zemlje u tranziciji u okruenju globalizacijskih trendova i...

Vojniæ Dragomir1

UDK 330.5

Zemlje u tranziciji u okru�enjuglobalizacijskih trendova i integracijskih

procesa

Gdje je Hrvatska?

1. Uvodne napomene

Meðunarodno okru�enje u kojem je zapoèela tranzicija bilo je, stjeca-jem povijesnih okolnosti, veoma neprikladno za poèetak tranzicije.Kada to ka�em, onda posebno mislim na èinjenicu da je tranzicija za-poèela u vrijeme sna�nog razmaha globalizacijskih trendova i inte-gracijskih procesa uz dominantan utjecaj doktrine ekonomskog neo-liberalizma. Odmah meðutim treba reæi da su ove pojave nastupilekao prirodna posljedica društveno-ekonomskih kretanja tijekom pro-teklog stoljeæa. Nešto pojednostavljeno gledano, ta se kretanja i nji-hove uzroèno posljediène veze najprikladnije mogu pratiti iobjašnjavati putem opæepoznatog (i znanstveno priznatog) poli-tièko-ekonomskog pristupa. A taj nas pristup upuæuje da dogaðanjatijekom proteklog stoljeæa promatramo u svjetlu kontroverza tr�išta idemokracije. U tom se svjetlu moraju razmatrati i meðuovisnostiizmeðu tr�išta, demokracije, socijalne pravde te ljudskih prava i slo-boda.

Na prvi pogled se èini da, kada su ova pitanja na dnevnom redu, tunema i ne mo�e biti ništa sporno. Meðutim, èak i kada uva�imo takavstav, nešto dublje ula�enje u problem otvara brojna pitanja, dvojbe ineizvjesnosti. Ta pitanja i te dvojbe su bila i ostala u središtudruštveno-ekonomskih dogaðanja proteklog stoljeæa.2

503EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Dragomir Vojniæ, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet, Zagreb2 Detaljnije u knjizi: Jakov Sirotkoviæ i Vladimir Veselica (ed.et.al.): Gospodarska i socijalna

zbilja Hrvatske - Stanje i perspektive, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatskodruštvo ekonomista, Zagreb, 2001. str. 25-272

Nema i ne mo�e biti nikakve sumnje da æe ona biti u središtudogaðanja i ovog novog stoljeæa i poèetka treæeg milenija. Tijekomproteklog stoljeæa ljudski je rod akumulirao više fundamentalnihznanja i na njima temeljenih novih tehnologija i novih proizvoda,nego u svim prethodnim stoljeæima i milenijima. Temeljna kataliza-torska povezanost novih znanja, novih tehnologija i novih proizvodaostvarivala se putem tr�išta, a samim time i putem, s njime povezane,konkurencije.

Na takvom slijedu dogaðanja su se tijekom proteklog stoljeæa, poseb-no tijekom njegovog drugog dijela, sve sna�nije poèeli manifestiratiglobalizacijski trendovi i integracijski procesi. Ti su se trendovi i pro-cesi sve sna�nije manifestirali pod utjecajem treæe tehnološke revolu-cije. Svijetom su zagospodarile brojne moæne multinacionalne kom-panije od kojih mnoge ostvaruju prihod veæi od niza, ne sasvim malihi nerazvijenih zemalja.

Pod utjecajem istih ili sliènih silnica, u pojedinim dijelovima svijetasu se zapoèeli, sna�nije nego ikada ranije, ostvarivati integracijskiprocesi. To se posebno odnosi na Europu i Europsku zajednicu, od-nosno Europsku uniju. Sna�enju globalizacijskih trendova i integra-cijskih procesa posebno je sna�an “push” dala èetvrta (informatièka)tehnološka revolucija. Do tada neviðeni (a mo�da i nesluæeni) razmahinformatièke tehnologije i telekomunikacijske tehnike u toj je mjeripremostio milenijske barijere vremena i prostora da se sama po sebinametnula popularna parola o svijetu kao “globalnom selu”.Na�alost, proturjeèja inherentna ljudskom rodu u tom novonastalom“globalnom selu” ne samo da se nisu ubla�ila, nego su se nasuprottome sna�no zaoštrila. Jer, nasuprot nesluæenim dometima snageljudskog uma i do sada neviðenoj produktivnosti ljudskog rada, tradi-cionalne proturjeènosti društveno ekonomskog razvoja suvremenogsvijeta ne samo da se nisu ubla�ile, nego su se, naprotiv, još višezaoštrile. U okviru tog novog svijeta kao “globalnog sela” svenepravde (socijalne i politièke) su postale još veæe. Politièka moæ ve-likih je postala još veæa i izrazitija, a socijalna pravda je i dalje ostalasamo puka �elja velikog dijela suvremenog svijeta. Sve u svemu, po-stojeæi globalizacijski trendovi i integracijski procesi, kao i postojeæisvijet kao “globalno selo”, nisu nikakva idila. Ako to i jesu, onda se toodnosi samo na manji dio svijeta. Veæi dio je još daleko od toga.Meðutim i kada je u pitanju onaj razvijeniji dio svijeta, onda je u sve-mu tome velika razlika izmeðu malih i velikih zemalja, a isto tako iizmeðu manje i više razvijenih. Opæenito se mo�e reæi da europske

504 Dragomir Vojniæ: ZEMLJE U TRANZICIJI U OKRU�ENJU...

zemlje do�ivljavaju globalizacijske trendove i integracijske procesekao nešto što predstavlja povijesnu nu�nost, odnosno nešto što se po-vezuje sa snagom sudbine. Takvo shvaæanje dominira i u europskimtranzicijskim zemljama. U svemu tome, meðutim, svaka zemlja moraizboriti onaj prostor koji æe joj omoguæiti da u okvirima vlastitogusklaðivanja s globalizacijskim trendovima i integracijskim procesi-ma oèuva svoj svekoliki integritet i identitet. To, razumije se, vrijedi iza Hrvatsku.

2. Povijesna retrospektiva okru�enja u kome su se našlezemlje u tranziciji

Svaki, posebno politièko-ekonomski pokušaj osvjetljivanja povijes-ne retrospektive okru�enja u kome su se našle zemlje u tranziciji,upuæuje na uzroèno-posljediène veze društveno ekonomskog razvojai tr�išta. Opæe je poznato da je tr�ište središnja kategorija politièkeekonomije. Takoðer je opæepoznato da je tr�ište jedna od središnjihinstitucija razvoja naše civilizacije. To se posebno odnosi na onajnjen dio koji je nastao poslije Francuske revolucije. Što je èovjek višeovladavao novim znanjima, novim tehnologijama i na njima temelje-nim novim proizvodima, sve se više razvijala i dolazila u središtedruštveno-ekonomskih pojava institucija tr�išta.

Pored institucije tr�išta u ekonomskoj sferi našu noviju civilizaciju jesve više karakterizirala institucija demokracije u politièkoj sferi.Meðuovisnosti tr�išta i demokracije su davali ton i peèat ukupnimdruštveno-ekonomskim zbivanjima novijeg vremena. To se posebnoodnosi na proteklo stoljeæe.

Spomenute meðuovisnosti meðutim nisu simetriène. Tr�ište mo�efunkcionirati i bez demokracije. Nasuprot tome multistranaèka parla-mentarna demokracija ne mo�e djelotvorno funkcionirati bez tr�išta.Ove se meðuovisnosti mogu postaviti i još šire. U povijesti naše civi-lizacije nije poznat ni jedan društveno-politièki sustav koji je mogaozadovoljavati i ekonomsku efikasnost i politièku demokratiènost, akoji se nije temeljio na tr�ištu i demokraciji. Ustvari se mo�e govoritio meðuovisnosti tri pluralizma. Prvi se odnosi na vlasništvo, drugi natr�ište, treæi na politièko ustrojstvo.3 Veliki problemi suvremenogsvijeta nestaju, meðutim, zbog toga što spomenute meðuovisnosti ne


3 Detaljnije u autorovoj knjizi Ekonomija i politika tranzicije, Ekonomski institut, Zagreb,1993.

ukljuèuju, same po sebi i autonomno, i rješavanje pitanja socijalnepravde. Naprotiv! Tr�ište, po svojoj prirodi, u procesu tr�išnog nad-metanja i konkurentske borbe nagraðuje bolje i uspješne, a ka�njavaslabije i neuspješne. To je jedna strana medalje tr�išta. Druga je stranamedalje da slobodno djelovanje tr�išta ima za posljedicu da bogatipostaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.

To vrijedi i za odnose meðu ljudima unutar jedne zemlje i za odnosemeðu narodima i dr�avama. 4

I upravo se u tome manifestira divergentnost tr�išta. Ono je neza-mjenjivo s aspekta ekonomske efikasnosti, ali je u isto vrijeme, usvom slobodnom djelovanju (u uvjetima pluralizma vlasništva i do-minacije privatnog vlasništva) teško spojivo sa socijalnom pravdom.

U tra�enju izlaza iz ovog proturjeèja, najrazvijenije zemlje, posebnoeuropske, su u pomoæ pozvale demokraciju. Organizacija društva natemeljima višestranaèke parlamentarne demokracije sama po sebi nerješava, nego samo daje neke bitne pretpostavke za ubla�avanje pro-turjeèja i kontroverze tr�išta. Naime, organizacija privrede i društvana temeljima tr�išta i demokracije omoguæava da se u cilju ostvari-vanja ne samo ekonomske efikasnosti, profitabilnosti i produktivno-sti, nego i socijalne pravde, uvedu i još neki dodatni kriteriji. A to sukriteriji solidarnosti.

Ideja o ukljuèivanju komponente solidarnosti u razvoj i funkcionira-nje društveno-ekonomskog i politièkog sistema zaèeta je u Europipoèetkom proteklog stoljeæa. Zaèetnici te ideje bili su oslonjeni na so-cijaldemokratske i socijalistièke stranke i sindikalne pokrete.

Ostvarivanje te ideje je išlo u smjeru da se u temelje organizacije pri-vrede i društva pored demokracije i tr�išta (èime se osiguravaju gos-podarska djelotvornost i ljudska prava i slobode) ugradi i kriterij soli-darnosti (èime se osigurava ostvarivanje naèela socijalne pravde). Natakvim se temeljima u najrazvijenijim zemljama Europe tijekom pro-teklog stoljeæa razvilo društvo blagostanja.

Razvoj Europske zajednice i nešto kasnije Europske unije temeljio sena koncepcijskim osnovama društva blagostanja. Na tim je osnovamaostvaren relativno najstabilniji i najtrajniji odnos izmeðu poslodava-ca i zaposlenih. Radi se zapravo o odnosu rada i kapitala.


4 Ovim je problemima posveæena velika pozornost u knjizi: World Development Report2000/2001. Attaching Poverty, The World Bank, Washington, 2001.

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeæa pod utjecajem èetvrtetehnološke informatièke revolucije zapoèela je reforma društva bla-gostanja. Novi zahtjevi su išli u smjeru veæe slobode i fleksibilnosti uorganizaciji i funkcioniranju tr�išta rada. Ovakve reforme po prirodistvari otvaraju nešto više prostora za razmah liberalnih ideja ishvaæanja. Umjesto kombinacije kriterija tr�išta i solidarnosti, refor-ma društva blagostanja je postavila nešto sofisticiranije pristupe izahtjeve. Jednostavnije se mo�e reæi da se radi o kombinaciji onih kri-terija i svjetonazora koji se tradicionalno pripisuju socijaldemokrati-ma i onih koji se povezuju s liberalima. Ovakve su reforme po prirodistvari povezane i s odreðenim društvenim tenzijama. Samo usputpodsjeæam da je Vlada lijevog centra u Njemaèkoj, odmah po dolaskuna vlast, morala su�avati neka socijalna prava koja su postojala u vrij-eme prošle, konzervativne Vlade. U to sam vrijeme pisao da æe senešto slièno dogoditi i u Hrvatskoj nakon promjene vlasti. I dogodilose. Uzroèno posljediène veze su, meðutim, bile razlièite. Sva ovadogaðanja imala su nemali utjecaj i na pripremu i na ostvarivanjetranzicije koja je (nesretnim stjecajem okolnosti) zapoèela u vrijemereforme društva blagostanja.

Za zemlje u tranziciji su posebno va�na ona dogaðanja koja su se tije-kom proteklog stoljeæa dogodila u onom dijelu Europe gdje se nijerazvilo društvo blagostanja. Kao što je poznato, tamo su relevantnadogaðanja bila bitno razlièita. Te su razlike uslijedile zbog potpunodrugaèijeg ponašanja odgovarajuæih politièkih snaga. Umjesto kom-binacije tr�išta, demokracije i solidarnosti, socijaldemokratska stran-ka Rusije (podr�ana sindikalnim i drugim srodnim pokretima) odluèi-la se za ukidanje demokracije i tr�išta. Nastao je sistem realnog socij-alizma koji se nakon Drugog svjetskog rata proširio i na niz drugiheuropskih zemalja. Radi se o zemljama u tranziciji. Taj je sistem odprvoga dana ušao u krizu koja je razriješena krahom boljševièke op-cije i poèetkom tranzicije.5

3. Zemlje u tranziciji - sliènosti i razlike u povijesnojretrospektivi

Kriza realnog socijalizma je zapoèela od prvoga dana njegovog na-stanka. Ne ulazeæi dublje u ovaj sklop problema, èisto pragmatski se


5 Detaljnije u autorovom radu: Opæa kriza socijalizma, krah boljševièke opcije i razvojmodela tr�išne demokracije, Ekonomski pregled br. 1-2-3/1990.

mo�e reæi da je glavni uzrok zaèetka krize i kraha boljševièke opcijeprekid s nekim povijesnim civilizacijskim trendovima. U nizu drugihvalja posebno istaæi vlasništvo, tr�ište i demokraciju. Od samog na-stanka sistema realnog socijalizma pa sve do kraha boljševièke op-cije, posebno su se sna�no manifestirale one krizne pojave koje susvoje duboke uzroke imale u nefunkcioniranju tr�išta. Zato su sve re-forme u tim zemljama zapoèinjale i stavljale naglasak na osposoblja-vanje i o�ivljavanje kakvog-takvog tr�išta. I zato nije èudo što su seupravo na tom segmentu reforme bitke bile i koplja lomila. Jer svakikorak u smjeru razvoja tr�išta djelovao je na jaèanje decentralizira-nog odluèivanja i slabljenje dogmatskih centara moæi. A takve proce-se koji su krèili putove i prostore djelovanja, makar i implicitne de-mokracije, birokratski centri moæi su do�ivljavali kao atak na suštinutako shvaæenog modela socijalizma, što i nije bilo daleko od istine.Na taj su naèin sve reforme rasle i padale s odnosom prema tr�ištu.Osobno iskustvo mi je takoðer potvrdilo ovu èinjenicu. Posebno naprimjeru najveæe zemlje, SSSR-a. Tamo je vodeæa ekonomska zna-nost bila veoma reformski orijentirana. Posebno spominjem tri insti-tuta s kojima je i Ekonomski institut - Zagreb i ja osobno najvišesuraðivao. To su Ekonomski institut Akademije znanosti SSSR,Moskva, Institut za ekonomske i politièke studije Akademije znanostiSSSR, Moskva i Ekonomski institut Akademije znanosti Novosi-birsk. Znanstvenici ovih instituta su bili veoma reformski orijentirani.Za vrijeme boravka u Novosibirsku suradnici instituta su mi iznosilitakve reformske poglede na kompleks tr�išta koji su i kod nas teškoprolazili. Cijeli listopad 1962. proveo sam u prvo spomenutom Eko-nomskom institutu u Moskvi. To je bilo vrijeme Hrušèova koji jeimao velike reformske ambicije. Sudjelovao sam u pripremi dokume-nata za tzv. novembarski plenum kom. partije SSSR-a. Ideja je bila dase zapoène samoupravljanjem i razvojem tr�išta. Na plenumu jeHrušèov meðutim dobio takav otpor da pripremljena rezolucija nijeni ugledala svjetlo dana. To je bio poèetak kraja Hrušèova.6 Dvije go-dina kasnije je deminisionirao. Stoji zakljuèak da je Hrušèov u osnovipao na tr�ištu. Dijametralno suprotna situacija se dogodila gotovo tridesetljeæa kasnije u lipnju 1990., u drugom spomenutom institutu uMoskvi. Akademik Bogomolov, direktor instituta i savjetnik Gor-baèova, organizirao je meðunarodni znanstveni skup o aktualnimproblemima, na završetku reforme i poèetku tranzicije. Bio sam, za-


6 Po povratku s ovog studijskog boravka u Moskvi, napisao sam monografiju PrivredaSSSR-a u ovoj fazi razvoja, Ekonomski institut, Zagreb, 1963. Ova je monografijaobjavljena u sedam nastavaka u Vijesniku u srijedu 1963.

jedno s Bogomolovom moderator toga skupa. Bili su prisutni najista-knutiji ruski znanstvenici reformisti. Spomenuo bih samo akademikaAbela Aganbegijana, takoðer Gorbaèovljevog savjetnika, JegoraGajdara (kasnije predsjednika Vlade Ruske federacije) i Lisièkina,predsjednika odbora Vrhovnog savjeta za perestrojku. Svi su oni veo-ma rezolutno upozoravali Gorbaèova da je krajnje vrijeme da uèiniodgovarajuæe pomake u smislu pluralizma tr�išta kao što je veæ uèi-nio u smjeru politièkog pluralizma.

Ovi su apeli ostali glas vapijuæeg u pustinji. Rusija je ušla u tranzicijubez pripreme tj. direktno iz centralistièko planskog u tr�išni sistem.Kaos i mafija, kako su savjetnici Gorbaèova i predviðali, su bilineizbje�ni. To mi je dvije godine kasnije, u kolovozu 1992. za vrije-me X. Svjetskog kongresa ekonomista u Moskvi potvrdio JegorGajder, tada veæ kao predsjednik Vlade Ruske federacije. Dakle iHrušèov i Gorbaèov su pali na tr�ištu. Razlika je u tome što jeHrušèov u svojoj tr�išnoj orijentaciji otišao dalje od onoga što jedozvoljavalo raspolo�enje politièkih centara moæi. Nasuprot tome,Gorbaèov nije imao snage uèiniti prve, nešto odluènije korake usmjeru pluralizma tr�išta. Dubina i pravci reforme su i u svim drugimzemljama bili determinirani u odluènoj mjeri odnosom prema tr�ištu.

Velika kolebanja u reformskoj orijentaciji prema tr�ištu postojala su iu veæini drugih zemalja. To se posebno odnosi na Rumunjsku i Bu-garsku. Tijekom 1964. i 1965. godine sudjelovao sam u razgovorimana meðunarodnim susretima ekonomista u Bukureštu i Sofiji. U to suse vrijeme takvi razgovori ostvarivali u okviru posjeta dr�avno plan-skih delegacija. To je bilo vrijeme pripreme i poèetka društveno eko-nomske reforme iz godine 1965.

Rumunjski i bugarski ekonomisti su bili vrlo zainteresirani za sve in-formacije o reformskim pomacima u smjeru jaèanja uloge tr�išta.Meðutim, i pored verbalnog uva�avanja uloge tr�išta, odgovarajuæipomaci u obje zemlje su bili veoma skromni. Koncem sedamdesetih ipoèetkom osamdesetih sudjelovao sam na meðunarodnim susretimaekonomista u Èeško-Slovaèkoj (Prag), Maðarskoj (Peèuh) i Poljskoj(Varšava).

I pored reformske orijentacije vodeæih ekonomista u Èeško-Slo-vaèkoj su reformski pomaci u smjeru jaèanja tr�išta bili veoma blagi.Kao reformsku orijentaciju naglašavali su va�nost porasta produk-tivnosti rada. Na èelu odgovarajuæe komisije bio je tadašnji predsjed-nik Vlade, Štrougal. Iznoseæi naše stavove, rekao sam da æe teško


ostvarivati bilo kakve pomake bez jaèanja tr�išnih mehanizama i kri-terija i decentraliziranog odluèivanja. Ekonomisti su takve stavoveprihvaæali, ali s upozorenjem na politièka ogranièenja, posebno pos-lije poznatih dogaðanja iz godine 1968. Razgovori s maðarskim eko-nomistima su pokazali da su oni u razvoju tr�išta i orijentaciji na de-centralizirano odluèivanje otišli puno dalje od svih naprijed spome-nutih zemalja. Ovakvi reformski stavovi su bili još naglašeniji urazgovorima s poljskim ekonomistima. Poèetkom osamdesetih vla-dala je euforija u orijentaciji na jaèanje tr�išta, na decenetraliziranoodluèivanje i samoupravljanje. U svom govoru na kongresu poljskihekonomista upozorio sam ih da su tr�ište, decentralizirano odluèivan-je i samoupravljanje tek prvi korak u smjeru dubljih društveno-eko-nomskih reformi. Spomenuo sam da naše iskustvo poslije tog prvogkoraka ukazuje na veoma velike probleme koje treba rješavati u godi-nama koje dolaze. Reagiranje ekonomista je bilo da oni upravo �eleda im se takvi problemi èim prije pojave u stvarnosti ekonomskih zbi-vanja.

Sve u svemu, sve su zemlje u tranziciji u povijesnoj retrospektiviprolazile kroz krizu zbog nedostatka djelovanja tr�išta i decentralizi-ranog odluèivanja. Duboki korijeni krize, kako sam opetovanonaglašavao, imaju svoje izvorište u prekidima nekih civilizacijskihtrendova s karakteristikama povijesnih konstanti. U nizu drugih po-sebno sam spomenuo vlasništvo, tr�ište i politièko ustrojstvo, odnos-no demokraciju. Eksplicitna reformska orijentacija veæine zemalja utranziciji je posebno naglašavala ulogu tr�išta. Izuzetak je vjerojatnosamo Albanija. Iskustvo pojedinih zemalja je pokazalo da je veæapraktièna orijentacija na tr�ište i decentralizirano odluèivanje samapo sebi krèila put prema opæoj demokratizaciji i pluralizaciji. Refor-ma zapoèeta 1950. implicite je znaèila orijentaciju na razvoj tr�išta.Meðutim, u nas je prvi dublji korak u smjeru tr�išta, decentraliziranogodluèivanja i razvoja modela tr�išne privrede uèinjen društveno-eko-nomskom reformom iz godine 1965. I premda se ta reforma nije te-meljila na takvoj koncepciji i strategiji razvoja, koja je eksplicite da-vala naglasak na opæu demokratizaciju i pluralizaciju, ona je stvorilatakvo ozraèje koje je u kasnijim godinama pridonosilo razvoju u tomsmislu.

Nastavak ove reforme su bili ustavni amandmani (iz godine 1971) iustav iz godine 1974. Na toj je liniji poèetkom osamdesetih, s neštojasnije naglašenim demokratskim i pluralistièkim pretenzijama za-poèeo Dugoroèni program ekonomske stabilizacije. U okviru toga


programa uslijedili su i neki radovi koncepcijskog karaktera. U tim suradovima postavljena na dnevni red i pitanja vlasništva i titularavlasništva, a isto tako i pitanja integralnog tr�išta. Koncepcija ravno-te�nog dohotka sama po sebi je znaèila uvoðenje i kapital funkcije,odnosno profita i sveg drugog što je s time povezano. Na taj je naèin iteorijski prokrèen put razvoju modela tr�išne demokracije (tr�išneprivrede) koji se temelji na ukupnoj pluralizaciji i demokratizaciji.Radeæi intenzivno na ovim pitanjima, hrvatska je ekonomska znanostdala svoj doprinos ubrzanju reforme na ovim prostorima kao uubrzanju kraha boljševièke opcije na puno širim prostorima.7

Analitièki materijal za tzv. prvu konferenciju, SKJ koja je dala zelenosvijetlo za opæu demokratizaciju i pluralizaciju, bio je pripremljen uEkonomskom institutu, Zagreb. Sastanak istaknute grupe ekonomistai politièara odr�an je u spomenutom institutu koncem 1988. Voditeljii moderatori ovog sastanka bili su Štefan Korošec, sekretar CK SKJ iautor ovog priloga u svojstvu direktora Ekonomskog instituta, Za-greb. Od politièara su aktivnu ulogu imali Ante Markoviæ, predsjed-nik Predsjedništva SRH, Ante Miloviæ predsjednik Vlade SRH i Ja-nez Zemljar potpredsjednik Vlade SFRJ. Uvodne prezentacije su seodnosila na politièke aspekte ocjene momenta koji je prikladan zaostvarivanje opæe demokratizacije i pluralizacije (Štefan Korošec)zatim na Ustavne amandmane koji su svom konstruktivnom tum-aèenju omoguæavali pomake u smjeru opæe demokratizacije i plurali-zacije (Ante Markoviæ) kao i na tri aspekta stvaranja demokratskopluralistièke infrastrukture kao temelja opæe demokratizacije i plura-lizacije (Dragomir Vojniæ). Sve osnovne razrade i prijedloge s ovogsastanka prihvatila je posredstvom Štefana Korošeca prva konferen-cija SKJ. Time su o�ivotvorene ideje dugotrajnih reformi. To se po-sebno odnosi na Dugoroèni program ekonomske stabilizacije koji jezapoèeo poèetkom osamdesetih i poslije odreðenih kolebanja završiokoncem osamdesetih.

Sve naprijed reèeno imalo je za posljedicu da su novonastale dr�avena ovim prostorima (posebno Hrvatska i Slovenija) bile boljepripremljene za tranziciju od ostalih zemalja u tranziciji. Zanimljivasu u tom pogledu zapa�anja koja je George Shultz, Secretary of Stateu Reganovoj administraciji, izlo�io kao moderator prve velikemeðunarodne konferencije o tranziciji. Konferenciju je organiziraoThe Hoover Institution, Stanford University, lipnja 1991. Pored eko-


7 Detaljnije u autorovoj knjizi: Ekonomska stabilizacija i ekonomska kriza, Globus, Zagreb iEkonomski institut, Zagreb, 1986.

nomista i politièara iz zemalja u tranziciji u radu ove konferencije susudjelovali i brojni poznati ekonomisti iz zemalja Zapada i SAD-aodakle su bili i najpoznatiji nobelovci. Na ovoj sam konferenciji pre-zentirao izlaganje koje sam priredio zajedno sa Stjepanom Zduniæem,a koje je bilo temeljeno na studiji Ekonomskog instituta Zagreb “Pri-vatizacija u politici gospodarskog razvoja Hrvatske”. Izlaganje je pri-vuklo posebnu pozornost tako da su nas, posebno amerièki ekono-misti nobelovci, upozoravali da u ostvarivanju privatizacije moramoiskoristiti postignute prednosti. A takvo su tr�išno gospodarstvo: de-centralizirano odluèivanje radnika koji su u isto vrijeme i proizvoðaèii upravljaèi (menad�eri) kao i društveno vlasništvo koje je korak is-pred dr�avnog. Te èinjenice treba u procesu privatizacije posebnouva�avati i od njih polaziti. Posebna upozorenja su išla u smjeruspreèavanja pljaèke od strane domaæih i meðunarodnih èimbenikaprilikom ostvarivanja privatizacije. Na završetku ove višednevnekonferencije je George Shultz dao svoje procjene o pripremljenostipojedinih zemalja za tranziciju. Prvo je spomenuo Maðarsku iPoljsku. Zatim Èeško-Slovaèku gdje tr�išne reforme nisu dostigle ra-zinu prve dvije. Uslijedile su Bugarska i Rumunjska koje zaostaju ureformskim pripremama. Na koncu se okrenuo meni s rijeèima da nasnikada nisu ni ubrajali u taj realsocijalistièki svijet. Ako se u mirurazdru�imo, zamijenit æemo èelno mjesto zemalja u reformi s èelnimmjestom zemalja u tranziciji.8 Ove lijepe �elje Georgea Shultza su seostvarile samo u Sloveniji. Eksplozija balkanskog nacionalizma one-moguæila je da se ovakve �elje ostvare u Hrvatskoj i drugim novona-stalim dr�avama na ovim prostorima. Novonastalo ozraèje na ovimprostorima (osim Slovenije) bacilo je sjenu i na sva dostignuæa koja jeekonomska znanost na ovim prostorima (posebno u Sloveniji iHrvatskoj) ostvarila u smislu ubrzanja kraha boljševièke opcije.

Spomenuta dogaðanja su bacila sjenu i na ukupni doprinos koji sudruštveno-ekonomska i politièka kretanja na ovim prostorima dala iubrzanju kraha boljševièke opcije pa i padu berlinskog zida. Ta sudogaðanja onemoguæila i jednu objektivniju valorizaciju svega, ono-ga što je u stvarnosti i pretpostavljenoj viziji oznaèavao sistem sa-moupravljanja.9


8 Svi materijali sove konferencije umno�eni su i raspolo�ivi u The Hovver Institution,Stanford University, lipanj 1991.

9 O ovim se pitanjima vodila zanimljiva diskusija za vrijeme meðunarodnog skupa otranziciji u Moskvi 2000. kada me je i akademik Oleg Bogomolov upozorio da bi našiekonomisti ovim pitanjima trebali posveæivati više pozornosti.

Pluralizacija i demokratizacija dostignuæa toga sistema dala bi naj-vjerojatnije takve osnove za ostvarivanje ekonomije i politike, tranzi-cije kakve je George Shultz predviðao na spomenutoj meðunarodnojkonferenciji. Primjer Slovenije to najbolje potvrðuje. Inaèe valja reæida je, sudeæi po ulozi i mjestu koje sistem participacije radnika uupravljanju i profitu ima u suvremenom civiliziranom svijetu, sa-moupravljanje više buduænost, nego prošlost.

Sve što je bilo reèeno o sliènosti i razlikama zemalja u tranziciji u po-vijesnoj retrospektivi, imalo je direktnog utjecaja na ostvarivanje,tranzicijskih procesa tijekom devedesetih i na poèetku novog sto-ljeæa, odnosno milenija.

4. Zemlje u tranziciji tijekom devedesetih te na poèetkunovog stoljeæa i milenija

Tranzicija je zapoèela u vrijeme reforme društva blagostanja. Ta sereforma dogaðala pod utjecajem sna�nog prodora doktrine ekonom-skog neoliberalizma u uvjetima razmaha èetvrte tehnološke (infor-matièke) revolucije. Kao što je poznato, društvo blagostanja je nasta-lo pod utjecajem treæe tehnološke revolucije i temeljilo se na kombi-naciji kriterija tr�išta i kriterija solidarnosti u organizaciji privrede idruštva. Reforma društva blagostanja temelji se na kombinaciji svje-tonazora socijaldemokrata i svjetonazora liberala u organizaciji pri-vrede i društva. Dominacija doktrine ekonomskog neoliberalizmanije bila velika sreæa za zemlje u kojima je poèela tranzicija. To za tezemlje nije bila velika sreæa zato što one nisu bile ni institucionalno,ni organizacijski, ni razvojno pripremljene za primjenu doktrine eko-nomskog neoliberalizma. Ekonomska znanost je bila svjesna opas-nosti koje u sebi nosi nekritièna primjena doktrine ekonomskog neo-liberalizma i na to je upozoravala. To se posebno odnosi na ekono-miste znanstvenike okupljene oko Ekonomskog instituta Zagreb. Stu-dijske razrade koje su poèetkom devedesetih priredili znanstveniciovog instituta, na temu privatizacije i koncepcije i strategije razvoja, isame za sebe o tome govore.

Koncem devedesetih su i vodeæi ekonomisti Svjetske banke, profeso-ri Joseph Stiglitz i Grzegorz Kolodko, ukazali na štete koje nekritièkaprimjena ekonomskog neoliberalizma èini zemljama u tranziciji. Toje poznata diskusija na liniji Washington i Post Washington Consen-


sus.10 Samo usput valja spomenuti da je profesor Joseph Stiglitz zasvoj veliki znanstveni i teorijski doprinos na temu uloge i ogranièenjatr�išta dobio prošle (2001) godine Nobelovu nagradu.

Imajuæi sve naprijed spomenuto u vidu, opæenito se mo�e reæi da suuspjesi i rezultati pojedinih zemalja u tranziciji ovisili u velikoj mjerio dva momenta. Prvi se odnosi na pripremljenost pojedinih zemaljaza ostvarivanje ekonomije i politike tranzicije. Drugi moment se od-nosi na sposobnost i pripremljenost pojedinih zemalja da barem do-nekle izbjegnu opasnosti koje u sebi sadr�i nekritièna primjena eko-nomskog neoliberalizma. (Tablica 1.)

Poèetkom devedesetih su sve zemlje u tranziciji prolazile kroz tranzi-cijsku krizu izra�enu u padu proizvodnje i zaposlenosti. Ostvareni re-zultati tijekom devedesetih i na poèetku novog stoljeæa pokazuju veo-ma velike razlike u dostignuæima pojedinih zemalja. One zemlje kojesu u pred tranzicijskom razdoblju bile dosljednije u ostvarivanju re-forme postigle su puno bolje rezultata i u ostvarivanju tranzicije. Tose posebno odnosi na europske zemlje koje su bile i bolje pripremlje-ne za reforme i koje se nisu sasvim podale doktrini ekonomskog neo-liberalizma. Na èelu kolone su središnje europske zemlje, posebnoSlovenija. Sve te zemlje su zamjetno nadmašile razinu bruto do-maæeg proizvoda iz godine 1990. Izuzetak je samo Hrvatska. Tomenije uzrok samo nametnuti rat, nego i velike pogreške ekonomske iukupne politike.

Indeks razine BDP Hrvatske je u prošloj 2001. godini iznosio 90.3dok je vrijednost ovog indeksa za Poljsku 144,7, Sloveniju 123,7,Maðarsku 112,1 itd.

Interesantno je da se ove frapantne razlike u vrijednosti indeksa do-stignute razine BDP gotovo i ne spominju niti u ekonomskoj politici,niti u ekonomskoj znanosti. Kao da dostizanje one razine razvoja nakojoj smo veæ jednom bili i nije naroèito va�no. Još drastiènije surazlike u dostignutoj razini industrijske proizvodnje.

U 2000. godini je indeks razine industrijske proizvodnje u odnosu napredtranzicijsku (1989 = 100) iznosio 56,9. (Tablica 2.) Ovaj podataki sam po sebi i za sebe govori da je industrijska proizvodnja tako zao-stala da æe hrvatsko gospodarstvo morati prolaziti kroz proces rein-dustrijalizacije u uvjetima nove informatièke epohe. Meðutim, ni


10 Najva�nije teze iz diskusije Josepha Stigliza i Grzegorza Kolodka koje se odnose naWashington - Post -Washington, Consensus, objavljene su u TRANSITION, Volume 9,Number 3, World Bank, Washington, June 1998.

ovaj podatak (slièno kao i podatak ukupne razine BDP) jedva daprivlaèi pozornost ekonomske znanosti i ekonomske politike.Ostavlja se utisak kao da je problem velike nezaposlenosti (koja jeprošle godine iznosila 23,1%) neka apstrakcija i kao da nije najdirekt-niji izraz niske razine ukupne i posebno industrijske proizvodnje.Radi potpunijeg sagledavanja problema, treba se podsjetiti da je razi-na (indeks industrijske proizvodnje) u 1993., u odnosu na 1990., izno-sila 57,5. U isto je vrijeme razina ukupne (materijalne) proizvodnje uizrazu društvenog proizvoda iznosila 50,7. Ovakva kretanja su se poprirodi stvari morala izraziti ne samo u velikom porastu nezaposle-nosti, nego i u sna�nom porastu deficita robnog izvoza koji u prošloj2001. godini iznosio 4914 milijuna eura, što je zamjetno više nego u2000. godini. Pokrivenost uvoza izvozom je u isto vrijeme pala od56,1% na 51,4%, dok je, udio izvoza u BDP pao od 23,4% na 22,6%.Svi ovi podaci su uzeti iz posljednje studije Beèkog instituta za kom-parativne meðunarodne studije. Ovaj se institut veæ gotovo tri de-setljeæa sustavno bavi komparativnim istra�ivanjima reforme i tranzi-cije. Tijekom osamdesetih i devedesetih sam i osobno sudjelovao ukoordinaciji velikog meðunarodnog projekta koji je ovaj institut ini-cirao pod naslovom “European Economic Interaction and Integrati-on”. Istra�ivanja u okviru ovog projekta poslu�ila su za organizacijuèitavog niza meðunarodnih konferencija. Materijali s ovih konferen-cija (ukljuèujuæi i priloge autora) su objavljivani tijekom osamdesetihi devedesetih u seriji knjiga u izdanju izdavaèke kuæe MACMILLANiz Londona. Studija na koju sam se u ovom radu oslanjao je u serijiResearch Reports objavljena pod naslovom Josef Põschl et al. Tran-sition Countries Face up. To Global Stagnation: Is it Catching? No283. February 2002. Svi relevantni, posebno makroekonomski, indi-katori ove studije potvrðuju neke naprijed spomenute prosudbe. To seposebno odnosi na èinjenicu da su bolje rezultate ostvarile one zem-lje u tranziciji koje su imale bolju reformsku pripremu te kakvu - tak-vu tr�išnu tradiciju i koje su se uspješnije suprotstavile nekritièkojprimjeni ekonomskog neoliberalizma. Najbolji primjer u tom smislupredstavljaju središnje europske zemlje na èelu sa Slovenijom. Oveæe zemlje veæ u prvim godinama koje su pred nama postati èlanoviEuropske unije i samim time prestati biti zemlja u tranziciji. Izuzetakiz kruga ovih zemalja je samo Hrvatska. Ne umanjujuæi u svemu tomeproblem nametnutog rata i sve poteškoæe povezane s izbjeglicama iprognanicima, ipak se mo�e najveæi dio uzroka ovoj pojavi pripisatipogreškama ekonomske i ukupne politike. Pogreške ekonomske poli-tike, posebno one koje se odnose na tajkunsku privatizaciju i


pogrešnu razinu stabilizacije, su u jednom potezu uništile sve velikeprednosti koje je Hrvatska imala za ostvarivanje tranzicije. Pogreškeukupne politike dovele su do meðunarodne izolacije Hrvatske. Jednai druga grupa pogrešaka izdvojile su Hrvatsku iz grupe zemalja kojeæe prvo biti primljene u Europsku uniju. Poèetak stabilizacijskog (uosnovi samo antiinflacijskog) programa iz listopada 1993. davao jeneke nade. Te su se nade meðutim vrlo brzo potrošile. Taj je programzaista ostao samo antiinflacijski i to na pogrešnoj razini stabilizacije,što je imalo neizbje�ne negativne konzekvence. Komparativni podat-ci iz Tablice 3. o tim negativnim konzekvencama izravno i neizravnogovore. Najbolji sintetièki indikator se ogleda u niskoj razini infla-cije, što je samo po sebi dobro. Meðutim, kada to postane funkcija ci-lja ekonomske i razvojne politike, to je veæ manje dobro. Pogotovoako se u tom kontekstu nameæe pitanje jesu li mo�da pomiješani cilje-vi i uvjeti (sredstava) razvoja.

Miješanje ciljeva i uvjeta (sredstava) razvoja uslijedilo je kao poslje-dica nekritiène primjene doktrine ekonomskog neoliberalizma. Naovo su posebno upozorili veæ spomenuti kritièari ekonomskog neoli-beralizma u okviru diskusije na relaciji Washington-Post-Washing-ton Consensus. Hrvatska je bila zadnja zemlja u tranziciji kojoj sesmio i trebao dogoditi nekritièki pristup doktrini ekonomskog neoli-beralizma. Velike razlike u tranzicijskim dostignuæima dvije susjed-ne i prijateljske zemlje, Slovenije i Hrvatske, imaju svoje duboko ko-rijenje (ne zanemarujuæi nametnuti rat) upravo u ovoj pojavi.Èinjenicu da se Hrvatska neæe prikljuèiti obitelji Europske unije u ok-viru prve skupine zemalja takoðer treba pripisati spomenutim ele-mentima koji se odnose na pogreške ekonomske i ukupne politike.Sputavani ekonomski i demokratski razvoj te višegodišnja meðuna-rodna izolacija Hrvatske, ostavili su takve tragove koji æe se uz velikenapore i veliku cijenu morati ispravljati u godinama koje su prednama.


5. Gdje je Hrvatska

Tranzicijska kretanja u Hrvatskoj tijekom devedesetih su bila deter-minirana dvjema skupinama pogrešaka. Prva se skupina odnosi naekonomsku politiku, a druga na ukupnu politiku. Prva skupinapogrešaka, posebno treba spomenuti tajkunsku privatizaciju ipogrešnu razinu stabilizacije, prouzrokovala je tešku gospodarsku,socijalnu i moralnu krizu.

Druga skupina pogrešaka prouzrokovala je meðunarodnu izolacijuHrvatske. Jedna i druga skupina pogrešaka imala je za posljedicu ve-liko zaostajanje Hrvatske u ukljuèivanju u euroatlanske integracije.Komparativni ekonomski indikatori pokazuju da Hrvatska osjetnozaostaje za svim drugim srednjoeuropskim zemljama u tranziciji (Ta-blica 2.). Hrvatska je jedina meðu ovim zemljama koja ne samo danije dostigla i osjetno premašila predtranzicijsku razinu BDP, nego toneæe dostiæi ni u narednoj (2003) godini. U tom kontekstu valja spo-menuti i element koji je pridonio relativnom ubrzanju razine BDP.Materijalni dio BDP tj. društveni proizvod imao je 1993. u odnosu na1990. razinu (Indeks) od 51,2. Preraèunavanjem društvenog proizvo-da u BDP (po SNA metodi) došlo je do njegovog posebnog poveæanjai zbog toga što su u ratnim godinama osjetno manje smanjene uslugeu odnosu na smanjenje materijalnog proizvoda u izrazu društvenogproizvoda.11 Indeks industrijske proizvodnje u odnosu na godinu1989. ostao je gotovo nepromijenjen. U 2000. godini (56,9), a u godi-ni 1993. (57,5). Sve to govori u prilog velikog zaostajanja proizvod-nje materijalnog dijela BDP, posebno industrije. To navodi na po-navljanje veæ izreèene ocjene da æe Hrvatska morati prolaziti kroznovu fazu industrijalizacije u uvjetima informatièke epohe. Ovi od-nosi i sami za sebe govore o uzrocima tako velike stope nezaposle-nosti koju nema ni jedna druga promatrana zemlja. Dostignutu razinuukupne i posebno industrijske proizvodnje treba neposredno povezatis tajkunskom privatizacijom i pogrešnom razinom stabilizacije. To suzapravo dvije strane iste medalje koje su uzrokovale veoma nepo-voljna tranzicijska kretanja. Umjesto svestranog restrukturiranja sciljem ubrzavanja proizvodnje i zaposlenosti na osnovama poveæa-vanja konkurentnosti i ekspanzije izvoza, uslijedilo je nešto sasvimsuprotno.


11 Zoran Anušiæ, �eljko Rohatinski i Velimir Šonje (ed.el.al.): Put u nisku inflaciju, Hrvatska1993-1994, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 1995. str. 138

Tab

lica

1.B

RU

TO

DO

MA

ÆI

PR

OIZ

VO

Dst

varn

epr

omje

neu

%pr

ema

pret

hodn

ojgo

dini

Inde

ksIn

deks

pred

viða

nje

1990

=10

019

95=

100

1994

.19

95.

1996

.19

97.

1998

.19

99.

2000

.20

01.1

2002

.20

03.

2001

.20

01.

Èeš

kaR

epub

lika

2.2

5.9

4.3

-0.8

-1.2

-0.4

2.9

3.5

3.0

4.0

103.

310

8.0

Mað

arsk

a2.

91.

51.

34.

64.

94.

25.

23.

83.

64.

011

2.1

126.

0

Pol

jska

5.2

7.0

6.0

6.8

4.8

4.1

4.0

1.1

0.0

2.0

144.

712

9.0

Slo

vaèk

a4.

96.

76.

26.

24.

11.

92.

23.

13.

04.

010

8.5

126.

0

Slo

veni

ja5.

34.

13.

54.

63.

85.

24.

63.

03.

54 .

012

3.7

127.

0

CE

EC

-52

4.1

5.7

4.8

4.6

3.4

2.9

3.8

2.3

1.7

3.0

125.

012

3.8

Bug

arsk

a1.

82.

9-1

0.1

-7.0

3.5

2.4

5.8

5.0

4.0

4.0

83.1

98.4

Rum

unjs

ka3.

97.

13.

9-6

.1-4

.8-2

.31.

64.

93.

04.

086

.896

.7

CE

EC

-72

4.0

5.8

3.8

1.9

1.8

1.9

3.5

3.0

2.1

3.3

114.

411

6.9

Hrv

atsk

a5.

96.

85.

96.

82.

5-0

.43.

74.

03.

04.

090

.312

4.5


Mak

edon

ija

-1.8

-1.1

1.2

1.4

3.4

4.3

4.3

-4.0

0.0

2.0

94.5

110.

8

Jugo

slav

ija

32.

56.

15.

97.

42.

5-2

1.9

6.4

5.0

4.0

4.0

48.8

101.

7

Rus

ija

-12.

7-4

.1-3

.40.

9-4

.95.

49.

05.

03.

04.

069

.411

1.8

Ukr

ajin

a-2

2.9

-12.

2-1

0.0

-3.0

-1.9

-0.2

5.8

9.0

5.0

5.0

47.1

98.5

Est

onij

a-2

.04.

64.

010

.45.

0-0

.76.

94.

74.

05.

093

.213

4.1

Lat

vija

0.6

-0.8

3.3

8.6

3.9

1.1

6.6

7.5

5.5

6.0

67.0

135.

1

Lit

va-9

.83.

34.

77.

35.

1-3

.93.

94.

74.

55.

071

.612

3.4

Arm

enij

a5.

46.

95.

93.

37.

33.

36.

19.

5-

-74

.414

0.9

Aze

rbej

d�an

-19.

7-1

1.8

1.3

5.8

10.0

7.4

11.1

9.0

--

64.2

153.

3

Bje

loru

sija

-12.

6-1

0.4

2.8

11.4

8.4

3.4

5.8

3.0

--

90.4

139.

9

Gru

zija

-10.

42.

611

.210

.72.

93.

01.

85.

0-

-39

.413

9.5

Kaz

akhs

tan

-12.

6-8

.20.

51.

7-1

.92.

79.

612

.0-

-77

.612

6.4

Kir

gist

an-2

0.1

-5.4

7.1

9.9

2.1

3.7

5.0

6.5

--

70.6

139.

4

Mol

davi

ja-3

0.9

-1.9

-5.9

1.6

-6.5

-3.4

1.9

3.0

--

35.6

90.6

Tad

�iki

stan

-21.

3-1

2.4

-16.

71.

75.

33.

78.

312

.0-

-64

.74

112.

2


Tur

kmen

ista

n-1

6.7

-7.7

0.1

--

--

--

--

-

Uzb

ekis

tan

-5.2

-0.9

1.7

5.2

4.4

4.4

4.0

4.5

--

102.

912

6.7

CIS

-14.

2-5

.3-3

.21.

0-3

.64.

67.

8-

--

--

Izvo

r:W

IIW

baze

podata

kaukl

juèu

juæi

naci

onaln

est

ati

stik

e,pre

dvi

ðanje

:W

IIW

.

ose

fP

`sch

let

al.

Tra

nsi

tion

Countr

ies,

Face

Up

toG

lobal

Sta

gnati

on:

Isit

Catc

hin

g?,R

esea

rch

Rep

ort

sN

o.283.

Feb

ruary

2002.st

r.26

Nap

omen

e:1)

Pre

lim

inar

no.-

2)W

IIW

proc

jena

.-3)

Bru

tom

ater

ijal

nipr

oizv

od.-

4)19

92=

100.


Zbog pogrešne razine stabilizacije i prije svega nezadovoljavajuæekonkurentnosti umjesto restrukturiranja, uslijedilo je destruiranje igušenje poduzeæa s krajnjom konzekvencom masovnih steèajeva imasovnog otpuštanja radnika. Umjesto modela razvoja koji se temeljina poveæavanju proizvodnje i ekspanzije izvoza, u praksi se ostvari-vao model razvoja trgovine i ekspanzije uvoza.

Neviðena ekspanzija uvoza strane robe, posebno automobila, uz veli-ku podršku bankarskog sustava, stvarala je privid veoma dobro orga-niziranog i bogatog tr�išta kao i vanjski utisak rasta standarda i bla-gostanja. Stvarno stanje je meðutim bilo dijametralno suprotno.

Sve veæi porast nezaposlenosti zbog gušenja i gašenja domaæih podu-zeæa koja nisu mogla izdr�ati (uvjetno reèeno nelojalnu) konkurent-sku borbu sa stranom robom, koja je zbog pogrešne razine stabiliza-cije bila svestrano favorizirana. Sve je to u krajnjoj instanci proizveloarmiju od preko 400 tisuæa nezaposlenih radnika. Politika brze euri-zacije uz svestrano prepuštanje bankarskog kompleksa stranom kapi-talu, u svemu tome predstavlja posebno pitanje.

Ponašanje je bilo takvo kao da æemo veæ sutra postati èlanovi Europ-ske unije, a mi smo na�alost od toga dalje od nekih drugih zemaljakoje su u svojoj pripremljenosti za tranziciju daleko zaostajale zanama. Velika štednja hrvatskih graðana ostala je samo utoliko hrvat-ska što je na raspolaganju hrvatskim graðanima.

Meðutim, s tom velikom štednjom kada se ona treba pretvoriti kaokapital u razvojni potencijal, ne raspola�u hrvatski graðani, negostranci. O tome momentu valja oštro razmišljati jer se stvari takvogkaraktera ne mogu prepustiti sluèajnosti ni stihiji. Neka novija iskust-va upozoravaju na svu ozbiljnost pitanja upravljanja i odluèivanja ofinancijskom kapitalu koji se temelji na štednji hrvatskih graðana.Neobuzdana navala i nekritièna primjena ekonomskog neolibera-lizma doveli su do stihijnih pojava u raspodjeli i potrošnji, do naglograslojavanja hrvatskog društva, do poveæavanja siromaštva i do tak-vih socijalnih razlika koje prema istra�ivanju Svjetske banke nema nijedna druga zemlja s kojom se mo�emo i �elimo komparirati. 12


12 Dokument svjetske banke: Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanjuHrvatske, lipanj 2000.

Tab

lica

2.E

urop

ske

zem

lje

utr

anzi

ciji

-K

ompa

rati

vnie

kono

msk

iind

ikat

ori

BD

P20

01.

Ind

eks

1990

=10

0

Bru

toin

du

stri

jsk

ap

roiz

vod

nja

Ind

eks

2000

.19

89=

100

Pro

du

kti

-vn

ost

rad

au

ind

ust

riji

Ind

eks

2000

.19

89=

100

Sto

pa

infl

acij

e20

01.

Sto

pe

nez

apos

le-n

osti

u%

2001

Van

jsk

otr

govi

n-

ski

bal

ans

um

nE

UR

2001

Tek

uæi

raèu

nu

bn

EU

R20

01

Tek

uæi

raèu

nu

%B

DP

-a20

01

BD

Pp

ost

anov

nik

uE

UR

(p.p

.p.)

2001

BD

Pp

ost

anov

nik

uE

U-1

5=1

0020

01

Ind

eks

teèa

jne

razl

ike

2001

.(b

a-zi

ran

on

aE

CU

)

Èeš

ka

103.

383

.013

2.2

4.7

8.9

-349

1-2

.2-3

.913

709

582.

27

Mað

arsk

a11

2.1

136.

322

1.7

9.2

8.0

-400

0-1

.1-2

.211

759

502.

11

Pol

jsk

a14

4.7

128.

119

3.3

5.5

17.4

-162

00-7

.0-4

.091

1339

1.79

Slo

vaèk

a10

8.5

89.9

124.

47.

318

.6-2

382

-1.5

-7.6

1104

247

2.69

Slo

ven

ija

123.

780

.315

2.8

8.4

12.0

-994

-0.1

-0.4

1644

370

1.62

Bu

gars

ka

83.1

46.9

120.

57.

417

.3-2

200

-0.8

-6.2

5667

243.

18

Ru

mu

njs

ka

86.8

47.3

101.

734

.58.

6-4

652

-2.3

-6.0

6465

273.

28

Hrv

atsk

a90

.356

.913

1.1

4.9

23.1

-491

4-0

.9-4

.474

6132

1.47

Ru

sija

69.4

54.2

81.8

21.6

9.0

5543

434

.211

.078

7733

3.29

Uk

raji

na

47.1

57.6

87.5

12.0

3.7

1900

1.0

2.6

3856

164.

37

Izvo

r:W

IIW

baze

podta

kaukl

juèu

juæi

naci

onaln

est

ati

stik

e,pro

gnoze

:W

IIW

.T

abli

caje

sast

avl

jena

na

tem

elju

studij

e:Jo

sef

Psc

hl

etal

Tra

nsi

tio

n

Countr

ies,

Face

Up

toG

lobal

Sta

gnati

on:

Isit

Catc

hin

g?,R

esea

rch

Rep

ort

sN

o.283.,

Feb

ruary

2002.

Nap

omen

e:1)

Pre

lim

inar

no.2

)P

roda

je.3

)W

IIW

proc

jena

.


Sve se to dogaðalo u uvjetima kada je potrošnja sve više izlazila izokvira realnih moguænosti proizvodnje. Tako se dio potrošnje ali-mentirao i putem zadu�ivanja i putem deficita i putem slabogodr�avanja postojeæeg kapitala te putem tzv. kapitalnih dohodaka štogod pod tim izrazom podrazumijevali. Stalno poveæavanje deficita urobnoj razmjeni, gdje je u prošloj (2001.) godini izvoz sudjelovao sasvega 22,6 u BDP (u Sloveniji 51,1) i gdje je sa svega 51,4% pokrivaouvoz (u Sloveniji 91,2) predstavlja problem koji bi morao plijeniti ve-liku pozornost ekonomske politike. Jer taj je problem tijesno povezans poveæanjem proizvodnje, izvoza i zaposlenosti. Nema nikakvih mo-guænosti da se ostvaruje bilo kakav model pune zaposlenosti (adopušteno je pretpostaviti da se o nekom drugom i ne razmišlja) uko-liko se ne poboljšaju odnosi robnog izvoza i uvoza.

Sve druge varijante u ovom kontekstu ostaju, bez obzira na mo-guænosti ostvarivanja relativno povoljnih platno bilanènih odnosa,nedovoljno uèinkovite. Na ovo posebno upozoravaju analitièariBeèkog instituta u veæ citiranoj studiji. Oni decidirano ka�u daHrvatska mo�e dugoroèno provoditi ovakvu ekonomsku politikusamo pod uvjetom da se odluèi za deindustrijalizaciju. Što bi to sveznaèilo, nije ni potrebno detaljnije elaborirati. Sve u svemu, niskameðunarodna konkurentnost je jedna od temeljnih karakteristikahrvatskog gospodarstva. U tome je kontekstu zanimljivo razmotriti ikretanje indeksa teèajnih devijacija (Tablica 3.)

Iz teorije i prakse je poznato da je vrijednost ovih indeksa (kao omjeraizmeðu teèaja po paritetu kupovne moæi i teèaja razmjena) utolikoveæa ukoliko je veæa razlika izmeðu razine razvijenosti zemlje za kojuse mjerenje vrši i zemlje u èijoj se valuti ta mjera iskazuje. Podaci na-vedene tablice ovu definiciju dosta dobro potvrðuju. Izuzetak je jedi-no Hrvatska. Opæenito bi mogli konstatirati da ovi odnosi spadajumeðu va�ne sintetièke argumente koji govore u prilog prosudbe opogrešnoj razini stabilizacije.

Hrvatska je zapoèela s vrijednošæu indeks teèajne devijacije u 1993.godini (kada je poèeo stabilizacijski program) od 2.14. U osnovi semo�e reæi da je ta vrijednost indeks teèajne devijacije dobro aproksi-mirala odnose globalne produktivnosti rada izmeðu hrvatskog gospo-darstva i vanjskog svijeta. A to znaèi da je ta vrijednost izra�avalaonaj intenzitet apreciranosti domaæe valute koji pod utjecajemvanjske konkurencije mora stimulirati restrukturiranje domaæih po-duzeæa, ali koji omoguæava njihovo pre�ivljavanje, a ne gušenje.


Meðutim, veæ od 1994. godine pa dalje, razina stabilizacije je uspo-stavljena na osjetno veæoj apreciranosti kune.

Razmatrajuæi i teorijski i primijenjeno-ekonomski ove odnose, dobi-va se utisak kao da je gospodarstvo Hrvatske osjetno razvijenije odsvih drugih, posebno srednjoeuropskih zemalja u tranziciji. Stvarnostje meðutim bitno razlièita. To se posebno odnosi na Sloveniju koja jepreko dva puta razvijenija od Hrvatske i koja je u prošloj (2001) go-dini nominalno deprecirala i poveæala indeks teèajne devijacije od1.57 na 1.62.

Tablica 3.Indeksi teèanih devijacija

Zemlja 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001.

Èeška 3.38 3.04 2.9 2.68 2.63 2.44 2.47 2.34 2.27

Maðarska 2.29 2.28 2.46 2.43 2.27 2.35 2.32 2.27 2.11

Poljska 2.59 2.63 2.47 2.28 2.21 2.13 2.19 1.98 1.79

Slovaèka 3.28 3.11 2.99 2.90 2.71 2.73 2.92 2.70 2.69

Slovenija 1.82 1.75 1.59 1.61 1.58 1.54 1.54 1.57 1.62

Bugarska 4.09 4.83 4.15 4.22 4.00 3.46 3.40 3.29 3.18

Rumunjska 4.87 4.64 4.77 4.90 4.17 3.40 3.88 3.23 3.28

Estonija 5.62 4.09 3.14 2.62 2.49 2.33 2.28 2.21 2.09

Hrvatska 2.14 1.72 1.67 1.65 1.58 1.52 1.59 1.53 1.47

Makedonija 2.99 2.51 2.15 2.16 2.36 2.60 2.65 2.57 2.33

Rusija 7.23 3.90 3.49 2.77 2.40 3.55 5.23 3.87 3.29

Ukrajina 8.44 5.99 6.06 4.46 3.46 4.11 5.37 4.83 4.37

Izvor: WIIW baze podataka ukljuèujuæi nacionalne statistike, predviðanje: WIIW.

Ova tablica je konstruirana na osnovi studije: Josef P schl et al. Transition

Countries, Face Up to Global Stagnation: Is it Catching?, Research Reports

No. 283., February 2002.

Napomena: Indeks teèajne devijacije je termin koji je Beèki institut za komparativne

meðunarodne studije definirao kao odnos izmeðu teèaja po paritetu kupovne

moæi i teèaja razmjene.

Nasuprot tome, u Hrvatskoj se sna�na aprecijacija nastavlja tako daje u isto vrijeme indeks teèajne devijacije smanjen od 1.53 na 1.47.


Sve se to, razumije se, odra�ava i na komparativnu razinu cijena.Meðu zemljama u tranziciji, koje æe prve biti integrirane u Europskuuniju, Slovenija ima najvišu razinu cijena od 62%. To je i razumljivobuduæi je Slovenija najrazvijenija zemlja u ovoj skupini. Ono što jemeðutim manje razumljivo je èinjenica da Hrvatska ima u euro izra-zu osjetno višu razinu cijena i od Slovenije. Jer, dok je u komparaciji sEU u prošloj (2001) godini Slovenija imala razinu cijena od 62%,Hrvatska je u isto vrijeme imala razinu od 68%. Ne ulazeæi dalje idublje u ove probleme, valja konstatirati da niska razinameðunarodne konkurentnosti predstavlja središnji problem hrvat-skog gospodarstva. Pogrešna razina stabilizacije i velika nekonk-urentnost bili su temeljni uzroci destruiranja, gušenja, devastiranja,propadanja i likvidacije brojnih poduzeæa tijekom devedesetih. Ma-sovni steèajevi uz brojno otpuštanje radnika i sna�no poveæavanje ne-zaposlenosti poèetkom ovog stoljeæa logièan su rezultat velikih spo-menutih pa i nespomenutih pogrešaka ekonomske politike tijekomdevedesetih.

Pogrešna razina stabilizacije (što u isto vrijeme oznaèava i veliku ne-konkurentnost) i tajkunska privatizacija nametnule su model privre-ðivanja koji se temelji na razvoju trgovine i ekspanzije uvoza. Dakle,nešto što predstavlja proturjeènost poznatim modelima rasta koji setemelje na razvoju proizvodnje i ekspanziji izvoza.

Ne ulazeæi u spekulacije mo�e li ovaj model opstati, ipak valja ocije-niti da se temeljem ovog modela ne mogu rješavati nagomilani pro-blemi proizvodnje i nezaposlenosti. A upravo rješavanje problemabr�eg smanjivanja postojeæe armije nezaposlenih (meðu kojima je inemali broj mlade i kvalificirane generacije) predstavlja temeljnuodrednicu svake nade i �elje za kretanje u smjeru društva reformira-nog blagostanja. Dogaðanja poèetkom ovog stoljeæa su probudilaneku nadu, ali se neki opipljiviji rezultati jedva naziru. Kumuliraniproblemi tijekom devedesetih doveli su do duboke gospodarske, mo-ralne i socijalne krize. Potrebno vrijeme, pa i cijena i troškovi potpu-nog prevladavanja ove krize bit æe, po svemu sudeæi, nešto veæi negose na poèetku (demokratskih) promjena pretpostavljalo.

6. Hrvatska i Europska unija

Za razliku od svih drugih srednjoeuropskih zemalja koje su se sasvimpribli�ile ukljuèivanju u Europsku uniju, Hrvatska se relativno udalji-


la od takvih ostvarenja. U rujnu godine 1994. bio je organiziran velikimeðunarodni skup ekonomista Europske unije. Mjesto odr�avanjaskupa je bio University of Exuter, Engleska. Tema skupa su bile kon-cepcijske osnove razvoja Europske unije. Bio sam pozvan da u svomreferatu (kao jedini referent iz zemalja u tranziciji) dam svoje viðenjeo ukljuèivanju tranzicijskih zemalja u Europsku uniju.13 U to su sevrijeme kao moguæi potencijalni kandidati spominjale samoMaðarska, Poljska i Èeška. Kada sam na koncu svoga izlaganja zapi-tao što je sa Slovenijom i Hrvatskom koje imaju neke iste ili slièneekonomske, povijesne i geopolitièke karakteristike kao i tri spomenu-te zemlje, reagiranja su bila razlièita. Slovenija je prošla dosta glatko.Hrvatska meðutim nije. Pored razlika u razini razvijenosti, primjedbesu se odnosile na makroekonomsko i makropolitièko okru�enje. Ipremda je na koncu diskusije i Hrvatska i Slovenija uvrštena u blokod pet zemalja koje bi se prve trebale prikljuèiti Europskoj uniji, ipaksu nas kasnija dogaðanja, posebno devijantne pojave u makroeko-nomskom i makropolitièkom okru�enju, sve više udaljavale od Eu-ropske unije.

Ne ulazeæi posebno u specifiènu idejno-politièku strukturu dominant-nih politièkih snaga u Hrvatskoj na poèetku tranzicije, ogranièit æu sesamo na tvrdnju da te snage nisu promotivno djelovale u smjeru euro-atlanskih integracija. I premda je poèetkom devedesetih tranzicijskakriza bila zajednièka karakteristika svih zemalja u tranziciji, uHrvatskoj je ta kriza dobivala svekoliki karakter i odnosila se ne smona gospodarsku, nego i na moralnu i socijalnu sferu. Makropolitièko imakroekonomsko okru�enje; nastalo pod utjecajem spomenutih po-litièkih snaga i pogrešaka ekonomske i ukupne politike, dakle:tajkunska privatizacija, pogrešna razina stabilizacije i meðunarodnaizolacija; bilo je podlo�no utjecajima brojnih monopola i oligopola.

To se posebno odnosi na monopolske pojave u sferi vlasništva, tr�ištai politièkog ustrojstva. Kao što je iz teorije i prakse poznato tako jeokru�enje veoma pogodovalo za brojne društvene devijacije. Njihovraspon ide od sitnog kriminala, mita i korupcije pa sve do organizira-nog kriminala i mafiokracije. U takvom okru�enju dolazi do erozijefunkcije pravne dr�ave, a isto tako i do erozije funkcije socijalnedr�ave i ostvarivanja naèela socijalne pravde.


13 Dragomir Vojniæ: “European Integrational Processes and the Countries in Transition-withSpecial Reference to Croatia and Former Yugoslavia”, Conference ISSUE., SingleEuropean Market, Paper, No, 88. University of Exeter, September 8-11, 1994.

Na najveæem meðunarodnom skupu u tranziciji, koji je u listopadu1998. godine organizirao Beèki institut za komparativne ekonomskestudije, Hrvatska i Rusija su bile spomenute kao zemlje s razvijenommafiokracijom. Dvije godine kasnije te su se ocjene ponovile i na ve-likom meðunarodnom skupu o tranziciji koji je organizirao Institut zameðunarodna ekonomska i politièka istra�ivanja Akademije Ruskefederacije. Uvodnoj sesiji je predsjedavao Gorbaèov. U svom izla-ganju na ovom skupu spomenuo sam neke teze koje sam spominjao ina skupu u Beèu. Hrvatska je mala zemlja najbolje pripremljena zatranziciju. Pojava deformacija mafiokratskog karaktera nije svijet za-brinula, ali ga je razoèarala. Rusija je velika zemlja najslabijepripremljena za tranziciju. Devijantne pojave ovakvog karaktera susvijet zabrinule, ali ne i razoèarale jer se puno bolje nije ni oèekivalo.U svom komentaru u razlikama uzroènoposljediènih veza ovih devi-jantnih pojava iznio sam ovakve stavove. U Hrvatskoj, kao najboljepripremljenoj zemlji za tranziciju, mafiokratske pojave su penetriralena krilima vlasti od vrha do dna. U Rusiji kao zemlji najslabijepripremljenoj za tranziciju, vlast se gradila na krilima mafije od dnado vrha.

U Rusiji je slijed ovakvih dogaðanja prekinut dolaskom na vlast Puti-na, a u Hrvatskoj demokratskim promjenama poèetkom ovog sto-ljeæa.14 Takve sam prosudbe iznio u Moskvi. Kada bi ih danas izno-sio, nisam siguran da bi ostale iste. To zbog toga što su u Rusiji glavniakteri ovakvih devijantnih pojava onemoguæeni pa èak i formalnodislocirani. U Hrvatskoj se o neèem sliènom još ne mo�e govoriti. Naspomenutom skupu u Moskvi, gdje su sudjelovali i ekonomisti ze-malja Europske unije i glavnih meðunarodnih financijskih organiza-cija, apelirao sam da se, s obzirom na bitno izmijenjen (poboljšan)meðunarodni polo�aj Hrvatske, ona u prvom bloku zemalja ukljuèi ueuroatlanske integracijske procese. Ono što je s time u vezi veæ danasjasno to je da æe Hrvatsku mimoiæi prvi blok zemalja koje se integri-raju u Europsku uniju. Ono što meðutim nije jasno je vrijeme kada æese Hrvatska prikljuèiti ovim zemljama. Ukoliko bi se napustio kriterijrazine razvoja od aproksimativno 50% prosjeènog BDP zemalja Eu-ropske unije, onda bi se to moglo dogoditi u jednoj od godina ovogdesetljeæa. Ovo treba posebno naglašavati zbog toga što smo danas


14 Detaljnije u autorovom radu i Globalization, Integration and central european countries intransitia, with a special reference to Croatia, u knjizi Oleg Bogomolov (ed. et. al.)Post-social countries in Globalizing world, Russian Academy of Sciences, Moskva, 2001.str. 290-309

još veoma daleko od te razine razvoja buduæi je odgovarajuæi indeks32. (Tablica 4.)

Uva�avajuæi pozitivne pomake i u meðunarodnoj poziciji Hrvatske,pa i opæenito u makroekonomskom i makropolitièkom okru�enju,ipak je potrebno savladati još brojne barijere. Savladavanje tih barije-ra u godinama pred nama zahtijeva postepeno ispunjavanje svih onihobaveza koje proizlaze iz potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pri-dru�ivanju. A za ispunjavanje tih obaveza i savladavanje svih barijeraæe biti potrebno više godina kontinuiranog rada. Koliko æe to godinatrajati, za Hrvatsku nije neva�no. Ovo posebno podvlaèim zbog togašto je Hrvatska eurizirana više nego bilo koja zemlja u tranziciji.

Kapital hrvatskih banaka je najveæim dijelom euriziran, internaciona-liziran i globaliziran. Hrvatski graðani mogu raspolagati svojomštednjom. Ali hrvatska dr�ava nema utjecaja na hrvatski bankovni ka-pital. Jer vlasnici i menad�eri su negdje drugdje. Kada se jednomukljuèimo u Europsku uniju, sva ova pitanja æe se javljati u jednomdrugom, vjerojatno povoljnijem, svjetlu. Do tada æemo se suoèavativiše s ogranièenjima nego s prednostima ovakvog stanja. Jer u istovrijeme i imamo i nemamo one slobode što se obièno podrazumijeva-ju pod pojmom monetarnog suvereniteta. Radi se o onim proturjeèji-ma koja su opæenito inherentna procesima globalizacije i integracije.Kada procesi ekonomske globalizacije idu simultano s procesima po-litièke globalizacije (u konkretnom sluèaju) europske integracije, za-jednièki interesi takvih procesa su jasno prepoznatljivi.

Do tada male zemlje kao što je Hrvatska moraju plaæati odgovarajuæucijenu, prihvaæajuæi i neka ogranièenja, a ne samo prednosti koje suinaèe ovakvim procesima inherentne. Nemajuæi nikakve iluzije niti oproturjeèjima globalizacijskih trendova niti o beskonfliktnosti inte-gracijskih procesa, Hrvatskoj, kao maloj zemlji, ne ostaje nikakvadruga solucija osim intenzivne i sustavne pripreme za èim br�eukljuèivanje u ove trendove i procese. To ne mora predstavljati nekuveliku sreæu, ali predstavlja nešto što se (bilo kako to tumaèili) mo�estaviti pod zajednièki nazivnik sudbina. Polit-ekonomisti bi vjerojat-no to radije prihvatili kao ekonomsku (pa i povijesnu) nu�nost.


529

Tab

lica

4.B

DP

post

anov

niku

,od

2001

.kon

stan

tne

cije

ne(E

CU

/EU

R)

1990

.19

93.

1995

.19

96.

1997

.19

98.

1999

.20

00.

2001

.20

05.

2010

.20

15.

proj

ekci

japr

etpo

stav

lja

4%ra

stB

DP

-ain

ultu

stop

ura

sta

stan

ovni

štva

Èeš

ka10

044

9796

1128

611

984

1226

212

072

1227

912

939

1370

915

884

1932

523

512

Mað

arsk

a72

0873

6583

1685

9792

8897

4310

403

1124

311

759

1370

316

672

2028

4

Pol

jska

4576

4963

6302

6787

7456

7780

8264

8794

9113

1005

412

232

1488

2

Slo

vaèk

a74

8663

2579

1485

2993

1196

4410

013

1045

411

042

1279

415

565

1893

8

Slo

veni

ja10

111

9934

1160

712

192

1315

813

631

1460

615

594

1644

319

144

2329

128

337

Bug

arsk

a48

6244

5950

0746

0044

3045

9748

2852

4856

6766

2980

6698

13

Rum

unjs

ka53

3948

5257

6861

1359

2556

2756

2058

4564

6574

9191

1411

088

Est

onij

a-

5145

5735

6125

7017

7384

7517

8252

8925

1054

112

825

1560

4

Lat

vija

7112

4058

4446

4725

5337

5575

5800

6365

7022

8493

1033

312

572

Lit

va72

8249

9549

7453

0158

6361

4460

2764

1268

6481

4699

1112

058

EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

530

Hrv

atsk

a59

8043

5952

1458

3363

0465

3865

6569

9374

6186

4510

518

1279

6

Mak

edon

ija

3651

3474

3770

3845

3988

4084

4328

4587

4491

4955

6029

7335

Rus

ija

8431

6894

6157

6064

6318

6001

6478

7271

7877

9127

1110

413

509

Ukr

ajin

a58

7645

5833

2430

6630

8730

4131

2134

0638

5645

9855

9468

06

proj

ekci

japr

etpo

stav

lja

2%ra

stB

DP

-ain

ultu

stop

ura

sta

stan

ovni

štva

Aus

trij

a15

945

1809

319

937

2065

221

557

2222

023

258

2444

025

379

2747

230

331

3348

8

Nje

maè

ka15

052

1759

319

890

1992

720

938

2152

822

440

2363

524

291

2629

329

030

3205

1

Grè

ka87

6710

395

1192

012

322

1279

413

568

1441

315

406

1658

017

946

1981

421

876

Por

tuga

l92

6311

086

1276

113

157

1446

614

771

1578

216

643

1777

319

238

2124

023

451

Špa

njol

ska

1150

012

897

1414

114

670

1553

016

104

1730

318

403

1963

021

248

2346

025

902

Tur

ska

4416

5163

5239

5534

6003

6163

5990

6468

6009

6505

7182

7929

Japa

n17

241

1965

621

675

2260

623

614

2357

724

186

2512

425

367

2745

830

316

3347

1

SA

D21

852

2388

926

141

2714

729

242

3057

232

095

3398

034

821

3769

141

614

4594

5

EU

(15)

pros

jek

1475

016

282

1815

318

579

1951

120

382

2140

522

595

2359

225

536

2819

431

129

Dragomir Vojniæ: ZEMLJE U TRANZICIJI U OKRU�ENJU...

531

Eur

opsk

aU

nija

(15)

pros

jek

=10

0

1990

.19

93.

1995

.19

96.

1997

.19

98.

1999

.20

00.

2001

.20

05.

2010

.20

15.

Èeš

ka68

6062

6563

5957

5758

6269

76

Mað

arsk

a49

4546

4648

4849

5050

5459

65

Pol

jska

3130

3537

3838

3939

3939

4348

Slo

vaèk

a51

3944

4648

4747

4647

5055

61

Slo

veni

ja69

6164

6667

6768

6970

7583

91

Bug

arsk

a33

2728

2523

2323

2324

2629

32

Rum

unjs

ka36

3032

3330

2826

2627

2932

36

Est

onij

a-

3232

3336

3635

3738

4145

50

Lat

vija

-25

2425

2727

2728

3033

3740

Lit

va-

3127

2930

3028

2829

3235

39

Hrv

atsk

a41

2729

3132

3231

3132

3437

41

Mak

edon

ija

2521

2121

2020

2020

1919

2124

EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

Rus

ija

5742

3433

3229

3032

3336

3943

Ukr

ajin

a40

2818

1716

1515

1516

1820

22

Aus

trij

a10

811

111

011

111

010

910

910

810

810

810

810

8

Nje

maè

ka10

210

811

010

710

710

610

510

510

310

310

310

3

Grè

ka59

6466

6666

6767

6870

7070

70

Por

tuga

l63

6870

7174

7274

7475

7575

75

Špa

njol

ska

7879

7879

8079

8181

8383

8383

Tur

ska

3032

2930

3130

2829

2525

2525

Japa

n11

712

111

912

212

111

611

311

110

810

810

810

8

SA

D14

814

714

414

615

015

015

015

014

814

814

814

8

EU

(15)

pros

jek

100

100

100

100

100

100

100

100

100

100

100

100

Izvo

r:B

EN

CH

MA

RK

RE

SU

LT

SO

FT

HE

1996

EU

RO

ST

AT

-OE

CD

CO

MP

AR

ISO

NB

YA

NA

LY

TIC

AL

CA

TE

GO

RIE

S(p

reli

min

arn

o),

OE

CD

,1998;

Nati

onaln

est

ati

stik

e;W

IFO

;W

IIW

pro

cjen

a.

Jose

fP�sc

hl

etal.

Tra

nsi

tion

Countr

ies,

Face

Up

toG

lobal

Sta

gnati

on:

Isit

Catc

hin

g?,R

esea

rch

Rep

ort

sN

o.283.

Feb

ruary

2002

str.

34


7. Proturjeèja ekonomske politike na poèetku novogstoljeæa

Proturjeèja ekonomske politike na poèetku novog stoljeæa su višedi-menzionalna. Ona imaju svoje korijene i u kumuliranim pogreškamaekonomske politike tijekom devedesetih i u meðunarodnomokru�enju koje karakteriziraju globalizacijski trendovi i integracijskiprocesi. Posebno nepovoljni vanjski utjecaji su uslijedili zbog refor-me društva blagostanja i s time povezanim razmahom doktrine eko-nomskog neoliberalizma. Rijetko koja (posebno srednjoeuropska)zemlja u tranziciji se tako bezrezervno podala nekritièkoj primjenidoktrine ekonomskog neoliberalizma kao što je to uèinila Hrvatska.

To se dogodilo i usprkos tomu što je Hrvatska spadala meðu onezemlje koje su bile najbolje pripremljene za tranziciju. Hrvatskaekonomska znanost je tijekom mnogih godina i više desetljeæa bilaveoma reformski orijentirana. To se posebno odnosi na znanstvenikeekonomiste okupljene oko Ekonomskog instituta –Zagreb, koji je ak-tivno suraðivao s nizom srodnih instituta sliène orijentacije iz meðu-narodnog okru�enja. Znanstvenici ovog Instituta su se poslije demo-kratskih promjena veoma aktivno anga�irali u definiranju tranzicijs-ke infrastrukture u pripremanju analitièkih osnova koncepcije i stra-tegije razvoja i privatizacije.15 Ta se aktivnost ostvarivala u tijesnojsuradnji s prvom Vladom osamostaljene Republike Hrvatske. Veomabrzo (buduæi su pripreme bile veæ ranije uèinjene) pripremljene sudvije temeljne studije. Prva se odnosila na privatizaciju, a druga nakoncepciju i strategiju razvoja. Meðutim, ova je ljubav bila kratkogdaha tako da je praksa ekonomske politike krenula u sasvim drugom,tj. suprotnom smjeru. Umjesto da se ekonomska politika oslanja nakoncepciju i strategiju razvoja koja se u kontinuitetu priprema uz po-moæ ekonomske znanosti i odgovarajuæoj analitièko planskoj institu-ciji, izostala je svaka aktivnost na koncipiranju dugoroène razvojnepolitike. Time je zapoèeo period nekritiène primjene ekonomskog ne-oliberalizma. Tajkunska privatizacija i pogrešna razina stabilizacijeostavile su teške posljedice u svim sferama. Uslijedile su velike devi-jacije i u makroekonomskom i u makropolitièkom okru�enju.

Umjesto restrukturiranja uslijedio je proces destruiranja i postepenoggušenja mnogih poduzeæa s posljedicom sve veæeg broja steèajeva imasovnog otpuštanja radnika. Pod utjecajem raznih monopola i oli-


15 Detaljnije u knjizi Zvonimir Baletiæ (ed.el.al): Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji,Ekonomski institut, Zagreb, 1999.

gopola, kao i raznih poznatih i nepoznatih centara moæi, uslijedile suteške društvene deformacije u širokoj skali od masovnog kriminala ikorupcije do organiziranog kriminala i mafiokracije. Teško su naru-šene funkcije pravne i socijalne dr�ave i naèela socijalne pravde.Razlike izmeðu uskog kruga bogatih i veæine osiromašenog puèanst-va su se sve više poveæavale. Veæ citirana studija Svjetske banke jepokazala da Hrvatska spada meðu zemlje s najveæim razlikamaizmeðu siromašnih i bogatih. Zbog pogrešaka ekonomske i ukupnepolitike Hrvatska se našla u neugodnoj situaciji meðunarodne izola-cije i tihih sankcija.

Ne ulazeæi u sve relevantne detalje, opæenito se mo�e reæi da je to onasituacija s kojom se morala suoèiti nova Vlada lijevog centra poèet-kom 2000. godine. Najodluènije korake i najveæe (relativno brze)uspjeha nova je Vlada uèinila u bitnom poboljšavanju meðunarodnepozicije Republike Hrvatske.

Tu èinjenicu najbolje potvrðuje potpisivanje sporazuma o stabiliza-ciji i pridru�ivanju s Europskom unijom. Meðutim svi drugi potezinove Vlade, posebno oni koji se odnose na pogreške u tajkunskoj pri-vatizaciji i pogrešnu razinu stabilizacije, bili su manje odluèni. U ko-joj su mjeri ovi manje odluèni potezi bili subjektivne, a u kojoj objek-tivne naravi, vjerojatno æe se moæi nešto objektivnije prosuðivati unešto široj vremenskoj distanci. Moje su prosudbe opetovano išle usmjeru da se nova vlast našla zbog kumuliranih problema tijekom de-vedesetih u situaciji svojevrsne blokade, odnosno svojevrsnogzatoèeništva iz koga nije nalazila prave izlaze. Kolebanja u vezi stra�enjem adekvatnih rješenja su vjerojatno uslijedila i zbog straha odrizika, a isto tako i zbog poteškoæa u koalicijskom usklaðivanju sta-vova.

Posebne poteškoæe su vjerojatno uslijedile i zbog neodluènosti da se,barem donekle, izmjeni stav prema nekritiènoj primjeni doktrine eko-nomskog neoliberalizma koji je nanio velike štete zemljama u tranzi-ciji opæenito i Hrvatskoj posebno. Kada je u pitanju tajkunska privati-zacija, onda valja reæi da je ekonomska znanost veæ davno shvatila da(s obzirom na odnose politièkih snaga) nije realno moguæe oèekivatiradikalne mjere u smislu poništenja pretvorbe. Ono meðutim što je inaša javnost, koja je na pitanja pretvorbe i tajkunske privatizacije ve-oma osjetljiva jer su ošteæeni svi hrvatski graðani, a isto tako i što jeekonomska znanost oèekivala, je posveæivanje daleko više pozorno-sti devijantnim pojavama tajkunske privatizacije i revizije pretvorbe.


Osjetljivost hrvatskih graðana na sve ono što je povezano s devijant-nim pojavama privatizacije i revizije pretvorbe je nedvojbenopotvrdilo i nedavno (travanj 2001) provedeno ispitivanje.

Kada je u pitanju pogrešna razina stabilizacije, onda je, bez obzira namanje ili više radikalne poteze, ekonomska znanost oèekivala da æeekonomska politika, ako ne ništa drugo, poæi od prosudbe da to pred-stavlja problem, a ne prednost. Jer to je upravo onaj problem kojinajnoviji nobelovac ekonomist Joseph Stiglitz povezuje s miješanjemciljeva i sredstava razvoja. Meðutim, analizirajuæi prvi ekonomskopolitièki program Vlade dolazi se do spoznaje da je savladavanje pro-blema niske meðunarodne konkurentnosti stavljeno u prvi plan. Tajje problem povezan s poveæanjem proizvodnje, izvoza i zaposlenosti.

Ekonomska je politika u ostvarivanju toga cilja odluèila osloniti se napoznate (klasiène) metode. A to znaèi odluèila se osloniti na svekoli-ko restrukturiranje koje se odnosi i na proizvodnju, na tehnologiju, namenad�ment, marketing, na probleme poslovnih financija te na infor-matiku.

Ovakva orijentacija uslijedila je u uvjetima relativno stabilnog ma-kroekonomskog okru�enja kada su u pitanju cijene i teèaj i saniranibankarski sistem.

Politika restrukturiranja se trebala osloniti na poèetak novog investi-cijskog ciklusa po osnovi domaæe štednje i direktnih vanjskih investi-cija. Ovakvu politiku svestranog restrukturiranja je trebala podr�ati iodgovarajuæa fiskalna i monetarna politika. Odgovarajuæe su mjerepoduzete u smislu smanjivanja javne potrošnje i bruto troškova radakao i stimulativnijeg oporezivanja. Manja restriktivna monetarna po-litika trebala je stvoriti stimulativniju klimu za poduzetnike. To se po-sebno odnosi na smanjivanje razlika izmeðu cijena domaæeg novcakamata i stranog novca teèaja. Dvije godine ovakve politike dale suneke pozitivne rezultate. To se odnosi na stopu rasta BDP od oko 4%na poveæanje produktivnosti kao i na smanjenje kamata. Opæenito semo�e reæi da su ostvareni odreðeni pomaci u makroekonomskom imakropolitièkom okru�enju. Smanjena je nelikvidnost, poveæane suinvesticije i nešto je poboljšana njihova disperziranost i struktura.16

Temeljni problem meðutim i dalje ostaje velika nezaposlenost koja jeu prošloj (2001) godini prelazila 23%, relativno niska, stopa rastaBDP, pomanjkanje ekspanzije izvoza i veliki vanjski trgovinski defi-


16 Detaljnije u radu Gorazda Nikiæa: Strukturne promjene u preraðivaèkoj industriji Hrvatske,Ekonomski pregled br. 1-2, 2002., str. 191-224

cit. Kao jedan od sintetièkih izraza kumuliranih gospodarskih proble-ma ove faze razvoja i dalje ostaje niska i sa svih aspekata gledano ne-zadovoljavajuæa konkurentnost. Na ovaj element ukazuju i veæ spo-menuti podatci koje su pripremili suradnici Beèkog instituta za kom-parativne meðunarodne studije. Valja još jednom spomenuti njihovuocjenu da se na ovim osnovama mo�e ostvarivati odr�ivi rast (s obzi-rom na transfere i prihode od turizma), ali pod pretpostavkom da senastavi proces deindustrijalizacije. Bez daljnjeg ula�enja u mnoge re-levantne detalje, pred ekonomsku politiku se snagom ekonomske lo-gike nameæe kao temeljna zadaæa poveæanje stope rasta BDP. A kaošto je iz teorije i prakse poznato, poveæanje stope rasta je moguæe ost-varivati temeljem razmaha novog investicijskog ciklusa u osloncu nadomaæu štednju te u osloncu na vanjske izravne investicije. Za razlikuod ranijih godina, opæe pretpostavke u postojeæem makroekonom-skom okru�enju za razmah investicijskog ciklusa su bolje u odnosuna prethodne godine. To se odnosi i na likvidnost, i na kamate, i naodnose cijena domaæeg i stranog novca, i što je posebno va�no, naraspolo�ivi financijski i kreditni potencijal. Meðutim, pored svegatoga još uvijek nije stvoreno ono investicijsko ozraèje koje bi stimuli-ralo masovno poduzetništvo i na tim temeljima br�i razvoj i poveæa-nje zaposlenosti. Veliki dio postojeæeg bankarskog potencijala se idalje usmjerava na uvoz strane robe, posebno automobila, dajuæi nataj naèin veliki doprinos razvoju industrije zemalja našihvanjskotrgovinskih partnera. Sa strane bankara se ovakva situacijaobjašnjava i èinjenicom da baš i nema puno atraktivnih projekata kojenude domaæi poduzetnici. Nasuprot tome domaæi poduzetniciobjašnjavaju da su bankari i u odnosu na nemali broj dobrih projekatasuzdr�ljiviji jer u nastojanju minimiziranja rizika (što je njihovo pra-vo i du�nost), a u uvjetima postojanja konkurentnih moguænosti, veo-ma teško prihvaæaju domaæe (posebno one malo veæe) projekte. Štose to zapravo u stvarnosti dogaða. Ranijih smo godina govorili da jebitno u makroekonomskom okru�enju stvoriti investicijsko ozraèje isredstva te da æe samim time krenuti novi investicijski ciklus. Sada semeðutim sve to dogodilo, a pravog novog investicijskog zamaha jošuvijek nema. Na opatijskim smo savjetovanjima nerijetko spominjalipotrebu aktiviranja poduzetnièko-obrazovanih i investicijskih centa-ra, kao i na potrebu posveæivanja veæe pozornosti svemu onome štoobièno stavljamo pod zajednièki nazivnik “Research and Develop-ment”. Ima indicija da su i tu uèinjeni neki pomaci. Koliko æemo tre-bati èekati do poèetka novog investicijskog ciklusa? Buduæi da seekonomska politika nije u kontinuitetu oslanjala na odgovarajuæu


koncepciju i strategiju razvoja, teško je dati nešto cjelovitiji odgovorna postavljeno pitanje.

Jedna od moguæih nedoumica koje su u vezi s postavljenim pitanjemnameæe, odnosi se i na strukturu vlasništva. Nemala štednja (kunska ieurska hrvatskih graðana) je hrvatsko vlasništvo. Nasuprot tome,bankovni kapital koji je formiran temeljem štednje hrvatskih graðana,nije hrvatski. Njime upravljaju i donose odluke o njegovoj upotrebivlasnici koji su uglavnom izvan utjecaja ekonomske politike. Je li to ikoliki problem, tek treba vidjeti. Èinjenica je meðutim da ovakvustrukturu vlasništva nema ni jedna druga zemlja u tranziciji. U susjed-noj i prijateljskoj Sloveniji je to bitno razlièito. Meðu ekonomistimaje u novije vrijeme zanimljiva tema bila Argentina koja je, èini se,najbli�a po strukturi vlasništva. Samo usput spominjem reagiranje ar-gentinskih privrednika na moje izlaganje u Hrvatsko-argentinskojgospodarskoj komori za vrijeme XIX. svjetskog kongres ekonomistau Buenos Airesu u jesen 1999. godine. Rekli su da im se èinilo da go-vorim ne samo o hrvatskim, nego i argentinskim problemima. Na-mjerno sam rekao da to sam usput spominjem, jer ne mislim da smose mi pribli�ili argentinskim problemima.

Kada to ka�em imam u vidu sve prethodno izlo�eno, ali ne samo to.Najave koje smo imali poèetkom ove (2002) godine o orijentacijiekonomske politike na veæu stopu rasta, do�ivio sam kao svojevrsniprekid s nekritiènom primjenom doktrine ekonomskog neolibera-lizma koju je Hrvatska bezrezervno slijedila tijekom devedesetih.Orijentacija na veæu stopu rasta sama po sebi i statièki gledano nemora znaèiti puno. Ali, ako je to dugoroèna orijentacija ekonomskepolitike koja se temelji na odgovarajuæoj koncepciji i strategiji razvo-ja, onda takvoj ekonomskoj politièkoj orijentaciji treba dati punupodršku i ekonomska znanost.

Na ovakvu orijentaciju ekonomske politike upuæuju i brojne drugeinicijative kao što su veliki infrastrukturni i drugi investicijski projek-ti, zatim projekti usmjereni na br�e poveæavanje zaposlenosti,razvojni fondovi i sl. Èak i bez obzira na to koliko se tko od nas sla�e sovakvim vrednovanjem prioriteta, u ovome je trenutku najva�nijenapuštanje “laisser faire” što god pod tim podrazumijevali. Ovakvuorijentaciju i ekonomska politika i ekonomska znanost mogu i trebajuiskoristiti za bolju i organiziraniju i institucionaliziraniju suradnju,bez obzira hoæe li tome biti osnova, kako sam uobièavao govoriti,plemeniti komplot ili konstruktivna suradnja. Pri svemu tome ne tre-


ba imati iluzije da je takva (uvjetno reèeno beskonfliktna) suradnjalako ostvariva. Jer ekonomska politika je dio politike, a politièari sebore za vlast. Ekonomska znanost je dio znanosti, a znanstvenici sebore za znanstvenu istinu.

U ovom sluèaju je realna osnova zajednièkih interesa moguæa. Jerborba za veæu stopu rasta, veæu zaposlenost i veæu razinu blagostanjaje zajednièki interes i politièara i znanstvenika. U sluèaju uspjeha, za-dovoljstvo politièarima je ne samo ostvarivanje relevantnih rezultata,nego i odr�avanje na vlasti. Najveæe zadovoljstvo znanstvenicima jespoznaja da su svojim znanstvenim doprinosima pridonijeli odr�i -vom razvoju.

I bez obzira na veoma tešku gospodarsku i ukupnu situaciju još uvijekpostoje realne pretpostavke da ova vlast uz pomoæ veæ definiranih so-cijalnih partnera, kao i uz veæi oslonac na znanost koja u kontinuiteturadi na koncepciji i strategiji razvoja (na koju se oslanja aktivna ekon-omska politika), ostvari barem onaj dio svoga programa koji joj je ne-ophodan za nastavak njegovog ostvarivanja. Opetovano valja pod-vlaèiti da je institucionalizirana organizirana suradnja izmeðu eko-nomske znanosti i ekonomske politike u tom kontekstu prijeko pot-rebna. To je conditio sine qua non.

8. Neka proturjeèja ove faze razvoja

Govoriti o proturjeèjima ove faze razvoja mo�e zvuèati pomalo trivi-jalno. Jer svaka faza razvoja i to odvajkada pa zauvijek ima svoja pro-turjeèja. Ipak valja reæi da su neka proturjeèja ponekad više, a pone-kad manje izrazita. Proturjeèja ove faze razvoja koja imam u viduvuku svoje duboke korijene još iz poèetka prošlog stoljeæa. Zapoèelesu sna�nim razmahom znanosti, novih fundamentalnih znanja, novihtehnologija i novih proizvoda, što je sve bilo povezano sa sve veæomulogom tr�išta i konkurencije. U tra�enju rješenja problema slobod-nog djelovanja tr�išta, po kome bogati postaju sve bogatiji, asiromašni sve siromašniji, nastalo je društvo blagostanja, odnosno,Europska zajednica i kasnije Europska unija. Sve se to dogaða u uvje-tima treæe tehnološke revolucije. Na tim je osnovama ostvaren naj-dulji, polustoljetni, relativno stabilan odnos izmeðu rada i kapitala.Pojava èetvrte (informatièke) tehnološke revolucije inicirala je refor-mu društva blagostanja. Ta reforma, koja još uvijek traje, zahtijevafleksibilnije odnose na tr�ištu rada i odreðene promjene u sferi kolek-


tivnih i granskih ugovora. I premda se radi o kombinaciji ideja i svje-tonazora socijaldemokrata i liberala u organizaciji privrede i društva,reforma društva blagostanja je uvjetovala prodor liberalnih shvaæanjau izrazu doktrine ekonomskog neoliberalizma.

Teoretièari reforme i tranzicije pretpostavljali su da æe se zemlje utranziciji razvijati na temeljima društva blagostanja.17 Tranzicija semeðutim pojavila upravo u vrijeme kada je uslijedila reforma društvablagostanja uz prodor doktrine ekonomskog neoliberalizma. Nekri-tièna primjena ove doktrine nanijela je velike štete zemljama u tranzi-ciji. Te su štete bile tim veæe što su pojedine zemlje bile manjepripremljene za tranziciju. Izuzetak je jedino Hrvatska. Ona je bilanajbolje pripremljena za tranziciju, ali je ipak bila zahvaæena nekri-tiènom primjenom ekonomskog neoliberalizma. Tome su uzrokpogreške i u ekonomskoj i u ukupnoj politici. Reforma društva bla-gostanja i prodor ekonomskog neoliberalizma nisu prošli bezdruštvenih tenzija i u nekim zemljama koje su bile bolje pripremljeneza takve reforme, kao što su Njemaèka i Italija. Reforma društva bla-gostanja pod utjecajem èetvrte (informatièke) tehnološke revolucijeupuæuje posebne zahtjeve na fleksibilnije tr�ište rada i promjene utradicionalnim kolektivnim i granskim ugovorima. To za sobom po-vlaèi i promjene u radnom zakonodavstvu na što po prirodi stvari rea-giraju sindikati èak i u onim najrazvijenijim zemljama kao što je Ita-lija. Hrvatski sindikati su na ove promjene isto tako reagirali veomaosjetljivo premda valja spomenuti da su uzroèno posljediène vezedrugaèije.

U nizu pogrešaka ekonomske i ukupne politike tijekom devedesetih,posebno valja istaæi one koje su pojaèale neka proturjeèja izmeðu ut-jecaja globalizacijskih trendova i integracijskih procesa.

Zbog miješanja funkcije cilja tj. razvoja i uvjeta i sredstava za ostvari-vanje toga cilja, uslijedilo je relativno zaostajanje u ostvarivanju onerazine razvoja koja bi nas osposobila za prijem u Europsku uniju.Obièno se kao neka gruba aproksimacija spominje 50% od pros-jeènog per capita BDP zemalja Europske unije. Naša je razina uprošloj (2001) godini mjerena paritetom kupovne moæi dosezala tekoko 32 spomenutog prosjeka. S druge strane, buduæi da je sva pozor-nost ekonomske politike bila koncentrirana na stabilnost cijena i teèa-


17 Takve sam stavove i osobno zastupao tijekom priprema za tranziciju. U tom su kontekstuinteresantni materijali s velike meðunarodne konferencije Beèkog instituta koja je odr�anau listopadu 1990. u Tiibingenu, Njemaèka, koji su objavljeni u knjizi Christopher T.Saunders (ed.el.al.): Economics and Politics of Transition, MACMILLAN, London, 1992.

ja, izostali su oni najva�niji rezultati koji se odnose na takvu stopurasta BDP i zaposlenosti koji bi nas pribli�avali ukljuèivanju u EU.Neke karakteristike u makroekonomskom okru�enju, koje izra�avajuspomenuta proturjeèja globalizacije i integracije, se posebno odnosena monetarnu sferu. Ekonomska znanost je u kontinuitetu upozorava-la na potrebu pripreme dva scenarija koncepcije i strategije razvoja.Prvi bi polazio od pretpostavke zadr�avanja, a drugi od pretpostavkenapuštanja monetarnog suvereniteta i prije ulaska u Europsku uni-ju.18 Ovakvi scenariji nisu pripremljeni, ali je stihijski (barem se takomo�e pretpostaviti) nastala jedna èudna situacija. Hrvatska spadameðu one zemlje u tranziciji koje su najviše eurizirane, što god toznaèilo. To se odnosi i na strukturu likvidnih (domaæih i deviznih)sredstava i na strukturu vlasništva bankarskog potencijala. Nabujalaštednja hrvatskih graðana predstavlja u svakom smislu njihovovlasništvo. Meðutim, nabujali bankarski kapital temeljem te štednjenije hrvatski kapital. Njegovo upravljanje je podreðeno drugim, nehrvatskim, centrima moæi. Treba li to znaèiti da smo veæ stihijskiizgubili jedan dio monetarnog suvereniteta.

Za razliku od ranijih godina kada su problemi razmaha novog investi-cijskog ciklus bili povezani i s (veoma ogranièenim) raspolo�ivimbankarskim sredstvima i visinom kamata, u novije vrijeme su se oviodnosi bitno poboljšali. Meðutim, novog investicijskog ciklusa pu-tem šireg razmaha brojnih poduzetnièkih inicijativa još uvijek nema.To ne znaèi da investicija nema. Dapaèe, ima ih, ali im je s aspektaubrzavanja razvoja i zaposlenosti struktura nepovoljna. Vlasništvokapitala, snagom ekonomske logike djeluje i na njegovo upravljanje iusmjeravanje. Još uvijek ne postoje indicije vidljivijeg zaokreta, odrazvoja trgovina i ekspanzije uvoza, na razvoj proizvodnje i ekspan-zije izvoza. Dok se taj zaokret ne ostvari, neminovno je poveæavanjenezaposlenosti. Jedno od pitanja koje se samo po sebe nameæe je:kako rješavati postojeæa proturjeèja izmeðu globalizacijskih trendovai integracijskih procesu našem hrvatskom sluèaju? Proturjeèje (a sa-mim tim i odgovarajuæi problem) proizlazi iz èinjenice da smo globa-lizirani (tj. ukljuèeni u globalizacijske trendove) više nego ijedna dru-ga zemlja u tranziciji, a da smo u isto vrijeme dalji od ukljuèivanja ueuropske integracijske procese nego veæina (posebno europskih) ze-malja u tranziciji.


18 Ovakve su se poruke mogle èuti na savjetovanjima koje Hrvatsko društvo ekonomistakoncem svake godine organizira u Opatiji i publicira u knjigama pod naslovomGospodarska politika Hrvatske.

Otklanjanje proturjeèja izmeðu dostignute (vjerojatno preuranjene)razine eurizacije je moguæe najadekvatnije rješavati putem ubrzanogukljuèivanja u Europsku uniju. Meðutim, na putu toga ubrzanja stojebrojne prepreke meðu kojima i one koje ne ovise samo o nama.

U ovom sluèaju na vlastitom primjeru mo�emo analizirati i sagleda-vati neke probleme pa i proturjeèja koja sobom nosi i u sebi sadr�avaglobalizacijski trend i integracijski procesi. Kada su globalizacijskitrendovi (kao izraz ekonomskih dogaðanja) praæeni integracijskimprocesima (kao izrazom i ekonomskih i politièkih dogaðanja), toonda predstavlja osnovu relativno stabilnog i odr�ivog razvoja. To jeprimjer Europske unije u koju æe se u dogledno vrijeme ukljuèiti jošbrojne (posebno središnje europske) zemlje koje æe samim time pres-tati biti zemlje u tranziciji. Pretpostavka je da æe se i te nove zemljeEU ukljuèivati u reformirano društvo blagostanja. Odgovarajuæa or-ganizirana podrška, praæena vjerojatno i odreðenim redistribuiranimsredstvima, æe �eljeno prilagoðavanje reformiranom društvu blago-stanja još dodatno stimulirati. Pri svemu tome ne treba imati nikakveiluzije da æe to biti neka idila. Ono što je meðutim vjerojatno i neupit-no je to da æe u svemu tome bolje proæi one zemlje koje su u te inte-gracijske procese ukljuèene, nego one koje ostaju izvan njih. Imajuæiu vidu razinu euriziranosti Hrvatske s jedne strane i èinjenicu da seneæe u okviru prve grupe zemalja prikljuèiti EU s druge strane, samase posebno nameæe spoznaja da pred Hrvatskom stoje godine teškog imukotrpnog puta u smjeru br�eg ukljuèivanja u europske integracijs-ke procese. To što Hrvatska ne stoji zajedno sa Slovenijom na èelutranzicijske kolone, svi znamo objasniti.19 Meðutim i pored toga osta-je gorak okus dima. Tim više što nije nepoznato, nego je naprotiv vrlopoznato koliki je doprinos Hrvatske, pa i hrvatske ekonomske znano-sti, ubrzanju kraha boljševièke opcije. Ostaju ipak dvije èvrste osnoveza nadu i optimizam. Prva se odnosi na èinjenicu da je ipak sudbinaHrvatske u hrvatskim rukama. Ako, uz opæu demokratizaciju i plura-lizaciju ostvarimo i odgovarajuæe rezultate u ubrzanju rasta i zaposle-nosti, postoje šanse da æe i relevantni èimbenici EU djelovati u smjerunašeg br�eg prikljuèivanja.

Ono što je pri svemu tome dosta jasno je to da æe Hrvatska, ubrzava-juæi transformaciju svog makroekonomskog i makropolitièkogokru�enja, uèiniti sve u cilju odr�avanja svoje samostvorenosti kao isvog nacionalnog, kulturnog, povijesnog i svekolikog integriteta.


19 Jedan od najboljih radova na ovu temu je priredio Joze Menciger: The Benefits of IgnoringIMF, Ekonomski pregled br. 3-4, 2002.

Ono što je u svemu tome manje jasno je: koliko æe nakon ukljuèivanjau EU, preuranjena eurizacija, kao i ovakva struktura vlasništva, po-sebno u bankarsko financijskoj sferi, moæi podr�ati spomenute cilje-ve odr�avanja svekolikog integriteta?

Druga osnova nade i optimizma se odnosi na èinjenicu da se Hrvatskanalazi u onom dijelu svijeta gdje, s obzirom na dobre šanseusklaðivanja globalizacijskih trendova i integracijskih procesa, nemamjesta sloganu “Bauk globalizacije kru�i svijetom”.

Ove elemente valja spominjati zbog toga što se u velikom dijelu svije-ta (posebno u zemljama u razvoju) pod utjecajem slobodnog djelo-vanja tr�išta i postojeæih odnosa rada i kapitala u kontinuitetu repro-duciraju takvi odnosi u kojima bogati postaju sve bogatiji, a siro-mašni sve siromašniji. Svjetske konferencije koje u cilju zaustavlja-nja ovog procesa poveæavanja siromaštva (koje su inicirale takvemoæne institucije kao što su UN, Svjetska banka, Vatikan i drugi) ve-oma su ozbiljno upozorile na ovaj urgentni problem suvremenog svij-eta. Kada æe zapoèeti i kolika æe biti obeæana redistribucija financij-skih sredstava, ostaje još uvijek neizvjesno.

Na kraju, uva�avajuæi sve ove momente kada je u pitanju Hrvatska,ipak valja reæi da se treba nadati dobrome.

9. Umjesto zakljuènih razmatranja

Tranzicija je zapoèela u vrijeme dominacije globalizacijskih trendo-va i integracijskih procesa.

Za vrijeme velike meðunarodne konferencije o tranziciji koja je u je-sen 2000. organizirana u Moskvi u povodu 40 obljetnice Instituta zameðunarodne ekonomske i politièke studije Ruske federacije (koji sepopularno naziva po akademiku Olegu Bogomolovu), a kojoj jepredsjedavao i bivši predsjednik Gorbaèov, èuo sam slogan “Baukglobalizacija kru�i svijetom”.

Ovaj slogan ima utoliko više osnova ukoliko su više u vremenu iprostoru odvojeni procesi ekonomske globalizacije od procesa eko-nomske i politièke integracije. Zemlje u tranziciji su imale nesreæu daje tranzicija zapoèela u vrijeme reforme društva blagostanja i sna�nogprodora ekonomskog neoliberalizma.


U ozraèju vladajuæe doktrine ekonomskog neoliberalizma bolje suprošle one zemlje koje su bile bolje pripremljene za tranziciju i kojesu se uspješnije suprotstavile nekritiènoj primjeni ekonomskog neoli-beralizma. Najbolji pozitivan primjer je Slovenija. Najbolji negativanprimjer je Hrvatska. Slovenija se nalazi na èelu tranzicijske kolone ibit æe meðu prvima primljena u Europsku uniju.

Hrvatska se nalazi na zaèelju (europskih) zemalja u tranziciji koje æebiti primljene u EU. Ukljuèivanjem u Europsku uniju odgovarajuæezemlje prestaju biti zemlje u tranziciji i postupno se ukljuèuju u refor-mirano društvo blagostanja.

Samim time u ovim zemljama nestaje proturjeèje izmeðu prisutneekonomske globalizacije i neprisutne ekonomske i politièke integra-cije.

Hrvatska spada meðu zemlje visoko eurizirane i po strukturi likvidnih(domaæih i deviznih) sredstava i po strukturi (dominantno stranog)vlasništva financijskog i bankarskog kapitala.

Velika domaæa i devizna štednja na raèunima hrvatskih graðana jenjihovo vlasništvo s kojim mogu slobodno raspolagati.

Kapital koji je stvoren temeljem štednje hrvatskih graðana nijehrvatsko vlasništvo. Njime upravljaju i s njime raspola�u strani vlas-nici i centri moæi.

Otklanjanje ovog proturjeèja zahtijeva èim br�e usklaðivanje eko-nomske globalizacije s ekonomskom i politièkom integracijom, tj.ukljuèivanjem u Europsku uniju.

Kolika æe biti prednost, pa i korist, preuranjene eurizacije, ostajeneizvjesno.

Ovaj moment valja posebno valorizirati u sklopu neupitne orijenta-cije na odr�avanje povijesnog, nacionalnog, kulturološkog i svakogdrugog identiteta.

U svjetlu svih proturjeèja dominirajuæih globalizacijskih trendova iintegracijskih procesa, za ekonomsku politiku Hrvatske se nedvojbe-no kao temeljna zadaæa postavlja ubrzavanje rasta i zaposlenosti, a zaukupnu politiku br�e transformiranje makroekonomskog i makropo-litièkog okru�enja u skladu s onim normama i kriterijima koji domini-raju u zemljama Europske unije.


Literatura:

1) Baletiæ, Zvonimir (ed.et.al.): Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji(Croatian Economy in Transition), Ekonomski institut, Zagreb, 1999.

2) Bogomolov, Oleg T. (ed.et.al.): Market Forces in Planned Economies,MacMillan in association with the International Economic Association,London, 1990.

3) Bratko Stjepan (ed.el.al): Tr�išna demokracija u Hrvatskoj, stanje iperspektive, HAZU, Zagreb.

4) Kolodko, Grzegorz: Economic Neoliberalism Became AlmesIrrelevant..., TRANSITION, Volume 9, No. 3, June 1998., World Bank,Washington, D.C.

5) Macesich, George: International Monetary Fund: A New Role,Ekonomski pregled, No. 1-2, 2000.

6) Saunders, Christopher T. (ed.et.al.): Economies and Politics ofTransition, macMillan, London, 1992.

7) Stiglitz, Joseph: Beyond the Washington Consensus, TRANSITION,Volume 9, No, 3 une 1998., World Bank, Washington D.C.

8) Saunders, Christopher T.(ed.et.al.): Economics and politics oftransition, MacMillan, London, 1992.

9) Sirotkoviæ, I.(ed.et.al.): Perestrojka privrednog mehanizma u SSSR-u ikarakteristike promjena u privrednom sistemu SFRJ, JAZU, Zavod zaekonomska istra�ivanja, Zagreb, 1998.

10) Sirotkoviæ, J. i Dru�iæ, G.: Utjecaj ekonomske politike na hrvatskogospodarstvo HAZU, Zagreb, 1999.

11) Sirotkoviæ J.(ed.el.al.): Gospodarska i socijalna zbilja Hrvatske, HAZU,Zagreb, 2001.

12) Veselica, Vladimir i Vojniæ, Dragomir: Misli i pogledi o razvitkuHrvatske, HAZU i Hrvatsko društvo ekonomista, Zagreb, 1999.

13) Vojniæ, Dragomir, Ekonomija i politika tranzicije: Ekonomski institut,Zagreb, 1993.

14) Zduniæ, Stjepan (ed.et.al.): Privatizacija u politici gospodarskograzvitka Hrvatske, Ekonomski institut, Zagreb, 1991.


zemlje u tranziciji u okruenju globalizacijskih trendova i...

Documents