zoran vukman: ulazimo u “vrli novi svijet”: bog je mrtav...

Magazin

OsijekRegijaHrvatskaCrna kronikaEkonomijaSportMagazinOglasnikSve rubrike

TOLERANTNO ILI NETOLERANTNO DRUŠTVO (II.)

Zoran Vukman: Ulazimo u “vrli novi svijet”: Bog je mrtav - sve je dopušteno!

Zoran Vukman: Ulazimo u “vrli novi svijet”: Bog je mrtav - sve je dop... http://www.glas-slavonije.hr/326123/11/Zoran-Vukman-Ulazimo-u-vrl...

1 of 18 26.2.2017. 21:10

Objavljeno 25. veljače, 2017.

O GENDER IDEOLOGIJI I NJEZINIM PLANOVIMA, LGBT STAVOVIMA, FAKTORU BIOLOGIJE IPSIHOLOGIJE...

TOLERANTNO ILI NETOLERANTNO DRUŠTVO (I.)

Zastava duginih boja sve više, državnih sve manje!

ŽELJKA MARKIĆ:

LGBT propaganda bez dokaza blati Hrvatsku da je homofobna država!

Za početak glede knjige “Bogoubojstvo Zapada”- iako u proslovu napominjete kako knjiga nije usmjerena ni protiv jedne osobe s homoseksualnim ili transvestitskim sklonostima niti joj je cilj napadati, osuđivati i prozivati takve ljude, uputnim mi se čini da ukratko pojasnite o čemu se zapravo u knjizi radi?

- Moja knjiga je rukavica u lice gender ideolozima. Izazov na raspravu, na jednoj višoj razini, ako imajuargumenata, pameti i hrabrosti. S obzirom na to da vole riječ “subverzija”, mogao bih reći da je subverzivna zarodnu agendu jer je raščlanjujem na jedan do sada neuobičajen način i tezama koje jezikom esejistike ipopularne filozofije potkrepljujem. Teško je u nekoliko rečenica sublimirati poruku knjige, ukratko, bavim segender ideologijom kao novim kultom, kao pseudoreligijom koja se nameće na Zapadu kao službena agendakoju moraju prihvatiti svi, silom ili milom. Ušao sam u njezine nihilističke korijene i post-teističke projekcije, idošao do zaključka da je gender kult jedan od znakova duboke krize judeokršćanske civilizacije - neću biti tolikoapokaliptičan pa reći baš propasti, no svakako dubokih antropoloških poremećaja jer se radi o stvaranju novogačovjeka, o pisanju novoga Postanka, redefinira se čovjek biološki, psihološki i društveno kao androgino biće.Knjiga se može čitati i kao jedan duhovni triler koji poziva na buđenje jer se uskoro možemo probuditi usredjednog puzajućeg totalitarizma, kontrole uma, duha, vjere, mišljenja...

Ovo preporučuje 30 ljudi. Registriraj se kako biste vidjeli što vamprijatelji preporučuju.

PreporučiPreporuči PodijeliPodijeli


2 of 18 26.2.2017. 21:10

Na tragu i knjige i teme koju obrađujemo jedno općenito pitanje: Je li Hrvatska tolerantno ili netolerantno društvo, ne samo glede LBGT zajednice?

- Zašto bi samo njihov fokus bio mjerilo tolerancije? I što je uopće tolerancija? Je li to prazni pojam političkekorektnosti koji služi da bi se pacificiriralo svaku ozbiljniju kritiku ili raspravu? Reći istinu, nekomu možezvučati netolerantno. Zašto bih zatajio svoj stav i vjeru u ime nečijeg apstraktnog mjerila tolerancije? KakoLGBT vođe i ideolozi mogu tražiti toleranciju ako su sami netolerantni? Zašto bi njihov stil življenja i uvjerenjamorao biti automatski prihvaćen? Da se razumijemo, ja ne govorim o nasilju, nasilje treba spriječiti u svakomobliku, ovdje sada govorim o toleranciji u smislu sposobnosti za dijalog, raspravu, polemiku, sučeljavanjestavova bez etiketa o homofobiji i fašizmu. Ako sredinu u kojoj živite tako etiketirate, onda izazivate reakciju.Postoje LGBT vođe kao idejni militanti koji provociraju kulturni i društveni rat. Stvaraju psihozu u društvu.Proizvode ozračje nesigurnosti, mentalnog izvanrednog stanja u kojemu stalno skreću pozornost na sebe kaougroženu skupinu a, zapravo, nitko se na njih ne bi ni osvrnuo da sami ne provociraju javnost. Koga briga zaneki njihov opskurni party? Oni su dio subkulture koja halabučenjem traži ekstra prava. Nitko im ne brani živjetikao svi drugi građani. Postavili su sebe u središte društva i ponašaju se kao barometar tolerancije svih ostalih,zato na vaše pitanje jesmo li tolerantno ili netolerantno društvo i ne mogu odgovoriti drukčije nego da smotolerantni koliko smo slobodni i otvoreni za raspravu o svim temama. Hrvatsku se stalno godinama maltretiraideološkim isljeđivanjima, a zapravo bi se iznenadili kad bi shvatili koliko smo mirnije i normalnije društvo odmnogih zapadnih sredina u kojima se svakodnevno događaju nemiri, nasilja, prosvjedi i sukobi sa svih stranabarikada. Mi smo mirno društvo, ali nam se svaki eksces gleda kroz velike ideološke naočale.

Je li i koliko je LGBT kolektiv u ofenzivi na Hrvatsku, ili se ipak radi o pretjerivanju? Radi li se o namjernom izokretanju činjenica - služe li sporadični incidenti LGBT aktivistima (poput nedavnog napada na zagrebački klub) za sračunate napade na RH kao zemlju nesnošljivosti i netolerancije?

- U ofenzivi je već zadnjih petnaestak godina. To je svjetski proces, točnije zapadni. Marševi, prosvjedi, tužbe,pritisci na javnost, napadi na savjest pojedinaca, klevetanje, svi su za njih homofobi, fašisti, primitivci, koji godne prihvaćaju njihov način života i ne vide u tome ništa simpatično i dopadljivo. Bar do trenutka ovog razgovoranije nam poznato tko je bacio suzavac, kao što ni dandanas ne znamo autore svastike na Poljudu. Ali vođe rodnerevolucije već sve unaprijed znaju. Možda je neka budaletina doista iz mržnje prema njima bacila taj suzavac, aliodakle im pravo da jedan takav pojedinačan slučaj javno proglašavaju kao opće pravilo u hrvatskom društvu i daosuđuju većinu građana kao kolektivne sukrivce za nečiji kriminalni čin? Ako bi gledali na taj događaj logikomkomu može biti u interesu, onda bi došli do zaključka da ne može biti u interesu građanima poput nas, koji imajusvoj stav, ne ugrožavaju nikoga, ne slažu se s njima, ni s nasilnim ponašanjem - ali nam reakcije nakon togdogađaja pokazuju da može biti u interesu onih koji Hrvatsku žele vječito inkriminirati kao fašističku ihomofobnu zemlju. Na koncu, ako postoji homofobija, postoji li i heterofobija?

Gender (rodna) agenda i gay ideologija - može li se argumentirano reći da se radi o ratu svjetonazora, ali i o teroru glasne manjine nad šutljivom većinom, kako u EU-u, tako i u RH?

- Da, u svojoj knjizi “Bogoubojstvo Zapada” pišem o unutarcivilizacijskom svjetonazorskom ratu koji je svedramatičniji jer se radi o nepomirljivim konceptima. Mogućnosti manjinske ucjene već su stvar uhodanestrategije u liberalnim društvima. Ljudi žive svoje živote, bore se za svoje egzistencije, i većina nema namjerunikoga ugrožavati, no paradoksalno, čim netko počne napadati javno i govoriti o svojoj navodnoj manjinskojugroženosti, stvara se među ljudima animozitet - jer svi mi imamo svoje probleme pa i ugroze, muke i nevolje, aonda kad nas još netko davi jer mu nije dobro u vlastitoj koži, vrijeđa nas i ucjenjuje, traži da mu se klanjamo ilihodamo kao po jajima, pazimo da nekoga krivo ne pogledamo, onda to postaje iritantno!

U knjizi opetovano naglašavate da se radi o pomno planiranom i sad već otvorenom pozivu na rušenje starog tradicionalnog poretka i tradicionalne paradigme braka i obitelji. Koji su argumenti za tu tezu?

- Promjena strukture roda i spola. Najprije na jezičnoj, semantičkoj razini, a onda i na sociobiološkoj. To jeglavni argument - riječ je o planskoj destrukciji tradicionalne paradigme, destrukciji koja će unijeti totalnu zbrkuu živote ljudi, u ljudsku genealogiju i antropologiju i poremetiti odnose među spolovima do te mjere da višenećemo znati tko je kojeg roda ili spola. U gender semantici postoji već mnoštvo transrodnih kategorija. Imamo


3 of 18 26.2.2017. 21:10

gramatička tri roda, muški, ženski i srednji. Odrasli smo sa spoznajom da srednji rod kao biološki ne postoji. Asad je na tom prostoru izraslo gomilu podrodova, praktički transrodnost je proglašena društvenom i biološkomstvarnošću i tko god se opire ili kritizira nametanje takvih gledišta diskreditiran je kao nazadan, potencijalnoopasan i homofoban.

U svezi s LGBT zajednicom, napose transrodnosti, EU donosi zakone, a RH ih bespogovorno prihvaća. Kamo to onda sve vodi?

- U gender totalitarizam. Što se EU tiče, odnosno Bruxellesa, politička eurokracija je donijela takvu zakonskuregulativu o zaštiti i promociji rodne revolucije, da se smrzneš - ispada da uskoro nitko javno neće smjeti nipisnuti protiv njihovih dogmi! Kako možemo govoriti o demokraciji i slobodnom društvu ako se ne smijepreispitivati njihovo redefiniranje rodova i nova rodna ideologija koja se uvlači u medije, škole i svijest mladihljudi. Na djelu je tehnika masovne promjene svijesti, želi se mlade ljude preodgojiti i učiniti ovaj svijet mjestomu kojemu se svi oblici transrodnosti podrazumijevaju. Ulazimo u “vrli novi svijet” u kojemu će naizgled sve bitimoguće, čovjek kao autor vlastite post-evolutivnosti, čovjek koji će sebe samog sociobiološki redizajnirati uskladu s filozofijom “Bog je mrtav - sve je dopušteno”.

S pozicije kršćanstva, tradicionalne religije i vjere, može li se zaključiti da je u tijeku novo razapinjanje Krista i zadnji čin bogoubojstva na Zapadu, koliko god to dramatično zvučalo?

- Bogoubojstvo je u novom vijeku započelo s Francuskom revolucijom (napominjem, to je Camus ustvrdio!),nastavljeno je s ateizmom, marksizmom, anarhizmom, nihilizmom, nacizmom, a Nietzsche ga je prvi formuliraokao filozofiju. Upravo sam htio naglasiti provokativnu tezu da je njegov ubermensch na koncu postaotransvestit. Kako sam došao do toga, o tomu ekspliciram u knjizi. Objasnio sam i povijest i smisao Nietzscheoveteze o smrti Boga na Zapadu, i njezine konzekvence. Tvrdim da je gender revolucija jedna od krajnjihkonzekvenci “smrti Boga” na Zapadu. A kad naizgled nema Boga, onda, kako je rekao Dostojevski, sve jedopušteno. Analiziram u tom kontekstu i “Braću Karamazove”, pogotovo Ivana Karamazova i viziju njegovarazgovora s đavlom. Tu je Dostojevski bio prorok.(D.J.)

(Zoran Vukman, analitičar društvenih, političkih i religijskih fenomena, autor je nove knjige “BogoubojstvoZapada”)

SUMRAK SAGACivilizacija ne može opstati u sveopćoj travestiji

Kad je stanje tako alarmatno - što nam je činiti? Kakva nam je budućnost? Ili kako sami pišete - ako je Conchita čovjek budućnosti, onda budućnosti nema!

- Pružiti duhovni, društveni, intelektualni, građanski, kršćanski otpor gender ideologiji. Imati hrabrosti odbacitije kao lažnu filozofiju, kao lažni nauk o čovjeku. Ako nam je Conchita prototip budućega čovjeka, onda ne,hvala. Ne vidim kako može opstati civilizacija na temelju sveopće travestije? Kako može imati budućnostcivilizacija koja se klanja nekoj “drag queen” kao svom idolu i božanstvu? Ti ljudi nisu svjesni da rodnarevolucija u ljudski rod unosi strahovitu mentalnu, duhovnu, biološku, genealošku, općenito antropološkuneravnotežu i da su posljedice nesagledive - čovjek nije androgino biće, on je stvoren u muškoj i ženskojkomplentarnosti, to što kod nekog muškarca može prevagnuti žensko načelo, ili kod neke žene muško, nijerazlog za globalnu promjenu rodne strukture.

MIA GONAN, PROGRAMSKA KOORDINATORICA ZAGREB PRIDEA

Naše vrijednosti nisu u suprotnosti s vrijednostima većine ljudi u Hrvatskoj


4 of 18 26.2.2017. 21:10

Ako se može suditi prema nedavno provedenom domaćem istraživanju o LGBT ravnopravnosti na radnim mjestima u Hrvatskoj, rezultati nisu baš ohrabrujući. S druge strane, imamo inozemno istraživanje (Bloomberg), prema kojem je RH na visokom mjestu po snošljivosti prema LGBT zajednici kad je riječ o zapošljavanju. Prema vašim saznanjima, kakvo je pravo stanje stvari?

- Podaci naših istraživanja i slučajevi iz prakse govore da je situacija mnogo bliža rezultatima istraživanja LGBTravnopravnosti na radnim mjestima. Prema našem istraživanju iz 2013., čak je 29,7 % ispitanica/ka doživjeloneki oblik nasilja od kolega/ica na poslu, a prema EU LGBT upitniku Europske agencije za fundamentalna prava(FRA) iz 2014., 24 % ispitanica/ka iz Hrvatske je doživjelo diskriminaciju na radnom mjestu. Sudska praksa naovom području je ograničena, ali to ne upozorava na to da slučajeva nema, nego da se naprosto ne prijavljuju.Podaci istraživanja o ravnopravnosti na radnom mjestu slični su našim podacima iz 2013., i dokazuju da velikavećina osoba koja doživi nasilje i diskriminaciju, ne prijavljuje ih (prema ovom istraživanju samo je 11 % osobaprijavilo diskriminaciju poslodavcu/ki, 2 % sindikalnoj/om povjerenici/iku i 0,6 % nekoj LGBT udruzi, što jeslično našim podacima iz 2013. prema kojima je samo 7,7 % osoba prijavilo nasilje policiji, a 8,4 % nekojrelevantnoj udruzi). Budući da je sfera rada vjerojatno većini ljudi usko vezana uz osnovnu egzistenciju,razumljivo je očekivati da će osobe jako zazirati od prijave zbog straha od gubitka posla ili raznih vrsta ucjena.To napose stoji za osobe koje nisu out, a to je prema ovom novom istraživanju većina - njih 64 %. Činjenica davećina ljudi nije out na radnom mjestu jako je jasan indikator toga da većina radnih mjesta nije sigurna ipodržavajuća za LGBTIQ osobe, te nam stoga nije teško zaključiti kako bi, kad bi sve LGBTIQ osobe bile out,razina doživljene diskriminacije i nasilja vjerojatno bila znatno veća.

TREBA PRIZNATI ČINJENICE

Kad se dogode napadi poput nedavnog na zagrebački klub, svi, uključujući i političare, osuđuje nasilje, ali dojam je da to čine uopćeno, deklarativno, bez jasnog i glasnog detektiranja stvarnog problema. Što nam o tome možete kazati?

- Točno, deklarativno se osuđuje nasilje, ali se uvijek izrazito izbjegava imenovati identitet žrtve i motiv nasilja,u ovom slučaju LGBTIQ osobe te činjenicu da je nasilje motivirano homofobijom i transfobijom. Toizbjegavanje je bilo posebno očito kad je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier,tijekom konferencije za medije pred klubom Super Super naprasito prekinuo istup pred medijima u trenutku kadje izričito upitan da izrekne kako je riječ o napadu na LGBT zajednicu. Kad bi kao osoba ideološki bliska raznimkonzervativnim akterima o udrugama Stier izgovorio LGBT i time priznao da LGBT osobe uopće postoje, on biizravno govorio protiv uvjerenja tih njemu bliskih aktera i udruga, a to su uvjerenja da rod ne postoji, kao nirodna nejednakost ili rodno uvjetovano nasilje, pa time ne postoje ni osobe nenormativnih rodnih identiteta iizražavanja. Kad bi činjenica velike raširenosti homofobijom i transfobijom motiviranog nasilja i diskriminacijebila priznata na političkoj razini, onda bi to značilo da bi institucije trebale pokrenuti neke politike i mjere unjihovu sprječavanju. Između ostalog, to bi značilo da bi Vlada trebala hitno na dnevni red staviti Nacionalniplan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje 2016. - 2021., što je trebalo biti učinjeno već u prvoj poloviniprošle godine, i još uvijek se ne događa. Također, Vlada je u svom godišnjem planu normativnih aktivnosti zakraj godine ostavila potvrdu Istanbulske konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama. Dok se za sadašnju Vladujednostavno može reći da ti dokumenti i pojmovi koje sadrže nisu u skladu s njihovim vrijednostima iuvjerenjima (ideja o nepostojanju roda), također je pitanje zašto ni jedna prijašnja vlada nije uočila potrebu da seaktivnije pozabavi pitanjem nasilja i diskriminacije. Iz naše prakse edukacija kaznenih i prekršajnih sudaca isutkinja, kao i policijskih službenica i službenika, znamo da među njima vlada ili neupoznatost s postojećimzakonima (policija) ili nerazumijevanje logike postojećih zakona (sudstvo). Tako smo, primjerice, naišle na sucei sutkinje koji uopće ne razumiju zašto je zločin iz mržnje definiran kao posebno teško kazneno djelo i zašto seteže kažnjava od nasilja koje nije motivirano mržnjom. To nerazumijevanje i općenito nedostatak političke voljeda se tim pitanjima sustavno pristupi donekle je rezultat homofobije i transfobije samih tih odgovornih osoba, alipuno važnije, ono je rezultat činjenice da nasilje na osnovi roda, rodnog identiteta, izražavanja i spolneorijentacije još uvijek nije na društvenoj i političkoj razini prepoznato kao važno. Jedan od važnih historijskihciljeva feminističke borbe bio je i još uvijek jest afirmirati pitanja koja su se do tada smatrala osobnima iprivatnima, kao politička. Zato mislimo da na nama kao aktivistkinjama nije razmišljati o tome koliko je koji/apolitičar/ka ili politička opcija homofobna, već kako nametnuti pitanje nasilja i diskriminacije na ovimosnovama kao važno pitanje koje treba urgentno riješiti, neovisno o tome koja je stranka trenutno na vlasti. To je


5 of 18 26.2.2017. 21:10

pogotovo važno u okolnostima kad se u javnosti zabrana diskriminacije nerijetko relativizira i predstavlja kaoprijetnja slobodi govora i slobodnom raspolaganju privatnim vlasništvom.

NISMO PROTIV TRADICIJE

Kad je riječ o LGBT pravima, protivnici kažu da je riječ o pritiscima manjine na većinu, da je RH izložena tzv. gender agendi i gay ideologiji, koja prijeti tradicionalnim vrijednostima... Kako to komentirate?- To da je u RH većina izložena pritiscima manjine često se spominje kroz prizmu toga da se iz državnogproračuna izdvaja novac primjerice za Povorku ili druge aktivnosti LGBTIQ udruga unatoč činjenici što postojevažniji problemi koji se tiču većeg broja ljudi. Jedna od stvari koje tu treba reći jest da većina negativnih pojavakoje se događaju u društvu, poput ekonomskih kriza i nezaposlenosti, ni na koji način ne zaobilaze LGBTIQosobe, dapače, LGBTIQ osobe su njima još više pogođene. To se manifestira kroz otežani pristup određenimresursima, socijalnim uslugama, stabilnom zaposlenju i težem zadržavanju posla i napredovanju (što pokazuje iranije spomenuto istraživanje), a još treba spomenuti i socijalnu marginalizaciju izazvanu nedostatkom podrškeobitelji, primjerice u slučajevima osoba koje su ekonomski ovisne o roditeljima, a oni ih izbace iz kuće ili imodbijaju financirati školovanje. Dakle, daleko od toga da su LGBTIQ osobe neka privilegirana manjina, dapače,siromašne LGBTIQ osobe su među socijalno najmarginaliziranijim skupinama u društvu. Optužbe o glasnojmanjini imaju funkciju prikaza LGBTIQ osoba kao privilegirane skupine koja sama izmišlja svoje probleme, štonije baš u skladu s onime što pokazuju istraživanja i naša iskustva iz prakse. Što se tiče “gender agende”, “gayideologije” i tradicionalnih vrijednosti, nikako da čujemo koji je točan sadržaj tih pojmova. Nismo sigurne/ikako je upozoravanje na nasilje i diskriminaciju koju LGBTIQ osobe doživljavaju ideologija i zašto bi se onokosilo s tradicionalnim vrijednostima. Mi vjerujemo da vrijednosti za koje se zauzimamo, a to su jednakost isocijalna pravda, nisu ni u kakvoj suprotnosti s vrijednostima većine ljudi u RH.

PROSVIJEĆENO GRAĐANSTVO

Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da uvažavamo i poštujemo druge i drukčije, uključujući i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još “odrastanja”, da tako kažemo?

- Pretpostavljena homofobija i netolerancija većine (kažemo pretpostavljena, jer kad se osobe u javnosti na topozivaju, ne temelje to na nekim istraživanjima, nego samo na vlastitim projekcijama) čest je argumentpolitičara/ki za jako odgađanje donošenja progresivnih politika, ili za ideju kako nipošto ne treba dati ljudima dao njima odlučuju. To je tendencija koja se prema ljudima odnosi kao prema neukoj nepredvidljivoj gomili koja,čim joj se dade prilika da odlučuje, odmah ide kršiti ljudska prava kao što se pokazalo na referendumu odefiniciji braka, te joj stoga treba što više smanjiti moć utjecaja i dopustiti da o određenim pitanjima odlučujuelite i stručnjaci. Naravno da donekle treba vidjeti postoje li neka pitanja, poput pitanja temeljnih prava, okojima se ne bi trebalo odlučivati mehanizmima poput referenduma. No isto tako mislimo da je idejaograničavanja demokratskih procesa zbog rezultata jednog referenduma antidemokratska, te se iz prakse nijepokazalo da su ikakve elite i stručnjaci učinili mnogo za socijalno marginalizirane LGBTIQ osobe. Nekakvoprosvijećeno građanstvo koje donosi informirane i odgovorne odluke neće nastati samo od sebe, već se na njemumora raditi kroz pluralističko obrazovanje i proširivanje praksi demokratskog odlučivanja na više razina.Obrazovanje i demokratski procesi kakvi sad postoje ne potiču aktivno uključivanje i razumijevanje više stranaodređenog problema, pa je onda konzervativnim strujama lako zajahati na valu opće neinformiranosti ilineznanja. Važno je dakle naglasiti da to demokratsko “odrastanje” nije proces koji se polako događa sam odsebe, već na njemu treba aktivno raditi.(D.J.)

VIŠNJA LJUBIČIĆ, PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA

Hrvatsko je društvo i dalje opterećeno neravnopravnošću spolova

Prije nekih tri godine, kad je na dnevnom redu bio referendum o braku, pitanje ustavnosti referendumskog pitanja završilo je i na Ustavnom sudu. Na tom tragu pitanje - je li pravo na brak temeljno ljudsko pravo, i kako


6 of 18 26.2.2017. 21:10

je ono regulirano u našem Ustavu?

- Položaj institucije braka, kao i drugih oblika obiteljske zajednice, određen je čl. 62. Ustava Republike i korisnoga je citirati u njegovoj cijelosti:

(1) Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

(2) Brak je životna zajednica žene i muškarca.

(3) Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.

Konkretna odredba ne navodi, bar ne izričito, da brak predstavlja ljudsko pravo, tj. pravo koje je od takvetemeljne važnosti za svaku osobu da iz tog razloga uživa najveći mogući stupanj zaštite od mogućihograničavanja na najvišoj razini. To nije slučajnost. Naime, u zapadnim ustavnim demokracijama postojerazličita stajališta oko pitanja predstavlja li brak ljudsko pravo, što bi zapravo značilo da svaka demokratskadržava ima obvezu svakom svom građaninu ili građanki osigurati mogućnost sklapanja braka. Primjerice,Vrhovni sud SAD-a već desetljećima stoji na poziciji da je brak temeljno pravo. Istovremeno, Europski sud zaljudska prava do sada nije zauzeo takvo izričito stajalište nego državama potpisnicima Europske konvencije zazaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ostavlja širi prostor diskrecije da sami odrede je li brak temeljno pravoili nije. Razlike između ova dva stajališta nisu puko teorijska izlaganja. Vrlo konkretno, s obzirom na vašepitanje, u ustavnim sustavima koji zastupaju stajalište da je brak temeljno ljudsko pravo, argumenti da sesklapanje braka omogući osobama bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, imaju čvršću poziciju upravostoga jer se brak percipira kao ljudsko pravo, tj. pravo koje je univerzalno i kao takvo pripada svakoj pojedinojosobi samom činjenicom da ona pripada ljudskom rodu. Ovo vrijednosno stajalište jasno je izraženo krozprošlogodišnju presudu Vrhovnog suda SAD-a kojom je odlučeno da pravo na brak ne može biti ograničenoisključivo na heteroseksualne parove, nego je to pravo svake osobe bez obzira na njenu seksualnu orijentaciju.Oni ustavni sustavi koji nisu zauzeli izričito stajalište da je brak ljudsko pravo već zastupaju poziciju da je braksamo jedan od mogućih oblika obiteljskog života, dopuštaju državi, odnosno zakonodavcu, nešto širi prostor pridefiniciji uvjeta sklapanja braka. U takvim sustavima dopušteno je brak definirati isključivo kao zajednicu osobarazličitog spola, ako za to postoje važni društveni razlozi, ali uz uvjet da je država osigurala dovoljno kvalitetnuzaštitu i drugim oblicima obiteljskog života. Ovo stajalište ocrtava se u praksi značajnog broja europskihustavnih sudova, a ponajprije u presudama Europskog suda za ljudska prava. U tom smislu Europski sud zaljudska prava i zastupa stajalište da je državama članicama dopušteno zakonski brak odrediti kaoheteroseksualnu zajednicu, ali ujedno inzistira na tome da države, a prije svega države Europske unije, takođerimaju obvezu stabilnim emocionalnim zajednicama osoba istog spola osigurati zakonsko priznanje njihovogpostojanja i zajamčiti široki opseg prava koja uživaju kao oblik zajednice obiteljskog života.

Što se Hrvatske tiče, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Europska konvencija čini sastavni dio hrvatskogustavnog okvira, a praksa Europskog suda za ljudska prava predstavlja osnovu za tumačenje hrvatskih ustavnihodredbi kojima se jamče temeljna prava građana i građanki. Ono što je korisno naglasiti u svjetlu opisane praksejest činjenica da naš Ustav “pod osobitu zaštitu države” stavlja obitelj, a ne neki pojedinačni oblik obiteljskogživota. Drugim riječima, zakonodavcu je ostavljena diskrecija da uzme u obzir neke socijalne, pa i tradicijskerazlike između različitih oblika obiteljskog života, ali kad se podvuče crta svaki oblik mora imati supstancijalnojednako kvalitetnu zaštitu.

PUNA I PRAVA RAVNOPRAVNOST

Odakle dolaze nesporazumi kad je riječ o ravnopravnosti spolova, ima li je uopće u Hrvatskoj?

- Nema sumnje da je hrvatsko društvo i dalje opterećeno neravnopravnošću spolova. Institucija pravobraniteljiceza ravnopravnost spolova svake godine uloži godine jako puno energije u izradu godišnjeg izvješća o stanjuravnopravnosti spolova koje podnosi Hrvatskom saboru. Godišnje izvješće sveobuhvatan je i detaljan prikazjasnih empirijskih pokazatelja koji sustavno ukazuju na nepovoljniji položaj žena u hrvatskom društvu u gotovosvim područjima društvenog života – od veće nezaposlenosti i nižih plaća na tržištu rada preko nekoliko putaveće izloženosti žena obiteljskom nasilju, do očigledne podzastupljenosti u tijelima političke moći i odlučivanja.Izvješća su javna, dostupna su na stranici http://www.prs.hr/index.php/izvjesca - i sve što je potrebno kako bi


7 of 18 26.2.2017. 21:10

stekli uvid u konkretne podatke koji potkrepljuju ovu tvrdnju jest prolistati ih. Prijepori koji postoje oko pitanjaravnopravnosti spolova proizlaze iz činjenice da tradicionalno najveću odgovornost za njegu oko djece inemoćnijih članova obitelji, odnosno za kućanske poslove, nose žene. S obzirom na to da je istovremeno uhrvatskom društvu, kao i u Europskoj uniji općenito, općeprihvaćena vrijednost da žene imaju jednako pravopristupa obrazovanju, odnosno jednako pravo sudjelovanja na tržištu rada kao i muškarci, ovaj jaz izmeđučinjenične neravnopravnosti i formalne jednakosti stavlja na žene tzv. dvostruki teret - uz odgovornost za osobniprofesionalni napredak i ekonomsku nezavisnost žene istovremeno nose i pretežnu odgovornost za obiteljskunjegu. To je činjenica. Ona ima i svoju životnu posljedicu. Žene, kako u Hrvatskoj tako i u najvećem dijeluEuropskih društava, neće ostvariti stvarnu jednakost bez ravnomjernije raspodjele obiteljskih obveza vezanih uznjegu djece i nemoćnijih članova obitelji. No, ne slažu se svi s potrebom izrade politika i mjera kojima bi sepoticala ravnomjernija podjela obiteljskih obveza između žena i muškaraca. Neki smatraju da se na taj načinnarušavaju tradicionalni obiteljski odnosi koji su prema njihovom svjetonazoru važan dio identiteta društva. Iz teperspektive ono što predstavlja ne samo službenu nacionalnu politiku ravnopravnosti spolova, nego štoviše,zajedničku politiku ravnopravnosti spolova Europske unije, predstavlja se kao neki oblik nametnutog stranogsvjetonazora. Politički gledano to je legitiman stav. Hrvatska je demokratska država sa širokim stupnjem slobodepolitičkog izražavanja. No, pri takvim “prijeporima” treba biti iskren i jasno reći da se radi o izboru u kojem sjedne strane stoje vrijednosti za koje smo godinama tvrdili da ih dijelimo s drugim članicama europske obiteljikojoj pripadamo, a s druge strane vrijednosti koje nas od te obitelji udaljavaju i u konačnici isključuju. Puna istvarna ravnopravnost žena i muškaraca bila je temelj Europske unije od njenih najranijih početaka. Bezravnopravnosti spolova Europska unija gubi svoj demokratski legitimitet.

EUROPSKI SUD

Načelno uzevši, mogu li i trebaju li pripadnici LGBT zajednice imati sva bračna prava pa i pravo na posvajanje djece? Kako je to pitanje regulirano u EU, a kako u RH?

- Mogu li i trebaju li vrlo su različita pitanja. Iz odgovora na prvo pitanje jasno je kako formalno pravnoEuropske države nemaju obvezu zajamčiti potpunu bračnu jednakost. One to (poput Velike Britanije, Francuske,Nizozemske, Švedske, Finske, Španjolske, Portugala, Belgije, Danske, Irske, Luksemburga, Islanda) svakakomogu, ali to je izraz njihove suverene volje i ustavnog poretka. Ono što se u zadnjih nekoliko godinaiskristaliziralo kroz presude Europskog suda za ljudska prava, prije svega u odlukama protiv Grčke i Italije, jestto da države članice Europske unije imaju obvezu pružiti zakonsko priznanje i zaštitu stabilnim emocionalnimistospolnim zajednicama obiteljskog života. No, to još uvijek ne znači da je država dužna tim zajednicamaosigurati identična prava onima koja je zajamčila bračnim zajednicama. Europski sud za ljudska prava nijeizradio neku listu s precizno navedenim pravima koje je država dužna zakonski zajamčiti istospolnimzajednicama obiteljskog života. No, s obzirom na načela koja je postavio, ali i odluke Suda Europske unije upredmetima koji se odnose na prava istospolnih zajednica u područjima u regulatornoj nadležnosti Europskeunije, jasno je da se radi o vrlo širokoj listi prava koja istospolnim zajednicama osiguravaju supstancijalnojednako kvalitetnu zaštitu onoj koja je pružena heteroseksualnim zajednicama. Na taj način ne samo da se jamčidruštvena jednakost LGBT građana i građanki već se također uklanja diskriminacija djece koja žive uistospolnim obiteljskim zajednicama.

KOMPROMISNI PRISTUP

Europski sud za ljudska prava još je prije 14 godina preporučio da se homoseksualnim parovima ne mora dati isti opseg prava kao u klasičnom braku, ali im se nešto mora dati, jer takva vrsta odnosa ima pravo na pravu zaštitu. Što se od tada do danas primjenilo, budući da se spomenuta formulacija čini odveć oportunističkom?- Glavna razlika koja ostaje jest mogućnost pristupa posvajanju djece. Države članice tu imaju poprilično širokudiskreciju. No, ona nije apsolutna, a još manje arbitrarna. U načelu, ako je država omogućila posvajanje djeceheteroseksualnim zajednicama ta mogućnost može biti ograničena istospolnim zajednicama samo ako za toograničenje postoji važan objektivan društveni razlog. Pri tome predrasuda da istospolne zajednice nisu, ili nemogu biti jednako dobro okruženje za djecu, za Sud nije prihvatljiv razlog. Bez objektivnog razloga koji ni nakoji način nije povezan s predrasudama ograničenje pristupa posvajanju za Europski sud za ljudska pravapredstavljat će diskriminaciju. S obzirom na to da ste ga u svom pitanju ocijenili “oportunističkim” zanimljivo je


8 of 18 26.2.2017. 21:10

ukazati kako ovakav “kompromisni” pristup Europskog suda za ljudska prava nije prošao bez kritika kako sjedne tako i s druge strane. U svakom slučaju Hrvatska se za sada oslanja na ovaj pristup i trenutačno ne jamčijednaki pristup posvajanju za heteroseksualne i istospolne zajednice, što pravda činjenicom da je tek nedavnouvedena zakonska institucionalna zaštita istospolnih zajednica obiteljskog života. U tom smislu zakonodavac jezauzeo stajalište kako je ipak potrebno neko vrijeme da bi se potvrdilo da je novi zakonodavni okvir prihvaćenod strane građana i građanki kojima služi te da funkcionira u mjeri koja jamči stabilno okruženje za uspješnoodrastanje i razvoj djece.

PROBLEM NIJE OD JUČER

Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da poštujemo druge i drukčije, uključujući i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još "odrastanja", da tako kažemo?- Odgovor na ovo pitanje je višeslojan. Što se zakonodavnog okvira tiče postupni napredak je vidljiv. Nakondonošenja Zakona o životnom partnerstvu kojim se naš pravni poredak uskladio s relevantnim EU propisima,odnosno zahtjevima koji za nju proizlaze iz pravnog okvira Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava itemeljnih sloboda Hrvatska je dobila određeno međunarodno priznanje radi unaprjeđenja pravne zaštite LGBTgrađana i građanki. No, i tu treba biti iskren i priznati da, kada se podvuče crta, hrvatski zakonodavni okvir uovom području zaštite ljudskih prava ne ide dalje od nekog EU prosjeka. S obzirom na očigledne sličnostiizmeđu našeg i njemačkog, ili austrijskog zakonodavnog okvira, možemo čak reći da se uklapamo u jedansrednjoeuropski prosjek u koji se, recimo, uklapa i Mađarska, ali opet sa značajnom razlikom koja se odnosi napitanje posvajanja. Na primjer, na temelju naloga njemačkog Ustavnog suda Njemačka je zakonski propisalamogućnost tzv. malog posvajanja - posvajanje biološkog djeteta jednog od partnera/ice od strane drugogpartnera/ice u slučajevima kada ono živi i odrasta u toj obiteljskoj zajednici. Usporedbe radi, hrvatski pravniokvir ne pruža tu mogućnost. No, demokratska zrelost i tolerantnost društva ne mjeri se zakonskim slovom napapiru, nego stvarnošću svakodnevnice. Tu situacija nije zadovoljavajuća. Kao institucija mi već niz godinaneprestano ukazujemo na neprihvatljiv stupanj nasilja nad LGBT osobama i frustrirajuću sporost pravosudnogaparata u suzbijanju ovog oblika zločina iz mržnje. Prema dostupnim podacima Agencije za temeljna pravaEuropske unije (FRA) Republika Hrvatska je na samom vrhu EU28 država u kojoj su osobe doživjele neki obliknasilja zbog svoje spolne orijentacije, odnosno rodnog identiteta (čak 22 % osoba koje su sudjelovale u FRAistraživanju doživjele su takav oblik nasilja). Istovremeno, broj pokrenutih pa onda i okončanih kaznenihpostupaka putem kojih bi država trebala suzbijati zločin iz mržnje na temelju seksualne orijentacije žrtvenerazmjerno je malen s obzirom na ovaj podatak. Posebno zabrinjava i činjenica da se napadi na LGBT osobekoji predstavljaju neko od kaznenih djelo zločina iz mržnje klasificiraju kao obični prekršaji, što ukazuje naočiglednu potrebu za osvješćivanjem i policijskih djelatnika, ali još više državnih odvjetnika. Ako sve to staviteu kontekst činjenice da rezultati istraživanja, kao što su primjerice “Istraživanja političke pismenosti učenikazavršnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj”, koje su 2015. objavili GOOD inicijativa, GONG i Institut zadruštvena istraživanja u Zagrebu, pokazuju zabrinjavajuću rasprostranjenost homofobnih stavova učenika/casrednjih škola: - 48 % učenika/ca homoseksualnost smatra nekom vrstom poremećaja ili bolesti, 50 % ih smatrada bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javne istupe, jer na taj način loše utječu na mlade, 65 % smatrada homoseksualne osobe u javnosti ne bi trebale isticati svoju seksualnu orijentaciju, a 29 % smatra dahomoseksualnim osobama treba zabraniti rad na poslovima s djecom - jasno je da teško možemo razgovarati ozadovoljavajućem stupnju tolerantnosti u Hrvatskoj. Tu treba biti iskren i reći kako taj problem nije od jučer,nego je dosljedno prisutan godinama.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

IVA ŽEGURA, KLINIČKA PSIHOLOGINJA

Politika se mora proaktivno zauzeti za LGBT osobe

Je li se i koliko nakon ulaska RH u EU popravilo stanje glede ravnopravnosti i položaja LGBT zajednice, imamo li manje netrpeljivosti prema LGBT osobama, manje otvorene diskriminacije?


9 of 18 26.2.2017. 21:10

- Naizgled se čini da se nakon ulaska RH u EU popravilo stanje glede ravnopravnosti i položaja LGBT zajedniceu našemu društvu. Jedan od zadataka naše zemlje pri pristupu ostalim članicama EU, bio je između ostalog, iizrada zakona te strategija kojima će se zaštititi i poboljšati ljudska prava te prevenirati i sankcionirati različitioblici zločina iz mržnje i diskriminacija. Ako pogledamo čisto s pravne strane, doneseni su neki zakoni u tusvrhu i moglo bi se reći da "na papiru" izgleda da je stanje vezano za položaj LGBT zajednice mnogo bolje.Tako sada postoji Zakon o životnom partnerstvu, Pravilnik kojim su definirani način prikupljanja dokumentacijete potrebni uvjeti za promjenu spola i priznavanja života u rodnom identitetu sukladno kako se osoba doživljavai osjeća. Prije svega, važno je napomenuti da su ovi zakoni daleko od idealnih koji postoje u zemljama EU kojesu visoko na rang-ljestvici uvažavanja, brige, tolerancije i poštivanja različitosti u društvu te njegovanjuhumanističkih principa, ravnopravnog dostojanstva svih građana i građanki kojim se jamči potpunaravnopravnost LGBT zajednice. Postojeći zakonski okviri parcijalna su rješenja jer njima nisu u potpunostiprepoznati, prihvaćeni i obuhvaćeni svi aspekti života LGBT zajednice, primjerice pravo na roditeljstvo, a sdruge strane različiti dionici unutar institucija slabo su upoznati s ovim zakonima, što utječe i na njihovoprovođenje. Manjkava je i suradnja između pojedinih resora i s njima povezanih institucija (npr. zdravstvo isocijala, zdravstvo i školstvo). Iz rada s LGBT populacijom u praksi česti su slučajevi "prikrivenediskriminacije", tzv. institucionalizirane homofobije i transfobije. Također, kao društvo smo sa svih stranaizloženi manipuliranju činjenicama o prirodi seksualne orijentacije, roda, seksualnosti i seksualnog zdravljaopćenito pa i drugih činjenica o svijetu i pojavama oko nas u svrhu pridobivanja političkih bodova i slično. Nepostoji jasna, transparentna i čvrsta odluka od strane politike da se proaktivno zauzme za LGBT osobe, da uvaži,podrži, zaštiti položaj svakog člana i svake članice svoga društva, posebno onih koji su najranjiviji inajizloženiji. Već i vrapci na grani znaju da su istraživanja u području mentalnog zdravlja pokazala koliko jemanjinski stres štetan, koliko toksičan psihički i fizički i koliko sporo i polako nagriza kako manjinsku skupinu,tako i društvo u cjelini, jer mi danas, ostavljamo ovaj svijet generacijama nakon nas. I upravo to pomanjkanjesvjesnosti ili pak ako svjesnost i postoji, onda nonšalantnost i nebriga zakonodavaca i onih koji su na vlasti,najviše žalosti, čisto na ljudskoj razini. Problem je i šutnja struke. Naročito je pogubno kada političari koji sumedicinske struke ili iz područja mentalnog zdravlja izokreću i zlorabe činjenice o seksualnosti, seksualnojorijentaciji i rodnome identitetu!

Na tragu prethodnog pitanja - koji su i dalje glavni problemi transrodnih i transseksualnih osoba u Hrvatskoj?

- Problemi transrodnih i transspolnih osoba u Republici Hrvatskoj su mnogobrojni. Od spore administracije,nepoštivanja slova Pravilnika pa do toga da ne postoji želja, prije svega unutar zdravstvenog sustava i sustavazdravstvenog osiguranja da se omogući kompletna i stručna skrb onima koji plaćaju zdravstveno osiguranjekako je propisano Standardima skrbi WPATH i kako je to riješeno u zemljama EU koje su razvile dobru mrežu ivisoke standarde skrbi i podrške za rodno nenormativne, transrodne, trasspolne i interspolne osobe. Koristimovo i kao apel nadležnima da pozovu svoje stručnjake i stručnjakinje s Nacionalne liste koji posjeduju znanja ivještine u radu s rodno nenormativnim, transrodnim i transspolnim osobama kako bi se riješili ovi problemi.Također, ne postoji stvaran interes za rješavanjem pitanja transrodnih osoba u drugim resorima kao što su npr.školstvo, socijala i redom dalje. I tako dolazimo do teme diskriminacije i vršnjačkog nasilja među mlađompopulacijom kojima su najčešće izloženi oni učenici i one učenice koji su imalo drugačiji u svojoj školskojsredini. I, nažalost, oni koji imaju mogućnost da donesu odluke o zakonima, preventivnim i edukativnimprogramima mirno spavaju znajući da nekog recimo Marka u školi vršnjaci tuku jer voli nositi rozu majicu i igrase s lutkama. I lakše je onda iz pozicije autoriteta (roditelji, škola, npr.) Marku iz ove naše priče zabraniti da seigra lutkama i da nosi rozu majicu, posramiti ga na taj način, stvoriti to da se i zbog toga osjeća neadekvatno.Marka ćemo tako primorati da živi život prema tuđim očekivanjima, a ne kako se osjeća i time dati okolinizeleno svjetlo da je uredu diskriminirati one koji su drugačiji, a Marku ostaje da se nosi s time, najčešće sam iodbačen od društva pa dokle izdrži. Umjesto toga, ne bi li bilo zgodno da oni koji za to primaju plaću, zasučurukave i donesu mjere, programe pa da i Marku i onima koji su slični Marku, svima koji su na bilo koji načindiskriminirani time pomognu! Hoće li taj Marko koji će možda kad odraste i ako ne počini suicid biti gej ilimožda rodno nekonforman heteroseksualni muškarac kao takav smetati nekom tamo Peri da živi svoj živottradicionalnog heteronormativnog muškarca, osnuje obitelj, prakticira vjerske i druge običaje?

Kako se na psihologe i psihijatre koji se bave temama i problemima LGBT osoba gleda u Hrvatskoj? Kakva su Vaša iskustva?


10 of 18 26.2.2017. 21:10

- I unutar stručnih krugova postoji zrcaljenje predrasuda, tabua i nelagode koje hrvatsko društvo ima premaseksualnosti i s njome povezanih tema i problema općenito pa tako i onih koji se odnose na seksualnuorijentaciju i rodni identitet. Dio javnosti i dio stručnjaka i stručnjakinja tako će imati određenu distancu odkontakta s ovakvim stručnim sadržajem. Dio će njih nelagodu koju osjećaju kod razgovora o ovim temamapokušati prikriti humorom, smješkanjem, ili odmakom od tema povezanih sa seksualnosti i rodom. Dio društva istručnjaka odmah vas, čim se bavite nečime što ne pripada društvenom i znanstvenom mainstreamu, svrstava uaktiviste, ili vas počnu kategorizirati prema temi interesa. Ima onih koji bi vas i podržali, jer prepoznajuznanstveno-stručnu meritornost onoga što govorite, ali se boje da zbog toga netko drugi iz profesionalnog ilidruštvenog kruga njih ne pridruži u manjinsku skupinu, ili da zbog toga imaju neugodnosti i problema.Početkom karijere često su mi stizala različita pisma u sandučić i na e-mail adresu više ili manje neugodnogsadržaja, s pokušajima da me se odvrati od bavljenja ovom temom i ovom populacijom. U stručnim raspravamaovakva klima znači da morate dobro poznavati etiku struke te recentne znanstvene činjenice, da se znate u bilokojem trenutku argumentirano pozvati na metodološki jaka istraživanja te da imate dostatno znanja prepoznatimetodološki manjkave radove na koje se često vaši sugovornici pozivaju, kao što se svojedobno mahalo tzv.Teksaškom studijom M. Regneusa.

Voljela bih naglasiti kako je ipak vrijeme pokazalo svoje. Kontinuirani rad i bavljenje ovom tematikom teopćenito zagovaranje etičnih principa u radu i s LGBT populacijom i ostalim korisnicima i korisnicama usluga upodručju mentalnog zdravlja, a koji je utemeljen na principima struke, potkrijepljen činjenicama iz prakse iznanosti prepoznat je od strane klijenata koji dolaze s različitim problemima i poteškoćama, koji jesu ili nisupripadnici manjinskih skupina pa tako i unutar struke. Dakle, visoki stručni i etički standardi te zagovaranjeprincipa ravnopravnog dostojanstva u radu s osobama koje vam kao kliničkom psihologu dolaze u ordinacijuzbog bilo kojega problema ili poteškoće čini razliku i prema tome je prepoznat.

Slušamo da je RH izložena tzv. gender agendi i gay ideologiji, koja prijeti tradicionalnim vrijednostima... Kako to komentirate?

- Žalosno je i što se ova uvjerenja o kojekakvim gej ideologijama i gender ideologijama temelje praktički naproizvornim argumentima, umjesto na znanstvenim činjenicama o rodu i spolu te što se ispredaju mitovi ilegende o tamo nekim strašnim osobama koje naturaju svoj život nekome, umjesto da se uloži u obrazovanje iosobama dopusti da same donose izbore i odluke u životu sukladno onome što jesu. Ako imate društvenu većinui ako ta većina uvažava sva prava (recimo 95% populacije u odnosu na 5% populacije), moje je pitanje vama, nakoji se način ta većina može osjetiti ugroženo ako se manjini dopuste ista prava koje ima i većina?! Drugimriječima, ako ste tradicionalna osoba, živite svoju tradicionalnost, ako to niste, dopustite drugima da žive svojživot prema sebi. Ako ne volite mlijeko, nećete ići okolo i tući krave; radi čega onda tučete osobe koje surazličite od vas prema svojim životnim izborima, odlukama, potrebama, vrijednostima, stilu života, biološkojdatosti? Ako ste pobornici predbračne "čistoće", tada imate svoje pravo da živite do braka "čisto", jednako kaošto oni koji ne žele učiniti takav životni izbor to i neće učiniti. Koliko su krhka ta snažna, ispravna uvjerenja ivrijednosti većine, kada se tako jako boji da bi je ugrozilo postavljanje manjinskih skupina u istu ravan premaživotnim izborima i pravima! Koliko su klimave činjenice kojima brane svoju poziciju moći, superiornosti,autoriteta kada je doživljaj ugroze toliko snažan?! Na kraju, uvijek se pitam kakvo ste iskustvo kao osoba moraliproživjeti i kako se osjećate sami sa sobom kada vam je potrebno da biste se osjećali dobro i mirno to da budeteu poziciji moći gdje kontrolirate način bivanja, izbore, informacije i resurse te da druge osobe držite uobespravljenom, podređenom, diskriminiranom položaju!

Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da poštujemo druge i drukčije, pa i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još "odrastanja", da tako kažemo?- Kao društvo još uvijek sazrijevamo u mnogočemu pa tako da i u demokratskom smislu poštujemo druge idrugačije, uključujući i LGBT zajednicu. Upravo nam je u medijima izišao podatak istraživanja koji je vrloalarmantan i kazuje kako bi polovina hrvatskih srednjoškolaca zabranila LGBT osobama da govore u javnosti, a48 % njih homoseksualnost smatra bolešću. Ovo nije samo pitanje odnosa prema manjinama, ovo je pitanjeponašanja prema samome sebi - velike potrebe društva za senzacijom, površnim kontaktom, nekritičnimprihvaćanjem neprovjerenih i netočnih informacija i činjenica, umjesto da gajimo iskreni odnos prema sebi,svojim interesima i potrebama i iz njega dalje odnos s drugim osobama i okolinom u kojoj živimo. Kada


11 of 18 26.2.2017. 21:10

osvijestimo vlastite potrebe i jedinstvenost koliko je nekada teško, a nekada lako živjeti to što doista jesmo, kadase od onoga "što će reći susjed i što radi susjed, kod koga je trava zelenija, a kod koga kuća bremenitijaproblemima, a kod koga krava deblja", dođe do toga da se brinemo za sebe, za svoju društvenu mrežu i okolinute ćemo pustiti da to isto čine i drugi. Iskreno, vjerujem da svatko ima jednako pravo disati ovaj zrak, veseliti se,biti tužan, sam ili sama stvarati i činiti svoje izbore u životu, da se oslone na resurse u zajednici, ostavljajući idrugima pravo da čine to isto.

(Mr. spec. Iva Žegura, klinička je psihologinja, zaposlena u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavod za biologisjkupsihijatriju i psihogerijatriju)

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

ZORAN TADIĆ, BIOLOG I FIZIOLOG

Homoseksualnost je evolucijska slijepa ulica

Što kaže biološka znanost o homoseksualizmu, kako kod ljudi tako i kod životinja? O tome ste davali svoje mišljenje u medijima pa nam ponovite gradivo, da tako kažem.

- Homoseksualnost se biološki jako izbjegava proučavati kod ljudi, da bi se izbjegla bilo kakva diskriminacija,čak i najmanja. Za istraživanje primjerice genetike homoseksualnosti, ne možete u SAD-u dobiti nikakav novac.Zapravo, možete dobiti novac i za to, ali to mora biti jako dobro znanstveno objašnjeno, a ne u objašnjenju reći:"Znate, oni su drugačiji od nas, pa bih htio vidjeti postoje li kakvi geni za to". Ovakva izjava apsolutna jediskriminacija! Ono što danas znamo jest da je homoseksualnost VJEROJATNO posljedica kombinacijegenetskih, hormonalnih i društvenih faktora.

Što se tiče životinja, homoseksualnost postoji u oko 50 vrsta životinja i ispoljava se na različit način. Zapravo,prilično je rijetka u životinjskom svijetu. Koliko ja znam, jedina vrsta kod koje imamo ekskluzivnuhomoseksualnost je - ovca, i to domaća! U oko 10 % slučajeva, ovnovi se isključivo pare s drugim ovnovima ine žele se pariti s ovcama. Ne znamo zašto.

Rekli ste kako je homoseksualnost evolucijska slijepa ulica. Možete li to malo šire pojasniti?

- Cilj svake vrste jest preseliti svoje gene u drugu generaciju. Sve što životinje čine u životu, čine zato da bi mogle doći do trenutka kada će svoje gene, zajedno sa suprotnim spolom, preseliti u sljedeću generaciju, tj. stvoriti potomstvo koje će nositi njihove gene. Budući da iz homoseksualne ljubavi ne može nastati potomstvo ono je, evolucijski gledano, slijepa ulica, isto kao i roditelji bez djece. Evolucijski gledano, to je potpuno isto. Ovo što sam napisao je gen-centrični pogled na evoluciju: selekcija se odvija isključivo na razini gena. Postoje, međutim, i drugačiji pogledi koji kažu da se selekcija ne odvija isključivo na razini gena, nego i na drugim razinama. Ali, genski orijentirana selekcija danas je dominantna. Njeni nositelji bili su William Hamilton, John Maynard Smith, Ronald Fisher, J. B. S. Haldane, George Williamson i neki drugi. Glavni nositelji višerazinske selekcije u evoluciji su Stephen Jay Gould i Richard Lewontin.

Kad se radi o LGBT pravima, tzv. gender agendi i gay ideologiji, često se navodi kako je to prijetnja tradicionalnim vrijednostima, kako kršćanskim tako i prirodnim. Nije li to onda udar i na Boga i na Darwina, da tako kažem? Kako to komentirate?

- Ja ne bih nikako miješao Boga i Darwina. Darwin je Darwin, a Bog je Bog. Neki od najvećih evolucijskihbiologa bili su tvrdi ateisti. Primjerice Bill Hamilton, John Maynard Smith, J. B. S. Haldane - on je bio i vrlouvjereni komunist, ali se kasnije, zbog slučaja Lisenko, u SSSR-u, jako u komunizam razočarao. Godinama jepisao za časopis The Daily Worker. Zapravo, bio je veliki idealist. Ali i najbolji, odnosno najsvestraniji engleskiznanstvenik 20. stoljeća. Ali, među evolucijskim biolozima bilo je i uvjerenih vjernika. Ronald A. Fisher bio jeuvjereni vjernik i aktivni član engleske crkve. Fisher je bio i statističar i razvio je, između ostaloga, nekolikovrlo važnih statističkih testova. Napisao je knjigu koja je “majka svih knjiga” evolucijske biologije - The


12 of 18 26.2.2017. 21:10

Genetical Theory of Natural Selection. Napisana je 30-ih godina 20. stoljeća, ali je i danas izvor inspiracijaevolucijskim biolozima i populacijskim genetičarima. Dosta se teško čita, jer je Fisher vrlo komplicirano i dostanejasno, pisao. S druge strane, J. B. S. Haldane znao je komplicirane stvari jednostavno objasniti, bio je inevjerojatni popularizator znanosti. Napisao je knjigu The Causes of Evolution. Napisana je jako jednostavno,tako da i oni koji ne znaju mnogo matematike mogu razumjeti populacijsku genetiku koja je u samom korijenuevolucijskih procesa, odnosno mogu shvatiti evolucijske procese. No, pogrešno je tvrditi da je evolucija dokazda Boga nema. Bog je izvan domene znanosti, ne može se znanstveno dokazati ni da ga ima ni da ga nema, Bogje stvar vjere. Procesi evolucije su u domeni znanosti, ne religije. Bog i evolucija ne isključuju jedno drugo. Pa isam papa Ivan Pavao II. rekao je da je evolucija činjenica. Ajmo sada “naljutiti” ateiste i agnostike i reći da jeevolucija - Božje djelo! O tome možemo raspravljati satima i naći se - nigdje. Jednostavno zato što su to stvari udvije različite domene: domeni znanosti i domeni vjere.

Zaključno - jesmo li kao društvo sazreli u demokratskom smislu da prihvatimo i poštujemo druge i drukčije, uključujući i LGBT zajednicu, ili nam do zemlje tolerancije i razumijevanja treba još “odrastanja”, da tako kažemo?

- Ovo je pitanje za sociologe koji proučavaju naše društvo, ne za mene. Ovo je moj, ne nužno i točan, pogled na situaciju “u nas Rvata”: Da bi društvo bilo tolerantno, mora imati, između ostaloga, dugu tradiciju demokracije. Naša je demokracija vrlo mlada, stoljećima smo živjeli u manje-više nedemokratskim režimima (pazite, stoljećima, ne desetljećima!). Ne bih time htio samo reći da je jedna i druga Jugoslavija bila nedemokratska, bila je, prema Hrvatima, i K&K monarhija, bez obzira što neki i dan-danas plaču za njom! Od 1868. do 1918. godine trgali smo se k'o mutavi da bismo se odruprli jakoj mađarizaciji Hrvatske. I tako dalje, do 1991. A nedemokracija kroz stoljeća = netolerancija kroz stoljeća. I sada je to teško odmah ispraviti. Mrak mi padne od onih koji plaču za Austro-Ugarskom!

Mislim da su LGBT-ovci jako mnogo postigli za sada, bez obzira na to koliko izgleda da ih mnogi mrze. Mislim da ih ne mrze mnogi, da je tih koji ih stvarno mrze jako malo, samo su glasni. Osobno, smatram da LGBT zajednica doživljava jednaku razinu diskriminacije, kao i svi malo drugačiji u ovome društvu. Dovoljno je biti drugačiji, u bilo kojem pogledu pa da svi “pilje” u tebe i od tebe zaziru, a to može ići i do toga da te se fizički pokuša “dovesti u red”, da budeš kao i ostali. A ako si u LGBT zajednici, onda si drugačiji i treba te “dovesti u red”. Ali, i ako si radišniji od ostalih, ako nešto bolje znaš od drugoga, ako imaš više intelektualnih vrlina od ostalih, onda te također, na ovaj ili onaj način, “treba dovesti u red”. Trebaš biti u prosjeku, ne "stršati". Pokojni hrvatski sociolog, akademik Josip Županov, to je nazvao radikalni egalitarizam, a on potječe iz dugih godina velikog siromaštva. Svi trebaju biti jednaki, nitko ne smije "stršati", jer je to najpravednije. Na ovaj ili onaj način. Ako strši, odreži dio koji strši, ako zaostaje, povučeš ga da ne zaostaje. Svi moraju biti jednaki, a oni koji imaju, moraju podijeliti s onima koji nemaju. To vam, recimo, izgleda ovako: U SAD-u, na fakultetu profesor podijeli test, iziđe iz učionice i vrati se pred kraj sata pokupiti test. Nikome na pamet ne pada prepisivati, a kamoli pitati nekoga za odgovor. Kod nas te umlate ako nekom ne daš da prepisuje od tebe, odmah si društveno neprihvatljiv! Otuda i toliki animozitet prema LGBT zajednici. Drugačiji su! Trebali bi biti kao svi ostali, a ovdje se različitost bilo koje vrste slabo tolerira. Zapravo, LGBT zajednica se tu jako dobro tolerira, s obzirom na to da nam je demokracija vrlo mlada. No to ne znači da ne bi moglo biti bolje. Vjerojatno će biti, s vemenom. A one, koji si umišljaju da je homoseksualnost bolest, uputio bih na Novi zavjet Biblije (Matej 19:10-12): Kažu mu učenici: “Ako je tako između muža i žene, onda je bolje ne ženiti se”. A on im reče: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih, koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati”. Pa neka razmišljaju što je Isus htio reći! I kolika je razina tolerancije u njega.(D.J.)

(Dr. sc. Zoran Tadić, izvanredni je profesor na Zavodu za animalnu fiziologiju, Biološkog odsjekaPrirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)

Možda ste propustili...


13 of 18 26.2.2017. 21:10

AFRIČKI METUZALEM

Mugabe, ili kako opstati na vlasti do 93. godine!

ČUDESNI MJANMAR: DRAGULJ JUGOISTOČNE AZIJE (I.)

Odvažna pustolovina osječkog svjetskog putnika u nekadašnjoj kolonijalnoj Burmi

TOLERANTNO ILI NETOLERANTNO DRUŠTVO (I.)

Zastava duginih boja sve više, državnih sve manje!


14 of 18 26.2.2017. 21:10

5 komentara Sortiranje po:

Jovo Saratlija

Da djeco , Boga vise nema , mrtav je i sahranjen je . Mozete slobodno ( srednji prst ) podici ,tamo , na gore ( tom mislju i rijecima , obratila se nastavnica u jednoj skoli djeci u razredu ) .Cuvsi te rijeci , djeca veselo podigose srednji prst ( tamo gore ) ali , jedan jedini od njih , ipakje bio , zamisljeno uzdrzan . Vidjevsi njegovu uzdrzanost , nastavnica ga upita ; a sto , zar tine mislis kao ja i ostali ? Pa , nastavnice , odgovor je veoma prost . Ako ga nema , kao sto vikazete , kome i cemu da podizem srednji prst , a , ako ga ipak ima , ne bih zelio da kvarimodnose sa istim .

Sviđa mi se · Odgovor · 1 sat

Kliktor Ciconi · Princess of Barbados

U 21.st. stvorili su se svi uvjeti da bi se stvari sagledalo kroz jednu sasvim drugu perspektivu.Koristim priliku da u najkraćim mogućim crtama (koliko je to moguće) prezentiram spoznajukojom sam ovladao a tvrdim da je upravo spoznaja ključ rješenja problema. Iznad dimenzijestvarnosti kakvu poznamo egzistira stvarnost u domeni žene kroz urođenu predispoziciju izkoje se ona formira i tvrdim zbog nesposobnosti suvremenog muškarca spoznati… pariratisuvremenoj ženi te neverbalne komunikacije koja tom stvarnošću zaživjela na kraju je svepostalo farsa podređena komunikaciji... Vidi više

Sviđa mi se · Odgovor · 8 sati

Ludi Marko

"U SAD-u, na fakultetu profesor podijeli test, iziđe iz učionice i vrati se pred kraj sata pokupititest. Nikome na pamet ne pada prepisivati, a kamoli pitati nekoga za odgovor"

Možeš misliti...

Jel to kako mali Ivica zamišlja školovanje u Americi?


Ludi Marko

"Proizvode ozračje nesigurnosti, mentalnog izvanrednog stanja u kojemu stalno skrećupozornost na sebe kao ugroženu skupinu a, zapravo, nitko se na njih ne bi ni osvrnuo dasami ne provociraju javnost. Koga briga za neki njihov opskurni party? Oni su dio subkulturekoja halabučenjem traži ekstra prava"

kao prstom u pekmez.


Mirjana Maric · Pedagoški fakultet Osijek

Bolesnike treba liječiti govnastom letvom

Sviđa mi se · Odgovor · 1 · 12 sati

Facebook Comments Plugin

Najnovije


15 of 18 26.2.2017. 21:10

Najčitanije iz rubrikeDanasTjedan danaMjesec dana

1

2

3


16 of 18 26.2.2017. 21:10

zoran vukman: ulazimo u “vrli novi svijet”: bog je mrtav...

Documents