Siniša Glavašević: Priče iz Vukovara(1)Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda ako van ostane snage, uložite je u budućnost. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.(Nishat Khan: gregorian musik, kao pratnja u pozadini ili netko od gitarista španjolskih, subliminal insomnia, ili Luigi Boccherini)

Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu, jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu.(Riječ prva)

1

(2,3)Priča o neprijateljimaŽivot je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od

prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja. Cijeli sam život želio biti okružen dobrim vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao, mnogi od njih još jučer nisu bili ni svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepše što vam se sada može u Vukovaru dogoditi jest da uđete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite.

Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi.

Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.

2

(2,3)Priča o djetinjstvuSvatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali onih

generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost urođena, takvima pripada svijet, pripada im čak i budućnost.

Međutim , generacije o kojima govorimo ni to ne mogu uzeti, jer djetinjstvo je čovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli život troši. A ako svijetu daruju djetinjstvo, onda njima ne ostaje ništa. I tako u krug.

Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi, istrošeni, umorni, postaju hodajući spomenici, žrtve čovječanstva, oni su istodobno strah i divljenje, oni u duši vječito nose suprotnosti suza i smijeha, radosti i patnje.

Oni su primjer koji nitko ne bi želio biti, ali svi teže toj širini duše. Razmišljam, dok ovo pišem, gdje je moje djetinjstvo? Ima li išta čovjek poslije djetinjstva? Naravno, osim sjećanja.

……..

Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti.

Može doći rat poput ovog i onda se opet neki međi nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?

…Onaj tko uspravno hoda podnoseći sebe cijela, rast će i više. Bit će veći dajući se i gledajući naprijed. Oni drugi manji su i od djece, od onih koji će tek to biti, bez njih svijet može i takvi mu ne trebaju.

3

A to nitko ne želi.

Biti nepotreban. (Priča o malim i velikim ljudima)

Divovi hrvatske hrabrosti (Priča o ratniku)

(5)Priča o ljubaviVrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da

čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičkim prevarama,vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kad jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je kasno za novi životni početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću - ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada

4

nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.

(4)Priča o traženjuStvarno treba imati sreće u životu da bi se našlo ono za čime

se traga.

Tisuće ljudi koji se sreću po ulicama žure nekud, a kad biste ih pitali kamo ih put vodi, ne bi znali odgovoriti. Bezglavo trče u paničnu strahu da će ih izdati snaga ili da će ih vrijeme pregaziti. Cijeli život su u stanju staviti na kocku, samo da stignu na nepoznato odredište. I doista, znaju proći godine i desetljeća dok netko zastane, kada mu se čini da je to ono pravo.

Cijeli svijet se traži kao da je neizmjerno velik. A nije. Zašto bi se inače govorilo svijet je mali. A ako je to točno, kako je moguće da se ljudi ne mogu naći ni u tom malom svijetu? Nešto doista nije u redu, ili je zapravo teško naći nekoga tko će vas čuti, razumjeti, ljubiti, utješiti. Svijet je pun zamki, nepredvidivih igara na koje niste navikli, jer ste u svojoj biti iskreni.

Traženje je valjda najteže što vas čeka na stazi koju ste odabrali. I uvijek sumnja, mogućnost da ste pred strašnim, nepopravljivim promašajem, sumnja da će vas takve greške skupo stajati, a vi ne znate ništa, bojazan da će svijet ismijati putnika koji želi na sjever a ide na jug, neprestano vam lebdi u podsvijesti, ili čak da ćete shvatiti da ste u slijepoj ulici, da je cijeli život bio uzaludan, jer nikamo niste došli.

5

Zato ste i skloni sebe analizirati u osami, brižljivo krijući sve što nije lijepo u vama. Život se igra s vama, jer je čovjek nesavršen pa su vaše greške vaša kvaliteta. Tko će znati što je dobro, a što ne?

Mene zanima tko je čovjek koji je prošao pored mene, pijan i neobrijan? Zašto je psovao i otkud baš on na mojem putu za koji sam mislio da je pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrešnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati.

Zato slobodno nastavite svoju potragu, nema razloga strahu da ćete možda pogriješiti. Ono što se traži, obični se teško nalazi. Uostalom, malobrojni su oni koji su našli. Ali možete biti zadovoljni i ako priđete dovoljno blizu toj iskrici koju ste sebi namijenili. I to je znak da ste uspjeli.

Priča o ratuRat je najgore što se čovjeku moglo dogoditi. Ali,

čovjek i ne zna o drugom osim o ratu i ubijanju, pa se s pravom treba pitati je li to normalno.

Ako je normalno znanost stavljati u službu oružja, ako je normalno pucati iz sporta, ako je normalno hvaliti se time, onda je normalno i ratovati. To je, dakle, prirodni način da se svijet oslobodi svih zálâ koja ga opterećuju. Nažalost, ginu i mnogi od kojih se nerado opraštamo. Ali, to je cijena napretka; pogodbi nema. Uzmi ili ostavi! Ili: idi ili ostavi! Nemoj otići! Umri u svom gradu, u svojoj ulici, u svojoj kući! Ali, nipošto od svojega prijatelja. Prijatelji su za sve, osim za to da presuđuju o tvojoj smrti.

6

Rat pravi selekciju. Dobre odvaja od zlih, jake od slabih, lijepo od ružnog, poštene od manje poštenih, sposobne od nesposobnih. I što dulje traje rat, selekcija je stroža. I naravno, žrtava je više. Potrebno je imati dobar smisao za orijentaciju da bi se čovjek u ratu snašao.

Kamo bježati, kome vjerovati, što raditi?

Kako doznati, prije svih, tko će pobijediti?

Kako biti među prvima baš kad je najpotrebnije?

Poznavao sam mnoge pametne ljude koji nisu bili dovoljno brzi za ovaj rat. Poznavao sam mnoge sposobne, ali glupe da shvate ovu ogavnost rata. Poznavao sam i one hrabre, one bez kojih ne bi bilo ni vas, ni mene, ni ovoga grada. Tko zna gdje su sada toliki koje sam poznavao i toliko često slušao?

I njih i jeku koja je odzvanjala od udarca u njihova vlastita prsa. Gdje li su svi oni sada kad krvari Vukovar? Zašto ne viču? Zašto svojom vikom ne pomažu plašiti neprijatelja odavde odakle niču svi njihovi korijeni? Zašto ih nema sada kad je važno zemlji vratiti davni dug, sada kad tradicija ovog grada, kojom su se toliko dičili, mora ponijeti najteži teret? Ali, rat je nemilosrdan. On je bič koji puca na svim svojim krajevima. Rat je istodobno i vlast i bezvlašće. Za neke pakao, a za neke, a svi znamo koji su to, i dar Božji.

„Život je škatula tabaka/ koja se počela praznit/ čin si usta pomaka“ (Z. Jakšić)

Šimun Šito Ćorić: Pjesma vrh pjesama

Kada ti radost splače suza,

zakrvavi drača, uvene ruža,

7

vinogradi kad splasnu i slabo rode,

a suša iskapi čatrnje i vode,

sve, meni si sve!

Cvijet do cvijeta kada ti procvjeta,

a daždovi izvezu haljine ljeta,

i voćke u jesen kada se sagnu,

ko grudi i nad bešikom čedu se nagnu,

sve, meni si sve!

Naume i želje kada ti sapnu,

jadikovce klance i stupice zapnu,

kad padneš duboko i ne znaš se dići,

kad uzletiš visoko, pa ne znam ti prići,

sve, meni si sve!

Kada ti drage odnese sudbina,

i poteče više znoja nego vina,

kad grčit se počneš ko šaka težaka,

i ostaneš bez vida, bez ikakvih štaka,

sve, meni si sve!

Tišine kad ti glasno zbore,

odzove te vjetar u planine i zore

i ako nas isplete još tisuću međa,

pa ne shvatiš mi ljubav, okreneš leđa,

8

sve, meni si sve!

Ako zabijeliš bijegom bijelim svijetom,

proglase te krivim, dezerterom, tatom,

kada te osude na ročištu, mučištu,

svršit ćeš kažu, na glogu, na krstu,

sve, meni si sve!

I ako ti reknu da nisi nigdje,

da ostavljen, zaboravljen umro tvoj grad je,

da nisi, ni da nećeš primaknut se česmi,

da ne manjkaš mi, da nema te ni u mojoj pjesmi,

sve, meni si sve!

Zlatan Jakšić:Ćulak Za sve ćulke žive i mrtve

Da ni od njega potriba

i da ni fali,

ne bidu ga izventali.

9

A da ga nisu izventali,

ne bidu ga uspijentali.

A da ga nisu uspijentali,

ne bidu ni piturali.

A da ga nisu piturali,

niki vrag bi mu fali.

A da mu ča fali,

ne bi moga bit na gomili.

A da ni na gomili,

ne bi se vidi.

A da se ne vidi,

ne bi bi ćulak.

A da ni ćulak,

sliči bi na šempiju.

A da ni šempija,

bi bi čovik.

10

A da je čovik,

ne bi bi ćulak.

A kad je ćulak,

onda ni prilika ni slika

od čovika –

tako i sada

i vazda

i u vike vika.

Kamen.

(Život je škatula tabaka/ koja se počela praznit/ čin si usta pomaka)

11

O, divni moj Vukovaru ti (Aco Škrinjar)

12

(1)Po tihom vjetru uz šapat

S pjesmama lišća i cvijeća

Divan si ti u to doba

Ljepote pune si tad.

O, divni moj Vukovaru ti

U tebi lijepo je živjet

U tebi su moji sni.

(2)Dunav je vjerno uz tebe

A Vuka dijeli te sad

Daje ti imena dva

Novi i stari grad.

(3)Šume i polja te krase

Priroda divna je sad

Svakoga ti rado primaš

Ljepotu pružaš mu tad.

(4)Kad suton padne nad tobom

A mjesec obasja te žut

Tišina dok svuda vlada

Dunav ti vjeran je drug.

13

Dragutin Domjanić: Fala

Za vsaku dobru reč,Kaj reči si mi znala, (znao)Za vsaki pogled tvoj,Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobrogaV živlenju tu se najde,I če je sunca čas,Za oblak taki zajde.

A ti si v srce miTak puno sunca dala (dao)Kaj morem ti neg' rećOd vsega srca f a l a!

Za vsaku dobru reč,Kaj reći si mi znala,Za vsaki pogled tvoj,Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobrogaV živlenju tu se najde,I če je sunce čas,Za oblak taki zajde.

A ti si v srce miTak puno sunca dala.Kaj morem ti neg' reć:Od vsega srca fala!

Respektiram svoje podrijetlo

14

Poštovati roditelje znači biti zahvalan za one koji su nas rodili i odgojili, biti zahvalan za svoje podrijetlo. Tko ne respektira svoje podrijetlo, ostaje bez korijena. On živi samo u trenutku, ali ne zna otkuda dolazi i kamo ide. Respekt dolazi od respicere, što znači 'obazirati se, imati obzira'. Mogu gledati naprijed samo ako spoznam otkuda dolazim. Idem dalje samo ako spoznam put kojim sam dosada išao.

Za moje podrijetlo jamče moji roditelji. Prema njima imam obzira. Stalno ih gledam da bih spoznao tko sam ja. Bez tog respekta, bez obaziranja na roditelje i njihove vrijednosti, gubimo pogled za bitno. Biblija misli da bez respekta ne uspijeva naš život. Da bismo mogli dugo dobro živjeti na ovoj zemlji, trebamo pogled unatrag. Kada promatramo svoje roditelje, ne radi se o vrjednovanju. U njima više otkrivamo vlastitu povijest. I roditelji imaju svoje podrijetlo, od djedova i baka i pradjedova i prabaka.

Danas znamo da mnogi psihički problemi potječu od potisnutih obiteljskih tajna. Potreban je pogled unatrag da ne ponovimo ono što se zloga dogodilo u obitelji našeg podrijetla. I potrebno je poštovanje da bismo mogli paziti na ono što je danas za nas dobro. Bez respekta za roditelje, djedove i bake i cijelu njihovu povijest koja ih je obilježila, ne ćemo moći oblikovati svoj život tako da on postane blagoslov. Tko se s punim poštovanjem ne osvrće natrag, osuđen je da ponovi ono što u prošlosti nije uspjelo. Da bismo živjeli dugo na ovoj zemlji i da bi nam bilo dobro, potreban je respekt prema našem podrijetlu.

15

„Za psa, vrijeme se ne kreće pravolinijski, ne teče sve dalje i dalje, od jednog događaja do drugog. Ono teče u krug, slično vremenu kazaljki na satu, koje također ne lete ludo nekamo naprijed, već se okreću po brojčaniku, istom stazom iz dana u dan.“ (Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, str. 95.)

Osim toga onaj tko nije povezan sa svakim dijelom sebe, ne može biti potpuno integriran i uravnotežen dok ne prihvati da su obje te strane značajni vidovi onoga što nas čini ljudima. Ljudi koji ignoriraju svoju mračnu stranu, ili je pokušavaju skriti od sebe samih ili od drugih, postanu vrlo depresivni ili u nekim slučajevima još gore od toga. Kad njihov mrak izroni na površinu, nakon što se više ne može potiskivati, mogu se dogoditi neke vrlo ekstremne stvari. (S.Bloom, Čekajući jesen, str. 131.)

Isto je ili slično s poviješću: ne znati svoju vlastitu povijest i povijest naroda kojem pripadam, znači stalno upadati u mrak. A k tome treba crpiti snagu iz vlastite povijesti i iz povijesti naroda kojem pripadam (koliko li je energije i ljubavi za slobodom bilo u ljudima koji su branili Vukovar, ta ne može to samo tako nestati!) biti povezan s onim što je iza nas, ali još živi u duhovnoj dimenziji. (S.Bloom, Čekajući jesen, str. ?)

Ili ste jedan od onih iz 8. ili 9. kruga Danteova Pakla

8. krug (ili) Malebolge (zle jaruge) sastoji se od deset jaraka:

1. Podvođači i zavoditelji zauvijek hodaju u suprotnim smjerovima2. Laskavci - leže u ljudskim fekalijama3. Trgovci crkvenim stvarima, funkcijama i službama sa glavama u

rupama dok im tabani gore u vatri

16

4. Čarobnjaci i lažni proroci, glave su im zavrnute tako da uvijek gledaju unazad

5. Korumpirani političari zarobljeni u rijeci vrele smole6. Licemjeri, natjerani da nose na sebi zlatne plaštove teške

kao olovo7. Lopovi koje ujedaju otrovne zmije8. Lažni savjetnici zarobljeni u plamenu. Među njima Dante susreće i

Uliksa (Odiseja). S mnogo razumijevanja Dante sluša pričanje tog junaka iz trojanskog rata, koji se zbog žudnje za znanjem i otkrićima uputio sa svojim drugovima u mora iza Herkulskih (danas Gibraltarskih) vrata da u njima nađe smrt

9. Griješnici koji su počeli neslogu- tijela im bivaju rasječena na pola, pa zacijeljena, pa rasječena...

10. Krivotvoritelji (alkemičari, imitatori...). Svaki od njih je kažnjen drugačije

Poštovani gospodine Pupovac, zovem se Rudolf Ćurković, učitelj sam hrvatskoga jezika u OŠ“Skalice“, Put Skalica 18, Split. Voditelj sam višemedijskog projekta - programa Vukovaru s ljubavlju. U progarmu će se govoriti i nekoliko prča iz Vukovara Siniše Glavaševića, a bit će citirane i aforistične rečenice – misli iz njegovih Priča iz Vukovara. Višemedijski program koji će se izvesti 19. studenoga već je definiran i želimo da izvedba bude na razini između amaterske i profesionalne, jer će program iznijeti djeca naše škole, a ne profesionalci. Molimo Vas, gospodine Pupovac, da nam omogućite da dobijemo tonske zapise s radija iz vijesti, neposredno pred pad Vukovara, koje su započinjale glasom Siniše Glavaševića: „Vukovar nije pao“, ili tako nekako slično.

Hvala Vam na razumijevanju!

S poštovanjem rudolf ćurković, rudolf.curkovic@gmail.com

17

Što će biti sutra?

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?Što će biti s nama poslije, dal' to netko zna?

Dal' će ovo sunce koje danas grije sveistim toplim plamom sunca opet grijat' ljude te?

Kuda naša lađa plovi, dal' to netko zna?Dal' će kad do cilja stići, dal' to netko zna?

Gdje je naša mirna luka, gdje je zaljev taj?Gdje je ono dobro more, dugom putovanju kraj?

Možda sutra neće svanut taj novi dan.Možda ono poslije znači nestvaran san.

18

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?Dal' će biti novog jutra, dal' to netko zna?

To je sada naše mjesto, sada naš je čas.Zato neka ovo sunce bar još malo grije nas.

19