LJUBINKA KLJAIĆ, dipl.oec. Infosistem d.d., Zagreb ljkljaic@infosistem.hr

ZAŠTITA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA U FUNKCIJI POTICANJA INOVACIJA

Sažetak Nositelji intelektualnog vlasništva imaju dva osnovna prava. Prvo je nematerijalno i neprenosivo pravo stvaratelja da ga se prizna kao autora određenog djela i drugo je materijalno pravo koje se priznaje autorima za gospodarsko iskorištavanje svoga djela, obično u određenom razdoblju i isključivo uz pristanak autora intelektualnog vlasništva. Zbog toga su najveća poduzeća zainteresirana da se vlasništvo nad nematerijalnom imovinom štiti od neovlaštenog korištenja i na nacionalnom i na međunarodnom planu. Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) i njegovim uključivanjem u mehanizam WTO-a, intelektualno vlasništvo postaje dio inozemnih investicija. Svjetska banka procjenjuje da će se 15 milijardi USD, koliko sada zemlje u razvoju plaćaju na ime licenci multinacionalnim kompanijama iz razvijenih zemalja, u idućim godinama učetverostručiti. Cilj rada je pokazati da sustav zaštite intelektualnog vlasništva nije samo sebi cilj već sredstvo podizanja općeg blagostanja putem poticanja inovacija u čijem će korištenju biti više socijalne pravde i niži troškovi upotrebe intelektualnog vlasništva za zemlje u razvoju. Ključne riječi: intelektualno vlasništvo, inovacije, nematerijalna imovina

1. UVOD Sustav intelektualnog vlasništva skupom svojih ovlaštenja omogućava korištenje inovacija, potiče razvoj novih proizvoda u cilju postizanja konkurentnosti i ostvarivanju profita te utječe na gospodarski rast u cjelini. Nematerijalna imovina u proizvodnji zasnovanoj na suvremenim tehnologijama postaje važan čimbenik. Patenti kao najrašireniji oblik zaštite inovacija istovremeno su i najvažniji dio sustava jer je svrha zaštite intelektualnog vlasništva upravo njegova primjena, a kroz to i ostvarivanje naknada za korištenje. Upravo su multinacionalne kompanije iz razvijenih zemalja, da bi zaštitile vlasništvo nad nematerijalnom imovinom od neovlaštenog korištenja, pokazale najveći interes i potaknule razgovore na Urugvajskoj rundi pregovora koji su rezultirali međunarodnim Sporazumom o aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS). Potreba za jačanjem zaštite nematerijalne imovine očituje se i u broju sklopljenih sporazumima o zaštiti intelektualnog vlasništva i kod razvijenih zemalja kao i kod zemalja u razvoju. Kod zemalja u razvoju zabilježeni su negativni učinci Sporazuma o aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) koji je ugrađen u odredbe Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Najveće nezadovoljstvo odnosilo se na rješenja u pogledu zaštite intelektualnih prava farmaceutske industrije. Kritičari sadašnjeg režima, zagovaraju ideje o promjeni režima

zaštite intelektualnog vlasništva koji bi bio poticaj gospodarskog rasta u cjelini kroz poticanje inovacija, ali i ublažavanju razlika u znanju koje dijeli razvijene od nerazvijenih zemalja. U ovom radu daje se pregled nastanka i razvoja međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva, prepoznavanje njegovog značaja kroz broj sklopljenih sporazuma TRIPS te kroz analizu zaprimljenih i dodijeljenih prava u Europskom patentnom uredu (EPO) i u Republici Hrvatskoj. Svrha rada je pokazati da je međunarodna zaštita intelektualnog vlasništva nužna za poticanje inovacija, međutim ukazati i na uočene nedostatke sustava koji su ograničavajući faktor u korištenju inovacija u zemljama u razvoju.

2. POVIJESNI OKVIR MEĐUNARODNE SURADNJE PO PITANJU INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Međunarodna suradnja po pitanju intelektualnog vlasništva u obliku međunarodnih ugovora i sporazuma datira još od druge polovice 19. stoljeća Dva međunarodna pravna akta iz tog vremena predstavljaju i danas osnovu za reguliranje pitanja vezanih uz intelektualno vlasništvo. Prvi je Pariška konvencija o zaštiti industrijskog vlasništva iz 1883. godine, a drugi Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine.[1] Pariškom konvencijom su uvedena dva bitna principa i to princip «nacionalnog tretmana» i pravilo prava na prioritet. Princip nacionalnog tretmana od zemalja članica zahtjeva jednaku primjenu patentnih prava na rezidente i nerezidente, dok pravilo prava na prioritet omogućava izumitelju (nositelju prava), nakon podnošenja prijave u domicilnoj zemlji unutar godine dana, podnošenje prijave i u drugim članicama Pariškog ugovora pri čemu će ostale članice ugovora za datum podnošenja priznati datum podnošenja u domicilnoj zemlji. 1979 godine potpisan je Ugovor o suradnji na području patenata koji je omogućio podnošenje prijava na jednom mjestu za sve zemlje potpisnice ugovora. Bernska konvencija o zaštiti literarnih i umjetničkih radova (zadnji put revidirana 1971) najbitniji je međunarodni ugovor koji se odnosi na radove štitljive autorskim pravom. Rimska konvencija iz 1961. proširuje zaštitu na zvučne zapise, glazbene izvođače i radio i televizijska emitiranja.[2] Pored ovih ugovora u nadležnosti Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO-World intellectual property organization), agencije UN-a smještene u Ženevi je provođenje Budimpeštanskog ugovora u pogledu patenata, koji deponiranjem mikroorganizama uvjetuje podnošenje patentne prijave ili registraciju biotehnoloških proizvoda. Ulogu regulacije žigova, na međunarodnoj razini, preuzima pored Pariške konvencije, Madridski sporazum i Madridski protokol o međunarodnoj registraciji žigova. Postoje i mnoge druge konvencije i ugovori koje se odnose na prava intelektualnog vlasništva.[3] U okviru Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT - General Agreement on Tarifes and Trade) održano je ukupno osam „rundi“ pregovora. Urugvajska runda polučila je najznačajnije rezultate u novom pristupu međunarodnim investicijama i zaštiti intelektualnog vlasništva. Na inicijativu industrijski razvijenih zemalja pregovori su rezultirali s dva međunarodna sporazuma, Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS - Trade Related Aspects of Intelectual Property Rights) i Sporazumu o trgovinskim aspektima investicija (TRIMS- Trade Related Investment Measures).[4]

2.1 Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) Potpisom Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) i njihovom uključivanju u mehanizam WTO 1995. godine, intelektualno vlasništvo postaje dio stranih investicija i dobiva istu pravnu zaštitu kao i svaka druga investicija. Time mu se omogućava da dobije iste garancije u bilateralnim investicijskim sporazumima kao i

investicije i da bude zaštićeno od eksproprijacije, da ima nacionalni tretman i da bude tretirano u okviru pravila najpovlaštenije nacije. Važno je istaknuti da se na njega mogu primijeniti iste sankcije (trgovinske i druge) koje WTO primjenjuje u slučaju trgovinskih sporova među zemljama članicama. Uz to, postoji obveza za zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO – World Trade Organization) da u bilateralnim trgovinskim i investicijskim sporazumima ugrade, bar minimalne, odredbe o zaštiti intelektualnog vlasništva. TRIPS propisuje uspostavu minimalnih standarda u zaštiti intelektualnog vlasništva. To je postignuto navođenjem predmeta zaštite, prava koja su pokrivena zaštitom (kao i navođenje dozvoljivih izuzetaka od navedenih prava), minimalnog trajanja zaštite. U sklopu TRIPS-a propisane su i brojne dodatne obveze u odnosu na prethodne konvencije. Tako TRIPS nalaže da patentna zaštita mora biti dostupna i za proizvode i za procese, kroz najmanje 20 godina, u gotovo svim granama tehnologije. TRIPS se izdvaja time što osigurava mogućnost zaštite i računalnim programima te donosi odredbu o pravima na iznajmljivanje istih (autor pravo zabraniti ili dozvoliti iznajmljivanje svojih djela). TRIPS definira i obveze u svezi ostvarivanja prava. Zemlje članice moraju, u sklopu svog nacionalnog zakonodavstva, osigurati postupke i pravna sredstva u svrhu osiguravanja učinkovitog ostvarivanja stečenih prava.

3. POJMOVNO ODREĐENJE INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA Pravna znanost intelektualno vlasništvo definira kao pravo. Sam pojam intelektualnog vlasništva (Intellectual property) označava posebna, specifična, prava koja imaju autori, izumitelji i ostali nositelji intelektualnog vlasništva. Znači, intelektualno vlasništvo nije neko konkretno, materijalno vlasništvo nad nekim predmetom, već pravo, odnosno skup ovlaštenja koje pravni poredak zemlje priznaje nositelju intelektualnog vlasništva.[5] U intelektualno vlasništvo danas se mogu ubrojiti slijedeći pravni instituti: Autorsko pravo - kao pravo autora književnih, znanstvenih i umjetničkih djela – aurorska

djela Prava umjetnika izvođača Patenti - kao najrašireniji oblik zaštite izuma Robni znakovi - poput žiga, koji omogućavaju raspoznavanje robe na tržištu Zaštita industrijskog dizajna Zaštita topografije poluvodičkih sklopova Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog porijekla Poslovna tajna – odnosno know-how kao tehnička znanja, postupci i druga pravila

poslovanja Upotreba novih informacijskih tehnologija i organizacija interneta poput domenskog sustava i čestih sporova oko domenskih imena, rezultirali su situacije koje bi se mogle regulirati upotrebom pravila zaštite intelektualnog vlasništva.[6] Danas se još srećemo s pojmom industrijskog vlasništva, koji uključuje patente, žigove, oznake geografskog porijekla te indusrijski dizajn, što je rezultat Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, a i danas je sastavni dio svjetskog sustava zaštite.

4. ZAŠTITA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA - TRENDOVI U industrijima poput informatičke, farmaceutske, biotehnološke i elektroničke, intelektualno vlasništvo kao proizvodni čimbenik igra sve značajniju ulogu. Potreba za jačanjem zaštite nematerijalne imovine očituje se i u broju sklopljenih sporazumima o zaštiti intelektualnog

vlasništva (intellectual property rights) iza kojih obično slijedi lista zaštićenih prava nematerijalnog vlasništva. Zadnjih godina, uglavnom pod pritiskom industrijski razvijenih država, sve više sporazuma ide iznad minimalnih zahtjeva utvrđenih u TRIPS-u.[7] To se vidi iz grafikona 1 koji pokazuje kako 51% sporazuma sadržava odredbe koje intelektualno vlasništvo štite i više no što to zahtjevaju TRIPS sporazumi. Grafikon 1- Forme zaštite intelektualnog vlasnišva  

  Izvor: UNCTAD, Intelectual Property Provisions in International InvestmentArrangements, IIA Monitor no 1, 2007, p. 5  Koncept zaštite intelektualnog vlasništva jednako štiti i razvijene i zemlje u razvoju, baziran je u osnovi na zaštiti onog čime raspolaže relativno mali broj zemalja u svijetu. Tako su, npr. sve arapske zemlje u periodu 1980.-1999. ostvarile samo 171 međunarodni patent, a sama Južna Koreja 16.328, dok ih kompanija Hewlet – Packard registrira u prosjeku 11 dnevno..[8]

4.1 Patenti u svijetu i u Europi Broj patentnih prijava podnesenih Europskom patentnom uredu (EPO) u 2010 godini porastao je 10% u usporedbi s podacima za 2009. godinu. EPO je primio 232.000 patenata u 2010.godini. Grafikon 2 pokazuje strukturu primljenih zahtjeva za zaštitu patenata prema porijeklu. Grafikon 2- Broj patentnih prijava u EPO prema porijeklu u 2010. g [9]

Izvor: http://www.awapatent.com/?id=19111, 25.03.2011. Broj zaštićenih patenata također bilježi rast u 2010. EPO je zaštitio ukupno 58.100 patenata, što je povećanje od 11 posto u odnosu na prethodnu godinu.

4.2 Trendovi zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj Republika Hrvatska na svom području intelektualno vlasništvo sustavno štiti već više od 120 godina kroz više različitih formi i zakona. U prosincu 1991., nakon osamostaljenja, Republika Hrvatska osnovala je Državni zavod za intelektualno vlasništvo i od tada izgrađuje vlastiti sustav zaštite intelektualnog vlasništva. Sada u djelokrug Zavoda spada provođenje potrebnih postupaka za priznavanje patenata, industrijskog dizajna, žigova, oznaka zemljopisnog porijekla, oznaka izvornosti te topografije poluvodičkih proizvoda. Uz osnivanje Zavoda, Hrvatska je donijela i više zakona[10] kojima je regulirana materija sticanja i zaštite prava intelektualnog vlansištva Tablica 1: Zahtjevi za stjecanje industrijskog vlasništva pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, 2007, 2010, 2011 [11]  

 Izvor: Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Statistika industrijskog vlasništva,2007, 2010, 2011., www.dziv.hr, obrada autor  Uvidom u podatke iz tablice 1 vidljivo je da Republika Hrvatska bilježi stalan rast zaštite intelektualnog vlasništva kako domaćeg tako i stranog. U promatranom razdoblju strani

rezidenti su podnjeli oko polovice od ukupnog broja zahtjeva za zaštitu prava i to u 2007. godini 55% te u 2010. godini 51%. Vlada Republike Hrvatske usvojila je 2005. Nacionalnu strategiju razvoja sustava intelektualnog vlasništva za razdoblje 2005.-2010. kojom su definirani kratkoročni, srednjoročni i dugoročni zadaci i njihovi nositelji u cilju zaštite intelektualnog vlasništva u skladu sa standardima Europske unije, ali i njegove primjene u funkciji ubrzanog ekonomskog i društvenog razvoja Republike Hrvatske.

5. ZAŠTITA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA-POTICANJE INOVACIJA Razvojem društva, kao proizvodni čimbenik, na značenju dobiva nematerijalna komponenta proizvodnog procesa, a tržišna vrijednost poduzeća sve više ovisi o njegovoj nematerijalnoj imovini. Ta imovina rezultat je intelektualnog inputa ugrađenog u rast i razvoj pojedinog poduzeća i u suvremenoj ekonomiji predstavlja njegovu glavnu konkurentsku prednost. Zaštita nematerijalne imovine od neovlaštenog korištenja uvjet je profitabilnog poslovanja. Zbog toga su, osobito najveća poduzeća, zainteresirana da se vlasništvo nad nematerijalnom imovinom štiti kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu. Svjetska banka procjenjuje da će se 15 milijardi USD, koliko sada zemlje u razvoju plaćaju na ime licenci multinacionalnim kompanijama iz razvijenih zemalja, u idućim godinama učetverostručiti, pa se TRIPS često naziva i sredstvo za izvlačenje najma (rent-extraction) od najsiromašnijh.[12] Dok slabija zaštita intelektualnog vlasništva olakšava kopiranje stranih tehnologija što smanjuje tržišnu moć stranih poduzeća, zemlje u razvoju trebaju ojačati zaštitu intelektualnog vlasništva u funkciji poticanja inovacija kod domaćih poduzeća. Rezultati jedne od studija [13] provedene na primjeru 64 zemlje , pokazali su da inovacije u zemljama u razvoju rastu zahvaljujući zaštiti intelektualnog vlasništva, te optimalni sustav zaštite intelektualnog vlasništva može ovisiti o stupnju razvoja odnosno tehnoloških mogućnosti , na neujednačen način, u početku će slabiti, a potom jačati.

5.1 Novije ideje o režimu međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva

Joseph Stiglitz, jedan od najznačajnijih kritičara postojećeg režima, zagovornik je ideje da zaštita intelektualnog vlasništva nije cilj sam po sebi, već je sredstvo podizanja općeg blagostanja kroz poticanje inovacija, ali inovacija u čijem će korištenju biti više socijalne pravde i niži troškovi upotrebe intelektualnog vlasništva za zemlje u razvoju. „Ono što dijeli razvijene od zemalja u razvoju nije samo razlika u resursima, već i razlika u znanju, a režim intelektualnog vlasništva može utjecati na to da prevladavanje razlike u znanju bude lakše ili teže.[14] Što bi značilo da TRIPS djeluje otežavajuće na zemlje u razvoju, pogotovo one na nižem stupnju, u segmetima obrazovanja zbog prava „copyright“, na smanjenje jaza u znanstveno tehnološkom razvoju u odnosu na razvijene zemlje, na poboljšanje zdravstvenog standarda i eliminiranju nekih bolesti zbog skupih lijekova i dugogodišnjih patenata farmaceutskim kompanijama. Sve češći je zahtjev kritičara sadašnjeg režima međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva, njegova promjena. Promjena koja bi se odnosila na izmještanje cjelokupne materije iz WTO.[15] Zagovornici te ideje ističu da je WTO TRIPS usmjerila prema propisivanju pravila koja ograničavaju međunarodno korištenje intelektualnog vlasništva.  Sporazum je omogućavao zemljama u razvoju da kupe licence za domaću proizvodnju za život važnih lijekova po vrlo niskoj cijeni, ali za većinu najmanje razvijenih zemalja nije bilo od važnosti jer nemaju pretpostavke za proizvodnju tih lijekova. TRIPS ograničava trgovinu generičkim

lijekovima među zemljama u razvoju pa ih nisu mogle kupovati od zemalja koje su ih proizvodile.[16] Nadalje, osiguravanje jeftinih ili besplatnih lijekova za najsiromašnije zemlje za borbu protiv malarije, AIDS-a i sličnih bolesti, davanje prava vladama da izdaju prinudne licence (compulsory licences) kojima osiguravaju građanima pristup tehnologijama i lijekovima u slučaju hitnih događaja[17], stvaranje fonda u razvijenim zemljama iz koga bi se posebno stimulirali pronalasci od koristi za zdravstveni i tehnološki napredak najnerazvijenijih zemalja, međunarodna zaštita tradicionalnih znanja, samo su neki od prijedloga za izmjenu postojećeg režima zaštite intelektualnog vlasništva. Takvim izmjenama uspostavio bi se pravedniji odnos između partikularnih (i legitimnih) prava poduzeća na materijalnu nadoknadu velikih novčanih sredstava koja ulažu u istraživanje i razvoj i interesa društvenih zajednica u svim zemljama na ubrzani razvoj zasnovan na inovacijama.

6. ZAKLJUČAK Niti jedan sustav nije bez nedostataka, pa ni međunarodni sustav zaštite intelektualnog vlasništva, kako za razvijene zemlje tako i za zemlje u razvoju. Uzimajući u obzir sve što je rečeno prednosti sustava su neosporno veće od potencijalnih nedostataka. To se ogleda i u velikom broju sklopljenih TRIPS sporazuma, kao i u jačanju domicilnih sustava zaštite intelektualnog vlasništva. Pokazalo se da su za sustav zaštite intelektualnog vlasništva jednako zainteresirane i razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Multinacionalnim kompanijama koje su uglavnom iz razvijenih zemljama pogoduje jači stupanj međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva zbog ostvarivanja profita, dok bi zemljama u razvoju pogodovao sustav zaštite intelektualnog vlasništva koji bi im omogućio međunarodno korištenje intelektualnog vlasništva i na taj način pokrenu domaću proizvodnju često za život važnih proizvoda. Zgovornici promjena režima međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva pored ideje o izdvajanju TRIPS-a it WTO kao jedne pretpostavke za rješavanje uočenog ograničavajućeg faktora za zemlje u razvoju, predlažu i druge načine poticanja inovacija od koristi za tehnološki napredak najnerazvijenijih zemalja. Izmjene su usmjerene s jedne strane na prava poduzeća na materijalnu nadoknadu velikih novčanih sredstava koja ulažu u istraživanje i razvoj i s druge strane interesa društvenih zajednica u svim zemljama na ubrzani razvoj zasnovan na inovacijama.   

LITERATURA  [1] Vlada republike Hrvatske, Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske: Strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2005 – 2010, 2005., p. 9 [2] http://vivalang.hr/dokumenti.html [3] http://www.wipo.int [4] D.Pavlović, Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008., p.175 [5] T.Katulić, Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj, Biblioteka online udžbenici, CARNet-Hrvatska akademska i istraživačka mreža, www.carnet.hr [6] Ibidem. [7] UNCTAD, Intellectual Property Provisions in International Investment Arrangements, IIA Monitor no 1, 2007, p. 5 [8] D.Pavlović, Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008., p.175 [9] http://www.awapatent.com/?id=19111, 25.03.2011.

                                                                                                                                                                                          [10] Zakon o autorskom pravu, Zakon o patentima, Zakon o žigu, Zakon o industrijskom obličju, Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga, Zakon o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova. [11] Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Statistika industrijskog vlasništva, www.dziv.hr [12] D.Pavlović, Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008., p.175 [13] Chen, Y. Chen, T. Puttitanun, Intellectual property rights and innovation in developing countries,Journal of Development Economics 78 (2005) 474–493,18.3.2011., http://www.wp02-6 [14] J. Stiglitz, Globalization and its Dicontents, Penguin Books Ltd, London, 2002., str. 118 [15] J.Stiglitz, A.Charlton , Fair Trade for All, How Trade Can Promote Development, Oxford University Press, Oxford, 2005., p. 146 [16] Ibidem, p. 61-62 [17] Vlada SAD zaprijetila je Bayeru 2001. takvom licencom ukoliko ne dozvoli drugim poduzećima proizvodnju antibiotika Cipro, efikasnog u zaštiti od antraxa (J.Stiglitz, Globalization and its Dicontents, Penguin Books Ltd, London, 2002., p. 120).  

PROTECTION OF INTELLECTUAL PROPERTY IN THE CAUSE OF ENCOURAGING INNOVATION

Summary Intellectual property owners have two basic rights. The first is the non-material and non-transferable right of the owner to be acknowledged as the author of a specific work. The other is a material right which is accorded to the authors for the economic usage of their work, usually for a specific period of time and solely with the consent of the intellectual-property author. That is the reason why the largest companies are interested in protecting non-material property ownership from unauthorized usage at both national and international levels. With the implementation of TRIPS (trade-related aspects of intellectual property rights) in the mechanism of the WTO, intellectual property becomes a segment of foreign investment. The World Bank estimates that the USD 15 billion which developing countries are currently paying to multinational companies from developed countries for licenses will, in the next few years, quadruple. The purpose of the paper is to expose the fact that a system of intellectual property protection is not a goal by itself, but rather a means of raising general well-being by encouraging innovation and, with its use, more social justice and lower expenditure on intellectual property usage for developing countries. Keywords: intellectual property, innovation, non-material property