zdravstveno pravo skriptaeubd.edu.ba/02-id/023-mon/zdravstveno pravo-min.pdf · može pozvati na...
TRANSCRIPT
ZDRAVSTVENO PRAVOS K R I P T A
Priredio:
2
S A D R Ž A J
1. Pojam zdravstvenog prava ................................................................................. 3
2. Izvori zdravstvenog prava .................................................................................. 3
3. ................................................................................ 5
4. Odnos zdravstvenog prava prema ostalim granama prava ................................ 7
5. Zakonitost rada – koncept prava i dužnosti ....................................................... 10
6. Pravni osnov obavljanja zdravstvene djelatnosti i reformisanje službe ............ 12
7. Pravni položaj pacijenta kao korisnika zdravstvenih službi .............................. 14
8. Odnos pružaoca i korisnika zdravstvenih usluga ............................................... 18
9. Odgovornost zdravstvenih radnika .................................................................... 19
10. Informisani pristanak ......................................................................................... 23
11. Pravo na dostojanstvo ........................................................................................ 24
12. Ugroženost zdravstvenih radnika ....................................................................... 24
13. Edukacija – prevencija pogrešaka ...................................................................... 25
14. Ljekarska greška ................................................................................................ 25
15. Osiguranje od profesionalne odgovornosti ljekara ............................................ 30
16. Eutanazija ........................................................................................................... 32
17. Vježbe ................................................................................................................ 39
18. Literatura ............................................................................................................ 43
3
1. Pojam zdravstvenog prava
Zdravstveno pravo je posebna grana prava koja se odnosi na zdravstvenu djelatnost.
Zadnjih nekoliko decenija zdravstveno pravo postoji kao zasebna disciplina pravne nauke i kao
Zdravstveno pravo obuhvata sve pravne aspekte zdravstvenih
djelatnosti,
odnosno prava i/
cilju - jekovih najvrednijih dobara: života, tijela, zdravlja i ljudskog dostojanstva,
Ljudski život i zdravlje predstavljaju nesumnjivo vrijednosti najvišeg nivoa, prema
kojima mogu da se mjere sve druge vrij
teško da bi pravnicima neka druga pravna nauka bila potrebnija od zdravstvenog prava.
ij
ijek da
bude tako ili se radi o zloupotrebi odgovor treba da procijeni i sankcioniše zdravstveno pravo.
Zdravstveno pravo ili „pravo zdravlja“ (engl. Health Law), u objektivnom smislu,
podrazumij zdravstvenu dj
svojstva lica koja tu djelatnost obavljaju i njihov odnos prema korisnicima zdravstvenih usluga.
Zdravstveno pravo treba razlikovati od pravne ili sudske medicine, koja se bavi
vno relevantne; jedno je pravo u
medicini a drugo medicina u pravu.
2. Izvori zdravstvenog prava
Normama zdravstvenog
radnika u cilju zaštite društva i pacijenta. Osnovni nivo polazi od
poznavanja osnovnih izvora zdravstvenog prava. Zdravstveno
a zbog svoje raštrkanosti teško ih je pobrojati. Možemo ih svrstati u dvije grupe: propise koji
direktno
4
Ustav
uz napomenu da
nima, a zakoni propisuju metodologiju kako se to pravo može ostvariti.
Zakoni
Zakoni su posebni akti koje propisuje zakonodavac, koji se moraju primjenjivati u
odno
Podzakonski akti
Podzakonski akti su akti koji se po svojoj snazi nalaze odmah ispod zakona. To mogu biti
nost.
Alternativni izvori
Alternativni izvori zdravstvenog prava nisu izvori zdravstvenog prava u pravomsmislu
opisani naprijed ali mogu poslužiti kao nedirektni izvori. Pod alternativnim izvorima
zdavstvenog prava smatraju se internet, specijalizovane baze
literatura i djelatnosti komora.
5
Sudska praksa
Sudskom praksom smatra se donošenje više presuda o istom pravnom pitanju na temelju
kojih se formira konkretna pravna norma.
Pravna nauka
Pravna nauka, e je neizravan izvor prava, zbog toga što djela
studije) nemaju snagu izravnog sudija pri donošenju presude ne
može pozvati na djelo kao zakon, iako
pravne nauke.
3.
zasebne
procesnom pravu
usluga, ali i bolesnicima.
imaju pravo na zdravstvenu zaštitu.
Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene
djelatnosti, posebno na nivou primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu
zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi. U osiguranju kontinuiranog djelovanja
6
Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova,
primarnom nivou zdravstvene djelatnosti.
rehabilitacijom.
pecijalizovanog pristupa
praksi.
Kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga ima vrlo važnu ulogu u interesu zdravlja i
društvenog blagostanja stanovništva. Ako je pružena zdravstvena usluga kvalitetna, kod
pružaocima.
pružaoca
zdravstvenih porodica.
pružaoc zdravstvenih saznao u svr
bolesnika. Ljekar je dužan poštovati neza
slobodu i ugled ljekatskog zvanja te dostojanstveno i odgovorno profesionalno
ponašanje poštovanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije.
Uz ljekare za ostale pružaoce zdravstvenih usluga.
7
ljekar mu je to dužan saopštiti. Ostali pružaoci
zdravstvenih usluga mogu biti upoznati s nalazima bolesnika, ali mu nisu dužni saopštiti
boluje. Njihova je dužnost da postupaju u skladu s uputstvima ljekara, odnosno moraju postupati
s bolesnikom onako kako to propiše ljekar.
Pružaoci zdravstvenih kodeksima
njima se postupa shodno
medicinskih
4. Odnos zdravstvenog prava prema ostalim granama prava
Zdravstveno koju
daljnjeg razvoja.
Odnos zdravstvenog prava i ustavnog prava
Ustav BiH garantuje pravo na medicinskozdravstvenu zaštitu, pravo
na zdrav život i pravo na život u zdravoj sredini. Ove zagarantovati
zaštitu navedenih vrijednosti.
Odnos zdravstvenog og prava
Zdravstveno odnosa
pružaoca zdravstvenih odnos. Povezanost se
pružaoca medicinskih usluga za štetu koja nastane prilikom
nastanka štete primjenjuju se opšt
prava.
8
Odnos procesnog prava
Zdravstveno a ostvaruju u sudjelovanju
odjelu suda u
kojemu sudski vještaci izvještavaju sud o svojim sadašnjim zapažanjima, uz eventualno
prošlosti.
Tako
se i pružaoci zdravstvenih su to ljekari
psihijatri drugi
Odnos zdravstvenog prava i prava
Zdravstveno i pravo svoj odnos ostvaruju u trenutku kada se davanje neke od
zdravstvenih usluga može smatrati djelom. Osim toga, u pravu postoje
sankcije koje se mogu okarakterisati kao zdravstvene. zakon propisuje djela
protiv zdravlja ljudi, a to su ona pružaoci
medicinskih usluga.
Odnos zdravstvenog prava i procesnog prava
Za odnos zdravstvenog i
suodnos zdravstvenog ansko procesnog prava, uz napomenu da se ovdje radi o
postupku.
Odnos zdravstvenog prava i upravnog prava
Zdravstveno prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu
zaštitu kada korisnici to svoje pravo ostvaruju u postupku pred nadležnim državnim tijelima.
Odnos zdravstvenog prava i radnog prava
Zdravstveno i radno pravo svoj odnos ostvaruju kroz radnopravni status pružaoca
medicinskih usluga.
9
Odnos zdravstvenog
Zdravstveno relevantne
BiH obavezna
Odnos zdravstvenog unarodnog privatnog prava
U odnosu zdavstvenog koje se
odnose na pravni položaj stranaca.
Odnos zdravstvenog prava i prava
Zdravstveno i pravo odnos ostvaruju kroz situacijama
Odnos zdravstvenog
Zdravstveno zaštiti
nje medicinskih usluga.
Odnos zdravstvenog prava i pravne informatike
Zdravstveno ovanih
informacijskih sistema i specijalizovanih baza podataka. Iste mogu biti izloženedjelovanju
kriminaliteta.
Odnos zdravstvenog prava i prava
pravo sastoji od nekoliko pravnih podgrana (pomorsko,
poštansko, telekomunikacijsko, vazdušno grana prava u
davaoci zdravstvenih usluga tokom obavljanja svoje prakse. Na
primjer, svaki veliki brod koji putuje na dugim relacijama trebao bi imati doktora.
Odnos zdravstvenog prava i financijskog prava
Sve djelatnosti u kojima sudjeluju pružaoci zdravstvenih usluga velikim se dijelom
važnim
državnim sektorima te primjereno trošenje razmatra financijsko pravo.
10
5. Zakonitost rada – koncept prava i dužnosti
medicinsku praksu i visoke standarde kvaliteta, kako njenog obavljanja tako i odgovornosti. Sa
pogledu zahtjeva koji joj se postavljaju. To se odnosi prije svega na postupanje ljekara za koje se
pored lege artis ex lege zahtijevi o dužnoj
dostignutim medicinskim i pravnim standardima, o pravu govori kao o svojevrsnom garantu
vršenja medicine.
sagledati kroz dva segmenta:
1) zama, bilo da je
2) poštovanje prava obuhvata kako prava davaoca tih usluga (pripadnici medicinskih
profesija), tako i prava korisnika zdravstvenih usluga (pacijentova prava).
djelatnosti prati koncept prava i dužnosti koje su
korelativne (ono što je obaveza ljekara u tom odnosu to je pravo pacijenta i obrnuto), naglasak se
pacijentu, nj
ralan odnos
vidj
interesima. Ovaj odnos predstavlja saradnju. Svjetska zdravstvena organizacija široko poklanja
pažnju konceptu dužnosti gdje se eksplicitno navodi da "ljudi imaju pravo i dužnost da
Suštinski postaje to da pojedinci i društvo treba da uspostave kontrolu nad svojim zdravljem kroz
puno prihvatanje sopstvenih dužnosti i odgovornosti. Ipak, postoji u ovom razmatranju jedna
primaoci tih usluga jer za pacijente su to, uz neznatne izuzetke, samo tzv.
11
interesu. Usljed autonomnog karaktera samih pacijentovih prava njih ne prati nikakva pravna
žnosti. Dužnosti onog
ko u okviru djelatnosti pruža usluge proizilaze direktno iz obaveze da se osigura kvalitet usluga u
zdravstvenoj zaštiti. Ponašanje pripadnika zdravstvenih profesija u okviru javnih i privatnih
službi podvrgava se društvenoj kontroli
kao korisnik usluga ima pravo na zdravstvenu zaštitu. U pravnoj državi takva kontrola je nužna,
jevi dužnoj pažnji i
profesionalnom umij
istovremeno aktuelnih problema zdravstvenog prava jeste pitanje odgovornosti pripadnika
medicinskih profesija. Posljednjih nekoliko decenija, njima se intenzivno bave i pravnici i
ljekari. Pod uticajem onoga što se zbiva u praksi, težište pažnje je pomj
gra ansku odgovornost. Tu su stalno otvorena i aktuelna pitanja: ljekarska greška i njena
ij jekara da pacijenta obavijesti o dijagnozi,
terapiji koja je potrebna i o njenim rizicima, kako bi pacijent mogao da se sa terapijom
punovažno saglasi; odgovornost zbog štete izazvane medicinskim aparatima i injekcijama;
pacijentovo pravo uvida u medicinsku dokumentaciju; teret dokazivanja uslova odgovornosti
ljekara i zdravstvenih ustanova. Sem toga, problemi odgovornosti iskrsavaju i u vezi sa novim
metodama lij judima, zatim u vezi sa pravom na ra anje, sa
infekcijama, vj enjem, intenzivnom medicinskom njegom, poro ajima i
transplantacijom. Najposlije ni pitanje odgovornosti zbog štetnog djelovanja lijekova nije još
prešlo u stanje mirovanja, jer se tu problematizuje odnos odgovornosti proizvo ijeka i
ljekara koji ga je propisao. Sva ova pitanja ne pretresaju se samo u literaturi, nego i na
jekara i pravnika. O njima se pomno raspravlja i na
unarodnim skupovima, a ima prijedloga i za unifikaciju izvjesnih pravnih pravila.
asocijacija koj ije
biti u pravnoj teoriji i sudskoj praksi u velikoj mjeri sporan. Ranije je pretežno zastupano
ještini nemaju normativna dejstva, jer ih ne donose
12
aktima samim po sebi, jer za razliku od zakona ne propisuju ništa u apsolutnom smislu. Od
lj
j dluku.
pravno relevantna onda kada su ugra
podzakonska akta iz oblasti zdravstvene dj
zdravstvenom osiguranju ili na ugovore iz privatnog osiguranja, i da takve odredbe imaju
jeri u kojoj predstavljaju stanje vještine, odnosno standard ljekarskog postupanja.
preporuke za lj
- e
snov za medicinska vj
zdravstvenog osiguranja.
6. Pravni osnov obavljanja zdravstvene djelatnosti i reformisanje službi
Samostalnost i monopol zdravstvene djelatnosti istorijski su utemeljeni i priroda ove
zdravstvene zaštite i pacijentovih htijenja i interesa. Pojava pojma široko se uvodi u
zdravstveni sistem još pedesetih godina prošlog vijeka. Zamisao zdravstvenih reformi koje su
službi budu prihvatljive i dostupne za sve. Prema usvojenoj formuli, bolesna lica se nalaze u
pravnom položaju regulatorno, generalno i depersonalno. Organizacija zdravstvene zaštite kao
vorni odnos
judeo- jka, kao i pojam javne službe krajem
XX vijeka.
jelatnosti, medicinska
13
solidarnosti, kao i sa jekara na to obavezuju brojna
Hipokratova zakletva i kodeksi etike jekarske
j jerenju
i uzajamnoj odgovornosti. Na poštovanje profesionalnih pravila pazi nadležna Ljekarska komora
kao institucioni oblik staleške autonomije i samokontrole lekara.
U razmatranju prava koja stoje na strani pripadnika zdravstvenih struka, prije svega
ljekara kao pružaoca usluga, polazi se od prava iz odnosa sa pacijentom i drugih prava koja
posjeduju po osnovu ustava i radnopravnog statusa. Za obavljanje medicinske djelatnosti
prvenstveno se vezuje sloboda lij je je svaki ljekar suveren i kompetentan u okviru
ijeva slobodu da se izabere ona metoda lij
cjelishodna sa stanovišta stanja pacijenta, kako se on ne bi izlagao neopravdanom riziku. Sam
lj
razumij
autonomnog rada ljekara u odnosu na druge pripadnike medicinskih struka, postoji i
autonomnost u odnosu na pacijenta. Volja pacijenta ili njegovog zastupnika ne može da oslobodi
lj jekar ne treba da odstupi od
ij
javnog zdravlja. Svakako da pacijentova volja ima bitnu ulogu, ali pod uslovom da je pacijent
sposoban i potpuno informisan o a problem koji je delikatan po
svojoj prirodi, a to je naime obim informacija koje se daju pacijentu, što ujedno govori i o
jekara mjerom pacijentovog prava na samoodre enje
Okvire zdravstvene djelatnosti i subjekte koji konstituišu pojam službe u obavljanju te
djelatnosti definišu za
djelatnost predstavlja djelatnost kojom se obezbj
jera i aktivnosti zdravstvene zaštite od strane zdravstvene službe, a u skladu sa
j
zdravlja ljudi. Mj
14
dokazima tako da su bezbj ima profesionalne etike.
praksa), kao i zdravstveni radnici, odnosno zdravstveni saradnici, koji obavljaju zdravstvenu
djelatnost u skladu sa zakonom.
U obavljanju medicinske djelatnosti njeni nosioci, prije svega lj
jeljeno postupaju sa dužnim poštovanjem prema prema
pacijentu i prema strukovnim pravilima. Ovde postoji profesionalna ekskluzivnost, nezavisno i
javnog zdravlja nalazi se u središtu misije ljekara, gdje se postavlja pitanje šta je konkretno u
pacijentovom interesu, a to treba da bude optimalni medicinski tretman. Ovo pitanje je
fundamentalno jer je fokusirano na svrhu medicinske djelatnosti, a ne na uslove i formalne
oblike njenog obavljanja.
Pored slobode lij jekara da odbije ili prekine
lij zlozi: 1) ako je uv u njega i pacijenta, odnosno
pacijentovog zastupnika ne postoji odnos potrebnog povj
u ko ij
principima lj enjima. Pravo da se odbije lij
postoji prema pacijentu kome je potrebna hitna lj razloga ljekar ima
pravo da prekine dalje lij jeren da izme u njega i pacijenta, odnosno
pacijentovog zastupnika ne postoji više odnos potrebnog povjerenja; 2) ako pacijent nije spreman
na terapijsku saradnju. Ovde isto važi da ljekar ne smije da prekine postupak lij
zdravstveno stanje bolesnika iziskuje hitnu lj ijeni drugi ljekar.
Isto tako, lj a se time svoje
ljekarske dužnosti prema pacijentu. On treba da ukaže lj
ij
7. Pravni položaj pacijenta kao korisnika zdravstvenih službi
Razmatranje pacijentovih prava neizbj a ona predstavljaju pravni
15
ilo da se ova prava posmatraju iz ugla
prava koja su dio zdravstvene zaštite ili iz ugla socijalnih prava koja su dio zdravstvenog
osiguranja, evidentno je da su ona danas brojna i daje im se velika važnost u svim razvijenim
zemljama i na me unarodnom nivou.
jesto jer se, u
pore enju sa drugim ljudskim vrijednostima, i ljudski život i zdravlje smatraju vrijednostima
najvišeg ranga. Pacijentova prava predstavljaju samo pravni izraz onoga što se u osnovi i
ljekara, medicinskog osoblja, i od zdravstvenog sistema kao takvog. Sve
u ana kada se pojavljuju kao
pacijenti i traže zdravstvene usluge prevencije, lij
pacijentovih prava u njihovom pra enju i pravnoj osnovi jesu univerzalna pitanja,
opšteprimjenljiva i aktuelna sa stanovišta svakog pojedinca, a koncepcijski pored nacionalnog
postoji i širi p unarodni i regionalni (evropski), u kojim okvirima
do njihove
implementacije putem direktiva, kao i važnih problema i perspektiva.
U klinici u Bostonu (SAD) još 1973. godine objašnjavano je svakom pacijentu putem
posebnog uputstva da mu stoje na raspolaganju: - pravo koje mu pripada kad ima neko pitanje ili
želi da dobije više informacija kao i pravo na predusretljiv odgovor; - pravo da zna koji zadatak
svako ima kod njegovog lij - pravo da zna ime ljekara; - pravo da sve potrebne
informacije dobije kako bi svoj medicinski problem razumio; - pravo da se sa predvi enim
korakom u lij
- pravo da zna ko je nad njim preduzeo operaciju ili test i pravo da tog ljekara
odbije (promijeni); - pravo na zavjesu kod preg
o
hospitalizovanom pacijentu
situaciji. Slj
usvojen u vidu Deklaracije o promovisanju pacijentovih prava u Evropi (1994).27 U definisanju
principa i traženju strategije za promovisanje pacijentovih prava u evropskim zemljama
Deklaracija nudi opšti okvir za podršku dr
16
prava. Dalje važne osnove daje Evropska Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (1997).
Primjena Konvencije je pod monitoringom uz stalni sistem izvještavanja, a njome su
uspostavljeni standardi za
jer pravila jeste Direktiva o
jena
organa i tkiva u svrhu transplantacije, kao i medicinska istraživanja sa ljudskim biološkim
materijalom. U cilju harmonizacije usvojena je Evropska povelja o pacijentovim pravima (2002)
koja imenuje 14 najvažnijih pacijentovih prava: pravo na preventivne mjere, na pristup, na
informaciju, na pristanak, na slobodan izbor, na privatnost i povjerljivost, na poštovanje
pacijentovog vremena, na standard kvaliteta, na sigurnost, na inovaciju, da se izbjegnu
nepotrebni bolovi i patnje, na personalizovan tretman, na pritužbu, i pravo na kompenzaciju
ana u
dluka u zdravstvu.
refleksija opštih ljudskih prava, ali zastupaju se i ideje o autonomnom nazivu i pojmu
pacijentov ena i prepoznata druga l
Posmatrano na nacionalnom nivou svake države, pravno diferenciranje odnosa ljekara i pacijenta
ostvaruje se kroz ustavne garancije, osnovne zakone, pravilnike, druge propise i sudske izvore
prava koji su sastavni dio g razvoja državnog prava o zdravstvenoj zaštiti i
zravstvenom osiguranju. -saksonske i sa sjevera Evrope, prve su
usvojile zakonodavstvo o pacijentovim pravima i ono je vremenom postalo dio evropskih
preporuka, kojima se druge zemlje pridružuju.
ije u ustavnim
ki autori u pacijentovim
pravima prepoznaju samo tri osnovna prava: pravo na autonomiju, pravo na tajnost i pravo na
transparentnost. Ispravno bi bilo govoriti o osnovnim izvedenim
pravima. Polazi se od opšteg pravila da svaki lj
enje pacijenta i
njegova tj
17
dostojanstvo treba da ima
postanu objekti bilo kakve prinude u lij
zdravlja koje datira još iz polovine prošlog vijeka. To je pravo svakog gra anina da ima pristup
zdravstvenoj zaštiti, koja se ocjenjuje kao neophodna i pogodna za njegovo stanje, a u ime
principa jednakog i slobodnog pristupa kakav garantuje sistem socijalne zaštite zasnovan na
jekara i pacijenta jesu
usluga prisutnim u nekim pravnim sistemima. Dio pacijentovih prava utemeljen je u okvirima
sudske gra anskopravne zaštite. Pacijentu pripada pravo na samoodre enje iz ugovora o
ij
ugovor o pružanju ljekarske usluge, ugovor o medicinskom tretmanu ili medicinski ugovor.
iještenost i samoodre enje
najbolje štiti kroz uspostavljeni ugovorni odnos. U tom odnosu odgovorno postupanje lekara ili
drugog
informed consent),
lekarske tajne ili medicinske dokumentacije. Za odnos ljekara i pacijenta važi odredba o
ij
pažnja, razumna Odredbe k j
pacijentovih prava, i to u dij jkarske tajne i o tjelesnoj nepovredivost, gdje se
predvi a njihovo sankcionisanje. Norme o pacijentovim pravima nalaze se i u strukovnim
pravilima za medicinsku djelatnos
proto e treba imati u vidu, premda se o njihovom pravnom
avila uperena prvenstveno na dužnosti i odgovornosti ljekara i drugih
profesija u zdravstvu.
j
zdravstveno pravo i koja u tom dijelu gubi svoju interdisciplinarnost i poprima sadržaj i formu
jedrila sudska praksa i koja upravo
18
8. Odnos pružaoca i korisnika zdravstvenih usluga
i sve situacije i po tome reagovati. To je
ljekaru, preuzeti na sebe
odgovornost za dalju sudbinu pacijenta. Obe strane su u stresu i neizvjesnosti, pacijent polaže
sve nade u odabranog ljekara, a ljekar se trudi opravdati ukazano mu povjerenje.
Pravna priroda odnosa
pružaoca
dvostrani pravni odnos iz kojeg proizlaze
e strane
je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a ova je druga od prve strane ovlaštena
protiv
o odgovoran ukoliko mu se
dokaže krivica, shodno krivice u savremenom pravu.
Juridizacija medicine
U odnosu zdravstveni radnik – aveza i humanost,
i potreba i dužnost. Iako bi povjerenje trebalo biti ono što predstavlja osnovu odnosa ljekar –
juridizacija medicine.
Juridizacija medicine je kontinuirani postupak kontrole pružanja zdravstvenih usluga. Njegova
zdravstvenih radnika bivaju podložne procjeni st
svrsishodnosti, što je do nedavno bilo teško zamisliti.
19
U našem pravu zakonodavac je na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti sadržaj i opseg
pružanja zdravstvene zaštite digao na nivo vanje vežu moralne,
disciplinske,
Ljekari trebaju paziti na održavanje i unapr
propust kako ne bi nastala i sama šteta za pacijenta. Osnovni cilj je pružiti zaštitu pacijentu od
ljekara od neopravdanih optužbi.
Odnos ljekar ljekar
potpuno
povjerenje u sve postupke u cilju svoga ozdravljenja. Zato se nesavjesno postupanje ljekara
kažnjava, odnosno primjenjuju se pravne norme u cilju osiguranja kvalitete medicinske usluge.
Postupanje ljekara cijenta. Ljekar
pravilima struke.
9. Odgovornost zdravstvenih radnika
Zavisno od vrste i težine povreda pravila temeljem kojih se obavlja zdravstvena
djelatnost, odgovornost zdravstvenih radnika može biti:
disciplinska.
odgovornost
Prema zakona temelj
krivice .
zakon je izdvojio djela protiv zdravlja ljudi u posebnu cjelinu.
Inkriminacije unutar tih
ljudi. Zdravstvena djelatnost je javna djelatnost pa zbog toga djela koja nastanu kao
posljedica obavljanja te djelatnosti imaju opšte opasan karakter jer zdravstveni radnici pružaju
djela protiv zdravlja ljudi kao
posebnog dobra, zakonodavac je želio zaštititi tjelesni integritet pacijenta te naglasiti ulogu i
20
kako je obavljanje zdravstvene djelatnosti
visokim stepenom opreza i odgovornosti.
S obzirom na važnost i razvoj medicine, svakodnevno nastaju nove situacije i ponašanja
ija kojima se štiti
zdravlje ljudi.
Zakon o zaštiti prava pacijenata navodi kako pacijent ima pravo na naknadu štete shodno
opštim propisima ob , Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini,
pacijentu garantuje pravo na naknadu štete koja se prouzrokuje medicinskom intervencijom.
Ukoliko prilikom pružanja zdravstvene usluge nastanu neželjene posljedice, potrebno je
porodice nadokanaditi
Zakon o zdravstvenoj zaštiti avezu zdravstvenih radnika,
osiguranja od odgovornosti za štetu koju bi mogli uzrokovati obavljanjem zdravstvene
djelatnosti.
Potrebno je kumulativno ispunjenje opštih pretpostavki odgovornosti za štetu, a to su:
Postojanje subjekata oba
Štetna radnja štetnika
Protivpravnost štetne radnje.
Odgovornost za štetu može biti subjektiva i objektivna. Subjektivna odgovornost
podrazumijeva osim opštih pretpostavki odgovornosti za štetu još i krivicu štetnika. Prilikom
Povreda pravila zdravstvene struke
Povreda obaveze pružanja hitne medicinske po
Povreda prava na tjelesni integritet pacijenta
Povreda obaveze sklapanja ugovora o pružanju zdravstvene zaštite
Odgovornost za štetu koja je uzrokovana medicinsko-
21
Prekršajna odgovornost
Prekršajna odgovornost zdravstvenih radnika je regulisana odredbama zdravstvenih i
strukovnih zakona u kojima su kaznenim odredbama navedena ponašanja koja se smatraju
prekršajima i za koje su propisane kazne.
Profesionalna udruženja i organizacije zdravstvenih radnika donose, uz eventualno
zdravstvenih radnika prilikom obavljanja svoje profesije te druga prava i dužnosti te takvi propisi
sad
ovara za prekršaj
je direktor zdravstvene ustanove, privatni zdravstveni radnik, zdravstveni radnik i poslodavac.
Disciplinska odgovornost
Zbog povreda odredaba strukovnih zakona zdravstveni radnici disciplinski odgovaraju
pred nadležnim tijelima strukov
zdravstv
privremeno ili trajno oduzimanje odobrenja za samostalni rad te disciplinska mjera dodatne
obuke.
reduzete radnje ili zahvata
Medicinskoj je struci u potpunosti prepušteno utvrditi šta je ispravno, a šta nije, odnosno
šta a
Ljekar nekada u
postupiti. Metode i dijagnoze se moraju primjenjivati u više univerzitetskih klinika, ali
22
medicinski standard nisu metode koje su tek u ispitivanju. Mjerodavan je standard koji je
postojao u vrijeme pre
u dvojbi
Krivica zdravstvenog radnika je jedna od najvažnijih pretpostavki odgovornosti.
Za zdravstve
osobama iz istog profesionalnog kruga, tako i prema konkretnim okolnostima u kojima se
interve
zahvata opravdavaju niži standard pažnje. Zdravstveni se radnik ne može opravdavati praksom
prilikom opravdavanja nižeg stepena pažnje, ako se radi o neurednom i aljkavom postupanju.
Primum non nocere
primum non nocere, ne
škoditi. Ljekar
radnici pre prema zahtjevima medicinske nauke i struke.
poredak priznaje ljekarsku intervenciju kao sredstvo za postizanje državnog cilja – zaštitu života
i zdravlja lju
ozdravljenja, nego njihovo nepreduzimanje. Dakle, protivpravnom se ne smatra ona radnja koja
je pre shodno nauke i struke te uz pristanak
pacijenta. Važan preduslov svake intervencije od strane zdravstvenog radnika je formalni
pristanak pacijenta. Pacijent može izraziti svoj pristanak nakon što je detaljno informisan. Svaki
sprovoditi u skladu s relevantnim profesionalnim
standardima, kako navodi Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini iz 1999.
Volenti non fit iniuria
volenti non fit iniuria, ivpravnost
medicinske intervencije pod uslovom da je pravno valjan i da su zahvati izvedeni u onom opsegu
23
u kojem je i pristanak dat ivpravnost ljekara ukoliko su
nastupile posljedice zbog nastajanja ljekarske greške.
Versari in re illicta
pristanka pacijenta odgovara zdravstveni radnik za
svu prouzrokovanu štetu makar je zahvat izveden prema pravilima struke. Ovaj stav temelji se na
versari in re illicta prema kojem onaj
ono što iz tog
10. Informisani pristanak
Koncepcija instituta informisani pristanak temelji se na pravu pacijenta o informisanosti
ljekara.
Zdravstveni radnik s pravom postavlja s
Ljekar ovi kojih
donose odluke o dalj
Danas prevladava mišljenje kako je zdravlje
im niti
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ni Konvencija o zaštiti ljudskih
direktan
i koncept zaštite ljudskog života.
salus aegroti suprema lex
voluntas aegroti suprema lex.
odredbu Zakona o zaštiti prava pacijenata kojom je propisano da pacijent nema pravo odbiti
nepreduzimanje ugrozilo njegov život i preduzeti medicinski zahvat kojim se spašava život
uprkos protivljenju pacijenta.
Informisani pristanak štiti pacijentovu autonomiju i pacijentovo dostojanstvo.
24
11. Pravo na dostojanstvo
Prava
Opšt nacija od 10. decembra
Dostojan Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog
, pravo na privatnost i dr.
Dakle, se
12. Ugroženost zdravstvenih radnika
smanjiti rizike. To nije nimalo lako ako se uzme u obzir svakodnevna ekspanzija medicinske
nauke
svi griješe, greške koje nastaju prilikom pružanja zdravstvenih usluga mogu biti kobne. One se
Medicinska nauka
ka stala. Postavlja se pitanje
žrtvama. Direktor nekog pre
tada bi mogao odgovarati zbog lošijih poslovnih rezultata.
ljekari su naveli kako sudski postupak
ljekaru ljekar
uti odnosi, ali i umor.
u medicini koja se
transformišu na t nauke. Neke tehnološke
vazduhoplovstvo
25
sisteme.
Naravno, sve u cilju smanjivanja grešaka, odnosno izbjegavanja fatalnih posljedica.
13. Edukacija - prevencija pogrešaka
Zbog svega navedenog, znanje je potrebno svim zdravstvenim radnicima –
pružanja zdravstvenih usluga, ali i onim pravnicima koji sude u ovakvim predmetima, odnosno
pravnicima koji se time bave.
Edukovati ljekare
Zdravstvena djelatnost se kontroliše
Norme sadržane u zdravstveno pravo te zajedno
unutrašnji dio pravnog poretka. Iako naše pravo nije precedentno,
upravo su pravosudne sudske odluke jedno od najvažnijih i najkonkretnijih predmeta
zdravstvenog prava. Iz njih bi se trebale
andard kako ne postupati.
Ako nešto nije pravom regulis
ljekara
zahtijevaju viši standard ponašanja nego pravni, jer je pravo samo „minimum morala“.
Govorimo o zdravlju i bolesti, o životu i smrti.
14. Ljekarska greška
Kao u svakom poslu, tako i u medicini postoji pogreške koju možemo
pripisati zdravstvenim radnicima, odnosno njihovom nemarnom ili namjerno pogrešnom odnosu
u pogledu lije enja nekog lica. „Pojam stru ne ljekarske greške nastao je veoma davno, ali se u
literaturi pojavio prvi put sredinom devetnaestog vijeka“, a prvi je na jasan na in definisao
njema ki klasik medicine i politi ar Rudolf Virchow. Za njega je stru na greška ljekara: „kršenje
opštepriznatih pravila vještine lije enja, usljed odsustva potrebne pažnje i opreznosti“. Nakon
26
ovako postavljene definicije otvorilo se dosta pitanja i nedoumica na koje sama definicija nije
dala jasan i nedvosmislen odgovor. Jedno od najvažnijih pitanja bilo je da li pojam ljekarske
stru ne greške obuhvata sve nepravilne medicinske radnje ili samo neke od njih. Ostalo je
nejasno i šta je to greška (za koju bi zdravstveni radnici trebalo da su odgovorni), a šta ljekarska
omaška, koja se ne može isklju iti u svakom slu aju, ali je lakše prirode i ne dovodi do
odgovornosti.
Posebno, nezavisno od bilo kakvih omaški i grešaka ljekara ili drugih zdravstvenih
radnika i pored preduzetog lije enja u skladu sa pravilima struke, može do i do pogoršanja
zdravstvenog stanja pacijenta ili smrti. Zbog toga, ljekari i pravnici posebno insistiraju na razlici
izme u stru nih ljekarskih grešaka i tzv. nesre nih slu ajeva u medicini. Insistiranje na razlici
utemeljeno je prije svega na tome što, za razliku od ljekarskih grešaka, nesre ni slu ajevi u
medicini ne predstavljaju izraz nepropisnog lije enja i ne povla e odgovornost ljekara. U
savremenoj medicini i pravu, pojam ljekarske greške ozna ava postupanje ljekara protivno
pravilima vlastite struke (contra legem artis). Na isti na in se ovaj pojam shvata i u pravnim
pravilima u kojima se propisuje odgovornost ljekara i zdravstvene ustanove u slu ajevima
pogrešnog lije enja
O ljekarskim greškama, propustima i nesavjesnom radu zdravstvenih radnika zaposlenih
u zdravstvenim ustanovama javnost naj eš e saznaje preko medija. Smrt, kao najgora posljedica,
ljekarske greške gotovo uvijek inicira istragu o lije enju i posljedicama koje su dovele do
smrtnog ishoda kod nekog pacijenta. Ljekarske greške koje su izazvale manje posljedice
uglavnom ostaju neotkrivene, tako što se opravdavaju dopunskim stru nim nalazima ili
okolnoš u da je to u datim uslovima bilo neizbežno rješenje, iako je preduzeto sve, pa i više od
onog što je u datom trenutku bilo mogu e. Nepoznavanje medicinskih procedura i na ina
lije enja uopšte, kod pacijenta stvara nerealnu predstavu da su njegov ljekar i svi zdravstveni
radnici koji su u estvovali u njegovom lije enju u inili sve što je u konkretnom slu aju bilo
mogu e. Jedino ekstremne pogreške kao što su izrazita naruženost, fizi ka disfunkcija nekog
dijela tijela poslije operacije ili nakon lije enja, na primjer, „otvaraju“ o i pacijentima i svjedo e
o ljekarskoj grešci u toku l enja. Same ljekarske greške mogu se razvrstati prema razli itim
kriterijumima. Prema jednoj podjeli možemo ih razvrstati na: dijagnosti ke greške, takti ke
greške, tehni ke greške, greške u vo enju medicinske dokumetacije, greške u organizaciji, i
greške u ponašanju medicinskog osoblja u zdravstvenim ustanovama.
27
Osnov i vrste pravne odgovornosti ljekara i ustanove
Još u rimskom pravu uslov za uspostavljanje odgovornosti ljekara u slu aju smrti
njegovog pacijenta bila je ljekarska greška, jer se neumješnost ljekara u lije enju izjedna avala
se krivicom (imperitia culpae adnumeratur). Od tada do danas, u pravu se postupno uobli ava
odgovornost ljekara za slu aj greške, proširuje na druge zdravstvene radnike i saradnike i na
zdravstvenu ustanovu u kojoj rade. Opšte pravilo o odgovornosti za štetu u našem zakonodavstvu
sadržano je u Zakonu o obligacionim odnosima i odgovara davno postavljenom na elu u pravu
da je onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan da je naknadi. Pri tome, kada govori o osnovama
odgovornosti, zakonodavac ne prihvata ideju o jedinstvenom pravnom osnovu odgovornosti,
nego ideju o pluralitetu ili množini osnova. Zato, postoji više osnova odgovornosti: krivica (kao
osnov subjektivne odgovornosti štetnika koji postupa suprotno opštem pravilu i drugome nanosi
štetu), prouzrokovanje štete (kao osnov tzv. objektivne ili odgovornosti bez krivice),
pretpostavljena krivica (kao osnov odgovornosti poslodavca za štetu nastalu radnjama
zaposlenog). Iz toga proizilazi mogu nost da se uspostavi obaveza naknade štete kako fizi kog,
tako i pravnog lica, te za štetu može da odgovara ne samo onaj ko je neposredno svojim
radnjama štetu pri šem primjeru ljekar ili drugi zdravstveni radnik), nego i pravno lice
(zdravstvena ustanova) u kojoj je ljekar ili zdravstveni radnik radio i u vezi sa radom pacijentu
prouzrokovao štetu. Odgovornost ljekara za štetu pri injenu pacijentu usljed ljekarske greške
uvijek se zasniva na krivici. Generalno gledano, ljekar odgovara samo u slu aju kad je njegova
medicinska intervencija bila pogrešna i kad je kriv zbog toga. Ovaj princip postojanja krivice
važi za sve pripadnike tzv. slobodnih profesija: ljekara, advokata, arhitekata, inžinjera i sli no.
Ali, ako se sa nepažnjom odnose prema svojim profesionalnim obavezama, pa time drugome
prouzrokuju štetu, bi e obavezni da tu štetu nadoknade. Kako se vidi, pretpostavka odgovornosti
ljekara za štetu je u svakom slu aju ustanovljena ljekarska greška u konkretnom slu aju, a
dovoljno je da je ona nastala nenamjerno i iz nehata jer je ljekar preduzeo neko pogrešno injenje
ili je propustio dužno injenje. To zna i da je ljekar prilikom lije enja pacijenta u inio propuste
(tako što je primjenio pogrešna sredstva i na in lije enja ili što nije primjenio ona koje je bilo
neophodno koristiti u konkretnom slu aju) i to zato što iz nepažnje nije poštovao pravila struke i
medicinske etike. Da je pokazao dužnu pažnju, kakva se mogla o ekivati u datim okolnostima od
prosje no razumnog i pažljivog medicinskog stru njaka njegovog profila, ne bi došlo do takvih
propusta kojima je prouzrokovano narušenje zdravlja pacijenta. Pri tome „mjerilo po kome se
28
prosu uje krivica (nebrižljivost) ljekara nije ono što je u domenu njegovih mogu nosti, nego ono
što se moglo osnovano o ekivati od razumnog i pažljivog ljekara u datim okolnostima. Mjerilo je
apstraktno i objektizovano, ono je postavljeno iznad konkretnog ljekara, a ne u okviru njegovih
mogu .
To mjerilo se procjenjuje prema pravilima struke, u skladu sa protokolima lije enja, pri
emu za postojanje odgovornosti nisu od zna aja neke druge okolnosti, na primjer pitanje da li
ljekar ima ili nema dovoljno znanja ili radnog iskustva (na primjer, da se nalazi na specijalizaciji)
i sli no. Za utvr ivanje ljekarske greške koja se može dovesti u vezu sa nastalom štetom nužno
je u sudskom postupku odrediti vješta enje vještaka medicinske struke koji treba sudiji koji
nema znanje iz oblasti medicine i medicinske nauke da objasni kojih se pravila ljekar morao
pridržavati, da li postoji njegov propust koji se može smatrati stru nom ljekarskom greškom i da
li je taj propust uzrok nastale štete za pacijenta. Pojedini pravni teoreti ari, sa kojima autori
dijele mišljenje, smatraju da „unošenje pojma ljekarske greške u sistem deliktne odgovornosti
ozna ava udvostru avanje subjektivnog elementa koji bi se jednom ozna avao kao krivica, a u
nekim drugim slu ajevima kao stru na greška ljekara (ljekarska greška)“. Zato ustanovljena
ljekarska greška u konkretnom slu aju po pravilu dovodi istovremeno do eti kog prekora koji
ljekaru upu uje Ljekarska komora i do uspostavljanja pravne odgovornosti za štetu (a ponekad i
odgovornosti za krivi no djelo). Odre ene najgrublje stru ne greške, kako ljekara, tako i drugih
kategorija zdravstvenih radnika, kojima se prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekog
lica mogu biti smatrane radnjom krivi nog djela (nesavjesno pružanje ljekarske pomo i).
Radnju izvršenja pri pružanju ljekarske pomo i predstavlja primjena o igledno
nepodobnog sredstva ili o igledno nepodobnog na ina lije enja ili neprimjenjivanje
odgovaraju e higijenske mjere ili uopšte neki drugi o igledno nesavjesni postupak koji se može
dovesti u uzro nu vezu sa posljedicom (pogoršanjem zdravstvenog stanja nekog lica). Grube
stru ne greške drugih zdravstvenih radnika koje su propisane kao o igledno nesavjesni postupci
u injeni pri pružanju medicinske pomo i, njege ili pri vršenju druge zdravstvene djelatnosti,
predvi ene su kao druga radnja izvršenja ovog krivi nog djela. Za pogrešno lije enje ljekar može
da snosi krivi nu odgovornost samo u onim slu ajevima kada njegovi postupci pri lije enju
predstavljaju toliko veliko odstupanje od opšteprihva enih pravila savremene medicinske nauke i
struke da se takva greška nikako, ni sa medicinskog stanovišta ne bi mogla tolerisati (a time se
otvara i pitanje krivice ljekara za krivi no djelo).
29
I kada su u pitanju krivi na djela, ljekar naj eš e odgovora zbog svog nepažljivog,
nemarnog odnosa prema posljedici (pogoršano zdravlje pacijenta), kada kažemo da postupa iz
nehata, ali se postojanje nehata u krivi nom pravu druga ije cijeni u slu aju odgovornosti za
štetu. Najpre se, na isti na in kao u gra anskom pravu, objektivno prema lex artis procjenjuje da
li je ljekar u konkretnom slu aju poštovao standarde profesionalne dužne pažnje ili ne. „Prilikom
ocjene krivice ne vodi se ra una o li nim sposobnostima i znanju tuženog ljekara, nego se sudija
uvijek pita kako bi se na mjestu tuženog ponašao iskusan i savjestan ljekar odgovaraju e struke“.
Zbog rizi ne prirode svog zanimanja, ljekar mora pri lije enju da pokaže poja anu pažnju
koja se o ekuje od stru njaka, a to zna i da se od njega zahtijeva da savjesno obavlja lije enje uz
poštovanje pravila svoje struke. U slu aju da se ustanovi da je postojalo kršenje tih standarda,
cijeni se dalje da li je ljekar prema svojim subjektivnim svojstvima mogao da bude pažljiviji, u
emu odlu uju i zna aj mogu imati njegovo životno i stru no iskustvo, zdravstveno i psihi ko
stanje u vreme preduzimanja radnje izvršenja krivi nog djela i sli ne okolnosti, jer, pravo ne
može ni od koga da zahtijeva više od njegovih individualnih sposobnosti. Prema tome, kona no
„utvr ivanje krivice vrši se prema subjektivnom mjerilu za pažnju. Krivim se smatra samo onaj
ljekar koji je prema svojim li nim sposobnostima i individualnom znanju bio u stanju da se
ponaša onako kako se od njega i o ekuje, tj. kao prosje no sposoban i savjestan ljekar odre ene
struke. Nije, dakle, mjerodavna objektivno potrebna nego subjektivno mogu a pažnja“.
Za razliku od ljekara ili drugog zdravstvenog radnika koji po osnovu krivice odgovaraju
za vlastite propuste kojima su drugom pri inili štetu (ili krivi no djelo), zdravstvena ustanova,
kao pravno lice, može odgovarati za nepravilan rad svog zaposlenog koju on prouzrokuje tre em,
što uklju uje i odgovornost za nepravilan rad ljekara i drugih zdravstvenih radnika.
Pretpostavka krivice je oboriva, jer odgovornost zdravstvene ustanove može da postoji
„samo ako se dokaže da je šteta pacijentu pri injena zato što ljekar i zdravstveno osoblje
medicinske ustanove nisu postupali onako kako je trebalo (u skladu sa pravilima medicinske
nauke i sa odgovaraju om pažnjom)“.
„Lekarska greška“ u uporednom pravu
Kao u našem zakonodavstvu, tako se i u uporednom pravu o tzv. ljekarskoj grešci, kao
uzroku štete u medicinskom pravu posebno vodi ra una. U evropskom pravu se tradicionalno
razlikuju dva pravna sistema: kontintentalni i anglosaksonski (ili common law sistem).
30
Naše zakonodavstvo spada u kontinentalni tip i pokazuje izrazite sli nosti sa
zakonodavstvima germanske podvarijante. Švajcarsko pravo, povodom ljekarskih grešaka daje
jedinstvenu definiciju kojom se pod ljekarskom greškom smatra „kršenje opštepriznatih pravila
medicinske nauke i prakse usljed nedostatka potrebne pažnje i opreznosti“. Jasno je iz definicije
da sam pojam ljekarske greške podrazumijeva krivicu ljekara. Od 1987. godine švajcarski
Savezni sud zauzeo je stav da ograni enje ljekareve odgovornosti na grubu grešku predstavlja
privilegiju ljekara koja nema oslonac u zakonu te zbog tog stava ljekar treba da odgovara za
svako nemarno postupanje. Ovo riješenje je vrlo sli no onome koje se primjenjuje u našem
pravu. U njema kom pravu umjesto termina „stru na ljekarska greška“ uobi ajeno se koristi
izraz „greška u lije enju ili tretmanu.“ Pojam podrazumijeva ogrešenje o standard medicinske
struke odnosno „svaku ljekarevu mjeru koja je prema aktuelnom stanju medicinske nauke
nepodesna“. Radnja preduzeta prema pacijentu može podrazumijevati injenje, ne injenje,
preduzimanja identifikovanog ili neidentifikovanog postupka u lije enju i druge greške do kojih
do e prilikom uzimanja anamneze, postavljanja dijagnoze, preduzimanja mjera profilakse,
terapija ili naknadnog staranja o pacijentu. Ruska pravna doktrina dijeli ljekarske greške na
greške koje su nastale savjesnim ili nesavjesnim radom ljekara. Sam pojam ljekarske greške još
daleke 1941. godine dao je ruski ljekar i akademik Davidovskij. Prema njemu, ljekarska greška
predstavlja svjesnu zabludu ljekara koja se temelji na nesavršenosti stanja medicinske nauke i
njenih metoda ispitivanja ili su izazvane osobenostima toka bolesti odre enog pacijenta ili se
objašnjavaju nedostatkom znanja ili iskustva ljekara. Ruski pravnici ljekarsku grešku definišu
kao pogrešno injenje ili ne injenje ljekara pri izvršavanju svojih dužnosti koje se ti u
dijagnostike, organizacije i sprovo enja terapijsko profilakti ih mjera koje u zavisnosti od
realnog ishoda, može biti ocijenjeno ili kao prekršaj ili krivi no djelo 27.
15. Osiguranje od profesionalne odgovornosti ljekara
Osiguranje od odgovornosti je specifi na vrsta osiguranja. Naime, osiguranik se
osigurava od odgovornosti da bi sebe obezbjedio od eventualnih isticanja zahtijeva za naknadu
štete od strane tre ih, ošte . Osiguranik ovim osiguranjem štiti svoju imovinu od
eventualnih slu ajeva kada to lice na ini drugom štetu i kada bi morao da tu štetu nadoknadi
svojom imovinom. U tome je smisao osiguranja od odgovornosti, koje spada u imovinska
31
osiguranja. Kad govorimo o osiguranju profesionalne odgovornosti, govorimo o osiguranju od
odgovornosti u obavljanju odre ene stru ne djelatnosti.
Ako je ljekarska odgovornost definisana kao profesionalna odgovornost treba vidjeti šta
je pokriveno osiguranjem od odgovornosti ljekara, odnosno, kada e jedno osiguravaju e društvo
platiti odre eni iznos, ako do e do propusta ili greške ljekara, što zavisi od toga kako su
definisani ovi instituti u zakonu i opštim uslovima osiguranja. Ako bi pošli od opšte definicije,
koja se, na neki na in, može primjeniti i kod osiguranja od profesionalne odgovornosti koja se
ti e drugih struka, onda bi rekli da osiguranje od ljekarske odgovornosti obuhvata gra ansku
odgovornost osiguranika za štete nastale usljed smrti, povrede tijela ili zdravlja, tre ih lica koje
su prouzrokovane ljekarskom greškom. Definisanje gra anske odgovornosti može biti dosta
široko. U svakom slu aju, ovakvo definisanje ove vrste osiguranja štiti i ljekara i pacijenta.
Kada e osiguravaju e društvo platiti štetu, odnosno, šta je pokriveno ovom vrstom
osiguranja? I ovdje se može dati opšta definicija. Naime, pokriveni su budu i, neizvjesni i od
volje osiguranika nezavisni štetni doga aji koji su nastali kao rezultat propusta ljekara ili greške
ljekara, kao i nesavjesnog ili nestru nog postupka ljekara, kao i drugog medicinskog osoblja. Ta
postupanja moraju biti u injena protivno propisima i standardima medicinske struke, što za
direktnu posljedicu ima nepovoljan ishod lije enja i na osnovu kog bi tre e lice moglo da
zahtijeva naknadu štete.
Suma osiguranja predstavlja gornju granicu za naknadu štete po jednom štetnom
doga aju, odnosno, po jednom osiguranom slu aju. To je iznos do ije visine je jedno
osiguravaju e društvo obavezno po osiguranom slu aju – štetnom doga aju. Osim sume
osiguranja po štetnom doga aju, postoji i pojam agregatne sume osiguranja koja predstavlja
ukupnu obavezu osigurava a za cio period osiguranja i predmet je ugovaranja. Ovo je naro ito
bitno kod ove vrste osiguranja, pogotovo kad se zaklju uje na nivou cijele medicinske ustanove.
Izbor adekvatne sume osiguranja je vrlo važan, jer predstavlja ujedno iznos do koga, po
pretpostavci, mogu da idu odštetni zahtijevi tre ih lica. Visina premije osiguranja zavisi od
izbora limita pokri a, tj. sume osiguranja kako po štetnom doga aju, tako i agregatne, zatim
izvora opasnosti i ukupnog prihoda. U SAD su inioci koji odre uju premiju i sumu osiguranja
vezani i za mjesto gdje se bolnica ili druga zdravstvena ustanova nalazi. Jedna od važnih
karakteristika ovog oblika osiguranja odnosi se i na to da obaveza osigurava a nije samo u isplati
32
štete, odnosno, sume osiguranja, ve i u preduzimanju odbrane od neosnovanih i preteranih
zahtjeva za naknadu štete, kao i u naknadi troškova sudskog postupka. Ovo je, naro ito, bitno
kod sudskih postupaka, u slu aju kada su tuženi i osiguranik i osigurava .
injenica je da svako osiguravaju e društvo definiše i isklju enja iz osiguranja, odnosno,
situacije, kada nije u obavezi da plati štetu, iako se ista dogodila. Tada se ne može re i da se
dogodio osigurani slu aj, jer iz osiguranog slu aja proizlazi i obaveza na naknadu štete. Ovdje je
u pitanju postojanje okolnosti koja isklju uje obavezu pla anja iznosa štete. Kod osiguranja od
profesionalne odgovornosti ljekara, treba imati na umu i sprovo enje medicinskog vješta enja u
slu ajevima kada se pretpostavlja postojanje neke okolnosti koja predstavlja osnov za isklju enje
iz osiguranja. Zna i, u vezi sa tim, mora se definisati i na koji na in ljekar mora da pruža
medicinsku uslugu ili pomo . On to mora initi sa pove anom pažnjom, odnosno, po pravilima
svoje struke. Nakon nastanka osiguranog slu aja, ošte eno lice ima pravo na naknadu štete, ali
do ugovorene osigurane sume .
Da bi mogli da odredimo opšte uslove ove vrste osiguranja, moraju se ta no odrediti i
elementi odgovornosti ljekara. Ali, o tim elementima, odnosno, pretpostavkama ne možemo
govoriti, ako se ne odredi vrsta odgovornosti koja e biti osigurana. Odgovornost postoji i kad
postoji krivica lica koje je prouzrokovalo štetu i kad je ta šteta prouzrokovana, bez obzira na
subjektivan odnos štetnika prema izazvanoj štetnoj posljedici. Pretpostavke za utvr ivanje
odgovornosti ljekara su sljede e: a) postojanje subjekata štete – ošte eno i odgovorno lice; b)
štetna radnja, c) protivpravnost, bez obzira na oblik i vrstu ; d) uzro na veza izme u radnje i
štetne posljedice; e) odgovornost štetnika; f) šteta, bez obzira da li je materijalna ili
nematerijalna.
16. Eutanazija
jekov
um od najstarijih
Mnogobrojni argumenti, me
u prilog prihvatanju eutanazije, a drugi ništa manje mnogobrojni stoje na suprotnom stanovištu o
neprihvatanju eutanazije. Iako eutanazija predstavlja prije svega medicinski fenomen, o njoj se
-pravnog.
33
U svij a eutanaziju kao poseban oblik
jela ubistva na molbu, ili zahtjev ubijenog, ili pak ubistvo iz sažaljenja. Me utim,
ij
njegovu neperspektivnost. Ovakav sta jekari njihovu obavezu izvrše kao ozbiljnu i
neopozivu odluku bolesnika.
j jek stvorio uvjerenje o nekom
produžetku života na nekom drugom svij se ovozemaljski
i napori, tako da se postižu odre eni rezultati na tom polju.
inisane
ili se vrlo rij
lij
farmakologija i neke druge medicinske nauke, toliko su napredovale da se pokazuju veoma
ij
neminovno prate i uzrokuju smrt.
Pored
jere, a svet da hvata panika, jasno je
jekov san o mirnom i bezbj
j iješi vrlo vitalne probleme koji se
I dalje ljudi umiru u velikim mukama, slomljeni neizlj
j
jekari ili rodbina. Ovo se dešava i
Medicinska profesija našla se pred dilemom koja je suprotna normama ponašanja i rada: po
svaku cijenu produžavati život ili ga prekinuti kada predstoji neposredno gašenje, a uz to postoji
34
j j jek,
drugi pridržavali svoje zakletve, nastojati
-pravnim
progonom.
iritiralo je ljud
tako i protivnike.
Iako je pitanje eutanazije dj ije
svih sociologija, etika, teologija, kao i neke druge društvene nauke. Eutanazija zbog toga nikada
nije mogla biti na periferiji ljudskih interesovanja, bez obzira na ideološka i druga opredjeljenja
tpostavlja i
regulisanje, kao i opšti tretman eutanazije.
jenjivan i zabranjivan,
jeljenjima. Prošla su
vremena kada su medi
odici, država
života ne postoji nikakav interes.
jekovo pravo na život, medicina je došla do barijera koje ne može premostiti i
koje objektivno predstavljaju njen bar privremeni poraz. U ljudskoj svijesti lagano sazrijeva
saznanje o pravu na mirnu i dostojanstvenu smrt, pa i zakonodavstvo mora tome dati doprinos na
j
eu
dozu sentimentalnosti sa kojom se uvijek operisalo prilikom rasprave o eutanaziji.
vjeka koji je
ij
35
a predstavlja zabranjenu
utim, ovakav stav ne sadrži u sebi dovoljno logike da bi a priori bio akceptiran kao
valjan, a ovo iz razloga što ne treba pravo k
ije to
j
Pitanje eutanazije ostaje uvijek aktuelno, jer samoubistvo ne može uvijek biti njena
zamjena, a ovo sa slj
Prvo, neke religije zabranjuju svaki vid samoatakovanja i vjernik je u dilemi, šta i kako
j
ali razlozi vjere ne ob enu smrt po pozivu, pa joj se u takvim
razloga koji dozvoljava samoubistvo, dozvoljavao bi i eutanaziju. Sa druge strane, lica koja se ne
zbog neizdrživih muka kojima su izloženi izvršiti samoubistvo, a što predstavlja iz
hendikep vj
izgubili život na nekom drugom svijetu. Dakle, ovaj razlog ide u prilog legalizacije eutanazije.
krati život nema za tu svrhu
jeru. Neko ne podnosi oružje, ali bi se rado
ubio nekim brzodj
namjera za samoubistvom ozbiljna i trajna, a lice je neizlj
dati isti tretman samoubistvu kao i eutanaziji u pogledu njihovog legaliteta.
nema hrabrosti da prekrati svoj život i ako ne posjeduje odre eno sredstvo sa kojim bi mogao da
sprovede svoju namj
jevi teških bolesnika koje zbog velikih bolova koje trpe tretiraju raznim lijekovima i
36
netaknut i potpuno svj i se sastoji u samoubistvu,
utim, ovo nije izvodljivo zbog njihove tj
jev da se takvo neodrživo stanje
zaustavi.
j u ljudima zahtjevaju egzistenciju
e
izlaz u samoubis
o
Pojam eutanazije
ij
bez samrtnih bolova, ublažavanje smrti time što se bolesniku daju jekar
smije da pruži samo da bi ublažio umiranje a nikako da bi ga ubrzao.
eutanazije, koji se u pravu i zakonodavstvu upotrebljava. Ako bi euta
-pravno
e, bila bi
van pravne optike ako bi svojoj suštini predst
ij pojmom gdje ona
a neizlj
enju na smrt, koje je ravno
ubistvu.
37
Dakle, suštinski eutanazija je ozakonjeno ubistvo kao što je i smrtna kazna, s tim što se
ova dva pojma razlikuju, ali ne i institucionalno.
ubistvo po pristanku, poznatije pod imenom
eutanazije, predstavlja vj j odnosno
namj
".
Podjela eutanazije
ijeli na aktivnu i pasivnu. Aktivna se sastoji u
preduzimanju neke radnje ili pokreta, a pasivna u propuštanju, odnosno u pasivnom ponašanju.
Po drugom kriterijumu eutanazija se može podijeliti na eutanaziju de facto i eutanaziju de
iure. Eutanazija de facto se spr
privilegovano ubistvo, tako da se u odsustvu
to regulisano zakonskim ili podzakonskim aktima.
Pored toga, podjela se može vršiti i na zakonitu i nezakonitu eutanaziju, odnosno
e restiktivne u enje eutanazije, a u takve uslove i
j
kriminalnu sferu ponašanja i postaje kažnjiva.
Ovdje treba imati u vidu da je osnovna lj
bolesnicima. Ovakvo postupanje nalazi se u osnovi ljekarske etike i profesionalna je obaveza
ljekara i ostalog medicinskog osoblja. Me utim, istorija medicine, kao i pravna istorija, pokazali
jekari postupaju u koliziji sa svojim
jeljenjima i umj
svojim pacijentima,
bez obzira na zabranu takvog ponašanja.
38
jelo sastoji se u odbijanju ukazivanja lj
nalazi u neposrednoj opasnosti po život a od strane ljekara koji je po svojoj ljekarskoj dužnosti
j . Iz ovakve formulacije
teksta koji od u jela, proizilazilo bi da ga može izvršiti samo ljekar.
jekari koji vrše
samostalno lj
uslovom da imaju pravo da samostalno vrše medicinsku dj
jelo jelo lj
jelo cjelokupnog medicinskog osoblja.
bolesniku, pa ovaj usljed toga umre, što je bio i cilj ljekara. Kod eutanazije je svrha nepružanja
sredstava koja se stavljaju u funkciju poboljšanja zdravlja bolesnika, ili u vješ
jeka sve više zavise od medicinskih
smrt, pa se ova okolnost pojavljuje kao pogodnost kada treba izvršiti eutanaziju, a namjera je da
sve ostane tajna.
jela neukazivanje lj jekara ili drugog medicinskog
osoblja, koje odbija da pruži lj ij
osnov odgovornosti u tome što ljekar bez pravnog osnova odbija da obavi svoju profesionalnu
dužnost, a kao posljedica takvog odbijanja nastupi pogoršanje zdravlja, tjelesna povreda ili smrt
nekog lica.
39
17. VJEŽBE
IRTH) ILI NEŽELJENOG ŽIVOTA (WRONGFUL LIFE)
U 1982. godini gospo k
oboljela od rubeola. Gospo a P. je kazala svom lj
abortira a ne da snosi j
dvije nedelje dva puta se testirala a rezulati su bili kontradiktorni. Ipak, od strane ljekara je
uv utim, d en je sa
hendikepom jesnog vremena,
pokrenut je postupak u ime dj jekara u kojem se tvrdilo da zbog greške ljekara u
dijagnozi nije izvršen prekid tr en hendikepiran. U postupku je
zahtijevana naknada štete zbog „wrongful life“ – enja bolesnog djeteta.
Da ste Vi sudija –
Da a P. imala prava na naknadu štete zbog enja?
jecu. Supruga M. ne sm a zbog zdravstvenih razloga. Da bi
zaštitio svoju suprugu od neplaniranog ra anja suprug L. se podvrgao sterilizaciji. Uprkos tome
poslije nekog vremena rodilo im se zdravo dij
tužio ljekara sudu zbog neuspješno obavaljenje sterilizacije i zahtijevao naknadu štete.
jekarske greške?
40
a N. je majka sedmoro dj jetu svog ljekara
redovno uzi utim, greškom apotekara izdat joj pogrešan lijek sa
anja još jednog zdravog
djeteta. a N. zahtijeva naknadu pretrpjele štete u vidu
izgubljene za aja, bolnice i troškova izdržavanja djeteta.
Da li bi ste udovolji zaht e N da ste Vi sudija u ovom sporu?
IV SL
stalnim nadzorom lj aja. D eno sa
Daunovim sindromom –
prognozom života, za koje vrij a D.
enja hendikepiranog djeteta.
Kako bi presudili?
41
PRAVO NA ODBIJANJE TRETMANA-
Beba B. stara 16. mjeseci p uvremenu
ustanovljeno je da beba pati i od zavezanih crijeva što zahtijeva hitnu operaciju. Ako bi do
operacije došlo, procijenjeno je da bi beba živjela još 20 do 30 godina. Bebini roditelji,
procj
da sud naredi operaciju. Prvostepeni sud donio je od uje operacija ali je tu
jevom roditelja da se bebi B. dopusti da umre.
Koji je sud po Vašem mišljenju donio ispravnu odluku?
Obiležja Daunovog sindroma su:
umna zaostalost; IQ = 40-50, mada ima podataka da IQ može biti i od 25-80;
organa,
smanjena otpornost prema infekcijama,
leukemije,
prijevremeno starenje i dr.
Iz svih tih razloga osobe sa ovim sindromom žive u prosj
osobe.
42
C. je 16. mj ena je sa teškim
jednja dva mjeseca nalazi se na intezivnoj nj j
jekari su jedinstvenog mišljenja da ovakav vid održavanja života treba da se prekine jer
i sa aparata i da joj se ne pruži
se slože sa tretmanom koji namj
Da ste Vi sudija koji treba da riješi ovaj spor, kakvu bi ste odluku donijeli?
T. ima 3 godine. U požaru koji je iznenada zahvatio stan u kome živi sa roditeljima,
zaradio je ozbiljne opekotine. Po dolasku u bolnicu ustanovljeno je da T. mora da primi
transfuziju krvi. Roditelji malog T. koji su Jehovini svedoci, ne žele da daju pristanak na ovaj
tretm enja. Transfuzija je ipak izvršena ali su se roditelji žalili
ij
Da ste Vi sudija koji treba da riješi ovaj spor, kakvu bi ste odluku donijeli?
Gospo ivanje, odbila je da se porodi carskim rezom iz religijskih
jera dozvoljava da se porodi samo prirodnim putem).
Bolnica je zatražila hitno mišljenja sud je izdao
aj iz a C. je tužila bolnicu i
nadležnog lj ij
Da ste Vi sudija koji treba da riješi ovaj spor, kakvu bi ste odluku donijeli?
43
LITERATURA :
1. Medicinsko pravo, II preradjeno i dopunjeno izdanje, Pravni
fakultet Univerziteta “Union” Beograd i “Nomos”, Beograd, 2008
2. Zakoni o zdravstvenoj zaštiti
3.
4. Zakoni o lijekovima i medicinskim sredstvima
5. ojnih droga BiH