249. st. 2. ZOO-a 427

Ĉl. 259. st. 1. ZOO-a

87

2.3. PRIHVAT PONUDE

2.3.1. Pojam prihvata

Kada ponuĊeni zaprimi ponudu on se na nju moţe oĉitovati pozitivno na naĉin da je prihvati ili

negativno na naĉin da je odbije. Prihvat je jednostrani pravni posao kojim se ponuĊeni pozitivno oĉituje

na zaprimljenu ponudu. Ukoliko pak, ponuda ne zadovoljava interese ponuĊenog on je moţe odbiti

izjavom volje ili pak na nju uopće ne reagirati što će u pravilu dovesti do toga da ugovor nije sklopljen.

S druge strane, ako bi ponuda samo djelomiĉno zadovoljavala interese ponuĊenog, pa je on

prihvati uz istodoban prijedlog da se ona u neĉemu izmjeni ili dopuni, takva se izjava volje neće

tretirati kao prihvat, već kao odbijanje ponude i stavljanje nove ponude svome prijašnjem ponuditelju –

tzv. protuponuda.428

Jednako tako, zakašnjeli prihvat se ne smatra prihvatom već novom ponudom od strane

ponuĊenog. MeĊutim, ako je prihvat pravodobno otposlan ponuditelju, a ovaj ga je zaprimio nakon

isteka roka za prihvat, te je ponuditelj znao ili morao znati da je prihvat pravodobno otposlan, ugovor

će biti sklopljen, osim ako ponuditelj bez odgaĊanja pošalje obavijest ponuĊenome da se zbog

zakašnjenja ne smatra vezanim ponudom.429

2.3.2. Uĉinci prihvata

Za razliku od ponude koja veţe samo ponuditelja, prihvat, u trenutku kada poĉine pravno

djelovati, stvara ugovorni odnos. Pravni je uĉinak prihvata da ponuda i prihvat prestaju biti zasebni

jednostrani pravni poslovi te zajedno ĉine dvostrani pravni posao, odnosno ugovor.430

Prihvat se moţe povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlaĉenju prije izjave o prihvatu o

prihvatu ili istodobno s njome.431

Ovo je stajalište opravdano budući prihvat ne proizvodi uĉinke sve

dok ga ponuditelj nije zaprimio.

2.3.3. Oblik prihvata

Prihvat je kao i ponudu moguće dati bilo rijeĉima, uobiĉajenim znacima ili konkludentnim

radnjama.432

Prihvatom se smatra i kada ponuĊeni pošalje stvar ili plati cijenu te kada izvrši kakvu

428

Ĉl. 264. ZOO. 429

Ĉl. 266. ZOO. 430

Barbić, J., op.cit. (ref.400.), str. 66. 431

Ĉl. 262. st. 3. ZOO.

88

drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrĊene izmeĊu zainteresiranih strana ili obiĉaja moţe

smatrati izjavom o prihvatu.433

Iznimku predstavljaju ugovori za ĉije sklapanje zakon zahtijeva poseban

oblik – da bi takav ugovor bio sklopljen prihvat mora biti uĉinjen u obliku koji zakon propisuje za

ugovor koji se sklapa.434

U suprotnom će prihvat biti nevaljan te neće proizvoditi pravne uĉinke, pa

ugovor neće biti sklopljen.

Glede oblika prihvata valja posebno razmotriti i znaĉaj šutnje ponuĊenoga u odnosu na ponudu,

odnosno izostanak bilo pozitivne (prihvat ponude) bilo negativne (odbijanje ponude) reakcije na

ponudu.

Temeljno je pravilo da izostanak bilo kakve reakcije od strane ponuĊenoga ne dovodi do

sklapanja ugovora – qui tacet non consentire videtur.435

Dakle, šutnja ponuĊenoga ne znaĉi prihvat

ponude. Ĉak i kada bi u samoj ponudi bilo naznaĉeno da će se šutnja ili primjerice izostanak odbijanja

smatrati prihvatom, izostanak reakcije ponuĊenog se neće smatrati prihvatom, budući takva odredba u

ponudi nema pravnog uĉinka.436

MeĊutim, zakon predviĊa dva sluĉaja u kojima će se šutnja tretirati kao prihvat ponude:

1. kada ponuĊeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede odreĊene robe, smatra se da je

prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio;

2. osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje odreĊenih poslova, a i

osoba u ĉiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, duţna je izvršiti dobiveni

nalog ako ga nije odmah odbila.437

2.4. TRENUTAK SKLAPANJA (PERFEKCIJA) UGOVORA

2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora

OdreĊivanje trenutka u kojem je ugovor sklopljen vaţno je iz nekoliko razloga. S obzirom na taj

trenutak će se ocjenjivati postojanje pretpostavaka za valjanost ugovora – stranaĉka sposobnost,

postojanje mana volje, dopustivost ĉinidbe i sl. Osim toga, od tog trenutka ugovor proizvodi pravne

uĉinke, poĉinju teći rokovi, nastaju prava i obveze koje su ugovorne strane duţne poštivati.

Već je reĉeno da je ugovor sklopljen kada su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Ugovor će se smatrati sklopljenim i kada su stranke nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima

432

V. Miladin, P., Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 4/2008.,

str.927. 433

Ĉl. 262. ZOO. 434

Ĉl. 259. st. 2. ZOO. 435


Ĉl. 265. ZOO. 437

Za šutnju na dobiven nalog opširno u Miladin, P., op.cit. (ref.432.) str.929.-948.

89

ugovora ostavile neke sporedne toĉke za kasnije. Ako se u takvom sluĉaju ugovorne strane ne suglase o

sporednim toĉkama, njih će utvrditi sud vodeći raĉuna o voĊenim pregovorima, utvrĊenoj praksi

izmeĊu ugovaratelja i obiĉajima.438

MeĊutim, iz navedene se formulacije ne moţe utvrditi toĉan trenutak sklapanja ugovora. U vezi

s time, postoji više teorija koje pokušavaju odrediti relevantan trenutak u kojemu su se stranke

usuglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Prema teoriji oĉitovanja ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuĊeni s vanjskom

manifestacijom oĉitovao volju da prihvaća ponudu.439

Prema teoriji odašiljanja, ugovor se smatra

sklopljenim u trenutku kada je ponuĊeni poslao ponudiocu prihvat njegove ponude. Prema teoriji

primitka, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuditelj primio izjavu ponuĊenog da

prihvaća ponudu odnosno u trenutku kada mu je omogućeno da sazna za sadrţaj izjave ponuĊenog.

Prema teoriji saznanja, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada ponudilac sazna za prihvat od

strane ponuĊenog.

Od navedenih teorija naše je pravo prihvatilo teoriju primitka – ugovor je sklopljen u trenutku

kad ponuditelj primi izjavu ponuĊenika da prihvaća ponudu.440

Od navedenoga pravila, meĊutim, postoji iznimka i to za sluĉajeve u kojima se šutnja

ponuĊenoga tretira kao prihvat ponude. Budući šutnja kao takva traje od trenutka primitka ponude do

trenutka kada je ponuda prestala vrijediti, što u praksi moţe potrajati i danima, a sama izjava o prihvatu

kao vanjska manifestacije volje i ne postoji, nije moguće primjenom koje od izloţenih teorija utvrditi

toĉan trenutak sklapanja ugovora. Stoga se, u navedenim sluĉajevima smatra da je ugovor sklopljen u

trenutku kada je ponuda stigla ponuĊeniku, ali samo pod uvjetom da je ovaj nije pravovremeno

odbio.441

2.4.2. Perfekcija realnih ugovora

ZOO je naĉelno prihvatio koncept konsenzualnog ugovora, dakle ugovora koji nastaje u

trenutku suglasnog oĉitovanja volja.

Ipak, ZOO-u nije ostao nepoznat niti koncept realnog ugovora iako se on svodi na dvije

iznimke, ugovor o posudbi i bilo koji drugi ugovor sklopljen u reţimu kapare. Ugovor o posudbi

nastaje kada posuditelj preda posudovniku odreĊenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveţe

438

Ĉl. 253. st. 2. ZOO. 439

V. Barbić, J., op.cit. (ref.400.), str.66.-71. 440

Ĉl. 252. st. 1. ZOO. 441

Ĉl. 265. st. 5. ZOO.

90

vratiti je nakon uporabe.442

Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj strani kaparu,

ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.443

Kao što je vidljivo iz navedenih formulacija kod realnih ugovora, trenutak sklapanja ugovora ne

predstavlja trenutak kada je ponuditelj primio prihvat ponude, već trenutak u kojemu je došlo do

predaje odreĊene stvari. Suglasnost volje kod realnih ugovora ima znaĉaj predugovora.

2.5. PREDUGOVOR (PRELIMINAR)

Predugovor (preliminar, pactum de contrahendo) je ugovor kojim se preuzima obveza da se

kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.444

Predugovor moţe prethoditi bilo kojem ugovoru. Njime stranke

ne preuzimaju obvezu ispuniti ĉinidbu iz glavnog ugovora, već preuzimaju obvezu sklopiti glavni

ugovor.445

Predugovor moţe biti jednostrano obvezan – ukoliko je samo jedna strana preuzela obvezu

sklapanja glavnog ugovora ili dvostrano obvezan – kada se obje stranke obvezuju sklopiti glavni

ugovor.446

Da bi predugovor obvezivao stranke, on treba udovoljiti odreĊenim sadrţajnim i formalnim

pretpostavkama. Prije svega, on treba sadrţavati bitne sastojke glavnog ugovora.447

Uz to, predugovor

mora biti sklopljen u obliku koji je propisan za glavni ugovor.448

Tako će primjerice predugovor

ugovora o kupoprodaji nekretnine biti valjan i obvezivati stranke samo ako je sklopljen u pisanom

obliku te ako sadrţi odredbe kojima se specificira nekretnina koja je predmet prodaje i cijena.

Ako strana koja je predugovorom preuzela obvezu da će sklopiti glavni ugovor to odbije uĉiniti

druga se strana moţe obratiti sudu. Sklapanje glavnog ugovora moţe se zahtijevati u roku od šest

mjeseci, od isteka roka predviĊenog za sklapanje glavnog ugovora, a ako taj rok nije predviĊen , onda

od dana kada je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

Predugovor prestaje:

1. sklapanjem glavnog ugovora, odnosno ispunjenjem ili

2. temeljem zakona, ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni

sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme (clausula rebus sic stantibus).449

442

Ĉl. 509. ZOO. 443

Ĉl. 303. st. 1. ZOO. 444

Ĉl. 268. st.1. ZOO. 445

Momĉinović, H., op.cit. (ref.404.), str.13. 446


Ĉl. 268. st. 3. ZOO. 448

Ĉl. 268. st. 2. ZOO. 449

Momĉinović, H., op.cit. (ref.404.), str.14.-15.

91

3. VALJANOST UGOVORA

Ugovor kao stranaĉko oĉitovanje volje usmjeren je na postizanje dopuštenih pravnih uĉinaka,

meĊu kojima su najvaţniji postanak, promjena ili prestanak nekog obveznopravnog odnosa.450

Da bi

obveznopravni ugovor bio pravno valjan te kao takav proizvodio pravne uĉinke koje se pri njegovom

sklapanju oĉekuju u pravnom prometu, Zakon predviĊa obvezu ispunjena odreĊenih pretpostavki. U

tom smislu, ugovor će biti valjan kada se kumulativno ispune slijedeće pretpostavke:

1. ugovorne strane moraju biti pravno i poslovno sposobne,

2. volja za sklapanje ugovora mora biti oĉitovana slobodno i ozbiljno,

3. ĉinidba kao predmet ugovora mora biti moguća, dopuštena i odreĊena ili barem odrediva,

4. pobuda za sklapanje ugovora mora biti dopuštena,

5. ugovor mora biti sklopljen u propisanom obliku.

Ukoliko navedene pretpostavke kod konkretnog ugovora nisu kumulativno ispunjene ugovor će

biti nevaljan.

3.1. SPOSOBNOST STRANAKA

Sudionici obveznih odnosa, a samim time i ugovornih odnosa su fiziĉke i pravne osobe.451

Pod

pojmom fiziĉke osobe pravna znanost razumijeva svakog ţivog ĉovjeka452

, a pod pojmom pravne

osobe društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost, ima ĉvrstu i stalnu

organizaciju koja predstavlja organizacijsko jedinstvo te ima vlastitu imovinu razliĉitu od imovine

svojih ĉlanova.453

Dakle, fiziĉke i pravne osobe su pravni subjekti.

Da bi fiziĉke i pravne sobe mogle sudjelovati u pravnom poreku, odnosno da bi mogli ulaziti u

pravne odnose s ciljem zakljuĉenja obveznopravnih ugovora koji bi po njihovom nastanku proizvodili

dopuštene pravne uĉinke od njih pravni poredak zahtijeva postojanje odreĊenih kvaliteta. Te kvalitete

su pravna i poslovna sposobnost.

450

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.210.), str.131. 451

Ĉl. 16. ZOO. 452

Povijesno gledajući pravna sposobnost nije bila priznavana svakom ţivome ĉovjeku. Tako npr. u robovlasniĉkim

društvima robovi nisu bili subjekti, već objekti prava. 453

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.210.), str. 49.

92

Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza.454

Rijeĉ je o temeljnom svojstvu

koje ima svaki pravni subjekt. Imati pravnu sposobnost znaĉi biti pravni subjekt. To svojstvo fiziĉka

osoba stjeĉe roĊenjem455

, a gubi smrću te proglašenjem nestale osobe umrlom.456

Pravna sposobnost

fiziĉke osobe joj se ne moţe oduzeti niti se ista moţe stupnjevati. Oduzimanje pravne sposobnosti

pravne osobe znaĉilo bi ujedno i prestanak postojanja te osobe kao pravnoga subjekta. Znaĉilo bi to da

je ona tada svedena na objekt prava.

Pravna osoba poput fiziĉke osobe ima pravnu sposobnost, no obujam te sposobnosti odnosno

obujam prava i obveza koje neka pravna osoba moţe imati ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba

ostvariti.457

Pravnu sposobnost pravna osoba stjeĉe osnivanjem.458

Naĉini osnivanja pravnih osoba

ovisiti će o tome radi li se o pravnoj osobi javnoga prava ili pravnoj osobi privatnoga prava.459

Tako će

pravne osobe privatnoga prava osnivati upisom u odgovarajući registar (sudski registar, registar

udruga), dok će se pravne osobe javnoga prava osnivati zakonom (jedinice lokalne samouprave) ili

obiĉajima meĊunarodnog prava (drţava).

Poslovna sposobnost jest svojstvo pravnog subjekta da vlastitim oĉitovanjima volje stjeĉe prava

i preuzima obveze.460

Poslovnu sposobnost fiziĉka osoba stjeĉe punoljetnošću.461

Iznimno, fiziĉka

osoba moţe steći punu pravnu sposobnost i prije punoljetnosti ukoliko sklopi brak ili pak postane

roditeljem prije punoljetnosti.462

Za razliku od pravne sposobnosti, poslovna sposobnost fiziĉkih osoba moţe se stupnjevati

odnosno ograniĉiti.463

Tako osim potpune poslovne sposobnosti fiziĉka osoba moţe biti i ograniĉeno

poslovno sposobna.464

Moţe se reći da su ograniĉeno sposobne osobe one osobe kojima je djelomiĉno

oduzeta poslovna sposobnost nakon punoljetnosti. Te osobe mogu u pravnome prometu valjano

oĉitovati svoju volju usmjerenu na sklapanje pravovaljanih pravnih poslova glede kojih im poslovna

sposobnost nije ograniĉena.465

454

Ibid., str.33. 455

Ponekad se pravna sposobnost priznaje zaĉetom, a ne roĊenom djetetu s ciljem oĉuvanja njegovih prava. Tada se uzima

da je zaĉeto dijete roĊeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ţivo. V. ĉl. 17. st. 2. ZOO. 456

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.210.), str.34.-35. 457

Pravna osoba ima svoj cilj odnosno svrhu izraţenu u statutu ili drugom pravnom aktu osnivanja te pravne osobe, a kojom

se ujedno odreĊuje i obujam pravne sposobnosti. V. ibid., str.50. 458

Ibid. 459

U pravne osobe javnog prava ubrajaju se drţava, jedinice lokalne (podruĉne) samouprave i uprave, ustanove koje

dobivaju sredstva iz drţavnog proraĉuna i dr. Svrha im je ostvarivati javne ciljeve i interese, financiraju se iz sredstava

drţavnog proraĉuna, a njihovo osnivanje, kontrolu i upravljanje provodi drţava te imaju javna ovlaštenja. Pravne osobe

privatnoga prava jesu trgovaĉka društva, ustanove, udruge, zadruge, sindikati, politiĉke stranke, privatne zaklade i

fundacije, fondovi i dr. O pravnim oblicima pravnih osoba v. u: Petrović, S., Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje

djelatnosti – pretpostavke i posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006., str. 87. i dalje. 460


Ibid., str.35. 462

Ibid. 463

Ibid., str.154. 464

Ibid. 465

Ibid.

93

Fiziĉke osobe koje nemaju poslovnu sposobnost bilo da ju još nisu stekli (npr. maloljetnici) ili

im je ona u potpunosti oduzeta (tzv. osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti) u pravnom prometu

svoju volju izraţavaju putem zakonskog zastupnika ili skrbnika.466

Poslovnu sposobnost pravna osoba stjeĉe u isto vrijeme kada i pravnu sposobnost te se ona ne moţe

stupnjevati kao kod fiziĉkih osoba.467

Pravna osoba vlastita oĉitovanja volje izraţava putem svojih

tijela (organa).468

3.2. VALJANO I SUGLASNO OĈITOVANJE VOLJE

Da bi pravni posao nastao, odnosno da bi ugovor bio zakljuĉen, potrebno je oĉitovanje volje od

strane pravnih subjekata odnosno ugovornih strana. Svoju volju ugovorne strane mogu izraziti na

razliĉite naĉine i to: rijeĉima (usmeni govor ili pisane rijeĉi), uobiĉajenim znakovima (klimanjem

glave, rukovanjem i sl.), drugim ponašanjem iz kojeg se moţe zakljuĉiti o postojanju, sadrţaju i

identitetu davatelja izjave.469

Izjava volje mora se uĉiniti slobodno i ozbiljno.470

U suprotnom će doći do nesklada izmeĊu

volje i oĉitovanja. Taj nesklad nazivamo manama volje.471

Mane volje javljaju se kao svjesni ili

nesvjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja.472

3.2.1. Svjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja

Pod pojmom svjesnog nesklada razumijevamo takav nesklad izmeĊu oĉitovanja i volje kod

kojega pravni subjekt svjesno oĉituje kao svoju volju nešto što uistinu ne ţeli, odnosno nešto što ne

odgovara njegovoj pravoj volji.473

To su primjerice oĉitovanja volje dana kroz školski primjer i šalu,

zatim simulacija, izjave volje uzrokovane prijetnjom i silom, te mentalna rezervacija.474

Školski primjer i šala jest takav oblik svjesnog nesklada izmeĊu volje i oĉitovanja kod kojega

pravni subjekt svjesno oĉituje nešto što uistinu ne ţeli.475

Primjerice, na nastavi tijekom izlaganja

obiljeţja ugovora o darovanju nastavnik studentu oĉituje volju darovanja skupocjenog sata što student

466

Ĉl. 18. st. 4. ZOO. 467

Ĉl. 18. st. 2. ZOO. 468

„Tijelo ili organ je fiziĉka osoba ili skup fiziĉkih osoba preko kojih pravna osoba izraţava svoju volju.“ Tako u Klarić,

P., Vedriš., M., op.cit. (ref.210.), str.51. 469

Primjerice „ako putnik uĊe u autobus spreman za voţnju znaĉi da je odluĉio sklopiti ugovor o prijevozu.“ Tako u Kale,

B., Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000., str.81. 470

Ĉl. 249. st. 3. ZOO. 471


Ibid., str. 141. 473

Ibid. 474

Ibid. 475

Ĉl. 249. ZOO.

94

prihvaća. No, pošto je volja nastavnika oĉitovana u cilju razjašnjenja ugovora nije nastala obveza za

nastavnika koji je dao oĉitovanje pa student ne bi mogao potraţivati od nastavnika ispunjenje njegove

obveze iz takvog oĉitovanja ugovora. Kod šale i školskog primjera nedostaje element ozbiljnosti.

Simulacija je svjesni nesklad izmeĊu oĉitovanja i volje kod kojega obje strane svjesno oĉituju

nešto što nije u skladu s njihovom pravom voljom, ţeleći kod trećih osoba izazvati dojam da su sklopile

odreĊeni posao.476

Simulacija se moţe javiti kao apsolutna i relativna.477

Apsolutna simulacija sastoji se u prividnom sklapanju ugovora radi zaobilaţenja propisa,

prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Prividan ugovor nema uĉinka meĊu ugovornim

stranama.478

Primjerice, prividno otuĊenje nekretnine radi stjecanja odreĊenoga prava, prividan zajam

radi spašavanja neĉije kreditne sposobnosti itd.479

Relativna simulacija sastoji se za razliku od apsolutne u sklapanju prividnog pravnog posla da

bi se njime prikrio neki drugi pravni posao. Prividni pravni posao naziva se simuliranim, a prikriveni

disimuliranim.480

Simulirani ugovor kao prividan pravni posao je ništetan, a disimulirani je valjan pod

uvjetom da je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.481

Stranke simuliranog ugovora

ne mogu isticati prema trećim savjesnim osobama prigovor da je ugovor izmeĊu njih prividan

(simuliran).482

Primjerice, prividno sklapanje ugovora o kupoprodaji ¸radi prikrivanja ugovora o

darovanju s ciljem zaobilaţenja nepovoljnih propisa o porezu na promet nekretnina.483

U pravnoj se teoriji razlikuje prijetnja kao tzv. psihiĉka prisila (vis compulsiva) od fiziĉke sile

(vis absoluta).484

Ovisno radi li se o fiziĉkoj sili ili prijetnji, ugovor će biti ništetan ili pobojan.

Prijetnja jest izazivanje opravdanog straha kod druge ugovorne strane s ciljem da se istu navede

na sklapanje ugovora.485

Strah će se pri tome smatrati opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je

ozbiljnom opasnošću ugroţen ţivot, tijelo ili drugo znaĉajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.486

Ugovorna strana koja je pod prijetnjom sklopila ugovor moţe zahtijevati da se ugovor poništi.487

Uporaba fiziĉke sile za razliku od prijetnje ima za pravnu posljedicu ništetnost ugovora.488

Mentalna rezervacija je svjestan nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja kod kojega jedna strana

izjavljuje kao svoju volju ono što zapravo neće, a druga strana to ne zna. 489

No za razliku od ostalih

oblika svjesnoga nesklada izmeĊu volje i oĉitovanja, kod mentalne rezervacije pravni posao je

476


Ibid. 478

Ĉl. 285. st. 1. ZOO. 479

Pavlović, M., Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.44. 480


Ĉl. 285. st. 2. ZOO. 482

Ĉl. 285. st. 3. ZOO. 483

Pavlović, M., op.cit. (ref.479.), str.44. 484

V. u Ĉuveljak, J., Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007., str. 11. 485

Ĉl. 279. st. 1. ZOO. 486

Ĉl. 279. st. 2 ZOO. 487

Ĉl. 279. st. 1. ZOO. 488

Ĉl. 279. st. 3. ZOO. 489

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.210.), str.141.

95

valjan.490

Razlog tome je pravilo koje vrijedi za mentalnu rezervaciju – tko zna ili mora znati posljedice

svog oĉitovanja ne moţe htjeti oĉitovanje bez posljedica.491

Tako je pravni posao nastao u sluĉaju kada

je na javnom nadmetanju odnosno draţbi osoba koja je dala najbolju ponudu za kupnju predmeta

draţbe obvezna sklopiti ugovor bez obzira je li zaista htjela kupiti taj predmet ili je ponudu dala s

ciljem da se zabavlja na draţbi.

3.2.2. Nesvjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja

Pod pojmom nesvjesnoga nesklada izmeĊu oĉitovanja i volje razumijevamo sluĉajeve kada

osoba nesvjesno oĉituje ono što uistinu ne ţeli kao svoje oĉitovanje volje.492

To je primjerice

oĉitovanje dano u zabludi te u sluĉaju nesporazuma i prijevare.493

Zabluda se ĉesto definira u hrvatskom ugovornom pravu kao pogrešna predodţba o stvarnosti494

i to kao pogrešna predodţba o nekoj ĉinjenici (error facti) ili o nekom objektivnom pravu (error juris),

u motivu pri sklapanju ugovora (error in motivo).495

Zabluda glede prava te zabluda u motivu se u

pravilu ne uvaţavaju, dok se zabluda o ĉinjenicama uvaţava.496

Da bi zabluda imala uĉinak na valjanost odnosno nevaljanost pravnoga posla ona mora biti

bitna.497

Bitnom se smatra ona zabluda se odnosi na:

1. objekt ugovora,

2. bitna svojstva objekta ugovora,

3. osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, te

4. okolnosti koje se po obiĉajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odluĉnim, a strana koja

je u zabludi ne bi inaĉe sklopila takav ugovor.

Stranka koja je pri sklapanju ugovora bila u zabludi moţe zahtijevati poništaj tako sklopljenog

ugovora.498

No, ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo, strana koja je u

zabludi ne moţe se pozivati na zabludu.499

Kod besplatnih pravnih bitnom zabludom se smatra i

zabluda o pobudi koja je bila odluĉna za preuzimanje obveze.500

490

Ibid. 491

Ibid. 492

Ibid.. 493

Ibid. 494

Za pravnu narav zablude v. Petrak, M., Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik

pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998., str.577 i dalje. 495


Ibid. 497

Prijašnji ZOO koji je u Republici Hrvatskoj bio na snazi od 1978., uz bitnost zablude propisivao je i neskrivljenost kao

bitnu pretpostavku za postajanje zablude kao razloga pobojnosti. Tako je neskrivljena bila ona zabluda ako je stranka koja

je u zabludi pri sklapanju ugovora s pozornošću koja se zahtijeva u prometu za tu vrstu pravnih poslova (npr. pozornost

dobrog gospodarstvenika/dobrog domaćina, pozornost dobrog struĉnjaka). 498

Ĉl. 280. st. 1. i st. 2. ZOO. 499

Ĉl. 280. st. 4. ZOO. 500

Ĉl. 281. ZOO.

96

Nesporazum jest takav nesvjesni nesklad izmeĊu oĉitovanja i volje do kojega dolazi kada

ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari meĊu njima postoji nesporazum o pravnoj naravi

ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, pa u tom sluĉaju ugovor uopće ne nastaje.501

Pravna

posljedica nesporazuma je ništetnost pravnoga posla.

Prijevara jest svjesno izazivanje zablude u druge ugovorne strane ili njezino odrţavanje u

zabludi s nakanom da je se navede na sklapanje ugovora.502

Ukoliko je prijevaru uĉinila treća osoba,

prijevara utjeĉe na ugovor pod uvjetom da je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala

ili morala znati za prijevaru.503

Besplatni se ugovor moţe poništiti i kad je prijevaru uĉinila treća osoba,

bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za

prijevaru.504

3.3. KVALIFICIRANA ĈINIDBA

Pod pojmom ĉinidbe razumijevamo svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju je duţnik

na temelju obveznog odnosa duţan ispuniti vjerovniku. 505

Ĉinidba se moţe sastojati u davanju stvari,

ĉinjenju (npr. rad: fiziĉki ili intelektualni), neĉinjenju ili propuštanju (neobavljanje neĉega što bi mogao

obavljati da nije u obveznom odnosu) te trpljenju (nesprjeĉavanje obavljanja tuĊe radnje koju bi bio

ovlašten sprijeĉiti da se ne nalazi u obveznom odnosu).506

Da bi pravni posao bio valjan odnosno da bi proizvodio pravno valjane uĉinke ĉinidba mora biti

moguća, dopuštena, odreĊena ili barem odrediva. Kada ĉinidba ima navedene kvalitete rijeĉ je o

kvalificiranoj ĉinidbi. Nedostatak navedenih kvaliteta ĉini ugovor ništetnim.507

Pod mogućom ĉinidbom razumijevamo onu ĉinidbu koja je objektivno moguća.508

To

konkretno znaĉi da tu ĉinidbu moţe ispuniti svatko.509

Prvobitna nemogućnost ispunjenja odreĊene

ĉinidbe ne utjeĉe na valjanost pravnoga posla.510

Dakle, ako pri zakljuĉenju pravnoga posla ĉinidbu nije

moguće izvršiti zbog pojedinih razloga, a kasnije u razdoblju koje slijedi nakon zakljuĉenja ugovora, a

prije dospijeća obveze ugovorne strane na ispunjenje te ĉinidbe, otpadne razlog nemogućnosti

ispunjenja pravni posao je valjan.511

Isto vrijedi i ako je pravni posao sklopljen uz odgodni uvjet ili rok,

501

Ĉl. 282. ZOO. 502


Ĉl. 284. st. 3. ZOO. 504

Ĉl. 284. st. 4. ZOO. 505


Ĉl. 269. ZOO. 507

Ĉl. 270. ZOO. 508


Ibid. 510

Ibid., str.92. 511

Ibid.

97

pa ispunjenje ĉinidbe postane moguće prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka.512

U sluĉaju subjektivne

nemogućnosti ispunjenja ĉinidbe, odnosno ako ugovorna strana koja je obvezna ispuniti ĉinidbu na

koju se obvezala pri sklapanju ugovora istu ne moţe ispuniti, duţna je drugoj ugovornoj strani

nadoknaditi štetu.513

Nedopuštena je ona ĉinidba koja je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili

moralu društva.514

Nadalje, da bi ugovor bio valjan ĉinidba treba biti odreĊena ili barem odrediva. OdreĊena je ona

ĉinidba koja je u svim pojedinostima oznaĉena, dok odrediva ĉinidba u poĉetku nije toĉno odreĊena, ali

se moţe naknadno odrediti po objektivnim kriterijima, a da stranke ne moraju sklapati novi ugovor

(ugovor sadrţi podatke pomoću kojih se ĉinidba moţe odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ih

odredi).515

3.4. DOPUŠTENA POBUDA

Pobuda za sklapanje pravnog posla je unutarnji subjektivni psihološki ĉimbenik koji utjeĉe na

donošenje odluke o sklapanju odreĊenog ugovora.516

U naĉelu pobude suugovaratelja ne utjeĉu na

valjanost ugovora, no ako je suugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala

na odluku drugog ugovaratelja, ugovor je ništetan.517

Kod besplatnih ugovora, ugovor će biti ništetan

bez obzira je li je suugovaratelj znao ili morao znati za nedopuštenu pobudu.518

3.5. PROPISANI OBLIK UGOVORA

ZOO poĉiva na naĉelu neformalnosti oblika. To konkretno znaĉi da se ugovor moţe sklopiti u

bilo kojem obliku osim kada se propisom odreĊeni oblik zahtijeva kao pretpostavka valjanosti (forma

ex lege)519

, odnosno kada su se ugovorne strane sporazumjele da odreĊeni oblik ugovora bude uvjet

njegove valjanosti (forma ex contractu).520

Nepoštivanje obvezatnosti propisanoga oblika ima za

512

Ibid. 513

Ibid. 514

Ĉl. 271. ZOO. 515


Ibid., str.146. 517

Ibid. 518

Ibid. 519

Ĉl. 286. st. 1. ZOO. 520

Ĉl. 289. st. 1. ZOO.

98

pravnu posljedicu da pravni posao nema pravni uĉinak, osim ako iz cilja propisa kojim je odreĊen oblik

ne proizlazi što drugo.521

3.6. NEVALJANOST UGOVORA

Neispunjenje prethodno navedenih pretpostavki za valjanost pravnih poslova ima za posljedicu

nevaljanost ugovora.522

U hrvatskome obveznome pravu pod pojmom nevaljanosti pravnih poslova

razumijevamo ništetnost i pobojnost ugovora.523

Pravni poredak ustanovljavanjem ništetnosti kao

oblika nevaljanosti pravnih poslova nastoji štititi temeljna naĉela ustanovljena ustavnim i zakonskim

normama te normama morala društava, dok pobojnošću nastoji primarno zaštiti interese pojedinih

stranaka.524

3.6.1. Ništetnost

Ništetnost ugovora teţi je oblik nevaljanosti. Na ništetnost se bez vremenskoga ograniĉenja

mogu pozivati kako pravni subjekti koji su sklopili ugovor, tako i svaka treća osoba koja ima pravni

interes.525

Isticanje ništetnosti nije vezano za rok pa se na nju uvijek moţe pozivati svatko tko za to ima

pravni interes.

Ništetni ugovori ne proizvode nikakve pravne uĉinke.526

Kod tih ugovora uzima se kao da nisu

ni sklopljeni.527

Ništetnost nastupa po samom zakonu (ex lege) odnosno uz ispunjenje zakonom

propisanih uvjeta.528

Sud na ništetnost pazi po sluţbenoj duţnosti (ex offo) i kada je utvrdi donijet će

deklaratornu odluku.529

Ako bi naknadno otpao razlog ništetnosti ugovor neće konvalidirati, meĊutim,

ništetni se ugovori mogu pretvoriti u valjane pod pretpostavkom da udovoljavaju uvjetima za valjanost

nekog drugog pravnog posla.530

MeĊu ugovarateljima vaţiti će taj drugi pravni posao ako bi to bilo u

521

Ĉl. 290. st. 1. ZOO. 522


Ibid. 524

Pavlović, M., Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija, 11/2001, str. 17. 525

Pravni interes ima ona osoba koja kao zainteresirana strana u sudskome postupku proglašenja pravnoga posla ništetnim

moţe navesti „kakvu bi graĊanskopravnu korist njemu trebala donijeti zatraţena deklaracija ništetnosti“. V. Radolović, A.,

Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima - najznaĉajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.,

str.93. 526


Ibid. 528

Ibid. 529

Ibid. 530

Ibid., str.178.

99

suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su posao sklopili kao i ako se moţe uzeti da

bi oni sklopili taj posao da su znali za ništavost svog ugovora.531

Pravni posao moţe biti u cijelosti ništetan ali i djelomiĉno. Djelomiĉna ništetnost nema za

posljedicu ništetnost cijelog ugovora, pod pretpostavkom da ugovor moţe opstati bez te ništetne

odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odluĉujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.532

3.6.2. Pobojnost

Pobojnost je za razliku od ništetnosti lakši oblik nevaljanosti ugovora.533

Pobojni ugovori

proizvode pravne uĉinke kao da su valjani, ali se iz odreĊenih zakonom predviĊenih razloga i u

odreĊenom roku mogu poništiti.534

Ako protekne rok za pobijanje oni ostaju na snazi kao valjani

ugovori.535

Dakle, pobojan ugovor proizvodi pravne uĉinke iako je nevaljan i to tako dugo dok ne bude

poništen. Razlozi zbog kojih se pred sudom moţe isticati pobojnost ugovora su ograniĉena poslovna

sposobnost stranaka, odreĊene mane volje (prijetnja, zabluda, prijevara i sila), prekomjerno

oštećenje536

, pravne radnje duţnika na štetu vjerovnika537

. Na razloge pobojnosti sud ne pazi po

sluţbenoj duţnosti već samo na zahtjev ovlaštene osobe.538

Ovlaštena osoba na pobijanje pravnih

poslova je ona osoba u ĉijem je interesu odnosno u ĉiju je korist ustanovljena pobojnost.539

Iznimno,

pobijanje mogu traţiti treće osobe (npr. zakonski zastupnik poslovno nesposobne osobe).540

Rok u

kojemu ovlaštene osobe mogu traţiti poništaj ugovora je godinu dana od saznanja za razloge pobijanja,

a najkasnije u roku od 3 godine od sklapanja ugovora.541

Povodom tuţbe za poništaj pobojnog ugovora

sud donosi konstitutivnu odluku.

Pravne posljedice nevaljanosti pravnih poslova zajedniĉke su i za ništetne kao i za pobojne

pravne poslove, a to su obveza restitucije (svaka stranka duţna je vratiti ono što je primila temeljem

nevaljanog ugovora) te odgovornost za štetu kad restitucija nije moguća (prema cijenama u vrijeme

donošenja sudske odluke). I ništetni i pobojni ugovori su prema ZOO-u pravno nevaljani ex tunc

odnosno od samoga njihovoga zakljuĉenja

531

Ĉl. 325. ZOO. 532

Ĉl. 324. ZOO. 533


Ibid. 535

Ibid. 536

O prekomjernom oštećenju govorimo kada postoji u vrijeme sklapanja ugovora postoji oĉiti nerazmjer izmeĊu

ĉinidbe i protuĉinidbe. Ugovor moţe ostati na snazi ako druga strana ponudi nadopunu do pune vrijednosti. V. ĉl.

375. ZOO. 537

Svaki vjerovnik ĉija je traţbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastalo moţe pobijati pravnu radnju svog duţnika

koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina

izvršenja duţnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraţivanja. 538


Ibid., str.176. 540

Ibid. 541

Ibid.

100

4. SREDSTVA ZA OSIGURANJE

ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE

Temeljna svrha, radi koje odreĊeni subjekti sklapaju ugovore, jest ispunjenje. U ispunjenju

ugovorne obveze od suprotne ugovorne strane, svaki suugovaratelj pronalazi svoj ugovorni interes bez

ĉijeg postojanja ne bi niti sklopio ugovor. Jednom sklopljeni ugovor stvara za ugovorne strane obveze,

koje su one duţne ispuniti baš kao što su duţne ispuniti i obveze koje im nameću zakoni – pacta dant

leges. Ipak, bilo bi pretenciozno i pomisliti da će apsolutno svaka ugovorna obveza prestati na ţeljeni

naĉin – ispunjenjem u svemu kako ona glasi. Valjano ispunjenje ugovorne obveze moţe izostati iz

razliĉitih razloga – od nemogućnosti ispunjenja zbog više sile do jednostavnog odbijanja ispunjenja od

strane duţnika bez opravdanog razloga.

Upravo iz navedenih razloga zakon je predvidio niz pravnih instituta, ĉiji je cilj na izravan ili

neizravan naĉin osigurati da doĊe do ispunjenja ugovorne obveze, odnosno da doĊe do urednog i

pravovremenog ispunjenja ugovorne obveze – tzv. sredstva za pojaĉanje ugovora. Navedena sredstva u

pravilu ne proizlaze iz samoga zakona, već ih ugovorne strane moraju posebno ugovoriti.

4.1. JAMSTVO

4.1.1. Pojam jamstva

Jamstvo je ugovor izmeĊu vjerovnika i treće osobe (jamca) kojim se treća osoba obvezuje

vjerovniku da će mu ispuniti valjanu i dospjelu obvezu duţnika, ako to ovaj ne uĉini.542

Ugovor o

jamstvu je jednostrano obvezan543

i formalan ugovor544

– pretpostavka njegove valjanosti jest da je

sklopljen u pisanom obliku.

542

Ĉl. 104. ZOO. 543

Jelĉić, O., Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadrţanja, u: Zaštita vjerovnika – stvarnopravno,

obveznopravno i ovršnopravno osiguranje traţbina, Zagreb, 2005., str.64. 544

Ĉl. 105. ZOO.

101

Jamstvom se vjerovniku daje veća sigurnost naplate potraţivanja jer će on svoju traţbinu moći

ostvariti ili od duţnika ili od jamca. Budući da obvezu ispunjenja ovdje uz duţnika preuzima još jedna

osoba, jamstvo predstavlja osobno pojaĉanje ugovora.545

Po svojoj funkciji jamstvo je akcesoran (ovisan) ugovor ĉije postojanje nije moguće bez

postojanja valjane ugovorne obveze iz glavnog ugovora ĉijem osiguranju sluţi.546

Tako primjerice

prestankom glavnog duga prestaje i jamstvo, zastarom obveze glavnog duţnika zastarijeva i obveza

jamca, ništetnost glavne obveze povlaĉi za sobom i ništetnost jamstva.547

Jamstvom se u pravilu moţe osigurati bilo koja traţbina, bitno je da je obveza pravovaljana.

Moguće je jamĉiti i za uvjetnu obvezu kao i za odreĊenu buduću obvezu.548

Jednako tako, moţe se

jamĉiti kako za ugovorne, tako i za izvanugovorne obveze.

4.1.2. Opseg jamĉeve odgovornosti

Jamĉeva obveza ne moţe biti veća od obveze glavnog duţnika.549

Ukoliko bi drugaĉije bilo

ugovoreno, jamĉeva se obveza po samom zakonu svodi na mjeru duţnikove obveze. Moguće je

meĊutim ugovoriti da jamac odgovara samo za dio duţnikove obveze. Ako ništa nije ugovoreno uzima

se da je jamac odgovoran za ispunjenje cijele obveze za koju je jamĉio.550

Jamac, meĊutim, ne

odgovara samo za ispunjenje glavnice, već i za sporedne obveze duţnika kao što su troškovi ispunjenja

ili zatezne kamate koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

Valja napomenuti da smanjenje obveze glavnog duţnika u steĉajnom postupku ne povlaĉi za

sobom i odgovarajuće smanjenje jamĉeve obveze.551

4.1.3. Oblici jamstva

Jamstvo moţe biti supsidijarno552

ili solidarno553

. O supsidijarnom je jamstvu rijeĉ kada stranke

nisu ništa posebno ugovorile. U tom sluĉaju će vjerovnik moći zahtijevati ispunjenje od jamca samo

ako obvezu nije ispunio glavni duţnik u roku koji je odreĊen u pisanom pozivu. Izuzetno, vjerovnik će

moći zahtijevati ispunjenje izravno od jamca, odnosno bez pisanog poziva glavnom duţniku, ako je

545

Ĉuveljak, J., Jamstvo (Poruĉanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007., str.27. 546


V. Jelĉić, O., op.cit. (ref.543.), str.64. 548

Ĉl. 108. ZOO. 549

Ĉl.109. st. 1. ZOO. 550

Ĉl. 109. st. 2. ZOO. 551

Ĉl. 114. ZOO. 552

Ĉuveljak, J., op.cit. (ref.545.), str.30. 553

Ibid., str.31.

102

oĉito da se iz sredstava glavnog duţnika ne moţe ostvariti ispunjenje obveze ili ako je glavni duţnik

pao pod steĉaj.554

O solidarnom je jamstvu rijeĉ ako se jamac obvezao kao jamac platac.555

Za obveze iz

trgovaĉkog ugovora jamac odgovara solidarno s glavnim duţnikom, ako drugaĉije nije ugovoreno. Kod

solidarnog jamstva, jamac odgovara vjerovniku kao glavni duţnik za cijelu obvezu i vjerovnik moţe

zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog duţnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

4.1.4. Zakonska subrogacija i regres

Na jamca koji je vjerovniku ispunio obvezu za koju je jamĉio prelazi po zakonu ta traţbina sa

svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.556

U tom sluĉaju dolazi do promjene

vjerovnika zakonskom personalnom subrogacijom. Dug duţnika prema vjerovniku se gasi, no nastaje

dug duţnika prema jamcu. Jamac moţe od duţnika zahtijevati da mu naknadi sve što je isplatio za

njegov raĉun zajedno s kamatama od dana isplate i troškovima.557

Kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu traţbinu on ima pravo regresa prema

ostalim jamcima – od njih moţe zahtijevati da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.558

4.2. UGOVORNA KAZNA

4.2.1. Pojam ugovorne kazne

Ugovorna kazna predstavlja specifiĉnu vrstu osobnog pojaĉanja ugovora koju je moguće

ugovoriti samo za nenovĉane obveze.559

Rijeĉ je o najĉešće korištenoj ugovornoj klauzuli u poslovnom

prometu.560

Ugovornom se kaznom pojaĉava disciplina stranaka, a moţe biti i osobno sredstvo

osiguranja vjerovnika da će duţnik uredno ispuniti svoju obvezu.561

Osim toga, ugovorna kazna u jednu

ruku predstavlja zamjenu za naknadu štete prouzroĉenu neispunjenjem ili neurednim ispunjenjem.

Ugovorna kazna predstavlja obvezu duţnika da će vjerovniku platiti odreĊeni novĉani iznos ili

pribaviti neku drugu materijalnu korist ako:

1. ne ispuni svoju ugovornu obvezu ili

554

Ĉl. 111. st. 2. ZOO. 555

Ĉl. 111. st. 3. ZOO. 556

Ĉl. 110. ZOO. 557

Ĉl. 120. ZOO. 558

Ĉl. 125. ZOO. 559

Ĉl. 350. st. 3. ZOO. 560

Tako Miladin, P., Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 6/2006., str. 1762. 561

Ĉuveljak, J., Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004., str.21.

103

2. zakasni s ispunjenjem svoje ugovorne obveze ili

3. neuredno ispuni svoju ugovornu obvezu.562

Ako što drugo nije ugovoreno smatra se da je ugovorna kazna ugovorena za sluĉaj da duţnik

kasni s ispunjenjem.

Ugovorna kazna je akcesoran posao koji dijeli pravnu sudbinu glavnog posla.563

U praksi će se

najĉešće raditi o jednoj odredbi glavnog ugovora iako nije iskljuĉeno da ugovorne strane naknadnim

sporazumom odrede ugovornu kaznu. Ugovorna kazna mora biti propisana u obliku propisanom za

ugovor iz kojega je nastala obveza na ĉije se ispunjenje odnosi.564

4.2.2. Visina ugovorne kazne

Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji – u ukupnom iznosu, u postotku, za

svaki dan zakašnjenja ili na drugi naĉin.565

No, ako je iznos ugovorne kazne nerazmjerno visok u

odnosu na vrijednost i znaĉenje objekta obveze, duţnik moţe traţiti od suda da smanji iznos ugovorne

kazne.566

4.2.3. Vjerovnikova prava

Vjerovnikova prava će ovisiti o tome za koji je sluĉaj ugovorena ugovorna kazna. Kada je

ugovorna kazna ugovorena za sluĉaj neispunjenja, vjerovnik će u sluĉaju neispunjenja moći zahtijevati

ili isplatu ugovorne kazne ili dalje inzistirati na ispunjenju. Ovu opciju meĊutim nema duţnik – ako

drugaĉije nije dogovoreno, duţnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ispunjenja

ugovora.567

S druge strane, kada je ugovorna kazna odreĊena za sluĉaj zakašnjenja, odnosno neurednog

ispunjenja vjerovnik ima pravo zahtijevati i isplatu ugovorne kazne i ispunjenje.568

MeĊutim, ako nije

bez odgaĊanja, nakon ispunjenja, izvijestio duţnika da zadrţava pravo na ugovornu kaznu, vjerovnik će

izgubiti pravo na ugovornu kaznu.

562

Ĉl. 350. ZOO. 563

Uz tzv. akcesornu ugovornu kaznu postoji i tzv. samostalna ugovorna kazna. O tome v. u Miladin, P., op.cit. (ref.560.),

str.1763. i dalje. 564

Ĉl. 351. st. 2. ZOO. 565

Ĉl. 351. st. 1. ZOO. 566

Ĉl. 354. ZOO. 567

O ugovornoj kazni kao odustatnini v. Kaĉer, H., Petrić, S., Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i

pravne prakse: graĊansko, trgovaĉko, radno i procesno pravo u praksi, Zagreb, 2001., str.317. 568

Ĉl. 353. st. 4. ZOO.

104

4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete

i zakonskih penala

Već je reĉeno da ugovorna kazna u jednu ruku predstavlja i zamjenu za naknadu štete. Naime,

neispunjenje odnosno zakašnjelo ili neuredno ispunjenje mogu vjerovniku prouzroĉiti odreĊenu štetu.

U tom sluĉaju vjerovnik će imati pravo na naknadu štete i to u iznosu stvarne štete.

Kada je ugovorena ugovorna kazna tada vjerovnik ima pravo zahtijevati njezinu isplatu u

punom iznosu i kad njezin iznos premašuje visinu stvarne štete pa i kada štete uopće nije bilo. S druge

strane ako je stvarna šteta veća od iznosa ugovorne kazne, vjerovnik će pored isplate ugovorne kazne,

moći zahtijevati i razliku do potpune nadoknade štete.569

Ako je za neispunjenje obveze, neuredno ispunjenje ili za sluĉaj zakašnjenja s ispunjenjem

zakonom odreĊena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade i sl., a ugovorne su

strane pored toga ugovorile ugovornu kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno ugovornu kaznu

i naknadu odreĊenu zakonom , osim ako je to zakonom dopušteno.570

4.3. ZATEZNE KAMATE

4.3.1. Pojam zateznih kamata

Suprotno od ugovornih kamata ĉija je funkcija naknada za korištenje tuĊeg novca (ugovor o

zajmu, ugovor o kreditu), funkcija je zateznih kamata571

uvoĊenje ugovorne discipline te osobno

osiguranje da će novĉana traţbina biti namirena pravodobno.572

Duţnik koji zakasni s ispunjenjem

novĉane obveze, duguje vjerovniku pored glavnice i zatezne kamate.573

Za razliku od ugovorne kazne zatezne kamate predstavljaju sredstvo osiguranja iskljuĉivo

novĉanih obveza. Osim toga, pravo na zatezne kamate nastaje po samom zakonu, dovoljno je dakle da

duţnik zakasni s ispunjenjem novĉane ĉinidbe. Ugovorne strane, meĊutim, mogu regulirati visinu stope

zatezne kamate.

569

Ĉl. 355. ZOO. 570

Ĉl. 356. ZOO. 571

Novim ureĊenjem zateznih kamata u ZOO-u iz 2005. Republika Hrvatska je izvršila svoju obvezu provedbe Direktive

europskog parlamenta i vijeća 2000/35/EZ o sprjeĉavanju zakašnjelih plaćanja u trgovaĉkim ugovorima. V. Nikšić, S.,

Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i porezi, 6/2006., str.33. O novom

ureĊenju zateznih kamata opširno u Giunio, M., Novo pravno ureĊenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007., str.187. i

dalje. 572

V. Momĉinović, H., Ugovorne i zatezne kamate – pravna viĊenja nakon 1. sijeĉnja 2008., Pravo u gospodarstvu,

1/2009., str.94. 573

Ĉl. 29. st. 1. ZOO.

105

4.3.2. Stopa zateznih kamata

Stopu zatezne kamate odreĊuje zakon. MeĊutim, u odnosima izmeĊu trgovaca te trgovaca i

osoba javnog prava moguće je ugovoriti i drukĉiju stopu zateznih kamata. Prema tome stopa zatezne

kamate moţe biti zakonska i ugovorena.

Zakonska stopa će se primjenjivati kada nije ugovorena drukĉija stopa. Visina zakonske stope

ovisi o visini eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke (HNB) i sudionicima odnosa. Prema

tome, stopa zateznih kamata na odnose iz trgovaĉkih ugovora i ugovora izmeĊu trgovaca i osobe

javnog prava odreĊuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a u ostalim

odnosima za 5 postotnih poena.574

Kod trgovaĉkih ugovora i ugovora izmeĊu trgovac i osobe javnog prava stranke mogu ugovoriti

i drukĉiju stopu od zakonske stope no ona ne smije biti veća od zakonske stope zatezne kamate

uvećane za polovinu te stope.575

MeĊutim, ništetna je odredba ugovora ako na temelju okolnosti

sluĉaja, trgovaĉkih obiĉaja i naravi predmetne obveze proizlazi da je ugovorenom stopom zateznih

kamata, suprotno naĉelu savjesnosti i poštenja prouzroĉena oĉigledna neravnopravnost u pravima i

obvezama ugovornih strana.576

4.3.3. Odnos Zateznih kamata i prava na naknada štete

Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate neovisno o tome da li mu je zakašnjenjem ispunjenja

novĉane obveze nastala kakva šteta ili nije. No ako je stvarna šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog

duţnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zateznih kamata, on ima pravo zahtijevati

razliku do potpune naknade štete.577

4.3.4. Zabrana anatocizma

Zakonom je u pravilu zabranjen anatocizam. Na dospjele, a ne isplaćene kamate ne teku zatezne

kamate, osim kada je to zakonom odreĊeno.578

Iznimno, zakonom se dozvoljava tzv. procesna kamata –

574

Ĉl. 29. st. 2. ZOO. 575

Ĉl. 29. st. 2. u vezi s ĉl. 26. st. 2. ZOO. 576

Ĉl. 29. st. 4. ZOO. 577

V. Momĉinović, H., op.cit. (ref.572.), str.109. 578

Ĉl. 31. ZOO.

106

na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen

zahtjev za njihovu isplatu.579

4.4. KAPARA I ODUSTATNINA

4.4.1. Pojam i funkcija kapare

Kapara je novĉana svota ili druga zamjenjiva stvar koju u trenutku sklapanja ugovora jedna

strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor ispuniti.580

Iz

navedenog pojma kapare proizlaze njezine dvije temeljne funkcije.

Kapara je znak da je ugovor sklopljen.581

Rijeĉ je o institutu koji bilo koji konsenzualni ugovor

pretvara u realni ugovor na naĉin da će za perfekciju ugovora relevantan moment biti moment predaje

stvari, a ne moment postizanja suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora.

Kapara predstavlja i sigurnost da će se ispuniti obveza.582

Kapara predstavlja realno pojaĉanje

ugovorne obveze, za razliku od jamstva i ugovorne kazne, jer će se vjerovnik, kada se za to ostvare

pretpostavke, moći namiriti samo iz stvari koje su mu dane kao kapara.

4.4.2. Pravni uĉinci kapare

Pravni uĉinci davanja kapare, osim što tim ĉinom dolazi do sklapanja ugovora, razlikuju se

ovisno o tome da li je ugovor sklopljen u reţimu kapare ispunjen, neispunjen ili je djelomiĉno ispunjen.

Prema tome, kada je ugovor sklopljen u reţimu kapare ispunjen, kapara se mora vratiti ili uraĉunati u

ispunjenje.

Ako ugovor nije ispunjen biti će relevantno koja je ugovorna strana odgovorna za neispunjenje.

Kada je za neispunjenje odgovorna ugovorna strana koja je dala kaparu, suprotna strana moţe po

svojem izboru:

1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili

2. traţiti naknadu štete (kapara se pri tome uraĉunava u naknadu štete ili se vraća) ili

3. se zadovoljiti primljenom kaparom.583

Kada je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, ugovorna strana koja je dala

kaparu moţe po svom izboru:

579

Nikšić, S., op.cit. (ref.571.), str.36. 580

V. Gorenc (ur.), op.cit. (ref.271.), str.439. 581

Raffaelli, B., Kapara, Financije i porezi, 3/2005., str.99. 582

Ibid. 583

Ĉl. 304. st. 1. ZOO.

107

1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili

2. traţiti naknadu štete (kapara se pri tome uraĉunava u naknadu štete ili se vraća) ili

3. traţiti vraćanje dvostruke kapare.584

U sluĉaju djelomiĉnog ispunjenja, vjerovnik ne moţe zadrţati kaparu već moţe zahtijevati

ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja pri ĉemu će se dana kapara uraĉunati u

naknadu štete ili zahtijevati naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja pri ĉemu će se dana kapara

uraĉunati u naknadu štete.585

Kapara sama po sebi ne daje ugovornoj strani pravo da odustane od ugovora ostavljajući drugoj

strani kaparu.586

To će pravo imati samo kada je izriĉito ugovorena kapara kao odustatnina. Kada je uz

kaparu dogovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom, i svaka

strana moţe odustati od ugovora. U tom sluĉaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona će ju

izgubiti, a kada je odustala strana koja je primila kaparu, duţna ju je vratiti u dvostrukom iznosu.587

4.4.3. Pojam i pravni uĉinci odustatnine

Za razliku od kapare, odustatnina ne predstavlja znak da je ugovor sklopljen već samo sredstvo

za pojaĉanje ugovora.588

Odustatnina će se davati samo u sluĉaju neispunjenja pa se stoga ne moţe

uraĉunati u ispunjenje kao što je sluĉaj s kaparom. Sporazumom ugovornih strana, moţe se ovlastiti

jedna ili obje ugovorne strane da odustanu od ugovora davanjem odustatnine.589

Iz navedenoga

proizlazi da se odustatnina ne daje prilikom zakljuĉenja ugovora već prilikom odustanka od ugovora.

Ukoliko strane nisu ugovorile rok za odustanak ovlaštena strana moţe odustati od ugovora ona to moţe

uĉiniti dok ne protekne rok odreĊen za ispunjenje njezine obveze.590

4.5. PRAVO ZADRŢANJA (RETENCIJE)

Pravo zadrţanja (retencije) je ovlaštenje vjerovnika da duţnikovu stvar, koja se nalazi u

njegovim rukama zadrţi do ispunjenja traţbine te da se ako ispunjenje izostane, naplati iz njezine

vrijednosti.591

Kod prava zadrţanja rijeĉ je o stvarnom pojaĉanju ugovora.592

Pravo zadrţanja nastaje

na temelju zakona kada se ostvare slijedeće pretpostavke:

584

Ĉl. 304. st. 2. ZOO. 585

Ĉl. 305. ZOO. 586

Ĉl. 303. st. 3. ZOO. 587

Ĉl. 307. ZOO. 588


Ĉl. 306. st. 1. ZOO. 590

Ĉl. 306. st. 4. ZOO. 591

V. Jelĉić, O., op.cit. (ref.543.), str.86.

108

1. vjerovnik ima prema duţniku dospjelu traţbinu (iznimno moţe biti rijeĉ i o nedospjeloj traţbini

ako je duţnik postao nesposoban za plaćanje) i

2. vjerovnik drţi u svom posjedu stvar593

koja pripada vjerovniku.

Pravo zadrţanja nije moguće imati na stvari koja je izašla iz duţnikova posjeda protiv njegove

volje kao i na stvari koja se ne moţe izloţiti prodaji.594

Vjerovnik koji drţi duţnikovu stvar na temelju prava zadrţanja ima pravo naplatiti se iz njezine

vrijednosti na isti naĉin kao i zaloţni vjerovnik, ali je duţan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o

svojoj namjeri pravodobno obavijestiti duţnika.595

592


Predmet retencije mogu biti pokretne stvari i nekretnine u prometu. Tako Jelĉić, O., op.cit. (ref.543.), str.90. Vjerovnik

ne moţe zadrţati punomoć dobivenu od duţnika, ni druge duţnikove isprave, iskaznice, dopise i ostale sliĉne stvari, kao ni

druge stvari koje se ne mogu izloţiti prodaji. V. ĉl. 73. st. 2. ZOO. 594

Ĉl. 73. st. 1. ZOO. 595

Ĉl. 75. ZOO.

109

5. PROMJENE U UGOVORNIM

OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA

Obveznopravni odnos je po svojoj naravi trajni odnos. To znaĉi da on nastaje kada se ispune

odreĊene zakonom propisane pretpostavke vezane uz nastanak obveze596

te traje sve dok se ne ispune

pretpostavke uz koje zakon veţe prestanak obveze597

. Za vrijeme trajanja obveznopravnog odnosa taj je

odnos podloţan razliĉitim promjenama. Te promjene mogu biti posljedica volje samih sudionika u

konkretnom obveznopravnom odnosu kao što je primjerice cesija, ali mogu nastati i bez obzira na

njihovu volju kao što je primjerice zapljena i prijenos umjesto ispunjenja traţbine u ovršnom postupku.

Budući je konkretan obveznopravni odnos odreĊen subjektima i sadrţajem, promjene u

obveznopravnom odnosu se mogu manifestirati kao promjene subjekata ili kao promjene sadrţaja.

Promjene subjekata ne utjeĉu na identitet obveznopravnog odnosa.598

Obveznopravni odnos će i

nadalje biti isti bez obzira što je na mjesto starog vjerovnika stupio novi vjerovnik odnosno što je na

mjesto staroga duţnika stupio novi duţnik.599

To proizlazi iz ĉinjenice što novi subjekt (pravni

slijednik, sukcesor) koji stupa u obveznopravni odnos, stupa u pravni poloţaj staroga subjekta (pravni

prednik), glede konkretne obveze, pa njegova prava i obveze ne mogu biti niti manja niti veća nego što

su bila prava i obveze staroga subjekta glede konkretnog obveznopravnog odnosa.

Kada je rijeĉ o promjeni na strani subjekata valja napomenuti kako do promjene moţe doći na

strani vjerovnika u vidu ustupa traţbine tj. cesije i subrogacije, te do promjene na strani duţnika –

preuzimanje duga. Sliĉne uĉinke preuzimanju duga imaju i pristupanje dugu te preuzimanje ispunjenja,

iako kod navedenih poslova ne dolazi do promjene subjekta obveznopravnog odnosa.

Poseban sluĉaj predstavlja prijenos ugovora kod kojega dolazi do prijenosa cijele ugovorne

pozicije s jednog subjekta na drugi zajedno sa svim pravima i obvezama pa će u tom u sluĉaju u pravilu

doći do promjene i vjerovnika i duţnika u osobi nove ugovorne stranke.

Budući je identitet ugovornog odnosa odreĊen glavnom ĉinidbom i pravnom osnovom,

promjene sadrţaja obveznopravnog odnosa koje se odnose na ove elemente uzrokuju i promjenu

identiteta obveznopravnog odnosa.600

U tom pogledu valja razmotriti obnovu (novaciju). Ostale

596

V. ĉl. 20. ZOO. 597

V. ĉl. 160. ZOO. 598



Ibid.

110

promjene sadrţaja, koje se primjerice odnose na rokove, uvjete, osiguranja i sl., ne mijenjaju identitet

obveznopravnog odnosa.

5.1. USTUP TRAŢBINE (CESIJA)

Ustup traţbine (cesija) je ugovor kojim vjerovnik prenosi neku svoju otuĊivu traţbinu na drugu

osobu.601

Ustupom traţbine na drugu osobu, ta druga osoba postaje nositeljem traţbine, odnosno

vjerovnik, dok dotadašnji vjerovnik izlazi iz konkretnog obveznopravnog odnosa i prestaje biti

vjerovnikom. Sama traţbina i duţnik kod cesije ostaju nepromijenjeni.602

Kod cesije starog vjerovnika nazivamo ustupitelj (cedent), novog vjerovnika primatelj

(cesionar), a duţnika cesus. Navedeno bi moglo upućivati da je cesija trostrani ugovor, meĊutim rijeĉ je

o dvostranom ugovoru. Naime, ugovor o cesiji sklapaju ustupitelj i primatelj, a predmet ugovora je

traţbina prema duţniku. Pristanak duţnika za cesiju nije potreban budući se sadrţaj njegove obveze ne

mijenja ni u kojem pogledu, pa mu je naĉelno svejedno da li će svoju obvezu morati ispuniti prijašnjem

vjerovniku ili novome vjerovniku.603

ZOO ureĊuje tzv. ugovornu cesiju koja je u praktiĉnom ţivotu i najĉešća, meĊutim, cesija u

širem smislu znaĉi svaki prijenos traţbine s jednog subjekta na drugi subjekt, a ne samo onaj prijenos

koji poĉiva na ugovoru. U tom smislu pravna osnova cesije moţe biti ugovor, propis ili odluka suda,

odnosno tijela drţavne vlasti.604

U kontekstu obveznih odnosa svakako je najzanimljivija ugovorna

(dobrovoljna) cesija.

Ugovorna cesija je u pravilu akcesoran pravni posao koji slijedi neki glavni posao, pa se tako

prijenos traţbine moţe temeljiti na kupoprodaji, darivanju, prijenosu traţbine na ime zaloga ili na

svojevrsnom kreditiranju, što je sluĉaj u navedenom primjeru.605

5.1.1. Traţbina kao predmet cesije

Traţbina je po svojoj prirodi subjektivno pravo koje svojem nositelju (vjerovniku) daje

ovlaštenje da od odreĊenog duţnika zahtjeva ispunjenje odreĊene obveze. Budući nositelji subjektivnih

prava u pravilu mogu disponirati svojim pravima, nema smetnje da ih i prenose na druge osobe.

MeĊutim, odreĊena su prava neprenosiva. U tom smislu i traţbine mogu biti prenosive i neprenosive.

601


Pavlović, M., Pravni uĉinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.10. 603

Grbin, I., Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja, u: Zbornik radova –

Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.65. 604


Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.130.

111

Predmetom cesije mogu biti samo one traţbine koje su prenosive, nije bitno da li su one dospjele,

uvjetovane, sporne itd. Ĉak i buduće traţbine, odnosno one koje u trenutku ustupa još ne postoje mogu

biti predmetom ustupa ali pod pretpostavkom da su odreĊene ili odredive.606

Zakon propisuje kako predmetom cesije mogu biti sve traţbine osim:

1. traţbina ĉiji je prijenos zabranjen zakonom (npr. traţbine javnih tijela s naslova poreza),

2. traţbina koje su strogo osobne naravi (npr. traţbine s naslova uzdrţavanja),

3. traţbina koje se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (npr. novĉane naknade za

neimovinsku štetu).607

Pored navedenih sluĉajeva neprenosivosti traţbine, postoji mogućnost da vjerovnik i duţnik

ugovore da vjerovnik svoju traţbinu ne moţe ustupati drugim osobama, odnosno da je ne moţe ustupati

bez pristanka duţnika – tzv. pactum de non cedendo.608

Ukoliko bi vjerovnik svoju traţbinu ustupio

unatoĉ takvome ugovornom ograniĉenju, cesija ne bi imala uĉinka prema duţniku.609

5.1.2. Uĉinci cesije

Ustupom, primatelj u cijelosti stupa u pravni poloţaj ustupitelja glede odreĊene traţbine spram

odreĊenog duţnika. Na njega prelazi traţbina, ali i sva sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene

naplate, hipoteka, zaloţno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.610

Ipak, ustupitelj moţe predati zaloţenu stvar primatelju samo uz privolu zalogodavca (duţnika), inaĉe

ona ostaje kod ustupitelja koji je ĉuva za raĉun primatelja. Smatra se da su dospjele, a nenaplaćene

kamate ustupljene zajedno s glavnom traţbinom.611

5.1.3. Notifikacija

Već je navedeno kao je cesija ugovor ustupitelja i primatelja, te kako duţnik ne moţe utjecati na

sklapanje tog ugovora, osim ukoliko s ustupiteljem nije drugaĉije ugovorio. MeĊutim, kako se cesijom

mijenja osoba vjerovnika, s tom ĉinjenicom valja upoznati duţnika, kako bi ovaj znao kome ima

ispuniti obvezu. U tom je smislu, ustupitelj duţan obavijestiti duţnika o izvršenoj cesiji te o osobi

novog vjerovnika, odnosni primatelja. Navedena se obavijest naziva notifikacija.

606

Grbin, I., op.cit. (ref.606), str.67. 607

Ĉl. 80. st. 1. ZOO. 608


Ĉl. 80. st. 2. ZOO. 610

Ĉl. 81. st. 1. ZOO. 611

ĉl. 81. ZOO

112

Notifikacija nije pretpostavka valjanosti cesije, no ukoliko ona izostane ne moţe se oĉekivati od

duţnika da obvezu ispuni primatelju.612

Iz navedenoga razloga, ispunjenje obveze starom vjerovniku

(ustupitelju) prije notifikacije, pravovaljano je i oslobaĊa duţnika obveze, ali samo ako nije znao za

ustupanje, inaĉe obveza ostaje i on ju je duţan ispuniti novom vjerovniku (primatelju).613

5.1.4. Višestruko ustupanje

U praksi se moţe dogoditi da vjerovnik jednu traţbinu istovremeno ustupi raznim osobama.614

U takvome se sluĉaju postavlja pitanje kojemu je od više cesionara duţnik duţan ispuniti obvezu.

Prema ZOO-u, ukoliko je vjerovnik istu traţbinu ustupio raznim osobama, traţbina pripada primatelju

o kome je ustupitelj prvo obavijestio duţnika, odnosno primatelju koji se prvi javio duţniku.615

Iz

navedenoga proizlazi kako u sluĉaju višestruke cesije nije relevantan trenutak sklapanja ugovora o

cesiji već trenutak notifikacije.

5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja

Odnos ustupitelja i primatelja je ugovorni odnos. Ugovor o cesiji je konsenzualni ugovor –

dakle ugovor koji će biti sklopljen u kada se ustupitelj i primatelj usuglase o bitnim sastojcima,

odnosno kada se definira traţbina koja se prenosi, te eventualno naknada ukoliko se radi o naplatnom

ustupu.

Ustupitelj je duţan primatelju predati obveznicu ili drugu ispravu o dugu, te druge dokaze o

ustupljenoj traţbini i sporednim pravima. Ukoliko se prenosi samo dio traţbine, ustupitelj je duţan

primatelju predati ovjerovljeni prijepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje

ustupljene traţbine. Ukoliko primatelj to zahtjeva, ustupitelj mu je duţan izdati i ovjerovljenu potvrdu

o ustupanju.616

Svrha predaje navedenih isprava ima razliĉite funkcije. Prije svega pomoću navedenih

isprava cesionar će se pred duţnikom, odnosno pred sudom moći legitimirati kao zakoniti nositelj

traţbine. Ukoliko je traţbina prenesena samo djelomiĉno, putem isprava će se moći utvrditi u kojem je

dijelu ona prenesena na primatelja, a u kojem dijelu je ostala ustupitelju. Na kraju krajeva kada se

cesijom prenose traţbine koje su inkorporirane u vrijednosnom papiru tada se predaje i sama isprava

(vrijednosni papir) budući se bez nje traţbina ne moţe ostvariti.

612


Ĉl. 82. ZOO. 614

Markovinović, H., Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006., str.307. 615

Ĉl. 83. ZOO. 616

Ĉl. 85. ZOO.

113

Kada je ugovor o cesiji naplatan, odnosno kada primatelj ustupitelju daje kakvu naknadu za

ustupljeno pravo, cedent će cesionaru za postojanje traţbine u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji, tzv.

odgovornost za veritet.617

Kod besplatne cesije ovakva odgovornost ustupitelja ne postoji.

Pored odgovornosti za postojanje traţbine moguće je ugovoriti i odgovornost ustupitelja za

naplativost traţbine, tzv. odgovornost za bonitet.618

Tada će ustupitelj odgovarati primatelju i za sluĉaj

kada mu duţnik ne bi ispunio obvezu, ali samo do visine onoga što je primio od primatelja, te za

naplativost kamata i troškova.619

Kod odgovornosti za naplativost traţbine bitno je zapamtiti kako ona

ne proizlazi iz zakona i da bi kao takva postojala mora biti izriĉito ugovorena ugovorom o cesiji.

5.1.6. Odnos primatelja i duţnika

Primatelj prema duţniku ima jednaka prava kao što ih je imao i ustupitelj prije ustupanja.620

Naime, nitko ne moţe na drugoga prenijeti više prava nego što ih ima. To znaĉi da će prema duţniku

glede ustupljene traţbine, primatelj moći postavljati sve zahtjeve koje je mogao postavljati i ustupitelj.

Što se tiĉe prigovora, duţnik moţe isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu

(primjerice prigovor prijeboja) i prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do ĉasa kada je saznao za

ustupanje (primjerice prigovor zastare ustupljene traţbine).621

5.1.7. Posebni oblici cesije

ZOO predviĊa i neke posebne sluĉajeve ustupanja traţbine koji su se ustalili u praksi:

1. ustupanje umjesto ispunjenja622

– kada duţnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom

vjerovniku ustupi traţbinu koju ima prema trećoj osobi, pa se time gasi obveza duţnika prema

vjerovniku;

2. ustupanje radi ispunjenja623

– kada duţnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom vjerovniku

ustupi traţbinu koju ima prema trećoj obvezi, s time da će obveza duţnika prema vjerovniku

prestati tek kada vjerovnik naplati ustupljenu traţbinu od te treće osobe;

3. ustupanje radi osiguranja624

– kada se radi osiguranja primateljeve traţbine prema ustupitelju

izvrši ustupanje, primatelj je duţan brinuti paţnjom dobrog domaćina/gospodarstvenika o

617

Ĉl. 86. ZOO. 618

Ĉl. 87. ZOO. 619


Ĉl. 84. st. 1. ZOO. 621

Ĉl. 84. ZOO. 622

Ĉl. 88. st. 1. ZOO. 623

Ĉl. 88. st. 2. ZOO. 624

Ĉl. 89. ZOO.

114

naplati ustupljene traţbine te nakon naplate, pošto zadrţi koliko je potrebno za namirenje

vlastite traţbine prema ustupitelju, ovome predati višak.

5.2. PREUZIMANJE DUGA

Dug se moţe preuzeti ugovorom izmeĊu duţnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.625

Za razliku od cesije kod koje je dovoljna obavijest (notifikacija) duţniku, kod ugovora o preuzimanju

duga traţi se pristanak vjerovnika.626

Ovo stoga, što bi vjerovnik mogao doći u bitno lošiji poloţaj kod

preuzimanja duga, ako bi primjerice preuzimatelj duga bio prezaduţen.627

O sklopljenom ugovoru

vjerovnika moţe obavijestiti bilo duţnik, bilo preuzimatelj duga, a svoj pristanak, odnosno protivljenje,

vjerovnik moţe saopćiti bilo kome od njih. Ugovor o preuzimanju duga ima uĉinak ugovora o

preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak o preuzimanju duga, ili i kasnije

ako odbije dati pristanak.628

Po pristanku vjerovnika, dolazi do preuzimanja duga, ĉime preuzimatelj stupa na mjesto

prijašnjeg duţnika, a prijašnji se duţnik oslobaĊa obveze.629

Preuzimanjem duga, izmeĊu preuzimatelja

i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala izmeĊu prijašnjeg duţnika i vjerovnika. Ali ako

je u vrijeme pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj duga bio prezaduţen, a vjerovnik to

nije znao niti je morao znati, prijašnji se duţnik ne oslobaĊa obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima

uĉinak ugovora o pristupanja dugu.630

Budući preuzimatelj duga ulazi u pravni poloţaj duţnika, vjerovnik će prema njemu imati sve

zahtjeve koje je imao i prema prijašnjem duţniku. Preuzimatelj će moći, s druge strane, vjerovniku

isticati sve prigovore iz pravnog odnosa izmeĊu prijašnjeg duţnika i vjerovnika iz kojega potjeĉe

preuzeti dug, ali i svoje vlastite prigovore koje ima prema vjerovniku.

5.3. PRISTUPANJE DUGU

Ugovorom o pristupanju dugu treća se osoba obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu

traţbinu koju ima prema duţniku.631

Time treća osoba stupa u obvezu pored duţnika, dakle duţnik se

ne oslobaĊa obveze prema vjerovniku.

625

Ĉl. 96. st. 1. ZOO. 626


Ibid., str.75. 628

Ĉl. 96. st. 5. ZOO. 629

Ĉl. 98. st. 1. ZOO. 630

Ĉl. 98. st. 2. ZOO. 631

Ĉl. 101. ZOO

115

Poseban sluĉaj pristupanja dugu postoji kod prijenosa neke imovinske cjeline, primjerice

poduzeća.632

U tom sluĉaju, osoba na koju prijeĊe neka imovinska cjelina odgovara za dugove koji se

odnose na tu cjelinu solidarno s prijašnjim imateljem ali samo do vrijednosti njezine aktive. Ugovorna

odredba kojom bi navedena odgovornost bila ograniĉena ili iskljuĉena, ne bi imala pravnog uĉinka

prema vjerovnicima.

5.4. PREUZIMANJE ISPUNJENJA

Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, treća se osoba obvezuje duţniku da će ispuniti njegovu

obvezu prema duţniku.633

Treća osoba ovime ne ulazi u pravni odnos s vjerovnikom, niti bi vjerovnik

od te osobe mogao zahtijevati ispunjenje. Vjerovnik je i nadalje ovlašten zahtijevati ispunjenje jedino

od duţnika. MeĊutim, treća osoba ima obvezu prema duţniku, pa će mu odgovarati ako pravodobno ne

ispuni obvezu vjerovniku, a ovaj zatraţi ispunjenje od duţnika.

5.5. PRIJENOS UGOVORA

Prijenosom ugovora jedna ugovorna strana (prenositelj) prenosi svoju cjelokupnu ugovornu

poziciju na neku treću osobu (primatelja), dakle sva prava i sve obveze koje proizlaze iz odreĊenog

ugovora.634

U tom smislu prijenos ugovora predstavlja koheziju cesije i preuzimanja duga. Za prijenos

ugovora na treću osobu svoj pristanak mora dati i druga ugovorna strana jer se prijenosom ugovora

moţe biti pogoršati njezin pravni poloţaj.635

Prijenosom ugovora, ugovorni odnos izmeĊu prenositelja i druge ugovorne strane prelazi na

primatelja i drugu ugovornu stranu u ĉasu kada je druga strana pristala na prijenos, a ako je pristanak

dala unaprijed, u ĉasu kada je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora mora se dati u

propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.

Prenositelj odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora.636

Prenositelj će odgovarati

primatelju za ispunjenje od druge ugovorne strane i obratno samo kada se na to izriĉito obvezao.637

632

Ĉl. 102. ZOO. 633

ĉl. 103. ZOO. 634

ĉl.127. st. 1. ZOO. 635

I ovdje vrijedi ono što je reĉeno za preuzimanje duga. U teoriji bi se moglo postaviti pitanje opravdanosti traţenja

pristanka treće osobe za prijenos jednostrano obveznog ugovora kod kojega bi primatelj stjecao samo prava, ali ne i obveze,

budući bi takva transakcija svodila samo na cesiju. 636

Ĉl. 128. st. 1. ZOO. 637

Ĉl. 128. st. 2. ZOO.

116

5.6. OBNOVA (NOVACIJA)

Obnova (novacija) je ugovor izmeĊu vjerovnika i duţnika kojim prestaje postojeća obveza a, na

njeno mjesto stupa nova obveza koja ima razliĉitu glavnu ĉinidbu ili pravnu osnovu.638

Budući kod

obnove dolazi do izmjene glavne ĉinidbe ili pravne osnove rijeĉ je o promjeni koja mijenja identitet

obveznopravnog odnosa – stara obveza prestaje, a na njezino mjesto dolazi nova obveza.

Sporazum vjerovnika i duţnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, mjestu ili naĉinu

ispunjenja, naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj

sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.639

Da bi došlo do obnove potrebno je da se ispune odreĊene pretpostavke. Prije svega valja

napomenuti da se obnova ne predmnijeva. To znaĉi da će ugovorne strane morati jasno izraziti svoju

volju da se nastankom nove obveze gasi stara, jer će u suprotnom nova obveza nastati pored stare

obveze.640

Nadalje, da bi došlo do obnove treba postojati stara obveza. Ukoliko bi stara obveza bila

ništetna, obnova neće biti valjana. MeĊutim ako je stara obveza bila samo pobojna, a pobojnost je bila

poznata duţniku, obnova će biti valjana.641

638


Ĉl. 145. st. 2. ZOO. 640

Ĉl. 146. ZOO. 641

Ĉl. 148. ZOO.

117

6. PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE

Ugovorni je odnos u pravilu trajan odnos. On nastaje perfekcijom ugovora, a prestaje pošto

ugovorne strane izvrše svoje ugovorne obveze, odnosno kada realiziraju ĉinidbu koja je predmetom

ugovora. Navedeno izvršenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi – ispunjenje (solutio) – redovan

je i oĉekivani naĉin prestanka ugovorne obveze jer upravo kroz ispunjenje ugovorne strane ostvaruju

svoje interese, radi kojih su, naposljetku, i zasnovale ugovorni odnos.

Ipak, ispunjenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi nije nuţan epilog svakog ugovornog

odnosa. Ne treba zaboraviti da ugovorno pravo poĉiva na naĉelu stranaĉke autonomije, pa su stranke

slobodne, ukoliko to nije u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima ili javnim moralom, svoj

ugovorni odnos suglasno raskinuti. Jednako, tako ugovorne strane mogu suglasno ugovorni odnos

obnoviti, mijenjajući pravnu osnovu ili glavnu ĉinidbu pri ĉemu stara ugovorna obveza prestaje, a na

njezino mjesto stupa neke nova ugovorna obveza.

Prestanak ugovornog odnosa, meĊutim, neće uvijek biti u domeni suglasnosti volje ugovornih

strana, kao što je sluĉaj kod sporazumnog raskida ugovora i obnove. Pod odreĊenim pretpostavkama

ugovorni prestaje po samom zakonu bez obzira na volju ugovornih stranaka, kao npr. kod sjedinjenja

(konfuzije) ili raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja. U drugim pak sluĉajevima zakon

dopušta jednoj ugovornoj strani da jednostrano raskine ugovor, i to bez obzira slaţe li se s time druga

ugovorna strana ili se ne slaţe. U odreĊenim situacijama na raskid ugovora biti će ovlašten sud. Do

prestanka ugovorne obveze, izmeĊu ostaloga moţe doći i prijebojem ili otpustom duga.

Na posljetku, valja reći da se kod odreĊenih ugovornih odnosa ĉinidba sastoji u nekom trajnom

djelanju ili u povremenim davanjima. Takvi će ugovorni odnosi po logici stvari prestati istekom roka

na koji su sklopljeni ili ako su sklopljeni na neodreĊeno vrijeme – otkazom ugovora.

6.1. ISPUNJENJE

Ispunjenje je prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem duţne

ĉinidbe.642

Ono se sastoji u izvršenju onoga što ĉini predmet obveze, nekakvom ĉinjenju, davanju,

trpljenju odnosno propuštanju. Duţnik svoju obvezu ne moţe ispuniti neĉim drugim, niti vjerovnik

642


118

moţe zahtijevati nešto drugo što nije predmet obveze.643

Tako primjerice kod kupoprodaje govorimo o

ispunjenju kada kupac plati ugovorenu cijenu, a prodavatelj preda kupcu stvar koja predstavlja predmet

kupoprodaje. Bilo koja druga ĉinidba koja ne predstavlja predmet ugovora neće predstavljati

ispunjenje, te neće rezultirati prestankom obveze. Ako ono što je duţnik predao kao dugovanu stvar, a

vjerovnik kao takvu primio, to uistinu nije, vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je predano i

zahtijevati dugovanu stvar.644

Pravodobnim ispunjenjem glavne obveze gase se jamstvo zalog i druga

sporedna prava.645

6.1.1. Subjekti ispunjenja

Kada je rijeĉ o subjektima ispunjenja, postavljaju se pitanja tko moţe ispuniti obvezu i kome se

moţe ispuniti obveza. Prema logici stvari, obvezu je duţan ispuniti duţnik, a ovlašten je na ispunjenje

vjerovnik, što će u kontekstu ugovornog odnosa znaĉiti da su subjekti ispunjenja ujedno i ugovorne

strane.

Od ovoga pravila, meĊutim postoje i izuzeci. Vjerovnik je tako duţan primiti ispunjenje od

svake osobe koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena, pa ĉak i kada se duţnik protivi takvom

ispunjenju.646

Takav je sluĉaj primjerice kod jamstva – jamac platac će biti ovlašten ispuniti duţnikovu

novĉanu obvezu vjerovniku i kada se duţnik tome izriĉito protivi. Njegov pravni interes da se obveza

ispuni je nesumnjiv. Naime jamac platac odgovara solidarno s duţnikom, pa ukoliko novĉana obveza

ne bude pravodobno ispunjena, vjerovnik bi se mogao namiriti izravno od jamca platca i to ne samo

glede glavnica već i glede zateznih kamata, pa i troškova. Ipak, ako je duţnik ponudio da sam ispuni

odmah svoju obvezu, vjerovnik ne moţe primiti ispunjenje od treće obveze.647

Kada je duţnik s time suglasan, vjerovnik je duţan primiti ispunjenje od bilo koje treće osobe.

Takav je sluĉaj kod asignacije ili preuzimanja ispunjenja. No kada duţnik prema ugovoru ili naravi

obveze ovu treba ispuniti osobno, vjerovnik nije duţan primiti ispunjenje od treće osobe. Ako smo

primjerice angaţirali renomiranog slikara da izradi naš portret, portret koji je izradila treća osoba bez

slikarskog umijeća, a koju je slikar ovlastio da umjesto njega izradi naš portret, neće predstavljati

uredno ispunjenje.

S druge strane obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi odreĊenoj zakonom, sudskom

odlukom, ugovorom izmeĊu vjerovnika i duţnika ili onoj koju odredi vjerovnik. Ispunjenje je

643

Ĉl. 166. st. 1. ZOO. 644

Ĉl. 166.st. 2. ZOO. 645

Ĉl. 160. ZOO. 646

Ĉl. 161. st.2. ZOO. 647

Ĉl. 161. st.5. ZOO.

119

pravovaljano i kada je uĉinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili se njime

koristio.648

Zakon posebnu paţnju obraća na ispunjenje kod kojega sudjeluju poslovno nesposobne osobe.

U vezi s time i poslovno nesposoban duţnik moţe pravovaljano ispuniti obvezu, ako je njezino

postojanje nesumnjivo i ako je dospjela, meĊutim takvo će se ispunjenje moći pobijati ako je poslovno

nesposobna osoba isplatila zastarjeli dug ili dug koji potjeĉe iz igre ili oklade.649

S druge strane, obveza prema poslovno nesposobnom vjerovniku treba se ispuniti njegovom

zakonskom zastupniku. Iznimno, duţnik će se osloboditi obveze i kada je ispunio obvezu izravno

poslovno nesposobnom vjerovniku ako je to bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još

nalazi kod njega. Kad stekne poslovnu sposobnost, vjerovnik moţe odobriti ispunjenje koje je primio u

vrijeme poslovne nesposobnosti, pa će se u tom sluĉaju duţnik osloboditi obveze bez obzira je li

ispunjenje bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja nalazio kod njega.650

6.1.2. Predmet ispunjenja

Već je u uvodnom izlaganju reĉeno da se ispunjenje sastoji iskljuĉivo u izvršenju onoga što ĉini

sadrţaj obveze. Vjerovnik nije duţan primiti djelomiĉno ispunjenje ako narav obveze ne nalaţe

drukĉije. No kod novĉanih obveza, vjerovnik je duţan primiti i djelomiĉno ispunjenje obveze, osim ako

ima poseban interes da ga odbije.651

6.1.3. Vrijeme ispunjenja

Uredno ispunjenje pretpostavlja ispunjenje obveze u svemu kako ona glasi. IzmeĊu ostaloga, to

znaĉi da se duţna ĉinidba ima izvršiti pravodobno, odnosno po dospijeću. Vrijeme ispunjenja, odnosno

dospijeće obveze subjekti su ovlašteni odrediti suglasno, dakle ugovorom.652

U tom će sluĉaju duţnik

biti duţan ispuniti obvezu u roku koji je predviĊen ugovorom. Ako su ugovorne stranke propustile

ugovorom odrediti vrijeme ispunjenja, tada je duţnik duţan ispuniti obvezu u roku koji je predviĊen

zakonom.653

Ako rok ispunjenja nije odreĊen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i

ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik moţe zahtijevati odmah ispunjenje

obveze, a duţnik sa svoje strane moţe zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

648

Ĉl. 164. ZOO. 649

Ĉl. 162. ZOO. 650

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.),str.226. 651

Ĉl.169. ZOO. 652

Ĉl. 173. ZOO. 653

Za dvostranoobvezne ugovore v. ĉl.358. ZOO, za novĉane obveze kod trgovaĉkih ugovora v. ĉl.174. ZOO, za obvezu

prodavatelja v. ĉl.392. ZOO, za obveze kupca v. ĉl.438. ZOO, za obvezu zajmodavca v. ĉl. 501. ZOO, za obvezu

zajmoprimca v. ĉl.504. ZOO, za obveze izvoĊaĉa v.ĉl.597. ZOO itd.

120

6.1.4. Mjesto ispunjenja

Kao i glede vremena ispunjenja, zakon ugovornim stranama dopušta da same odrede mjesto

gdje se odreĊena obveza ima ispuniti. Ako ugovorne strane to propuste uĉiniti, mjesto ispunjenja

odreĊuje zakon, razlikujući pritom nenovĉane i novĉane obveze.

Kada mjesto ispunjenja nije odreĊeno ugovorom, a ne moţe se odrediti niti po cilju posla,

naravi obveze ili ostalim okolnostima, nenovĉana obveza se mora ispuniti u mjestu u kojem je duţnik u

vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta svoje

boravište.

Suprotno tome, novĉane se obveze imaju ispuniti u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište

odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta boravište. Kada je rijeĉ o virmanskom plaćanju,

novĉana obveza se izvršava u sjedištu pravne osobe (banke) kod koje se vode vjerovnikova novĉana

sredstva.

6.1.5. Zakašnjenje

Zakašnjenje je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodrţanju ugovornih ili

zakonskih rokova ispunjenja (zakašnjenje duţnika) ili primitka ispunjenja (zakašnjenje vjerovnika).654

Duţnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu po dospijeću, odnosno u roku odreĊenom za

ispunjenje.655

Ako rok za ispunjenje nije odreĊen, duţnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik

pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili iniciranjem postupka ĉiji je

cilj da se postigne ispunjenje. Pravne posljedice zakašnjenja su mnogobrojne: odgovornost za štetu656

,

kod novĉanih obveza duţnik će pored glavnice biti duţan i zateznu kamatu657

, dok je za sluĉaj

zakašnjenja glede nenovĉanih obveza moguće ugovoriti ugovornu kaznu658

. Na posljetku zakašnjenje

duţnika moţe rezultirati i raskidom ugovora po samom zakonu.659

Zakašnjenje duţnika prestaje ĉim on

ponudi ispunjenje duţne ĉinidbe660

kao i u trenutku kada vjerovnik padne u zakašnjenje.661

O zakašnjenju vjerovnika je rijeĉ kada on bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga

svojim ponašanjem prijeći te u sluĉaju kada je vjerovnik spreman primiti ispunjenje ali ne nudi

ispunjenje svoje istodobne reciproĉne obveze.662

Zakašnjenjem vjerovnika prestaje zakašnjenje duţnika

654


Ĉl. 183. ZOO. 656

Ĉl.342. ZOO. 657

Ĉl. 29. ZOO. 658

Ĉl. 350. ZOO. 659

Ĉl. 361. ZOO. 660

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.256.; Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.475. 661

Ĉl. 185. ZOO. 662

Ĉl. 184. ZOO.

121

– na vjerovnika prelazi rizik sluĉajne propasti stvari, prestaju teći zatezne kamate, te za vjerovnika

nastaje eventualna obveza naknade štete i troškova ĉuvanja stvari.

6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari

Kada je vjerovnik u zakašnjenju ili nije poznat, odnosno kada je vjerovnik poslovno

nesposoban, a nema zakonskog zastupnika, duţnik se moţe osloboditi obveze tako da za vjerovnika

poloţi dugovanu stvar kod stvarno nadleţnog suda prema mjestu ispunjenja, odnosno kod druge

ovlaštene osobe. O takvom polaganju dugovane stvari duţnik je duţan obavijestiti vjerovnika, naravno,

ukoliko mu je ovaj poznat.663

Ukoliko stvar nije pogodna za ĉuvanje u sudskom pologu, sud će na

zahtjev duţnika odrediti osobu kojoj će se predati stvar da je ĉuva o trošku i za raĉun vjerovnika. Kada

je rijeĉ o obvezi iz trgovaĉkog ugovora, predaje stvari koja nije pogodna za sudski polog, moţe se

predati na ĉuvanje javnom skladištu.664

Polaganjem dugovane stvari, duţnik se oslobaĊa obveze te

prestaje njegovo zakašnjenje ukoliko je bio u zakašnjenju.

Ako je dugovana stvar neprikladna za ĉuvanje ili kada je njezino ĉuvanje iziskuje nerazmjerne

troškove, duţnik je ovlašten takvu stvar, umjesto polaganja, prodati na javnoj prodaji, a postignuti

iznos nakon odbitka troškova prodaje, poloţiti kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe. O

namjeravanoj prodaji duţnik je duţan obavijestiti vjerovnika kad god je to moguće, a nakon prodaje ga

je duţan obavijestiti o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda.665

6.2. RASKID UGOVORA

Jedan od mogućih naĉina prestanka ugovorne obveza predstavlja i raskid ugovora. Raskid je

naĉin prestanka obveznopravnih odnosa specifiĉan za ugovorne obveze – dok ugovorni odnosi mogu

prestati i raskidom i na druge naĉine, ostali obveznopravni odnosi (izvanugovorni) ne mogu prestati

raskidom već samo na druge naĉine.666

Pretpostavke za raskid ugovora su postojanje valjanog ugovora

koji nije u cijelosti ispunjen. Kada ugovor nije valjan on ne moţe prestati raskidom već će prestati

poništajem ili poništenjem. S druge strane ako su sve ugovorne obveze već ispunjene one ne mogu

prestati raskidom jer su već prestale ispunjenjem.667

663

Ĉl.186. ZOO 664

Ĉl.188. ZOO 665

Ĉl.192. ZOO 666

Slakoper, Z., Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci,

3/2003, str.525. 667

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.477-478.

122

Do raskida ugovora moţe doći sporazumom ugovornih strana, jednostranom izjavom volje, po

samom zakonu ili odlukom suda. Uzroci koji dovode do raskida ugovora mogu biti razliĉiti –

neispunjenje, zakašnjenje, nemogućnost ispunjenja ili nastup okolnosti koje bitno oteţavaju ispunjenje.

6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora

Ugovorno pravo poĉiva na naĉelu stranaĉke autonomije. To naĉelno znaĉi da su ugovorne

strane ovlaštene ulaziti u ugovorne odnose te ih oblikovati shodno svojim potrebama i interesima,

ukoliko takve dispozicije ne prelaze granice što ih postavljaju Ustav, prisilni propisi i javni moral.

Budući ugovorne strane sklapaju odreĊeni ugovor suglasnim oĉitovanjem volje kada za to imaju

interes, logiĉno je, da im se priznaje pravo na raskid ugovor na jednak naĉin, dakle suglasnim

oĉitovanjem volje. Sporazumni raskid ugovora predstavlja novi ugovor kojim ugovorne strane odustaju

od ranije sklopljenog ugovora, jer više nemaju interesa za ispunjenje tog ugovora. Vaţno je napomenuti

da se ugovor moţe raskinuti samo kada on nije u cijelosti ispunjen. Ukoliko su ugovorne strane već u

cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze, neće doći do raskida ugovora, već eventualno do sklapanja

novog ugovora u kojemu će stranke imati obrnute obveze.668

U pojedinim sluĉajevima ugovor moţe raskinuti i samo jedna strana izjavom volje, bez obzira

slaţe li se druga ugovorna strana s time ili ne. Ovlaštenje na takav jednostrani raskid ugovorna strana

moţe crpiti iz zakona ili iz samog ugovora. Zakonom je, primjerice, pravo na jednostrani raskid

ugovora predviĊen kod odustatnine.669

S druge strane, ugovorne se strane mogu već prilikom sklapanja

ugovora sporazumjeti da jedna ili obje strane imaju pravo na jednostrani raskid ugovora – tzv. clausula

irritatoria.

6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Kod dvostrano obveznih ugovora, kada jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu, druga

strana je ovlaštena ili inzistirati na ispunjenju ili raskinuti ugovor, a u svakom sluĉaju ima pravo na

naknadu štete prouzroĉene neurednim ispunjenjem.670

Kod raskida ugovora radi neispunjenja potrebno

je razlikovati ugovore s fiksnim rokom od ugovora bez fiksnog roka.

Kada je ispunjenje obveze u odreĊenom roku bitan sastojak ugovora (tzv. fiksni ugovor, ugovor

s fiksnim rokom)671

, pa duţnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu

668

Vizner, B., op.cit. (ref.324.), str.506. 669

Ĉl. 306. ZOO. 670

Ĉl. 360 ZOO. 671

O fiksnom ugovoru je rijeĉ kada su se stranke sporazumjele da će ugovor biti raskinut ne bude li ispunjen u odreĊenom

roku, te kada je ispunjenje ugovora u odreĊenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. V. ĉl. 361. st. 4. ZOO.

123

– ex lege, bez potrebe da vjerovnik daje kakve izjave duţniku ili poduzima kakve druge radnje.672

MeĊutim, vjerovnik moţe odrţati ugovor na snazi izjavi li bez odgaĊanja duţniku da i dalje inzistira na

ispunjenju. Ukoliko vjerovnik u tom sluĉaju ne bi dobio ispunjenje u razumnom roku on je ovlašten

raskinuti ugovor jednostranom izjavom volje.

U drugim sluĉajevima, kada ispunjenje obveze u odreĊenom roku nije bitan sastojak ugovora, a

duţnik ne ispuni svoju obvezu u dogovorenom roku, vjerovnik koji ţeli raskinuti ugovor, mora duţniku

ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje. Ako duţnik ne ispuni obvezu niti u tom naknadnom

roku ugovor se raskida ex lege kao i kod fiksnih ugovora.673

MeĊutim, vjerovnik moţe raskinuti ugovor

i bez ostavljanja primjerenog roka ako iz duţnikova drţanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti

ni u naknadnom roku.

Kada je prije isteka roka za ispunjenje obveze (dospijeća) oĉito da jedna strana neće ispuniti

svoju obvezu iz ugovora , druga strana moţe raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.674

Za razliku

od prethodna dva sluĉaja kod kojih vjerovnik ima pravo na raskid ugovora tek pošto duţnik nije

ispunio svoju obvezu po dospijeću, u ovom sluĉaju vjerovnik moţe raskinuti ugovor i prije dospijeća.

6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja

Kod dvostrano obveznih ugovora vrijedi pravilo istodobnog ispunjenja, ako štogod drugo nije

ugovoreno ili odreĊeno zakonom. To znaĉi da je svaka ugovorna strana, zahtjevu suprotne ugovorne

strane, ovlaštena prigovoriti neispunjenju – exceptio non adimpleti contractus, ako ta suprotna strana

ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, te odgoditi svoju obvezu do trenutka

ispunjenja protuĉinidbe od strane druge ugovorne strane. Po prirodi stvari ovaj prigovor duţnik neće

moći isticati u sluĉajevima kada je ugovorom ili zakonom odreĊeno da on ima prvi ispuniti svoju

obvezu. MeĊutim, u takvom sluĉaju, ako su se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge

strane pogoršale u toj mjeri da je neizvjesno hoće li ona moći ispuniti svoju obvezu, ugovorna strana

koja se obvezala prva ispuniti obvezu moţe odgoditi ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju

obvezu ili ne dade dovoljno osiguranje da će je ispuniti po dospijeću, prigovarajući neizvjesnom

ispunjenju.

6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja

U odreĊenim sluĉajevima, do neispunjenja jedne od ugovornih strana moţe doći i uslijed

nemogućnosti ispunjenja. Nemogućnost ispunjenja moţe biti faktiĉna nemogućnost uzrokovana višom

672

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.543 673

Ĉl. 362. ZOO. 674

Ĉl. 364. ZOO.

124

silom (npr. predmet prodaje prije predaje izgori od posljedica udara groma) ili pravna nemogućnost

(npr. donošenje propisa kojim se predmet prodaje stavlja van prometa).675

Kada ispunjenje obveze jedne strane iz navedenih razloga postane nemoguće, ex lege se gasi i

obveza druge strane, a ako je ova već nešto ispunila moţe to zahtijevati natrag.676

Da bi došlu do

raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja moraju se ostvariti slijedeće pretpostavke:

1. ispunjenje je postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih dogaĊaja,

2. dogaĊaji su nastupili nakon sklapanja ugovora, a prije dospijeća obveze,

3. ugovorna strana nije mogla sprijeĉiti, izbjeći ili otkloniti dogaĊaje.

Ukoliko bi radi navedenih dogaĊaja došlo samo do djelomiĉne nemogućnosti ispunjenja (npr.

prodavatelj moţe isporuĉiti samo ĉetiri aviona, a ne šest kako je ugovoreno), suprotna strana moţe

raskinuti ugovor ukoliko djelomiĉno ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama ili odrţati ugovor na

snazi i zahtijevati razmjerno sniţenje svoje obveze.677

Kada je pak ispunjenje jedne strane postalo nemoguće zbog dogaĊaja za koji odgovara druga

strana, njezina se obveza gasi, ali ona zadrţava svoju traţbinu prema drugoj strani no umanjenu za

onoliko koliko je ona mogla imati koristi od osloboĊenja od vlastite obveze.678

6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Do raskida ugovora, u pojedinim sluĉajevima, moţe doći, ne samo kada ispunjenje obveze

jedne od ugovornih strana postane nemoguće, već i kada ispunjenje obveze za jednu od ugovornih

strana, uslijed promijenjenih okolnosti, postane pretjerano oteţano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki

gubitak679

(npr. radi zatvaranja Sueskog kanala prijevoznik bi trebao oploviti afriĉki kontinent kako bi

prevezao robu od Indije do Hrvatske).

Teorija o promijenjenim okolnostima i njihovom utjecaju na ugovorne obveze, tzv. clausula

rebus sic stantibus, temelji se na pretpostavci da svaki ugovor sadrţi klauzulu prema kojoj je ugovorna

strana vezana sadrţajem ugovora samo ako se okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora

ne izmjene na taj naĉin da bi inzistiranje na ispunjenju ugovorne obveze zahtijevalo pretjeranu ţrtvu

duţnika.680

Da bi došlo do raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, moraju se ispuniti slijedeće

pretpostavke:

1. nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze mora doći do promjene okolnosti,

675


Ĉl. 373. st. 1. ZOO. 677

Ĉl. 373. st. 2. ZOO. 678

Ĉl. 374. ZOO. 679

Slakoper, Z., Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2005., str.430. 680

Šafranko, Z., Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010., str.1279.

125

2. nove okolnosti moraju biti izvanredne, nepredvidive, neizbjeţne i nesavladive,

3. zbog nastupa novih okolnosti ispunjenje mora biti pretjerano oteţano za jednu stranu ili joj

predstavlja pretjerano velik gubitak.

MeĊutim, i kada su ispunjene poviše navedene pretpostavke ugovor se neće raskinuti po samom

zakonu, već će pogoĊena strana moći zatraţiti od suda da izmjeni ugovor, odnosno da ga raskine.681

Odluka suda o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti je konstitutivne prirode.

6.2.6. Pravni uĉinci raskida ugovora

Bez obzira doĊe li do raskida ugovora na temelju zakona, sudske odluke ili izjave volje, sve

ugovorne obveze prestaju, osim eventualno obveze na naknadu štete.682

Ako je jedna strana ispunila

ugovor u cijelosti ili djelomiĉno ima pravo na povrat onoga što je dala te na naknadu za koristi koje je u

meĊuvremenu imala druga strana od onoga što je duţna vratiti. Ugovorna strana koja vraća novac,

duţna je platiti i zatezne kamate od dana kada je primila isplatu.

6.3. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)

Prijeboj predstavlja prestanak ugovorne obveze obraĉunavanjem protutraţbine s traţbinom.683

Za razliku od ostalih naĉina prestanka obveza, prijebojem uvijek prestaju dvije obveze – traţbina

vjerovnika i protutraţbina duţnika.684

Prijebojem se otklanja faktiĉno ispunjenje ĉinidbe, a postiţe se

isti uĉinak kao da je došlo do faktiĉnog ispunjenja.

Uzmimo primjer gdje je A duţan B-u 100 kn, a B je istovremeno duţan A-u 100 kn. Umjesto da

se inzistira na obostranom ispunjenju, A i B mogu izvršiti prijeboj navedenih na naĉin da niti jedna

strana ne ispuni svoju obvezu već da obje otpišu svoju traţbinu u iznosu od 100 kn. S ekonomskog

gledišta uĉinak prijeboja će biti jednak kao da je došlo do obostranog ispunjenja, odnosno i A i B će

imati jednaku korist od prijeboja kao što bi je imali i od obostranog ispunjenja.

Da bi došlo do prestanka obveze prijebojem potrebno je da se ispune odreĊene pretpostavke:

1. istovrsnost traţbina – obje moraju glasiti na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste

kakvoće,

2. dospjelost traţbina – obje traţbine moraju biti dospjele,

681

Kada jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se

odgovarajuće odredbe ugovora praviĉno izmjene. V. ĉl. 369. st. 4. ZOO-a). 682

Ĉl. 368. ZOO-a 683


Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.422.), str.211.

126

3. utuţivost traţbina – niti jedna traţbina koja se prebija u pravilu ne smije biti zastarjela (iznimno

se moţe izvršiti prijeboj sa zastarjelom traţbinom ako ona još nije bila zastarjela u ĉasu kad su

se stekli uvjeti za prijeboj),

4. uzajamnost traţbina – stranke koje sudjeluju u prijeboju moraju istovremeno jedna drugoj biti i

vjerovnik i duţnik (iznimno jamac moţe prebiti duţnikove obveze prema vjerovniku s

duţnikovom traţbinom prema vjerovniku).

Do prijeboja, meĊutim ne dolazi po samom zakonu kada se ispune poviše navedene

pretpostavke već tek pošto jedna strana dade drugoj izjavu o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra

se da je uĉinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

Ne moţe prestati prijebojem traţbina koja se ne moţe zaplijeniti, traţbina stvari ili vrijednosti

koje su duţniku dane na ĉuvanje ili posudbu ili koje je duţnik uzeo ili zadrţao bespravno, traţbina

nastala namjernim prouzroĉenjem štete, traţbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili

prouzroĉenjem smrti i traţbine koje proistjeĉu iz zakonske obveze uzdrţavanja.

6.4. OTPUST DUGA

Ugovorna obveza prestaje i kada vjerovnik izjavi duţniku da neće zahtijevati njezino

ispunjenje, a duţnik se s time suglasi.685

Kod otpusta duga dolazi izraţaja naĉela stranaĉke autonomije

– vjerovnik je ovlašten disponirati svojom traţbini i na naĉin da oprosti dug svom duţniku. Otpust duga

se od sporazumnog raskida ugovora razlikuje utoliko ukoliko kod otpusta duga prestaje obveza samo

jedne ugovorne strane dok kod sporazumnog raskida ugovora prestaju obveze obiju ugovornih strana.

Da bi ugovorna obveza prestala otpustom duga nije, dovoljna samo izjava vjerovnika, već se

traţi i suglasnost duţnika. Duţnik bi svoj pristanak mogao primjerice uskratiti zbog ponosa.686

Budući

je za otpust duga potrebna suglasnost volja obiju stranaka ono je ima znaĉaj ugovora.687

Za

pravovaljanost tog ugovora nije potreban oblik u kojem je sklopljen ugovor iz kojega proizlazi

obveza.688

Ako za obvezu, pored duţnika odgovara i jamac, vjerovnik moţe otpustiti dug samo jamcu u

kojem se sluĉaju duţnik ne oslobaĊa obveze, dok otpust duga duţniku oslobaĊa obveze i jamca.689

685

Ĉl. 204. st. 1. . ZOO. 686


Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.422.), str.214. 688

Ĉl. 204. st. 2. ZOO. 689

Ĉl. 205. ZOO.

127

6.5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Ugovorna obveza prestaje sjedinjenjem, kada jedna te ista osoba postane i duţnik i vjerovnik.

Sjedinjenjem obveza prestaje po samom zakonu, spajanjem traţbine i duga kod jedne osobe, jer po

prirodi stvari niti jedna osoba ne moţe biti sam sebi vjerovnik, odnosno duţnik.690

Do sjedinjenja

primjerice dolazi kada duţnik izmeĊu ostaloga naslijedi i traţbinu svog vjerovnika prema samom sebi.

6.6. PROTEK VREMENA I OTKAZ

Osim trenutnih ugovornih obveza koje se sastoje u ispunjenju jednokratnih ĉinidaba postoje i

trajne ugovorne obveze koje se sastoje ili u nekom trajnom djelanju ili u ispunjenju više uzastopnih

ĉinidaba u kontinuitetu.691

Trajni ugovorni odnosi u pravilu prestaju istekom vremena ili otkazom.

Kada je odreĊen rok trajanja ugovora, ugovorni odnos prestaje istekom toga roka, osim kada je

ugovoreno ili zakonom odreĊeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje na neodreĊeno

vrijeme , ako ne bude pravodobno otkazan.692

Kada nije odreĊen rok trajanja ugovora, svaka ga ugovorna strana moţe okonĉati tako da drugoj

ugovornoj strani dostavi otkaz. Otkaz se moţe dati u svako doba osim u nevrijeme. Ako stranke nisu

drugaĉije ugovorile, otkazani ugovorni odnos prestaje istekom otkaznog roka odreĊenog ugovorom, a

ako ugovorom nije odreĊen taj rok, istekom otkaznog roka odreĊenog zakonom ili obiĉajem, odnosno

istekom primjerenog roka.693

Tipiĉan primjer prestanka ugovornog odnosa na ovaj naĉin predstavlja ugovor o radu, koji ako

je sklopljen na odreĊeno u pravilu prestaje protekom vremena, a ako je sklopljen na neodreĊeno u

pravilu prestaje otkazom.

6.7. SMRT UGOVORNE STRANE

Ugovorna obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana samo iznimno, ako je ako je ta

obveza nastala obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti duţnika.694

690

Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.422.), str.215. 691


Ĉl. 211. ZOO. 693

Ĉl.212. ZOO. 694

Ĉl. 213. ZOO.

128

6.8. ZASTARA

Zastara predstavlja protek vremena nakon kojeg duţnik moţe uskratiti ispunjenje svoje obveze

radi pasivnog drţanja vjerovnika. Zastara teĉe od trenutka dospjelosti obveze, a nastupa protekom

vremena odreĊenog zakonom (zastarni rok).695

Posljedica je zastare da se traţbina više ne moţe

ostvariti prisilnim putem.696

Zastarom, dakle, ne prestaje obveza, već prestaje samo vjerovnikov zahtjev

za ispunjenje koji prati njegovu traţbinu.697

Ukoliko bi duţnik pak ispunio zastarjelu obvezu, on ne bi

mogao traţiti povrat danoga s naslova stjecanja bez osnove.698

6.8.1. Zastarni rokovi

Zastarni rokovi su rokovi zakonski rokovi u kojima je vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje

obveze. Oni poĉinju teći prvog dana nakon dospjelosti obveze699

, a prestaju protekom posljednjeg dana

zakonom odreĊenog vremena.700

Vaţno je napomenuti da su odredbe zakona o zastarnim rokovima

prisilne prirode, pa ih ugovorne stranke nisu u mogućnosti suglasno skratiti ili produljiti, a duţnik se ne

moţe odreći zastare prije proteka zastarnog roka.

Opći zastarni rok, dakle onaj koji se odnosi na sve obveze za koje nije propisan posebni zastarni

rok, jest pet godina.701

Posebni zastarni rokovi primjenjuju se samo u posebnim sluĉajevima za koje su

propisani zakonom. Tako je primjerice, trogodišnji zastarni rok predviĊen za meĊusobne obveze iz

ugovora o prometu robe i usluga, kao i za traţbine zakupnine i najamnine, dok traţbine utvrĊene

sudskom odlukom ili odlukom drugog nadleţnog tijela zastarijevaju za deset godina.

6.8.2. Zastoj i prekid zastare

Pod odreĊenim okolnostima koje predviĊa zakon zastarni rokovi ne teku. U tom smislu govori

se o zastoju zastare. Tako primjerice zastara zastaje, odnosno ne teĉe izmeĊu braĉnih drugova za

trajanja braka702

, za osobe na vojnoj duţnosti za vrijeme mobilizacije703

, te vjerovniku koji zbog

695


Ibid. 697

Ĉl.214. ZOO. 698

Ĉl.221. ZOO. 699

Ĉl. 215. ZOO. 700

Ĉl. 216. ZOO. 701

Ĉl.225. ZOO. 702

Ĉl. 235. ZOO. 703

Ĉl. 236. ZOO.

129

nesavladivih prepreka nije bio u mogućnosti podnijeti tuţbu704

. Po prestanku okolnosti koje su

uzrokovale zastoj zastare, zastara nastavlja teći tamo gdje je stala prije zastoja.

Za razliku od zastoja zastare, kod prekida zastare zastarni rok ne nastavlja teći tamo gdje je stao

već se prekida i poĉinje teći iznova. Do prekida zastare dolazi kada duţnik prizna dug, odnosno kada

vjerovnik podnese tuţbu ili koju drugu radnju usmjerenu na utvrĊivanje, osiguranje ili ostvarenje

traţbine.

6.8.3. Zastara i prekluzija

Zastaru i zastarne rokove potrebno je razlikovati od prekluzije i prekluzivnih rokova.

Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih ugovorna stranka mora poduzeti odreĊene

radnje ako neće da joj se ugasi ne samo zahtjev već i samo subjektivno pravo.705

Primjer prekluzivnog

roka u ZOO-u je šestomjeseĉni rok za postavljanje zahtjeva za sklapanje glavnog ugovora temeljem

predugovora. Od zastare se prekluzija razlikuje i po tome što na nju sud po sluţbenoj duţnosti, dok na

zastaru pazi samo po prigovoru.

704

Ĉl. 237. ZOO. 705


130

7. POJEDINI UGOVORI

7.1. UGOVOR O KUPOPRODAJI

7.1.1. Pojam i obiljeţja ugovora o kupoprodaji

Ugovor o kupoprodaji je ugovor kojim se prodavatelj obvezuje predati kupcu odreĊenu stvar u

vlasništvo, odnosno pribaviti mu neko pravo, a ovaj se obvezuje za to platiti prodavatelju cijenu.706

Ugovor o kupoprodaji je imenovani ugovor reguliran odredbama ZOO-a. Nadalje, rijeĉ je o

konsenzualnom ugovoru – ugovor o kupoprodaji je sklopljen kada su se stranke sporazumjele o bitnim

sastojcima ugovora (predmet prodaje i cijena). MeĊutim, ugovor o kupoprodaji je moguće sklopiti i u

reţimu kapare u kojem će se sluĉaju raditi o realnom ugovoru.

Sklapanjem ugovora o kupoprodaji obveze preuzimaju i prodavatelj i kupac iz ĉega slijedi da je

ugovor o kupoprodaji dvostrano obvezan. Rijeĉ je o reciproĉnim ugovoru jer su obje ugovorne strane

ujedno i vjerovnik i duţnik. Kupac je glede obveze na predaju stvari vjerovnik, a glede obveze na

isplatu cijene duţnik, dok je glede prodavatelja situacija obrnuta. Radi se nadalje o naplatnom ugovoru,

budući se za ĉinidbu daje protuĉinidba.

Za pravovaljanost ugovora o kupoprodaji nije propisan odreĊeni oblik. Dakle, ugovor o

kupoprodaji je neformalan ugovor. On moţe biti sklopljen u usmenom ili pismenom obliku, pa i

konkludentnim radnjama, primjerice ubacivanjem kovanica u automat i izborom artikla. Iznimno, za

valjanost ugovora o kupoprodaji bit će potreban pisani oblik kada je rijeĉ o kupoprodaji nekretnine i

kupoprodaji s obroĉnom otplatom cijene.707

Na posljetku, kupoprodaja je kauzalan posao – iz ugovora o kupoprodaji jasno je vidljiva svrha

ugovora, a to je stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje odreĊenog prava.708

706

Ĉl. 376. ZOO. 707

Ĉl. 377. i ĉl. 465. ZOO. 708


131

7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji

Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, dakle minimalan sadrţaj ugovora predstavljaju predmet

prodaje i cijena. Kao što je vidljivo iz pojma ugovora o kupoprodaji predmetom kupoprodaje mogu biti

i stvari i prava.

Pod stvarima se podrazumijevaju tjelesni dijelovi prirode, razliĉiti od ljudi koje sluţe ljudima za

uporabu. Stvarima se smatraju i prirodne sile ako su podloţne ljudskoj vlasti, primjerice elektriĉna

energija. Zakonom mogu neke vrste prava ili štogod drugo biti izjednaĉeno sa stvarima.709

Da bi

ugovor o kupoprodaji bio valjan stvar koja je predmet ugovora mora biti u prometu.710

Kupoprodaja

stvari koja se smatra općim dobrom, primjerice, voda u moru ili zrak, bit će stoga ništetan. Valjanost

ugovora o kupoprodaji kojega su predmet stvari ĉiji je promet ograniĉen, primjerice lijekovi,

radioaktivne tvari i sl. prosuĊivat će se prema posebnim propisima.711

Predmet ugovora o kupoprodaji

moţe biti i buduća stvar, dakle stvar koja u trenutku sklapanja ugovora još ne postoji.712

Ugovor o

kupoprodaji je valjan i obvezuje stranke i kada je predmet kupoprodaje tuĊa stvar, a ne prodavateljeva,

no tada će kupac koji za to nije znao, odnosno nije morao znati moći raskinuti ugovor i zahtijevati

naknadu štete, ako se zbog toga ne moţe ostvariti svrha ugovora.713

No, ugovor o kupoprodaji nema

uĉinak ako je u trenutku njegova sklapanja stvar koja je predmet kupoprodaje propala.

Već je navedeno da predmet kupoprodaje, osim stvari mogu biti i odreĊena imovinska prava,

primjerice traţbina. U tom će sluĉaju ugovor biti valjan kada je rijeĉ o otuĊivim pravima primjerice, ne

moţe se primjerice prodati pravo na ţivot. I sporno pravo moţe biti predmetom kupoprodaje, no

ništetan je ugovor kojim bi nalogoprimac kupio sporno pravo ĉije mu je ostvarivanje povjereno.714

Osim predmeta kupoprodaje bitan element ugovora ĉini i cijena, no samo kod tzv.

graĊanskopravnih ugovora o kupoprodaji. Ugovor će biti ništetan ukoliko cijena nije odreĊena ili

barem odrediva.715

Cijena je odrediva kada ugovor sadrţi dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona

mogla odrediti.

No kod trgovaĉkih ugovora o kupoprodaji cijena ne predstavlja bitan sastojak. Stoga će

trgovaĉki ugovor o kupoprodaji biti valjan i kada u njemu nije odreĊena cijena pa i kada se ona ne

moţe odrediti temeljem podataka sadrţanih u ugovoru. U tom sluĉaju kupac je duţan platiti cijenu koju

je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kada takve cijene nema, duţan je

709

Ĉl. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,

79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09; dalje: ZV) 710

Ĉl. 380. st. 1. ZOO. 711

Ĉl. 380. st. 2. ZOO. 712

Ĉl. 380. st. 3. ZOO. 713

Ĉl. 382. ZOO. 714

Ĉl. 383. ZOO. 715

Ĉl. 384. st. 1. ZOO.

132

platiti razumu cijenu.716

Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a

ako se ona ne moţe utvrditi, onda cijena koju je utvrdio sud prema okolnostima sluĉaja.

OdreĊivanje cijene moţe biti ostavljeno i nekoj trećoj osobi, primjerice vještaku. Ukoliko ta

treća osoba ne ţeli ili ne moţe odrediti cijenu, smatra se da je ugovorena razumna cijena. No odredba

ugovora kojom bi se davalo pravo jednoj od ugovornih strana smatra se kao da nije ni ugovorena i

kupac je u tom sluĉaju duţan platiti cijenu kao u sluĉaju kad cijena nije odreĊena.717

7.1.3. Obveze prodavatelja

Temeljna je obveza prodavatelja predaja stvari u vrijeme i na mjestu predviĊenom ugovorom.

Predaja stvari s pravnog motrišta predstavlja znaĉajan moment i proizvodi odreĊene pravne uĉinke.

Naime ĉinom predaje stvari s prodavatelja na kupca prelazi rizik za sluĉajnu propast stvari, a kada je

rijeĉ o pokretninama i pravo vlasništva.718

Kada nadnevak predaje stvari nije odreĊen ugovorom, prodavatelj je duţan izvršiti predaju u

razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.719

Kada

mjesto predaje nije odreĊeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je prodavatelj u trenutku

sklapanja ugovora imao prebivalište, odnosno boravište ili sjedište.720

Ali ako je ugovarateljima u

trenutku sklapanja ugovora poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba biti izraĊena, predaja se

obavlja u tom mjestu. Glede troškova prouzroĉenih predajom stvari, ako drugaĉije nije ugovoreno,

troškove predaje i troškove koji su prethodili predaji snosi prodavatelj dok troškove odvoĊenja snosi

kupac.721

Predajom stvari, prodavateljeva obveza prestaje ispunjenjem, no on i dalje odgovara kupcu za

materijalne i pravne nedostatke te za ispravnost prodane stvari ako je izdao garanciju.

7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari

Prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari koji su postojali u trenutku

prijelaza rizika na kupca, ali i onih koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica

uzroka koji je postojao prije toga, bez obzira je li su mu oni bili poznati ili ne.722

Prodavatelj neće

716

Ĉl. 384. st. 2. ZOO. 717

Ĉl. 387. ZOO. 718

U našem pravu ugovor predstavlja samo osnovu (titulus) stjecanja vlasništva. Sklapanjem ugovora o kupoprodaji kupac

ne postaje vlasnikom stvari već je samo ovlašten zahtijevati da mu se stvar dade u posjed. Naĉin stjecanja vlasništva

(modus) će se razlikovati prije svega od toga radi li se o pokretnim stvarima ili o nekretninama. Tako se vlasništvo na

pokretnoj stvari stjeĉe predajom stvari kupcu u posjed dok se vlasništvo na nekretninama stjeĉe uknjiţbom prava vlasništva

u zemljišnim knjigama u korist kupca. 719

Ĉl. 392. ZOO. 720

Ĉl. 393. ZOO. 721

Ĉl. 396. ZOO. 722

Ĉl. 400. ZOO.

133

odgovarati za neznatan materijalni nedostatak. Isto tako neće odgovarati ni za nedostatak koji je u

trenutku sklapanja ugovora bio poznat kupcu ili mu nije mogao ostati nepoznat osim ako nije izriĉito

izjavio da stvar nema nikakve nedostatke.723

O materijalnom nedostatku stvari je rijeĉ:

1. ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,

2. ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila

poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

3. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4. kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili

model pokazani samo radi obavijesti,

5. ako stvar nema svojstva koja inaĉe postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao

opravdano oĉekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja,

proizvoĊaĉa i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, oznaĉavanje stvari i dr.),

6. ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaţe ukljuĉena u ispunjenje

ugovora o prodaji,

7. ako je nepravilna montaţa posljedica nedostataka u uputama za montaţu.724

Po preuzimanju stvari kupac je duţan stvar pregledati na uobiĉajen naĉin i o vidljivim

nedostacima (nedostaci koji se mogu zapaziti uobiĉajenim pregledom) obavijestiti prodavatelja u roku

od osam dana, kod trgovaĉkih ugovora bez odgaĊanja, a kod potrošaĉkih ugovora u roku od dva

mjeseca.

Kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaţe da stvar ima neki nedostatak koji se nije

mogao otkriti uobiĉajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je

duţan o tome nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca od dana kad je nedostatak

otkrio, a kod trgovaĉkih ugovora bez odgaĊanja. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokaţu

pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovaĉkog ugovora šest mjeseci.

Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku moţe:

1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

3. zahtijevati razumno sniţenje cijene,

4. izjaviti da raskida ugovor.725

Pravo na raskid ugovora kupac ima samo ako je prethodno dao prodavatelju dao primjereni rok

za uredno ispunjenje (otklanjanje nedostataka ili predaja druge stvari bez nedostataka), osim ako je

723

Ĉl. 402. ZOO. 724

Ĉl. 401. ZOO. O tome v. u: Petrić, S., Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o

obveznim odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2006., str.104. i dalje. 725

Ĉl. 410. ZOO.

134

prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima izjavio kupcu da neće ispuniti ugovor ili ako to proizlazi iz

okolnosti sluĉajeva, u kojem se sluĉaju moţe raskinuti ugovor i bez ostavljanja dodatnog roka.

Bez obzira da li je kupac zahtijevao otklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka,

razmjerno sniţenje cijene ili je raskinuo ugovor, on ima i pravo na naknadu štete.726

Ugovaratelji mogu sporazumom ograniĉiti ili potpuno iskljuĉiti odgovornost prodavatelja za

materijalne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna:

1. ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca,

2. kada je prodavatelj nametnuo odredbu o iskljuĉenju ili ograniĉenju odgovornosti za materijalne

nedostatke koristeći se svojim monopolskim poloţajem i

3. kada je rijeĉ o potrošaĉkim ugovorima.727

7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija)

Pored odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, prodavatelj i proizvoĊaĉ će

odgovarati kupcu i za ispravnost prodane stvari u tijeku odreĊenog vremena, ako je prodavatelj kupcu

predao jamstveni (garancijski) list.728

Iako se odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari i odgovornost iz jamstva

donekle preklapaju, njih nikako ne treba poistovjetiti.729

Odgovornost za materijalne nedostatke

proizlazi iz zakona i postoji uvijek dok odgovornost iz jamstva postoji samo kada je kupcu predan

jamstveni list. Za materijalne nedostatke odgovara samo prodavatelj, dok će se za ostvarenje prava iz

jamstva kupac moći obratiti i prodavatelju i proizvoĊaĉu stvari. Nadalje, odgovornost za materijalne

nedostatke postoji samo glede nedostatka koji je postojao u trenutku prelaska rizika s prodavatelja na

kupca dok odgovornost iz jamstva postoji bez obzira na to kada se nedostatak pojavio. Na posljetku,

vaţno je naglasiti kako izdavanje jamstva ni na koji naĉin ne iskljuĉuje primjenu pravila o

odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari.730

Jamstveni list treba sadrţavati prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, naznaku da jamstvo ne

utjeĉe na ostala prava koja pripadaju kupcu, pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje

njegovih prava, a posebno trajanje jamstva te teritorijalno podruĉje vaţenja, te ime naziv i adresu osobe

koja je izdala jamstvo. MeĊutim, nedostatak kojega od navedenih elemenata neće utjecati na valjanost

jamstva.731

Kada je prodavatelj kupcu dao jamstvo, kupac moţe u sluĉaju neispravnosti stvari zahtijevati od

prodavatelja odnosno proizvoĊaĉa popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka. Uz to, kupac

ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio što je bio lišen uporabe stvari od trenutka traţenja popravka

726

Ĉl. 410. st. 2. ZOO. 727

Ĉl. 408. st. 2. ZOO. 728

Ĉl. 423. st. 1. ZOO. 729

Za odnos garancije i odgovornosti za materijalne nedostatke stvari v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.271.), str.662. 730

Ĉl. 423. st. 2. ZOO. 731

Ĉl. 423. st. 3. – st. 5. ZOO.

135

ili zamjene do njihova izvršenja.732

Ako prodavatelj u razumnom roku ne izvrši popravak ili zamjenu

stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniţenje cijene.

Prava iz jamstva mogu se ostvarivati u roku koji je odreĊen jamstvenim listom. Taj se rok

produljuje za onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari kada su u pitaju manji popravci, dok kod

većih popravaka odnosno zamjene stvari poĉinje teći iznova.

7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije)

O pravnim nedostacima stvari je rijeĉ kada na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje

iskljuĉuje, umanjuje ili ograniĉuje kupĉevo pravo, a o ĉijem postojanju kupac nije bio obaviješten, niti

je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.733

Tako primjerice, ako je prodana tuĊa stvar, treće osoba

koja je vlasnik te stvari mogla bi protiv kupca ustati sa zahtjevom za oduzimanjem te stvari (evikcija).

Kada se pokaţe da treća osoba polaţe pravo na neku stvar, kupac je duţan o tome obavijestiti

prodavatelja i pozvati ga u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega (zaštita od

evikcije).734

Ako kupac nije obavijestio prodavatelja o evikciji te se upustio u spor s trećom osobom i

taj spor izgubio, moţe se ipak pozvati na prodavateljevu odgovornost osim ako prodavatelj dokaţe da

je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe.

Ako prodavatelj po obavijesti kupca, ne oslobodi stvar od prava trećega pa doĊe do oduzimanja

stvari od kupca (potpuna evikcija), ugovor se raskida po samom zakonu. U sluĉaju kada nije došlo do

oduzimanja stvari, meĊutim prava treće strane umanjuju ili ograniĉavaju prava kupca (djelomiĉna

evikcija), kupac je ovlašten ili raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniţenje cijene.735

Kupac će u

svakom sluĉaju imati i pravo na naknadu štete, osim ako je u ĉasu sklapanja ugovora znao da postoji

mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude ograniĉeno ili umanjeno.

Ugovaratelji mogu sporazumom ograniĉiti ili potpuno iskljuĉiti odgovornost prodavatelja za

pravne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna ako je u trenutku sklapanja ugovora

prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu.736

7.1.4. Obveze kupca

Temeljne obveze kupca su isplata cijene i preuzimanje stvari. Kupac je duţan platiti cijenu u

vrijeme i u mjestu odreĊenom u ugovoru. Ukoliko ugovorom ništa nije odreĊeno, kupac je duţan platiti

cijenu u vrijeme i na mjestu koje je odreĊeno obiĉajem, a u nedostatku obiĉaja¸ u trenutku i u mjestu u

732

Ĉl. 424. ZOO. 733

Ĉl. 430. st. 1. ZOO. 734

Ĉl. 431. ZOO. 735

Ĉl. 432. ZOO. 736

Ĉl. 435. ZOO.

136

kojem se obavlja predaja stvari.737

Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, plaćanje se obavlja

u prebivalištu odnosno sjedištu prodavatelja.

U sluĉaju uzastopnih isporuka kupac je duţan platiti cijenu za svaku isporuku prilikom

preuzimanja stvari, a ako je kupac prodavatelju dao predujam, iz predujma se naplaćuju prve

isporuke.738

Osim isplate cijene, ugovorna se obveza kupaca sastoji u preuzimanju stvari, odnosno

poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća te u odnošenju stvari. Kupac koji bez

opravdanog razloga odbije preuzeti stvar na dogovoreni naĉin pada u zakašnjenje. Osim toga

prodavatelj će u tom sluĉaju, ima li razloga posumnjati da će kupac isplatiti cijenu, imati pravo

jednostrano raskinuti ugovor.739

7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama

Ugovor o kupoprodaji kao najrašireniji ugovor moguće je sklopiti s razliĉitim pogodbama koje

je razvila praksa. One najkorištenije pogodbe u kupoprodajnom ugovoru ureĊuje zakon.

7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa740

Ugovorom o kupoprodaji moţe se obvezati kupac da će izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj

prodaji stvari odreĊenoj osobi, o uvjetima prodaje i da će mu ponuditi da on kupi stvar za istu cijenu.

Prodavatelj je duţan obavijestiti kupca da će se koristiti pravom prvokupa u roku od mjesec dana od

dana primitka obavijesti o namjeravanoj prodaji te istodobno isplatiti cijenu. Pravo prvokupa pokretnih

stvari ne moţe se ni otuĊiti niti naslijediti niti se prodavatelj ne moţe pozivati na pravo prvokupa u

sluĉaju prisilne javne prodaje. Pravo prvokupa prestaje poslije pet godina od sklapanja ugovora ako

nije dogovoren kraći rok.

Ako je kupac prodao stvar i prenio vlasništvo na trećega bez obavijesti i ponude prodavatelju, a

treći je znao ili morao znati za pravo prvokupa, prodavatelj moţe u roku od šest mjeseci od saznanja za

taj prijenos, a najviše u roku od pet godina od prijenosa prava vlasništva stvari na trećega, zahtijevati

da se prijenos poništi i da se stvar proda njemu pod istim uvjetima.

737


Ĉl. 440. ZOO. 739

Ĉl. 441. ZOO. 740

Ĉl. 449. – ĉl. 455. ZOO.

137

7.1.5.2. Kupnja na pokus741

Kada je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba kako bi utvrdio odgovara li

njegovim ţeljama, duţan je o tome ostaje li pri ugovoru obavijestiti prodavatelja u roku utvrĊenom

ugovorom ili obiĉajem, a ako takvoga roka nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj,

inaĉe se smatra da je odustao od ugovora. No ako je stvar predana kupcu da je isproba do odreĊenog

roka, a on je ne vrati bez odgaĊanja nakon isteka roka ili ne izjavi prodavatelju da je odustao od

ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.

Kupnju na pokus kod koje kupac ima pravo da odustane od ugovora iz nekih svojih subjektivnih

razloga tzv. subjektivan pokus, valja razlikovati od tzv. objektivnog pokusa koji je ugovoren da bi se

utvrdilo ima li stvar odreĊena svojstva ili je li prikladna za odreĊenu uporabu i kod kojega odrţanje

ugovora ne ovisi od kupĉeva nahoĊenja, već od toga ima li stvar zaista odreĊena svojstva, odnosno je li

prikladna za odreĊenu uporabu.742

7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu743

U sluĉaju kupoprodaje po uzorku ili modelu, ako stvar koju je prodavatelj predao kupcu nije

jednaka uzorku ili modelu, prodavatelj odgovara po propisima o odgovornosti prodavatelja za

materijalne nedostatke stvari, a u drugim sluĉajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje

obveze. Prodavatelj, meĊutim, ne odgovara za nedostatak jednakosti ako je uzorak, odnosno model

podnio kupcu samo radi obavijesti i pribliţnog odreĊivanja osobine stvari, bez obećanja jednakosti.

7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom744

Ako je ugovoreno pravo kupca da kasnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a

kupac ne dostavi specifikaciju do ugovorenog nadnevka, ili do proteka razumnog roka raĉunajući od

prodavateljeva traţenja da to uĉini, prodavatelj moţe izjaviti da raskida ugovor ili naĉiniti specifikaciju

prema onome što mu je poznato o kupĉevim potrebama. U sluĉaju da prodavatelj naĉini specifikaciju,

on je duţan obavijestiti kupca o njezinim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam pripremi

specifikaciju, protekom kojega roka će biti mjerodavna specifikacija koju je naĉinio prodavatelj.

7.1.5.5. Kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva745

Kada prodavatelj posebnom odredbom ugovora pridrţi pravo vlasništva i poslije predaje stvari

kupcu sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti.746

Pridrţaj prava vlasništva pokretne stvari ima

uĉinak prema kupĉevim vjerovnicima samo ako je uĉinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije

741

Ĉl. 456. – ĉl. 459. ZOO. 742


Ĉl. 460. ZOO. 744

Ĉl. 461. ZOO. 745

Ĉl. 462. – ĉl. 463. ZOO. 746

V. u Ĉuveljak, J., Kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006., str.19.

138

kupĉeva steĉaja ili prije pljenidbe stvari. MeĊutim, na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne

javne knjige, kao što su primjerice avioni i brodovi, moţe se pridrţati pravo vlasništva samo ako je to

predviĊeno propisima o ureĊenju i voĊenju tih knjiga.

7.1.5.6. Kupoprodaja s obroĉnom otplatom cijene747

Ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obroĉnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj

predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje

isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u odreĊenim vremenskim razmacima. Taj ugovor treba biti

sklopljen u pisanom obliku.

Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji s obroĉnom otplatom cijene pored stvari i cijene su i

ukupan iznos svih obroĉnih otplata raĉunajući i onu koja je izvršena u ĉasu sklapanja ugovora, iznos

pojedinih otplata, njihov broj. Pored toga, isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti,

sadrţavati odredbu da kupac moţe raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri

dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne moţe odreći unaprijed. Pored toga, kupac je

ovlašten uvijek odjednom isplatiti ostatak cijene, te bi suprotna ugovorna odredba bila ništetna.

Prodavatelj moţe raskinuti ugovor ako kupac doĊe u zakašnjenje s poĉetnom otplatom. Nakon

isplate poĉetne otplate prodavatelj moţe raskinuti ugovor ako kupac doĊe u zakašnjenje s najmanje

dvije uzastopne otplate, koje ĉine najmanje osminu cijene, a iznimno, prodavatelj moţe raskinuti

ugovor kad kupac doĊe u zakašnjenje s isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijelog ostatka

cijene nije predviĊeno više od ĉetiri otplate. Umjesto da raskine ugovor, prodavatelj je ovlašten

zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije toga zahtjeva duţan ostaviti kupcu

naknadni rok od petnaest dana.

7.2. UGOVOR O ZAMJENI

7.2.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zamjeni

Ugovorom o zamjeni, svaki se ugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati mu

odreĊenu stvar u vlasništvo, odnosno pribaviti mu odreĊeno pravo.748

Kao što je vidljivo, predmet

zamjene mogu biti stvari i prava. Ĉinidba obje strane se mora sastojati u davanju. Moguće su zamjene

stvar za stvar, stvar za pravo i pravo za pravo. Novac, osim iznimno, ne moţe biti predmet zamjene, jer

bi se u tom sluĉaju radilo o kupoprodaji.

747

Ĉl. 464. – ĉl. 473. ZOO. 748

Ĉl. 474. ZOO.

139

Ugovor o zamjeni je imenovani i konsenzualni ugovor. Nadalje, rijeĉ je o dvostrano obveznom

ugovoru, budući sklapanjem ugovora o zamjeni obje ugovorne strane preuzimaju obveze. Ugovor o

zamjeni je specifiĉan ugovor po tome što su ugovorne obveze stranaka jednake, a razlikuju se samo po

predmetu ĉinidbe. Iako ugovor o zamjeni ne podrazumijeva novĉane obveze rijeĉ je o naplatnom

ugovoru jer svaka strana za svoju ĉinidbu daje odreĊenu protuĉinidbu.749

Za pravovaljanost ugovora o zamjeni nije propisan odreĊeni oblik. No analognom primjenom

odredaba o kupoprodaji treba uzeti da će ugovor o zamjeni biti valjan samo ako je sklopljen u pisanom

obliku, ako je jedan od predmeta zamjene nekretnina. Kauza ugovora o zamjeni je, kao i kod

kupoprodaje jest stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje odreĊenog prava.

7.2.2. Novac kao predmet zamjene

Predmet zamjene mogu biti i stvari i prava. Predmetom zamjene s jedne strane ne bi, meĊutim,

mogao biti novac, jer se u tom sluĉaju ne bi radilo o zamjeni već o kupoprodaji. Jednako tako neće se

raditi o zamjeni ako se mijenja primjerice domaća valuta za stranu, primjerice hrvatska Kuna za Euro,

već će se i tada raditi o kupoprodaji kod koje je predmet kupnje odreĊen iznos Eura za koji valja platiti

cijenu izraţenu u hrvatskim Kunama.750

MeĊutim, o zamjeni će se raditi ako jedna strana dade drugoj

jednu novĉanicu od 200 Kuna, a za to dobije dvije novĉanice od po 100 Kuna.751

7.2.3. Obveze ugovornih stranaka

Iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja prava i obveze koja iz ugovora o

kupoprodaji nastaju za prodavatelja.752

Rijeĉ je o obvezi na predaju stvari. Uz to svaka će ugovorna

strana odgovarati suprotnoj za materijalne i pravne nedostatke stvari. MeĊutim, valja uzeti da iz

ugovora o zamjeni za ugovaratelje proizlazi i jedna obveza karakteristiĉna za kupca kod ugovora o

kupoprodaji, a to je obveza preuzimanja stvari.

749

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str. 111. 750

Ibid., str.506. 751

Ibid. 752

Ĉl. 475. ZOO.

140

7.3. UGOVOR O ZAJMU

7.3.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zajmu

Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu odreĊeni iznos novca ili

odreĊenu koliĉinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu nakon stanovitog

vremena isti iznos novca, odnosno istu koliĉinu zamjenjivih stvari753

iste vrste i kakvoće.754

Na

primljenim stvarima zajmoprimac stjeĉe pravo vlasništva, a isto tako i zajmodavac na vraćenim

stvarima.755

Ugovor o zajmu je imenovani, neformalan, konsenzualan i dvostrano obvezan ugovor. Obveza

zajmodavca se sastoji u davanju iznosa novca odnosno zamjenjivih stvari, a obveza zajmoprimca se

sastoji u vraćanju istog iznosa novca, odnosno iste koliĉine zamjenjivih stvari.

Specifiĉno je za ugovor o zajmu što on moţe biti i besplatan i naplatan ugovor. U pravilu je

zajam besplatan ugovor – zajmodavac nema nikakve koristi od zajma jer ono što je dao, primiti će

nakon stanovitog vremena natrag. No zajmoprimac se moţe obvezati da pored glavnice duguje i

kamate.756

U tom sluĉaju kamate predstavljaju naknadu za davanje zajma pa će ugovor o zajmu biti

naplatan ugovor. Kod trgovaĉkih ugovora o zajmu, zajmoprimac duguje kamate uz glavnicu iako nisu

posebno ugovorene, pa će se raditi o naplatnom poslu. Ipak i kod trgovaĉkih zajmova moguće je

iskljuĉiti kamate i uĉiniti zajam besplatnim poslom. Valja napomenuti, da je kod ugovora o zajmu rijeĉ

o ugovornim kamatama, a ne o zateznim kamatama. Ugovorne kamate predstavljaju naknadu za

uporabu tuĊeg novca ili drugih zamjenjivih stvari dok zatezne kamate predstavljaju sankciju za

zakašnjenje u ispunjenju novĉanih ĉinidaba.757

Zajam je kauzalan posao, a cilj mu je ostvarenje kredita.758

Iako se zajmom stjeĉe pravo

vlasništva, to nije cilj zajma već samo nuţna posljedica ostvarenja cilja kreditiranja.759

Naime, da bi se

ostvario cilj kreditiranja, nuţno je da zajmoprimac moţe raspolagati predmetom zajma, a to je

ovlaštenje vlasnika. Ako primjerice pozajmimo kilogram šećera od susjeda jer ţelimo napraviti tortu,

jasno je da ćemo pozajmljeni šećer potrošiti, a susjedu vratiti kilogram šećera koji smo sutradan kupili

u dućanu. Ako bi se susjedu obvezali vratiti onaj isti šećer koji smo od njega dobili, ne bi bilo rijeĉi o

zajmu već o posudbi, no takav posao ne bi imao gospodarskog rezona.

753

Zamjenjive (generiĉke) stvari su one koje se u prometu odreĊuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd (primjerice ţito, vino,

šećer). Kod navedenih stvari je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste (primjerice zrno ţita).

Tako u Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str.78. 754

Ĉl. 499. st. 1. ZOO. 755

Ĉl. 499. st. 2. ZOO. 756

Ĉl. 500. ZOO. 757

Giunio, M., op.cit. (ref.571.), str.191. i 196. 758

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str. 531. 759

Ibid.

141

7.3.2. Obveze zajmodavca

Temeljna je obveza zajmodavca predati zajmoprimcu predmet zajma u roku koji je odreĊen

ugovorom, a ako ugovorom nije odreĊen rok, onda kada to zajmoprimac zatraţi.760

Pravo zajmoprimca

da zahtijeva predaju predmeta zajma zastarijeva u roku od tri mjeseca od dolaska zajmodavca u

zakašnjenje, a u svakom sluĉaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

Ako su se nakon sklapanja ugovora, a prije predaje predmeta zajma, materijalne prilike

zajmoprimca toliko pogoršale da je neizvjesno da će moći vratiti zajam, zajmodavac moţe odbiti

predati predmet zajma, osim ako zajmoprimac ili treća osoba dade dovoljno osiguranje.761

7.3.3. Obveze zajmoprimca

Temeljna je obveza zajmoprimca da po isteku zajma izvrši povrat zajma zajedno s kamatama

ako je rijeĉ o naplatnom zajmu. Kada rok za vraćanje zajma nije odreĊen ugovorom, niti se on moţe

odrediti prema okolnosti zajma, zajmoprimac je duţan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji

ne moţe biti kraći od dva mjeseca od zajmodavĉeva zahtjeva.762

Zajmoprimac je ovlašten izvršiti

povrat zajma i prije isteka roka odreĊenog za vraćanje, ali je duţan obavijestiti zajmodavca o svojoj

namjeri te mu nadoknaditi štetu koja bi mu mogla nastati radi prijevremenog ispunjenja.763

Ovo se

pravo zajmoprimca, meĊutim, moţe iskljuĉiti ugovorom.

Kada zajam nije dan u novcu, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, on je

ovlašten vratiti pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u

mjestu koji su ugovorom odreĊeni za vraćanje.764

Isto će vrijediti i u sluĉaju kada nije moguće vratiti

istu koliĉinu stvari, iste vrste i kakvoće.

7.3.4. Namjenski zajam

Ugovorom o zajmu se moţe odrediti da se zajam daje u neku osobitu svrhu. Ugovaranje svrhe

moglo bi ugovornim stranama biti bitno, kada se primjerice radi o financiranju neke gospodarske

aktivnosti kojom će zajmoprimac ostvariti dobit, a samim time zajmodavac će donekle dobiti sigurnost

da će mu zajam biti vraćen. Namjena zajma se ne podrazumijeva i mora biti ugovorena. Kod

760

Ĉl. 501. ZOO. 761

Ĉl. 502. ZOO. 762

Ĉl. 504. ZOO. 763

Ĉl. 507. ZOO. 764

Ĉl. 505. ZOO.

142

namjenskog zajma, zajmodavac će moći raskinuti ugovor ako zajmoprimac predmet zajma koristi u

svrhu koja nije odreĊena ugovorom.765

7.4. UGOVOR O ZAKUPU

7.4.1. Pojam i obiljeţja ugovora o zakupu

Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku odreĊenu stvar na korištenje, a

ovaj se obvezuje plaćati mu za to odreĊenu zakupninu.766

Ugovor o zakupu je imenovani ugovor ureĊen odredbama ZOO-a. Valja napomenuti da ZOO

sadrţi opća pravila o zakupu koja se neće primjenjivati na zakupe ureĊene posebnim zakonom, osim

podredno.767

Tako je primjerice zakup poslovnog prostora ureĊen Zakonom o zakupu poslovnog

prostora, zakup broda Pomorskim zakonikom itd.768

Rijeĉ je nadalje o konsenzualnom, dvostrano obveznom i naplatnom ugovoru. Zakup je

kauzalni posao ĉija je svrha korištenje tuĊe stvari. Upravo se prema navedenoj svrsi ugovor o zakupu

razlikuje od ugovora o najmu ĉija svrha nije korištenje tuĊe stvari već uporaba tuĊe stvari.769

Korištenje

stvari, naime daje šira ovlaštenja od uporabe stvari jer ono pored prava na uporabu stvari daje i pravo

na crpljenje plodova od stvari.770

Prema općim pravilima ZOO-a, zakup je neformalan ugovor, no posebni propisi mogu

zahtijevati i poseban oblik ugovora o zakupu. Tako će primjerice ugovor o zakupu broda i ugovor o

zakupu poslovnog prostora, morati biti sklopljeni u pisanom obliku da bi bili valjani.771

7.4.2. Obveze zakupodavca

Zakupodavac je prije svega duţan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju,

zajedno s njenim pripadcima772

, pri ĉemu se uzima da je stvar u ispravnom stanju ako je u stanju

765

Ĉl. 508. ZOO. 766

Ĉl. 519. ZOO. 767

Ĉl. 520. ZOO. 768



Ibid. 771

V. ĉl. 659. st. 1. Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11; dalje: PZ) i ĉl. 4. st. 2. Zakon o zakupu

poslovnog prostora (NN br. 91/96, 124/97, 174/04, 38/09 dalje: ZoZPP). 772

Pripadak ili pertinencija je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno sluţi svrsi neke

glavne stvari. Tako je primjerice daljinski upravljaĉ pripadak televizije, a tanjurić je pripadak šalice za ĉaj.

143

odreĊenom ugovorom, a u nedostatku ugovornih odredbi, ako je u stanju da moţe posluţiti svrsi radi

koje je ugovor sklopljen.773

Isto tako, on je duţan zakupljenu stvar odrţavati u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa,

te obavljati potrebne popravke na stvari.774

Ukoliko je zakupnik imao kakve troškove vezane uz

uzdrţavanje stvari, zakupodavac mu ih je duţan nadoknaditi. No troškovi sitnijih popravaka izazvani

redovitim korištenjem stvari, kao i troškovi samog korištenja stvari padaju na teret zakupnika.775

Ako

bi popravci na zakupljenoj stvari znatno ometali njezino korištenje zakupnik je ovlašten raskinuti

ugovor, odnosno pravo na sniţenje zakupnine razmjerno ograniĉenju korištenja stvari.776

Jednako, tako

zakupodavac ne moţe bez pristanka zakupnika ĉiniti izmjene na stvari za vrijeme trajanja zakupa,

ukoliko bi to ometalo korištenje.777

U sluĉaju da zakupnik odobri izmjene na stvari, pa ga to ometa u

korištenju stvari, on ima pravo na razmjerno sniţenje zakupnine.

Zakupodavac odgovara zakupniku za materijalne nedostatke stvari, i to bez obzira da li je za

njih znao ako ti nedostaci smetaju korištenju stvari, osim ako su ti nedostaci u trenutku sklapanja

ugovora bili poznati zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati.778

Ako predmet zakupa ima

nedostatak koji se ne moţe otkloniti, zakupnik je ovlašten, po svom izboru raskinuti ugovor ili

zahtijevati sniţenje zakupnine. Kada se nedostatak moţe otkloniti, a predaja u roku nije bitan sastojak

ugovora zakupnik moţe zahtijevati sniţenje zakupnine ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku,

bezuspješnim protekom kojega zakupnik moţe raskinuti ugovor ili zahtijevati sniţenje zakupnine. U

svakom sluĉaju zakupnik ima pravo na naknadu štete.

Zakupodavac snosi i odgovornost za pravne nedostatke stvari.779

Kada se pojavi treća osoba ĉije

pravo u potpunosti iskljuĉuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida ex lege.

Ukoliko bi pravo trećega samo ograniĉavalo zakupnikovo pravo, on moţe raskinuti ugovor ili

zahtijevati sniţenje zakupnine. U svakom sluĉaju, zakupnik ima pravo na naknadu štete.

7.4.3. Obveze zakupnika

Zakupnik je duţan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin na naĉin

kako je to odreĊeno ugovorom ili namjenom stvari.780

Ako zakupnik koristi stvar suprotno ugovoru ili

njezinoj namjeni on odgovara za štetu koja bi tako nastala. U tom sluĉaju zakupodavac ga moţe

773

Ĉl. 521. ZOO. 774

Ĉl. 522. ZOO. 775

Ĉl. 522. st. 3. ZOO. 776

Ĉl. 523. ZOO. 777

Ĉl. 524. ZOO. 778

Ĉl. 525. ZOO. 779

Ĉl. 531. ZOO. 780

Ĉl. 532. ZOO.

144

opomenuti, a ogluši li se zakupnik na opomenu, zakupodavac moţe otkazati ugovor bez ostavljanja

otkaznog roka.

Druga je zakupnikova obveza plaćanje zakupnine u rokovima koji su odreĊeni ugovorom,

zakonom ili obiĉajem.781

Ako što drugo nije ugovoreno zakupnina se plaća polugodišnje kada je stvar

dana u zakup za jednu ili više godina, a ako je dana za kraće vrijeme, onda po isteku zakupa. Ako

zakupnik ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana od poziva zakupodavca, ovaj moţe otkazati ugovor.

Nakon prestanka zakupa, zakupnik je duţan vratiti neoštećenu stvar zakupniku u stanju u kojem

je stvar bila kada mu je predana u zakup.782

Zakupnik ne odgovara zakupodavcu za istrošenost stvari

koja je nastala njezinim redovnim korištenjem, a ni za oštećenja koja potjeĉu od njezine dotrajalosti.

Zakupnik po isteku zakupa moţe odnijeti dodatke na stvari koje je on napravio, ako se oni mogu

odvojiti bez njezina oštećenja, ali ih zakupodavac moţe zadrţati ako nadoknadi njihovu vrijednost u

vrijeme vraćanja.

7.4.4. Podzakup

Ugovorom o podzakupu, zakupnik prenosi svoje ovlaštenje na korištenje stvari temeljem

ugovora o zakupu na podzakupnika.783

Zakupnik moţe zakupljenu stvar dati u podzakup ako drugaĉije

nije odreĊeno ugovorom o zakupu i ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu.784

Sklapanjem ugovora o

podzakupu ne nastaje odnos izmeĊu zakupodavca i podzakupnika, već izmeĊu zakupnika i

podzakupnika. Iz navedenoga razloga zakupnik jamĉi zakupodavcu da će podzakupnik koristiti stvar

prema ugovoru o zakupu. To proizlazi iz ĉinjenice da nitko ne moţe na drugoga prenijeti više prava

nego što mu i samom pripada, pa shodno tome, podzakupnik ne moţe imati veća ovlaštenja od

zakupnika.

Ako je stvar dana u podzakup bez ovlaštenja zakupodavca, a takvo se ovlaštenje traţi po zakonu

ili ugovoru, zakupodavac je ovlašten otkazati ugovor o zakupu.785

Pored toga, zakupodavcu pripada

pravo da radi naplate svojih traţbina od zakupnika nastalih iz zakupa, zahtijeva izravno od

podzakupnika isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupniku po osnovi podzakupa.786

Podzakup prestaje na

iste naĉine kao i zakup, a u svakom sluĉaju prestaje kada prestane zakup.

781

Ĉl. 534. ZOO. 782

Ĉl. 536. ZOO. 783

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.210.), str. 518. Vice versa, poslovni se prostor moţe dati u podzakup samo kada je to

izriĉito ugovoreno. V. u Breţanski J., Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2005., str.569.-570. 784

Ĉl. 537. ZOO. 785

Ĉl. 538. ZOO. 786

Ĉl. 539. ZOO.

145

7.4.5. Prestanak zakupa

Zakup je trajni obvezni odnos, pa prema tome on prestaje protekom vremena ili otkazom.

Ukoliko je ugovor o zakupu sklopljen na odreĊeno vrijeme, on prestaje protekom toga vremena.787

Isto

vrijedi kada je u nedostatku volje ugovaratelja, trajanje zakupa odreĊeno zakonom. No ako nakon

proteka vremena na koje je ugovor sklopljen, zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome

ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu, na neodreĊeno vrijeme, pod istim

uvjetima kao i prethodni – qui tacet consentire videtur.788

Zakup na neodreĊeno vrijeme prestaje otkazom.789

Ugovor o zakupu sklopljen je na neodreĊeno

vrijeme ili kada je to izriĉito ugovoreno ili ako ugovorom nije odreĊeno trajanje zakupa niti se ono

moţe odrediti iz okolnosti ili mjesnih obiĉaja. Otkaz, uz poštivanje otkaznog roka moţe dati svaka

ugovorna strana bez navoĊenja razloga. Otkaz se meĊutim ne moţe dati u nevrijeme. Ako otkazni rok

nije ureĊen ugovorom ili zakonom ili mjesnim obiĉajem on iznosi osam dana.

Bilo da se radi o zakupu na odreĊeno vrijeme ili na neodreĊeno vrijeme on će prestati ex lege

bude li zakupljena stvar uništena zbog dogaĊaja više sile.790

No bude li zakupljena stvar samo

djelomiĉno uništena, zakupnik moţe raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniţenje zakupnine.

Smrt zakupnika ili zakupodavca ne povlaĉi za sobom prestanak ugovora o zakupu, ako suprotno nije

ugovoreno.791

Zakup se u tom sluĉaju nastavlja s nasljednicima.

7.5. UGOVOR O DJELU

7.5.1. Pojam i obiljeţja ugovora o djelu

Ugovorom o djelu izvoĊaĉ se obvezuje obaviti odreĊeni posao kao što je izrada ili popravak

neke stvari, izvršenje kakvog fiziĉkog ili umnog rada i sl., a naruĉitelj se obvezuje platiti mu za to

naknadu.792

Ugovor o djelu je imenovani, konsenzualan, dvostrano obvezan, naplatni i neformalan

ugovor.

Kauza ugovora o djelu je produkt kakvoga posla. ZOO primjerice navodi poslove kao što su

izrada neke stvari (npr. izrada namještaja), popravak kakve stvari (npr. popravak mašine za rublje),

izvršenje kakvoga fiziĉkog rada (npr. ĉišćenje prostorije) ili umnoga rada (npr. analiza trţišta). Kod

787

Ĉl. 545. ZOO. 788

Ĉl. 546. ZOO. 789

Ĉl. 547. ZOO. 790

Ĉl. 548. ZOO. 791

Ĉl. 549. ZOO. 792

Ĉl. 590. ZOO.

146

ugovora o djelu predmet nije obavljanje pravnog posla već materijalnog posla, po ĉemu se ugovor o

djelu razlikuje od ugovora o nalogu.793

Jednako tako valja naglasiti da je predmet ugovora o djelu

rezultat nekoga rada, a ne sam rad, po ĉemu se ugovor o djelu razlikuje od ugovora o radu, odnosno od

ugovora o sluţbi.794

ZOO ĉini posebnu razliku izmeĊu ugovora o kupoprodaji i ugovora o djelu. Naruĉimo li

primjerice ormar po mjeri, te on bude izraĊen i isporuĉen, postavlja se pitanje treba li takav ugovor

klasificirati kao ugovor o djelu ili pak kao ugovor o kupoprodaji. ZOO ovu dvojbu rješava uzimajući u

obzir koja strana daje materijal za izradu stvari. Prema tome, smatrat će se da je sklopljen ugovor o

kupoprodaji obveţe li se koja strana od svog materijala izraditi pokretnu stvar, no ako je druga strana

dala bitan dio materijala smatra se da je sklopljen ugovor o djelu.795

No, bez obzira koja strana daje

materijal za izradu stvari, smatrat će se da je sklopljen ugovor o djelu ako su stranke imale na umu

osobitu vrijednost izvoĊaĉeva rada.796

7.5.2. Obveze izvoĊaĉa

IzvoĊaĉ je duţan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, u roku koji je ugovoren,

a ako rok nije ugovoren onda u razumnom roku za takve poslove.797

Kada to odgovara naravi posla,

izvoĊaĉ je duţan naruĉitelju omogućiti nadzor nad obavljanjem poslova. Kada se ustanovi da se ne drţi

uvjeta ugovora i ne radi kako bi trebao, naruĉitelj mu je ovlašten odrediti primjeren rok da svoj rad

uskladi sa svojim obvezama, a po bezuspješnom proteku istoga moţe raskinuti ugovor.798

IzvoĊaĉ nije duţan obaviti posao osobno, ako to ne proizlazi iz ugovora ili naravi posla, no on i

nadalje odgovara za izvršenje posla naruĉitelju i kad ga nije osobno izvršio.

IzvoĊaĉ je nadalje duţan upozoriti naruĉitelja na nedostatke materijala koje mu je ovaj predao, a

koje je primijetio ili morao primijetiti, inaĉe će odgovarati za štetu.799

Ako naruĉitelj inzistira da se

stvar izradi od materijala koje je predao izvoĊaĉu, a na ĉije mu je nedostatke izvoĊaĉ ukazao, izvoĊaĉ

je duţan postupiti po zahtjevu naruĉitelja, osim u sluĉaju da materijal oĉito nije podoban za naruĉeno

djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla naštetiti njegovu ugledu, u kojem je sluĉaju

ovlašten raskinuti ugovor. Isto tako izvoĊaĉ je duţan upozoriti naruĉitelja na nedostatke u njegovu

nalogu, jer u suprotnom odgovara za štetu.

793


Ibid., str.885. 795

Ĉl. 591. st. 1. i st. 2. ZOO. 796

Ĉl. 591. st. 3. ZOO. 797

Ĉl. 597. ZOO. 798

Ĉl. 598. ZOO. 799

Ĉl. 596. ZOO.

147

IzraĊenu ili popravljenu stvar, izvoĊaĉ je duţan predati naruĉitelju, te mu odgovara za

materijalne nedostatke stvari.800

7.5.3. Obveze naruĉitelja

Naruĉitelj je duţan primiti djelo izraĊeno prema odredbama ugovora i pravilima struke te

izvoĊaĉu platiti naknadu.801

Naknada se odreĊuje ugovorom ako nije odreĊena tarifom ili drugim

obveznim aktom.802

Ako naknada nije odreĊena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema

normalno potrebnom vremenu za taj posao te prema uobiĉajenoj naknadi za takav posao.

Radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal, izvoĊaĉ ima pravo zadrţanja na

stvarima što ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naruĉitelj u vezi s

njegovim radom.803

7.6. UGOVOR O LICENCIJI

7.6.1. Pojam i obiljeţja ugovora o licenciji

Ugovorom o licenciji, obvezuje se davatelj licencije, ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili

djelomiĉno pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, ţiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije

obvezuje se platiti mu za to odreĊenu naknadu.804

Ugovor o licenciji je nominantan ugovor te dvostrano obvezan (sinalagamatiĉan) i naplatni

pravni posao.805

Za sklapanje ugovora o licenciji dovoljno je da su se ugovorne strane usuglasile o

bitnim sastojcima – predmetu licencije i naknadi, dakle rijeĉ je o konsenzualnom ugovoru. Ugovor o

licenciji je formalan ugovor, koji, da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.806

Kauza ovoga ugovora je gospodarsko iskorištavanje izuma, znanja i iskustva, ţiga, uzorka ili

modela. Rijeĉ je naime o nematerijalnim dobrima koja ulaze u kategoriju prava industrijskog vlasništva

ĉijim imateljima, pod odreĊenim pretpostavkama, zakon pruţa zaštitu i pravo na iskljuĉivo

iskorištavanje.

800

Ĉl. 603. – Ĉl. 611. ZOO. 801

Ĉl. 612. ZOO. 802

Ĉl. 613. ZOO. 803

Ĉl. 618. ZOO. 804

Ĉl. 699. ZOO. 805

Verona, A., Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom i meĊunarodnom

pravu, Zagreb, 1981., str. 21. 806

Ĉl. 700. ZOO.

148

7.6.2. Predmet licencije

Već je pri definiranju ugovora o licenciji reĉeno da predmetom licencije mogu biti izum, ţig,

znanje i iskustvo te uzorak ili model. Radi boljeg shvaćanja ugovora o licenciji, potrebno je razmotriti

pojedine predmete tog ugovora, njihovu pravnu zaštitu te pravne uĉinke te zaštite.

Prema ĉlanku 1. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1883. godine

predmetom zaštite industrijskog vlasništva jesu inventivni patenti, korisni modeli, industrijski uzorci i

modeli, tvorniĉki ili trgovaĉki ţigovi, usluţni ţigovi, trgovaĉko ime, oznaka ili ime podrijetla i

suzbijanje nelojalne utakmice.807

U tom smislu, moţe se reći da predmetom ugovora o licenciji mogu

biti nematerijalna dobra koja su predmet zaštite industrijskog vlasništva. U nastavku teksta dajemo

pregled pojedinih predmeta ugovora o licenciji.

7.6.2.1. Izum

Zakonom o patentu808

kojim se ureĊuje pravna zaštita izuma, nije odreĊen pojam izuma. Takav

je pristup našeg zakonodavca sasvim opravdan pošto je definicija izuma u pravnoj teoriji sporna. U tom

smislu kreće se i izjava Plinija Bolle da je opće poznato što je izum, ali da još nitko nije uspio dati

njegovu jasnu definiciju.809

Nesporno je da je izum umna tvorevina. Naš je zakonodavac pokušao

definirati izum nabrajajući što se ne smatra izumom: otkrića810

, znanstvene teorije, i matematiĉke

metode, estetske tvorevine, zatim pravila upute i metode za izvoĊenje umnih aktivnosti, igara ili za

obavljanje poslova, prikazivanje informacija i raĉunalni programi.811

Izum sam po sebi ne daje izumitelju nikakva prava na iskorištavanje koja iskljuĉuju treće osobe.

Da bi izumitelj mogao gospodarski iskorištavati svoj izum, te iz toga iskljuĉiti treće osobe, on će morati

zaštititi svoj izum, što će u pravilu uĉiniti patentom. Patent je prema tome iskljuĉivo pravo nositelja

patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.812

Da bi se izum mogao zaštititi patentom on mora biti patentabilan, odnosno nov813

, mora imati

inventivnu razinu814

i industrijsku primjenjivost815

. Prijava za priznanje patenta se podnosi Drţavnom

zavodu za intelektualno vlasništvo (DZIV), koje provodi postupak za priznanje patenta. Jednom kada

807

Verona, A., Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978., str.1. 808

Zakon o patentu (NN br. 173/03,87/05, 76/07, 30/09,128/10; dalje: ZoP). 809

Verona, A., op.cit. (ref.807.), str.76. 810

Otkriće je spoznaja o neĉemu što postoji u prirodi ali nam još nije poznato. 811

Ĉl. 5. st. 6. ZoP. 812

Ĉl. 2. ZoP. 813

Izum je nov ako nije sadrţan u stanju tehnike, odnosno ako nije uĉinjen dostupan javnosti u svijetu na bilo koji naĉin. V.

ĉl. 7. ZoP. 814

Izum ima inventivnu razinu ako za struĉnu osobu iz odgovarajućeg podruĉja ne proizlazi na oĉigledan naĉin iz stanja

tehnike. V. ĉl. 10. ZoP. 815

Izum je industrijski primjenjiv ako se njegov predmet moţe proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije,

ukljuĉujući i poljoprivredu. V. Ĉl. 11. ZoP.

149

se za izum prizna patentna zaštita, nositelj patenta ima iskljuĉivo pravo iskorištavanja zaštićenog izuma

te je bez njegova odobrenja, u bitnome, svim drugim osobama zabranjeno:

1. izraĊivati, prodavati i upotrebljavati proizvod koji je izraĊen prema izumu,

2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu te

3. proizvoditi, prodavati i upotrebljavati predmet koji je direktno dobiven postupkom koji je

predmet izuma.

U tom smislu ugovor o licenciji ima velik znaĉaj jer upravo tim ugovorom nositelj patenta daje

pravo trećim osobama da iskorištavaju patentirani izum, što bi im bez licencije bilo zabranjeno. Na

posljetku valja istaknuti da patentna zaštita traje 20 godina raĉunajući od datuma podnošenja prijave

patenta.

7.6.2.2. Ţig

Ţig je zaštićeni znak koji se moţe grafiĉki prikazati, osobito rijeĉi, ukljuĉujući osobna imena,

crteţe, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje, kao i

kombinacije svih naprijed navedenih znakova, a koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga

jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga poduzetnika.816

U Republici Hrvatskoj, ţig se

stjeĉe upisom ţiga u registar ţigova koji vodi DZIV.

Registrirani ţig nositelju daje iskljuĉiva prava koja proizlaze iz ţiga, te ima pravo sprijeĉiti

treće strane da bez njegova odobrenja u trgovaĉkom prometu rabe:

1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim ţigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su

istovjetne s onima za koje je ţig registriran,

2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim ţigom ili sliĉnosti njegovu ţigu i istovjetnosti ili

sliĉnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim ţigom i znakom, postoji vjerojatnost

dovoĊenja javnosti u zabludu, što ukljuĉuje vjerojatnost dovoĊenja u svezu toga znaka i ţiga,

3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim ţigom ili sliĉan njegovu ţigu u odnosu na proizvode i

usluge koji nisu sliĉni onima za koje je ţig registriran, kad taj ţig ima ugled u Republici

Hrvatskoj i kada uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni

karakter ili ugled ţiga ili im šteti.

Pored toga, nositelj ţiga moţe zabraniti:

1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima,

2. nuĊenje proizvoda ili njihovo stavljanje na trţište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili

nuĊenje i pruţanje usluga pod tim znakom,

3. uvoz ili izvoz proizvoda obiljeţenih tim znakom,

4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.

816

Ĉl. 2. Zakon o ţigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09; ZoŢ).

150

Razdoblje zaštite zaštićenog ţiga traje 10 godina raĉunajući od datuma podnošenja prijave za

registraciju ţiga, a moţe se produljivati neograniĉen broj puta.817

7.6.2.3. Industrijski dizajn

Prema ZOO-u i uzorak i model mogu biti predmetom ugovora o licenciji. Uzorak i model

predstavljaju prototipove industrijskog dizajna. Uzorak je slika ili crteţ koja sluţi za uzor pri

prenošenju na industrijski ili obrtniĉki predmet.818

Model je trodimenzionalno tijelo prema ĉijem se

uzoru mogu oblikovati takvi predmeti.819

Bitno je istaknuti da i uzorak i model predstavljaju iskljuĉivo

estetske tvorevine koje nemaju ni tehniĉka ni funkcionalna svojstva.

Uzorak i model (dizajn) se mogu zaštititi industrijskim dizajnom ako su novi i imaju

individualan karakter. Industrijski dizajn se stjeĉe donošenjem rješenja o registraciji industrijskog

dizajna i njegovim upisom u registar koji vodi DZIV.820

Nositelj industrijskog dizajna ima iskljuĉivo pravo korištenja registriranog dizajna i spreĉavanja

drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja.821

Zaštita industrijskog dizajna traje 5

godina raĉunajući od datuma primitka prijave, te se moţe produljivati za razdoblja od po 5 godina do

najduţe 25 godina.

7.6.2.4. Znanje i iskustvo

Predmetom licencije moţe biti i znanje i iskustvo (know-how). U uţem smislu, rijeĉ je o

primijenjenom tehniĉkom znanju i podacima potrebnim za praktiĉno ostvarenje i primjenu tehnike koja

sluţi u industrijske svrhe.822

U širem smislu znanje i iskustvo se rabi za cjelokupno znanje i iskustvo

potrebno za suvremeno poslovanje npr. organizacija trgovaĉkog društva. Treba istaknuti da se znanje i

iskustvo ne moţe patentirati, pa će se uglavnom zaštititi poslovnom tajnom.

7.6.3. Obveze davatelja licencije

Davatelj licencije duţan je stjecatelju licencije u odreĊenom roku predati predmet licencije uz

svu dokumentaciju potrebnu za praktiĉnu primjenu predmeta licencije, te sve upute i obavijesti koje su

potrebne za uspješno iskorištavanje predmeta licencije.823

817

Ĉl. 43. i ĉl. 44. ZoŢ. 818

Verona, A., op.cit. (ref.807.)., str.144. 819

Ibid. 820

ĉl. 14. Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03; dalje: ZoID). 821

ĉl.17. ZoID. 822


Ĉl. 704. ZOO.

151

On stjecatelju licencije jamĉi za izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije te da pravo

iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograniĉeno u

korist nekoga trećega.824

7.6.4. Obveze stjecatelja licencije

Stjecatelj licencije duţan je iskorištavati predmet licencije na ugovoren naĉin, u ugovorenom

opsegu i ugovorenim granicama.825

Ako nije drugaĉije ugovoreno on nije ovlašten iskorištavati

naknadna usavršavanja predmeta licencije. Kada je predmet licencije nepatentirani izum ili tajno znanje

i iskustvo, stjecatelj je duţan drţati ga u tajnosti.826

Kada se licencija odnosi na proizvodnju robe, a uz nju je ustupljena i licencija za uporabu ţiga,

stjecatelj licencije moţe stavljati u promet robu s tim ţigom samo ako je njezina kakvoća ista kao što je

kakvoća robe koju proizvodi davatelj licencije. Takvu robu je stjecatelj licencije duţan obiljeţiti

oznakom o proizvodnji po licenciji, obzirom da bi se u suprotnom kupac mogao dovesti u zabludu

glede podrijetla robe.827

Osim navedenoga, stjecatelj licencije je duţan davatelju licencije isplatiti naknadu u vrijeme i

na naĉin kako je to odreĊeno ugovorom.828

Ako se naknada odreĊuje u zavisnosti od opsega

iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj licencije duţan je podnijeti davatelju licencije izvješće o

opsegu iskorištavanja i obraĉunati naknadu svake godine, ili u kraćem roku ako je tako ugovoreno. Ako

je ugovorena naknada postala oĉito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj licencije ima od

iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana moţe zahtijevati izmjenu ugovorene naknade.829

7.6.5. Oblici ugovora o licenciji

7.6.5.1. Iskljuĉiva i neiskljuĉiva licencija830

Ugovorom o licenciji stjecatelj licencije stjeĉe iskljuĉivo pravo iskorištavanja predmeta

licencije samo kada je to izriĉito ugovoreno. U tom je sluĉaju rijeĉ o iskljuĉivoj licenciji. Kod

iskljuĉive licencije, nitko osim stjecatelja licencije ne moţe iskorištavati predmet licencije. Davatelj

licencije u tom sluĉaju neće moći niti sam iskorištavati predmet licencije, niti će to moći povjeriti

nekome trećemu, primjerice davanjem licencije. Pored jamstava koje davatelj iskljuĉive licencije daje

824

Ĉl. 706. i ĉl. 707. ZOO. 825

Ĉl. 709. ZOO. 826

Ĉl. 711. ZOO. 827


Ĉl. 714. ZOO. 829

Ĉl. 716. ZOO. 830

Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.422.), str.237.

152

stjecatelju licencije prema općim pravilima, kod iskljuĉive licencije davatelj licencije još jamĉi da

pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomiĉno.

Ako ugovorom o licenciji nije naznaĉeno o kakvoj se licenciji radi, smatra se da je dana

neiskljuĉiva licencija. Kod neiskljuĉive licencije, pored stjecatelja licencije predmet ugovora će moći

iskorištavati i davatelj licencije, a i druge osobe koje je on na to ovlastio.

7.6.5.2. Prostorno ograniĉena i prostorno neograniĉena licencija831

Pravo iskorištavanja predmeta licencije moţe biti prostorno ograniĉeno samo ako to nije

protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. U sluĉaju prostorno ograniĉene licencije, stjecatelj licencije će

predmet ugovora o licenciji moći iskorištavati samo na odreĊenom geografskom prostoru. Ako

ugovorom o licenciji nije prostorno ograniĉeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je

licencija prostorno neograniĉena.

7.6.5.3. Podlicencija832

Stjecatelj licencije moţe pravo iskorištavanja predmeta licencije ustupiti drugome (podlicencija)

samo uz dopuštenje davatelja licencije. Kada je rijeĉ o iskljuĉivoj licenciji, stjecatelj iskljuĉive licencije

moţe dati podlicenciju i bez prethodnog dopuštenja davatelja licencije, ako drugaĉije nije ugovoreno.

Kada je dopuštenje za podlicenciju potrebno kod iskljuĉive licencije, davatelj licencije moţe odbiti

dopuštenje samo iz ozbiljnih razloga. Ugovor o podlicenciji ne stvara se poseban odnos izmeĊu

stjecatelja podlicencije i davatelja licencije, no davatelj licencije moţe radi naplate svojih traţbina od

stjecatelja licencije nastalih iz licencije zahtijevati neposredno od stjecatelja podlicencije isplatu iznosa

koje ovaj duguje davatelju podlicencije po osnovi podlicencije.

7.6.6. Prestanak licencije

Ugovor o licenciji sklopljen na odreĊeno vrijeme prestaje protekom vremena za koje je

sklopljen te nije potrebno da bude otkazan.833

Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili

modela ne moţe biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava.834

MeĊutim, kad

nakon proteka vremena za koje je ugovor o licenciji bio sklopljen stjecatelj licencije nastavi

iskorištavati predmet licencije, a davatelj licencije se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov

ugovor o licenciji neodreĊenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prijašnji.835

831

Ibid. 832

Ibid., str.274. 833

Ĉl. 721. ZOO. 834

Ĉl. 701. ZOO. 835

Ĉl. 722. ZOO.

153

Ugovor o licenciji ĉije trajanje nije odreĊeno prestaje otkazom koji svaka strana moţe dati

drugoj, poštujući ugovorom odreĊeni otkazni rok.836

Ako ugovorom nije odreĊen, otkazni rok iznosi

šest mjeseci.

7.7. UGOVOR O NALOGU

7.7.1. Pojam i obiljeţja ugovora o nalogu

Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za raĉun nalogodavca

odreĊene poslove.837

Nalog sam po sebi nije ugovor već jednostrani pravni posao nalogodavca – tek

prihvatom naloga od strane nalogoprimca nastaje ugovor o nalogu.838

Ugovor o nalogu je nominantan ugovor. Iako iz zakonske definicije ugovora o nalogu ne

proizlazi da nalogodavac preuzima kakvu ugovornu obvezu, iz daljnjih odredaba zakona proizlaze i

obveze nalogodavca, što ugovor o nalogu ĉini dvostrano obveznim ugovorom. IzmeĊu ostaloga,

nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drugaĉije ugovoreno ili proizlazi iz naravi

meĊusobnog odnosa nalogodavca i nalogoprimca.839

U tom smislu ugovor o nalogu je naplatni pravni

posao. No ako je ugovoreno da nalogoprimac neće primiti naknadu za izvršenje naloga, ili takvo što

proizlazi iz odnosa nalogodavca i nalogoprimca, ugovor o nalogu će biti besplatan pravni posao. Bez

obzira na naplatni odnosno besplatni karakter ugovora o nalogu, on će i nadalje biti dvostrano obvezni

ugovor budući nalogodavac preuzima i druge obveze osim eventualnog nagraĊivanja nalogoprimca za

njegov trud.

Kauza ugovora o nalogu je poduzimanje odreĊenih poslova za raĉun nalogodavca. Iz dikcije „za

raĉun nalogodavca“ proizlazi da je nalogodavac gospodar tih poslova, a nalogoprimac samo izvršitelj.

Uglavnom će biti rijeĉ o pravnim poslovima, kao što su sklapanje ugovora, davanje jednostrane izjave

volje iako nije iskljuĉeno da se radi i o faktiĉnim poslovima kao što su primitak ispunjenja i sl. Upravo

se po naravi poslova razlikuju ugovor o nalogu i ugovor o djelu – dok je predmet ugovora o djelu

iskljuĉivo izvršenje posla faktiĉne prirode, predmet ugovora o nalogu će uglavnom biti obavljanje

pravnog posla.840

Kako je obveza nalogoprimca poduzimati uglavnom pravne poslove, kod naloga u pravilu

dolazi do dva pravna odnosa. Prvi je unutarnji odnos, izmeĊu nalogodavca i nalogoprimca koji se

temelji na ugovoru o nalogu. MeĊutim, da bi nalogoprimac ispunio svoju obvezu iz ugovora o nalogu

836

Ĉl. 723. ZOO. 837

Ĉl. 763. ZOO. 838


Ĉl. 763. st. 2. ZOO. 840


154

on će za raĉun nalogodavca morati stupiti u odnos s nekim trećim osobama – vanjski odnos. Kada smo

primjerice poslali prijatelja u dućan po namirnice i on je to prihvatio, sklopili smo s njime ugovor o

nalogu, no kako bi on izvršio svoju obvezu iz naloga, on će morati otići u dućan i sklopiti ugovor o

kupoprodaji. Nalogoprimac u pravilu prema trećim osobama nastupa u svoje ime a za raĉun

nalogodavca, pa nalogodavac ne stupa u izravan odnos s trećim osobama, niti treće osobe znaju tko je

gospodar posla. No ako je uz nalog dana i punomoć, nalogoprimac će biti ovlašten zastupati

nalogodavca, odnosno s trećima osobama stupati u odnose za ime i za raĉun nalogodavca.

Ugovor o nalogu je konsenzualan i neformalan pravni posao. Tko se bavi obavljanjem tuĊih

poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za obavljanje tih poslova, duţan je, ako ne ţeli prihvatiti

ponuĊeni nalog, koji se odnosi na te poslove, o tome bez odgaĊanja obavijestiti drugu stranu, inaĉe

odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.841

7.7.2. Obveze nalogoprimca

Temeljna je obveza nalogoprimca da izvrši nalog kako on glasi, dakle, prema primljenim

uputama s paţnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.842

Kada nalogoprimac smatra

da bi izvršenje naloga po primljenim uputama moglo biti od štete za nalogodavca o tome je duţan

obavijestiti nalogodavca i traţiti nove upute. Ako nije primio upute od nalogodavca, on je duţan

izvršiti nalog rukovodeći se interesima nalogodavca, a ako je nalog bez naknade, duţan je postupiti

kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.

Nalogoprimac je ovlašten odstupiti od uputa samo kada ima suglasnost nalogodavca, a kada

zbog kratkoće vremena ili iz drugih razloga nije mogao traţiti suglasnost nalogodavca, moţe odstupiti

od uputa samo ako je po procjeni okolnosti zakljuĉio da to nalaţu interesi nalogodavca.843

Ako nije drugaĉije ugovoreno, nalogoprimac je duţan izvršiti nalog osobno, osim kada to

zahtijevaju okolnosti sluĉaja.844

Kada je uz dopuštenje nalogodavca izvršenje naloga prepustio

drugome, nalogoprimac će odgovarati nalogodavcu samo za izbor zamjenika i upute koje mu je dao

(culpa in eligendo). U ostalim sluĉajevima odgovarati će nalogodavcu i za rad zamjenika te za sluĉajnu

propast ili oštećenje stvari koja je bila kod zamjenika.

Po izvršenom nalogu, nalogoprimac je duţan nalogodavcu poloţiti raĉun i predati mu sve što je

primio na temelju povjerenog mu posla. Na zahtjev nalogodavca, nalogoprimac je duţan poloţiti

raĉune i izvijestiti ga o stanju poslova i prije izvršenja naloga.

841

Ĉl. 764. ZOO. 842

Ĉl. 765. ZOO. 843

Ĉl. 766. ZOO. 844

Ĉl. 767. ZOO.

155

7.7.3. Obveze nalogodavca

Nalogodavac je duţan nadoknaditi nalogoprimcu sve troškove koji su bili potrebni za izvršenje

naloga zajedno s kamatama od dana kada su oni uĉinjeni, pa ĉak i u sluĉaju da je trud nalogoprimca bez

njegove krivnje ostao bez uspjeha.845

Kada to nalogoprimac zahtijeva, nalogodavac mu je duţan

predujmiti stanoviti iznos novaca za predviĊene troškove. Po izvršenju naloga, nalogodavac je duţan

preuzeti na sebe sve obveze što ih je nalogoprimac uzeo obavljajući povjerene poslove, ili ga na drugi

naĉin osloboditi od njih.

Kod naplatnog ugovora o nalogu, ako nije što drugo ugovoreno, nalogodavac je duţan

nalogoprimcu platiti naknadu u uobiĉajenoj visini, a ako o tome nema obiĉaja, onda praviĉnu

naknadu.846

Ako je nalogoprimac bez svoje krivnje samo djelomiĉno obavio nalog, ima pravo na

razmjerni dio naknade. Naknada se plaća po izvršenom poslu ako suprotno nije ugovoreno.

Valja istaknuti da nalogoprimac, radi osiguranja naknade i troškova ima zaloţno pravo na

pokretnim stvarima nalogodavca što ih je dobio po osnovi naloga, a i na novĉanim iznosima koje je

naplatio za raĉun nalogodavca.847

7.7.4. Prestanak naloga

Nalog prestaje:

1. odustankom nalogodavca od ugovora ( u tom sluĉaju, ako je rijeĉ o naplatnom nalogu,

nalogodavac je duţan nalogoprimcu isplatiti odgovarajući dio njegove naknade te mu

nadoknaditi štetu ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga);

2. otkazom nalogoprimca848

;

3. smrću nalogoprimca;

4. smrću nalogodavca samo ako je to ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga obzirom na

svoje osobne odnose s nalogodavcem;

5. ako je nalogodavac ili nalogoprimac pravna osoba, nalog prestaje kada ta osoba prestane

postojati;

6. otvaranjem steĉajnog postupka nad nalogodavcem ili nalogoprimcem;

7. potpunim ili djelomiĉnim lišenjem poslovne sposobnosti nalogodavca ili nalogoprimca.

845

Ĉl. 773. ZOO. 846

Ĉl. 775. ZOO. 847

Ĉl. 777. ZOO. 848

Nalogoprimac moţe otkazati u svako doba osim u nevrijeme. I nakon otkaza, nalogoprimac je duţan nastaviti poslove

koji ne trpe odgaĊanja sve dok ih nalogodavac ne preuzme.

156

Kada je nalog prestao iz razloga na strani nalogodavca (odustanak od ugovora, smrt, steĉaj,

gubitak poslovne sposobnosti) nalog prestaje u trenutku kada je nalogoprimac saznao za razlog zbog

kojega nalog prestaje.

7.8. UGOVOR O KOMISIJI

7.8.1. Pojam i obiljeţja ugovora o komisiji

Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje

ime i za raĉun komitenta.849

Komisionar ima pravo na proviziju i kad ona nije ugovorena.850

Budući se

ugovor o komisiji temelji se na nalogu kojeg komitent daje komisionaru, na taj se ugovor podredno

primjenjuju pravila ZOO-a o nalogu.851

Ugovor o komisiji je nominantan, konsenzualan, dvostrano obvezni i neformalan ugovor. Za

razliku od ugovora o nalogu, ugovor o komisiji je uvijek naplatan ugovor.

U praksi će ugovor o komisiji najĉešće imati karakter komisione prodaje. U tom sluĉaju

komitent daje komisionaru svoju robu, a ovaj je prodaje trećim osobama u svoje ime, a za raĉun

komisionara. Roba pri tome ostaje u vlasništvu komitenta sve do njene prodaje trećoj osobi. Cijena

koju treća osoba za kupljenu robu plati komisionaru, pripada komitentu, a ovaj je duţan komisionaru

isplatiti proviziju koja će u praksi predstavljati odreĊeni postotak od prodajne cijene.

7.8.2. Obveze komisionara

Odnos komisionara i komitenta se temelji na nalogu, pa je temeljna obveza komisionara sklopiti

jedan ili više poslova pod uvjetima odreĊenim nalogom. Ako je komisionar sklopio neki posao pod

nepovoljnijim uvjetima od onih koji su odreĊeni nalogom, duţan je nadoknaditi komitentu razliku te

mu odgovara za štetu, no ako je sklopio posao pod povoljnijim uvjetima od onih odreĊenim nalogom,

sva tako postignuta korist pripada komitentu.852

Kada je rijeĉ o komisionoj prodaji, komisionar je duţan ĉuvati povjerenu mu robu s paţnjom

dobrog gospodarstvenika. Za sluĉajnu propast ili oštećenje robe on će odgovarati samo ako je nije

osigurao a to je bio duţan uĉiniti.853

849

Ĉl. 785. st. 1. ZOO. 850

Ĉl. 785. st. 2. ZOO. 851

Ĉl. 786. ZOO. 852

Ĉl. 787. ZOO. 853

Ĉl. 790. ZOO.

157

Prilikom preuzimanja robe, komisionar je duţan utvrditi njezino stanje i bez odgaĊanja

obavijestiti komitenta o danu primitka robe te o vidljivim oštećenjima ili manjku.854

Komisionar je isto

tako duţan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti na

vrijednosti, a ako nema vremena za ĉekanje uputa, u sluĉaju znatnijeg oštećenja robe, duţan ju je

prodati na najpovoljniji naĉin.855

Komisionar je duţan priopćiti komitentu imena osoba s kojima je

obavio povjereni mu posao, osim kada je sluĉaj o prodaji pokretnih stvari putem komisionih

prodavaonica.

Po obavljenom poslu, komisionar je duţan bez odgaĊanja komitentu poloţiti raĉun, te mu

predati sve što je primio za njegov raĉun po osnovi izvršenog posla.856

Ugovorom o komisiji, komisionar moţe preuzeti tzv. delkredere jamstvo. U tom sluĉaju on

jamĉi komitentu da će treća osoba s kojom je sklopio posao uredno ispuniti svoje obveze, te mu

odgovara za ispunjenje solidarno s tom trećom osobom. U tom sluĉaju komisionar ima pravo i na

povećanu proviziju – delkredere provizija.857

7.8.3. Obveze komitenta

Temeljna obveza komitenta iz ugovora o komisiji jest isplata provizije. Ako bi ugovorne strane

iskljuĉile ovu obvezu komitenta više ne bi bilo rijeĉi o ugovoru o komisiji. Komitent je duţan isplatiti

proviziju po obavljenom poslu ili ako ispunjenje posla bude sprijeĉeno nekim uzrokom za koji

odgovara komitent. U sluĉaju postupnog ispunjavanja posla komisionar moţe zahtijevati dio provizije

poslije svakog djelomiĉnog ispunjenja. Ako ne doĊe do ispunjenja sklopljenog posla iz uzroka za koji

ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za trud.858

Iznos provizije se odreĊuje ugovorom ili tarifom, a ako nije odreĊen na taj naĉin, komisionar ima pravo

na proviziju prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu.859

Osim obveze na plaćanje provizije, komitent je komisionaru duţan nadoknaditi sve troškove

koji su bili potrebni za izvršenje naloga, zajedno s kamatama od dana kada su oni nastali. Duţan je

platiti i posebnu naknadu za korištenje komisionarovih skladišta i prijevoznih sredstava, ako to nije

obuhvaćeno provizijom. Komitent, meĊutim nije duţan komisionaru dati predujam za obavljanje

poslova, ako drugaĉije nije dogovoreno.

Radi osiguranja naplate provizije i naknade troškova, komisionar ima zaloţno pravo na stvarima

koje su predmet ugovora o komisiji dok se one nalaze kod njega.860

854

Ĉl. 791. ZOO. 855

Ĉl. 792. ZOO. 856

Ĉl. 794. ZOO. 857

Ĉl. 795. ZOO. 858

Ĉl. 796. ZOO. 859

Ĉl. 797. ZOO. 860

Ĉl. 800. ZOO.

158

7.9. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

7.9.1. Pojam i obiljeţja ugovora o trgovinskom zastupanju

Ugovorom o trgovinskom zastupanju861

, obvezuje se zastupnik862

da će za vrijeme trajanja

ugovora, pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za raĉun nalogodavca, te da će ako

je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za raĉun nalogodavca, a nalogodavac se

obvezuje zastupniku da će za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim

djelovanjem platiti odreĊenu proviziju.863

Nalogodavac pri tome, na odreĊenom podruĉju, moţe imati i

više zastupnika za odreĊenu vrstu poslova. S druge strane, zastupnik bez pristanka nalogodavca ne

moţe preuzeti obvezu da na istom podruĉju i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.

Ugovor o trgovinskom zastupanju je nominantni, konsenzualan, dvostrano obvezni i naplatni

ugovor. Da bi bio valjan, ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, dakle, rijeĉ je o formalnom

pravnom poslu.864

Svrha ovog ugovora je da zastupnik na odreĊenom podruĉju, kroz odreĊeno vrijeme i glede

odreĊenih poslova djeluje kao produljena ruka nalogodavca, odnosno da skrbi o njegovim interesima i

nastoji dovesti do sklapanja što više poslova za nalogodavca na odreĊenom teritoriju.865

7.9.2. Obveze zastupnika

Temeljna je obveza zastupnika da uĉini sve što je potrebno kako bi posredovao odnosno vodio

pregovore radi sklapanja ugovora, te ako je za to ovlašten sklapao ugovore u ime i za raĉun

nalogodavca, drţeći se pritom njegovih uputa. On je pri tome duţan postupati u skladu s naĉelom

savjesnosti i poštenja i paţnjom dobrog gospodarstvenika, vodeći brigu o interesima nalogodavca.866

Bez posebnog ovlaštenja, zastupnik ne moţe ni primiti ni zahtijevati ispunjenje traţbine iz poslova u

kojima je posredovao i koje je sklopio u ime i za raĉun nalogodavca.867

861

Odredbama ZOO-a iz 2005. o trgovinskom zastupanju, provedena je u hrvatsko pravo Direktiva Vijeća 86/653/EEZ od

18.12.1986. o koordinaciji prava drţava ĉlanica koje se odnosi na samostalne trgovaĉke zastupnike. U tom smislu,

pozitivnopravna regulacija trgovinskog zastupanje se bitno razlikuje od regulacije trgovinskog zastupanja ZOO-om iz 1978.

Osobiti znaĉaj imaju dva potpuno nova instituta – pravom na posebnu naknadu i ugovornom odredbom o zabrani ili

ograniĉenju obavljanja djelatnosti. 862

Zastupnikom u smislu ugovora o trgovinskom zastupanju se ne smatra osoba koja je po zakonu ovlaštena na zastupanje

druge osobe, primjerice direktor u dioniĉkom društvu. V. ĉl. 804. st. 2. ZOO. 863

ĉl. 804. ZOO. 864

ĉl. 806. ZOO. 865

Slakoper, Z., Kaĉer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.422.), str.327. 866

Ĉl. 811. i ĉl. 813. ZOO. 867

ĉl. 808. ZOO-a

159

Kao i kod ugovora o komisiji, kod ugovora o trgovinskom zastupanju moţe se ugovoriti

delkredere jamstvo, pa će u tom sluĉaju zastupnik odgovarati nalogodavcu za ispunjenje poslova u

ĉijem je sklapanju posredovao ili koje je po ovlaštenju sklopio u ime i za raĉun nalogodavca, ali će

imati i pravo na posebnu proviziju (delkredere provizija).

Zastupnik je, nadalje, duţan obavještavati nalogodavca o stanju na trţištu, te okolnostima

znaĉajnim za svaki pojedini posao, a osobito o ispunjenju svojih obveza, o osobama koje su spremne

pregovarati s nalogodavcem ili s njime sklopiti ugovor, te o ugovorima koje je sklopio u ime i za raĉun

nalogodavca.868

On je duţan ĉuvati poslovnu, profesionalnu i sluţbenu tajnu svog nalogodavca koju je doznao u

vezi s povjerenim poslom, te odgovara ako je iskoristi za sebe ili otkrije trećim osobama i poslije

prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.869

Po prestanku ugovora, zastupnik je duţan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj dao na

uporabu radi obavljanja poslova za vrijeme trajanja ugovora.870


Nalogodavac je duţan u svom odnosu sa zastupnikom postupati u skladu s naĉelom savjesnosti

i poštenja i paţnjom dobrog gospodarstvenika, te mu o svom trošku staviti na raspolaganje uzorke,

nacrte, cjenike, opće uvjete poslovanja i drugu dokumentaciju, kada je to potrebno za obavljanje

zastupnikovih poslova.871

TakoĊer, nalogodavac je duţan dati zastupniku sve potrebne obavijesti za

ispunjenje njegovih ugovornih obveza, a osobito obavijesti o prihvatu ili odbijanju ponude te

neispunjenju ugovora u ĉijem je sklapanju zastupnik sudjelovao.

Nalogodavac je nadalje zastupniku duţan isplatiti proviziju:

1. za ugovore koji su u vrijeme trajanja trgovinskog zastupanja sklopljeni posredovanjem

zastupnika,

2. za ugovore koje je zastupnik sklopio u ime i za raĉun nalogodavca,

3. za ugovore koje je nalogodavac sklopio izravno s klijentima koje je pronašao zastupnik,

4. ako je zastupniku povjereno iskljuĉivo pravo posredovanja na odreĊenom podruĉju ili s

odreĊenim klijentima, ima pravo i na proviziju za ugovore koje je nalogodavac izravno sklopio

s tim klijentima ili na tom podruĉju, bez posredovanja zastupnika,

5. za ugovore koje je zastupnik sklopio po prestanku trgovinskog zastupanja, ako je sklopljeni

ugovor preteţito posljedica djelovanja zastupnika prije prestanka trgovinskog zastupanja.872

868

Ĉl. 812. ZOO. 869

Ĉl. 814. ZOO. 870

Ĉl. 815. ZOO. 871

Ĉl. 817. ZOO. 872

Ĉl. 819. ZOO.

160

Provizija se odreĊuje ugovorom ili tarifom, a kada nije na taj naĉin odreĊena, zastupnik ima

pravo na proviziju u iznosu koji je uobiĉajen za tu vrstu posla u mjestu u kojem je zastupnik obavljao

poslove za nalogodavca.873

Zastupnik koji je po ovlaštenju nalogodavca naplatio neku njegovu traţbinu

ima pravo i na posebnu proviziju od naplaćenog iznosa.

Pravo na proviziju zastupnik stjeĉe u trenutku kada je nalogodavac ispunio ili trebao ispuniti

svoju ĉinidbu iz ugovora izmeĊu njega i treće osobe ili, ako je treća osoba na temelju ugovora s

nalogodavcem duţna prva ispuniti svoju ĉinidbu, u trenutku kada je treća osoba ispunila, odnosno

trebala ispuniti svoju ĉinidbu.874

Zastupnik gubi pravo na proviziju ako ugovor izmeĊu nalogodavca i

treće osobe ostane neispunjen iz uzroka koji nisu na strani nalogodavca.875

Ako drugaĉije nije ugovoreno, zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz

redovitog obavljanja poslova, no ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je uĉinio u korist

nalogodavca ili po njegovu nalogu.876

7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja

Ugovor o trgovinskom zastupanju je trajni ugovor. Ako nije drugaĉije odreĊeno smatra se da je

ugovor o trgovinskom zastupanju sklopljen na neodreĊeno vrijeme, pa će on u pravilu prestati otkazom.

Duţina otkaznog roka ovisi o trajanju ugovora i iznosi po mjesec dana za svaku zapoĉetu godinu

trajanja ugovora, a ako je ugovor trajao dulje od pet godina, otkazni rok iznosi šest mjeseci.877

Kada je ugovor sklopljen na odreĊeno vrijeme on prestaje protekom vremena na koje je

sklopljen, meĊutim, ako strane nastave ispunjavati ugovor sklopljen na odreĊeno vrijeme i nakon

proteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatrat će se da su sklopile novi ugovor istog sadrţaja na

neodreĊeno vrijeme.878

Iz vaţnih razloga koje mora navesti, a poglavito zbog neispunjenja ugovorne obveze druge

strane ili zbog promijenjenih okolnosti, svaka strana moţe raskinuti ugovor sklopljen na neodreĊeno

vrijeme bez otkaznog roka, odnosno raskinuti ugovor sklopljen na odreĊeno vrijeme prije isteka

vremena na koje je sklopljen.879

7.9.4.1. Posebna naknada

Po prestanku ugovora zastupnik stjeĉe pravo na posebnu naknadu ako je nalogodavcu našao

nove stranke ili mu je znaĉajno povećao opseg poslovanja s postojećim strankama, a nalogodavac je i

873

Ĉl. 820. ZOO. 874

Ĉl. 822. ZOO. 875

Ĉl. 824. ZOO. 876

Ĉl. 825. ZOO. 877

Ĉl. 828. ZOO. 878

Ĉl. 827. ZOO. 879

Ĉl. 829. ZOO.

161

po prestanku ugovora imao znatne koristi od tih stranaka, te ako plaćanje te naknade opravdavaju

okolnosti sluĉaja, poglavito gubitak provizije u poslovanju s tim strankama.880

Prilikom odreĊivanja

posebne naknade treba voditi raĉuna i o proviziji koju je zastupnik dobio za ugovore sklopljene po

prestanku ugovornog odnosa s nalogodavcem kao i moţebitnu zabranu ili ograniĉenje obavljanja

djelatnosti po prestanku odnosa s nalogodavcem. Iznos posebne naknade ne moţe premašiti iznos

prosjeĉne godišnje provizije u zadnjih pet godina, a ako je ugovorni odnos trajao kraće od pet godina

iznos prosjeĉne godišnje provizije u razdoblju trajanja ugovora.

7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograniĉenju obavljanja djelatnosti

Ugovorom o trgovinskom zastupanju, moţe se ugovoriti da zastupnik nakon prestanka ugovora,

najviše dvije naredne godine, neće smjeti obavljati u potpunosti ili djelomiĉno djelatnost trgovinskog

zastupanja.881

Takva ugovorna odredba mora biti sklopljena u pisanom obliku i odnositi se na isto

podruĉje, iste osobe i istu robu na koje se odnosi i ugovor o trgovinskom zastupanju.

U tom sluĉaju ako ugovor prestane zbog razloga na strani nalogodavca, zastupnik će biti vezan

navedenom ugovornom odredbom samo ako mu nalogodavac po prestanku ugovora plati posebnu

naknadu i ako mu u razdoblju trajanja zabrane ili ograniĉenja plaća dodatnu mjeseĉnu naknadu u

iznosu koji je jednak prosjeĉnom mjeseĉnom iznosu provizije u posljednjih pet godina ugovora, a ako

je ugovor trajao kraće od pet godina tada u iznosu koji je jednak prosjeĉnom mjeseĉnom iznosu

provizije za trajanja ugovora.

7.10. UGOVOR O POSREDOVANJU

7.10.1. Pojam i obiljeţja

Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi

s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu odreĊenu proviziju, ako

ugovor bude sklopljen.882

Ako je ugovoreno da će posrednik imati pravo na odreĊenu proviziju i ako

njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za

ugovor o djelu.883

Ugovor o posredovanju je nominantan ugovor. Pored toga, radi se o dvostrano obveznom,

konsenzualnom, naplatnom i neformalnom ugovoru.

880

Ĉl. 830. ZOO. 881

Ĉl. 834. ZOO. 882

Ĉl. 835. ZOO. 883

Ĉl. 836. ZOO.

162

7.10.2. Obveze posrednika

Posrednik je duţan traţiti s paţnjom dobrog gospodarstvenika priliku za sklapanje odreĊenog

ugovora i upoznati s njome nalogodavca.884

U tu svrhu on je ovlašten oglašavati se te reklamirati

nalogodavca. On je duţan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima znaĉajnim za namjeravani

posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate. Posrednik, meĊutim, nema duţnost da

posreduje u pregovorima, ako se na to nije posebno obvezao.

Posrednik je nadalje duţan voditi posredniĉki dnevnik u koji se biljeţe bitni podaci o ugovoru

koji je sklopljen njegovim posredovanjem te izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane.885

Nalogodavac, meĊutim nije duţan stupiti u pregovore odnosno sklopiti ugovor osobom koju je

pronašao posrednik.


Temeljna je obveza nalogodavca da posredniku isplati proviziju.886

On je to duţan i kada

provizija nije ugovorena. Ako visina provizije nije odreĊena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom,

ni ugovorom, a ni obiĉajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i uĉinjenoj usluzi.

Posrednik stjeĉe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što

drugo nije ugovoreno.887

Ali ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stjeĉe pravo na

proviziju tek kad se uvjet ostvari, a ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ostvarenje uvjeta

nema utjecaja na posrednikovo pravo na proviziju. U sluĉaju nevaljanosti ugovora posrednik ima pravo

na proviziju ako mu uzrok nevaljanosti nije bio poznat.

Posrednik ima pravo na naknadu troškova uĉinjenih u obavljanju naloga samo kada je to

posebno ugovoreno. U tom sluĉaju posrednik će imati pravo na naknadu troškova i u sluĉaju kada

ugovor nije sklopljen.

7.10.4. Posredovanje za obje strane

Ako drukĉije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana

moţe zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova ako je naknada

troškova ugovorena. Posrednik je duţan da se s paţnjom dobrog gospodarstvenika skrbi o interesima

obiju strana izmeĊu kojih posreduje.888

884

Ĉl. 840. ZOO. 885

Ĉl. 843. ZOO. 886

Ĉl. 844. ZOO. 887

Ĉl. 845. ZOO. 888

Ĉl. 847. ZOO.

163

Glava IV.

Pravo trgovačkih društava

165

1. OPĆENITO O STATUSNOM TRGOVAĈKOM

PRAVU

1.1. POJAM TRGOVCA

Pojam trgovca889

odreĊen je u ĉl. 1. st. 1. ZTD-a. Prema navedenoj odredbi trgovac je svaki

subjekt kod kojega su ispunjene slijedeće pretpostavke:

1. trgovac mora biti pravna ili fiziĉka osoba,

2. trgovac mora samostalno obavljati gospodarsku djelatnost,

3. trgovac mora trajno obavljati gospodarsku djelatnost,

4. trgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti,

5. gospodarsku djelatnost trgovac mora obavljati se proizvodnjom, prometom robe ili pruţanjem

usluga na trţištu.

Dakle, da bi se odreĊeni subjekt u smislu odredaba ZTD-a smatrao trgovcem on mora

kumulativno ispunjavati sve poviše navedene pretpostavke. Primjerice, navedene pretpostavke u skladu

s odreĊenjem posebnih propisima zadovoljavaju obrtnici, zadruge i društvo za uzajamno osiguranje, pa

navedene subjekte valja smatrati trgovcima u smislu ĉl. 1. st. 1. ZTD-a. Suprotno tome, posebnim je

propisima odreĊeno da se udruge i ustanove ne osnivaju radi stjecanja dobiti, slijedom ĉega navedene

subjekte ne moţemo smatrati trgovcima u smislu ĉl. 1. st. 1. ZTD-a. Tajno društvo takoĊer nije trgovac

jer nema svojstvo pravne osobe.

Za odreĊene osobe, da bi se smatrale trgovcem, zakon uz ispunjenje svih uvjeta iz ĉl. 1. st. 1.

ZTD-a zahtjeva i dodatne pretpostavke. Tako, će se osobe koje se bave slobodnim zanimanjima

(odvjetnici, javni biljeţnici, revizori, lijeĉnici, psiholozi, porezni savjetnici i sl.) ureĊenim posebnim

propisima smatrati trgovcima samo ako je to u tim propisima odreĊeno.890

Primjerice, odvjetnici, iako u

pravilu zadovoljavaju sve uvjete propisane u ĉl. 1. st. 1. ZTD-a nisu trgovci, budući Zakon o

odvjetništvu891

to nigdje ne odreĊuje.

Iako u pravilu ispunjavaju sve uvjete propisane u ĉl. 1. st. 1. ZTD-a, individualni poljodjelci

nisu trgovci, budući im to svojstvo zakon izriĉito odriĉe.892

889

Za pojam trgovca opširno u: Parać, Z., Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001. 890

Ĉl. 1 st. 2. ZTD. 891

Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11; dalje: ZO). 892

Ĉl. 1. st. 3. ZTD.

166

1.2. TRGOVAĈKO DRUŠTVO KAO TRGOVAC

Trgovaĉko društvo je pravna osoba ĉije su osnivanje i ustroj odreĊeni pravilima ZTD-a.893

Zakonom su izriĉito navedena trgovaĉka društva i to javno trgovaĉko društvo, komanditno društvo i

gospodarsko interesno udruţenje kao društva osoba, te društvo s ograniĉenom odgovornošću i dioniĉko

društvo kao društva kapitala.894

U ZTD-u se glede trgovaĉkih društava odstupa od naĉelnog

objektivnog mjerila za odreĊenje pojma trgovca te se usvaja subjektivno mjerilo.895

Trgovaĉko se

društvo, naime, moţe osnovati za obavljanje gospodarske, ali i bilo koje druge djelatnosti, i bez obzira

na to uvijek će se smatrati trgovcem.896

Prema tome, dok se za ostale pravne i fiziĉke osobe, da bi se smatrale trgovcem, traţi da

obavljaju gospodarsku djelatnost, trgovaĉko se društvo uvijek smatrati trgovcem, pa i onda kada ne

obavlja gospodarsku djelatnost već se primjerice iskljuĉivo bavi dobrotvornim radom.

MeĊutim, s organizacijskog gledišta, trgovaĉka su društva najpogodnija za obavljanje upravo

gospodarskih djelatnosti. Svrha udruţivanja u trgovaĉko društvo jest prije svega ostvarivanje odreĊenih

gospodarskih ciljeva, koje pojedinac ne bi mogao ostvariti sam, radi nedostatka financijskih sredstava,

struĉnosti i sl. Upravo stoga, u praksi je najveći broj krupnih gospodarskih subjekata ustrojeno kao

trgovaĉko društvo, osobito kao društvo kapitala, dok se manji poslovni pothvati mogu ostvarivati i u

vidu obrta.

Trgovaĉka društva ulaze u skup privatnopravnih udruţenja koja se nazivaju društvima. Društva

se općenito, mogu podijeliti na:

1. društva pravne osobe i društva bez pravne osobnosti, ovisno o tome je li društvo samostalan

pravni subjekt odvojen od svojih ĉlanova (trgovaĉka društva) ili je samo rijeĉ o ugovornom

udruţivanju radi ispunjenja zajedniĉkog cilja (tajno društvo, ortaštvo),

2. unutarnja i vanjska društva, ovisno o tome ulaze li društva u odnose s trećim osobama

(trgovaĉka društva) ili ostaju li iskljuĉivo stvar ĉlanova (tajno društvo),

3. trgovaĉka društva i ostala društva, ovisno o tome propisuje li zakon za odreĊeno društvo da je

trgovaĉko društvo ili ne.

893

Ĉl. 2. st. 1. ZTD. 894

Ĉl. 2. st. 2. i st. 3. ZTD. 895

Petrović, S., Osnove prava društava, Zagreb, 2005., str.18. 896

Ĉl. 2. st. 4. i st. 5. ZTD.

167

1.3. TRGOVAC POJEDINAC

Iako i sam naziv ZTD-a, navodi na zakljuĉak da on ureĊuje materiju trgovaĉkih društava, njime

je ureĊen i institut trgovca pojedinca. Trgovaĉka društava su pravne osobe. No kao što je već navedeno,

trgovac moţe biti i fiziĉka osoba, primjerice obrtnik ili trgovac pojedinac.

Trgovac pojedinac je fiziĉka osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s

propisima o obrtu897

i upisana je u sudski registar kao trgovac pojedinac.898

Da bi fiziĉka osoba koja

posluje u skladu s propisima o obrtu stekla status trgovca pojedinca, njezin godišnji prihod mora

prelaziti iznos od 2.000.000,00 kuna. Tada obrtnik moţe zatraţiti upis u sudski registar kao trgovac

pojedinac. S druge strane, on je duţan zatraţiti upis u sudski registar ako mu je godišnji prihod veći od

15.000.000,00 kuna. Taj upis u registar duţan je zatraţiti u roku 60 dana od dana podnošenja godišnjih

financijskih izvješća Financijskoj agenciji (FINA) u kojima je takav prihod iskazan.

Svojstvo trgovca pojedinca stjeĉe se upisom u sudski registar899

, a gubi se brisanjem iz njega.

Ako po ZTD-u više ne postoji obveza osobe da u sudskom registru bude upisana kao trgovac pojedinac

(prihod mu ne doseţe 15.000.000, kuna), ona moţe prijavom koju podnese registarskom sudu traţiti da

ga se briše iz tog registra, odnosno registarski sud će po sluţbenoj duţnosti brisati iz sudskog registra

trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojeg proizlazi da više ne ispunjava

pretpostavke za upis u sudski registar kao trgovac pojedinac (prihod mu ne doseţe svotu 2.000.000,00

kuna).

Bitne razlike izmeĊu trgovca pojedinca i obrtnika u pravilu i nema. Jedina se prednost trgovca

pojedinca u odnosu na obrtnika oĉituje u ĉinjenici da se trgovac pojedinac upisuje u sudski registar, pa

će za razliku od obrtnika moći davati prokuru900

te osnivati podruţnice901

.

1.4. SUDSKI REGISTAR

Trgovaĉki sudovi u izvanparniĉnom postupku postupaju u registarskim stvarima i vode sudske

registre.902

Registar je javna knjiga koja sadrţi podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u

registar propisan zakonom.903

U sudski registar upisuju se sve osobe koje se prema ZTD-u smatraju

trgovcima ali i odreĊene pravne osobe koje nisu trgovci. Matiĉni broj subjekta upisa u registru (MBS)

897

Zakon o obrtu (NN br. 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07, dalje: ZOb). 898

Ĉl. 3. ZTD. 899

Ĉl. 3. St. 2. ZTD. 900

Ĉl. 53. i ĉl. 54. ZTD. 901

Ĉl. 7. ZTD. 902

Ĉl. 20. t.1. ZS. 903

Ĉl. 2. Zakon o sudskom registru (NN 1/95, 57/96, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10; dalje: ZSR).

168

je identifikacijski broj koji se svakom subjektu upisa odreĊuje kod upisa u registar, a jedinstven je,

nepromjenjiv i neponovljiv.

Subjekti upisa u sudski registar su:

1. javno trgovaĉko društvo,

2. komanditno društvo,

3. gospodarsko interesno udruţenje,

4. dioniĉko društvo,

5. društvo s ograniĉenom odgovornošću,

6. trgovac pojedinac,

7. europsko društvo (Societas Europea – SE),

8. europsko gospodarsko interesno udruţenje (EGIU) 904

,

9. ustanova905

,

10. zajednica ustanova,

11. zadruga906

,

12. savez zadruga,

13. kreditna unija907

,

14. druge osobe za koje je upis propisan zakonom908

.

Upis u sudski registar, trgovaĉki sud objavljuje u Narodnim novinama. Objava upisa bitan je

sastojak naĉela javnosti sudskog registra.909

1.4.1. Javnost registra

Sudski registar je javna knjiga. To znaĉi da svaka osoba moţe u radno vrijeme suda i u

prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, te u isprave na temelju

kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom

iskljuĉena primjena naĉela javnosti registra.910

Osim toga, svaka osoba moţe dobiti ovjereni prijepis ili

904

Sukladno ĉl. 47. Zakona o uvoĊenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga

interesnog udruţenja (EGIU) (NN br. 107/07), taj zakon stupa na snagu danom prijama Republike Hrvatske u punopravno

ĉlanstvo Europske unije. Za SE opširno u Horak, H., Dumanĉić, K., Europsko društvo Societas Europea kao novost u

hrvatskom pravu, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007., str.127.-152. 905

Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08). 906

V. Zakon o zadrugama (NN br. 34/11) i Zakon o uvoĊenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea

(SCE) (NN br. 63/08), koji sukladno ĉl. 12. stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju. 907

Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11). 908

Na ovaj naĉin je zakonodavac listu subjekata upisa u sudski registar ostavio otvorenom za nove oblike pravnih subjekata

za koje će se traţiti upis u sudski registar, što bi mogao biti sluĉaj s primjerice Europskim privatnim društvom (European

Private Company). V. Horak, H., Dumanĉić, K., Europsko privatno društvo – novi oblik trgovaĉkog na jedinstvenom

europskom trţištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009., str.69. 909

Gorenc, V., Trgovaĉko pravo društva, Zagreb, 2003., str.68. 910

Ĉl. 65. st. 1. ZTD.

169

fotokopiju podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa

za odreĊenog trgovca.

Sud ne smije od osobe koja traţi uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili presliku

podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu zbog koje to traţi.

1.4.2. Uĉinak upisa u registar

Nitko se ne moţe pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru koji su

objavljeni na naĉin propisan ZTD-om ili aktima trgovaĉkog društva.911

Svaka osoba moţe se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odluĉnih podataka i

ĉinjenica koji se sukladno ZTD-u i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj se

dokaţe da joj je bilo poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u

registru.912

Osoba koja je u dobroj vjeri, ne moţe trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odluĉnih

podataka i ĉinjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru.

911

Ĉl. 66. st. 1. ZTD. 912

Ĉl. 66. st. 3. ZTD.

170

2. TRGOVAĈKA DRUŠTVA

2.1. TRGOVAĈKO DRUŠTVO KAO PRAVNA OSOBA

Trgovaĉka društva su pravne osobe. Svojstvo pravne osobe, trgovaĉko društvo stjeĉe upisom u

sudski registar, a gubi ga brisanjem iz njega.913

Dan upisa u sudski registar je objektivno utvrĊen rok od

kada postoji trgovaĉko društvo. Upis društva u sudski registar trgovaĉki sud objavljuje u Narodnim

novinama. Smatra se da je upis objavljen istekom dana kad izaĊu Narodne novine u kojima je upis

objavljen.914

Upis ima konstitutivan znaĉaj.915

Upisom u sudski registar trgovaĉko društvo postaje zaseban subjekt, razliĉit od svojih ĉlanova

te stjeĉe pravu sposobnost kao svojstvo da bude nositeljem prava i obveza916

, te poslovnu sposobnost

kao svojstvo da vlastitim oĉitovanjem volje stvara pravne uĉinke917

. Putem navedenih svojstava

trgovaĉko društvo u svoje ime i za svoj raĉun sudjeluje u pravnom prometu, sklapa ugovore, preuzima

obveze, stjeĉe imovinu.

2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. proboj pravne osobnosti

Za obavljanje odreĊene gospodarske djelatnosti nuţno je da trgovaĉko društvo ulazi u pravne

odnose s drugim pravnim subjektima. Iz tih odnosa ono će izaći kao nositelj odreĊenih subjektivnih

prava ali i obveza. U smislu navedenoga bitno je razmotriti pitanje odgovornosti trgovaĉkih društava za

njihove obveze.

Temeljno je pravilo da je svaki subjekt duţan ispuniti svoju obvezu te da odgovara za njezino

ispunjenje. I ZTD prihvaća to naĉelo – trgovaĉko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom

imovinom.918

Ipak, u odreĊenim sluĉajevima pored društva, za obveze društva odgovaraju i njegovi

ĉlanovi. Takav je sluĉaj prije svega kod društava osoba obzirom na ĉinjenicu da kod njih ne postoji

obveza unosa i odrţavanja temeljnog kapitala. Ĉlanovi javnog trgovaĉkog društva i komplementari u

913

Ĉl. 4. ZTD. 914

Ĉl. 64. ZTD. 915

Gorenc, V. (ur.), Filipović, V., Slakoper, Z., Brkanić, V., Komentar Zakona o trgovaĉkim društvima, Zagreb,

2004., str.12. 916

Ĉl. 17. st. 1. i st. 5. ZOO. 917

Ĉl. 18. st. 1. i st. 2. ZOO. 918

Ĉl. 9. ZTD.

171

komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograniĉeno cijelom svojom

imovinom. S druge strane ĉlanovi društva s ograniĉenom odgovornošću, dioniĉari dioniĉkog društva i

komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva.

MeĊutim, ĉinjenica da ĉlanovi društva kapitala i komanditori naĉelno ne odgovaraju za obveze

društva, ne znaĉi da njihova odgovornost iskljuĉena u svakom sluĉaju. Naime, onaj tko zloupotrebljava

okolnost da kao ĉlan društva ne odgovara za obveze društva ne moţe se pozvati na to da po zakonu ne

odgovara za obveze toga društva.919

Navedeni se sluĉaj u pravnoj teoriji naziva probojem pravne

osobnosti. Do proboja pravne osobnosti, odnosno odgovornosti ĉlana društva koji inaĉe ne odgovara za

obveze društva dolazi naroĉito:

1. ako ĉlan koristi društvo za cilj koji mu je inaĉe zabranjen,

2. ako ĉlan koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako ĉlan protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je njegova imovina,

4. ako ĉlan u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili

morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

2.1.2. Preddruštvo

Prije upisa trgovaĉkog društva u sudski registar i nastanka društva pravne osobe postoji

preddruštvo. Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i

preuzimanjem svih dionica od strane osnivaĉa trgovaĉkog društva.920

Svrha je preddruštva obavljanje

svih radnji koje su prijeko potrebne za osnivanje društva pravne osobe prije upisa u sudski registar

(npr. ishoĊenje dozvola, unošenje uloga u stvarima i pravima, uplate uloga i sl.) kao i radnji koje su

potrebne za poĉetak rada trgovaĉkog društva kada ono nastane (npr. zakup poslovnog prostora, nabava

opreme, raspisivanje natjeĉaja za zaposlenje i sl.).921

Preddruštvo nema pravne osobnosti, ono ne moţe biti nositelj prava i obveze, zato preddruštvo

u ime i za raĉun trgovaĉkog društva stjeĉe prava i preuzima obveze koje na trgovaĉko društvo prelaze u

trenutku njegova upisa u sudski registar.922

Prava steĉena u ime trgovaĉkog društva prije njegova upisa

u sudski registar zajedniĉka su nepodijeljena imovina osnivaĉa.923

Za obveze koje se preuzmu u ime trgovaĉkog društva prije njegovog upisa u sudski registar,

odgovaraju oni koji su ih preuzeli u ime društva i osnivaĉi. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju

solidarno i neograniĉeno ĉitavom svojom imovinom.

919

Ĉl. 10. st. 3. ZTD. 920

Ĉl. 6. st. 1. ZTD. 921

Barbić, J., op.cit (ref.266.), str.172.-174. 922

Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str.22. 923

Ĉl. 6. st. 2. ZTD.

172

Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovaĉko društvo obveze tako da ono

nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto duţnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna

suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako

društvo ili duţnik u tome roku to priopće vjerovniku.924

Ako se u ime trgovaĉkog društva poduzmu poslovi prije nego se ono upiše u sudski registar, pa

u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to odreĊeno u

društvenom ugovoru, odnosno statutu ili izjavi o osnivanju društva, osnivaĉi su duţni u korist društva

uplatiti iznos koji nedostaje.

Poslove preddruštva vode i zastupaju ga, te odgovaraju za preuzete obveze one osobe koje su

za odgovarajući oblik trgovaĉkog društva na to ovlaštene zakonom. Za obveze preddruštava društava

osoba odgovaraju oni ĉlanovi preddruštva koji po zakonu odgovaraju za obveze društva ovisno o vrsti

društva koje će iz preddruštva nastati (svi ĉlanovi javnog trgovaĉkog društva, komplementari kod

komanditnog društva, svi ĉlanovi gospodarskog interesnog udruţenja).Ĉlanovi preddruštva društava

kapitala ne odgovaraju vjerovnicima za obveze preuzete u ime takvog društva.925

Upisom trgovaĉkog društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Steĉena prava i obveze

preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovaĉkog društva prava su i obveze trgovaĉkog društva.926

2.1.3. Podruţnice

Trgovac pojedinac i trgovaĉko društvo mogu izvan sjedišta imati podruţnice u kojima obavljaju

svoju djelatnost.927

Da bi neki dio trgovaĉkog društva bio podruţnica on mora biti izvan sjedišta

trgovaĉkog društva i u njemu se mora obavljati djelatnost koja ulazi u predmet poslovanja trgovaĉkog

društva.928

924

Ĉl. 6. st. 4. ZTD. 925


Ĉl. 6. st. 6. ZTD. 927

Ĉl. 7. ZTD. 929

Pojam „podruţnice“ valja razlikovati od pojma „poduzeća“. Pojam poduzeća odreĊen je kao gospodarska djelatnost koju

obavlja trgovaĉko društvo ili trgovac pojedinac kao nositelj takve djelatnosti u organizacijskom smislu. Tako trgovaĉko

društvo moţe imati više poduzeća (npr. pojedini pogoni unutar tvornice) od kojih niti jedno nije upisano u sudski registar

već je u sudski registar upisana pravna osoba kojoj pripadaju. Poduzeće nije identiĉan pojam s trgovaĉkim društvom.

Poduzeće je sredstvo za djelovanje trgovaĉkog društva i trgovca pojedinca i njima pripada, oni su njegovi nositelji.

Poduzeće je organizirana gospodarska i pravna cjelina kojom njegov nositelj djeluje na trţištu u ostvarenju svojih

gospodarskih ciljeva. O tome v. više u Gorenc, V, op.cit. (ref.909.), str.4.; Barbić, J., op.cit. (ref.266.). U pravu konkurencije

EZ pojam poduzeća obuhvaća svaku pravnu ili fiziĉku osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost u razliĉitim fazama

industrije. O tome v. u Horak, H., Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Raĉunovodstvo i financije, 2/2003, str.90.;

Šoljan, V., Vladajući poloţaj na trţištu i njegova zlouporaba u pravu trţišnog natjecanja EZ, Zagreb, 2004. i sl.

173

Podruţnice nisu pravne osobe.929

Poslovanjem podruţnice prava i obveze stjeĉe trgovaĉko

društvo koje ju je osnovalo. Podruţnica je poslovna jedinica trgovca odvojena od njegova sjedišta s

odreĊenom samostalnošću u obavljanju poslova iz predmeta poslovanja.930

Podruţnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili ovlašteni organ trgovaĉkog

društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom odnosno statutom društva.

Odluku o osnivanju podruţnice mora ovjeriti javni biljeţnik. Podruţnica prestaje ako osnivaĉ donese

odluku o prestanku podruţnice, ako osnivaĉ prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan

iz sudskog registra.

Podruţnica se upisuje u sudski registar suda nadleţnog prema mjestu sjedišta društva

osnivaĉa.931

Nakon upisa u sudski registar suda nadleţnog po mjestu osnivaĉa, taj sud po sluţbenoj

duţnosti dostavlja registarskom sudu sjedišta podruţnice, primjerak prijave za upis s prilozima,

izvornik ili ovjereni primjerak rješenja o upisu na papiru ili elektroniĉkim putem u skladu s posebnim

propisom.

Podruţnica moţe poslovati pod svojom tvrtkom.932

Tvrtka podruţnice mora sadrţavati tvrtku ili

skraćenu tvrtku trgovaĉkog društva odnosno trgovca pojedinca, naznaku djelatnosti podruţnice te rijeĉi

iz kojih se vidi da se radi o podruţnici. Kada posluje pod svojom tvrtkom, podruţnica mora navesti

svoje sjedište i sjedište osnivaĉa. Sjedište podruţnice je mjesto odreĊeno odlukom osnivaĉa

podruţnice. Kako se sjedište odreĊuje mjestom i adresom društva, podruţnica se moţe osnovati za

obavljanje djelatnosti i u istome mjestu, ali na drugoj adresi u istome mjestu (primjerice na drugoj

adresi u istome gradu, jer je to dovoljno za fiziĉku odvojenost obavljanja djelatnosti od one koja se

obavlja u sjedištu društva).933

Izmjene i dopune ZTD-a, inozemnim trgovaĉkim društvima i inozemnim trgovcima

pojedincima omogućuju povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti odnosno obavljanje

pojedinog posla bez obveze osnivanja podruţnice u Republici Hrvatskoj934

I dalje postoji obveza

osnivanja podruţnice, ukoliko prethodno spomenuta inozemna trgovaĉka društva i inozemni trgovci

pojedinci trajno obavljaju djelatnosti na podruĉju Republike Hrvatske. Osnivaĉ, sjedište kojeg nije u

drţavi ĉlanici Europske unije niti u drţavi koja je stranka Ugovora o europskom ekonomskom prostoru,

moţe osnovati podruţnicu ako je najmanje dvije godine bio upisan u registar u drţavi u kojoj ima

sjedište. Ukoliko se radi o više podruţnica istog osnivaĉa, tada se predaja godišnjih financijskih

izvješća i drugih financijskih isprava osnivaĉa, objava kojih je predviĊena zakonom, upisuje u registar

suda kod kojeg je upisana glavna podruţnica.

929

Ĉl. 7. st. 3. ZTD. 930

Gorenc, V., Pravni znaĉaj i zadaća podruţnice, Pravo i porezi, 10/1998., str.1051. 931

Ĉl. 8. ZTD. 932

Ĉl. 26. ZTD. 933

Barbić, J., Podruţnica društva inozemnih osoba, Raĉunovodstvo, revizija i financije, 12/1998., str.2203. 934

Ĉl. 612. st. 2. i st. 3. ZTD.

174

2.2. TVRTKA TRGOVAĈKOG DRUŠTVA

Tvrtka je ime pod koji trgovaĉko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu.935

Uz tvrtku su

vezana slijedeća naĉela:

1. naĉelo zakonitosti, prema kojemu će sud odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s

odredbama ZTD-a,

2. naĉelo prvenstva, ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se

meĊusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena,

3. naĉelo jedinstvenosti, prema kojemu svaki dio trgovaĉkog društva mora poslovati pod istom

tvrtkom, s time da joj se moţe dodati oznaka da se radi o dijelu društva,

4. naĉelo istinitosti, prema kojemu podaci sadrţani u tvrtki moraju biti istiniti

5. naĉelo javnosti, prema kojemu se tvrtka i sve njene promjene upisuju se u sudski registar,

6. naĉelo iskljuĉivosti, po kojemu sud po sluţbenoj duţnosti pazi da na odreĊenom podruĉju u

sudski registar ne mogu biti upisane dvije tvrtke ili više njih pod istim nazivom, i

7. naĉelo stalnosti koje znaĉi da trgovaĉko društvo moţe i nakon odreĊenih promjena nastaviti

poslovati pod istom tvrtkom.

Trgovaĉko društvo ili poduzeće trgovca pojedinca moţe imati samo jednu tvrtku. Trgovaĉko

društvo moţe upotrebljavati i skraćenu tvrtku, te se ista upisuje u sudski registar. Tvrtki trgovaĉkog

društva koje je u steĉaju ili likvidaciji, dodaje se oznaka „u steĉaju“ ili „u likvidaciji“, što se upisuje u

sudski registar. Tvrtka trgovaĉkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiniĉnom pismu, a mogu se

koristiti i arapski brojevi, meĊutim u sudski se registar moţe upisati i tvrtka u prijevodu na jedan ili

više stranih jezika. Iznimno, tvrtka moţe sadrţavati i pojedine strane rijeĉi.936

2.2.1. Sadrţaj tvrtke

Tvrtka trgovaĉkog društva mora sadrţavati:

1. naznaku kojom se pobliţe obiljeţava ime trgovaĉkog društva i

2. naznaku predmeta poslovanja društva, te

3. naznaku oblika društva (tvrtka javnog trgovaĉkog društva mora sadrţavati rijeĉi „javno

trgovaĉko društvo“ ili naznaku „j.t.d.“, tvrtka komanditnog društva mora imati rijeĉi

„komanditno društvo“ ili naznaku „k.d.“, tvrtka dioniĉkog društva mora sadrţavati rijeĉi

„dioniĉko društvo“ ili naznaku „d.d.“, tvrtka društva s ograniĉenom odgovornošću sadrţi rijeĉi

935

Ĉl. 11. st. 1. ZTD. 936

Ĉl. 20. st. 2. ZTD. Tvrtka moţe sadrţavati strane rijeĉi ako one ĉine ime, odnosno tvrtku ĉlana društva, ako one ĉine

robni ili usluţni ţig ĉlana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Hrvatskoj ako su te rijeĉi

uobiĉajene u hrvatskom jeziku, ako za te rijeĉi u hrvatskom jeziku nema odgovarajuće rijeĉi u hrvatskom jeziku ili ako se

radi o rijeĉima na mrtvom jeziku.

175

„društvo s ograniĉenom odgovornošću“ ili naznaku „d.o.o.“, tvrtka gospodarskog interesnog

udruţenja mora sadrţavati rijeĉi „gospodarsko interesno udruţenje“ ili oznaku „GIU“, tvrtka

trgovca pojedinca mora sadrţavati njegovo ime i prezime, te naznaku „t.p.“).

Tvrtka podruţnice mora sadrţavati tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovaĉkog društva odnosno

trgovca pojedinca koji je njezin osnivaĉ, naznaku djelatnosti podruţnice i rijeĉi iz kojih je vidljivo da

se radi o podruţnici.

Rijeĉ „Hrvatska“ i njezine izvedenice, zastava i grb Republike Hrvatske, ukljuĉivši i njihovo

oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili drţavnog tijela

koje Vladu za to ovlasti.937

Tvrtka ne moţe sadrţavati ni imena, grbove, zastave ni druge drţavne

ambleme drugih drţava ili meĊunarodnih (meĊudrţavnih) organizacija, niti sluţbene znakove za

kontrolu i garanciju kvalitete, a ne moţe ih oponašati u heraldiĉkom smislu, osim uz dozvolu

nadleţnog organa odgovarajuće drţave ili meĊunarodne (meĊudrţavne) organizacije, te u sluĉaju da su

ti sastojci sadrţani u tvrtki ili u imenu osnivaĉa koji se unose u tvrtku trgovaĉkog društva.

Ime ili dio imena neke osobe mogu se unijeti u tvrtku samo uz njezin pristanak odnosno uz pristanak

njezinih nasljednika ako je ta osoba umrla. Za prijenos na drugoga tvrtke koja sadrţi ime neke osobe,

potrebna je izriĉita suglasnost te osobe odnosno njezinih nasljednika.

U pravnom prometu, trgovaĉko društvo moţe upotrebljavati i skraćenu tvrtku. Ona mora

sadrţavati karakteristiĉni dio tvrtke i naznaku oblika trgovaĉkog društva. I skraćena se tvrtka upisuje u

sudski registar.

2.2.2. OdreĊivanje tvrtke

Tvrtka trgovaĉkog društva odreĊuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom,

odnosno statutom društva, a mijenja se na naĉin odreĊen tim istim aktima društva.938

Tvrtka i sve

njezine promjene upisuju se u sudski registar, a prijavu za upis promjene podnosi uprava društva,

odnosno ĉlanovi koji vode poslove društva.

2.2.3. Zaštita tvrtke

Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ZTD-a i tvrtku koja je

jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtku koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke.939

Na ovo sud

937

Ĉl. 15. ZTD. 938

Ĉl. 11. ZTD. 939

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, registarski sud je temeljem ĉl. 49.

ZSR duţan prije donošenja rješenja o upisu, po sluţbenoj duţnosti provjeriti je li pod istom tvrtkom ili nazivom upisan ili

uredno prijavljen za upis u registar neki drugi subjekt upisa, te je li se tvrtka ili naziv subjekta upisa jasno razlikuje od već

176

pazi po sluţbenoj duţnosti. Ako se sudu radi upisa prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se meĊusobno jasno

ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena. Iznimno, sud će upisati kasnije

prijavljenu tvrtku ako podnositelj kasnije prijave dokaţe da je vrijeme podnošenja ranije prijave tu

tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na trţištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni

ili usluţni znak za oznaĉivanje svojih proizvoda ili usluga te da je to ĉinio prije podnositelja ranije

prijave.

Ako ipak doĊe do upisa istih ili sliĉnih tvrtki kod istoga ili drugoga suda, trgovac kome druga

osoba upotrebom ili upisom iste ili sliĉne tvrtke, koja je upisana, vrijeĊa njegova prava ili ugroţava

njegov poloţaj u trţišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i poloţaj u trţišnoj utakmici

budu povrijeĊeni, odnosno ugroţeni, ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim

poslovnim ugledom ili ga prisvaja, moţe tuţbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu

tvrtku, da se tvrtka te druge osobe briše iz registra, te da je sud obveţe na naknadu štete poĉinjene

upotrebom tvrtke.940

2.3. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAĈKOG

DRUŠTVA

2.3.1. Predmet poslovanja

Predmet poslovanja su sve one djelatnosti kojima se trgovac bavi. Predmet poslovanja je zbroj

svih poslovnih aktivnosti obuhvaćenih u jednoj ili više djelatnosti.941

Predmet poslovanja trgovaĉkog

društva moţe biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti, dakle one koja nije zakonom zabranjena ili

nije suprotna moralu društva.942

Predmet poslovanja trgovaĉkog društva utvrĊuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim

ugovorom, odnosno statutom trgovaĉkog društva te se upisuje u sudski registar naznakom djelatnosti

koje ga ĉine.

Posebnim zakonima se moţe propisati, da se neke se djelatnosti mogu obavljati samo u

odreĊenim oblicima trgovaĉkih društava. Tako je Zakonom o bankama943

predviĊeno da bankovne

poslove mogu obavljati samo dioniĉka društva. Uz to odreĊene se djelatnosti mogu obavljati samo kao

upisanih ili uredno prijavljenih tvrtki na podruĉju istoga suda. Ako je društvo brisano iz sudskoga registra, njegova se tvrtka

moţe upisati kod drugih subjekata upisa 940

Ĉl. 31. st. 1. ZTD. 941


Ĉl. 32. ZTD. 943

Zakon o bankama (NN br. 84/02, 141/06).

177

jedina djelatnost. U ovim sluĉajevima primjenjuju se posebni zakoni, te će registarski sud odbiti upis

onih trgovaĉkih društava koja ne udovoljavaju posebno propisanim pretpostavkama za upis.944

Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju

suglasnosti, dozvole ili drugog akta ovlaštenog tijela, upis te djelatnosti u sudski registar provest će se

samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole tog nadleţnog tijela. Isto tako ako je zakonom

propisano da trgovaĉko društvo moţe poĉeti obavljati djelatnost ili djelatnosti koje ĉine predmet

njegovog poslovanja upisan u sudskom registru nakon što registarskom sudu podnesu odluku

nadleţnog tijela kojom se utvrĊuje da udovoljava tehniĉkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim

uvjetima propisanim za obavljanje te djelatnosti, ono ne smije poĉeti obavljati takvu djelatnost prije

nego što registarskom sudu podnese takvu odluku.

Trgovaĉko društvo moţe obavljati djelatnosti upisane u sudskom registru (glavne djelatnosti).

Osim glavnih djelatnosti trgovaĉko društvo moţe obavljati i druge djelatnosti koje sluţe obavljanju

djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobiĉajeno obavljaju uz

upisanu djelatnost (sporedne djelatnosti). Prema trećima valjani su i pravni poslovi koje sklopi

trgovaĉko društvo izvan djelatnosti upisane u sudski registar. Ukoliko doĊe do ovakvog sklapanja

ugovora, predmetni pravni posao bit će valjan, ali pritom se ne iskljuĉuje eventualna imovinska i

kaznena odgovornost društva zbog prekoraĉenja ovlasti, sklapanja pravnih poslova izvan djelatnosti

trgovaĉkog društva i sl.945

2.3.2. Sjedište trgovaĉkog društva

Sjedište trgovaĉkog društva je mjesto u Republici Hrvatskoj u kojem u je uprava društva i

odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojem društvo trajno obavlja svoju djelatnost.

Sjedište društva odreĊuju osnivaĉi izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno

statutom društva. Trgovaĉko društvo moţe imati samo jedno sjedište. Ono se upisuje u sudski

registar.946

Ako je uprava trgovaĉkog društva u mjestu razliĉitom od mjesta koje je kao sjedište društva

upisano u sudski registar ili ako društvo trajno obavlja svoju djelatnost u mjestu razliĉitom od mjesta

944

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, djelatnosti ureĊene posebnim

propisima upisuje se onako kako ih ti propisi definiraju ( ugostiteljstvo,turizam,bankarska i sl.) 945

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.40. tumaĉi kako je ĉl. 35. ZTD-a napuštena doktrina ultra vires engleskog prava. Prema

toj doktrini bez uĉinka su akti društva koji prelaze predmet njegova poslovanja ili su ih donijeli neovlašteni društveni

organi, ili su ovlašteni organi prekoraĉili svoje ovlasti, ili ti akti imaju neki nedostatak u obliku. U takvom sluĉaju, ako bi

trgovaĉko društvo s trećim sklopilo pravni posao koji izlazi iz okvira njegova poslovanja, prema doktrini ultra vires, ugovor

ne bi obvezivao društvo. Napuštanje doktrine ultra vires znaĉi da je prema trećima valjan i pravni posao sklopljen izvan

djelatnosti upisanih u sudski registar. Zbog prekoraĉenja svojih ovlasti, sklapanja pravnih poslova izvan djelatnosti

trgovaĉkog društva i sl. ne iskljuĉuje se eventualna imovinska i kaznena odgovornost društva odnosno njegovih zastupnika,

ali bez obzira na to pravni je posao valjan. 946

Ĉl. 37. ZTD.

178

koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem trgovaĉkog društva smatra se mjesto

upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu

pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u

kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.

2.4. ZASTUPANJE TRGOVAĈKOG DRUŠTVA

2.4.1. Zastupnici po zakonu

Ovlast za zastupanje trgovaĉkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog

društva odreĊene odredbama ZTD-a, tzv. zastupnici po zakonu.947

Kod dioniĉkih društava to su ĉlanovi

uprave948

, odnosno izvršni direktori949

, kod društva s ograniĉenom odgovornošću i gospodarskog

interesnog udruţenja uprava950

, kod javnog trgovaĉkog društva to su svi njegovi ĉlanovi951

, a u

komanditnom društvu komplementari952

. Imena zakonskih zastupnika i ograniĉenja njihovih ovlasti

ako djeluju prema trećima, upisuju se u sudski registar.

Zastupnici po zakonu ovlašteni su u ime i za raĉun društva poduzimati sve pravne poslove –

sklapati ugovore, davati jednostrane izjave volje, preuzimati obveze, otuĊivati i opterećivati imovinu

društva, te zastupati društvo pred sudovima i upravnim tijelima. No oni ne mogu bez posebne ovlasti

trgovaĉkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za

svoj raĉun, u svoje ime a za raĉun drugih osoba, ili u ime i za raĉun drugih osoba.

2.4.2. Punomoćnici

Zastupnik po zakonu moţe dati punomoć drugoj osobi. MeĊutim, ne moţe dati punomoćniku

veće ovlasti nego što ih ima sam. Glede opsega ovlasti mjerodavne su ovlasti zastupnika upisane u

sudski registar.953

Ograniĉenje da bez posebne ovlasti društva ne mogu u odnosu prema društvu nastupati kao

druga ugovorna strana i tako sklapati ugovore s društvom u svoje ime i za svoj raĉun, u svoje ime i za

raĉun druge osobe ili u ime i za raĉun druge osobe, odnosi se i na punomoćnike.

947

Ĉl. 41. st. 1. ZTD. 948

Ĉl. 241. ZTD. 949

Ĉl. 272.m ZTD. 950

Ĉl. 426. i ĉl. 605. ZTD. 951

Ĉl. 91. ZTD. 952

Ĉl. 142. ZTD. 953

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.47.

179

ZTD ureĊuje ĉetiri vrste punomoći, koje u pravilu, izuzev punomoći po zaposlenju moţe dati

samo osoba koja se u smislu odredaba ZTD-a smatra trgovcem. Te su punomoći:

1. punomoć po zaposlenju,

2. prokura,

3. trgovaĉka punomoć,

4. punomoć trgovaĉkom putniku.

2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju

Osoba ĉija je duţnost da kao radnik trgovaĉkog društva obavlja poslove koji po redovitom

tijeku stvari ukljuĉuju i sklapanje odreĊenih ugovora, odnosno poduzimanje odreĊenih pravnih radnji,

ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa ugovore i poduzima pravne radnje u granicama poslova

koje obavlja.954

Ograniĉenje glede sklapanja ugovora sa samim sobom, koje se odnosi na zastupnike po

zakonu i druge kako je ranije navedeno, odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.955

2.4.2.2. Prokura

Prokura je trgovaĉka punomoć ĉiji su sadrţaj i opseg ovlasti odreĊeni ZTD-om. Kod prokure su

ovlasti i ograniĉenja prokurista odreĊeni zakonom. Prokura je najšira trgovaĉka punomoć. Prokuru

moţe dati samo pravna i fiziĉka osoba koja je trgovac u smislu ZTD-a.956

Prokura se mora dati u

pisanom obliku. Njezino davanje i naĉin davanja te ostali potrebni sastojci moraju se predvidjeti

izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom odnosno statutom društva.

Prokura se moţe dati svakoj punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi bez obzira na duţnost koju

obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviĊeno izjavom o osnivanju društva ili

društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovaĉkog društva.957

Prokura se ne moţe dati pravnoj osobi.

Prokura se moţe dati jednoj osobi ili većem broju osoba. Prokura dana većem broju osoba moţe

biti pojedinaĉna ili skupna. Pojedinaĉna pak prokura moţe biti dana bilo jednoj osobi bilo većem broju

osoba. Pojedinaĉnu prokuru društvo daje jednom prokuristu ili većem broju prokurista koji su ovlašteni

samostalno svaki za sebe zastupati trgovaĉko društvo u granicama ovlasti utvrĊenih ZTD-om. Kod

skupne prokure dvoje ili više prokurista mogu zastupati društvo samo zajedno. Smatra se da je rijeĉ o

skupnoj prokuri samo ako je tako izriĉito naznaĉeno u prokuri. Izjave volje ili pravne radnje koje uĉine

skupni prokuristi proizvode pravne uĉinke samo ako ih uĉine svi skupni prokuristi zajedno. Valjane su i

izjave volje ili pravne radnje koje uĉini jedan od skupnih prokurista uz izriĉitu prethodnu suglasnost ili

954

Ĉl.43. st. 1. ZTD. 955

Punomoćnici po zaposlenju bili bi na primjer zaposlenici u banci, pošti, turistiĉkoj agenciji i sl., dakle svi oni koji u

okviru svog redovnog posla sklapaju ugovore i poduzimaju pravne radnje u granicama posla koji obavljaju. 956

Budući se davanje prokure i njezin opoziv upisuju u sudski registar (ĉl. 54. ZTD), prokuru će moći dati smo oni trgovci u

smislu odredaba ZTD koji su ujedno i subjekti upisa u sudski registar. Primjerice, obrtnici koji su nesumnjivo trgovci u

smislu ĉl. 1. st. 1. ZTD, ne mogu dati prokuru jer za razliku od trgovca pojedinca nisu subjekti upisa u sudski registar. 957

Izjavom o osnivanju, društvenim ugovorom ili statutom mogle bi se odrediti i druge pretpostavke za davanje prokure kao

npr. odreĊena struĉna sprema, odreĊene godine staţa i iskustva i sl.

180

izriĉito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.958

Izjave volje ili pravna radnja uĉinjena prema

jednome prokuristi ima, meĊutim, pravni uĉinak kao da je uĉinjena prema svima.

Prokurist moţe sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za raĉun trgovaĉkog

društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim drţavnim organima, ustanovama s

javnopravnim ovlastima, te drţavnim i izabranim sudovima.959

Bez posebne ovlasti prokurist ne moţe:

1. otuĊiti ni opteretiti nekretnine trgovaĉkog društva,

2. davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se zapoĉinje steĉajni postupak ili drugi

postupak koji dovodi do prestanka društva,

3. nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj raĉun, u

svoje ime, a za raĉun drugih osoba ili u ime i za raĉun drugih osoba,

4. davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama i prenijeti prokuru na druge osobe.

Ograniĉenje prokure koje nije predviĊeno ZTD-om nema uĉinka prema trećim osobama, bez

obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati. Prokura se moţe jedino ograniĉiti na

poslovanje jedne ili više podruţnica, a takvo ograniĉenje ima uĉinak prema trećim osobama samo ako

je upisano u sudskom registru.960

Prokura najĉešće prestaje opozivom davatelja prokure prokuristi. Osim opozivom prokura moţe

prestati i na druge naĉine, primjerice prestankom društva, otkazom prokurista, smrću prokurista,

gubitkom poslovne sposobnosti prokurista, otvaranjem steĉaja nad imovinom prokurista ili društva,

otuĊenjem poduzeća u cijelosti, ako je prokura vezana za prokuristov radni odnos pa mu on prestaje i

sl.961

Dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar

prilaţe se odluka o davanju prokure odnosno odluka kojom se ona opoziva. U sudski registar upisuje se

prokuristovo ime i prezime te njegov osobni identifikacijski broj (OIB), a njegov se ovjereni potpis

pohranjuje. Ukoliko je prokura ograniĉena na poslovanje jedne ili više podruţnica, takvo se

ograniĉenje upisuje u sudske registre za društvo i podruţnicu. Prema trećim osobama u dobroj vjeri

opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.

2.4.2.3. Trgovaĉka punomoć

Trgovaĉki punomoćnik je radnik u trgovaĉkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da

vodi cijelo njegovo poduzeće ili dio njegova poduzeća.962

Trgovaĉka punomoć je uţa od prokure, jer

958

Horak, H., Dumanĉić, K., Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006, str.19.-26. 959

Ĉl. 47. ZTD. 960

Ĉl. 48. ZTD. 961

Horak, H., Dumanĉić, K., op.cit. (ref.958.), str.56. 962

Ĉl. 55. st. 1. ZTD.

181

trgovaĉki punomoćnik ne moţe obavljati pojedine poslove bez posebne ovlasti.963

Trgovaĉki

punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve radnje koje su u prometu uobiĉajene pri

voĊenju poduzeća, no bez posebne ovlasti on ne moţe otuĊiti ni opteretiti nekretnine vlastodavca,

mjeniĉno niti ĉekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se ili

voditi spor.

Trgovaĉka punomoć daje se u pisanom obliku. Za razliku od prokure koju mogu dati samo

trgovaĉka društva i trgovci pojedinci, trgovaĉku punomoć mogu, osim njih, dati i osobe koje ne mogu

dati prokuru, npr. steĉajni upravitelj.964

2.4.2.4. Punomoć trgovaĉkom putniku

Trgovac moţe svom radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovaĉkom putniku.965

Ta se

punomoć mora dati u pisanom obliku.

Trgovaĉki putnik, ovlašten je u ime i za raĉun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji

vlastodavĉeve robe, isporuĉivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca

glede robe koja je predmet tih ugovora. On je ovlašten u ime i za raĉun vlastodavca davati izjave i

poduzimati druge pravne radnje radi oĉuvanja vlastodavĉevih prava iz ugovora što ga je sklopio u

njegovo ime i za njegov raĉun.

963

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str. 61. Trgovaĉki punomoćnik moţe biti radnik u trgovaĉkom društvu,

duţnosnik u trgovaĉkom društvo, ali i svaka treća osoba koju trgovac ovlasti na vršenje poslova iz trgovaĉke punomoći. 964

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str. 57. 965

Ĉl. 57. ZTD.

182

3. JAVNO TRGOVAĈKO DRUŠTVO

3.1. POJAM I OBILJEŢJA

Javno trgovaĉko društvo (JTD) je trgovaĉko društvo u koje se udruţuju dvije ili više osoba zbog

trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedniĉkom tvrtkom, a svaki ĉlan društva odgovara vjerovnicima

društva neograniĉeno solidarno cijelom svojom imovinom. Ĉlan društva moţe biti svaka fiziĉka ili

pravna osoba.966

Ako zakonom nije drukĉije propisano, na JTD primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima

je ureĊen ugovor ortaštvu967

Karakteristike javnog trgovaĉkog društva su:

1. javno trgovaĉko društvo je društvo osoba,

2. mora imati najmanje dva ĉlana,

3. ĉlanovi društva mogu biti fiziĉke i pravne osobe,

4. djelatnost društva se mora obavljati trajno,

5. djelatnost se mora obavljati pod zajedniĉkom tvrtkom,

6. temelj udruţivanja je ugovor (tzv. društveni ugovor),

7. svi ĉlanovi društva odgovaraju za obveze društva neograniĉeno, solidarno cijelom svojom

imovinom.

Po svojoj pravnoj naravi javno trgovaĉko društvo je zapravo ZTD-om ureĊena varijanta ortaštva

s pravnom osobnošću upisanom u sudski registar.968

3.2. OSNIVANJE

Javno trgovaĉko društvo stjeĉe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a gubi ga

brisanjem iz tog registra. Prijava za upis u sudski registar javnog trgovaĉkog društva mora sadrţavati:

1. tvrtku,

966

Ĉl. 68. ZTD. 967

Ortaštvo je obvezno pravna zajednica dvije ili više osoba. Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više

osoba uloţiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedniĉkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne

osobnosti. V. ĉl. 637. ZOO. Iz ugovora o ortaštvu razvio se i ugovor o zajedniĉkom pothvatu (joint venture). Ove vrste

ugovora pogodne su za postizanje razliĉitih vrsta ciljeva, odnosno za zadovoljenje zajedniĉkih interesa ortaka. 968


183

2. sjedište i predmet poslovanja,

3. ime i prezime odnosno tvrtku, prebivalište odnosno sjedište i OIB svih ĉlanova,

4. imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje, te njihova ovlaštenja.

Kao društvo osoba, javno trgovaĉko društvo temelji se na osobama koje su njegovi ĉlanovi. Za

taj oblik društva vaţnije su osobine ĉlanova nego li kapital koji je u njega uloţen.969

Javno trgovaĉko

društvo, kao i druga društva osoba, nema temeljnog kapitala. Prijavi za upis u sudski registar prilaţe se

ugovor o osnivanju društva - društveni ugovor.

3.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ĈLANOVA DRUŠTVA

3.3.1. Društveni ugovor

Pravni odnosi izmeĊu ĉlanova društva ureĊuju se društvenim ugovorom, a odredbe ZTD-a koje

se odnose na pravne odnose izmeĊu ĉlanova javnog trgovaĉkog društva primjenjuju se ukoliko ĉlanovi

svoje odnose u društvu drugaĉije ne urede društvenim ugovorom.970

Društvenim ugovorom odreĊuju se

unutarnji odnosi izmeĊu ĉlanova društva.

Društveni ugovor, kao temeljni akt javnog trgovaĉkog društva, nema zakonom taksativno

propisani sadrţaj, ali se društvo ne moţe registrirati bez društvenog ugovora.971

Kako bi se odredili

njegovi bitni sastojci potrebno je stoga razmotriti druge odredbe ZTD-a koje odreĊuju koji se podaci

upisuju u društveni ugovor. To su:

1. ime, prezime i prebivalište odnosno tvrtka i sjedište, te OIB svakog ĉlana društva koji je u

vrijeme osnivanja društva i njegov osnivaĉ,

2. tvrtka društva,

3. sjedište društva,

4. predmet poslovanja,

5. doprinos na koji se ĉlanovi društva obvezuju za ispunjenje cilja društva.972

969

Pobliţe o tome vidi Ledić, D., Javno trgovaĉko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003, str.144.-150. 970

Ĉl. 71. ZTD. 971

Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovaĉkim društvima, Raĉunovodstvo i financije, 2/2007., str.134. 972

V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Pecotić, J., Štajfer, J., Praktikum trgovaĉkog

prava, Zagreb 2005., str.344.

184

3.3.2. Obveze ĉlanova

Temeljna obveza ĉlanova društva je unos uloga u društvo. Veliĉina uloga pojedinih ĉlanova

utvrĊuje se ugovorom. Ĉlanovi društva mogu se dogovoriti o tome koliki će udjel svaki od njih unijeti

u društvo973

. Ako nije drugaĉije ugovoreno, ĉlanovi društva moraju unijeti jednake uloge. Ĉlan društva

moţe u društvo uloţiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovĉanog uloga

ĉlanovi sporazumno odreĊuju u novcu.

Ĉlan društva nije obavezan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on

smanji zbog gubitka društva.

Ĉlan koji pravodobno ne uplati novĉani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na

vrijeme društvu, ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva, ili zakasni s unosom drugih uloga,

duţan je društvu platiti zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate od dana

kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.

Društvo moţe postaviti zahtjev za naknadu veće štete, ako ju je ono takvim postupanjem ĉlana

pretrpjelo. U ispunjenju svojih obveza ĉlan društva duţan je postupati pozornošću urednog i savjesnog

gospodarstvenika.974

3.3.3. Zabrana konkurencije

Ĉlan društva ne smije bez izriĉitog pristanka ostalih ĉlanova voditi poslove koji ulaze u predmet

poslovanje društva niti u kojem drugom trgovaĉkom društvu sudjelovati kao ĉlan koji osobno odgovara

– zabrana konkurencije.975

Zabranom su obuhvaćeni poslovi iz predmeta poslovanja društva iz svih

djelatnosti koje su upisane u sudskom registru. Zabrana konkurencije zahvaća svakog ĉlana bez obzira

na to koje poslove on obavlja u društvu, pa ĉak i kad ne obavlja nikakve poslove.976

Povrijedi li ĉlan društva obvezu glede zabrane konkurencije, društvo moţe od njega zahtijevati

naknadu štete ili da poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za raĉun društva,

odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuĊi raĉun ili da mu ustupi

pravo na ono što bi trebao primiti iz takvog posla.

O ostvarivanju prava društva u sluĉaju povrede obveze glede zabrane konkurencije odluĉuju

ostali ĉlanovi društva, a zahtjevi društva zastarijevaju za tri mjeseca od dana kad su ostali ĉlanovi

saznali za povredu obveze, odnosno u roku od pet godina od dana uĉinjene povrede.

973


Pozornost dobrog domaćina odnosno dobrog gospodarstvenika znaĉi da je sudionik u obveznim odnosima duţan u

ispunjenju svoje obveze postupati s pozornošću koju zahtijeva poslovni promet u odreĊenoj vrsti obveznih odnosa, a to je

pozornost dobrog domaćina ili pozornost dobrog gospodarstvenika, ovisno o tome je li u pitanju graĊansko pravni ili

obvezni odnos u trgovaĉkom pravu. V. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str.21. 975

Ĉl. 76. st. 1. ZTD. 976


185

3.3.4. VoĊenje poslova

Pravne radnje i sve ostale aktivnosti u interesu društva koje proizlaze iz zajedniĉkog cilja,

ukljuĉujući i voĊenje svih poslova koji spadaju pod pojam menadţmenta (voĊenje trgovaĉkih knjiga,

dopisivanje i sl.) spadaju u voĊenje poslova (poslovodstvo).977

Svaki ĉlan društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.978

Ako je društvenim ugovorom

voĊenje poslova prenijeto na jednoga ili na više odreĊenih ĉlanova društva, ostali ĉlanovi društva su

od toga iskljuĉeni. Svaki se ĉlan društva moţe, pa i kada je iskljuĉen od voĊenja poslova društva

obavijestiti o poslovima društva, pregledati poslovne knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za sebe

sastaviti godišnja financijska izvješća društva. Ta prava svakog ĉlana društva ne mogu se iskljuĉiti ni

ograniĉiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno.979

VoĊenje poslova društva moţe biti pojedinaĉno i skupno. Pojedinaĉno poslovodstvo pod-

razumijeva da ako su svi ĉlanovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva svaki je od njih

ovlašten da ih sam vodi. Ako je društvenim ugovorom odreĊeno da ĉlanovi društva koji su ovlašteni

voditi poslove društva to mogu uĉiniti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je

suglasnost svih ovlaštenih ĉlanova.

3.3.4.1. Pojedinaĉno poslovodstvo

Ako su svi ĉlanovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih

ovlašten voditi ih samostalno uvijek:

1. kada su svi ĉlanovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva,

2. kada je društvenim ugovorom voĊenje poslova prenijeto na jednoga ili na više ĉlanova društva,

ostali ĉlanovi društva su od toga iskljuĉeni.

Ako se neki od ĉlanova društva koji su ovlašteni voditi poslove, usprotivi poduzimanju neke

radnje drugog ovlaštenog ĉlana, ta se radnja ne moţe poduzeti (pravo protivljenja ili pravo veta).

Protivljenje se iskazuje prema slobodnom uvjerenju ĉlana koji ulaţe veto pri ĉemu:

1. protivljenje ne smije biti općenito, već se mora odnositi na odreĊeno djelo ili vrstu djela,

2. protivljenje se ne smije provoditi šikanom,

3. protivljenje se ne smije odnositi na ostvarivanje osobnog prava ĉlana koji ga je postavio,

4. protivljenje se mora odnositi na mjere koje su nuţne za opstanak javnog trgovaĉkog društva ili

njegove imovine.980

977


Ĉl. 78. ZTD. 979

Ĉl. 84 ZTD. 980


186

3.3.4.2. Skupno poslovodstvo

Ako je društvenim ugovorom odreĊeno da ĉlanovi društva koji su ovlašteni voditi poslove

društva to mogu ĉiniti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je suglasnost svih

ovlaštenih ĉlanova, osim ako postoji opasnost od odgode.981

Ta se suglasnost ne traţi ako postoji

opasnost da bi odgodom poduzimanja posla društvo moglo pretrpjeti štetu. Skupno poslovodstvo mora

se utvrditi društvenim ugovorom.982

3.3.4.3. Pridrţavanje uputa

Društvenim se ugovorom moţe predvidjeti da se ĉlanovi društva koji su ovlašteni voditi poslove

društva, moraju pridrţavati uputa koje daju ostali ĉlanovi društva. Postoji li obveza pridrţavanja uputa

utvrĊena društvenim ugovorom, ovlašteni ĉlan ne mora ih se pridrţavati ako, s obzirom na okolnosti,

smatra da one nisu opravdane, o ĉemu mora odmah izvijestiti ĉlanove društva (bez obzira jesu li

ovlašteni ili ne) i priĉekati njihovu odluku.

3.3.4.4. Opseg ovlasti za voĊenje poslova

S obzirom na opseg ovlasti za voĊenje poslova društva razlikujemo redovno i izvanredno

poslovodstvo.983

Redovno poslovodstvo obuhvaća sve radnje koje se redovito poduzimaju u poslovanju

društva. Redovno poslovodstvo moţe biti pojedinaĉno i skupno poslovodstvo. Izvanredno

poslovodstvo obuhvaća poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovitog poslovanja, primjerice

osnivanje podruţnica i tome sliĉno. Za poduzimanje takvih radnji potrebna je suglasnost svih ĉlanova

društva, dakle i onih koji nisu ovlašteni za voĊenje poslova društva.

Za davanje prokure u javnom trgovaĉkom društvu potrebna je suglasnost svih ĉlanova

ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgaĊanja. Prokuru moţe

opozvati svaki ĉlan društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim ĉlanovima društva.

3.3.5. Pravo na obaviještenost

Svaki ĉlan društva, pa i kada je iskljuĉen od voĊenja poslova društva, moţe se osobno

obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju te za sebe sastaviti

godišnja financijska izvješća.984

981

Ĉl. 79. st. 2. ZTD. 982

V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.972.), str.344.-345. 983

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str. 95. 984

Ĉl. 84. ZTD.

187

Pravo ĉlana na obaviještenost, moglo bi se iskljuĉiti ili ograniĉiti društvenim ugovorom, ali ako

ima razloga za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno, tada ovakvo ograniĉenje

prava ne vrijedi.

3.3.6. Donošenje odluka

Zakonom nisu predviĊeni organi javnog trgovaĉkog društva. Sva pitanja vezana za odnose

unutar društva ureĊuju se društvenim ugovorom. Za donošenje odluka potrebna je suglasnost svih

ĉlanova koji su ovlašteni sudjelovati u odluĉivanju. Društvenim ugovorom moţe se odrediti da se

odluke ne donose jednoglasno nego većinom glasova.985

U tom se sluĉaju većina raĉuna prema broju

ĉlanova.

3.3.7. Sudjelovanje u dobiti

Raĉun dobiti i gubitka utvrĊuje se krajem svake poslovne godine. Na temelju tog raĉuna

svakome se ĉlanu izraĉunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, razmjerno njegovom udjelu u

društvu.986

Društvo u kojem nijedan ĉlan nije fiziĉka osoba duţno je godišnja financijska izvješća

zajedno s izvješćem o stanju društva, bez odgaĊanja nakon što ih prihvate ĉlanovi društva, te izvješćem

revizora, kada je revidiranje godišnjih financijskih izvješća propisano zakonom ili odreĊeno društvenim

ugovorom, predati u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa.987

Dobit se dijeli meĊu ĉlanovima prema kljuĉu odreĊenom u društvenom ugovoru, a ako

društveni ugovor nema odredaba o podjeli dobiti, ona će se dijeliti kombinacijom kapitalnog i

personalnog naĉela. Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli na ĉlanove društva tako da svakome od

njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva, što je odraz kapitalnog naĉela

podjele dobiti. Preostali dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izraĉunate prema

kapitalnom naĉelu, dakle dvije trećine dobiti u tijeku poslovne godine, dijele se na ĉlanove društva na

jednake dijelove neovisno o njihovu udjelu u društvu, što je odraz personalnog naĉela podjele dobiti.

985


Ĉl. 86. st. 1. ZTD. 987

Ukoliko je društvo prema raĉunovodstvenim propisima mali poduzetnik, ono nije duţno izraditi izvješće o stanju

društva. V. ĉl. 86. st. 3. ZTD.

188

3.4. PRAVNI ODNOSI ĈLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM

OSOBAMA

3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima

Javno je trgovaĉko društvo u tolikoj mjeri personalno da je svima u društvu bitno tko je ĉlan

društva. Ĉlanska prava i obveze ĉine cjelinu i ima ih onaj kome pripada i udjel u društvu. Prijenosom

udjela prenose se i ĉlanska prava i obveze.988

Zbog toga i postoji zabrana da ĉlan društva raspolaţe

svojim udjelom u društvu bez suglasnosti ostalih ĉlanova.989

3.4.2. Zastupanje

Pod zastupanjem razumijeva se rad za društvo u odnosu prema trećima. Zastupanje se ne mora

poklapati s poslovodstvom, tj. ĉlan ovlašten za voĊenje poslova društva ne mora biti ovlašten i za

zastupanje društva.990

Svaki ĉlan je ovlašten zastupati društvo ako društvenim ugovorom nije iskljuĉen

od zastupanja.991

Zastupanje je pojedinaĉno ako ĉlanovi nisu ništa posebno ugovorili.

Društvenim ugovorom moţe se odrediti da svi ĉlanovi ili više njih mogu zastupati društvo samo

skupno. Ĉlanovi društva ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine izmeĊu sebe da u ime

društva poduzimaju odreĊene poslove ili odreĊene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu

dovoljno je da je ona izjavljena jednom od ĉlanova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.

Društvenim ugovorom moţe se odrediti da su ĉlanovi društva, kada više njih ne djeluje skupno,

ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom se sluĉaju na odgovarajući naĉin

primjenjuju odredbe o skupnom zastupanju u poduzimanju odreĊenih poslova ili vrste poslova te

primanju izjave volje trećih prema društvu.

3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje

Ĉlan društva moţe sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega

tako da moţe otuĊiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.992

Opseg ovlasti za zastupanje

ĉlana društva najšira je zakonska ovlast za zastupanje predviĊena ZTD-om. Kod zastupanja, za razliku

od voĊenja poslova društva nema razlike izmeĊu redovitih i izvanrednih poslova niti se na zastupnike

odnose ograniĉenja koja se odnose na prokuriste. Zakonske ovlasti zastupnika javnog trgovaĉkog

988

O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002., str.338. 989

Ĉl. 90. ZTD. 990


Ĉl. 91. ZTD. 992

Ĉl. 92. ZTD.

189

društva mogu se ograniĉiti, ali samo u unutarnjem odnosu izmeĊu ĉlanova, dok prema trećima takva

ograniĉenja nemaju pravni uĉinak.993

Ograniĉenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To

napose vrijedi ako se ovlast ograniĉava samo na odreĊene poslove ili vrste poslova, a ako se treba

ostvariti samo pod odreĊenim okolnostima, za odreĊeno vrijeme ili na odreĊenom mjestu.

3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje

Po tuţbi ostalih ĉlanova društva sud moţe ĉlanu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to

postoji vaţan razlog. Vaţnim razlogom naroĉito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost ĉlana

da uredno zastupa društvo.994

Iz ovoga slijedi da je za oduzimanje ovlasti za zastupanje potrebna

sudska odluka, odnosno potrebno je pokrenuti postupak kod nadleţnog suda. Vaţan razlog odreĊuje se

prema okolnostima sluĉaja, a vaţnim razlogom se naroĉito smatra teška povreda obveza ili

nesposobnost ĉlana da uredno zastupa društvo. Ukoliko sud donese odluku o oduzimanju ovlasti za

zastupanje ne mora istovremeno oduzeti ovlast za poslovodstvo.

3.4.3. Odgovornost ĉlanova

Osim društva, za obveze društva vjerovnicima odgovara svaki ĉlan društva cijelom svojom

imovinom osobno, neograniĉeno i solidarno s ostalim ĉlanovima društva.995

To znaĉi da će vjerovnik

društva svoju traţbinu koju ima prema društvu moći ostvariti ili od društva, ili od bilo kojeg ĉlana

društva ili od nekih ili svih ĉlanova i društva zajedno. Pri tom ĉlanovi društva odgovaraju vjerovniku

društva i svojom osobnom imovinom i to do visine pokrića cjelokupne traţbine bez obzira na visinu

udjela u društvu. Ĉlan društva u tom sluĉaju vjerovniku moţe staviti sve prigovore koje moţe istaći i

društvo (npr. zastara traţbine), a isto tako i svoje osobne prigovore (npr. prijeboj s traţbinom koju ĉlan

ima prema vjerovniku društva). Jednako tako, ĉlan moţe odbiti da vjerovniku ispuni traţbinu, ako

društvo ima pravo pobijati valjanost pravnog posla iz kojega ona proizlazi.996

Ĉlan svoju odgovornost

za obveze društva ne moţe prenijeti na drugoga niti je iskljuĉiti, ali je moţe pojaĉati, npr. jamstvom.997

Suprotan sporazum ĉlanova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva nema uĉinka prema

trećima.998

993


Ĉl. 93. ZTD. 995

Ĉl. 94. ZTD. 996

Ĉl. 95. ZTD. 997

Za pojaĉanje osobne odgovornosti ĉlana društva jamstvom v. Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.112. 998

Ĉl. 94. ZTD.

190

3.5. PRESTANAK JAVNOG TRGOVAĈKOG DRUŠTVA

3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovaĉkog društva

Već je napomenuto da javno trgovaĉko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.

Da bi došlo do brisanja društva iz sudskog registra, prethodno se moraju ostvariti razlozi za prestanak

društva, te u pravilu provesti likvidacija u kojoj će društvo podmiriti svoje dugove i naplatiti svoja

potraţivanja.

Trgovaĉkom sudu mora se podnijeti prijava za upis u sudski registar nastanka razloga za

prestanak društva, osim ako je razlog za prestanak otvaranje steĉaja nad društvom.

Prema ZTD-u, razlozi za prestanak javnog trgovaĉkog društva su slijedeći:

Istek vremena. Trgovaĉka se društva se uglavnom osnivaju na neodreĊeno vrijeme. Ako bi se

javno trgovaĉko društvo osnovalo na odreĊeno vrijeme, ono prestaje istekom toga vremena. Takva se

klauzula unosi u društveni ugovor.

Odluka ĉlanova društva. Ĉlanovi javnog trgovaĉkog društva u svakom trenutku mogu donijeti

odluku o prestanku društva. To je ujedno jedan od najĉešćih razloga za prestanak društva. Za donošenje

odluke o prestanku društva potrebna većina predviĊena zakonom odnosno društvenim ugovorom.

Otkaz ĉlana. Ovlast ĉlana na otkaz društvenog ugovora ovisi o tome je li društvo osnovano na

odreĊeno ili na neodreĊeno vrijeme. Ako je društvo osnovano na neodreĊeno vrijeme svaki ĉlan

društva moţe otkazati društveni ugovor. Društveni ugovor moţe otkazati samo s posljednjim danom

poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do tog dana. Društveni

ugovor društva osnovanoga na neodreĊeno vrijeme moţe se otkazati u svako doba, a otkaz se mora

izjaviti svakom ĉlanu. Otkaz mora biti jasan i bezuvjetan. Ništetan je svaki sporazum kojim se

iskljuĉuje pravo ĉlana društva da otkaţe društveni ugovor ili kojime mu se oteţava to pravo.

Sudska odluka. Svaki ĉlan društva ima pravo tuţbom upravljenom protiv svih ostalih ĉlanova

društva traţiti od suda da donese odluku o prestanku javnog trgovaĉkog društva zbog vaţnog razloga.

Kad je društvo osnovano na odreĊeno vrijeme, takvu odluku sud moţe donijeti i prije isteka tog

vremena, a ako je osnovano na neodreĊeno vrijeme, i bez otkaznog roka. Vaţan razlog naroĉito postoji

ako koji od drugih ĉlanova društva nakanom ili grubom nepaţnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu

ili ako ispunjenje takve obveze odnosno svrhe društva postane nemoguće, ili je ta svrha već

postignuta.999

999

Društvo moţe prestati na temelju presude suda ako postane nemoguće ostvarivanje svrhe društva ili ako u društvu

postoje drugi vaţni razlozi za njegov prestanak. Poremećeni odnosi izmeĊu dvaju ĉlanova društva ne mogu imati za

posljedice prestanak rada društva, ali mogu biti razlog za istupanje iz društva.

„Ĉlanovi društva koji imaju poslovne udjele ĉiji temeljni ulozi ĉine najmanje deseti dio temeljnog kapitala, mogu kod

trgovaĉkog suda ustati tuţbom i traţiti donošenje presude o prestanku društva. Ĉlanovi društva to mogu traţiti ako postane

nemoguće da se ostvaruje cilj društva, ako u prilikama društva postoji drugi vaţan razlog za njegov prestanak. Rijeĉ je dakle

191

Otkaz vjerovnika ĉlana. Vjerovnik ĉlana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno

pokuša provesti ovrhu nad pokretnom imovinom ĉlana društva i na temelju ovršne isprave zaplijeni

njegov udio u društvu i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi ĉlanu pripalo iz društva nakon što ono

prestane, moţe otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira da li je to

društvo osnovano na odreĊeno ili na neodreĊeno vrijeme. Vjerovnik moţe od društva zahtijevati samo

ono što bi ĉlanu pripalo nakon prestanka društva.1000

Smrt ili prestanak ĉlana te steĉaj ĉlana. Jedan od razloga prestanka javnog trgovaĉkog društva je

smrt fiziĉke osobe odnosno prestanak nekog od ĉlanova društva kad se radi o pravnoj osobi. Kad

društvo prestane zbog smrti nekoga od ĉlanova, njegov nasljednik mora ostale ĉlanove društva o tome

obavijestiti bez odgode, i ako postoji opasnost od odgaĊanja mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve

dok ĉlanovi zajedno s njim ne odrede nešto drugo. Društvo će se ovisno o odluci nastaviti ili prestati.

Kada je društvenim ugovorom predviĊeno da će u društvu poslije smrti ĉlana nastaviti djelatnost

njegovi nasljednici, društvo ne prestaje smrću ĉlana.

3.5.2. Likvidacija

Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija, ako ĉlanovi ne dogovore

drugaĉiji naĉin obraĉuna i podjele ili se nad društvom ne otvori steĉaj.1001

Likvidacija javnog

trgovaĉkog društva nije obavezan postupak pri prestanku društva. Zakonodavac je glede toga dao

ĉlanovima slobodu izbora, u prvom redu zato što nema opasnosti za vjerovnike društva jer ĉlanovi

javnog trgovaĉkog društva i nakon prestanka društva dalje odgovaraju za obveze društva neposredno i

o vaţnom razlogu i o zaštiti prava manjinskih ĉlanova koji time brane svoj interes u društvu od stava većine koji, iako ne

postoje uvjeti za daljnji rad društva, ne ţele odluĉiti da društvo prestane. To pravo se manjini ne moţe društvenim

ugovorom iskljuĉiti niti ograniĉiti, no da bi sud usvojio tuţbu kojom se traţi prestanak društva, mora postojati vaţan razlog,

kako je naprijed navedeno, za takav prestanak. Taj vaţan razlog mora biti u prilikama samog društva. Tako, bi to primjerice,

mogla biti dugotrajna nerentabilnost poslovanja za koju se ne oĉekuje da je samo prolazna, teška svaĊa meĊu ĉlanovima

društva koju nije prouzroĉio tuţitelj o znaĉajnim pitanjima društva, trajno pravna ili gospodarska nemogućnost postizanja

cilja društva, a sredstvo će doći do izraţaja napose kada se u društvu nalaze samo dva ĉlana, pa se ne mogu sloţiti oko

vaţnih pitanja djelovanja društva. Pri tom valja uzeti da je tuţba za prestanak društva krajnje sredstvo kada se na drugi

naĉin ne moţe doći do rješenja, odnosno kad se ne moţe razumno oĉekivati da će ĉlan istupiti iz društva, biti iz njega

iskljuĉen i da će kome prenijeti svoj poslovni udio. Kako u konkretnom sluĉaju sama tuţiteljica izraţava svoju namjeru da

istupi iz društva, to ima pravo u sluĉaju da drugi ĉlan ne ţeli pristupiti postupku radi istupanja ĉlana iz društva, zahtijevati

od suda pravnu zaštitu na naĉin da joj se omogući istup iz društva. Na taj naĉin ostvarit će ista prava koja bi imala da

društvo prestane. Pored prava na istupanje tuţiteljica se moţe koristiti i pravom da od suda zahtijeva da sud u posebnom

postupku imenuje ĉlana uprave umjesto onog ĉlana kojeg je društvo imenovalo. Tek ako ĉlan društva ne moţe na opisani

naĉin ostvariti svoja ĉlanska prava, pa i pravo na istupanje iz društva, krajnje sredstvo je prestanak samog društva.“

VTS RH, Pţ-4231/00 od 14. svibnja 2002. 1000

Ĉl. 101. ZTD. 1001

Ĉl. 113. ZTD.

192

solidarno svom svojom imovinom1002

, a odgovornost ĉlanova društva prestaje nakon pet godina od

prestanka društva.1003

Likvidaciju provode svi ĉlanovi društva kao likvidatori, ako odlukom ĉlanova ili društvenim

ugovorom nije odreĊeno drugaĉije, odnosno ako ne odrede da će ju provesti samo pojedini ĉlanovi

društva ili druge osobe. Trgovaĉki sud na ĉijem je podruĉju sjedište društva moţe za likvidatore

imenovati i osobe koje nisu ĉlanovi društva. Likvidatori se mogu opozvati jednoglasnom odlukom

ĉlanova društva ili odlukom suda, ako za njihov opoziv postoji vaţan razlog. Likvidatori se upisuju u

sudski registar.

Nakon okonĉanju likvidacije svi likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja

društva iz sudskog registra. Društvo konaĉno prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.1004

1002


Ĉl. 129. ZTD. 1004

Ĉl. 127. ZTD.

193

4. KOMANDITNO DRUŠTVO


Komanditno društvo je trgovaĉko društvo u koje se udruţuju dvije osobe ili više osoba radi

trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedniĉkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze

društva solidarno i neograniĉeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna

odgovara za obveze društva samo do iznosa odreĊenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).1005

U komanditnom društva, u usporedbi s ostalim trgovaĉkim društvima, postoje dvije vrste

ĉlanova ĉiji se poloţaj razlikuje obzirom na njihovu odgovornost. Komanditno društvo je po svojim

obiljeţjima jednako javnom trgovaĉkom društvu, osim kad je rijeĉ o odgovornosti ĉlanova za obveze

društva.

Iz odreĊenja komanditnog društva, kao varijante javnog trgovaĉkog društva proizlaze ova

njegova obiljeţja: udruţuju se najmanje dvije osobe, cilj društva je trajno obavljanje djelatnosti pod

zajedniĉkom tvrtkom, temelj udruţivanja je ugovor, trgovaĉko je društvo osoba, pravna osoba i

trgovac, ĉlanovi razliĉito odgovaraju za obveze društva.1006

Odredbama ZTD-a o komanditnom društvu ureĊen je prvenstveno poloţaj komanditora.

Komanditno društvo je društvo osoba, te se na njega primjenjuju odredbe koje se odnose na javno

trgovaĉko društvo, ako nema posebnih odredaba o komanditnom društvu.1007

Glede osobno odgovornih

ĉlanova komanditnog društva, primjenjuju se odredbe ZTD-a o javnom trgovaĉkom društvu u onoj

mjeri u kojoj nije ZTD za komanditno društvo drukĉije propisao. Na komanditore se, u pomanjkanju

odredaba o komanditnom društvu, takoĊer primjenjuju one odredbe ZTD-a o javnome trgovaĉkom

društvu koje se ne protive svrsi komanditnog društva.1008

1005

Ĉl. 131. ZTD. 1006

O tome v. Barbić, J., op.cit. (ref.988.), str.467. 1007

Ĉl. 132. ZTD. 1008

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.143.

194

4.2. OSNIVANJE

Komanditno društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se

odrediti ĉlan ili ĉlanovi društva koji imaju poloţaj komplementara kao i ĉlan ili ĉlanovi društva koji

imaju poloţaj komanditora.1009

Osim podataka koji se u sudski registar upisuju za javno trgovaĉko društvo, u sudski registar

upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih. Prilikom objave upisa društva

objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.

Prijavu za upis u sudski registar moraju podnijeti svi komplementari. U prijavi, pa ĉak i u

objavi, mora biti naznaĉen broj komanditora. Svatko se o podacima koji se odnose na ĉlanove, pa i o

imenima komanditora, njihovim ulozima i drugim podacima moţe izvijestiti uvidom u sudski

registar.1010

4.3. PRAVNI ODNOSI MEĐU ĈLANOVIMA

Komanditno društvo mora imati najmanje dva ĉlana. U tome društvu mora biti najmanje jedan

komplementar i najmanje jedan komanditor. Ĉlanstvo u komanditnom društvu razlikuje se od ĉlanstva

u javnom trgovaĉkom društvu samo po drukĉijem poloţaju komanditora. Ĉlanstvo u komanditnom

društvu se stjeĉe osnivanjem komanditnog društva, pristupom društvu, prijenosom udjela na novog

ĉlana i sveopćim sljedništvom.1011

4.3.1. Sloboda ugovaranja

Svi odnosi izmeĊu ĉlanova društva ureĊuju se društvenim ugovorom. Odredbe ZTD-a u cijelosti su

dispozitivne naravi i primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo odreĊeno, osim ako

iz pojedine odredbe ne proizlazi drugaĉije.1012

1009

Ĉl. 133. ZTD. 1010



Ĉl. 135. ZTD.

195

4.3.2. Upravljanje društvom

Društvom upravljaju komplementari, a komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva.

Komanditor se ne moţe usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i

postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovitog poslovanja društva.1013

Opseg ovlasti komplementara u voĊenju poslova društva isti je kao i opseg ovlasti ĉlanova

javnog trgovaĉkog društva u voĊenju poslova društva. Postoji mogućnosti da se voĊenje poslova

društva povjeri samo nekim komplementarima ili da se za to ovlaste druge osobe (ukljuĉujući i

komanditore), te se u tom sluĉaju primjenjuju zakonske odredbe koje su propisane za javno trgovaĉko

društvo.1014

Komanditno društvo zastupaju iskljuĉivo komplementari. Komanditori po zakonu nisu ovlašteni

zastupati društvo. Komanditori bi društvo mogli zastupati samo temeljem punomoći (prokure ili

trgovaĉke punomoći) koju bi im svojom jednoglasnom odlukom dali komplementari.1015

4.3.3. Pravo nadzora

Komanditor nije ovlašten upravljati društvom, ali ima pravo nadzora poslovanja društva.

Komanditor ima pravo zahtijevati da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih

izvješća društva radi provjere njihove ispravnosti te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige

društva.1016

4.3.4. Zabrana konkurencije

Odredbe koje se odnose na zabranu konkurencije, kako je to odreĊeno u zakonu za javno

trgovaĉko društvo, ne odnose se na komanditore.1017

Komanditori u komanditnom društvu sudjeluju

samo ulogom u kapitalu. Komanditorima je stoga dopušteno da i izvan društva vode poslove iz

djelatnosti društva. Budući da je i ova odredba dispozitivna, društvenim se ugovorom moţe odrediti i

drukĉije, npr. da se komanditoru povjeri voĊenje poslova društva.1018

Ako mu se povjeri voĊenje

poslova društva onda se zabrana utakmice odnosi i na njega.

1013

Ĉl. 136. ZTD. 1014


Ĉl. 142. ZTD. 1016

Ĉl. 137. ZTD. 1017

Ĉl. 138. ZTD. 1018

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str. 147-148.

196

4.3.5. Udio u dobiti i gubitku

Odredbe koje se odnose na sudjelovanje u dobiti i snošenju gubitka ĉlanova javnog trgovaĉkog

društva, primjenjuju se i na komanditore. Dobit se komanditoru isplaćuje ako je u cijelosti uplatio ulog

na koji se obvezao. Ako to nije uĉinio, dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovu ulogu u kapital

društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.1019

Komanditor sudjeluje i u snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva, ali samo do visine svoga

udjela u kapitalu društva. Ako nije uplatio ugovoreni ulog u cijelosti, sudjeluje u gubitku i neuplaćenim

dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

Obraĉun udjela u dobiti i gubitku provodi se na isti naĉin kao i kod javnog trgovaĉkog društva.

1/3 dobiti svake tekuće godine dijeli se na ĉlanove društva razmjerno udjelu ĉlana u kapitalu društva

bez obzira je li ĉlan društva komplementar ili komanditor (kapitalno naĉelo). Preostali iznos od 2/3

koji prelazi opseg utvrĊen temeljem kapitalnog naĉela i udjel u snošenju gubitka, utvrĊuje se prema

omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima (personalno naĉelo).1020

Odredbe o predaji

izvješća društva u sudski registar koje obvezuju pravne osobe, kada su one jedini ĉlanovi JTD-a, na

odgovarajući se naĉin primjenjuju i na komanditno društvo u kojem nijedan komplementar nije fiziĉka

osoba.

4.4. PRAVNI ODNOSI ĈLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA

Pravni odnosi prema trećima, zbog zaštite njihovih interesa, preteţno su ureĊeni prisilnim

propisima. Komanditno društvo zastupaju komplementari, a komanditor nije ovlašten zastupati društvo.

Iznimno, komanditoru se moţe odlukom svih komplementara dati prokura i trgovaĉka punomoć.

4.4.1. Odgovornost ĉlanova komanditnog društva

Glede odgovornosti komplementara, već je ranije napomenuto da on za obveze komanditnog

društva odgovara jednako kao i ĉlan javnog trgovaĉkog društva, dakle solidarno i neograniĉeno cijelom

svojom imovinom.

S druge strane, komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji

se obvezao društvenim ugovorom.1021

Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao

1019

Ĉl. 139. st. 2. ZTD. 1020

Ĉl. 140 ZTD. 1021

Ĉl. 143. st. 1. ZTD.

197

društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim ĉlanovima

društva do visine ugovorenog uloga umanjenog za uplaćeni dio.1022

Odredba ugovora izmeĊu ĉlanova

društva kojom se komanditor oslobaĊa obveze uplate svog uloga ili mu se ta obveza odgaĊa nema

uĉinka prema vjerovnicima društva.

Ako se komanditoru isplati (tj. vrati) njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da

ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kad komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov

uplaćeni udjel u kapitalu društva smanjen zbog gubitka.

Komanditor nije duţan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih

izvješća primio u dobroj vjeri kao udjel u dobiti društva. Posebna zaštita vjerovnika društva uz

povećanu odgovornost komanditora predviĊena je onda kada nijedan komplementar nije fiziĉka osoba

te vjerovnici društva imaju na raspolaganju ograniĉenu imovinsku masu iz koje se mogu namiriti. Tada

se u odnosu prema vjerovnicima smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao

društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drţi udjele.1023

Ovo ne vrijedi u sluĉaju ako je

komplementar javno trgovaĉko društvo ili komanditno društvo u kojima je ĉlan fiziĉka osoba koja

osobno odgovara za obveze društva.

Ĉlan društva koji u već postojeće komanditno društvo pristupa kao komanditor, odgovara kao

komanditor za obveze društva nastale prije njegova pristupa. Odredbe društvenog ugovora ili

naknadnog sporazuma stranaka suprotne spomenutoj odredbi o kasnijem pristupu bez pravnog su

uĉinka prema trećima.

4.4.2. Smanjenje uloga

Prema vjerovnicima društva bez uĉinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše

u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva ĉije su traţbine već bile nastale u

vrijeme upisa u sudski registar.1024

Svi ĉlanovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja

i smanjenja uloga u sudski registar. Odluke o smanjenju uloga komanditora djeluju samo prema

vjerovnicima, a meĊu ĉlanovima društva vrijedi ono što se u pogledu smanjenja uloga dogovore.1025

1022

Ĉl. 143. st. 2. ZTD. 1023

Ĉl. 143. st. 7. ZTD. 1024

Ĉl. 145. ZTD. 1025


198

4.5. PRESTANAK KOMANDITNOG DRUŠTVA

Smrt fiziĉke osobe ili prestanak pravne osobe komanditora nema za pravnu posljedicu prestanak

komanditnog društva.1026

Na njihovo mjesto stupaju nasljednici odnosno pravni slijednici. Ako svi

komanditori odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici ispadnu iz društva, društvo nastavlja kao

javno trgovaĉko društvo.

O drugim razlozima za prestanak, osim smrti komanditora, te o likvidaciji komanditnog društva,

nema posebnih propisa pa se primjenjuju odgovarajuće odredbe ZTD-a o javnom trgovaĉkom društvu

odnosno posebnosti konkretnog društvenog ugovora. Ako nije drukĉije utvrĊeno društvenim ugovorom

ili odlukom ĉlanova društva, svi komanditori su i likvidatori.1027

1026

Ĉl. 147. ZTD. 1027

O pitanju smrti ili prestanka komanditora v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str.206.

199

5. TAJNO DRUŠTVO

Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni ĉlan) ulaţe neku imovinsku vrijednost

u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju tog uloga stjeĉe pravo sudjelovanja u dobiti i u

gubitku poduzetnika.1028

Poduzetnik je osoba koja se smatra trgovcem, a tajni ĉlan moţe biti bilo koja

fiziĉka ili pravna osoba.

Tajno društvo razlikuje se od drugih društava po ovim obiljeţjima:

1. tajno društvo nije pravna osoba,

2. tajno društvo nije trgovaĉko društvo,

3. tajno društvo je iskljuĉivo unutarnje društvo,

4. kod tajnog društva nema zajedniĉke imovine ĉlanova.1029

Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni

tvrtka tajnog ĉlana.1030

Odnosi izmeĊu poduzetnika i tajnog ĉlana ureĊuju se ugovorom.1031

Na odnose izmeĊu tajnog

ĉlana i poduzetnika primjenjuju se propisi kojima se ureĊuju obvezni odnosi o ortaštvu samo ako ti

odnosi nisu ureĊeni ugovorom i drugim odredbama o tajnom društvu iz ZTD-a. Iz ovog proizlazi da su

odredbe ZTD-a dispozitivne prirode. Pa, tek ako se neka pitanja izmeĊu poduzetnika i tajnog ĉlana ne

urede ugovorom, a nisu riješena ni odredbama zakona, na njihov odnos primijenit će se propisi kojima

se ureĊuje ortaštvo.

Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i iskljuĉivi je nositelj svih prava i obveza.1032

Tajni ĉlan

bi eventualno mogao djelovati samo kao zastupnik tajnoga društva temeljem punomoći (prokure ili

trgovaĉke punomoći) koju bi mu trebao dati poduzetnik, ali pritom bi djelovao na temelju svojstva

tajnoga ĉlana. Za obveze tajnoga društva odgovara samo i iskljuĉivo poduzetnik. 1033

Na kraju poslovne godine utvrĊuje se dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnom

ĉlanu isplaćuje njegov udio u dobiti.1034

Tajni ĉlan sudjeluje u gubitku poduzetnikovog poduzeća samo

do iznosa uplaćenog uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao platiti na temelju ugovora o

tajnom društvu. Za iznos gubitka iskazanog poslovanjem poduzetnikovog poduzeća smanjuje se ulog

1028

Ĉl. 148. st.1. ZTD. 1029

V. Barbić, J., op.cit. (ref.988.), str.527. 1030

Ĉl. 148. st. 3. ZTD. 1031

Ĉl. 149. ZTD. 1032

Ĉl. 148. st.4. ZTD-a. 1033

O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str.74. 1034

Ĉl. 152. ZTD.

200

tajnog društva. U sluĉaju gubitka iskazanog u poslovanju poduzetnikovog poduzeća, tajni ĉlan nije

duţan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovom

ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen, i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni ĉlan obvezao

uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu. Poduzetnik i tajni ĉlan mogu ugovoriti i drukĉiji naĉin

obraĉuna, meĊutim ako ne ugovore drukĉije, iznos obraĉunate dobiti koje tajni ĉlan nije naplatio ne

povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu.

Razlozi za prestanak tajnog društva su:

1. protek vremena na koje je sklopljen ugovor o tajnom društvu,

2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnom društvu ili ako ostvarivanje tog cilja

postane nemoguće,

3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,

4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,

5. otvaranje steĉajnog postupka nad tajnim ĉlanom, otvaranje steĉajnog postupka nad

poduzetnikom ili nad tajnim ĉlanom,

6. otkazom ugovora.

201

6. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŢENJE


Gospodarsko interesno udruţenje (udruţenje) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više

fiziĉkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje ĉine

predmete njihovog poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov uĉinak, ali tako da ta pravna osoba

za sebe ne stjeĉe dobit.1035

Za gospodarsko interesno udruţenje znaĉajna su ova obiljeţja:

1. udruţuju se najmanje dvije osobe,

2. cilj mu je strogo propisan Zakonom i razlikuje se od cilja svih ostalih društava,

3. temelj udruţivanja je ugovor,

4. pravna je osoba i trgovaĉko društvo

5. ĉlanovi odgovaraju za obveze udruţenja.1036

Gospodarsko interesno udruţenje ureĊeno je odredbama ZTD-a o tom društvu. Ako tim dijelom

ZTD-a nije nešto drugo odreĊeno, na gospodarsko interesno udruţenje primjenjuju se odredbe ZTD-a

o javnom trgovaĉkom društvu, a supsidijarno odredbe ZOO-a o ortaštvu.

Za odreĊenje udruţenja bitno je naglasiti da ono ne smije stjecati dobit za sebe, već eventualno

za svoje ĉlanove.1037

Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruţenja jest dobit ĉlanova i dijeli se

meĊu njima u omjeru odreĊenom ugovorom o osnivanju udruţenja, a ako o tome nema odredaba, na

jednake dijelove.1038

Iznosi za koje izdaci prelaze prihode udruţenja treba da snose njegovi ĉlanovi u

omjeru koji je predviĊen ugovorom o osnivanju, a ako o tome u njemu nema odredaba na jednake

dijelove.1039

Predmet poslovanja udruţenja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju

ĉlanovi udruţenja s time da uz to moţe obavljati samo pomoćnu djelatnost.1040

1035

Ĉl. 583. st. 1. ZTD. 1036


O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str.68. 1038

Ĉl. 593. st. 1. ZTD. 1039

Ĉl. 593. st. 2. ZTD. 1040

Ĉl. 584. ZTD.

202

6.2. OSNIVANJE

Gospodarsko interesno udruţenje osniva se bez temeljnog kapitala. Djelatnost udruţenja mora

biti u vezi s gospodarskim djelatnostima njegovih ĉlanova kao pomoćna djelatnost njihovim

djelatnostima. Prava ĉlanova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Drukĉija odredba ugovora o

osnivanju ili oduka ĉlanova udruţenja je ništetna.1041

ZTD-om je izriĉito propisano što udruţenje ne smije:

1. ostvarivati izravne ni neizravne ovlasti voĊenja ni nadzora nad djelovanjem njegovih ĉlanova u

cjelini ili njegovih dijelova, drugih društava i fiziĉkih osoba

2. izravno ni neizravno drţati dionice ili udjele u poduzećima ĉlanova; ono to ne moţe ĉiniti ni u

drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruţenja, ali samo za

raĉun ĉlanova

3. biti ĉlanom drugoga udruţenja

4. pribavljati sredstva na trţištu kapitala.

Gospodarsko interesno udruţenje nastaje sklapanjem ugovora o njegovu osnivanju koji mora

biti sastavljen u obliku javnobiljeţniĉke isprave i mora sadrţavati:

1. tvrtku udruţenja,

2. sjedište udruţenja,

3. predmet poslovanja udruţenja,

4. tvrtku odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište odnosno prebivalište ĉlanova udruţenja, te

registar i broj pod kojim su u tome registru upisani,

5. vrijeme trajanja udruţenja, ako se ono osniva na odreĊeno vrijeme.

Udruţenje se upisuje u sudski registar suda na ĉijem se podruĉju nalazi sjedište udruţenja

navedeno u ugovoru o osnivanju.1042

6.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ĈLANOVA

Na udruţenje se primjenjuju odredbe ZTD-a o javnom trgovaĉkom društvu. Za obveze

udruţenja prema trećima u prvom redu odgovara udruţenje, a ĉlanovi odgovaraju supsidijarno.1043

Ĉlanovi udruţenja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U udruţenje se mogu

uĉlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima (odvjetnici, lijeĉnici, i sl.) ĉiji je status ureĊen

posebnim propisima, dakle ne iskljuĉivo trgovci u smislu ZTD-a.

1041

Ĉl. 583. st. 2. ZTD. 1042

Ĉl. 588. st. 1. ZTD. 1043

Ĉl. 592. st. 1. i st. 2. ZTD.

203

ZTD u dijelu gdje se ureĊuje gospodarsko interesno udruţenje, sadrţi odredbe samo o pristupu

novog ĉlana u udruţenje i o prijenosu udjela ĉlana udruţenja, odnosno o derivativnom stjecanju

ĉlanstva. Ne spominje stjecanje ĉlanstva nastankom udruţenja, ali ureĊuje njegov nastanak, ĉime

posredno propisuje i naĉin kako ĉlanom udruţenja postaje njegov osnivaĉ pa će za originarno stjecanje

ĉlanstva vrijediti isto što i za stjecanje takva ĉlanstva u javnom trgovaĉkom društvu.1044

Ĉlanovi gospodarskog interesnog udruţenja odgovaraju za obveze udruţenja neograniĉeno

cijelom svojom imovinom. Do okonĉanja likvidacije udruţenja vjerovnik moţe po svom izboru

zahtijevati ispunjenje obveze od svakog ĉlana udruţenja, ako prethodno u pisanom obliku pozove

udruţenje da podmiri svoju obvezu, a ono to ne uĉini ni u primjerenom roku po primitku poziva.1045

Ĉlanovi udruţenja odgovaraju meĊusobno solidarno i solidarno s udruţenjem.

Pri odluĉivanju, svaki ĉlan udruţenja ima jedan glas, ali je ugovorom o osnivanju moguće

predvidjeti da odreĊeni ĉlanovi imaju i više glasova, ali pod uvjetom da jedan ĉlan ne moţe sam imati

većinu glasova.1046

Ĉlanovi udruţenja odluke o izmjeni predmeta poslovanja udruţenja, izmjeni uvjeta za

donošenje odluka udruţenja, nastavljanju udruţenja nakon isteka vremena za koje je inicijalno bilo

odreĊeno njegovo trajanje, izmjeni doprinosa ĉlanova udruţenja za financiranje udruţenja, izmjeni

obveza ĉlanova udruţenja te izmjeni ugovora o osnivanju udruţenja mogu donositi samo jednoglasno.

U svim ostalim sluĉajevima za koje ZTD nije odredio da se odluke donose jednoglasno, ugovorom o

osnivanju se mogu predvidjeti uvjeti koji se moraju ispuniti za odluĉivanje i većina koja je potrebna za

donošenje svih ili odreĊenih odluka. Ako o tome u ugovoru nema odredbe i ostale odluke se donose

jednoglasno.1047

Udruţenje se ne osniva radi stjecanja dobiti. MeĊutim, dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti

udruţenja jest dobit ĉlanova i dijeli se meĊu njima u omjeru odreĊenom ugovorom o osnivanju

udruţenja, a ako o tome u njemu nema odredaba, dijeli se na jednake dijelove.

Iznos za koji izdaci prelaze prihode udruţenja snose njegovi ĉlanovi u omjeru koji je predviĊen

ugovorom o osnivanju, a ako o tome nema odgovarajućih odredaba, na jednake dijelove.

Svaki ĉlan udruţenja moţe djelomiĉno ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruţenju

drugom ĉlanu ili trećoj osobi. Ustupanje je moguće samo ako se time suglase svi ĉlanovi udruţenja.

Treća osoba kojoj se ustupaju ta prava mora zadovoljavati sve uvjete koje ZTD propisuje za ĉlana

udruţenja.1048

1044


Ĉl. 592. ZTD. 1046

Ĉl. 602. st. 2. ZTD. 1047

Ĉl. 602. st. 3. ZTD. 1048

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.179.-181.

204

6.4. ORGANI UDRUŢENJA

Za razliku od ostalih društava osoba, gospodarsko interesno udruţenje ima svoje organe i to:

ĉlanovi koji djeluju zajedno i uprava udruţenja, a ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti i drugi

organi, primjerice nadzorni organ.1049

Uprava je obvezni organ udruţenja koji se sastoji od jednog ili više ĉlanova. Ĉlanovi uprave ne

moraju biti ĉlanovi udruţenja. Ĉlan ili ĉlanovi uprave udruţenja mogu biti samo fiziĉke osobe koje se

imenuju ugovorom o osnivanju udruţenja ili odlukom ĉlanova.1050

Ĉlan uprave ne moţe biti osoba koja

prema odredbama ZTD-a ne moţe biti ĉlan uprave ili nadzornog odbora u društvima kapitala društva.

Uprava obavlja polove: poslovodstva i zastupanja. Prema trećima udruţenje zastupa samo

osoba koja ĉini upravu udruţenja, a ako ih je više svaka od njih. Prema trećima se ne moţe isticati

ograniĉenje ovlasti ĉlana uprave sadrţano u ugovoru o osnivanju ili u odluci ĉlanova društva, ĉak i ako

je objavljeno, ugovorom o osnivanju moţe se predvidjeti da ĉlanovi uprave zastupaju samo skupno dva

ili više ĉlanova uprave. Ta se odredba moţe isticati prema trećima samo ako je objavljena.

6.5. PRESTANAK UDRUŢENJA

Gospodarsko interesno udruţenje moţe prestati odlukom ĉlanova udruţenja, odlukom suda i

steĉajem.

U svim sluĉajevima prestanka udruţenja, osim steĉajem, valja provesti njegovu likvidaciju.

Svaki ĉlan uprave i svaki likvidator udruţenja duţan je zatraţiti otvaranje steĉajnog postupka nad

udruţenjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, a svaki je ĉlan udruţenja ovlašten zatraţiti

otvaranje steĉajnog postupka nad udruţenjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Ĉlanovi udruţenja mogu donijeti odluku o prestanku udruţenja. Odluka se donosi jednoglasno,

osim ako ugovorom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno.1051

Ĉlanovi udruţenja moraju donijeti odluku o

prestanku udruţenja ako je isteklo vrijeme trajanja odreĊeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio neki

drugi razlog koji je u njemu predviĊen za prestanak udruţenja ili je ostvaren predmet poslovanja

udruţenja ili ga se više ne moţe ostvariti.

Po tuţbi svakog ĉlana udruţenja ili treće osobe koja za to ima pravni interes ili nadleţne vlasti

sud će donijeti odluku o prestanku udruţenja, osim ako se uĉinjeni nedostatak ne otkloni prije nego što

se ta odluka donese.1052

1049

Ĉl. 601. st. 1. ZTD. 1050

Ĉl. 604. ZTD. 1051

Ĉl. 607. ZTD. 1052

Ĉl. 608. ZTD.

205

7. DIONIĈKO DRUŠTVO


Dioniĉko društvo je trgovaĉko društvo u kojemu ĉlanovi (dioniĉari) sudjeluju s ulozima u

temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice.1053

Dioniĉko društvo je društvo kapitala. To znaĉi da za

dioniĉko društvo nije bitno tko je ĉlan (dioniĉar) društva jer se ĉlanstvo manifestira kroz dionice kao

udjele u temeljnom kapitalu, a ne kroz osobna svojstva ĉlanova kao što je sluĉaj kod javnog trgovaĉkog

društva. Dioniĉko društvo moţe imati i samo jednog ĉlana (dioniĉara), a ĉlanovi ne odgovaraju za

obveze društva, osim u sluĉajevima proboja pravne osobnosti.

Dioniĉko društvo karakterizira:

1. dioniĉko društvo je pravna osoba,

2. dioniĉko društvo je trgovaĉko društvo i društvo kapitala,

3. dioniĉko društvo mora imati temeljni kapital, a taj je temeljni kapital podijeljen na dionice,

4. temeljni akt dioniĉkog društva je statut,

5. dioniĉko društvo moţe imati i samo jednog ĉlana,

6. ĉlanovi dioniĉkog društva ne odgovaraju za obveze društva.

7.2. TEMELJNI KAPITAL

Temeljni kapital je u statutu oznaĉena najmanja poĉetna svota kapitala društva koja

vjerovnicima sluţi kao temelj za kreditiranje društva i jamstvo za njihova potraţivanja ĉije se

namicanje i oĉuvanje osigurava zakonom. Temeljni kapital je zapravo zbroj nominalnih svota dionica

koje sluţe kao mjerilo za ureĊenje unutarnjih odnosa izmeĊu dioniĉara.1054

Temeljni kapital dioniĉkog društva je podijeljen na dionice. Temeljni kapital i dionice, osim

onih bez nominalnog iznosa, moraju glasiti na nominalne iznose izraţene u kunama.1055

Najniţi iznos

temeljnog kapitala dioniĉkog društva je 200.000,00 kn.1056

Kako je ZTD lex generalis, u odnosu na

1053

Ĉl. 159. ZTD. 1054


Ĉl. 161. ZTD. 1056

Ĉl. 162. ZTD.

206

pojedina dioniĉka društva moţe se posebnim propisom (lex specialis), odrediti da minimalni temeljni

kapital dioniĉkih društava koja obavljaju pojedine zakonom odreĊene djelatnosti bude viši od tog

iznosa. Takve odredbe o povišenim iznosima potrebnim za registraciju pojedinih dioniĉkih društava

nalazimo primjerice u Zakonu o osiguranju, Zakonu o bankama i sl.

Registarski sud, kome se podnosi prijava za upis dioniĉkog društva u sudski registar, odbit će

upis dioniĉkog društva ĉiji je temeljni kapital manji od najniţeg propisanog. Prijava registarskom sudu

mora, izmeĊu ostalog, sadrţavati i dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo

moţe s njima slobodno raspolagati koju potvrdu izdaje ovlaštena kreditna institucija.

7.3. DIONICE

Pojam dionica ima trojako znaĉenje:

1. dionica je dio temeljnog kapitala,

2. dionica predstavlja skup ĉlanskih prava i obveza koja pripadaju njezinu imatelju,

3. dionica je korporativni vrijednosni papir.1057

7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala

Temeljni kapital dioniĉkog društva podijeljen je na dionice. Svaka dionica predstavlja

razmjeran dio temeljnog kapitala društva.1058

Društvo moţe izdati dionice s nominalnim iznosom ili

bez nominalnog iznosa.

Nominalni iznos dionice ne moţe biti manji od 10,00 kn. Ako je nominalni iznos dionice manji

od ovog iznosa, dionica je ništetna. Nominalni iznosi dionica koji su veći od 10,00 kn moraju glasiti na

iznos koji su višekratnici od iznosa od 10,00 kn. Ako se izdaju dionice u nominalnom iznosu, zbroj

njihovih nominalnih iznosa mora odgovarati temeljnom kapitalu dioniĉkog društva.

Dionice bez nominalnog iznosa sudjeluju u temeljnom kapitalu društva u jednakome dijelu.

Dioniĉko društvo moţe slobodno izabrati hoće li izdati dionice s nominalnim iznosom ili bez

nominalnog iznosa, ali ne moţe imati obje vrste dionica.

Nominalni iznos dionice i njezina vrijednost na trţištu kapitala nije ista stvar. Vrijednost

dionice na trţištu (trţišna cijena) moţe biti veća, jednaka ili manja od nominalnog iznosa na koji

dionica glasi, što će ovisiti, prije svega o ponudi i potraţnji na trţištu kapitala, odnosno burzi.

Jednako tako, od nominalnog iznosa dionice valja razlikovati i iznos za koji se izdaju

dionice.1059

Ukupan iznos za koji se dionice izdaju ne smije biti niţi od najniţeg iznosa temeljnog

1057

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str.184. 1058

Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str.79.

207

kapitala, a pojedina se dionica ne moţe izdati za iznos koji je niţi od njezina nominalnog iznosa,

odnosno iznosa temeljnog kapitala koji otpada na pojedinu dionicu bez nominalnog iznosa. Zabranjeno

je dakle izdavanje dionica sub pari.

S druge strane, dozvoljeno je izdavanje dionica za viši iznos od dijela temeljnog kapitala koji na

njih otpada (izdavanje dionica super pari). Ukoliko je dionica izdana super pari razlika izmeĊu

nominalnog iznosa dionice i iznosa za koji je ona izdana naziva se premijom (agio) i unosi se u rezerve

kapitala.1060

7.3.2. Dionica kao skup ĉlanskih prava i obveza

Dionica oznaĉuje i skup prava i obveza vezanih za ĉlanstvo u dioniĉkom društvu koja se stjeĉu

ulaganjem ĉije imovine u društvo pa ta imovina postaje dijelom imovine društva, a ulagaĉ u zamjenu

dobiva ĉlanstvo u društvu.1061

Dionice koje daju ista prava ĉine rod dionica.1062

Iz navedenoga proizlazi da društvo moţe

izdavati nekoliko rodova dionica koje će svojim imateljima davati razliĉita prava. U tom smislu ZTD

razlikuje redovne i povlaštene dionice.1063

7.3.2.1. Redovne dionice

Redovne dionice su dionice koje svojem imatelju daju pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo

na isplatu dijela dobiti društva (dividendu) i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno

steĉajne mase društva.1064

7.3.2.2. Povlaštene dionice

Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu

u unaprijed utvrĊenom novĉanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva

pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno steĉajne mase i druga prava u skladu sa

zakonom i statutom društva.1065

Povlaštena dionica moţe biti kumulativna i participativna. Kumulativna povlaštena dionica daje

imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih

dividendi prije isplate dividende imateljima redovnih dionica.1066

Participativna povlaštena dionica daje

1059

Ĉl. 164. ZTD. 1060

Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioniĉko društvo), Zagreb, 2010., str.55. 1061


Ĉl. 168. ZTD. 1063

Ĉl. 167. st. 1. ZTD. 1064

ĉl. 167. st. 2. ZTD. 1065

ĉl. 167. st. 3. ZTD. 1066

ĉl. 167. st. 5. ZTD.

208

imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored odreĊene dividende naplati i

dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.1067

Uz odreĊena povlaštena imovinska prava, povlaštene dionice svojim imateljima daju i pravo

glasa. No za razliku od redovnih dionica koje uvijek moraju nositi pravo glasa, povlaštene dionice je

moguće izdati i bez prava glasa. Ukupan iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na takve povlaštene

dionice bez prava glasa ne smije prijeći polovinu iznosa temeljnog kapitala društva.1068

Svrha izdavanja

povlaštenih dionica bez prava glasa je u tome što znatan broj dioniĉara ne zanima voĊenje poslova

društva zbog osobne nesklonosti za obavljanje takvih poslova ili zbog spoznaje da kao mali dioniĉar i

ne moţe mnogo utjecati na poslovanje društva.1069

7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir

Jedna je od specifiĉnosti dioniĉkog društva upravo mogućnost da se dionica izrazi kao

vrijednosni papir. Vrijednosni papir je isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu

upisanu u toj ispravi njezinu zakonitu imatelju.1070

Dionica je korporacijski vrijednosni papir. To znaĉi da putem nje njezin imatelj ostvaruje svoja

ĉlanska prava spram dioniĉkog društva izdavatelja (pravo glasa na skupštini, pravo na dividendu itd.).

Kao vrijednosni papir, dionica moţe glasiti samo na ime.1071

Dionica moţe imati oblik pisane isprave o dionici ili oblik elektroniĉkog zapisa

(nematerijalizirani vrijednosni papir) koje vodi Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (SKDD) u

središnjem depozitoriju, središnjem registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira.

Dionice su prenosivi (negocijabilni) vrijednosni papiri. Dionica za koju je izdana isprava

prenosi se indosamentom, a ako kada nije izdana isprava o dionici, dionica se prenosi cesijom. Dionice

izdane u nematerijaliziranom obliku prenose putem sustava poravnanja i namire.1072

Statutom društva se moţe predvidjeti da je za prijenos dionica koje nisu izdane u

nematerijaliziranom obliku potrebna i suglasnost društva - tzv. vinkulacija. U tom sluĉaju govorimo o

vinkuliranim dionicama.1073

1067

Ĉl. 167. st. 6. ZTD. 1068

Ĉl. 169. ZTD. 1069


Ĉl. 1135. ZOO-a. 1071

Dionice na donositelja, koje su prije bile dopuštene, ukinute su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

trgovaĉkim društvima od 19.10.2007. (NN br.107/07). Posljedica uvoĊenja tog zakonskog rješenja je preuzeta obveza

Hrvatske za donošenjem mjera za sprjeĉavanje pranja novca. Naime, spomenuto je bilo moguće upravo dionicama koje

glase na donositelja, kao i prometom istih, jer se prijenos odvijao predajom isprave od strane donositelja, što je

omogućavalo netransparentnost u novĉanim tokovima i neplaćanje poreznih obveza prema drţavi. 1072

Ĉl. 227. st. 1. ZTD, ĉl. 496. Zakon o trţištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08; dalje: ZTK). 1073

Ĉl. 227. st. 2. ZTD.

209

7.3.3.1. Isprava o dionici

Dionica koja nije izdana u nematerijalnom obliku mora imati sljedeće sastojke:

1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos ako društvo izdaje dionice s nominalnim

iznosom,

2. oznaku roda dionice,

3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,

4. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,

5. datum izdavanja i broj dionice,

6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionica.1074

Isprava o dionici sastoji se od tri dijela. Prvi dio isprave je plašt dionice, drugi dio je kuponski

arak za naplatu dividendi i treći dio je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske

arke.

Za postojanje isprave o dionici bitan je plašt dionice. Isprava je valjana ako ostali dijelovi nisu

izdani. Plašt dionice (temeljna isprava) sluţbena je potvrda ĉlanstva u dioniĉkom društvu, osobito s

pravom sudjelovanja u temeljnom kapitalu, dividendi i pravu glasa.1075

Plašt dionice mora sadrţavati

sve poviše navedene sastojke dionice.

Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Kuponski arak moţe biti

povezan ili odvojen od temeljne isprave. Ako je povezan s temeljnom ispravom, kupon ĉini njezin

sastavni dio i dijeli njezinu pravnu sudbinu. Ako je odvojen ili je posebno izdan, kupon je samostalna

vrijednosnica, tj. moţe se prenositi tradicijom ili indosamentom.1076

Glase li kuponi za isplatu

dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevaţećima, utrnjuju i

zahtjevi iz kupona koji još nisu dospjeli na naplatu.1077

Svaki kupon mora sadrţavati: redni broj kupona

za naplatu dividende, broj dionice na koju se odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda, tvrtku

izdavatelja dionice, faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.1078

Talonom imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za

isplatu dividende. Talon se moţe prenijeti samo uz prijenos temeljne isprave (plašta dionice) na temelju

koje je izdan. Talon nema funkciju vrijednosnice, već je to legitimacijski papir sui generis.1079

Talon

mora sadrţavati broj dionice na koju se odnosi.

1074

Ĉl. 171. ZTD. 1075



Ĉl. 230. st. 2. ZTD. 1078

Ĉl. 171. st. 3. ZTD. 1079


210

7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku

Pod uvjetima propisanima posebnim zakonom, statutom društva moţe se odrediti da društvo

izdaje isprave o dionicama ili dionice u nematerijaliziranom obliku.1080

Pravnu regulaciju vrijednosnih

papira u nematerijaliziranom obliku ureĊuje ZTK. Nematerijalizirani vrijednosni papir je elektroniĉki

zapis na raĉunu vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu središnjeg depozitorija kojim se njegov

izdavatelj obvezuje vlasniku ispuniti obvezu sadrţanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru.1081

Na raĉunima nematerijaliziranih vrijednosnih papira vode se podaci o vrstama, rodovima,

koliĉinama, stvarnim pravima i nosiocima tih prava, ograniĉenjima stvarnih prava, te povijesti upisa

nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Raĉun nematerijaliziranih vrijednosnih papira moţe glasiti na

jednu osobu, na više osoba koje mogu biti vlasnici, odnosno suovlaštenici nematerijaliziranih

vrijednosnih papira (zajedniĉki raĉun).

Obvezni sadrţaj dionica koje su izdane u obliku nematerijaliziranog vrijednosnog papira jest:

1. oznaka da je dionica i oznaku roda dionice,

2. tvrtku i sjedište izdavatelja dionica te ukupan broj izdanih vrijednosnih papira izdavatelja

upisanih u središnji depozitorij,

3. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,

4. nominalni iznos na koji glasi ili naznaku da se radi o dionici bez nominalnog iznosa,

5. ako dionica glasi na nominalni iznos, ukupan nominalni iznos izdanih dionica upisanih u

središnji depozitorij,

6. podatak daje li dionica svom imatelju pravo glasa,

7. ako dionica daje posebna prava sadrţaj tih posebnih prava,

8. datum upisa u središnji depozitorij.1082

7.3.4. Odluka o izdavanju dionica

Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivaĉi društva u skladu sa statutom.

Odlukom o izdavanju dionica utvrĊuju se: tvrtka izdavatelja dionica, ukupni iznos na koji se izdaju

dionice i broj dionica, nominalni iznosi dionica (ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom), oznaka

da dionice glase na ime, izdaju li se uz izdavanje isprava o dionici ili kao nematerijalizirani vrijednosni

papiri, vrijeme upisa dionica, naĉin upisa dionica, kod koga se, u kojem roku i na koji naĉin uplaćuju

dionice, u kojem se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica, rod dionica,

redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.

1080

Ĉl. 172. st.3. ZTD. 1081

Ĉl. 490. ZTK. 1082

Ĉl. 170. st. 2. ZTD i ĉl. 493. ZTK.

211

7.3.5. Vlastite dionice

Vlastite dionice su dionice koje drţi samo društvo i ĉija prava miruju.1083

One ne ĉine poseban

rod dionica. Rijeĉ je o dionicama koje je izdalo društvo koje je njihov imatelj.1084

Društvo ne smije

upisati vlastite dionice.1085

Stjecanje vlastitih dionica naĉelno nije zabranjeno, meĊutim, ono je svedeno

na posebne sluĉajeve. Razlozi su sljedeći: temeljna obveza dioniĉara je uplata njihovih uloga i takve

obveze ih društvo ne moţe osloboditi.1086

Društvo moţe stjecati vlastite dionice na temelju ovlasti glavne skupštine za njihovo stjecanje

koja vrijedi najviše 5 godina i odreĊuje uvjete pod kojima se one mogu stjecati.1087

Ti uvjeti se odnose

naroĉito na najveći broj dionica koje ono treba steći, vrijeme za koje je dana ovlast za stjecanje dionica

i, ako se dionice stjeĉu naplatnim putem, najveću i najmanju vrijednost onoga što društvo za to daje.

Društvo ne smije stjecati vlastite dionice da bi njima trgovalo. Pri svakom takvom stjecanju dionica

uprava društva mora utvrditi da su za to ispunjeni uvjeti propisani ZTD-om.

Pri stjecanju vlastitih dionica i njihovu raspolaganju mora se primijeniti naĉelo jednakog

poloţaja dioniĉara. Smatra se da je ono primijenjeno ako se dionice stjeĉu, odnosno ako se s njima

raspolaţe na organiziranom trţištu vrijednosnih papira. Za drukĉije raspolaganje dionicama potrebna je

odluka glavne skupštine. Pri stjecanju i raspolaganju vlastitim dionicama na odgovarajući se naĉin

primjenjuje pravo prvenstva pri upisu novih dionica. Glavna skupština moţe ovlastiti upravu odnosno

upravni odbor da povuĉe vlastite dionice uz smanjenje temeljnog kapitala društva, a da za to nije

potrebna njezina posebna odluka.

U odreĊenim sluĉajevima društvo moţe stjecati vlastite dionice i bez posebne ovlasti glavne

skupštine:

1. ako je to potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,

2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s

njime povezano s time da ih u roku od godinu dana od dana stjecanja mora prenijeti tim

osobama,

3. ako se dionice stjeĉu zato da bi se po odredbama ZTD-a obeštetilo dioniĉare društva ili

manjinske dioniĉare o njemu ovisnih društava,

4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem kreditna, odnosno financijska institucija kupuje

dionice komisiono,

5. ako ih stjeĉe od dioniĉara zbog toga što nije u potpunosti uplatio iznos za koji su izdane,

6. na temelju univerzalnoga pravnog sljedništva,

1083

Ĉl. 235. ZTD. 1084

Gorenc, V., Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i porezi, 03/2008., str.3. 1085

Ĉl. 29. ZTD. 1086

Gorenc, V., op.cit (ref.1084.), str.3. 1087

Ĉl. 233. ZTD.

212

7. na temelju odluke glavne skupštine o povlaĉenju dionica po propisima o smanjenju temeljnog

kapitala društva,

8. nadmetanjem provedenim od strane suda da bi društvo namirilo neku svoju traţbinu prema

dioniĉaru.

Na vlastite dionice te u svrhe prethodno navedene u toĉkama 1. do 3., 5. i 8., zajedno s vlastitim

dionicama koje društvo već ima ne smije otpasti više od 10% temeljnog kapitala društva. Takvo je

stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da neto

aktiva društva iskazana u financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu zbog stjecanja dionica

ne postane manja od iznosa temeljnog kapitala i rezervi koje po zakonu ili po statutu ono mora imati a

koje se ne smiju koristiti za isplate dioniĉarima. U tu svrhu treba iznos temeljnog kapitala raĉunski

umanjiti za iznos za koji taj kapital još nije uplaćen ako taj iznos nije iskazan na aktivnoj strani

izvještaja o financijskom poloţaju. U sluĉajevima stjecanja vlastitih dionica, te sluĉajevima pod

prethodno navedenim toĉkama 1., 2., 4. i 8. stjecanje dionica je dopušteno samo onda ako su za njih u

cjelini uplaćeni iznosi za koje se izdaju.

U sluĉajevima stjecanja vlastitih dionica i sluĉajevima pod prethodno navedenom toĉkom 1.,

uprava društva mora izvijestiti prvu sljedeću glavnu skupštinu društva o razlozima i svrsi stjecanja

dionica, njihovu broju i udjelu u temeljnom kapitalu te o protuvrijednosti onoga što je društvo dalo za

te dionice.

Stjecanje dionica protivno odredbama ZTD-a je valjano, a obveznopravni posao o prijenosu

dionica je ništetan.1088

Novo ureĊenje stjecanja vlastitih dionica, osim što je usklaĊeno sa sekundarnim

zakonodavstvom Europskih zajednica, propisuje posebne uvjete koje društvo mora ispuniti pri davanju

predujma, zajma ili osiguranja za stjecanje vlastitih dionica. Zakonske odredbe o stjecanju vlastitih

dionica društva vrijede i ako netko treći djeluje u vlastito ime ali za raĉun dioniĉkog društva.1089

7.4. STATUT

Statut je temeljni akt dioniĉkog društva. Njime se izraţava tzv. statiĉka volja društva. U pogledu

sadrţaja statuta vrijede mjerodavne odredbe ZTD-a. Cjelovit sadrţaj i struktura statuta dioniĉkog

društva ovisi o konkretnim okolnostima društva i oĉitovanju volje onih koji su prema konkretnim

statutima ovlašteni za predlaganje statuta, usvajanje statuta i donošenje organizacijskih i strateških

odluka u konkretnom dioniĉkom društvu. Statut dioniĉkog društva mora sadrţavati odredbe o:

1. tvrtki i sjedištu društva,

1088

Ĉl. 233. st. 6. ZTD. Za posljedice nedopuštenog stjecanja vlastitih dionica v. Parać, Z. Nedopušteno stjecanje

vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u gospodarstvu, 4/1999. 1089

Ĉl. 237. ZTD.

213

2. predmetu poslovanja,

3. iznosu temeljnog kapitala,

4. podjeli temeljnog kapitala na dionice s nominalnim iznosom ili na one bez tog iznosa,

5. tome da se izdaju dionice koje glase na ime,

6. odredbe o tome ima li društvo upravu i nadzorni odbor ili upravni odbor, te ovisno o tome broju

ĉlanova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora i izvršnih direktora,

7. naĉin i oblik objave priopćenja društva i

8. vrijeme trajanja i prestanka društva.1090

Pored navedenog sadrţaja koji je obligatoran, statutom se mogu urediti i neka druga pitanja, ako

to nije izriĉito iskljuĉeno ZTD-om. Statut smije sadrţavati odredbe koje odstupaju od odredaba ZTD-a

samo kada je to u ZTD-u izriĉito dopušteno. Odredbe statuta donesene protivno ovim ograniĉenjima su

ništetne.1091

7.5. OSNIVANJE DIONIĈKOG DRUŠTVA

ZTD predviĊa simultano i sukcesivno osnivanje dioniĉkog društva. Kod simultanog osnivanja

osnivaĉi osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te

izjavom da osnivaju dioniĉko društvo.1092

Kod sukcesivnog osnivanja društvo se moţe osnovati tako

da osnivaĉi usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica pa se one

upisuju na temelju tog poziva.1093

7.5.1. Simultano osnivanje dioniĉkog društva

Prva radnja koju treba uĉiniti prilikom simultanog osnivanja društva jest usvajanje statuta od

strane svih osnivaĉa. Jednako tako osnivaĉi trebaju svojom izjavom preuzeti sve dionice. Ove se radnje

provode na zapisnik kod javnog biljeţnika. Usvajanjem statuta i preuzimanjem dionica nastaje

preddruštvo dioniĉkog društva.

Da bi preddruštvo moglo zaţivjeti te nastaviti s aktivnostima u smjeru osnivanja dioniĉkog

društva, ĉlanovi društva imenuju prvi nadzorni odnosno upravni odbor sukladno statutu, te revizora za

prvu ili za preostali dio prve poslovne godine. Imenovanje mora biti u obliku javnobiljeţniĉke isprave.

Nadzorni odnosno upravni odbor imenuje ĉlanove prve uprave, odnosno izvršne direktore.

1090

Ĉl. 173. st. 3. ZTD. 1091

Ĉl. 173. st. 4. ZTD. 1092

Ĉl. 177. ZTD. 1093

Ĉl. 195. ZTD.

214

Potom je potrebno uplatiti dionice. Dionice se uplaćuju u novcu ili ulaganjem stvari ili prava.

Prije upisa društva u sudski registar, mora se ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti barem ĉetvrtina

najniţeg iznosa za koji se izdaje dionica. Glede ulaganja stvari i prava vrijedi pravilo da se takvi ulozi

moraju u cijelosti unijeti u društvo prije upisa u sudski registar. Osim toga kada je rijeĉ o ulogu u

stvarima i pravima bit će potrebno provesti reviziju osnivanja1094

, osim kada se ulaţu vrijednosni papiri

ili instrumenti trţišta novca koji imaju trţišnu vrijednost, odnosno ukoliko je vrijednost stvari ili prava

koja su ulaţu utvrdio stalni sudski procjenitelj najviše šest mjeseci prije unosa stvari ili prava u

društvo.1095

Osnivaĉi dioniĉkog društva duţni su saĉiniti pisano izvješće o osnivanju. Revizija osnivanja od

strane revizora kojega imenuje sud, provodi se samo u sluĉajevima propisanim zakonom.

Posljednju fazu osnivanja dioniĉkog društva predstavlja prijava i upis u sudski registar. Prijavu

za upis društva u sudski registar podnose svi ĉlanovi uprave i nadzornog odbora odnosno svi izvršni

direktori i ĉlanovi upravnog odbora.1096

Sud je duţan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadrţava li

prijava zakonom propisani sadrţaj te jesu li joj priloţene sve potrebne isprave. Ukoliko su ostvarene

sve pretpostavke sud će upisati društvo u sudski registar i time je ono osnovano.

7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioniĉkog društva

Sukcesivno osnivanje društva specifiĉno je za dioniĉka društva te se na taj naĉin ne moţe

osnivati niti jedno drugo društvo. Potreba za mogućnošću sukcesivnog osnivanja društva proizlazi iz

ĉinjenice da će osnivaĉi za ostvarenje pojedinih ciljeva društva nerijetko trebati veći kapital nego što su

ga u mogućnosti sami pribaviti, pa će već prilikom osnivanja putem javnog poziva pozvati „vanjske

ulagaĉe“.

Kao i kod simultanog osnivanja, kod sukcesivnog osnivanja osnivaĉi prije svega usvajaju i

potpisuju statut. Specifiĉnost sukcesivnog osnivanja je u tome što osnivaĉi ne preuzimaju sve dionice

već samo dio dionica, dok za preostale dionice osnivaĉi upućuju javni poziv (prospekt) za upis tih

dionica.

Glede obveze ĉlanova društva da izrade izvješće o osnivanju te o eventualnoj reviziji osnivanja

vrijede ista pravila kao i kod simultanog osnivanja.

Slijedi faza upisa i uplata dionica koje su ponuĊene prospektom. Te se dionice upisuju i

uplaćuju kod kreditne institucije sukladno prospektu. Kreditna institucija kod koje se obavlja upis

dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće

revizora. Upis se vrši na naĉin da zainteresirana osoba potpisuje tri primjerka izjave o upisu dionica

1094

Ĉl. 182. st. 2. t. 4. ZTD. 1095

Ĉl. 185a. ZTD. 1096

Ĉl. 186. ZTD.

215

(upisnice). Rok za upis ne moţe biti dulji od tri mjeseca raĉunajući od dana koji je prospektom

odreĊen kao dan poĉetka upisa. Ukoliko u navedenom roku nisu upisane i uplaćene sve dionice,

osnivaĉi mogu u roku od narednih petnaest dana sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane.

Ukoliko osnivaĉi u navedenom roku ne preuzmu odnosno ne upišu preostale dionice, osnivanje nije

uspjelo, te su osnivaĉi duţni u narednih petnaest dana oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene

iznose.

Ukoliko je upis dionica uspio, osnivaĉi imaju duţnost u roku od petnaest dana po proteku roka

za upis rasporediti dionice osobama koje su ih upisale.

Najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica mora se odrţati osnivaĉka skupština.

Da bi osnivaĉka skupština bila podobna za odluĉivanje na njoj mora biti zastupljena većina svih

dionica, a ukoliko se dionice izdaju u više rodova tada i većina dionica svakoga roda. Na osnivaĉkoj

skupštini utvrĊuje se jesu li upisane odnosno preuzete sve dionice, te jesu li uneseni svi ulozi koji se po

zakonu moraju unijeti prije upisa društva, nadalje se utvrĊuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret

društva, te se izabire prvi nadzorni odnosno upravni odbor. Nadzorni odnosno upravni odbor će

imenovati ĉlanove uprave odnosno izvršne direktore društva.

Glede prijave i upisa društva u sudski registar kod sukcesivnog osnivanja, na odgovarajući se

naĉin primjenjuju pravila koja vrijede za prijavu i upis u sudski registar kod simultanog osnivanja.

7.6. ODNOSI DIONIĈARA I DRUŠTVA

ZTD-om su ureĊena prava i obveze dioniĉara. UreĊivanje tih odnosa u dioniĉkim društvima

temelji se na naĉelu da pod jednakim uvjetima dioniĉari imaju isti poloţaj.1097

U skladu s tim naĉelom

moraju se tumaĉiti ove odredbe o tim pitanjima te naĉin ispunjenja obveza kad one nisu izriĉito

ureĊene ZTD-om. Svi imatelji dionica stjeĉu temeljno ĉlansko pravo u društvu. Ostala prava proizlaze

po svom sadrţaju iz razliĉitih rodova dionica. Dionice koje daju ista prava, ĉine rod dionica.1098

7.6.1. Prava dioniĉara

Prava dioniĉara mogu se u svojoj ukupnosti podijeliti na imovinska prava i upravljaĉka prava te

povlaštena prava. Imovinska prava su pravo sudjelovanja u dobiti, pravo na ostatak koji preostane u

likvidaciji, pravo na udjel u steĉajnoj masi, pravo na dionice nove emisije, pravo prvokupa.

Upravljaĉka prava su pravo glasa, pravo sudjelovanja u radu skupštine, pravo izbora ili imenovanja

organa društva, pravo pobijanja odluka skupštine. Pravo imenovanja ĉlanova upravnog odbora smatra

1097

Ĉl. 211. ZTD. 1098

Ĉl. 168. ZTD.

216

se posebnim pravom dioniĉara.1099

Upravljaĉka i imovinska prava stjeĉu svi imatelji redovitih dionica.

Povlaštena prava mogu biti imovinska i upravljaĉka, a stjeĉu ih na osnovi zakona ili odredaba statuta

imatelji povlaštenih dionica i njihovih podvrsta: kumulativnih i participativnih povlaštenih dionica.

Povlaštena prava predviĊena ZTD-om mogu biti: pravo na fiksnu dividendu ili udjel u postotku

od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva isplate dividende, ostatka likvidacijske ili steĉajne

mase, pravo prvenstva naplate kumuliranih dividendi, pravo fiksne dividende i dividende koja pripada

imateljima redovnih dionica.

Povlaštena prava u stanovitom smislu znaĉe odstupanje od naĉela istog poloţaja dioniĉara.

Naime, to se naĉelo mora tumaĉiti tako da su uvjeti pod kojima je dioniĉar stekao ĉlanska i druga prava

razliĉiti, ovisno o rodu dionice koju je stekao. Povlaštena prava su iznimka koja se opravdava potrebom

privlaĉenja osobito vaţnih dioniĉara – ulagaĉa, imatelja velikih iznosa sredstava, slobodnih za

investiranje ili naroĉito napredne i konkurentne tehnologije.

Temeljno imovinsko pravo dioniĉara je pravo sudjelovanja u diobi dobiti, odnosno pravo na

isplatu dividende.1100

Dobit se dijeli razmjerno nominalnom iznosu dionice, ali se statutom moţe

odrediti i drugaĉiji naĉin podjele dobiti. Ne odredi li glavna skupština odlukom o upotrebi dobiti dan

kada dioniĉari stjeĉu traţbine za isplatu dividende odreĊene tom odlukom, koji ne smije biti kasniji od

30. dana nakon dana donošenja odluke, dioniĉari stjeĉu prema društvu traţbine na isplatu dividende

istekom dana kada je zakljuĉena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Stjecanjem od strane

dioniĉara, traţbine za isplatu dividende odvajaju se od dionica ostvarenjem prava iz kojih su nastale. U

odluci o isplati dividende moţe se odrediti dan dospijeća tih traţbina koji ne moţe biti po isteku roka

od 30 dana od dana kada su ih dioniĉari stekli. Ne odredi li glavna skupština dan dospijeća traţbina,

one dospijevaju istekom 30. dana od dana kada su steĉene.

Statutom se posebno ureĊuje upotreba dobiti i rasporeĊivanje u zakonske rezerve i rezerve

kapitala u skladu sa ZTD-om.1101

Odluku o upotrebi dobiti donosi glavna skupština.1102

Svoja upravljaĉka prava dioniĉari ostvaruju u organima društva. Svaki dioniĉar ima pravo

sudjelovati u radu glavne skupštine, glasovati, predlagati i birati ĉlanove organa koje bira skupština.

Upravljaĉka prava i njihovo ispunjenje moraju se tumaĉiti tako da je svrha tih zakonskih

odredaba ravnomjerno zadovoljenje sljedećih interesa: zaštita imovinskih interesa ĉlanova (stjecanje

dobiti), osiguranje trajnosti i rasta društva pomoću djelotvorne uprave, sprjeĉavanje i sankcioniranje

mogućih zlouporaba od uprave, uspostavljanje ravnoteţe i zaštitnih mehanizama izmeĊu

neprofesionalnog i nestruĉnog, samo za dobit zainteresiranog ĉlanstva skupštine kao „masovnih

ulagaĉa“ i poduzetnika te provedivost poduzetniĉkog interesa uprave i većinskih vlasnika, ali ne na

1099

Barbić, J., Upravni odbor u dioniĉkom društvu prema noveli Zakona o trgovaĉkim društvima, Pravo u

gospodarstvu, 03/2008., str.372. 1100

Ĉl. 223. ZTD. 1101

Ĉl. 220. i ĉl. 222. ZTD. 1102

Ĉl. 275. ZTD.

217

štetu manjinskih dioniĉara i društva kao cjeline odnosno zaposlenih i rasta zapošljavanja.1103

Ti interesi

ostvaruju se djelovanjem organa društva u djelokrugu njihovih ovlasti te zakonskih zabrana i

odgovornosti.

U pravima društava posebno se ureĊuje zaštita dioniĉara pa su se već ustalile i metode kako se

to ĉini. Hrvatsko pravo slijedi naĉine zaštite prihvaćene u drugim pravnim sustavima koji su potvrĊeni

u praksi. Pritom valja razlikovati: mjere zaštite dioniĉara od postupanja drugih dioniĉara, mjere zaštite

dioniĉara od djelovanja organa društva, mjere zaštite dioniĉara u povezanim društvima i mjere zaštite

dioniĉara pri preuzimanju društava.1104

7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioniĉara

Pravna zaštita manjinskih dioniĉara potrebna je s obzirom na njihov poloţaj u sustavu

glasovanja jer ne bi mogli ostvariti ostala prava koja su dana dioniĉarima pod jednakim uvjetima.

Oblici zaštite u našem pravu, kao i u usporednim pravima, ograniĉavaju se na davanje odreĊenih

povlaštenih prava procesne naravi manjini od 10% udjela u temeljnom kapitalu odnosno dioniĉarima

ĉiji je zbroj udjela u temeljnom kapitalu njegov deseti dio.1105

Udjel od 10% odreĊuje se u odnosu na

temeljni kapital zastupljen na glavnoj skupštini. Neka su prava dana pojedinaĉno svim dioniĉarima,

neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu (toĉka 2., 5. i 6.).

Dioniĉari koji imaju dionice što ĉine najmanje desetinu temeljnog kapitala zastupljenog na

glavnoj skupštini, imaju sljedeće ovlasti:

1. pravo zahtijevati da se o prijedlogu dioniĉara za izbor ĉlana nadzornog, odnosno upravnog

odbora ili imenovanja revizora glasuje prije glasovanja o prijedlogu nadzornog, odnosno

upravnog odbora,1106

2. upućivati prijedloge glasovnoj skupštini – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,1107

3. upućivati zahtjeve sudu da imenuje posebne revizore ako je glavna skupština odbila to uĉiniti,

4. pravo veta na odricanje društva od zahtjeva za naknadu štete u sluĉajevima prema ĉl. 252., st. 4.

ZTD-a,

5. traţiti da im se pošalje priopćenje – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,

6. zahtijevati obavijesti o poslovima društva, neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu.1108

1103

Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Trgovaĉko pravo – društva, Zagreb, 2009., str.97. 1104

Barbić, J., Naĉini zaštite dioniĉara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006., str.10. 1105


Ĉl. 294. ZTD. 1107

Ĉl. 282. ZTD. 1108

Ĉl. 287. ZTD.

218

7.6.3. Obveze dioniĉara

Glavna obveza dioniĉara je uplata iznosa za koji se dionica izdaje. Pravo trgovaĉkih društava

vrlo je strogo u postavljanju obveze uplate dionica i ispunjenju te obveze. Izriĉite zabrane vrijede glede

mogućnosti odgode plaćanja pojedinim dioniĉarima, oslobaĊanje od plaćanja ili da se umjesto uplate

primi nešto drugo. Jednom uplaćeni iznos ne moţe se vratiti dioniĉaru.1109

Sankcije nepravodobnog plaćanja su iskljuĉenje iz društva, a to se ostvaruje oduzimanjem

dionica i onoga što su dioniĉari do tada uplatili. Uvjet je provedbe tako strogih i teških sankcija taj da

se dioniĉarima dade naknadni rok i takav rok objavi u glasilu društva.1110

7.7. ORGANI DIONIĈKOG DRUŠTVA

U okviru unutrašnjeg ustrojstva društva, mogu se definirati dva pravna sustava korporativnog

upravljanja: monistiĉki sustav upravljanja (single board system, one-tier system) i dualistiĉki sustav

upravljanja (dual board system, two-tier system), a ovisno o trgovaĉkim društvima i njihovoj pravnoj

tradiciji.1111

Tako trgovaĉka društva anglosaksonskog podruĉja preteţno imaju monistiĉki, dok

trgovaĉka društva kontinentalnog prava karakterizira dualistiĉki pravni sustav.1112

Reguliranjem

trgovaĉkih društava na supranacionalnom nivou (kao što je uvoĊenje Europskog dioniĉkog društva1113

u zakonodavstvo drţava ĉlanica Europske unije) omogućeno je svim drţavama ĉlanicama da u sluĉaju

osnivanja europskog dioniĉkog društva na podruĉju odreĊene drţave odluĉe da li će i koji oblik ustroja

društva primijeniti. Na taj se naĉin uvodi mogućnost primjene oba modela kako bi se svim drţavama

ĉlanicama omogućila ravnopravnost u organiziranju unutrašnjih organa društava koja djeluju na

teritoriju EU.

Do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a iz 2007., postojao je samo jedan naĉin

ustroja organa, dualistiĉki, u kojem izmeĊu uobiĉajenih organa: skupštine i uprave djeluje kao

obvezatan zakonski organ nadzorni odbor. Neovisno o broju dioniĉara, dakle i u sluĉaju da postoji

samo jedan dioniĉar, dioniĉko društvo moţe biti valjano osnovano i registrirano samo ako konstituira

sve organe predviĊene i prisilnim propisima ureĊene organe društva.

Izmjene i dopune ZTD-a iz 2007. uvode monistiĉki ustroj organa dioniĉkog društva kao

alternativu postojećem dualistiĉkom sustavu. Time je pruţena mogućnost izbora pri uspostavljanju

1109

Ĉl. 216. i ĉl. 217. ZTD. 1110

Ĉl. 214. ZTD. 1111

V. u: Horak, H., Dumanĉić, K., Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na rješenja u Italiji i

Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011., str.7.-8. 1112

Potrebno je navesti i mogućnost postojanja mješovitih sustava upravljanja u drţavama gdje postoji mogućnosti izbora

izmeĊu monistiĉkog i dualistiĉkog sustava upravljanja kao što je to npr. u Francuskoj, Italiji, Sloveniji i temeljem najnovijih

izmjena ZTD-a u Hrvatskoj. 1113

O tome v. Horak, H., Dumanĉić, K., op.cit. (ref.904.).

219

organa dioniĉkog društva, koja se ĉini u statutu. Tom se ponuĊenom opcijom izbora izmeĊu

monistiĉkog i dualistiĉkog ustroja organa društva, Hrvatska priklonila nizu europskih zemalja1114

koje

na taj naĉin ureĊuju pitanje ustroja organa društva, što će uvelike olakšati poslovanje, kako domaćih,

tako i inozemnih osnivaĉa i/ili većinskih dioniĉara. Jednako tako, time je Hrvatska ispunila svoje

obveze harmonizacije zakonodavstva preuzete SSP-om, te su postavljeni preduvjeti za osnivanje

Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga interesnog udruţenja (EGIU),

kao i Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE).

Valja oĉekivati da će, zbog dosad ustaljene prakse, monistiĉki ustroj organa društva biti manje

zastupljen od dualistiĉkog. Uglavnom će ga koristiti oni inozemni osnivaĉi ili većinski dioniĉari koji su

na takav ustroj organa navikli u zemlji iz koje dolaze i obiteljska dioniĉka, odnosno uopće zatvorena,

društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekog zatvorenog kruga dioniĉara ţele voditi poslovanje

društva, ali tako da više ne djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići poloţajem u

nadzornom odboru.1115

7.7.1. Uprava

Uprava je obvezan organ dioniĉkog društva koje je ustrojeno prema dualistiĉkom sustavu

upravljanja. Uprava se sastoji od jedne osobe ili više osoba (direktori). Broj ĉlanova uprave odreĊuje se

statutom, a ako ih ima više od jedne osobe, imenuje se predsjednik. Ĉlanom uprave moţe biti svaka

fiziĉka osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom bi se mogli odrediti posebni uvjeti za

imenovanje ĉlanova uprave, primjerice odreĊena struĉna sprema, odreĊeno radno iskustvo i sl.1116

Ĉlanom uprave ne moţe biti osoba koja je kaţnjena za odreĊena kaznena djela (zlouporaba

steĉaja, pogodovanje vjerovnika itd.) i to za vrijeme od 5 godina po pravomoćnosti presude kojom je

osuĊena te osoba protiv koje je izreĉena mjere sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je

obuhvaćeno predmetom poslovanja društva.1117

7.7.1.1. Imenovanje i opoziv ĉlanova uprave

Ĉlanove uprave i njezina predsjednika imenuje nadzorni odbor na vrijeme od pet godina s time

da ih moţe ponovno imenovati.1118

Nije li drugaĉije odreĊeno njihov mandat poĉinje odmah po

donošenju odluke o imenovanju. Podrazumijeva se, da bi netko postao ĉlanom uprave on mora

prihvatiti svoje imenovanje.

1114

Izbor izmeĊu dva ustroja organa dioniĉkog društva omogućuju primjerice Francuska, Island, Italija, Litva, Makedonija,

Nizozemska, Portugal, Slovenija. 1115

Barbić, J., Pregled odredaba Zakona o trgovaĉkim društvima u monistiĉkom ustroju organa dioniĉkog društva,

Hrvatska pravna revija, 12/2007., str.45. 1116

Ĉl. 239. ZTD. 1117

Ĉl. 239. st. 2. ZTD. 1118

Ĉl. 244. ZTD.

220

U hitnim sluĉajevima, ako neki ĉlan nije imenovan, na zahtjev zainteresirane osobe ĉlana

uprave moţe imenovati sud.

Ĉlanstvo u upravi prestaje istekom mandata. Osim toga, imenovanje ĉlana uprave moţe

opozvati organ koji ga je imenovao, tj. nadzorni odbor no za opoziv moraju postojati opravdani razlozi,

primjerice gruba povreda duţnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr.1119

Protiv

odluke o opozivu, opozvani ĉlan ima pravo tuţbe sudu. Do prestanka ĉlanstva u upravi dioniĉkog

društva, dolazi i kada ĉlan uprave podnese ostavku. Ostavka se podnosi nadzornom odboru. Ako nije

drugaĉije odreĊeno, ona djeluje, ako postoji vaţan razlog od dana kada je izjavljena društvu, a u

protivnom tek po proteku 14 dana od toga dana.1120

7.7.1.2. Djelokrug rada uprave

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, a to znaĉi neovisno o skupštini i

nadzornom odboru.1121

VoĊenje poslova podrazumijeva utvrĊivanje pravaca poslovne politike,

pokretanje inicijativa i uopće obavljanje ukupnosti poduzetniĉkih funkcija. U obavljanju tih funkcija

uprava je samostalna u odnosu na ostale organe i nije obvezna prihvaćati njihove upute ili naloge.

Ravnoteţa toj neovisnosti uspostavlja se vlastitom odgovornošću uprave, ali je istodobno takav stupanj

samostalnosti uprave u djelokrugu njezinih poslova uvjet uspostavljanja i djelovanja naĉela vlastite

odgovornosti. Ovlasti nadzornog organa i skupštine u odnosu na upravu preteţno su pomoćne u

poslovima nadgledanja rada i mogućega doprinosa ostvarenju dobiti, poslovnih rezultata i rasta društva.

Pored poslovodstva, uprava je ovlaštena i zastupati društvo. U okviru poslova zastupanja uprava

poduzima sve pravne radnje zastupanja prema trećima u pravnim poslovima, pred sudom i tijelima

vlasti. Svi ĉlanovi uprave imaju pravo potpisivanja u ime društva s navodom tvrtke i svojstva ĉlana

uprave. Pravo zastupanja nije ograniĉeno djelokrugom rada i djelatnosti društva (ultra vires), stoga su

uĉinci zastupanja prema trećima valjani i kada su ultra vires, ali imaju za posljedicu odgovornost ĉlana

uprave prema društvu.

Pravni uĉinci zastupanja prema trećima ne mogu se ograniĉiti. Ograniĉenja ovlasti za zastupanje

uprave na temelju zakonskih odredaba ne mogu se ograniĉiti odlukama ili aktima društva.1122

Pored poslovodstva i zastupanja u djelokrug uprave ulazi i pripremanje odluka i općih akata

koje donosi skupština, pripremanje ugovora koji se sklapaju uz suglasnost skupštine te izvršavanje

odluka glavne skupštine donesenih u djelokrugu njezine ovlasti.

1119

Ĉl. 244. ZTD. 1120

Ĉl. 244.a ZTD. 1121

Ĉl. 240. ZTD. VoĊenje poslova predstavlja temeljnu ovlast i obvezu uprave iz koje proizlaze ostale obveze i ovlasti. Za

razliku od ovlasti zastupanja koje se prokurom moţe prenijeti na druge osobe, ovlast voĊenja poslova je neprenosiva. Tako

Parać, Z., Ugovor o obavljanju poslova ĉlanova uprave i pravni poloţaj nadzornog odbora, Pravo u gospodarstvu, 7-

8/96., str.792. 1122

Ĉl. 242. ZTD.

221

Podnošenje izvješća nadzornom odboru zakonska je obveza uprave koja ima odluĉno znaĉenje

za zajedniĉko i harmoniĉno djelovanje organa i poslovanja društva.1123

Zakonom se odreĊuju i pitanja o

kojima se redovito izvješćuje nadzorni odbor, ali nadzorni odbor moţe od uprave zahtijevati u svako

doba izvješće i o drugim pitanjima koja su znaĉajna za poslovanje društva. Redovito opće izvješće o

poslovnoj politici podnosi se najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalaţu

da se o tome izvijesti bez odgaĊanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici

nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova

i o stanju društva najmanje tromjeseĉno a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog znaĉaja za

rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima

zauzeti stav. Uprava društva duţna je jednom godišnje u pisanom obliku podnijeti glavnoj skupštini

izvješće o stanju društva.

7.7.1.3. Naknade za rad ĉlanovima uprave

Ĉlanovi uprave ostvaruju pravo na naknadu za svoj rad temeljem ugovora koji sklapaju s

društvom. Naknada se moţe odmjeriti na dva osnovna naĉina u fiksnom iznosu ili sudjelovanjem u

dobiti u odreĊenom postotku odnosno na drugi naĉin odmjerenom udjelu (bonusu). U poslovnoj praksi

takvih ugovornih odnosa raširena je i kombinacija obaju naĉina naknade tako da se odredi fiksni

mjeseĉni ili godišnji iznos naknade i postotak udjela u dobiti.

Pri odreĊivanju ukupnih primitaka ĉlanova uprave mora se voditi raĉuna o tome da iznosi tih

primanja budu primjereni poslu koji obavlja ĉlan uprave i stanju društva. Ako se stanje u društvu

znatno pogorša, sud na zahtjev nadzornog odbora moţe primjereno smanjiti primanja ĉlanovima

uprave.1124

7.7.1.4. Standardi postupanja i odgovornost ĉlanova uprave

Zakonska je obveza ĉlanova uprave da postupaju u skladu s općim standardom duţne

pozornosti urednoga i savjesnoga gospodarstvenika, te da ĉuvaju poslovnu tajnu društva. Ĉlan uprave

ne postupa protivno obvezi o naĉinu voĊenja poslova društva ako pri donošenju poduzetniĉke odluke

smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva – pravilo

poslovne prosudbe (business judgement rule)1125

. Za povrede prethodno navedenih obveza postupanja,

ĉlanovi uprave odgovaraju društvu kao solidarni duţnici za naknadu štete.1126

Zakonom su predviĊeni

posebni sluĉajevi odgovornosti, kao vraćanje uloga dioniĉarima, isplate kamata, dioba imovine društva

i dr.1127

1123

Ĉl. 250. ZTD. 1124

Ĉl. 247. ZTD. 1125

Za pravilo poslovne prosudbe v. Horak, H., Dumanĉić, K., op.cit. (ref.189.). 1126

Ĉl. 252. st. 2. ZTD. 1127

Ĉl. 252. st. 3. ZTD.

222

Ĉlanove uprave mogu se osloboditi odgovornosti za štetu ako se dokaţe da su postupali s

pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ili ako je šteta nastala kao posljedica radnje koja se

temelji na odluci skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne oslobaĊa odgovornosti

ĉlanove uprave.

7.7.2. Nadzorni odbor

Pored uprave, u dioniĉkom društvu ustrojenom prema dualistiĉkom sustavu, obvezan je organ i

nadzorni odbor. Nadzorni odbor dioniĉkog društva nije uobiĉajeni organ nadzora financijskog i

materijalnog poslovanja unutar ili izvan društva, iako njegove ovlasti ukljuĉuju i takve poslove.

Temeljna je funkcija toga organa da osigura struĉan i objektivan nadzor nad ukupnom

djelotvornošću uprave. Ako nadzorni odbor ocijeni da uprava ne ispunjava te zahtjeve, ovlašten je da

pojedine ili sve ĉlanove uprave opozove. Svi razvijeni pravni sustavi trgovaĉkih društava poznaju neke

oblike nadzora uprave i njezine djelotvornosti, ali samo njemaĉko i austrijsko pravo predviĊa obvezatni

organ – nadzorni odbor. S obzirom na takva zakonska rješenja i široke ovlasti nadzornog odbora, ti se

sustavi nazivaju sustavi „dvostruke uprave“.

7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora

Sastav nadzornog odbora mora izraţavati dvije njegove temeljne funkcije:

1. kao organa nadzora za koji su prvenstveno zainteresirani većinski dioniĉari i

2. kao struĉnog organa koji je sposoban djelotvorno nadzirati i utjecati na uspješno poslovanje,

rast društva i povećanje dobiti.

Nadzorni odbor bira glavna skupština tako da njegove ĉlanove predlaţe postojeći nadzorni

odbor, a u prvi nadzorni odbor ĉlanove predlaţu osnivaĉi. Osim glavne skupštine, ĉlanove nadzornog

odbora mogu imenovati i pojedini dioniĉari ili svaki imatelj odreĊenih (povlaštenih) dionica. U

postupku predlaganja ostvaruje se dakle poseban interes i volja većinskih dioniĉara odnosno osnivaĉa.

Iznimno, i po posebnom postupku, i dioniĉari mogu predloţiti ĉlanove nadzornog odbora.1128

Zakonom o radu propisano je kako jedan ĉlanova nadzornog odbora mora biti predstavnik

radnika. Toga ĉlana nadzornog odbora imenuje radniĉko vijeće, a ima isti pravni poloţaj kao i drugi

imenovani, odnosno izabrani ĉlanovi nadzornog odbora.

Broj ĉlanova nadzornog odbora mora biti neparan, i to najmanje tri ĉlana, dok će najviši broj

ĉlanova nadzornog odbora ovisiti o veliĉini temeljnog kapitala. Time se ţeli ograniĉiti utjecaj glavne

1128

Ĉl. 282., ĉl. 283. ZTD.

223

skupštine i postići izbor takvih nadzornih odbora koji bi, s obzirom na veliĉinu društva, brojem svojih

ĉlanova osigurali razumno djelovanje u obavljanju zadaća koje taj organ ima.1129

Mandat ĉlanova traje ĉetiri godine i isti ĉlanovi mogu biti ponovno birani odnosno imenovani.

Nije li u odluci o izboru odnosno u izjavi o imenovanju što drugo reĉeno, mandat ĉlanu nadzornog

odbora poĉinje s danom donošenja te odluke odnosno davanja izjave bez obzira na upis u sudskom

registru.1130

Ĉlanovi nadzornog odbora mogu biti dioniĉari i zaposleni u društvu, te ĉlan uprave u drugom

društvu. MeĊutim, za ĉlana nadzornog odbora ne moţe biti imenovan:

1. ĉlan uprave društva1131

,

2. ĉlan nadzornog odbora odnosno upravnog odbora u deset društava,

3. ĉlanove uprave, odnosno izvršni direktor društva koje je ovisno u odnosu na dioniĉko društvo,

4. ĉlan uprave drugog društva kapitala u ĉijem se nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi

ĉlan uprave, odnosno izvršni direktor društva, te

5. osoba koja ne ispunjava uvjete za ĉlanstvo u upravi.

Ĉlanstvo u nadzornom odboru nespojivo je i s nekim duţnostima unutar društva. Tako ĉlan

nadzornog odbora ne moţe istodobno biti i ĉlan uprave ili njegov trajni zamjenik, prokurist ili

punomoćnik društva.

Ĉlanovi nadzornog odbora ne mogu imati zamjenike kao što to mogu imati ĉlanovi uprave. Ovo

proizlazi iz odredbe prema kojoj ĉlanovi nadzornog odbora moraju svoje poslove obavljati osobno,

stoga nije dopušteno birati njihove zamjenike.1132

7.7.2.2. Nadleţnost nadzornog odbora

Poslovi nadzora nadzornog odbora ne proteţu se na rad skupštine. U odnosu na skupštinu,

nadzorni odbor mora svojom struĉnošću i uvidom u sve podatke poslovanja nadomjestiti

neprofesionalan, a nekada i nemotiviran, sastav skupštine dioniĉara. U tom smislu nadzorni organ ima

pomoćnu funkciju, jer podnošenjem izvještaja skupštini omogućuje njezino odluĉivanje utemeljeno na

poznavanju svih relevantnih ĉinjenica i na struĉnim analizama.1133

Nadzorni odbor obavlja poslove nadzora nad voĊenjem poslova društva. Zakonom se pobliţe,

ali ne i iscrpno, odreĊuju primjeri obavljanja funkcije nadzora, kao provjera poslovnih knjiga,

dokumentacije društva, blagajne i dr. Nadzorni odbor moţe pregledati stanje zaliha, a posebice traţiti

izvještaje i objašnjenje o vezama i odnosima s drugim poduzećima.

1129

Barbić, J., Ĉolaković, E., Parać, B., Šaban, J., Nadzorni odbori, vodiĉ kroz sustav korporativnog upravljanja,

Zagreb, 2006., str.63. 1130

Ĉl. 258. ZTD. 1131

V. Horak, H., Dumanĉić, K., Neovisnost i nagraĊivanje ĉlanova nadzornih odbora i neizvršnih direktora u

upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011., str.10. 1132


O odgovornosti ĉlanova nadzornog odbora v. Ledić, D., Odgovornost ĉlanova uprave i nadzornog odbora u

društvima kapitala, Pravo u gospodarstvu, 4/2004., str. 68.-108.

224

Nadzorni odbor moţe traţiti izvješća i podatke od uprave, uvijek prema slobodnoj ocjeni.

Obavljanje tih poslova i ovlasti mora biti preventivno, dakle takvo da do propusta i gubitaka ne doĊe.

Kada se propusti utvrde, tada taj organ mora upozorenjem izvijestiti upravu, a izviješćem skupštinu.

Nadzorni odbor ne moţe utjecati izravno na upravu u pogledu voĊenja poslova društva,

primjerice, davati obavezne upute, mišljenja ili odobravati strateške planove, pojedine poslovne

pothvate ili sklapati ugovore.

VoĊenje poslova društva ne moţe se prenijeti na nadzorni odbor niti jednim oblikom

odluĉivanja u društvu. Moguće je, meĊutim, da se odreĊene vrste poslova mogu obavljati samo uz

suglasnost nadzornog odbora. O kojima je poslovima rijeĉ, odreĊuje se statutom, ali i odlukom

nadzornog odbora. Takvo odbijanje suglasnosti nije konaĉno jer uprava moţe, u sluĉaju odbijanja,

traţiti da o tome donese odluku skupština.1134

Poseban sluĉaj izravnog uplitanja nadzornog odbora u poslovanje uprave njegove su zakonske

obveze i ovlasti da odobrava ugovore i kredite koje ĉlan uprave i ĉlan nadzornog odbora sklapa s

društvom.1135

Pored poslova nadzora, nadzorni odbor zastupa društvo prema ĉlanovima uprave.1136

To znaĉi

da on nastupa u pravnim poslovima s ĉlanovima uprave i u sporovima s ĉlanovima uprave. Nadzorni

odbor tako s ĉlanovima uprave sklapa ugovore o radu odnosno menadţerske ugovore u ime i za raĉun

trgovaĉkog društva.

7.7.2.3. Prestanak ĉlanstva u nadzornom odboru

Ĉlanstvo u nadzornom odboru prestaje istekom mandata, opozivom i ostavkom. Ĉlana

nadzornog odbora prije isteka njegova mandata moţe opozvati skupština, i to kvalificiranom većinom

od 3/4 glasova. Imenovane ĉlanove, moţe opozvati osoba koja je ĉlana nadzornog odbora imenovao.

Na zahtjev nadzornog odbora ako postoje vaţni razlozi, a ako se radi o imenovanom ĉlanu, na zahtjev

dioniĉara koji imaju 1/10 temeljnog kapitala ili najmanje 8.000.000,00 kuna tog kapitala, ĉlana

nadzornog odbora moţe opozvati i sud.

7.7.3. Upravni odbor

Kod dioniĉkog društva koje je ustrojeno po monistiĉkom sustavu nema upravu i nadzorni odbor

kao organe društva već upravni odbor.

1134

Ĉl. 263. st. 5. ZTD. 1135

V. ĉl. 248., ĉl. 249., ĉl.270. i ĉl. 271. ZTD. 1136

Ĉl. 268. ZTD.

225

Zakonom se ureĊuju upravni odbor i imenovanje izvršnih direktora tako da se gdje god je to

moguće upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi ZTD-a kojima se ureĊuje ustroj organa dioniĉkog

društva prije izmjene zakona iz 2007.1137

Specifikum monistiĉkog (single board system) naĉina ustroja je ĉinjenica da se u istom organu -

upravnom odboru, nalaze i osobe koje vode i one koje nadziru poslovanje društva. Kao drugi najvaţniji

organ, i u ovom naĉinu ustroja, ostaje skupština u kojoj su zastupljeni dioniĉari društva. Monistiĉki

sustav ustroja naizgled je jednostavniji od dualistiĉkog. Nositelji funkcije upravljanja i nadzora zajedno

su u upravnom odboru, kao jedinstvenom organu.1138

Izbor ustroja društva ureĊen je ĉlankom 272.a ZTD-a, koji navodi da se statutom moţe odrediti

da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor. Upravni odbor sastoji se od

najmanje tri ĉlana. Statutom se moţe odrediti da upravni odbor ima više ĉlanova. Kad je zakonom

odreĊeno da u nadzornom odboru mora biti predstavnik radnika, to vrijedi i za predstavnika radnika u

upravnom odboru. Za odreĊenje broja ĉlanova upravnog odbora na odgovarajući se naĉin primjenjuje

odredbe o broju ĉlanova nadzornog odbora. Jednako tako, na izbor i imenovanje ĉlanova upravnog

odbora na odgovarajući se naĉin primjenjuju odredbe o izboru ĉlanova nadzornog odbora.

Ĉlanovi upravnog odbora biraju se, odnosno imenuju na vrijeme odreĊeno statutom ali najviše

na šest godina i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani.1139

TakoĊer, i na opoziv i ostavku

ĉlanova upravnog odbora na odgovarajući se naĉin primjenjuju odredbe ZTD-a o opozivu i ostavci

ĉlanova nadzornog odbora.

7.7.3.1. Nadleţnost upravnog odbora

Upravni odbor vodi društvo, postavlja osnove za obavljanje predmeta poslovanja, nadzire

voĊenje poslova društva i zastupa društvo prema izvršnim direktorima društva. Kada upravni odbor

zastupa društvo prema nekome od izvršnih direktora u tome ne moţe sudjelovati nitko od izvršnih

direktora društva.1140

Upravni odbor duţan je sazvati glavnu skupštinu kada je to potrebno radi dobrobiti društva. O

tome donosi odluku obiĉnom većinom glasova. Upravni odbor moţe obavljanje pojedinih radnji u vezi

s pripremom i voĊenjem glavne skupštine povjeriti izvršnim direktorima.

Upravni odbor brine se o tome da se uredno vode poslovne knjige društva. Duţan je poduzimati

mjere prikladne za sustavni nadzor nad voĊenjem poslova društva kako bi se pravodobno otkrile

okolnosti koje dovode u opasnost društvo i njegovo poslovanje. Na odgovarajući se naĉin primjenjuju

odredbe ĉlanaka 250.a, 250.b i 263. stavka 2. ZTD-a, koje se odnose na nuţnost objavljivanja godišnjih

1137

Barbić, J., op.cit. (ref.1099.), 03/2008., str.361.-362. 1138

Maurović, Lj., UvoĊenje monistiĉkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune Zakona o

trgovaĉkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008., str.29. 1139

Ĉl. 272.c st. 2. ZTD. 1140

Ĉl. 272.h st. 1. ZTD.

226

izvješća o stanju društva, konsolidiranih izvješća društva, te nadleţnost nadzornog odbora na

pregledavanje i ispitivanje poslovnih knjiga, dokumentacije društva, blagajne i sl.

Za obveze upravnog odbora u vezi s gubitkom društva, nesposobnošću društva za plaćanje i

prezaduţenošću na odgovarajući se naĉin primjenjuju odredbe koje ureĊuju duţnosti uprave u sluĉaju

gubitaka, prezaduţenosti ili nesposobnosti za plaćanje.

Na sastavljanje i utvrĊivanje godišnjih financijskih izvješća na odgovarajući se naĉin

primjenjuju odredbe ĉlanaka 300.a do 300.e ZTD-a, koje se odnose na utvrĊivanje godišnjih

financijskih izvješća, s time da ono što je tamo predviĊeno za upravu društva vrijedi za izvršne

direktore, a što je predviĊeno za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor. Statutom se moţe odrediti da

godišnja financijska izvješća utvrĊuje glavna skupština.

7.7.3.2. Naĉin rada upravnog odbora

Ĉlanovi upravnog odbora, na naĉin odreĊen statutom, biraju izmeĊu sebe predsjednika i

najmanje jednog zamjenika predsjednika. Za predsjednika i prvog zamjenika predsjednika upravnog

odbora ne moţe biti izabrana osoba koja je istodobno izvršni direktor u društvu. Upravni odbor moţe

donijeti poslovnik o radu. Statutom se mogu urediti pojedina pitanja rada upravnog odbora i to ga

obvezuje.

7.7.3.3. Izvršni direktori

Upravni odbor imenuje jednog ili više izvršnih direktora na mandatno razdoblje odreĊeno u

skladu sa statutom, ali ne dulje od šest godina. Ako ih imenuje više, jednog od njih mora imenovati

glavnim izvršnim direktorom. Nije li u odluci o imenovanju što drugo reĉeno, mandat izvršnim

direktorima poĉinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.

Dozvoljeno je imenovanje zamjenika izvršnih direktora za što vrijedi ono što i za zamjenike

ĉlanova uprave. Izvršnim direktorima mogu se imenovati i ĉlanovi upravnog odbora ali samo tako da

većina ĉlanova upravnog odbora budu neizvršni direktori ili osobe koje nisu ĉlanovi upravnog odbora.

Imenovanje izvršnih direktora mora se prijaviti za upis u sudski registar.

Ako se izvršnim direktorima imenuju osobe koje nisu ĉlanovi upravnog odbora, moraju

ispunjavati uvjete za imenovanje ĉlanova uprave. Statutom se mogu propisati i druga svojstva osoba

koje se imenuje izvršnim direktorima i pobliţe urediti naĉin imenovanja od strane upravnog odbora.

Izvršni direktori vode poslove društva. Ako je imenovano više izvršnih direktora, oni su

ovlašteni voditi poslove društva samo zajedno. Statutom ili poslovnikom o radu izvršnih direktora

kojeg donese upravni odbor moţe se odrediti i drukĉiji naĉin voĊenja poslova. Ovlasti koje su zakonom

dane upravnom odboru ne mogu se prenositi na izvršne direktore. Izvršni direktori obvezni su

registarskom sudu podnositi prijave za upis u sudski registar i podnositi odgovarajuće isprave kako je

to propisano ZTD-om za ĉlanove uprave društva.

227

Ako iz izraĊenih godišnjih ili periodiĉnih financijskih izvješća ili iz slobodne procjene izvršnih

direktora proizlazi da društvo ima gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala, o tome moraju

bez odgaĊanja izvijestiti predsjednika upravnog odbora. Isto vrijedi i za sluĉaj da društvo postane

nesposobno za plaćanje ili prezaduţeno.

Ima li društvo više izvršnih direktora, oni mogu donijeti poslovnik o svom radu osim ako to

statutom nije stavljeno u nadleţnost upravnog odbora ili ako ga taj organ donese. Statutom se mogu za

izvršne direktore urediti neka pitanja koja se inaĉe ureĊuju poslovnikom, što ih tada obvezuje.

Ako se statutom ne odredi što drugo, upravni odbor moţe svojom odlukom u svako doba

opozvati imenovanje izvršnih direktora. Time se ne dira u ugovor što su ga izvršni direktori sklopili s

društvom. Propisi o izvršnim direktorima primjenjuju se i na njihove zamjenike.

Izvršni direktori zastupaju društvo na što se na odgovarajući naĉin primjenjuju odredbe o

zastupanju uprave i o ograniĉenju ovlasti za zastupanje i za voĊenje poslova iz ĉlanka 241. i 242. ZTD-

a. Upravni odbor zastupa društvo prema izvršnim direktorima.1141

7.7.4. Glavna skupština

Glavna skupština je organ društva u kojem dioniĉari ostvaruju svoja prava i gdje se oblikuje i

izraţava volja svih dioniĉara. Budući da predstavlja volju svih dioniĉara, glavna skupština ima

znaĉenje glavnog – vrhovnog organa društva, ali time nije odreĊen njezin poloţaj nadreĊenosti upravi i

nadzornom odboru. Atribucijom „glavna“ ona se razlikuje od posebne skupštine na kojoj se donose

posebne odluke odreĊenih dioniĉara.1142

Glavnu skupštinu ĉine svi dioniĉari i obligatoran je organ

svakog dioniĉkog društva bez obzira je li ono ustrojeno po monistiĉkom ili dualistiĉkom principu.

7.7.4.1. Nadleţnost glavne skupštine

Glavna skupština odluĉuje o pitanjima koja su izriĉito odreĊena zakonom i statutom, a osobito

odluĉuje o:

1. izboru i razrješenju nadzornog, odnosno upravnog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj

odbor,

2. upotrebi dobiti,

3. davanju razrješnice ĉlanovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora,

4. imenovanju revizora društva,

5. izmjenama statuta,

6. povećanju i smanjenju temeljnog kapitala,

1141

Ĉl. 272.m ZTD. 1142

Ĉl. 295. ZTD.

228

7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji voĊenja

poslova društva i utvrĊivanju naknade za njegov rad,

8. uvrštenju dionica društva na ureĊeno trţište radi trgovanja i o povlaĉenju dionica s tog

uvrštenja,

9. os klapanju i izmjeni poduzetniĉkih ugovora,

10. prikljuĉenju, spajanju i podjeli društva,

11. preoblikovanju društva,

12. prijenosu imovine,

13. prestanku društva.

O voĊenju poslova glavna skupština odluĉuje samo ako to od nje zatraţi uprava odnosno izvršni

direktori.1143

7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine

Glavnu skupštinu saziva uprava odnosno izvršni direktori obiĉnom većinom glasova ĉlanova

uprave koji su upisani u sudski registar. Osim uprave, glavnu skupštinu moţe sazvati nadzorni,

odnosno upravni odbor koji je mora sazvati ako to zahtijevaju interesi društva1144

, ostale osobe koje su

zakonom ili statutom ovlaštene sazvati skupštinu1145

i likvidatori društva1146

.

Uprava mora sazvati skupštinu na zahtjev dioniĉara s udjelima u visini 1/20 temeljnog kapitala.

Zahtjev dioniĉara za sazivanje skupštine mora biti u pisanom obliku i u njemu treba biti naveden razlog

sazivanja. Ne sazove li uprava skupštinu na zahtjev manjinskih dioniĉara, oni mogu zahtijevati od suda

da ih ovlasti na to da sami sazovu skupštinu.1147

Odluka o sazivanju glavne skupštine mora se donijeti i objaviti u glasilu društava najmanje

mjesec dana prije dana njezina odrţavanja. U glasilu društva objavljuje se i dnevni red skupštine

zajedno s pozivom na skupštinu. Zakonom su pobliţe odreĊeni rokovi i naĉini sazivanja skupštine kao i

obveza priopćenja da je sazvana skupština uz zahtjeve i prijedloge dioniĉara te obrazloţenja i stavove

uprave.

Priopćenje je svojevrsni poziv na skupštinu koji uprava odnosno izvršni direktori moraju

najmanje 21 dan prije odrţavanja skupštine uputiti kreditnim odnosno financijskim institucijama i

udrugama dioniĉara koje su se na posljednjoj glavnoj skupštini koristili pravom glasa u ime dioniĉara

ili su traţili da im se poziv priopći. Priopćenje mora sadrţavati podatke o sazivu skupštine, zahtjeve i

prijedloge dioniĉara s navedenim imenima i priloţenim obrazloţenjima te stavovima uprave o

prijedlozima, te se mora navesti mogućnost da dioniĉari glasuju na glavnoj skupštini putem

punomoćnika ili udruge Priopćenje mora biti upućeno i ostalim dioniĉarima koji to zahtijevaju ili koji

1143

Ĉl. 275. st. 2. ZTD. 1144

Ĉl. 263. st. 4. ZTD. 1145

Ĉl. 277. st. 2. ZTD. 1146

Ĉl. 374., st. 2. u vezi s ĉl. 382. st. 1. ZTD. 1147

Ĉl. 278. ZTD.

229

su ĉetrnaestog dana prije odrţavanja skupštine upisani u registru dionica kao dioniĉari društva. Jednako

tako, priopćenje se mora uputiti svakom ĉlanu nadzornog odnosno upravnog odbora koji to

zahtijeva.1148

Dioniĉari mogu stavljati svoje prijedloge odnosno protuprijedloge za dnevni red glavne

skupštine. Ako se dioniĉar ne koristi navedenim pravom time ne gubi pravo stavljanja protuprijedloga

na glavnoj skupštini. Predmet prijedloga dioniĉara moţe biti protuprijedlog u pitanjima osoba

predloţenih za ĉlanove nadzornog odbora i revizora.

7.7.4.3. Pravo dioniĉara na obaviještenost

Dioniĉari moraju biti obaviješteni o poslovima društva kao uvjet glasovanja i opredjeljivanja i

prije glavne skupštine. Ako to nije ostvareno zbog pomanjkanja inicijative, tj. zahtjeva dioniĉara,

zakonom je ureĊeno ostvarivanje prava na obaviještenost na sjednici glavne skupštine kada uprava

odnosno izvršni direktori moraju dati svakom dioniĉaru na njegov zahtjev obavijesti o poslovima

društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu.1149

Zakonom nisu ureĊeni

modusi izvješćivanja – usmeno, pismeno, traţenje prijepisa i dr., što je moguće urediti statutom ili

poslovnikom skupštine. Temeljem te odredbe glavna skupština dioniĉkog društva moţe većinom

glasova koji predstavljaju najmanje tri ĉetvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini

pri odluĉivanju donijeti poslovnik o svome radu i u njemu odrediti pravila za pripremu i provoĊenje

glavne skupštine1150

.

U praksi izvješćivanja poznata su i raširena dioniĉarska pisma koja se tromjeseĉno tijekom

godine upućuju dioniĉarima. U pogledu obaviještenosti svi dioniĉari moraju biti u jednakom poloţaju.

To naĉelo je pojaĉano izriĉitom zakonskom odredbom: ako je nekom dioniĉaru dana obavijest izvan

glavne skupštine, onda se takva obavijest mora dati svakom dioniĉaru na glavnoj skupštini pa i onda

kada ta obavijest nije u vezi s pitanjem o kojem se odluĉuje.1151

Takav oblik zaštite dolazi u obzir osobito u odnosu na ĉlanove uprave ili nadzornog odbora, ali i

zaposlenih dioniĉara koji po svojem poloţaju imaju neusporedivo lakši pristup informacijama od

ostalih dioniĉara. Iako ni takvom zakonskom zaštitom nije moguće sasvim izjednaĉiti sve dioniĉare s

onima koji su na razne naĉine u povlaštenom poloţaju, u pogledu obaviještenosti takvo pravilo i

njegova provedba, dakako, moţe sprijeĉiti grube nepravde.1152

Zakonom su odreĊeni sluĉajevi u kojima uprava, odnosno izvršni direktori mogu uskratiti

davanje obavijesti, primjerice informacije o poreznim davanja, za društvo štetni podaci, poslovne tajne,

1148

Ĉl. 281. ZTD. 1149

Ĉl. 287. ZTD. 1150

Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovaĉkim društvima, Raĉunovodstvo i financije, 2/2007., str. 134. 1151

Ĉl. 287. st. 3. ZTD. 1152

O ĉlanskim pravima dioniĉara u dioniĉkom društvu i usporedbi sa zakonskim rješenjima drugih drţava v. Ledić, D.,

Ĉlanska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu, Suvremeno poduzetništvo, 3/2003., str.239.-

258.

230

ako je obavijest dostupna na internetskoj stranici društva najmanje sedam dana prije prvog dana

odrţavanja glavne skupštine i za vrijeme njezina odrţavanja i dr.1153

Dioniĉar kojemu je uskraćeno

pravo na obaviještenost moţe svoje pravo ostvariti putem suda.1154

7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini

Zakonom nije propisan najmanji broj glasova odnosno dioniĉara koji moraju biti prisutni ili

zastupljeni na glavnoj skupštini kao uvjet donošenja valjanih odluka (kvorum). Statutom društva se

moţe odrediti kvorum odnosno potrebna zastupljenost dioniĉara.1155

To praktiĉki znaĉi da svi nazoĉni,

neovisno o broju glasova kojima raspolaţu, ĉine kvorum pa se smatra da skupština moţe donositi

valjane odluke ako statutom nije drukĉije ureĊeno. Takvom odredbom štite se interesi društva kao

cjeline.

S obzirom na mogućnost i iskustva društava s velikim brojem dioniĉara, a meĊu njima i onih

koji nemaju interes ili mogućnosti sudjelovanja u upravljanju, imperativni propisi o bilo kojem

obvezatnom minimalnom broju prisutnih glasova ili dioniĉara mogli bi dovesti u pitanje normalno

funkcioniranje skupštine i društva.

Zaštita interesa društva ostvaruje se i supsidijarnim odredbama. Ako je društvo statutom

propisalo kvorum pa se zbog nedostatka kvoruma skupština nije mogla odrţati, tada na idućoj skupštini

ne postoji vezanost kvorumom i moţe se odluĉivati neovisno o broju zastupljenih dioniĉara.

Skupština djeluje donošenjem odluka. Postupak odluĉivanja i oblik odluĉivanja nije zakonom

utvrĊen. Glasovati se moţe javno i tajno. U osobnim stvarima smatra se da se glasuje tajno. Zakonom

nije predviĊena mogućnost da odsutni ĉlan glasuje pismeno. Pobliţe odredbe o tome mogu se unijeti u

statut ili poslovnik. Sve odluke skupštine moraju se unijeti u zapisnik koji sastavlja javni biljeţnik.1156

Odluke koje donosi skupština valjane su ako postoji kvorum, kada je utvrĊen statutom, i ako je za njih

glasovala potrebna većina.

U pravilu se odluke na glavnoj skupštini donose obiĉnom većinom, odnosno većinom danih

glasova prisutnih dioniĉara.1157

Obiĉna većina potrebna za donošenje odluka odreĊuje se i utvrĊuje u

razmjeru prema predanim glasovima, a ne u odnosu na ukupan broj glasova prema visini temeljnog

kapitala ili u odnosu prema temeljnom kapitalu. Nevaljani glasovi i uzdrţani ne uzimaju se u obzir pri

tom utvrĊivanju. Obiĉna većina je natpoloviĉna većina glasova dioniĉara koji su valjano glasali „za“ ili

„protiv“ uvećana za barem jedan glas. Odluka je donesena ako je za nju glasovala polovica i jedan više

od dioniĉara koji su valjano glasovali. Obiĉna većina vrijedi uvijek ako statutom ili zakonom nije

predviĊena veća većina.

1153

Ĉl. 287. st. 2. ZTD. 1154

Ĉl. 288. ZTD. 1155

Ĉl. 289. st. 1. ZTD. 1156

Ĉl. 286. ZTD. 1157

Ĉl. 290. ZTD.

231

Za donošenje odreĊenih odluka zakon pretpostavlja tzv. kvalificiranu većinu, odnosno 3/4 danih

glasova prisutnih dioniĉara. Nema zapreke da se za donošenje odreĊenih odluka statutom utvrdi i veća

većina od one propisane zakonom.1158

Kvalificirana većina ili 3/4 glasova je većina koja se za odreĊene

odluke izriĉito traţi zakonom ili je predviĊena u statutu. Zakonom odreĊena kvalificirana većina

ostvarena je kada su za odluku glasovali dioniĉari koji predstavljaju tri ĉetvrtine glasova od temeljnog

kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini. Takvo odmjeravanje kvalificirane većine potrebno je radi

onemogućivanja dioniĉara, koji ima najmanje 25% udjela, da bude u poloţaju sprijeĉiti donošenje

temeljnih odluka. Za neke odluke propisana je kvalificirana većina, ali samo od danih glasova (npr.

opoziv nadzornog odbora).

Na odluke temeljnog znaĉenja upućuju odredbe zakona u kojima se izriĉito traţi kvalificirana

većina:

1. izmjene statuta1159

2. povećanje temeljnog kapitala1160

3. uvjetno povećanje kapitala1161

4. smanjenje temeljnog kapitala1162

5. izdavanje zamjenjivih obveznica i obveznica s promjenjivom kamatom1163

6. sklapanje, izmjena i prestanak poduzetniĉkih ugovora1164

7. prikljuĉenje društva1165

Statutom se mogu propisati i veći udjeli potrebnih glasova pa i jednoglasnost što bi, naravno,

znatno oteţalo rad i odluĉivanje u skupštini. Od ostalih potrebnih uvjeta za valjano odluĉivanje moguće

je u statutu predvidjeti suglasnost pojedinih dioniĉara ili nadzornog odbora.1166

7.7.4.5. Pravo glasa

Pravo glasa odreĊuje se prema nominalnom iznosu dionice a kada je rijeĉ o dionicama bez

nominalnog iznosa, prema njihovu broju. Iz te zakonske odredbe proizlazi pravilo naĉelnog znaĉenja

da svaka dionica nosi jedan glas. Dionice koje pripadaju nekom dioniĉaru, smatraju se i dionice koje

netko drugi drţi za njegov raĉun ako je tako odreĊeno u statutu. U praksi je prihvaćeno i judikaturom

potvrĊeno, da takav imatelj više dionica za tuĊi raĉun moţe razliĉito glasovati. Razlozi za to su

1158

Statutom se u pravilu ne moţe odrediti da je za donošenje odreĊene odluke potrebna manja većina od one propisane

zakonom. Iznimka od ovoga pravila je donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala ulozima za koju zakon

pretpostavlja ¾ većinu, meĊutim dopušta da se statutom predvidi i manja većina ali ne manja od 2/3 većine. V. ĉl. 304.

ZTD. 1159

Ĉl. 301. st. 2. ZTD. 1160

Ĉl. 323. st. 2. ZTD. 1161

Ĉl. 314. st. 1. ZTD. 1162

Ĉl. 342. st. 1. ZTD. 1163

Ĉl. 341. st. 1. ZTD. 1164

Ĉl. 481. st. 1. ZTD. 1165

Ĉl. 503. st. 2. ZTD. 1166

Ĉl. 290. ZTD.

232

sluĉajevi punomoćnika dionica kojima je veći broj dioniĉara povjerio svoje dionice dajući im razliĉite

upute za glasovanje.

Od navedenog pravila postoje iznimke i ograniĉenja:

1. ograniĉenje najvišeg nominalnog iznosa što ga moţe posjedovati jedan dioniĉar kojim se

ograniĉenjem odreĊuje i najveći broj glasova

2. ograniĉenje broja glasa - stupnjevanjem tako da se ograniĉi broj glasova koje jedan dioniĉar

moţe imati neovisno o broju dionica.

Razlozi takvih zakonskih mogućnosti i odstupanja od naĉelnih pravila koja priznaje i naše

pravo, nastojanje je da se zadrţi javni otvoreni karakter društva i zaštiti od prevladavajućeg utjecaja

velikih dioniĉara, a istodobno odrţi potrebna neovisnost uprave od skupštine u kojoj dioniĉari imaju

odluĉujući utjecaj.1167

Pravo glasa stjeĉe se potpunom uplatom uloga, a statutom se moţe odrediti da se pravo glasa,

ali samo na jedan glas, stekne i prije ako je uplaćen odreĊeni najniţi iznos uloga. Zalaganjem dionica

ne gubi se pravo glasa.

7.7.4.6. Iskljuĉenje prava glasa

Zakonskom mogućnošću da se pravo glasa iskljuĉi, nastoji se sprijeĉiti da uprava utjeĉe na

oblikovanje volje i odluĉivanje u vlastitoj skupštini. Takvi sluĉajevi odnose se i na mogućnosti

preuzimanja dionica za raĉun društva, ovisnog društva ili društva u kojem postoji većinski udjel.

Iskljuĉenje prava glasa ureĊuje se kako bi se izbjeglo odluĉivanje o sukobljenim interesima.

Posebni sluĉajevi nisu imenovani već se zakon ograniĉava na zabranu da se pravo glasa ostvaruje za

sebe ili nekog drugog kada se odluĉuje o njegovim stvarima radi davanja razrješnice (nadzornom,

odnosno upravnom odboru i upravi kada su njihovi ĉlanovi istodobno i dioniĉari) i radi osloboĊenja od

odgovornosti (pitanja o kojima skupština rijetko odluĉuje osim u sluĉajevima iz kada postoji

odgovornost osnivaĉa i ĉlanova uprave prema društvu) o zahtjevu što ga društvo ima prema njemu.

Poseban sluĉaj iskljuĉenja je glasovanje o imenovanju posebnih revizora društva. U odluĉivanju

o tome ne moţe sudjelovati ĉlan uprave ili nadzornog odbora ako se ispitivanje revizora odnosi na

ocjenu rada nekog ĉlana tih tijela.1168

Pravila kojima se nastoji sprijeĉiti odluĉivanje i svaki drugi utjecaj na stvari u kojima pojedinac

ima vlastiti interes, ograniĉenog su domašaja. U praksi se ti zahtjevi statutarne discipline izbjegavaju na

razliĉite naĉine, a najĉešće glasovanjem imatelja dionice koji daje samo ime.

Za sprjeĉavanje takve prakse predviĊena je i sankcija ništetnosti za sve ugovore kojima se

dioniĉar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora

kao i za svaki prijedlog uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora.1169

I te odredbe su

1167

Za pravo glasa v. Barbić, J., op.cit. (ref.1060.), str.542.-581. 1168

ĉl. 298., st. 1. ZTD. 1169

ĉl. 293., st. 2. ZTD.

233

ograniĉenog domašaja jer je postojanje i sadrţaj takvog ugovora vrlo teško dokazati budući da se

iznimno sklapa u pisanom obliku.

7.8. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala

7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima

Do sredstava potrebnih za investicije ili druge namjene društvo moţe doći uzimanjem kredita uz

kamate i obvezu vraćanja ili sustavnim odredbama propisa o trgovaĉkim društvima - povećanjem

kapitala. Institutom povećanja kapitala društvo povećava iznos temeljnog kapitala tako da u visini

razlike od ranijeg iznosa temeljnog kapitala do novog iznosa izdaje nove dionice. O tome donosi

odluku skupština pod uvjetom da su uplaćeni svi dotadašnji ulozi.

Odluka o povećanju temeljnog kapitala donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje 3/4

temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, meĊutim, u statut dioniĉkog društva moţe se inkorporirati

odredba kojom se omogućava donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala drugaĉijom većinom

od zakonski propisane, no ista ne smije biti manja od većine glasova koji predstavljaju 2/3 temeljnog

kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.

Ako se povećanje kapitala ostvaruje ulozima u stvarima i pravima, vrijede posebne odredbe o

tome i pravila koja vrijede za ulaganje stvari i prava kod osnivanja društva.1170

Odluke o povećanju

kapitala i prijave za provedbu povećanja kapitala upisuju se u sudski registar.

Donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala ukljuĉuje i odluku o iznosu za koji se

povećava temeljni kapital i nominalna vrijednost tj. cijena dionice koje će se izdati. Nove dionice

mogu, naime, biti izdane za iznos nominalne vrijednosti ili veći iznos. Pravilna odluka o tome moţe se

donijeti uvaţavajući sve okolnosti trţišta na kojem će se dionice ponuditi i poloţaju poduzeća,

ponajprije vrijednosti imovine kojom raspolaţe. Posebno se mora procijeniti stanje na trţištu kapitala,

stanje ponude i potraţnje i kotacija dionica društva na burzi. Poznata je praksa ponuda novih dionica po

povoljnijem manjem nominalnom iznosu - kursu kako bi se potakla potraţnja i time povećala kotacija,

kurs dionica na burzi.

Nove dionice upisuju se pisanom izjavom - upisnicom.1171

Upisnica mora sadrţavati:

1. dan kad je donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala,

2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrĊenih uplata te opseg dodatnih obveza,

1170

Ĉl. 305. ZTD. 1171

Ĉl. 307. ZTD.

234

3. utvrĊenja uĉinjena glede povećanja temeljnog kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju

dionice više rodova, ukupan nominalni iznos dionica svakog roda,

4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno

povećanje temeljnog kapitala.1172

Nove se dionice preuzimaju samo na osnovu upisanih izjava - upisnica. Povišenje nije izvršeno

kad su dionice potpuno uplaćene nego kada su pokrivene upisima (supskripcija) i kad su uplate

izvršene u veliĉini propisanoj zakonom ili statutom.

Nove su dionice u pravilu dostupne svima kao kod prve emisije. Istodobno vrijedi naĉelno

pravo zaštićeno zakonom u nas i u većini zakonodavstva o dioniĉkim društvima da se dosadašnjim

dioniĉarima daje pravo prvenstva kao jedno od temeljnih ĉlanskih prava. To pravo dioniĉari ostvaruju

razmjerno prema svome udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu i na naĉin predviĊen zakonom te

prema odlukama skupštine. Pravo prvenstva se moţe ograniĉiti kvalificiranom odlukom skupštine u

svakom sluĉaju povišenja kapitala (pravo opcije). To se ostvaruje odlukom o djelomiĉnom ili

potpunom iskljuĉenju prava prvenstva za koju odluku je predviĊen poseban postupak.

Razlozi ograniĉenja u svakom sluĉaju moraju se navesti, a naĉelno vrijedi da bi se ograniĉio

karakter javnosti društva kada bi se upis novih dionica beziznimno vezao u korist dotadašnjih

dioniĉara. Ako dioniĉar ne ţeli ostvariti svoje pravo prvenstva za svoj raĉun, on ga moţe ostvariti

prodajom dionica s pravom prvenstva na burzi. Prije objave o upisu izvršenog povišenja temeljne

glavnice u trgovaĉki registar, društvo ne smije u svom poslovnom prometu navoditi iznos povišene

glavnice.

7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala

Glavna skupština moţe, većinom od 3/4 glasova, donijeti i odluku o uvjetnom povećanju

temeljnog kapitala. Rijeĉ je o povećanju temeljnog kapitala za koje u trenutku donošenja odluke nije

sigurno da li će temeljni kapital biti uistinu povećan i u kojoj mjeri. Budući je svrha uvjetnog povećanja

temeljnog kapitala ostvarivanje prava odreĊenih osoba na stjecanje dionica, da li će uistinu doći do

povećanja temeljnog kapitala, ovisiti o volji tih osoba.1173

Uvjetno povećanje temeljnog kapitala dozvoljeno je u slijedećim situacijama:

1. radi ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava

prvenstva pri upisu novih dionica,

2. radi pripreme za pripajanje više društava,

3. radi ostvarenja prava na dionice zaposlenika i ĉlanova uprave, odnosno izvršnih direktora

društva ili nekog s njim povezanog društva na temelju odluke glavne skupštine,

1172

Upisnica koja ne sadrţava propisane sastojke je ništetna. Tako Barbić, J., op.cit. (ref.1060.), str.1221. 1173

Ĉl. 313. ZTD.

235

4. radi davanja dionica vladajućeg društva, dioniĉarima odnosno ĉlanovima ovisnog društva, ako

je sklopljen ugovor o voĊenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti ili dionica glavnog

društva dioniĉarima odnosno ĉlanovima prikljuĉenog društva.

7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital

Radi se o posebno ureĊenom postupku povećanja kapitala koji je proceduralno jednostavniji od

redovitog povećanja. Statutom ili njegovim izmjenama moţe se predvidjeti iznos povećanja kapital o

kojem uprava moţe odluĉivati bez suglasnosti skupštine. Takva sloboda uprave vezana je zakonskim

ograniĉenjima o roku povećanja najviše pet godina od upisa društva odnosno upisa izmjene statuta.1174

Nominalni iznos odobrenog kapitala ne smije prijeći polovinu nominalnog iznosa temeljnog

kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Izdavanje dionica i drugi postupci povećanja odobrenog kapitala

analogni su postupcima predviĊenima za povećanje kapitala, ali i posebno ureĊeni.

7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva

Ako društvo dobro posluje, kapital se moţe povećati iz vlastitih sredstava: rezervi kapitala,

rezervi iz dobiti i zadrţane dobiti u temeljni kapital društva.1175

Na takav pravni i strateški pothvat društvo će se odluĉiti kada ima višak kapitala u rezervama i

drugim izvorima te je njegova imovina u prevelikom nerazmjeru s visinom temeljnog kapitala.

Povećanjem iz vlastitih sredstava ta se imovina preobraća u temeljni kapital. Izravna ekonomska

posljedica je povećanje kreditne sposobnosti poduzeća, a posredno i porast vrijednosti njegovih dionica

na burzi.1176

Pravno i ekonomski je logiĉno da se tako izdane dionice daju dioniĉarima osloboĊene poreza jer

je njihovo podrijetlo imovina društva koja im, iako ne pravno - pripada ekonomski. Na taj naĉin ta

imovina dobiva i svoj pravni i prometni oblik u iznosu kapitala i u novim dionicama ili povećanju

nominalne vrijednosti dotadašnjih dionica.

7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala

Da bi se pravilno protumaĉile i zatim u praksi i primijenile razliĉite pravne tehnike i oblici

smanjenja kapitala, osnovni je uvjet da se uzme u obzir materijalno pravna podloga odnosno

ekonomska svrha takvih sloţenih pravno-financijskih strategija u dioniĉkim društvima. Utoliko više što

smanjenju kapitala prethode ekonomski razlozi i jedan od pravno predviĊenih sastojaka odluke o

1174

Ĉl. 323. ZTD. 1175

Ĉl. 328. – ĉl. 341. ZTD. 1176

O financijskim pretpostavkama za donošenje odluke v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str.477.

236

smanjenju kapitala. Zakonom je naime izriĉito propisano da se u odluci mora odrediti svrha smanjenja

kapitala.1177

ZTD predviĊa i postupno ureĊuje slijedeće sluĉajeve smanjenja temeljnog kapitala:

1. redovno smanjenje temeljnog kapitala kao efektivno smanjenje,

2. pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala kao oblik nominalnog smanjenja, i

3. povlaĉenje (amortizacija) dionica kao jedna od posebnih pravnih tehnika redovitog, efektivnog

smanjenja kapitala.

7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala

Postupak redovnog smanjenja zapoĉinje odlukom skupštine koja mora biti donesena potrebnom

većinom uz glasovanje dioniĉara svakog roda dionica koje daju pravo glasa. Odluka mora sadrţavati

svrhu smanjenja.1178

Iznos smanjenja ne smije doseći granicu kojom se ne pokriva minimalni iznos potreban za

osnivanje dioniĉkog društva propisan zakonom (200.000,00 kn). Iznimka od toga pravila dopuštena je

ako se istodobno donosi odluka o povećanju temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima (kupnja

stvari, investicije i dr.).1179

Smanjenje temeljnog kapitala se provodi smanjenjem nominalnog iznosa dionica te spajanjem

dionica ali samo ako dionice glase na minimalan zakonom propisan iznos ispod kojeg se ne mogu

smanjiti njihovi nominalni iznosi. Odluka o smanjenju temeljnog kapitala podnosi se radi upisa u

sudski registar.

Zaštita vjerovnika predviĊena je odredbama o obvezatnoj objavi upisa nakon koje u roku od

šest mjeseci vjerovnici mogu traţiti osiguranje naplate potraţivanja i društvo tom zahtjevu mora

udovoljiti.1180

Istoj svrsi sluţi i odgoda plaćanja dioniĉarima koja je dozvoljena tek protekom šest

mjeseci od objave upisa smanjenja kapitala.

7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala

U postupku nominalnog ili deklarativnog smanjenja temeljnog kapitala nema nikakvih isplata ili

vraćanja kapitala dioniĉarima. Taj se postupak primjenjuje vrlo ĉesto radi sanacija društava u gubitcima

i to tako da se veliĉina iznosa temeljnog kapitala dovede u sklad (izravnavanje niţe vrijednosti) sa

stvarnim stanjem, a zatim se donosi odluka (ili istodobno) o povećanju temeljnog kapitala radi nabave

novih sredstava.

Zakonom se traţi da u odluci bude izriĉito navedena svrha takvih smanjenja kapitala, a ona

moţe biti:

1177

Ĉl. 342. st. 3. i ĉl. 349. st. 1. ZTD. 1178

Ĉl. 342. ZTD. 1179

Ĉl. 348. ZTD. 1180

Ĉl. 345. ZTD.

237

1. izravnavanje niţe vrijednosti,

2. pokriće gubitaka ili

3. prijenos sredstava u rezerve kapitala.1181

U sluĉaju smanjenja kapitala potrebna je posebna zaštita vjerovnika koja se ostvaruje, osim

naĉina predviĊenih za redovito smanjenje, i zabranom isplate dobiti dioniĉarima dok zakonske rezerve i

rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos 5% temeljnog kapitala.1182

Dobit se ne smije isplaćivati

dioniĉarima sve dok zakonske rezerve i rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%)

temeljnoga kapitala. Zaštita vjerovnika i imovine, odnosno temeljnog kapitala društva pa time i

dioniĉara ostvaruje se i izriĉitom zabranom isplate dioniĉarima iznosa koji su dobiveni smanjenjem

kapitala.1183

7.8.2.3. Povlaĉenje dionica

Razliĉito od prethodnih sluĉajeva u kojima su svi dioniĉari stavljeni u isti poloţaj kod

povlaĉenja dionica, tim postupkom mogu biti pogoĊeni samo neki dioniĉari. Povuĉene dionice gube

svoju vrijednost, a time se osnovna glavnica smanjuje.

Imatelji dionica koje su povuĉene, gube ĉlanska prava, a vjerovnici takoĊer mogu biti pogoĊeni

jer se povuĉene dionice isplaćuju iz imovine društva koja se time smanjuje. Da bi se zaštitili ti interesi,

predviĊeni su posebni postupci i uvjeti povlaĉenja dionica.

Društvo moţe povlaĉiti dionice prisilno ako su statutom odreĊene pretpostavke i naĉini

provedbe prisilnog povlaĉenja. Takvo je povlaĉenje kad se imovina odnosno ulog u temeljnom kapitalu

sastoji od stvari i prava koje se s vremenom ili trošenjem iscrpljuju. U takvim sluĉajevima se već

statutom predviĊa povlaĉenje takvih dionica. Dioniĉarima ĉije su dionice povuĉene, pripada

naknada.1184

Druga je mogućnost povlaĉenja dionica kad se radi o vlastitim dionicama1185

ili dionicama koje

su društvu prenesene bezuvjetno na raspolaganje.

Pravila redovitog smanjenja dionica primjenjuju se i na povlaĉenje dionica.

U sluĉajevima povlaĉenja besplatnih dionica i povlaĉenja na teret dobiti i rezerve primjenjuju se

druga pravila provoĊenja povlaĉenja, a ne ona analogna redovitom smanjenju.

Jedna od temeljnih razlika je što nema plaćanja ili povrata dioniĉarima. Ako se povlaĉenje

dionica provodi nominalnim smanjenjem kapitala, tada je potrebna odluka glavne skupštine društva u

kojoj se navodi svrha smanjenja temeljnog kapitala. U tom sluĉaju iznos smanjenja kapitala ostvaren

povlaĉenjem unosi se u rezerve kapitala. Registarskom sudu podnosi se prijava za upis smanjenja

povlaĉenjem i upis smanjenja odvojeno ili istodobno s upisom odluke o smanjenju.

1181

Ĉl. 349. ZTD. 1182

Ĉl. 351. ZTD. 1183

Ĉl. 350. ZTD. 1184

Ĉl. 352. st. 2. ZTD. 1185

Ĉl. 352. st. 1. ZTD.

238

7.9. PRESTANAK DIONIĈKOG DRUŠTVA

7.9.1. Razlozi za prestanak dioniĉkog društva

Razlozi za prestanak dioniĉkog društva jesu:

1. istek vremena odreĊenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na odreĊeno vrijeme,

2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri

ĉetvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke,

ako se statutom za to ne traţi veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,

3. pravomoćna odluka registarskog suda kojom se odreĊuje brisanje društva po sluţbenoj

duţnosti,

4. pripajanje društva drugome društvu, spajanje s drugim društvom i podjela društva

razdvajanjem,

5. odluka steĉajnog vijeća o otvaranju i zakljuĉenju steĉajnog postupka,

6. otvaranje steĉajnog postupka,

7. ništetnost društva,

8. ukidanje društva i

9. ostali sluĉajevi predviĊeni statutom.1186

7.9.2. Likvidacija dioniĉkog društva

Nakon što je donijeta odluka o prestanku društva mora se provesti postupak likvidacije.

Likvidacija dioniĉkog društva se neće provoditi jedino u sluĉaju kad se društvo pripaja drugome

društvu ili spaja s drugim društvom. Likvidacija se takoĊer neće provoditi ako se nad društvom otvori

steĉajni postupak.1187

Postupak likvidacije provode ĉlanovi uprave odnosno izvršni direktori kao likvidatori ili druge

osobe, a to mogu biti i pravne osobe odreĊene statutom ili odlukom glavne skupštine. U postupku

likvidacije društvo uz tvrtku mora navesti i naznaku u likvidaciji i pod tom tvrtkom moţe poduzimati

radnje likvidacije i nastupati u pravnom prometu. Likvidatori se upisuju u trgovaĉki registar prijavom

registarskom sudu.1188

Likvidatori zastupaju društvo. U postupku likvidacije likvidatori su duţni

pozvati vjerovnike da prijave svoja potraţivanja i okonĉati poslove, naplatiti potraţivanja društva i

ispuniti obveze društva prema vjerovnicima, drţavi i dr.

1186

Ĉl. 367. ZTD. 1187

Terek, D., Prestanak i likvidacija trgovaĉkih društava, Raĉunovodstvo i financije, 6/2007., str.66. 1188

Ĉl. 372. st. 1. ZTD.

239

Imovina društva (likvidacijska masa) moţe se podijeliti dioniĉarima tek nakon godinu dana od

trećeg poziva vjerovnicima.1189

Imovina se dijeli dioniĉarima razmjerno nominalnim iznosima

uvaţavajući razliĉita prava koja proizlaze iz razliĉitih rodova dionica. Nastavljanje društva je moguće

samo u sluĉajevima kada društvo prestaje protekom vremena ili odlukom glavne skupštine, ali samo

prije poĉetka podjele imovine.1190

1189

Ĉl. 379. st. 1. ZTD. 1190

Ĉl. 384. st. 1. ZTD.

240

8. DRUŠTVO S OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU


Društvo s ograniĉenom odgovornošću je trgovaĉko društvo u koje jedna pravna ili fiziĉka osoba

ili više njih unose uloge kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu tako da

ĉlanovi ne odgovaraju za obveze društva. Ulozi ne moraju biti jednaki. Osnivaĉ moţe kod osnivanja

društva preuzeti više poslovnih udjela. Ukupan iznos svih uloga mora odgovarati iznosu temeljnog

kapitala društva.Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnicama.1191

Društvo s ograniĉenom odgovornošću je društvo pravna osoba, društvo kapitala, trgovaĉko

društvo, ĉlanovi ne odgovaraju za obveze društva i ima temeljni kapital.1192

Sva ta obiljeţja ima i

dioniĉko društvo pa glede njih valja na odgovarajući naĉin primijeniti ono što je reĉeno glede

dioniĉkog društva, uz napomenu da se ĉlanovi društva ne zovu dioniĉari nego ĉlanovi društva1193

i da je

najniţi propisani temeljni kapital društva s ograniĉenom odgovornošću, za razliku od dioniĉkog

društva, 20.000,00 kn. Iako bi naziv društva mogao uputiti na pogrešan zakljuĉak kako društvo ne

odgovara cijelom svojom imovinom za svoje obveze nego da je ta odgovornost neĉim ograniĉena,

glede odgovornosti za obveze društva s ograniĉenom odgovornošću nema razlike u odnosu na

odgovornost dioniĉkog društva.

Obiljeţja društva s ograniĉenom odgovornošću po kojima se ono razlikuje od dioniĉkog društva

jesu:

1. temeljni kapital podijeljen na poslovne udjele koji se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima i

2. temeljni ustrojbeni akt društva je društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju, a ne statut kao u

dioniĉkom društvu.1194

1191

Ĉl. 385. st. 1. i st. 2. ZTD. 1192

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.915.), str.565.-571. 1193

O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s ograniĉenom

odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010., str.7. 1194

Ibid.

241

8.2. OSNIVANJE

Društvo s ograniĉenom odgovornošću moţe se osnivati samo simultano. ZTD-om je izriĉito

zabranjeno sukcesivno osnivanje društva. Društvo s ograniĉenom odgovornošću osniva se na temelju

društvenog ugovora u obliku javnobiljeţniĉke isprave. Kad društvo osnivaju dvije osobe ili više osoba,

one to ĉine sklapanjem društvenog ugovora i tada nastaje preddruštvo. Kad društvo osniva samo jedna

osoba, fiziĉka ili pravna, umjesto društvenog ugovora osnivatelj daje izjavu kod javnog biljeţnika o

osnivanju društva s ograniĉenom odgovornošću.1195

Sklapanje društvenog ugovora dopušteno je i preko opunomoćenika. Oblik punomoći je

propisan zakonom, tj. punomoć se mora ovjeriti kod javnog biljeţnika. Jedino ako se radi o zakonskim

zastupnicima osnivatelja, za njihove izjave o osnivanju društva nije potrebna punomoć jer oni svoje

ovlasti zasnivaju na zakonu.

8.2.1. Sadrţaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)

Glede sadrţaja društvenog ugovora1196

, odnosno izjave o osnivanju društva, ZTD-om je izriĉito

propisano koje sastojke društveni ugovor mora sadrţavati, a i ti sastojci moraju biti u skladu s ostalim

prisilnim odredbama ZTD-a. Obvezatni su sastojci društvenog ugovora odnosno izjave o osnivanju

društva s ograniĉenom odgovornošću sljedeći:

1. ime, prezime, odnosno tvrtka, prebivalište, odnosno sjedište osnivaĉa, ako je osnivaĉ fiziĉka

osoba i osobni identifikacijski broj, a ako je osnivaĉ pravna osoba i matiĉni broj subjekta,

odnosno odgovarajuće podatke ako je rijeĉ o stranoj osobi,

2. tvrtka i sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva,

4. ukupni iznos temeljnog kapitala te iznos svakog pojedinaĉnog uloga osnivatelja, a ako ulog ĉine

stvari ili prava, moraju se detaljno opisati i naznaĉiti njihovu vrijednost, te broj i nominalne

iznose poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preuzima svaki osnivaĉ,

5. odredba o tome osniva li se društvo na odreĊeno ili na neodreĊeno vrijeme,

6. prava i obveze koje ĉlanovi imaju prema društvu, osim uplate svojih uloga te prava i obveze

koje društvo ima prema osnivateljima.1197

1195

Ĉl. 387. ZTD. 1196

Za primjer društvenog ugovora i izjave o osnivanju v. Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.972.), str.344.-345. 1197

Ĉl. 388. ZTD.

242

8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele

Temeljni kapital društva s ograniĉenom odgovornošću mora iznositi najmanje 20.000,00 kuna,

te mora biti izraţen u kunama.1198

On je novĉani izraz vrijednosti svih uloga zajedno.1199

Nominalni iznos pojedinog uloga ne moţe biti manji od 200,00 kn, a ukoliko je veći, mora biti

izraţen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Osnivaĉ moţe kod osnivanja preuzeti i više

poslovnih udjela. Pristupanjem društvenom ugovoru, osnivaĉ preuzima odreĊeni poslovni udio i

obvezuje se dati društvu onu vrijednost koja odgovara svoti preuzetog poslovnog udjela (ulog u

društvo). Preuzimanjem poslovnog udjela osnivaĉ postaje ĉlanom te stjeĉe ĉlanska prava u društvu.1200

Zbroj nominalnih iznosa svih poslovnih udjela mora odgovarati iznosu temeljnog kapitala.

Uplata uloga predstavlja glavnu obvezu ĉlana društva. On svoju obvezu ispunjava unosom

novca, stvari i prava u društvo. Ulozi u društvo moraju se unijeti tako da društvo moţe njima slobodno

raspolagati

Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivatelj mora uplatiti najmanje ĉetvrtinu uloga koji

uplaćuje u novcu, tako da ukupni iznos svih uplata u novcu ne moţe biti manji od 10.000, 00 kuna.

Novĉani ulozi uplaćuju se na raĉun društva kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Stvari i

prava moraju se u cijelosti unijeti prije upisa društva u sudski registar.1201

Ako je vrijednost uloga u

stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od

vrijednosti uloga koji se time ulaţe, razlika do visine tako izraţenoga uloga mora se uplatiti u

novcu.1202

Ukoliko ĉlan društva ne unese ulog u društvo, a ono to ne moţe nadoknaditi prodajom

poslovnog udjela, drugi ĉlanovi društva duţni su uplatiti iznos koji nedostaje razmjerno svojim

udjelima u društvu. Na taj se naĉin štiti društvo te istodobno njegovi ĉlanovi i vjerovnici. Zaštita tih

osoba osigurava se i kogentnim rješenjima predviĊenima za sluĉaj da ĉlan društva zakasni odnosno

uopće ne uplati svoj ulog.1203

Ĉlan društva koji ulog ne uplati pravodobno mora društvu platiti zatezne kamate ili više kamate

ukoliko su takve prethodno odreĊene od strane društva. Ĉlana u zakašnjenju, društvo moţe pozvati

pisanim putem da ispuni svoju obvezu u naknadnom roku koji ne moţe biti kraći od mjesec dana.

Društvo ga mora upozoriti da, ukoliko ne ispuni svoju obvezu u naknadnom roku, bit će iskljuĉen iz

društva. Bezuspješnim protekom naknadnog roka ĉlan biva iskljuĉen iz društva, gubi sva prava u

društvu, no i dalje odgovara za štetu koja je društvu time poĉinjena.1204

1198

Ĉl. 389. ZTD. 1199


Ibid., str.593. 1201

Ĉl. 390. st. 3. ZTD. 1202

Ĉl. 390. st. 3. ZTD-a. 1203

O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str. 138. 1204

Ĉl. 400. ZTD.

243

8.2.3. Dodatne ĉinidbe i posebne pogodnosti

Dodatne obveze su društvenim ugovorom utvrĊene obveze nekog ĉlana ili nekih ĉlanova da će

društvu štogod prodati ili uĉiniti, ili u njegovu korist štogod propustiti, ili trpjeti.1205

Njima ne dolazi do

povećanja temeljnog kapitala društva.1206

U sluĉajevima kad ĉlanovi društva utvrde da bi dodatne ĉinidbe vezane za osobna svojstva

nekog ĉlana ili nekih ĉlanova koristile društvu, moraju društvenim ugovorom uĉiniti sljedeće:

1. odrediti dodatnu ĉinidbu koja se moţe sastojati u davanju, ĉinjenju, trpljenju ili propuštanju,

2. odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih ĉinidbi,

3. utvrditi mjerila za odreĊivanje naknade koju za te ĉinidbe društvo treba platiti,

4. utvrditi ugovornu kaznu za sluĉaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze.1207

Dodatne se ĉinidbe mogu sastojati u novcu ili ispunjenju drugih ĉinidbi koje imaju imovinsku

vrijednost. ZTD izriĉito propisuje da ono što je uplaćeno, ne moţe biti vraćeno ĉlanovima društva

ukoliko je potrebno za pokriće gubitaka društva.

Za postojanje posebnih pogodnosti potrebna je odgovarajuća odredba u društvenom ugovoru

kojima se odreĊuju njezin sadrţaj i njihov ovlaštenik. Kad se ĉlanu daje naknada za stvari ili prava koja

on prenosi društvu i koja se priraĉunava njegovom ulogu ili kada mu se daju posebne pogodnosti, u

društvenom ugovoru mora se navesti:

1. toĉno i u cjelini ĉlan društva koji prenosi stvar ili pravo,

2. opis onoga što se tako prenosi društvu,

3. vrijednost toga izraţenu u novcu, te

4. posebne pogodnosti koje stjeĉe ĉlan društva.1208

8.2.4. Troškovi osnivanja

Troškovi osnivanja mogu biti znatni, ali ako nije ništa o njima dogovoreno, snose ih sami

osnivatelji razmjerno svojim ulozima. Na naknadu izdataka za sklopljene poslove prije upisa društva u

sudski registar primjenjuju se odredbe o preddruštvu. 1209

ZTD izriĉito zabranjuje isplatu naknade troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva iz

temeljnog kapitala, te posebno istiĉe kako nije dopušteno da se iznos tih troškova priraĉuna temeljnom

kapitalu kao ulog.1210

1205


Ĉl. 391. ZTD. 1207


Ĉl. 392. ZTD. 1209


Ĉl. 393. st. 1. ZTD.

244

8.2.5. Prijava i upis u sudski registar

Prijava za upis u sudski registar1211

podnosi se ukoliko su ispunjene slijedeće pretpostavke:

1. sklopljen je društveni ugovor, odnosno dana je izjava o osnivanju ako je osnivatelj jedna osoba,

2. uneseni su ulozi u skladu sa ZTD-om i društvenim ugovorom. Ulozi u stvarima i pravima

moraju biti unijeti na naĉin da društvo s njima moţe slobodno raspolagati nakon upisa u sudski

registar,

3. imenovan je jedan ĉlan ili više ĉlanova uprave, a ako društvo mora imati nadzorni odbor, ovaj

mora biti izabran,1212

4. ako društvo osniva samo jedan osnivatelj, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno

osiguranje za to da će dio uloga u novcu, koji nije uplaćen, biti uredno plaćen.1213

U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i predmet poslovanja društva,

2. iznos temeljnog kapitala društva,

3. izjava ĉlanova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi

bile protivne odredbama ZTD-a o zabrani odreĊenim osobama da budu ĉlanovi uprave,

4. imena i prezimena ĉlanova uprave, predsjednika i ĉlanova nadzornog odbora, te njihovo

prebivalište i osobni identifikacijski broj,

5. imena i prezimena, odnosno tvrtke ĉlanova društva, ako su ĉlanovi društva fiziĉke osobe, i

njihovi osobni identifikacijski brojevi, a ako pravne osobe njihovi matiĉni brojevi subjekta,

odnosno odgovarajući podaci ako je rijeĉ o stranoj osobi.

Ako su društvenim ugovorom utvrĊene dodatne ĉinidbe1214

, u prijavi se mora pruţiti i dokaz da

su one ispunjene i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaţe. 1215

Pošto zaprimi prijavu sud će ispitati je li društvo uredno osnovano sadrţava li prijava zakonom

propisani sadrţaj i jesu li prijavi priloţene propisane isprave.1216

Upis će biti odbijen onda kada je

nedvojbeno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja odnosno ostali podaci i isprave nisu

toĉni, potpuni ili u skladu s propisima, te kada je sud mišljenja da je vrijednost uloţene stvari ili prava

znatno manja od visine uloga koji se koji se time uplaćuje.1217

Sud će otkloniti upis osnivanja društva u

registar takoĊer i u onim sluĉajevima kada ispitivanje primljene prijave i njezinih priloga ukaţe na

kakav nedostatak prijave, priloţenih dokumenata ili dotadašnjeg postupka.1218

1211

V. primjer prijave za upis u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.972.), str.238.-241. 1212

Ĉl. 394. st. 1. ZTD. 1213

Ĉl. 394. st. 2. ZTD. 1214

Ĉl. 391. ZTD. 1215

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.458.-459. 1216

V. primjer rješenja trgovaĉkog suda o upisu u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.972.), str.242.-244. 1217

Ĉl. 395. st. 2. ZTD. 1218


245

Ako je društvo uredno osnovano, ako prijava sadrţava zakonom propisani sadrţaj i ako su

prijavi priloţene propisane isprave, sud će donijeti rješenje o upisu osnivanja društva u sudski registar i

provesti taj upis. Upis osnivanja društva objavljuje se u Narodnim novinama i u jednim dnevnim

novinama.1219

8.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ĈLANOVA I DRUŠTVA

S obzirom da društvo s ograniĉenom odgovornošću ima pravnu osobnost moguće je postojanje

pravnih odnosa izmeĊu društva i njegovih ĉlanova, te izmeĊu ĉlanova društva meĊusobno. Posebnost je

društava s ograniĉenom odgovornošću u tome što je društveni ugovor temeljni ustrojbeni akt društva pa

to omogućuje da ĉlanovi njime ureĊuju i druge odnose, a ne samo one koji proizlaze iz njihova ĉlanstva

u društvu.1220

ZTD ureĊuje pravne odnose društva i ĉlanova putem uloga u društvo kao temeljne obveze ĉlana

društva i putem poslovnih udjela kao skupa ĉlanskih prava u društvu.

8.3.1. Ulozi u društvo

U skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva svaki je ĉlan duţan uplatiti dio

temeljnoga kapitala koji je preuzeo, odnosno unijeti svoj ulog u društvo.1221

U meĊusobnim odnosima ĉlanova a s obzirom na unos uloga, temeljno je naĉelo da su svi

ĉlanovi obvezni uloge u novcu uplatiti u razmjeru sa svojim preuzetim poslovnim udjelima, ako

drugaĉije nije odreĊeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva. Društvo ne moţe

pojedinim ĉlanovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi od obveze uplate uloga, a ĉlan ne moţe svoje

dugovanje s naslova uplate uloga prebiti s potraţivanjem od društva. Na stvari i na prava koja se unose

kao ulog ne moţe se za potraţivanje koje se ne odnosi na predmet unosa, ostvarivati pravo zadrţanja.

Iznimka od zabrane oslobaĊanja obveze za uplatu uloga postoji kada se društvo odluĉi na

smanjenje temeljnog kapitala, ali samo do svote za koju je smanjeni temeljni kapital.1222

8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog ĉlana

Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi poslovni udjeli kod

jednoga ĉlana ili uz to i kod društva, ĉlan društva mora u roku tri mjeseca od takvog sjedinjenja u

1219

O tome Slakoper, Z., Društvo s ograniĉenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, Zagreb, 2001.,

str.110.-112. 1220

Barbić, J, op.cit. (ref.1193.), str.76. 1221

Ĉl. 398 ZTD. 1222


246

cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno, ili dio udjela

prenijeti na nekog trećeg.1223

Odmah po proteku danog roka, ĉlan društva je duţan izvijesti registarski

sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo, te o tome pruţiti dokaz. Ako ĉlan društva ne ispuni

ovu svoju obvezu, registarski sud će mu za to ostaviti naknadni rok, a ako ĉlan ni u tom roku ne uloţi

ţalbu protiv rješenja ili ne pristupi ispunjenju obveza, registarski sud donosi odluku o prestanku

društva.

8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo

Ĉlan društva koji pravodobno ne uplati ulog, duţan je društvu platiti zatezne kamate ako

društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije

odreĊena viša kamata.1224

Ĉlana društva koji kasni s uplatom uloga, društvo moţe pismeno pozvati na ispunjenje njegove

obveze u naknadnome roku koji ne moţe biti kraći od mjesec dana, uz upozorenje da će, ako ne uplati

ulog, biti iskljuĉen iz društva. Nakon neuspješnog proteka naknadnog roka uprava društva oglašava da

je ĉlan u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomiĉnu uplatu uloga.1225

Pravne posljedice iskljuĉenja su gubitak svih prava u društvu, a ĉlan i dalje odgovara društvu za

uplatu neuplaćenog dijela uloga. Osim prava na iskljuĉenje, društvo ima protiv ĉlana pravo na tuţbu

zbog unosa uloga, što ne iskljuĉuje pravo na iskljuĉenje ĉlana te pravo na naknadu štete.1226

8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo

Za uplatu iznosa koji duguje iskljuĉeni ĉlan društva, ukljuĉujući i kamate, društvu odgovaraju

njegov neposredni prednik i svi raniji prednici u društvu koji su se prema društvu smatrali imateljima

poslovnih udjela u tijeku posljednjih pet godina prije nego što je iskljuĉenom ĉlanu društva bio poslan

poziv za uplatu uloga.1227

Isplatu se moţe traţiti od ranijeg prednika samo ako obvezu ne podmiri

njegov slijednik, što znaĉi da prednici iskljuĉenog ĉlana odgovaraju supsidijarno.

Ako se ne moţe postići da pravni prednici ĉlana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio

uplate ili ĉlan nema pravnih prednika, društvo moţe njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem,

osim ako ga uz cjelinu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost iskljuĉenog ĉlana ne

preuzme neki od ĉlanova društva.1228

Ako društvo ne moţe naplatiti odgovarajuće iznose ni od prednika iskljuĉenog ĉlana ni

prodajom poslovnog udjela ĉlana, ostali ĉlanovi društva duţni su uplatiti iznos koji nedostaje,

razmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu. Ako poslovni udjel nije prodan, ĉlanovi koji su

1223

Ĉl. 398. st. 7. ZTD. 1224

Ĉl. 399. ZTD. 1225

Ĉl. 400. ZTD. 1226

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.468. 1227

Ĉl. 401. ZTD. 1228

Ĉl. 402. ZTD.

247

podmirili obvezu stjeĉu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno steĉajne

mase društva koji bi pripali tomu poslovnomu udjelu i to razmjerno iznosima koje su uplatili na ime

zaostale uplate duga koji se odnosi na taj poslovni udjel.1229

Ĉlanovi društva koje je u steĉaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala koji

nije uplaćen, ukoliko su uplate potrebne da bi se podmirila potraţivanja vjerovnika.1230

Ovoj solidarnoj

odgovornosti svih ĉlanova društva u steĉaju pridruţuju se i pravni prednici sadašnjih ĉlanova, pod

uvjetima propisanim za odgovornost prednika, što znaĉi da prednici u odnosu na slijednike odgovaraju

supsidijarno.1231

8.3.2. Poslovni udjeli

Ako u društvenom ugovoru nije drugaĉije odreĊeno, poslovni udjel ĉlana društva odreĊuje se

prema njegovom nominalnom iznosu. Ĉlan društva moţe imati više poslovnih udjela. Pošto se poslovni

se udjeli ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima, zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi

postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.1232

Uprava svakog društva duţna je voditi knjigu poslovnih udjela koja mora sadrţavati: tvrtku,

odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakoga ĉlana društva, ako je ĉlan

društva pravna osoba podatke o njegovu upisu u odgovarajućem registru, a ako je ĉlan društva fiziĉka

osoba i njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na

temelju toga uplatio, eventualne dodatne ĉinidbe koje je duţan ispuniti prema društvu i koje je ispunio,

te obveze koje terete poslovni udjel i broj glasova koje ima pri donošenju odluka ĉlanova društva. U

knjigu se upisuju opterećenja i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene.1233

U odnosu na

društvo, ĉlan društva je samo osoba koja je upisana u knjizi poslovnih udjela i o ĉijem je ĉlanstvu u

društvu obaviješten registarski sud. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela upis izvršen onoga dana

kad društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traţe za takav upis, bez obzira na

vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom

Poslovni se udjeli mogu prenositi i nasljeĊivati.1234

Nema razlike obavlja li se prijenos udjela

izmeĊu ĉlanova društva ili izmeĊu ĉlana i treće osobe, ali prijenos se mora provesti ugovorom kao

dvostranim pravnim poslom sklopljenim u obliku javnobiljeţniĉkog akta ili privatne isprave koju

1229

Ĉl. 403. ZTD. 1230

Ĉl. 404. ZTD. 1231


O poslovnim udjelima više u: Slakoper, Z., Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003, str. 26-32. 1233

Ĉl. 410. ZTD. 1234

Ĉl. 412. ZTD.

248

potvrdi javni biljeţnik. Oblik javnobiljeţniĉke isprave mora imati i ugovor o preuzimanju obveze o

prijenosu poslovnog udjela.1235

Prijenos moţe biti naplatan ili besplatan.

Iznimka od naĉela slobodnog prijenosa poslovnih udjela jest sluĉaj prijenosa udjela uz kojeg je

vezana obveza dodatne ĉinidbe, a koji se moţe prenositi samo uz suglasnost društva (vinkulacija).

Društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i daljnji uvjeti za prijenos poslovnog udjela i drugi

sluĉajevi potrebe suglasnosti društva za prijenos poslovnog udjela. Ako je društvenim ugovorom pred-

viĊeno da se poslovni udio moţe prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, a društvo ovu

suglasnost uskrati, ĉlan društva moţe od trgovaĉkog suda, traţiti da mu dopusti prijenos toga udjela.

Sud će dozvoliti prijenos ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a

prijenos se moţe obaviti bez štete za društvo, njegove ĉlanove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud

mora saslušati upravu i ĉlana društva koji traţi dozvolu za prijenos poslovnog udjela.1236

Osim što se poslovni udjeli mogu prenositi ugovorom, oni se mogu i nasljeĊivati. Društvenim

ugovorom moţe se za sluĉaj nasljeĊivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik duţan prenijeti

nekome drugome ĉlanu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugaĉije

ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim

izvješćima.1237

Stjecatelj poslovnog udjela, bilo ugovorom, bilo nasljeĊivanjem, stupa u pravni poloţaj

prenositelja. Za ispunjenje ĉinidbi koje se na temelju poslovnog udjela moraju ispuniti društvu po

obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa tog udjela u knjigu

poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik. Zahtjevi

prema pravnome predniku stjecatelja zastarijevaju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis

prijenosa poslovnog udjela.1238

8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu

Postoji li na poslovnom udjelu više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo

zajedno. Ovlaštenici solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udjel. Pravne radnje koje

društvo treba poduzeti prema imateljima poslovnoga udjela, valjano su poduzete, poduzme li ih se

samo prema jednome od njih, ako nema zajedniĉkog zastupnika svih ovlaštenika.

8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela

Društvo ne smije stjecati i uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen

ulog. Društvo moţe stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen ulog ako se

kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

1235

O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.475. 1236

Ĉl. 413. ZTD. 1237

Ĉl. 414. ZTD. 1238

Ĉl. 415. ZTD.

249

1. da je temeljni ulog u cijelosti uplaćen,

2. da cijenu poslovnog udjela društvo plati imovinom (kapitalom) koja prelazi temeljni kapital

društva,

3. ako društvo moţe prema zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela, a da

time ne smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog

ugovora, koje ne smije upotrijebiti za isplate ĉlanovima društva.

Prava i obveze iz vlastitog poslovnog udjela miruju, a aktiviraju se prodajom vlastitih udjela.1239

Moguće je da ĉlan društva s ograniĉenom odgovornošću ima s društvom neki pravni odnos koji

je odvojen od svojstva njegova ĉlana. Kako ĉlan moţe svoj poslovni udjel u ostvarenju nekog

poslovnog odnosa dati u zalog, on ga moţe dati u zalog i društvu ĉiji je ĉlan.1240

To je moguće samo

ako je ukupni iznos traţbine osigurane zalogom poslovnih udjela niţa od vrijednosti udjela ili ako je

vrijednost poslovnih udjela koji se uzimaju u zalog niţa od toga, da iznos traţbine nije veći od one

imovine društva ĉija vrijednost prelazi iznos njegovog temeljnog kapitala.

8.3.2.4. Povlaĉenje (amortizacija) poslovnog udjela

Povlaĉenje poslovnih udjela mora se predvidjeti društvenim ugovorom.1241

S ovom se naĉelnom

odredbom u društvenom ugovoru mora suglasiti i ĉlan kojemu taj udjel pripada, te je stoga ovo temelj

za razlikovanje dobrovoljnog od prisilnog povlaĉenja. Dobrovoljno povlaĉenje poslovnog udjela

moguće je u svako doba, ako se time suglasi njegov imatelj.1242

Povlaĉenje poslovnog udjela bez

suglasnosti imatelja tog udjela, odnosno prisilno povlaĉenje, moguće je samo onda ako su pretpostavke

za to utvrĊene društvenim ugovorom, prije stjecanja predmetnog udjela od strane ĉlana. I kod

dobrovoljnog i kod prisilnog povlaĉenja poslovnog udjela ĉlan ima pravo na povrat uplaćenih uloga, ali

uz uvjet da vraćanje uplaćenog ne dovodi do smanjenja temeljnog kapitala.

8.3.2.5. Istupanje i iskljuĉenje ĉlana iz društva

Društvenim ugovorom moţe se odrediti da ĉlan moţe istupiti iz društva i da ga društvo moţe

iskljuĉiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili iskljuĉenja ĉlana iz

društva.1243

Uvjeti istupanja ĉlana iz društva su sljedeći: vrijeme kada ĉlan moţe istupiti, utvrĊivanje

otkaznih rokova i od kada oni teku, komu se izjavljuje istupanje i sl., a kod iskljuĉenja prije svega

razlozi iskljuĉenja i pravne posljedice.1244

Istupanje ĉlana iz društva tuţbom kod suda, moguće je uvijek onda kada za to postoje opravdani

razlozi. Ova opća zakonska klauzula „opravdani razlozi“ odnosi se naroĉito na one sluĉajeve kada

1239

Ĉl. 418. ZTD. 1240

O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.909.), str.479. 1241

Ĉl. 419. ZTD. 1242


Ĉl. 420. ZTD. 1244


250

ĉlanu koji istupa iz društva, ostali ĉlanovi društva ili neki od organa društva prouzroĉe štetu, ako je ĉlan

sprijeĉen u ostvarenju svojih prava u društvu, ili mu neki organ društva nameće nerazmjerne obveze.

Potrebno je istaknuti kako se ĉlan društva ne moţe unaprijed odreći prava na tuţbu za istupanje iz

društva.

Jednako tako, društvo moţe tuţbom zahtijevati od suda da iskljuĉi odreĊenog ĉlana društva

kada za to postoji vaţan razlog kao primjerice ponašanje ĉlana kojim se onemogućuje ili oteţava

postizanje cilja društva ili ako bi njegov ostanak u društvu za društvo bio nepodnošljiv.

Istupanjem ili iskljuĉenjem ĉlana prestaje njegovo ĉlanstvo u društvu i sva prava koja iz toga

proizlaze. Ĉlan koji istupi iz društva i ĉlan koji je iz društva iskljuĉen, imaju pravo da im se nadoknadi

trţišna vrijednost njihova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno iskljuĉenja. Ako

je ulog ĉlana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu se uloţeno vrati, ali ne prije

nego što proĊu tri mjeseca od istupanja odnosno od iskljuĉenja društva. Kod toga ne moţe traţiti

naknadu štete za sluĉajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uloţio, kao i u

prigodama kad je do toga došlo redovitom uporabom. Ako društvo od ĉlana traţi naknadu naĉinjene

štete ili ĉlan treba ispuniti neke druge obveze prema društvu, vrijednost temeljnog uloga neće mu se

nadoknaditi dok ne podmiri štetu i ne ispuni te obveze. Ĉlanstvo u društvu ĉlana koji je istupio iz

društva i ĉlana koji je iz njega iskljuĉen, prestaje kada im se isplati navedena naknada.1245

8.4. ORGANI DRUŠTVA S OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU

Društvo s ograniĉenom odgovornošću je, kao i dioniĉko društvo, pravna osoba i djeluje preko

svojih organa. Obvezni organi tog društva su uprava i skupština. Nadzorni odbor je fakultativan organ

društva s ograniĉenom odgovornošću.1246

Razliĉito nego li je to kod dioniĉkog društva, u društvu s ograniĉenom odgovornošću izmeĊu

organa postoji hijerarhijski odnos, pri ĉemu je skupština najviši organ, jer je najvaţnija volja ĉlanova

društva.1247

Skupština društva je hijerarhijski najviši organ što je razvidno iz poloţaja uprave prema

skupštini jer se, za opoziv imenovanja uprave u društvu s ograniĉenom odgovornošću ne traţi

postojanje vaţnog razloga, ĉime se upravi oduzima samostalnost kakva postoji primjerice kod uprave

dioniĉkog društva, te je ona stoga u podreĊenom poloţaju spram skupštine. Skupština imenuje ĉlanove

uprave i bez ikakvih pravnih ograniĉenja opoziva njihovo imenovanje.1248

1245

Ĉl. 421. ZTD. 1246



Barbić, J, op.cit. (ref.1193.), str.325.

251

8.4.1. Uprava

Svako društvo s ograniĉenom odgovornošću mora imati najmanje jednog ĉlana uprave

(direktora), zato što je uprava obvezni organ društva. Dok u društvima osoba svi ĉlanovi društva,

odnosno u komanditnom društvu komplementari, upravljaju društvom, vode poslove društva i

zastupaju društvo, u društvima kapitala postoji organska struktura, tj. podjela zadaća izmeĊu pojedinih

organa društva.1249

Uprava društva s ograniĉenom odgovornošću je ovlaštena i duţna voditi poslove

društva, zastupati društvo, voditi poslovne knjige, izraĊivati financijska izvješća društva te voditi

knjigu poslovnih udjela.1250

8.4.1.1. Imenovanje ĉlanova uprave

Za ĉlana uprave moţe biti imenovana samo potpuno poslovno sposobna fiziĉka osoba. Na

imenovanje ĉlanova uprave na odgovarajući se naĉin primjenjuju odredbe o upravi dioniĉkog

društva.1251

Ĉlanovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva, ako društvenim ugovorom nije

predviĊeno da je imenuje netko drugi u društvu, primjerice nadzorni odbor. Ako se za ĉlana uprave

imenuje nekoga od ĉlanova društva, to se moţe uĉiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je

ĉlan uprave ĉlan u društvu. Nije li u odluci o imenovanju što drugo reĉeno, mandat predsjedniku i ĉlanu

uprave poĉinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.

Ako se društvenim ugovorom odredi da se svi ĉlanovi društva imenuju ĉlanovima uprave, to se

odnosi samo na one ĉlanove društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor.

U društvenom se ugovoru moţe predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo,

primjerice da će upravu društva ĉiji je jedini ĉlan Grad Zagreb, imenovati skupština grada.1252

Ako broj ĉlanova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom odreĊen kao najmanji

broj ĉlanova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga, a nisu odreĊeni njihovi

zamjenici, ĉlanovi društva moraju svojom odlukom bez odgode imenovati ĉlanove koji nedostaju. Do

obavljenog imenovanja preostali ĉlanovi uprave obavljaju samo neodloţne poslove. Društvenim se

ugovorom moţe odrediti da za vrijeme dok ĉlanovi društva ne imenuju nove ĉlanove, nadzorni odbor

moţe imenovati ĉlanove koji nedostaju. Ako otpadnu svi ĉlanovi uprave ili oni nisu u mogućnosti

obavljati svoje duţnosti, nadzorni odbor je duţan ĉlanove uprave imenovati bez odgode.

U sluĉaju kada ni otpali svi ĉlanovi uprave postojala bi potpuna nemogućnost rada uprave, dok

u sluĉaju otpadanja samo nekih ĉlanova nemogućnost rada uprave bila bi djelomiĉna.

1249

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1219.), str.325. 1250


Ĉl. 423. ZTD. 1252

Ĉl. 423. st. 3. ZTD.

252

Djelomiĉna nemogućnost je stanje kada broj ĉlanova uprave padne ispod broja koji je odreĊen

društvenim ugovorom kao najmanji broj potreban za voĊenje poslova i zastupanje društva, a ne postoje

zamjenici ĉlanova uprave. Ĉlanovi društva bez odgode moraju imenovati nedostajuće ĉlanove uprave, a

preostali ĉlanovi uprave, ako ih ima, duţni su i ovlašteni obavljati samo neodgodive poslove. To su

poslovi koji se poduzimaju u svrhu otklanjanja štete i opasnosti od nastanka štete za društvo, njegovu

imovinu i poslove.

Potpuna nemogućnost je stanje kada otpadnu svi ĉlanovi uprave ili preostali ĉlanovi uprave nisu

u mogućnosti obavljati svoje duţnosti. Tada ne postoji mogućnost poduzimanja ne samo redovnih i

odgodivih poslova već i onih koji ne trpe odgodu, uz izglednu opasnost da društvo pretrpi znatniju

štetu. Nadzorni odbor duţan je bez odgode imenovati ĉlanove uprave ĉiji će mandat trajati dok ĉlanovi

društva ne imenuju nove ĉlanove uprave.

Ako društvo nema nadzorni odbor ili nadzorni odbor ne imenuje ĉlanove uprave koji obavljaju

neodgodive poslove, sud će imenovati privremenog upravitelja društva.1253

Duţnost privremenog

upravitelja je da se brine oko imenovanja nove uprave, a do tada je ovlašten obavljati samo neodgodive

poslove.

8.4.1.2. VoĊenje poslova

Uprava vodi poslove društva samostalno, odnosno okviru svojih zadaća sama donosi odluke. U

pojam poslovodstva se ex lege uvršćuje:1254

voĊenje poslovnih knjiga, sastavljanje godišnjih

financijskih izvješća društva, voĊenje knjige poslovnih udjela1255

, dostavljanje sudu popisa ĉlanova

društva svake godine, sazivanje skupštine društva, obavještavanje suda o broju zaposlenih,

obavještavanje suda o promjenama u knjizi poslovnih udjela, podnošenje svih prijava za upis u sudski

registar, voĊenje evidencije odluka skupštine i ĉlanova društva, dostavljanje ĉlanovima društva

izvadaka iz te evidencije i davanje uvida u nju itd.

Iako zakon to izriĉito ne propisuje, zakljuĉujemo kako u voĊenje poslova društva spadaju i sve

radnje poduzete unutar društva, potrebne za redovno odvijanje poslova, poput priprema, odvijanja i

nadziranja tekućih poslova, izradbe organigrama poduzeća, kratkoroĉnih planova poslovanja i drugo.

Ovi poslovi moraju biti u skladu s djelatnostima društva naznaĉenima u društvenom ugovoru.

Naĉin rada uprave propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja glede naĉina rada

uprave nisu ureĊena društvenim ugovorom ili ZTD-om, moţe ih urediti uprava posebnim aktom koji u

tu svrhu donosi.

1253


Ibid., str. 335. 1255

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, ĉlanstvo u društvu se ne stjeĉe na

temelju sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Prema ĉlanku 411 ZTD ĉlan društva je samo onaj koji je upisan u

knjizi poslovnih udjela, ali se smatra da je upis u knjigu poslovnih udjela obavljen s danom kada je društvu prispjela prijava

za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traţe za takav upis i to bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

253

Ako uprava ima više ĉlanova, a društvenim ugovorom nije drugaĉije odreĊeno, ĉlanovi zajedno

poduzimaju radnje potrebne za voĊenje poslova društva (skupno voĊenje poslova društva), osim ako

postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu.

Ako je po društvenom ugovoru svaki ĉlan uprave ovlašten da sam poduzima radnje voĊenja

poslova društva (pojedinaĉno voĊenje poslova društva), on ne smije poduzeti nakanjenu radnju

usprotivi li se tome neki od ĉlanova uprave, osim ako spomenutim ugovorom nije drugaĉije

odreĊeno.1256

8.4.1.3. Zastupanje

Društvo zastupa uprava.1257

Ovlasti uprave za zastupanje društva nemoguće je povjeriti nekom

drugom uz istodobno iskljuĉenje uprave od te ovlasti. Svi ĉlanovi uprave skupno zastupaju društvo, ako

nije drukĉije ureĊeno društvenim ugovorom. Zastupanje društva je valjano kada svi ĉlanovi uprave

društva poduzmu odgovarajuću pravnu radnju odnosno pravni posao i potpisuju se tako da uz

navoĊenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis.1258

Ako uprava ima više ĉlanova, društvenim ugovorom moţe se odrediti da društvo zastupa jedan

ĉlan uprave samostalno, više njih skupno ili jedan ĉlan zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba

u društvenom ugovoru kojom se odreĊuje da pojedini ili svi ĉlanovi uprave zastupaju društvo samo

zajedno s jednim ili s više prokurista.

Da bi se oĉitovanje volje trećih prema društvu smatralo valjanim, dovoljno je da je ono uĉinjeno

samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje.

Naĉin na koji više osoba zastupa društvo, mora se javno objaviti istodobno s upisom takve

ovlasti u sudskom registru. Ako društvo nema nijednog ĉlana uprave ni privremenog upravitelja, za

primanje oĉitovanja volje i pismena zastupaju ga ĉlanovi nadzornog odbora, ako društvo ima taj organ,

a ako ga nema ĉlanovi društva. Njima se izjavljuju oĉitovanja volje i dostavljaju pismena na adrese

vidljive iz sudskog registra. Volja je valjano izjavljena odnosno pismeno je valjano dostavljeno ako je

to uĉinjeno prema jednoj od tih osoba. Ako društvo ima samo jednoga ĉlana koji je ujedno i jedini ĉlan

uprave, on ne moţe, ako mu se ne dozvoli drugaĉije, sklapati pravne poslove u ime društva sa samim

sobom ili kao zastupnik nekoga drugoga, osim ako se posao sklapa iskljuĉivo radi ispunjenja neke

obveze.

Ĉlanovi uprave moraju poštivati ograniĉenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim

ugovorom, odlukom ĉlanova društva i obvezatnim uputama nadzornog odbora. Ovakva ograniĉenja bez

pravnoga su uĉinka prema trećima. To napose vrijedi ako se ovlast za zastupanje ograniĉava na

sklapanje odreĊenih poslova, ili poslova odreĊene vrste, ili se ono daje samo pod odreĊenim

1256

Ĉl. 422. ZTD. 1257

Ĉl. 426. ZTD. 1258

Petrović, S., op.cit. (ref.895.), str.158.

254

okolnostima, za odreĊeno vrijeme ili mjesto, ili je za sklapanje pojedinih poslova potrebna suglasnost

ĉlanova društva, nadzornog odbora ili nekog drugog organa društva.1259

Potrebno je istaknuti razliku izmeĊu unutarnjeg i vanjskog pravnog odnosa kod ovlasti u vezi sa

zastupanjem. Unutarnji pravni odnos je odnos izmeĊu društva i njegove uprave, a vanjski pravni odnos

onaj pravni odnos koji postoji izmeĊu društva (što ga zastupa uprava) i trećih osoba. Postoji osnovno

pravilo prema kojem su ovlasti ĉlanova uprave da prema trećima zastupaju društvo neograniĉene, tj.

prema trećima eventualna ograniĉenja ne proizvode pravne uĉinke. Ukoliko ograniĉenje ipak postoji,

ĉlanovi uprave duţni su ga poštivati.1260

8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća

Uprava društva odgovara za uredno voĊenje poslovnih knjiga i voĊenje poslova unutarnjeg

nadzora. Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je duţna izraĊena financijska

izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo duţno sastaviti bez odgode dostaviti nadzornom

odboru i skupštini društva, ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva. Uz

izraĊena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva uprava je duţna dostaviti i izvješće

revizora.1261

8.4.1.5. Duţna pozornost i odgovornost ĉlanova uprave

Ĉlanovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog

gospodarstvenika te ĉuvati poslovnu tajnu društva.1262

Ovdje se, kao i kod odredaba o zabrani

konkurencije odgovarajuće primjenjuju odredbe koje se odnose na dioniĉko društvo.

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Odgovornost ĉlanova uprave društva

moţe biti osobna i imovinska. Osobna odgovornost postoji u onim sluĉajevima kada za odreĊeni

postupak ĉlanova postoji mogućnost njihova opoziva, a imovinska kada za odreĊeni postupak društvu

odgovaraju svojom imovinom.1263

8.4.1.6. Opoziv ĉlanova uprave i ostavka ĉlana uprave

Opoziv ĉlanova uprave odreĊen je odredbom ĉl. 424. ZTD-a i odnosi se na sve ĉlanove uprave,

osim onih koje bi imenovalo javnopravno tijelo.1264

Ĉlanovi društva mogu svojom odlukom u svako

doba opozvati ĉlanove uprave, što nema utjecaja na pravo ĉlanova uprave iz ugovora koje su oni

sklopili s društvom.

1259

Ĉl. 427. ZTD-a. 1260


Ĉl. 428. ZTD. 1262

Ĉl. 430. ZTD. 1263

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1219.), str. 352. 1264

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, Registarski sud nije ovlašten

odbaciti prijavu za upis u kojoj je predlagatelj umjesto opoziva oznaĉio da se radi o razrješenju ili obratno.

255

Ĉlana uprave koji je i ĉlan društva moţe se, ako za to postoji vaţan razlog, opozvati i odlukom

suda. Ako se ĉlanovi uprave imenuju društvenim ugovorom, tim se ugovorom moţe odrediti da ih se

moţe opozvati samo ako za to postoji vaţan razlog, a opoziv je valjan sve dok se o njegovoj

eventualnoj nevaljanosti ne odluĉi pravomoćnom odlukom suda, napose ako je za opoziv postojao

vaţan razlog. Kada će postojati vaţan razlog za opoziv unaprijed nije moguće pretpostaviti, no smatra

se kako su teška povreda obveza i nesposobnost za uredno voĊenje poslova i zastupanje društva, vaţni

razlozi zbog kojih je moguć opoziv.1265

Osim opozivom, ĉlanstvo u upravi društva s ograniĉenom odgovornošću moţe prestati i

ostavkom ĉlana uprave.1266

8.4.2. Nadzorni odbor

Budući da je društvo s ograniĉenom odgovornošću najĉešće puno manje društvo nego dioniĉko

društvo, kako po broju ĉlanova tako i po obuhvatnosti poslovanja radi koje se osniva, temeljno je

pravilo da u društvu s ograniĉenom odgovornošću ne mora postojati nadzorni odbor.1267

8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora

Društvenim ugovorom, odnosno izjavom o osnivanju odreĊuje se ima li društvo nadzorni odbor.

Prema tome, nadzorni odbor je u društvu s ograniĉenom odgovornošću fakultativan organ, da li će ga

društvo imati ili neće, ovisi ponajprije o volji osnivaĉa.

MeĊutim u odreĊenim sluĉajevima društvo s ograniĉenom odgovornošću mora imati nadzorni

odbor, i to:

1. ako je prosjeĉan broj zaposlenih u godini veći od 200, ili

2. ako je to za društvo koje obavlja odreĊenu djelatnost propisano posebnim zakonom, ili

3. ako je temeljni kapital društva veći od 600.000,00 kuna i ono ima više od 50 ĉlanova, ili

4. ako društvo jedinstveno vodi dioniĉka društva ili društva s ograniĉenom odgovornošću koja

moraju imati nadzorni odbor ili s više od 50% sudjeluje u njima neposrednim udjelom u

temeljnom kapitalu, a u oba sluĉaja je broj zaposlenih u nekome od društava ili u svim

društvima zajedno u prosjeku veći od 200 ili

5. ako je društvo komplementar u komanditnom društvu a prosjeĉan broj zaposlenih u društvu i

komanditnom društvu je zajedno veći od 200.1268

Prosjeĉan broj zaposlenih odreĊuje se prema brojevima zaposlenih u društvu svakog

posljednjeg dana u mjesecu u prethodnoj kalendarskoj godini. Kada obvezu osnivanja nadzornog

1265


Ĉl. 424.a ZTD. 1267


Ĉl. 434. st. 2. ZTD.

256

odbora nameće broj zaposlenih, uprava je duţna s danom prvoga sijeĉnja utvrditi prosjeĉan broj

zaposlenih u prethodnoj godini. Ako taj broj prelazi 200 zaposlenih, duţna je to bez odgode priopćiti

registarskom sudu zajedno s popisom ĉlanova društva, odnosno s izjavom da u ĉlanstvu društva nije

bilo promjene. PrijeĊe li u vremenu izmeĊu dva takva priopćenja prosjeĉan broj zaposlenih u društvu

200, to se mora registarskom sudu priopćiti bez odgode.1269

Kada nastane obveza postojanja nadzornog odbora, uprava je o tome duţna obavijestiti i

ĉlanove društva, a ne samo registarski sud.

8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i imenovanje ĉlanova nadzornog odbora

Nadzorni odbor sastoji se od najmanje tri ĉlana. Društvenim ugovorom moţe se odrediti da

nadzorni odbor ima više ĉlanova, ali njihov broj mora biti neparan.1270

Ĉlan nadzornog odbora moţe

biti svaka potpuno poslovna sposobna fiziĉka osoba, hrvatski ili strani drţavljanin. Ĉlan nadzornog

odbora ne moţe biti:

1. osoba koja je već ĉlan u deset nadzornih odnosno upravnih odbora dioniĉkih društava ili

društava s ograniĉenom odgovornošću (ako je neka osoba izabrana ili imenovana u više

nadzornih odbora, smatra se da je izabrana, odnosno imenovana samo u jednom odboru ako to

ĉini kao predstavnik nekog javnopravnog tijela, društva unutar koncerna ili kreditne odnosno

financijske institucije koja s društvom trajnije posluje da bi štitila njihove interese, ali samo

onda ako nije ĉlan više od dvadeset nadzornih odbora),

2. osoba koja je ĉlan uprave ili zamjenik ĉlana uprave toga društva,

3. punomoćnik društva,

4. prokurist društva,

5. osoba koja je kaţnjena za kaznena djela (prouzroĉenje steĉaja, povreda obveze voĊenja

poslovnih knjiga, oštećenje vjerovnika i dr.) za vrijeme pet godina po pravomoćnosti presude

kojom je osuĊena, pri ĉemu se u to vrijeme ne raĉuna vrijeme provedeno na izdrţavanju

kazne.1271

Ĉlanovi društva svojom odlukom izabiru ĉlanove nadzornog odbora1272

osim ako je posebnim

zakonom propisano da neke od njih imenuju zaposleni. Ako se na istoj skupštini izabiru najmanje tri

ĉlana nadzornog odbora, na zahtjev ĉlanova društva ĉiji poslovni udjeli ĉine najmanje trećinu

temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, o izboru svakoga ĉlana odbora odluĉuje se odvojeno.

Društvenim ugovorom moţe se odrediti da odreĊeni ĉlanovi društva ili ĉlanovi koji imaju

odreĊene poslovne udjele mogu imenovati odreĊeni broj ĉlanova nadzornog odbora. Takvo pravo moţe

se dati onim ĉlanovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz suglasnost

1269

Ĉl. 434. st. 4. ZTD. 1270

Ĉl. 435. ZTD. 1271


Ĉl. 437. ZTD.

257

društva. Na taj naĉin u nadzorni odbor moţe se tako imenovati najviše trećina njegovih ĉlanova.1273

Mandat ĉlanova nadzornog odbora traje najviše ĉetiri godine, a ĉlanovi nadzornog odbora mogu biti

iznova birani odnosno imenovani.1274

Ĉlanove nadzornog odbora moţe opozvati skupština društva

odnosno ĉlanovi društva svojom odlukom za ĉije je donošenje potrebna većina od najmanje tri ĉetvrtine

danih glasova.1275

Zamjenici ĉlanova nadzornog odbora se ne mogu izabirati niti imenovati.1276

8.4.2.3. Ovlasti i naĉin rada nadzornog odbora

Nadzorni odbor nadzire voĊenja poslova društva. On ne moţe voditi poslove društva, ali se

društvenim ugovorom ili odlukom ĉlanova društva moţe predvidjeti da se odreĊeni poslovi mogu

obavljati samo uz njegovu suglasnost.1277

Nadzorni odbor iz reda ĉlanova bira predsjednika i najmanje

jednog zamjenika predsjednika. Nadzorni odbor radi u sjednicama o kojima se vodi zapisnik, kojega

obvezatno potpisuju predsjednik ili njegov zamjenik ovisno o tome tko je sjednicu vodio. Nadzorni

odbor moţe imenovati komisije radi pripreme odluka koje on donosi i nadzora njihovog provoĊenja.

Ako društveni ugovor ne odredi nešto drugo, nadzorni odbor moţe donositi odluke uz kvorum

koji ĉini polovina propisanog broja ĉlanova nadzornog odbora, ali ne manje od tri, dok je za donošenje

odluke potrebna većina danih glasova.1278

8.4.2.4. Odgovornost ĉlanova nadzornog odbora

Ĉlanovi nadzornog odbora moraju postupati s duţnom pozornošću u svojoj djelatnosti, a na

njihovu se odgovornost, ukoliko povrijede svoje obveze, odgovarajuće primjenjuju pravila o duţnoj

pozornosti i odgovornosti ĉlanova nadzornog odbora dioniĉkog društva.1279

8.4.3. Skupština

Skupština je obvezatni organ društva s ograniĉenom odgovornošću. Ĉlanovi društva u skupštini

donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi ĉlanovi u

pojedinom sluĉaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave da su suglasni s

time da se o njoj glasuje pisanim putem.1280

1273

Ĉl. 437. st. 2. ZTD. 1274

Ĉl. 437. u vezi s ĉl. 258. ZTD. 1275


Ĉl. 437. st. 3. ZTD. 1277

Ĉl. 439. u vezi s ĉl. 263. st. 5. ZTD. 1278


Ĉl. 439. u vezi s ĉl. 272. ZTD. 1280

Ĉl. 440. ZTD.

258

Ako društvo ima samo jednog ĉlana, skupštinu društva ĉini samo ta osoba. Prema zakonu

odnosno izjavi o osnivanju društva, ta osoba moţe donositi odluke koje se tiĉu društva u svojstvu

skupštine, o ĉemu je duţan sastaviti zapisnik i potpisati ga.

Ako se odluka donesena u skupštini donosi pismeno, većina koja je potrebna za to da bi se ona

donijela, ne odreĊuje se na temelju danih glasova nego na temelju ukupnog broja glasova kojima

raspolaţu ĉlanovi društva. Ako sve poslovne udjele u društvu drţi samo jedan ĉlan ili uz njega i

društvo, on mora bez odgode po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga.

8.4.3.1. Nadleţnost skupštine

Skupština odluĉuje o pitanjima odreĊenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva ako ga je društvo duţno

izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanja razrješnice ĉlanovima uprave i

nadzornog odbora

2. zahtjevu za uplatama uloga

3. povratu dodatnih uplata novca ĉlanovima društva

4. imenovanju i opozivu ĉlanova uprave

5. izboru i opozivu ĉlanova nadzornog odbora ako ga društvo ima

6. podjeli, spajanju i povlaĉenju poslovnih udjela

7. davanju prokure ili trgovaĉke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava

8. mjerama za ispitivanje i nadzor nad voĊenjem poslova

9. izmjeni društvenog ugovora

10. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo moţe imati protiv ĉlanova uprave i

nadzornog odbora te zamjenika ĉlanova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom

postupku ako društvo ne mogu zastupati ĉlanovi uprave ni nadzorni odbor

11. sklapanju ugovora kojim društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon, za koje se

plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o

izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je rijeĉ o

stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti najmanje većinom od

3/4 danih glasova.

Društvenim ugovorom moţe se proširiti ili smanjiti nadleţnost skupštine, ali joj se ne moţe

oduzeti ovlast za donošenje odluka iz prethodno navedenih toĉaka 1, 3, 5 i 9 te toĉke 10. ako se

navedeni ugovori sklapaju u roku od dvije godine nakon što je društvo upisano u sudski registar.1281

Nakon što skupština društva utvrdi godišnja financijska izvješća i konsolidirana financijska

izvješća kada su obvezna, te prihvati godišnje izvješće o stanju društva kada je obvezno i konsolidirano

godišnje izvješće društva, uprava društva duţna ih je, zajedno s izvješćem revizora, kada je revidiranje

1281

Ĉl. 441. ZTD.

259

financijskih izvješća propisano zakonom ili odreĊeno društvenim ugovorom, bez odgaĊanja predati u

sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa. Ovime je ispunjena obveza usklaĊenja hrvatskog

zakonodavstva preuzeta SSP-om, a s ciljem javne dostupnosti izvješća društava s ograniĉenom

odgovornošću.

8.4.3.2. Sazivanje skupštine

Skupštinu društva saziva uprava ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano

drugom tijelu. Ako u društvenom ugovoru nije drugaĉije odreĊeno, skupština se odrţava u sjedištu

društva.1282

Skupština se svakako mora sazvati:

1. najmanje jednom godišnje te u skladu sa zakonskim odredbama i društvenom ugovoru,

2. uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, bez odgode, a napose onda ako se uoĉi da je

društvo izgubilo polovinu temeljnog kapitala,

3. onda kada to u pisanom obliku uz navoĊenje svrhe zatraţe ĉlanovi društva koji su preuzeli

poslovne udjele što zajedno ĉine najmanje desetinu temeljnog kapitala društva, a društvenim se

ugovorom moţe odrediti da to pravo imaju ĉlanovi koji su zajedno preuzeli i manje uloge; tada

se skupština mora sazvati bez odgode.

Ako organ koji je ovlašten sazvati skupštinu, ne udovolji zahtjevu ĉlanova društva koji su

preuzeli poslovne udjele u visini najmanje desetine temeljnog kapitala društva, u roku 14 dana od dana

kada je zahtjev primljen ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navoĊenje

dnevnog reda same sazvati skupštinu, a skupština u tom sluĉaju odluĉuje o snošenju troškova za

odrţavanje tako sazvane skupštine.

Skupštinu se mora sazvati na naĉin kako je to odreĊeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o

tome nema odredaba, preporuĉenim pismom upućenim svim ĉlanovima društva. Od dana kada je

posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana odrţavanja

skupštine mora proći najmanje sedam dana. U pozivu se mora što preciznije navesti dnevni red

skupštine. Izmjene i dopune dnevnog reda, mogu pisanim putem zahtijevati ĉlanovi društva koji su

preuzeli poslovne udjele što zajedno ĉine najmanje desetinu, a ako je tako odreĊeno društvenim

ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva. Taj zahtjev mogu postaviti najkasnije unutar tri

dana od dana primitka poziva ili objave.1283

8.4.3.3. Podobnost skupštine da odluĉuje

Ako društvenim ugovorom nije odreĊeno drugaĉije, skupština moţe valjano odluĉivati ako su

na njoj prisutni ĉlanovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog

kapitala društva.1284

1282

Ĉl. 442. ZTD. 1283

Ĉl. 443. ZTD. 1284

Ĉl. 444. ZTD.

260

Na skupštini koja nije uredno sazvana niti su ĉlanovi društva na propisani naĉin stavili zahtjev

za odluĉivanje o odreĊenim pitanjima najkasnije tri dana prije njezina odrţavanja, mogu se donositi

odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi ĉlanovi društva, ali se taj uvjet ne mora

ispuniti za donošenje odluke o sazivu nove skupštine.

U sluĉaju da skupština nije podobna za odluĉivanje, a društvenim ugovorom nije drugaĉije

odreĊeno, nova se skupština mora sazvati pozivom na tu okolnost tako da se njezin dnevni red

ograniĉava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odluĉivati. Na toj skupštini mogu se donositi

valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnog kapitala na njoj zastupljeno.

8.4.3.4. Odluĉivanje na skupštini

Ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugaĉije odreĊeno, skupština donosi odluke

većinom od danih glasova. Svakih 200,00 kuna nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na

jedan glas, a dijelovi toga iznosa ne uzimaju se u obzir za odreĊivanje prava glasa.1285

Uprava društva

duţna je u knjizi poslovnih udjela pri upisu svake promjene veliĉine udjela unijeti i broj glasova na koji

on daje pravo u skupštini društva te o tome ĉlanu društva izdati potvrdu ako on to zatraţi. U

društvenom ugovoru moţe se odrediti da ĉlanovi društva imaju drugaĉije pravo glasa ali tako da svaki

ĉlan mora imati najmanje jedan glas.

Ĉlan moţe glasovati i preko punomoćnika koji se mora na skupštini društva iskazati pisanom

punomoći u kojoj je navedeno da se daje u svrhu glasovanja na skupštini. Zakonski zastupnici fiziĉkih

osoba i osobe koje zastupaju pravne osobe na temelju statuta mogu za zastupane ĉlanove glasovati na

skupštini bez punomoći.

Na skupštini ne moţe o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se

oslobaĊa neke obveze. Takva osoba ne moţe glasovati ni kao zastupnik ĉlana društva. Isto vrijedi i

kada se odluĉuje o pravnome poslu izmeĊu ĉlana i društva te o pokretanju ili rješenju spora meĊu

njima. Nema ograniĉenja u pravu glasa za ĉlana društva kada se odluĉuje o njegovu izboru odnosno

imenovanju ili o opozivu kao ĉlana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva.1286

8.5. ZAŠTITA PRAVA MANJINE

Ĉlanovi koji predstavljaju većinu temeljnog kapitala donose najvaţnije odluke društva. Kako ne

bi došlo do zlouporabe većine, ZTD pruţa manjini odreĊenu zaštitu koja se najsnaţnije oĉituje pravom

manjine (1/10 temeljnog kapitala) u zahtjevu da financijsko poslovanje društva pregledaju posebni

revizori.1287

1285

Ĉl. 445. ZTD. 1286

Ĉl. 445. st. 5. i st. 6. ZTD. 1287


261

Ako je odlukom ĉlanova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori radi pregleda

posljednjih godišnjih financijskih izvješća, sud moţe na prijedlog ĉlanova društva koji zajedno imaju

poslovne udjele na koje otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala, imenovati jednog ili više

revizora. Sud će tom zahtjevu udovoljiti samo onda ako se uĉini vjerojatnim da su naĉinjene grube

povrede zakona ili društvenog ugovora.1288

Ĉlanovi društva koji su stavili ovakav prijedlog ne mogu za

trajanja revizije prenositi svoje poslovne udjele bez suglasnosti društva. Revizija se smatra

neopravdanom ako u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća odnosno ako utvrdi da su poslovne

knjige uredno voĊene.

Revizori imaju pravo pregledati poslovne knjige i dokumentaciju društva te traţiti obavijesti i

izjave od ĉlanova uprave i nadzornog odbora te od osoba zaposlenih u društvu kako bi utvrdili stanje

poslovanja u društvu. Osobe od kojih revizori zatraţe obavijesti i izjave, moraju ih dati bez odgode

toĉno i istinito. U rad revizora mora se ukljuĉiti nadzorni odbor, ako ga društvo ima. Revizori imaju

pravo na nagradu za svoj rad koju odreĊuje sud. Revizori ne mogu ni od koga drugog primiti nikakvu

nagradu za svoj rad.1289

Ĉlanovi društva na ĉije poslovne udjele otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva,

mogu postaviti zahtjev za naknadu štete koju društvo ima prema ĉlanovima uprave i nadzornog odbora,

ako su ĉlanovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to uĉini dostavljen

upravi, ali ga ona nije pravodobno podnijela ĉlanovima društva da o njemu odluĉe.1290

Tuţba se podnosi u roku tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o

podizanju tuţbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.

8.6. IZMJENE DRUŠTVENOG UGOVORA

Pod izmjenama društvenog ugovora razumijeva se promjena ili dopuna bilo koje odredbe

društvenog ugovora bez obzira na to jesu li odredbe unesene u društveni ugovor jer to nalaţe zakon ili

su ih ĉlanovi društva unijeli prema svojoj volji.1291

Društveni se ugovor moţe izmijeniti samo odlukom

ĉlanova društva. Odluka mora biti u obliku javnobiljeţniĉkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni

biljeţnik ili javnobiljeţniĉkog zapisnika. Odluka nema uĉinka dok se ne upiše u sudski registar.1292

Propisi ZTD-a o obliku izmjene društvenog ugovora odnose se samo na izmjene i dopune onih

odredaba toga ugovora koje se smatraju materijalnima. Za izmjene drugih odredaba i za dogovaranje o

drugim takvim odredbama mjerodavna su pravila koja vrijede za svaku od njih.1293

1288

Ĉl. 450. ZTD. 1289

Ĉl. 451. ZTD. 1290

Ĉl. 453. ZTD. 1291


Ĉl. 454. ZTD. 1293


262

Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri ĉetvrtine danih

glasova. Društvenim ugovorom moţe se odrediti da je za to potrebna veća većina, a moţe se zahtijevati

ispunjenje i dodatnih pretpostavki.1294

Odluka o odredbama da treba izabrati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade koja po

društvenom ugovoru pripada ĉlanovima uprave i nadzornog odbora donosi se obiĉnom većinom

glasova. Odluka o povećanju obveza ĉlanova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili o

smanjenju prava pojedinim ĉlanovima koja imaju na temelju tog ugovora, donosi se samo uz suglasnost

svih ĉlanova društva na koje se to smanjenje prava, odnosno povećanje obveza odnosi.

Svaka izmjena društvenog ugovora mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski

registar.1295

Odluke o izmjeni društvenog ugovora moraju se objaviti. Ne objavljuju se odluke kojima

se ne mijenjaju odredbe društvenog ugovora koje su ranije objavljene.

8.7. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala

Aktivnošću društva dolazi do stvaranja razlike izmeĊu temeljnog kapitala upisanog u sudski

registar prilikom osnivanja društva, te stvarnog stanja imovine društva. Kad ta razlika postane smetnja

daljnjem poslovanju društva potrebno je povećati ili smanjiti kapital.

Temeljni kapital moţe se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili uplatama

povećanih uloga za postojeće poslovne udjele tzv. efektivno povećanje temeljnog kapitala ili

unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital tzv. nominalno povećanje temeljnog kapitala.1296

Za povećanje temeljnog kapitala društva s ograniĉenom odgovornošću ne mogu koristiti svi

naĉini povećanja dopušteni za povećanje temeljnog kapitala u dioniĉkom društvu. S obzirom da se pri

povećanju temeljnog kapitala mijenja društveni ugovor, povećanje temeljnog kapitala svrstava se meĊu

izmjene toga ugovora.1297

8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala

Za povećanje temeljnog kapitala potrebna je odluka ĉlanova društva o izmjeni društvenog

ugovora. Temeljni kapital moţe se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili povećanjem

uloga za postojeće poslovne udjele. Na temelju povećanja temeljnog kapitala poslovne udjele u društvu

mogu preuzeti postojeći ĉlanovi društva ili druge osobe.

1294

Ĉl. 455. st. 1. ZTD. 1295

Ĉl. 456. ZTD. 1296

Ĉl. 457. st. 2. ZTD. 1297


263

Ako u društvenom ugovoru odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugaĉije

odreĊeno, postojeći ĉlanovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja

odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu poslovne udjele razmjerno nominalnim iznosima

svojih poslovnih udjela u društvu.

Izjava o preuzimanju poslovnog udjela daje se u obliku javnobiljeţniĉkog akta ili privatne

isprave koju potvrdi javni biljeţnik. Osobe koje uplatom uloga pristupaju društvu, moraju u izjavi o

tome navesti da to ĉine na naĉin kako je to odreĊeno društvenim ugovorom. U izjavi se moraju navesti

iznosi uloga koji se uplaćuju preuzete poslovne udjele i druge obveze koje novi ĉlan društva preuzima

na temelju društvenog ugovora.1298

Odredbe ZTD-a o temeljnim ulozima odgovarajuće se primjenjuju na povećanje temeljnog

kapitala društva. Povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u

odluci o povećanju kapitala to izriĉito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari

i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskom sudu podnese prijava

za upis povećanog temeljnog kapitala u sudski registar. Ĉim se preuzmu poslovni udjeli i uplate ulozi u

povećani temeljni kapital mora se registarskom sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnog

kapitala u sudski registar.1299

8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala

Nominalno povećanje temeljnog kapitala društva s ograniĉenom odgovornošću povećanje je

temeljnog kapitala iz sredstava društva pretvaranjem rezervi iz dobiti i rezervi kapitala u temeljni

kapital. Nema dodatnih uplata društvu niti je povećanje temeljnog kapitala i poslovnih udjela besplatno

nego se to povećanje ostvaruje iz postojeće imovine društva i usko je povezano s prihvaćanjem

godišnjih financijskih izvješća.1300

O pretvaranju rezervi iz dobiti i rezerve kapitala društva u temeljni kapital moţe se odluĉiti

pošto se donese odluka o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća za posljednju poslovnu godinu

ako ta izvješća ne pokazuju gubitak i ako nema nepokrivenog gubitka iz prethodnih godina, za što se

mogu koristiti rezerve ako je to u skladu sa svrhom kojoj su one namijenjene.1301

Odluka o povećanju temeljnog kapitala ne moţe se donijeti prije nego što jedan ili više revizora

koje su odlukom imenovali ĉlanovi društva, ispitaju posljednja godišnja financijska izvješća i potvrde

ih bez rezerve. Ako je dan na koji se ta izvješća odnose više od osam mjeseci prije podnošenja prijave

za upis odluke o povećanju temeljnog kapitala društva u sudski registar, moraju se izraditi nova

financijska izvješća koja moraju ispitati revizori, na temelju ĉega se moţe donijeti odluka o povećanju

temeljnog kapitala društva, ali samo ako je revizori potvrde bez rezerve.

1298

Ĉl. 457. ZTD. 1299

Ĉl. 458. ZTD. 1300


Ĉl. 459. ZTD.

264

Povećanje temeljnog kapitala društva provodi se povećanjem nominalnih iznosa postojećih

poslovnih udjela u društvu ili stvaranjem novih poslovnih udjela.1302

Povećanje temeljnog kapitala

mora se tako provesti da ukupan nominalni iznos povećanih poslovnih udjela odgovara povećanom

temeljnom kapitalu društva, a ako se to radi izdavanjem novih poslovnih udjela, da ulozi koji na njih

otpadaju zajedno s ostalim ulozima odgovaraju temeljnom kapitalu nakon njegova povećanja.

Novi poslovni udjeli ĉlanova društva moraju biti u istom razmjeru kao oni prije povećanja

temeljnog kapitala društva, a drugaĉija odluka ĉlanova društva je ništetna. Vlastiti poslovni udjeli

društva sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala. Poslovni udjeli za koje su temeljni ulozi samo

djelomiĉno uplaćeni, sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala prema njihovim nominalnim iznosima.

Povećanje temeljnog kapitala društva ne utjeĉe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela.

Temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju u sudski registar.1303

8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala

Smanjenje kapitala provodi se u prilikama kad društvo ima previše kapitala pa ga ţeli smanjiti,

kada je društvo pretrpjelo gubitak koji u nekome razumnom roku ne bi moglo nadoknaditi, pa umjesto

da posluje s nominalnim temeljnim kapitalom koji je objektivno smanjen, društvo odluĉuje smanjiti

temeljni kapital na stvarnu vrijednost imovine društva.1304

Smanjenje temeljnog kapitala moţe se provesti:

1. vraćanjem ĉlanovima društva njihovih uloga

2. sniţenjem nominalnih iznosa poslovnih udjela ĉlanova

3. potpunim ili djelomiĉnim oslobaĊanjem ĉlanova društva ili njihovih prednika od obveze da u

cjelini uplate uloge.1305

Temeljni kapital društva moţe se smanjiti samo na temelju odluke ĉlanova društva o izmjeni

društvenoga ugovora te pošto se provede postupak koji je propisan ZTD-om. U odluci se moraju

navesti opseg i svrha smanjenja temeljnog kapitala i kako će se to provesti.1306

Smanjenjem temeljnog kapitala smatra se svako smanjenje visine toga kapitala odreĊene u

društvenom ugovoru bez obzira na to provede li se smanjenje vraćanjem ĉlanovima društva njihovih

1302

Ĉl. 459. st. 3. ZTD. 1303

Ĉl. 461. ZTD. 1304

Gorenc, V., op.cit. (ref.909.),, str. 498. 1305


Prema pravnom shvaćanju prihvaćena na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, nekretnine društva ne ĉine njegov

temeljni kapital već su imovina društva, a u preddruštvu su zajedniĉka imovina njegovih osnivaĉa. Stoga sama ĉinjenica da

je odreĊena nekretnina prodana ne znaĉi da dolazi do promjene temeljnog kapitala.To ne moţe biti niti opseg i svrha

smanjenja temeljnog kapitala koja se u odluci mora navesti u smislu ĉlanka 462 stavak 1 ZTD-a.

265

uloga, sniţenjem nominalnog iznosa poslovnih udjela ili potpunim, odnosno djelomiĉnim oslobaĊa-

njem ĉlanova društva ili njihovih pravnih prednika od obveze da u cjelini uplate uloge.1307

Nije dopušteno smanjenje temeljnog kapitala ispod najniţeg iznosa temeljnog kapitala. Ako se

smanjenje temeljnog kapitala provodi vraćanjem uplaćenih uloga ili osloboĊenjem ĉlanova od obveze

da ih u cjelini uplate, nominalni iznos svakog poslovnog udjela koji ostaje u društvu ne moţe biti niţi

od najniţeg dopuštenog nominalnog iznosa poslovnog udjela.

8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital

Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu da se u sudski registar upiše nakana društva da

umanji temeljni kapital. Uprava mora odmah pošto je obaviještena o upisu nakanjenog smanjenja

temeljnog kapitala u sudski registar nakanu o sniţenju kapitala objaviti u „Narodnim novinama“ RH i u

glasilu društva, ako ga ono ima. U tom je oglasu društvo duţno objaviti da je spremno svim

vjerovnicima na njihov zahtjev podmiriti potraţivanja koja postoje prema društvu na dan posljednje

objave nakane da se smanji temeljni kapital, odnosno dati osiguranje da će ona biti podmirena te da se

smatra kako su vjerovnici društva koji mu se ne prijave u roku tri mjeseca od navedenog dana suglasni

time da se smanji temeljni kapital društva. Spomenuta objava mora se dostaviti poznatim

vjerovnicima.1308

8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora

Prijava da se izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar podnosi se registarskom sudu

pošto protekne rok koji je dan vjerovnicima za to da se jave društvu. Prijavi treba priloţiti:

1. dokaz da je nakana smanjenja temeljnog kapitala objavljena na naĉin kako je to opisano u dijelu

koji se odnosi na „Prijavu za upis u sudski registar nakane da se smanji temeljni kapital “,

2. dokaz da su vjerovnici koji su se javili društvu, podmireni ili da im je dano osiguranje,

3. izjavu svih ĉlanova uprave da je svim poznatim vjerovnicima poslana obavijest, a da se društvu

nisu javili drugi vjerovnici, osim onih kojima je ono podmirilo potraţivanja ili im je dalo

osiguranje,

4. popis ĉlanova društva na temelju odluke o smanjenju temeljnog kapitala.

Ako dokaz koji je podnesen o tome da su vjerovnici podmireni odnosno da im je dano

osiguranje ne odgovara istini, svi ĉlanovi uprave solidarno odgovaraju onim vjerovnicima glede kojih

su dani krivi podatci za štetu koja im je time uĉinjena, ali samo za iznos za koji se oni nisu mogli

podmiriti iz imovine društva. Ne odgovara za štetu ĉlan uprave koji dokaţe da nije znao za netoĉnost

dokaza i izjava koje je dao.1309

1307

Ĉl. 462. st. 2 ZTD. 1308

Ĉl. 463. ZTD. 1309

Ĉl. 464. ZTD.

266

8.7.2.3. Isplate ĉlanovima društva i osloboĊenje od obveza

Isplate ĉlanovima društva na temelju smanjenja temeljnog kapitala moguće su pošto se

odgovarajuća izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar. Od upisa u sudski registar djeluje i

osloboĊenje od obveze da se uplate preostali neuplaćeni temeljni ulozi u koju je svrhu smanjen temeljni

kapital društva.1310

8.8. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIĈENOM

ODGOVORNOŠĆU

Razlozi za prestanak društva s ograniĉenom odgovornošću su:

istek vremena odreĊenog u društvenom ugovoru,

1. odluka ĉlanova,

2. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom i podjela društva

razdvajanjem,

3. pravomoćna odluka suda o otvaranju i zakljuĉenju steĉajnog postupka zbog nemogućnosti da se

iz steĉajne mase pokriju troškovi steĉajnog postupka,

4. pravomoćna odluka suda kojom odreĊuje brisanje društva po sluţbenoj duţnosti,

5. otvaranje steĉajnog postupka,

6. odluka registarskog suda o brisanju iz sudskog registra društva koje nema imovine u smislu ĉl.

367. st. 1. i st. 2. ZTD-a, te u sluĉaju da ĉlan društva kod kojega su se sjedinili svi udjeli, ne

izvijesti o tome u zakonskom roku registarski sud u smislu ĉl. 398. st. 8. ZTD-a,

7. ništetnost društva,

8. ukidanje društva,

9. pravomoćna presuda suda.1311

Osim prethodno nabrojenih razloga, društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i drugi razlozi

za prestanak društva.1312

U svim sluĉajevima osim ako su razlozi prestanka društva otvaranje steĉajnog

postupka i pripajanje odnosno spajanje društva, provodi se njegova likvidacija.1313

Likvidaciju provode

ĉlanovi uprave ako se društvenim ugovorom ili odlukom ĉlanova društva likvidatorima ne imenuju

jedna ili više osoba. Sud moţe na prijedlog nadzornog odbora ili ĉlanova društva ĉiji poslovni udjeli

ĉine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala ili manji dio odreĊen društvenim ugovorom iz vaţnih

razloga pored tih likvidatora ili umjesto njih imenovati druge.1314

1310

Ĉl. 465. ZTD. 1311

Ĉl. 466. st. 1. ZTD. 1312

Ĉl. 466. st. 2. ZTD. 1313


Ĉl. 471. ZTD.

267

9. STATUSNE PROMJENE KOD TRGOVAĈKIH

DRUŠTAVA

U trgovaĉkom društvu, tijekom njegova postojanja moţe doći do razliĉitih promjena. Nema

zapreke da ĉlanovi društva donesu odluku o promjeni tvrtke, predmeta poslovanja ili sjedišta , da

društvo osnuje podruţnice te osniva ili stjeĉe ĉlanska prava u drugim društvima radi obavljanja dijela

svojih djelatnosti putem podruţnice ili društva kćeri, da se u dioniĉkom društvu prijeĊe s dualistiĉkog

koncepta upravljanja na monistiĉki i obratno, i sl.

Navedene promjene i mnoge druge nemaju za posljedicu promjenu identiteta društva, ono će i

nadalje postojati kakvo je bilo i prije promjena s time što će se u pravnom prometu javljati pod drugom

tvrtkom, obavljati neku drugu djelatnost itd.

MeĊutim, pored navedenih promjena zakon poznaje i odreĊene promjene koje u tolikoj mjeri

mijenjaju suštinu društva, odnosno njegov identitet da se društvo nakon promjene više ne moţe

poistovjetiti s društvom koje je postojalo prije promjene.1315

Rijeĉ je o tzv. statusnim promjenama

društva i to: pripajanju društva, spajanju društava, podjeli društva i preoblikovanju društva.

Posljedice statusnih promjena su dalekoseţne. U odreĊenim sluĉajevima dolazi do prestanka

društva pravne osobe te nastavljanja njegova gospodarskog ţivota u sklopu jednog ili više trgovaĉkih

društava, a da se pri tome ne provodi likvidacija, u drugim sluĉajevima dolazi do osnivanja novog

društva pravne osobe koje nastavlja gospodarski ţivot društva prednika, nadalje ima sluĉajevima kod

kojih dolazi do promjene ustrojbenog oblika društva, a samim time i koncepta odgovornosti za obveze.

Budući da takve promjene bitno utjeĉu na pravni poloţaj ĉlanova u društvu, te pravni poloţaj

vjerovnika društva, zakon detaljno razraĊuje sve statusne promjene, imajući u vidu, prije svega zaštitu

prava.

Razlozi iz kojih pojedina trgovaĉka društva ulaze u statusne promjene su raznovrsni, a u pravilu

su gospodarske naravi, kao primjerice – prestrukturiranje imovine društva podjelom na više društava

radi lakšeg djelovanja na trţištu, stvaranje jaĉeg gospodarskog subjekta spajanjem ili pripajanjem,

izbjegavanje pritisaka da se dionice dioniĉkog društva uvrste na burzu preoblikovanjem u društvo s

ograniĉenom odgovornošću.1316

1315


Ibid., str.1406.

268

9.1. PRIPAJANJE

Pripajanje1317

je statusna promjena kod koje se jedno društvo pripaja drugom društvu bez da se

provede postupak likvidacije, i to na naĉin da pripojeno društvo prenese cijelu svoju imovinu društvu

preuzimatelju u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele društva preuzimatelja. Moguće je i

pripajanje više društava jednome društvu.

Zakonom je predviĊeno pripajanje dioniĉarskog društva drugom dioniĉarskom društvu1318

,

pripajanje dioniĉarskog društva društvu s ograniĉenom odgovornošću1319

, pripajanje društva s

ograniĉenom odgovornošću drugom društvu s ograniĉenom odgovornošću1320

te pripajanje društva s

ograniĉenom odgovornošću dioniĉkom društvu1321

.

9.1.1. Pripajanje dioniĉkog društva drugome dioniĉkom društvu

Jedno ili više dioniĉkih društava mogu se pripojiti drugome dioniĉkom društvu bez da se

provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)

drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.1322

Budući pripajanje predstavlja vrlo sloţen proces, da bi se isto provelo potrebno je poduzeti niz

radnji u pripojenim društvima i društvu preuzimatelju.

Pripajanje se vrši temeljem ugovora (ugovor o pripajanju) kojega sklapaju uprave odnosno

izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju. Ugovor o pripajanju sklapa se u obliku

javnobiljeţniĉke isprave. Da bi navedeni ugovor bio pravovaljan on mora sadrţavati slijedeće podatke:

tvrtke i sjedišta društava koja sudjeluju u pripajanju, sporazum o prijenosu imovine društva koje se

pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i

visinu doplate u novcu, pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja, vrijeme od kada te

dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti i sve pojedinosti glede tog prava, vrijeme od kada radnje

pripojenog društva vrijede kao da su poduzete za raĉun društva preuzimatelja, prava koje društvo

preuzimatelj daje svakome pojedinom dioniĉaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenog

društva, svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome ĉlanu uprave, odnosno izvršnom direktoru ili

1317

Odredbe ZTD-a o pripajanju i spajanju (ĉl. 512. – ĉl. 549.) u potpunosti su usklaĊene s odredbama Treće direktive

vijeća 78/855/EEZ od 9.10.1978., koja se temelji na ĉlanku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na pripajanja i spajanja

društava kapitala. Za tekst direktive i komentare v. Horak, H., Dumanĉić, K., Pecotić Kaufman, J., Uvod u Europsko

pravo društava, Zagreb, 2010., str.306. i dalje. 1318

Ĉl. 512. st. 1. ZTD. 1319

Ĉl. 534. st. 1. ZTD. 1320

Ĉl. 535. st. 1. ZTD. 1321

Ĉl. 549. st. 1. ZTD. 1322

Ĉl. 512. ZTD.

269

ĉlanu nadzornog, odnosno upravnog odbora društva koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru

pripajanja.1323

Uprave, odnosno izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju duţna su sastaviti

opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaţe ugovor o pripajanju, a naroĉito

omjer zamjene dionica i visine doplata u novcu.1324

Potom se provodi revizija pripajanja. Jedan ili više revizora koje imenuje nadleţni trgovaĉki sud

moraju pregledati ugovor o pripajanju te izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji.

Nadzorni odbor odnosno upravni odbor svakog društva koje sudjeluje u pripajanju duţan je

provjeriti namjeravano pripajanje na temelju izvješća uprave odnosno izvršnih direktora i izvješća

revizora te o tome izraditi pisano izvješće.1325

Da bi ugovor o pripajanju bio valjan njega trebaju odobriti glavne skupštine svih društava koja

sudjeluju u pripajanju. Odluka kojom se daje navedeno odobrenje donosi se glasovima koji

predstavljaju tri ĉetvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1326

U pravilu će radi provedbe pripajanja, društvo preuzimatelj morati povećati svoj temeljni

kapital kako bi mogao ĉlanovima pripojenog društva mogao dati dionice u zamjenu za prijenos imovine

pripojenog društva.1327

Za takvo povećanje temeljnog kapitala koje je vezano uz pripajanja zakon s

jedne strane predviĊa jednostavniji postupak dok s druge strane predviĊa sluĉajeve u kojima se ne

smije povećati temeljni kapital da bi se provelo pripajanje.

Pošto su provedene sve navedene radnje oko pripajanja svako društvo koje sudjeluje u

pripajanju mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar.1328

Društvo

preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu za upis i u sudski registar u koji je upisano pripojeno

društvo. Pripajanje se moţe upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek

nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provoĊenja

pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne moţe upisati u sudski

registar prije nego što se u taj sudski registar upiše povećanje temeljnog kapitala. Uz upis u sudski

registar svakoga pripojenog društva, treba upisati zabiljeţbu, da će pripajanje biti pravovaljano tek

nakon što se upiše u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.1329

Pripajanje je provedeno upisom

pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.

1323

Ĉl. 513. ZTD. 1324

Ĉl. 514. ZTD. 1325

Ĉl. 515a. ZTD. 1326

Ĉl. 516. ZTD. 1327


Ĉl. 521. ZTD. 1329

Ĉl. 522. ZTD.

270

9.1.2. Pripajanje društva s ograniĉenom odgovornošću drugome

društvu s ograniĉenom odgovornošću

Jedno ili više društava s ograniĉenom odgovornošću mogu se pripojiti drugome društvu s

ograniĉenom odgovornošću prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)

drugome društvu (društvo preuzimatelj) u zamjenu za udjele tome društvu.1330

I u sluĉaju pripajanja društva s ograniĉenom odgovornošću drugome društvu s ograniĉenom

odgovornošću valja poduzeti niz pripremnih i provedbenih radnji. I ovdje je pravna osnova pripajanja

ugovor o pripajanju sklopljen u obliku javnobiljeţniĉke isprave. Ugovor će biti pravovaljan ako se s

njime svojom odlukom usuglase ĉlanovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju. Odluka o

suglasnosti donosi se u obliku javnobiljeţniĉkog akta a za njeno donošenje potrebna je većina od tri

ĉetvrtine danih glasova.1331

Kod pripajanja društva s ograniĉenom odgovornošću drugome takvom društvu zakon ne

zahtjeva podnošenje izvješća od strane uprava društava niti reviziju. Jednako tako ugovor o pripajanju

ne podlijeţe preispitivanju od strane nadzornog odbora budući taj organ u mnogim društvima s

ograniĉenom odgovornošću i ne postoji.

U odreĊenim sluĉajevima društvo preuzimatelj će morati povećati svoj temeljni kapital radi

provedbe pripajanja. Za takve sluĉajeve zakon predviĊa pojednostavljeni postupak povećanja

temeljnog kapitala ali i prilike u kojima društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital radi

provedbe pripajanja.1332

Glede prijave za upis pripajanja te upisa pripajanja u sudski registar vrijedi u pravilu isto kao i

kod pripajanja dioniĉkog društva drugome dioniĉkom društvu.

9.1.3. Pripajanje dioniĉkog društva društvu s ograniĉenom

odgovornošću i obrnuto

Jedno ili više dioniĉkih društava (pripojena društva) mogu se pripojiti društvu s ograniĉenom

odgovornošću (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje

poslovnih udjela u društvu s ograniĉenom odgovornošću.1333

Jednako tako, jedno ili više društava s ograniĉenom odgovornošću (pripojena društva) mogu se

bez provoĊenja likvidacije pripojiti dioniĉkom društvu (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele

imovine na to društvo u zamjenu za dionice toga društva.1334

1330

Ĉl. 531. st. 1. ZTD. 1331

Ĉl. 536. ZTD. 1332

Ĉl. 538. i ĉl. 539. ZTD. 1333

Ĉl. 534. st. 1. ZTD. 1334

Ĉl. 549. st. 1. ZTD.

271

Na pripajanje dioniĉkog društva društvu s ograniĉenom odgovornošću te na pripajanje društva s

ograniĉenom odgovornošću dioniĉkom društvu, primjenjuje se na odgovarajući naĉin sinteza pravila

propisanih za pripajanja dioniĉkog društva drugom dioniĉkom društvu te društva s ograniĉenom

odgovornošću drugome društvu s ograniĉenom odgovornošću.

9.1.4. Pravni uĉinci pripajanja

Pripajanje je provedeno upisom pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Taj

upis proizvodi mnogobrojne pravne uĉinke. Prije svega pripojeno društvo odnosno pripojena društva

prestaju postojati u smislu pravne osobe.1335

Ona upisom pripajanja gube pravnu osobnost, a svoj

gospodarski ţivot nastavljaju u sklopu društva preuzimatelja.

Nadalje, ĉlanovi odnosno dioniĉari pripojenog društva postaju ĉlanovima odnosno dioniĉarima

društva preuzimatelja, osim u sluĉaju kada dionice pripojenog društva drţi društvo preuzimatelj

odnosno ako pripojeno društvo drţi vlastite dionice.

Upisom pripajanja u sudski registar sva imovina te sve obveze pripojenog društva prelaze na

društvo preuzimatelja te društvo preuzimatelj stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. U

konkretnom sluĉaju rijeĉ je o sveopćem pravnom sljedništvu (univerzalna sukcesija) kod koje društvo

preuzimatelj (slijednik, sukcesor) u potpunosti stupa u pravni poloţaj pripojenog društva (prednik).1336

9.1.5. Zaštita vjerovnika

Pripajanje kao statusna promjena ne reflektira se samo na društva koja sudjeluju u

preoblikovanju i njihove ĉlanove već i na treće osobe koje se nalaze u odreĊenim pravnim odnosima s

društvima koja sudjeluju u pripajanju. Kako pripajanjem dolazi do sveopćeg sljedništva, vjerovnici i

duţnici pripojenog društva postaju vjerovnicima i duţnicima društva preuzimatelja. Budući da

vjerovnici pripojenih društava nemaju utjecaja na pripajanje, a ono se nuţno reflektira i na njihov

obveznopravni odnos zakon posvećuje dodatnu paţnju zaštiti vjerovnika.

Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu

jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski registar u koji je ono društvo ĉiji

su vjerovnici upisano, a ne mogu traţiti da im se podmire traţbine. To pravo imaju vjerovnici društva

preuzimatelja, samo onda kada mogu dokazati da je pripajanjem društva ugroţeno ispunjenje njihovih

1335

Kod pripajanja pripojena društva prestaju upisom pripajanja u sudskom registru društva preuzimatelja te nije potrebno

da se posebno brišu iz sudskog registra (ĉl. 522. st. 4. ZTD). Navedeno rješenje predstavlja iznimku od općeg pravila prema

kojemu trgovaĉko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra (ĉl. 4. ZTD). 1336

Kod pripajanja je sveopće sljedništvo nuţno budući dolazi do prestanka društva bez da se provodi likvidacija. Naime

ĉinjenica da pripojeno društvo prestaje postojati provedbom pripajanja ne znaĉi da prestaju postojati i njegova prava i

obveze. Upravo ta prava i obveze prelaze sveopćim sljedništvom na društvo preuzimatelja.

272

traţbina. Vjerovnike se mora u objavi upozoriti na ovo njihovo pravo. Pravo da zahtijevaju osiguranje

nemaju vjerovnici koji u sluĉaju steĉaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz steĉajne mase.1337

Društvo preuzimatelj mora imateljima zamjenjivih obveznica, obveznica sa promjenjivom

kamatom i potvrdama o posebnim pravima na dividendu koje su izdala pripojena društva dati ona prava

koja su im ta društva osiguravala.

9.2. SPAJANJE

Spajanje je statusna promjena kod koje se dva ili više društava spajaju bez da se provede

postupak likvidacije osnivanjem novoga društva na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društva

koja se spajaju u zamjenu za dionice, odnosno poslovne udjele novoga društva.

Zakonom je predviĊeno spajanje dvaju ili više dioniĉkih društava, te spajanje dvaju ili više

društava s ograniĉenom odgovornošću.

Budući se na spajanje na odgovarajući naĉin primjenjuju pravila o pripajanju, sva društva koja

se spajaju smatraju se pripojenim društvima dok se novoosnovano društvo smatra društvom

preuzimateljem.

9.2.1. Spajanje dioniĉkih društava

Dva ili više dioniĉkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije

osnivanjem novoga dioniĉkog društva, na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se

spajaju u zamjenu za dionice novoga društva.1338

O spajanju se moţe odluĉivati tek nakon što je svako

od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upisano u sudskom registru.1339

Glede priprema i

provoĊenja spajanja vrijedi u pravilu ono što je već reĉeno za pripajanje dioniĉkog društva drugome

dioniĉkom društvu. U tom smislu uprave odnosno izvršni direktori društava koja se spajaju moraju

sklopiti ugovor o spajanju te saĉiniti izvješća o spajanju, treba se provesti revizija spajanja, nadzor od

strane nadzornog odnosno upravnog odbora, te donijeti odluke glavnih skupština.

Za razliku od pripajanja, kod spajanja se ne moţe povećati temeljni kapital radi provedbe

statusne promjene, budući se društvo preuzimatelj tek osniva pa će osnivaĉi biti u mogućnosti odrediti

visinu temeljnog kapitala koja najbolje odgovara svakoj pojedinoj situaciji.

Kod spajanja će takoĊer, za razliku od pripajanja, biti nuţno osnivanje novog dioniĉkog društva

odnosno društva koje će preuzeti ulogu društva preuzimatelja. Društvo preuzimatelj osniva se na naĉin

1337

Ĉl. 523. i ĉl. 542. ZTD. 1338

Ĉl. 512. st. 2. ZTD. 1339

Ĉl. 533. st. 2. ZTD.

273

predviĊen zakonom s time da će se za donošenje statuta novoga društva te za izbor ĉlanova nadzornog

odnosno upravnog odbora traţiti odobrenje glavnih skupština koja se spajaju. Odluka o odobrenju

donosi se glasovima koji predstavljaju tri ĉetvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini.

Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva i to

sudu na ĉijem podruĉju to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar

nastupaju pravne posljedice spajanja. Novo društvo, pošto je osnovano, mora podnijeti prijave za upis

spajanja u sudske registre svih društava koja se spajaju.1340

9.2.2. Spajanje društava s ograniĉenom odgovornošću

Dva ili više društava s ograniĉenom odgovornošću mogu se spojiti bez da se provede postupak

likvidacije osnivanjem novoga društva s ograniĉenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina

svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za poslovne udjele u novome društvu.1341

Da bi se provelo spajanje društava s ograniĉenom odgovornošću potrebno je sklopiti ugovor o

spajanju s kojim će se usuglasiti glavne skupštine svih društava koja se spajaju i to odlukom koja se

donosi većinom od tri ĉetvrtine danih glasova.

Naravno, treba poduzeti i sve radnje vezane uz osnivanje novog društva s ograniĉenom

odgovornošću koje će imati ulogu društva preuzimatelja.

Za društveni ugovor novoga društva, odluku o imenovanju ĉlanova uprave, te eventualno

odluku o imenovanju ĉlanova nadzornog odbora, suglasnost moraju dati skupštine svih društava koja

se spajaju i to odlukom koja se donosi većinom od tri ĉetvrtine danih glasova.

Prijavu za upis novoga društva podnose društva koja se spajaju i to sudu na ĉijem podruĉju

treba da bude novonastalo društvo.

9.2.3. Pravni uĉinci spajanja

Spajanje kao statusna promjena je provedeno upisom novoga društva u sudskom registru. Taj

upis proizvodi višestruke pravne uĉinke. Prije svega nastaje novo trgovaĉko društvo, dakle nova pravna

osoba ĉiji je pravni identitet razliĉit od identiteta društava koja su sudjelovala u spajanju.

Nadalje upisom dolazi do sveopćeg sljedništva. Sva prava i obveze društava koja su sudjelovala

u spajanju prelaze na novoosnovano društvo. To će znaĉiti da novo društvo ne zapoĉinje svoj

gospodarski ţivot od poĉetka, već da preuzima gospodarski ţivot spojenih društava i nastavlja ga tamo

gdje su ona stala. Upisom novoga društva prestaju postojati društva koja se spajaju, te nije potrebno

njihovo posebno brisanje iz sudskog registra.

1340

Ĉl. 533. st. 8. ZTD. 1341

Ĉl. 533. st. 2. ZTD.

274

Na posljetku, dioniĉari spojenih dioniĉkih društava postaju dioniĉarima novoosnovanog

dioniĉkog društva, dok ĉlanovi spojenih društava s ograniĉenom odgovornošću postaju ĉlanovima

novoosnovanog društva s ograniĉenom odgovornošću.


Glede zaštite vjerovnika kod spajanja primjenjuju se pravila propisana za zaštitu vjerovnika kod

pripajanja.1342

9.3. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA

Podjela1343

je statusna promjena kod koje se cjelokupna ili dio imovine jednog društva prenosi

na dva ili više novonastalih ili već postojećih društava, u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele

u tim društvima. Rijeĉ je o statusnoj promjeni koja predstavlja obrnut postupak od postupka pripajanja i

spajanja. Zakonom je predviĊena i razraĊena samo podjela društava kapitala.

Društvo se moţe podijeliti razdvajanjem u kojem će sluĉaju ono prestati postojati ili odvajanjem

u kojem sluĉaju ne prestaje.1344

Razdvajanje se provodi istodobnim prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz

njegov prestanak bez provoĊenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi

provoĊenja razdvajanja (razdvajanje s osnivanjem) ili na dva ili više društava koja već postoje

(razdvajanje s preuzimanjem).

Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to

društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provoĊenja odvajanja

(odvajanje s osnivanjem) ili jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem).

Moguće je podjelu društva provesti i na naĉin da se dijelovi imovine istodobno prenose na nova

društva i na društva koja već postoje pa se u tom smislu moţe govoriti o razdvajanju s preuzimanjem i

osnivanjem, te o odvajanju s preuzimanjem i osnivanjem. Obzirom na specifiĉnosti podjele u

odreĊenim sluĉajevima, zakon zasebno razraĊuje podjelu s osnivanjem, a zasebno podjelu s

preuzimanjem.

1342

Ĉl. 533. st. 1. i ĉl. 548. st. 1. ZTD. 1343

Podjela društava kapitala kao statusna promjena uvedena je u ZTD tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

trgovaĉkim društvima iz 2003. (NN br. 118/03). Bez obzira što je podjela normirana tek desetak godina nakon pripajanja i

spajanja, odreĊeni su se autori zalagali kako je podjela u praksi bila moguća i prije. Tako u: Parać, Z., Podjela kao jedna

od statusnih promjena dioniĉkog društva, Pravo u gospodarstvu, 4/1997., str.505.

Odredbe ZTD-a. o podjeli (ĉl. 550.a – ĉl. 550.r) u potpunosti su usklaĊene s odredbama Šeste direktive vijeća 82/891/EEZ

od 17.12.1982., koja se temelji na ĉlanku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na podjelu dioniĉkih društava. Za tekst

direktive i komentare v. Horak, H. i dr., op.cit. (ref.1317.), str.355. i dalje. 1344

Ĉl. 550.a ZTD.

275

9.3.1. Podjela s osnivanjem

Kao i kod drugih statusnih promjena, da bi se provela podjela društva na ovaj ili onaj naĉin

valja poduzeti niz radnji. Budući u podjeli s osnivanjem sudjeluje samo društvo koje se dijeli, ne

primarna radnja neće biti sklapanje ugovora već izrada plana podjele.

Plan podjele, prema tome predstavlja prvu radnju kod podjele društva osnivanjem i pravni je

temelj te podjele. Njega donosi uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli. Plan podjele

mora sadrţavati: tvrtku i sjedište društva koje se dijeli, prijedloge statuta odnosno društvenih ugovora

novih društava, izriĉitu izjavu o podjeli i prijenosu dijelova imovine na nova društva s pravnim

posljedicama sveopćeg sljedništva i uz prijenos ĉlanovima društva koje se dijeli poslovnih udjela

odnosno dionica u novim društvima, omjer zamjene udjela odnosno dionica u društvu koje se dijeli za

udjele odnosno dionice u novom društvu, iznos eventualnih doplata u novcu, pojedinosti o

eventualnom smanjenju temeljnog kapitala društva koje se dijeli, pojedinosti o stjecanju udjela

odnosno dionica u novom društvu, vrijeme od kada radnje društva koje se dijeli vrijede kao da su

poduzete za raĉun novih društava, ako u društvu koje se dijeli postoje dionice odnosno poslovni udjeli s

posebnim pravima plan podjele mora sadrţavati navode o tim pravima u novim društvima ili

primjerenoj novĉanoj naknadi za ta prava, posebne pogodnosti dane ĉlanovima uprave odnosno

izvršnim direktorima, te ĉlanovima nadzornog odnosno upravnog odbora, precizan opis i raspored

dijelova imovine i obveza, odnosno pravnih odnosa koji se prenose svakom pojedinom novom društvu,

pojedinosti o rasporedu dijelova imovine koje na temelju plana podjele ne bi bilo moguće dodijeliti niti

jednom novom društvu, zakljuĉni izvještaj o financijskom poloţaju društva koje se dijeli, poĉetni

izvještaj o financijskom poloţaju novih društava, a kod podjele odvajanjem diobeni izvještaj o

financijskom poloţaju iz kojeg je vidljivo koji dio imovine i obveza će ostati društvu koje se dijeli

nakon provedenog odvajanja.1345

Potom, uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli moraju izraditi izvješće o podjeli.

U izvješću se moraju detaljno obrazloţiti razlozi za podjelu te sadrţaj plana podjele. Nakon toga

obavlja se revizija podjele – plan podjele mora provjeriti revizor imenovan od strane nadleţnog

trgovaĉkog suda. Revizor podjele je duţan sastaviti pisano izvješće o provedenoj reviziji plana podjele.

Ukoliko društvo koje se dijeli ima nadzorni odbor, taj je organ duţan provjeriti plan podjele i reviziju

podjele te o namjeravanoj podjeli izraditi pisano izvješće.1346

Glavna skupština društva koje se dijeli mora odobriti plan podjele društva. Svojim odobrenjem

plana podjele glavna skupština donosi odluku o podjeli društva. Odluka o podjeli donosi se na naĉin

kako je zakonom ili statutom odnosno društvenim ugovorom predviĊeno donošenje odluke o izmjeni

statuta odnosno društvenog ugovora.

1345

Ĉl. 550.b ZTD. 1346

Ĉl. 550.f ZTD.

276

Prijavu za upis podjele u sudski registar podnose ĉlanovi uprava, odnosno izvršni direktori i

predsjednici nadzornih odnosno upravnih odbora, svih društava koja sudjeluju u podjeli. Prijava se

podnosi registarskome sudu nadleţnom po mjestu sjedišta društva koje se dijeli. Prijava i svi prilozi

podnose se u onoliko primjeraka koliko se novih društava osniva i po jedan primjerak za društvo koje

se dijeli.1347

U sudski registar suda nadleţnoga po mjestu sjedišta društva koje se dijeli istodobno se

upisuju podjela i osnivanje novih društava. Pri upisu novih društava upisuje se naznaka da se ona

osnivaju u postupku provoĊenja podjele. O upisu osnivanja novih društava taj sud upućuje obavijest

registarskom sudu nadleţnom po mjestu sjedišta pojedinog novog društva.

9.3.2. Podjela s preuzimanjem

Na podjelu s preuzimanjem na odgovarajući se naĉin primjenjuju pravila kojima je ureĊena

podjela s osnivanjem i pravila o preuzimanju. Za razliku od podjele s osnivanjem kod podjele s

preuzimanjem ne nastaju nova društva već dio ili cjelokupna imovina društva koje se dijeli, prelazi na

jedno ili više društava koja već postoje. Obzirom da su u ovu statusnu promjenu involvirana i druga

društva osim društva koje se dijeli, pravna osnova podjele ne moţe biti plan podjele kao jednostrani akt

već društvo koje se dijeli mora sa društvima preuzimateljima sklopiti ugovor o podjeli.

Ugovor o podjeli sklapaju uprave odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli i društva

preuzimatelja. Ugovor o podjeli se sklapa u obliku javnobiljeţniĉke isprave, a sadrţajno odgovara

planu podjele, s time da se u njemu mora odrediti od kada poslovni udjeli odnosno dionice u društvima

preuzimateljima njihovim novim imateljima daju pravo na sudjelovanje u dobiti.

Glede ostalih radnji, valja napomenuti da su uprave odnosno izvršni direktori društva koje se

dijeli duţni izraditi izvješće, da se provodi revizija podjele te kontrola od strane nadzornih odnosno

upravnih odbora kada takvi organi postoje. Kako bi ugovor o podjeli bio pravovaljan mora biti odobren

od strane glavnih skupština društva koje se dijeli i društava preuzimatelja. Prijavu za upis u sudski

registar moţe podnijeti svako od društava sudionika podjele.

9.3.3. Pravni uĉinci podjele

Upisom podjele u sudski registar nastupaju sljedeće pravne posljedice:

1. dijelovi imovine društva koje se dijeli, obveze i pravni odnosi, suglasno planu podjele odnosno

ugovoru o podjeli, sveopćim sljedništvom prelaze na nova odnosno već postojeća društva;

2. kod podjele razdvajanjem dolazi do prestanka društva koje se dijeli;

1347

Ĉl. 550.l ZTD.

277

3. kod podjele odvajanjem stupaju na snagu predviĊene izmjene statuta odnosno društvenog

ugovora društva koje se dijeli, a njegov se temeljni kapital smatra smanjenim ukoliko je došlo

do smanjenja temeljnog kapitala radi provedbe podjele;

4. kod podjele osnivanjem nastaju nova trgovaĉka društva:

5. ĉlanovi odnosno dioniĉari društva koje se postaju ĉlanovima odnosno dioniĉarima

novoosnovanih ili već postojećih društava.1348


Za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar

odgovaraju zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele odnosno

ugovoru o podjeli, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni duţnici,

ograniĉeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakoga od njih umanjene za obveze

koje su pojedinom društvu dodijeljene.1349

Vjerovnicima društava koje se dijeli, koji ne mogu zahtijevati ispunjenje obveze, nova društva

odnosno društva koja sudjeluju u podjeli moraju dati osiguranje, ako se u tu svrhu vjerovnici jave u

roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa podjele u sudski registar. Pravo da zahtijevaju osiguranje

nemaju vjerovnici koji u sluĉaju steĉaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz steĉajne mase te

vjerovnici ĉije su traţbine u cijelosti osigurane razluĉnim pravom.

9.4. PREOBLIKOVANJE

Za razliku od statusnih promjena kao što su pripajanje, spajanje i podjele trgovaĉkih društava

kod kojih dolazi do prijenosa imovine, prestanka društava, osnivanja društava, sveopćeg sljedništva,

promjena odnosa u ĉlanstvu itd., kod preoblikovanja ne dolazi niti do jedne od navedenih promjena.

Naime, kod preoblikovanja društvo ostaje ono isto društvo koje je bilo i prije promjene,

imovina, prava i obveze koje je to društvo imalo prije preoblikovanja ostaju mu i poslije

preoblikovanja, ne dolazi do sveopćeg sljedništva, a isto tako se ne mijenjaju odnosi izmeĊu ĉlanova

društva. Ipak promjena ustrojbenog oblika društva predstavlja velike promjene kako za društvo samo

tako i za njegove ĉlanove i vjerovnike.

Svako društvo nakon proteka dvije godine od njegova upisa u sudski registar, moţe na temelju

odluke organa društva i u skladu sa zakonom promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga

1348

Ĉl. 550.n ZTD. 1349

Ĉl. 550.o ZTD.

278

oblika.1350

Prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva. Oblik, meĊutim, ne moţe

promijeniti društvo nad kojim je otvoren steĉajni postupak osim kada je to dio provedbe steĉajnog

plana.1351

Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba ali drugoga pravnog

oblika. Preoblikovanje društva se upisuje u sudski registar.

9.4.1. Preoblikovanje dioniĉkog društva u društvo s ograniĉenom

odgovornošću

Dioniĉko društvo moţe se preoblikovati u društvo s ograniĉenom odgovornošću odlukom o

preoblikovanju koju donosi glavna skupština društva glasovima koji predstavljaju najmanje devet

desetina temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1352

Statutom je moguće odrediti da je za

to potrebna veća većina te se moţe zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Odluka o preoblikovanju mora sadrţavati: tvrtku dioniĉkog društva i društva s ograniĉenom

odgovornošću, imena i prezimena, odnosno tvrtke ĉlanova društva s ograniĉenom odgovornošću s

naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela, upućivanje na društveni ugovor koji je prilog

odluci i ĉini njezin sastavni dio.

Preoblikovanjem dioniĉkog društva u društvo s ograniĉenom odgovornošću, ĉlanovi u zamjenu

za dionice stjeĉu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica odnosno temeljnom

kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalnog iznosa.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni uĉinci: dioniĉko društvo

nastavlja djelovati kao društvo s ograniĉenom odgovornošću, dionice postaju poslovni udjeli, a

dioniĉari postaju ĉlanovima društva s ograniĉenom odgovornošću, prava koja su stekle treće osobe na

dionicama vrijede i dalje na poslovnim udjelima, ĉlanovi uprave, odnosno izvršni direktori i ĉlanovi

nadzornog i upravnog odbora dioniĉkog društva postaju ĉlanovima uprave i nadzornog odbora društva

s ograniĉenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo odreĊeno.

1350

Ĉl. 553. i ĉl. 554. ZTD. 1351

Ĉl. 555. ZTD. 1352

Ĉl.557. ZTD.

279

9.4.2. Preoblikovanje društva s ograniĉenom odgovornošću u dioniĉko

društvo

Društvo s ograniĉenom odgovornošću moţe se preoblikovati u dioniĉko društvo odlukom

glavne skupštine društva s ograniĉenom odgovornošću koja se donosi većinom koja je potrebna za

izmjenu društvenog ugovora.1353

Odluka o preoblikovanju mora sadrţavati tvrtku društva s ograniĉenom odgovornošću i tvrtku

dioniĉkog društva, iznos temeljnog kapitala te broj i nominalne iznose dionica, statut dioniĉkog

društva, imena i prezimena ĉlanova uprave odnosno izvršnih direktora i ĉlanova nadzornog odnosno

upravnog odbora dioniĉkog društva, imena i prezimena ĉlanova društva koji su glasovali za

preoblikovanje.

Prije podnošenja prijave za upis preoblikovanja u sudski registar potrebno je izvršiti još neke

radnje specifiĉne za osnivanje dioniĉkog društva, poput izvješća i revizije.1354

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni uĉinci: društvo s

ograniĉenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioniĉko društvo, poslovni udjeli zamjenjuju se

dionicama, prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede i glede dionica, ĉlanovi

uprave društva s ograniĉenom odgovornošću postaju ĉlanovima uprave odnosno izvršnim direktorima

dioniĉkog društva, a ĉlanovi nadzornog odbora društva s ograniĉenom odgovornošću postaju

ĉlanovima nadzornog odnosno upravnog odbora dioniĉkog društva, ako odlukom o preoblikovanju nije

što drugo odreĊeno.

9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba

Dioniĉko društvo se odlukom glavne skupštine moţe preoblikovati u javno trgovaĉko

društvo.1355

Za odluku o preoblikovanju moraju glasovati svi prisutni dioniĉari na skupštini, a dioniĉari

koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s preoblikovanjem davanjem izjave u

obliku javnobiljeţniĉke isprave. Odluka o preoblikovanju mora sadrţavati tvrtku dioniĉkog društva i

tvrtku javnog trgovaĉkog društva, imena i prezimena svih ĉlanova s naznakom njihovih udjela,

upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci ĉini njen sastavni dio. Društveni ugovor moraju

izriĉito prihvatiti svi ĉlanovi dioniĉkog društva i to u obliku javnobiljeţniĉke isprave.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni uĉinci: dioniĉko društvo

nastavlja djelovati kao javno trgovaĉko društvo, ĉlanovi javnog trgovaĉkog društva odgovaraju osobno,

neograniĉeno i solidarno vjerovnicima društva i za one obveze koje su nastale prije preoblikovanja,

1353

Ĉl. 564. ZTD. 1354

Ĉl. 566. ZTD. 1355

Ĉl. 571. ZTD.

280

prestaju sve ovlasti uprave, odnosno izvršnih direktora i ĉlanova nadzornih odnosno upravnih odbora

dioniĉkog društva.

Glede preoblikovanja dioniĉkog društva u komanditno društvo na odgovarajući se naĉin

primjenjuju pravila o preoblikovanju dioniĉkog društva u javno trgovaĉko društvo s time što se u

odluci o preoblikovanju moraju navesti komanditori i njihovi ulozi.

Glede preoblikovanja društva s ograniĉenom odgovornošću u javno trgovaĉko društvo odnosno

komanditno društvo, na odgovarajući se naĉin primjenjuju pravila propisana za preoblikovanje

dioniĉkog društva u javno trgovaĉko društvo odnosno u komanditno društvo.

9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala

Javno trgovaĉko društvo i komanditno društvo mogu se odlukom svih ĉlanova društva

preoblikovati dioniĉko društvo.1356

Odluka o preoblikovanju mora sadrţavati tvrtku javnog trgovaĉkog

društva, odnosno komanditnog društva i tvrtku dioniĉkog društva, iznos temeljnog kapitala , broj i rod

dionica, te druge izmjene statuta potrebne za preoblikovanje u dioniĉko društvo te imena i prezimena

ĉlanova uprave odnosno izvršnih direktora i ĉlanova nadzornog odnosno upravnog odbora društva. S

odlukom o preoblikovanju moraju se usuglasiti svi ĉlanovi javnog trgovaĉkog društva odnosno svi

komplementari komanditnog društva i to izjavom danom u obliku javnobiljeţniĉkog akta.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni uĉinci: javno trgovaĉko

društvo, odnosno komanditno društvo nastavljaju djelovati kao dioniĉko društvo, ĉlanovi javnog

trgovaĉkog društva odnosno komplementari i komanditori u komanditnom društvu postaju dioniĉari

razmjerno svojim dotadašnjim udjelima u društvu, preoblikovanje ne utjeĉe na odgovornost ĉlanova

javnog trgovaĉkog društva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to

društvo preuzelo.

Na preoblikovanje javnog trgovaĉkog društva ili komanditnog društva u društvo s ograniĉenom

odgovornošću na odgovarajući se naĉin primjenjuju pravila kojima je ureĊeno preoblikovanje javnog

trgovaĉkog društva odnosno komanditnog društva u dioniĉko društvo.1357

1356

Ĉl. 571. ZTD. 1357

Ĉl. 576. ZTD.

282

Literatura

Babić Davor (pr.), Tepeš Nina (pr.), Sikirić Hrvoje, Triva Siniša: Arbitraţa i alternativno

rješavanje sporova – Kako rješavati meĊunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003.

Babić Slavko: Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi, 11/2002.

Barbić Jakša, Ĉolaković Esad, Parać Branko, Šaban Josip: Nadzorni odbori, vodiĉ kroz sustav

korporativnog upravljanja, Zagreb, 2006.

Barbić Jakša: Naĉini zaštite dioniĉara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006.

Barbić Jakša: Obiĉaji u hrvatskom trgovaĉkom pravu, Informator, 5424/2006.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioniĉko društvo),

Zagreb, 2010.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s

ograniĉenom odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002.

Barbić Jakša: Pregled odredaba Zakona o trgovaĉkim društvima u monistiĉkom ustroju organa

dioniĉkog društva, Hrvatska pravna revija, 12/2007.

Barbić Jakša: Primjena obiĉaja u hrvatskom trgovaĉkom pravu, Rad Hrvatske akademije

znanosti i umjetnosti, Razred za društvene znanosti, Knj. 43., 2005.

Barbić Jakša: Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb,

1980.

Barbić Jakša: Upravni odbor u dioniĉkom društvu prema noveli Zakona o trgovaĉkim

društvima, Pravo u gospodarstvu, 03/2008.

Baretić Marko: Naĉelo savjesnosti i poštenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u

Rijeci, 1/2003.

Baretić Marko: Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija,

6/2008.

Borić Ţeljko: O arbitraţi - arbitrabilnost, ugovor o arbitraţi, stranke, arbitraţni sud i postupak,

Pravo i porezi, 1/2009.

Breţanski Jasna: Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2005.

283

Crnić Ivica: Referat za 3. Stalnu konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava, 2003.

(izvor: http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=427, 21.02.10.)

Ĉuveljak Jelena: Jamstvo (Poruĉanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007.

Ĉuveljak Jelena: Kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006.

Ĉuveljak Jelena: Pokretanje steĉajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004.

Ĉuveljak Jelena: Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007.

Ĉuveljak Jelena: Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005.

Ĉuveljak Jelena: Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004.

Dika Mihajlo: GraĊansko ovršno pravo, Zagreb, 2007.

Dika Mihajlo: O razvitku instituta sudske (sudaĉke) nezavisnosti u zapadnoevropskom

civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992.

Giunio Miljenko: Novo pravno ureĊenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007.

Goldštajn Aleksandar: Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967.

Goldštajn Aleksandar: Trgovaĉko ugovorno pravo – meĊunarodno i komparativno, Zagreb,

1991.

Gorenc Vilim (ur.), Ćesić Zlatko, Kaĉer Hrvoje, Momĉinović Hrvoje, Pavić Drago, Perkušić

Ante, Pešutić Andrea, Slakoper Zvonimir, Vidović Ante, Vukmir Branko: Komentar zakona o

obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Gorenc Vilim (ur.), Filipović Vladimir, Slakoper Zvonimir, Brkanić Vlado: Komentar Zakona o

trgovaĉkim društvima, Zagreb, 2004.

Gorenc Vilim: Osnove statusnog i ugovornog trgovaĉkog prava, Zagreb, 2005.

Gorenc Vilim: Pravni znaĉaj i zadaća podruţnice, Pravo i porezi, 10/1998.

Gorenc Vilim: Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i

porezi, 03/2008.

Gorenc Vilim: Trgovaĉko pravo društva, Zagreb, 2003.

Grbin Ivo: Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja,

u: Zbornik radova – Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Horak Hana, Bodiroga-Vukobrat Nada: More liberal and economic and less social approach

(Impact of the recent ECJ rulings), Croatian Yearbook of European Law and Policy, 4/2008.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka, Pecotić Kaufman Jasminka: Uvod u Europsko pravo

društava, Zagreb, 2010.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Europsko društvo Societas Europea kao novost u hrvatskom

pravu, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Europsko privatno društvo – novi oblik trgovaĉkog na

jedinstvenom europskom trţištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009.

284

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na

rješenja u Italiji i Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Neovisnost i nagraĊivanje ĉlanova nadzornih odbora i

neizvršnih direktora u upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD,

Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 2/2008.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006.

Horak Hana, Dumanĉić Kosjenka: UsklaĊivanje u podruĉju prava društava Republike Hrvatske

s pravnom steĉevinom EU, Pravo i porezi, 5/2011.

Horak Hana: Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Raĉunovodstvo i financije, 2/2003.

Jelĉić Olga: Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadrţanja, u: Zaštita vjerovnika –

stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje traţbina, Zagreb, 2005.

Kaĉer Hrvoje, Petrić Silvija: Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne

prakse : graĊansko, trgovaĉko, radno i procesno pravo u praksi : godišnjak, 2001.

Kale Boris: Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000.

Karlovĉan-Đurović Ljiljana: Upravni spor u praksi Upravnog suda Republike Hrvatske,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 1/2008.

Klarić Petar, Vedriš Martin: GraĊansko pravo, Zagreb, 2006.

Krbek Ivo: O upravnom sporu, U: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.

Krbek Ivo: Upravni akt, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.

Ledić Dragutin: Ĉlanska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu,

Suvremeno poduzetništvo, 3/2003.

Ledić Dragutin: Javno trgovaĉko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003.

Ledić Dragutin: Odgovornost ĉlanova uprave i nadzornog odbora u društvima kapitala, Pravo u

gospodarstvu, 4/2004.

Marković Nevenka: Razlika izmeĊu ovršnog i steĉajnog postupka, (izvor:

http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Stecaj/Strucni-clanci/Stecajna-masa-i-ovrha-na-

stecajnoj-masi/Ovrha-na-stecajnoj-masi, 20.09.11.)

Markovinović Hrvoje: Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006.

Maurović Ljiljana: UvoĊenje monistiĉkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune

Zakona o trgovaĉkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008.

Miladin Petar: Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,

6/2006.

Miladin Petar: Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 4/2008.

285

Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana, Pecotić Jasminka, Štajfer Josip: Praktikum trgovaĉkog

prava, Zagreb, 2005.

Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana: Trgovaĉko pravo – društva, Zagreb, 2009.

Momĉinović Hrvoje: Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim

odnosima, Pravo i porezi, 1/1997.

Momĉinović Hrvoje: Ugovorne i zatezne kamate – pravna viĊenja nakon 1. sijeĉnja 2008.,

Pravo u gospodarstvu, 1/2009.

Nikšić Saša, Ĉuveljak Jelena: Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Nikšić Saša: Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i

porezi, 6/2006.

Padjen Ivan: Javno i privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u

Splitu, 3-4/2007.

Parać Zoran: Nedopušteno stjecanje vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u

gospodarstvu, 4/1999.

Parać Zoran: Podjela kao jedna od statusnih promjena dioniĉkog društva, Pravo u gospodarstvu,

4/1997.

Parać Zoran: Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001.

Parać Zoran: Ugovor o obavljanju poslova ĉlanova uprave i pravni poloţaj nadzornog odbora,

Pravo u gospodarstvu, 7-8/96.

Pavić Drago: Ugovorno pravo osiguranja, komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009.

Pavlović Mladen: Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija,

11/2001.

Pavlović Mladen: Pravni uĉinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska

pravna revija, 2/2002.

Pavlović Mladen: Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002.

Pavlović Mladen: Znaĉaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija,

5/2004.

Perić Berislav: Drţava i pravni sustav, Zagreb, 1994.

Perić Berislav: Struktura prava, Zagreb, 1994.

Petrak Marko: Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik

pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998.

Petrić Silvija: Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o obveznim

odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2006.

Petrović Siniša: Osnove prava društava, Zagreb, 2005.

Petrović Siniša: Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje djelatnosti – pretpostavke i

posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006.

286

Radbruch Gustav: Filozofija prava, Beograd, 1980.

Radolović Aldo: Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima -

najznaĉajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.

Raffaelli Bogoljub: Kapara, Financije i porezi, 3/2005.

Slakoper Zvonimir, Kaĉer Hrvoje, Luttenberger Axel: Osnove prava trgovaĉkih ugovora i

vrijednosnih papira, Zagreb, 2009.

Slakoper Zvonimir: Društvo s ograniĉenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji,

Zagreb, 2001.

Slakoper Zvonimir: Naĉelo savjesnosti i poštenja u trgovaĉkim ugovorima s meĊunarodnim

obiljeţjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991.

Slakoper Zvonimir: Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003.

Slakoper Zvonimir: Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima,

Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2005.

Slakoper Zvonimir: Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveuĉilišta u Rijeci, 3/2003.

Sokol Smiljko, Smerdel Branko: Ustavno pravo, Zagreb, 1998.

Šafranko Zvonimir: Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010.

Šimac SrĊan: Mirenje - alternativni naĉin rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveuĉilišta u Rijeci, 1/2006.

Šoljan Vedran: Vladajući poloţaj na trţištu i njegova zlouporaba u pravu trţišnog natjecanja

EZ, Zagreb, 2004.

Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovaĉkim društvima, Raĉunovodstvo i financije,

2/2007.

Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovaĉkim društvima, Raĉunovodstvo i financije,

2/2007.

Terek Darko: Prestanak i likvidacija trgovaĉkih društava, Raĉunovodstvo i financije, 6/2007.

Triva Siniša, Dika Mihajlo: GraĊansko parniĉno procesno pravo, Zagreb, 2004.

Triva Siniša, Uzelac Alan: Hrvatsko arbitraţno pravo, Zagreb, 2007.

Uzelac Alan: Mirenje kao alternativa suĊenju,

(izvor: http://public.carnet.hr/alanuzelac/pubs/D03 Mirenje_kao_alternativa.pdf, 23.02.10.).

Verona Albert: Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom

i meĊunarodnom pravu, Zagreb, 1981.

Verona Albert: Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978.

Visković Nikola: Teorija drţave i prava, Zagreb, 2006.

Vizner Boris: Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1.

Vrban Duško: Drţava i pravo, Zagreb, 2003.

287

Zubović Antonija: Primjena trgovaĉkih obiĉaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci,

1/2006.

288

Popis citiranih propisa

Ovršni zakon (NN br. 139/10)

Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11)

Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 6/02)

Steĉajni zakon (NN br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10)

Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10)

Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02)

Zakon o arbitraţi (NN br. 88/01)

Zakon o drţavnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10)

Zakon o drţavnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10)

Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03)

Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11)

Zakon o mirenju (NN br. 18/11)

Zakon o obrtu (NN br. 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07)

Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08)

Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11)

Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09)

Zakon o patentu (NN br. 173/03,87/05, 76/07, 30/09,128/10)

Zakon o sudovima (NN br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09)

Zakon o sudskom registru (NN 1/95, 57/96, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10)

Zakon o sustavu drţavne uprave (NN br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03,

199/03, 79/07)

Zakon o trgovaĉkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08)

Zakon o trţištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08)

Zakon o upravnim sporovima (NN br. 53/91, 9/92, 77/92)

Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08)

Zakon o uvoĊenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE) (NN br. 63/08)

Zakon o uvoĊenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga

interesnog udruţenja (EGIU) (NN br. 107/07)

Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04, 77/09)

289

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,

129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09)

Zakon o zadrugama (NN br. 34/11)

Zakon o zakupu poslovnog prostora (NN br. 91/96, 124/97, 174/04, 38/09)

Zakon o zaštiti potrošaĉa (NN br. 79/07, 125/07, 79/09,89/09, 133/09)

Zakon o ţigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09)

290

Kazalo pojmova

A

acquis communautaire, 41

ad hoc arbitraţa, 33

adhezijski ugovori, 64

ADR, 33

akcesoran ugovor, 101

alternativna pravna norma, 44

anatocizam, 105

apsolutna simulacija, 94

arbitraţni postupak, 33

autonomni izvori, 59

autonomno trgovaĉko pravo, 61

B

besplatni ugovori, 77

bona fides, 80

business judgement rule, 221

C

cesija, 110

cijena, 131

ĉinidba, 72, 96

civil law, 65

clausula irritatoria, 122

clausula rebus sic stantibus, 124

Code de commerce, 54

common law, 65

course of dealing, 62

culpa in contrahendo, 84

culpa in eligendo, 154

D

delkredere jamstvo, 157

delkredere provizija, 157

dionica, 206

dionice izdane u nematerijalnom obliku, 210

dioniĉko društvo, 205

direktori, 219

disjunktivna pravna norma, 44

diskrecijska pravna norma, 45

dispozitivna pravna norma, 45

dodatne obveze, 243

donošenje odluka, 230

društva kapitala, 166

društva osoba, 166

društveni ugovor, 183, 194, 241, 261

društvo s ograniĉenom odgovornošću, 240

drţava, 21

drţavna uprava, 38

drţavne funkcije, 21

drţavni izvori, 59

drţavno odvjetništvo, 28

Drţavno sudbeno vijeće, 26

dualistiĉki sustav upravljanja, 218

dualizam u normiranju, 55

duţna paţnja, 81

dvostrano obvezni ugovori, 77

DZIV, 148

E

efektivno povećanje temeljnog kapitala, 262

eskontna kamatna stopa, 105

F

fiksni ugovor, 122

fiziĉka osoba, 91

fiziĉka sila, 94

forma ex contractu, 77, 97

forma ex lege, 77, 97

formularno pravo, 63

G

glavna skupština, 227

gospodarsko (privredno) pravo, 57

291

gospodarsko interesno udruţenje, 201

graĊanski parniĉni postupak, 30

graĊanski ugovori, 78

graĊansko pravo, 56

grana prava, 45

H

Handelsgesetzbuch, 55

hijerarhija izvora, 59

Hrvatski sabor, 22

I

identitet obveznopravnog odnosa, 109

imovinska prava, 215

imunitet, 27

INCOTERMS, 64

individualni poljodjelci, 165

industrijski dizajn, 150

inominantni ugovori, 75

insolventnost, 32

institucionalna arbitraţa, 33

inter partes, 73

interno pravo, 47

iskljuĉenje prava glasa, 232

iskljuĉiva licenciji, 151

isprava o dionici, 209

ispunjenje, 117

istek vremena, 127

izjava o osnivanju, 241

iznos za koji se izdaju dionice, 206

izum, 148

izvanparniĉni postupak, 30

izvanugovorni odnosi, 74

izvori trgovaĉkoga prava, 59

izvršna vlast, 35

izvršni direktori, 226

J

jamac platac, 102

jamstvo, 100

jamstvo za ispravnost prodane stvari, 134

javno pravo, 47

javno trgovaĉko društvo, 182

jednostrano obvezni ugovori, 76

K

kapara, 106

kapitalno naĉelo, 187, 196

klauzule, 64

know-how, 150

komanditno društvo, 193

komanditor, 194

komisiona prodaja, 156

komplementar, 194

kompromis, 33

kompromisorna klauzula, 33

konfuzija, 127

konsenzualni ugovori, 76

konstitutivni elementi ugovora, 83

korištenje, 142

korporativno upravljanje, 218

kumulativna povlaštena dionica, 207

kupnja na pokus, 137

kuponski arak, 209

kupoprodaja po uzorku ili modelu, 137

kupoprodaja s obroĉnom otplatom cijene, 138

kupoprodaja s pravom prvokupa, 136

kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva, 137

kvorum, 230

L

lex mercartoria, 54

likvidacija, 191, 238, 272

M

mane volje, 93

manjinski dioniĉari, 217

materijalni nedostatci stvari, 132

materijalno pravo, 46

matiĉni broj subjekta, 167

meĊunarodno pravo, 48

mentalna rezervacija, 94

mirenje, 34

mjesto ispunjenja, 120

model, 150

monistiĉki sustav upravljanja, 218, 225

N

naĉelo autonomije, 79

naĉelo jednake vrijednosti ĉinidaba, 80

naĉelo ravnopravnosti, 80

292

naĉelo savjesnosti i poštenja, 80

nadzorni odbor, 222, 255

namjenski zajam, 141

naplatni ugovori, 77

neformalni ugovori, 78

nelikvidnost, 32

neopozivost ponude, 85

nesporazum, 96

nevaljanost ugovora, 98

ništetnost, 98

nominalni iznos dionice, 206

nominalno povećanje temeljnog kapitala, 263

nominantni ugovori, 75

notifikacija, 111

O

obnova, 116

obrtnik, 167

obvezno pravo, 71

obveznopravni (obligacijski) ugovor, 72

oĉitovanje volje, 93

odgovornost komanditora, 196

odgovornost za bonitet, 113

odgovornost za veritet, 113

odluka o izdavanju dionica, 210

odobreni temeljni kapital, 235

odustatnina, 107

opća ponuda, 85

opće uzance, 62

opći uvjeti poslovanja, 63

organski zakoni, 24

osnivaĉka skupština, 215

otkaz, 127

otpust duga, 126

ovršni postupak, 31

P

pacta sunt servanda, 79

pactum de contrahendo, 90

pactum de non cedendo, 111

participativna povlaštena dionica, 207

patent, 148

paţnja dobrog domaćina, 81

paţnja dobrog gospodarstvenika, 81

paţnja dobrog struĉnjaka, 81

penal, 104

perfekcija ugovora, 88

personalno naĉelo, 187, 196

plašt dionice, 209

pobojnost, 99

pobuda, 97

podjela odvajanjem, 274

podjela razdvajanjem, 274

podjela s osnivanjem, 275

podjela s preuzimanjem, 276

podlicencija, 152

podruţnica, 172

poduzetnik, 199

podzakup, 144

pojedinaĉno poslovodstvo, 185

ponuda, 84

posebna naknada, 160

posebne pogodnosti, 243

posebne uzance, 63

poslovna sposobnost, 92

poslovni udjeli, 247

posredovanje za obje strane, 162

potrošaĉki ugovor, 78

povlaĉenje poslovnog udjela, 249

Povlaĉenje dionica, 207, 237

pozitivno pravo, 48

poziv da se uĉini ponuda, 85

pravilo istodobnog ispunjenja, 123

pravna grupa, 46

pravna norma, 41

pravna osoba, 91

pravna sposobnost, 92

pravna znanost, 66

pravni institut, 45

pravni posao, 71

pravni subjekti, 91

pravo glasa, 231

pravo na obaviještenost, 186

pravo nadzora, 195

pravo zadrţanja, 107

preddruštvo, 171

predmet poslovanja, 176

predmet prodaje, 131

Predsjednik RH, 36

predugovor, 90

pregovori, 83

prekluzija, 129

preoblikovanje, 277

preuzimanje duga, 114

preuzimanje ispunjenja, 115

prihvat, 87

prijeboj, 125

293

prijenos ugovora, 115

prijetnja, 94

prijevara, 96

pripajanje, 268

prisilna pravna norma, 44

pristupanje dugu, 114

privatno pravo, 47

proboj pravne osobnosti, 171

procesno pravo, 46

prokura, 179

promjene sadrţaja, 110

promjene subjekata, 109

prospekt, 214

protuponuda, 87

punomoć po zaposlenju, 179

punomoć trgovaĉkom putniku, 181

punomoćnici, 178

R

radno pravo, 57

raskid ugovora, 121

razumna cijena, 132

realni ugovori, 76

redovne dionice, 207

regres, 102

relativna simulacija, 94

S

sazivanje glavne skupštine, 228

sazivanje skupštine, 259

simultano osnivanje, 213

sjedište, 177

SKDD, 208

skriveni nedostatak, 133

skupno poslovodstvo, 186

skupština, 257

slobodna zanimanja, 165

spajanje, 272

statiĉka volja društva, 212

statut, 212

steĉajni postupka, 32

stvar, 131

stvar u prometu, 131

stvari ĉiji je promet ograniĉen, 131

sub pari, 207

subjekti ispunjenja, 118

sudovi, 25

sudski registar, 167

sudstvo, 22, 25

sukcesivno osnivanje, 214

super pari, 207

šutnja na ponudu, 88

T

tajni ĉlan, 199

tajno društvo, 199

talon, 209

temeljni kapital, 240

temeljni kapital, 205

tijela drţavne uprave, 38

tipologija ugovora, 75

tipski ugovori, 64

trgovac, 165

trgovac pojedinac, 167

trgovaĉka društva, 170

trgovaĉka punomoć, 180

trgovaĉki obiĉaji, 62

trgovaĉki ugovori, 78

trgovaĉko društvo, 166

trgovaĉko pravo, 53

tvrtka, 174

tvrtka podruţnice, 173

U

ugovor, 71

ugovor o djelu, 145

ugovor o komisiji, 156

ugovor o kupoprodaji, 130

ugovor o licenciji, 147

ugovor o nalogu, 153

ugovor o posredovanju, 161

ugovor o pripajanju, 268

ugovor o spajanju, 272

ugovor o trgovinskom zastupanju, 158

ugovor o zajmu, 140

ugovor o zamjeni, 138

ugovori u korist trećih, 74

ugovorna kazna, 102

ugovorne kamate, 104

ugovorne kamate, 140

ugovorni odnosi, 74

ulog, 184, 242, 245

ultra vires, 220

unutarnja i vanjska društva, 166

upis dionica, 215

uprava, 22

294

uprava, 204, 219, 251

upravljaĉka prava, 215

upravni akt, 40

upravni odbor, 224

upravni postupak, 38

upravni spor, 40

Ustav RH, 60

Ustavni sud RH, 28

ustavno pravo, 56

ustupanje radi ispunjenja, 113

ustupanje radi osiguranja, 113

ustupanje umjesto ispunjenja, 113

uzance, 62

V

vacatio legis, 24

valjanost ugovora, 91

vidljivi nedostaci, 133

vinkulacija, 248

viša sila, 124

višestruka cesija, 112

Vlada RH, 37

vlastite dionice, 211

voĊenje poslova, 185, 195, 220, 252

vrijeme ispunjenja, 119

Z

zabluda, 95

zabrana konkurencije, 184, 195

zakašnjenje vjerovnika, 120

zakašnjenje duţnika, 120

Zakon o obveznim odnosima, 60

Zakon o trgovaĉkim društvima, 61

zakonodavni postupak, 23

zakonodavstvo, 22

zakonska personalna subrogacija, 102

zamjenjive stvari, 140

zastara, 128

zaštita od evikcije, 135

zastupanje, 188, 220, 253

zastupnici po zakonu, 178

zatezne kamate, 104

Ţig, 149

uvod u trgovacko pravo 1

Documents