SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARKO FILIPOVIĆ

OBRAČUN POSLOVANJA I ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC STOLARIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

OBRAČUN POSLOVANJA I ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC STOLARIJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Računovodstvo troškova

Mentor: prof.dr.sc. Mira Dimitrić

Student: Marko Filipović

Smjer: Marketing

JMBAG: 0081111636

Rijeka, 2013.

KAZALO

Stranica

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1

1.1. PREDMET, SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................................................. 2

1.2. ZNANSTVENE METODE I STRUKTURA RADA ................................................. 2

2. OBRAČUN POSLOVANJA I ANALIZA TROŠKOVA PROIZVODNJE

.............................................................................................................................................. 4

2.1. VRSTE TROŠKOVA I KRITERIJI PODJELE ....................................................... 4

2.2. METODE OBRAČUNA TROŠKOVA .................................................................... 14

2.3. ANALIZA TROŠKOVA ............................................................................................ 21

2.3.1. ANALIZA OBUJMA I STRUKTURE TROŠKOVA ............................. 21

2.3.2. ANALIZA DINAMIKE KRETANJA TROŠKOVA............................... 22

2.4. POSLOVNI REZULTAT .......................................................................................... 24

2.4.1. OBRAČUN POSLOVANJA ............................................................................ 24

2.4.2. BILANCA STANJA ......................................................................................... 25

2.4.3. UTVRĐIVANJE REZULTATA POSLOVANJA (RDG) ............................ 26

3. RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA U OBRTNIŠTVU ................................. 28

3.1. SPECIFIČNOSTI RAČUNOVODSTVA OBRTNIKA .......................................... 28

3.2. POSTUPAK OTVARANJA OBRTA I POSLOVANJE OBRTA ......................... 29

3.3. POSLOVNE KNJIGE OBRTNIKA ......................................................................... 33

4. ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC STOLARIJE NA

PRIMJERU OBRTA “ELBA” ............................................................................... 41

4.1. POSLOVANJE I ORGANIZACIJSKA STRUKTURA OBRTA “ELBA” ......... 41

4.2. ANALIZA TROŠKOVA I REZULTATA POSLOVANJA ................................... 44

4.3. KNJIGOVODSTVENI DOKUMENTI U POSLOVANJU OBRTA “ELBA” ..... 50

4.4. KALKULACIJE CIJENA I OBRAČUN PROFITABILNOSTI PROIZVODNOG

ASORTIMANA .......................................................................................................... 60

4.5. POKAZATELJI ANALIZE POSLOVANJA .......................................................... 63

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 67

LITERATURA ................................................................................................................... 69

POPIS SHEMA .................................................................................................................. 72

1

1. UVOD

Posljednjih nekoliko godina, a osobito u pretkrizno vrijeme u Hrvatskoj se dogodio

snažan rast stanogradnje, a povezano s time, došlo je do velikog rasta u proizvodnji

PVC stolarije. Kada se promatra proizvodnja stolarije po vrsti, većinu proizvodnje čini

PVC stolarija. Kao dokaz gore navedenog, možemo navesti podatak da je u Hrvatskoj u

svega nekoliko godina registrirano više od 500 proizvođača PVC stolarije

(www.jutarnji.hr.), bilo obrta, bilo poduzeća. Do ovakve pojave došlo je zbog nagle

potražnje na tržištu, ali i zbog toga što je PVC stolarija višestruko jeftinija u odnosu na

drvo te ne zahtijeva visoku tehnologiju da bi se krenulo s proizvodnjom. Drvo je dakle

skuplje i zahtjevnije za održavanje u odnosu na PVC stolariju što predstavlja dvije

najvažnije značajke za kupce prilikom odabira stolarije.

S obzirom na ovako velik broj proizvođača, naglasak na ovom diplomskom radu

upravo je stavljen na proizvođača, i to proizvođača – obrtnika. Cilj svakog proizvođača

je stvoriti djelotvoran sustav upravljanja troškovima, uspješno opsluživati tržište uz što

manje troškove, ostvarujući pritom što veću stopu profitabilnosti.

Osnovni smisao postojanja poslovnog subjekta je ostvarenje pozitivnih financijskih

rezultata, ostvarenja napretka i zadovoljavanje potreba zaposlenika. Prema tome,

cjelokupni sustav upravljanja poslovnim subjektom usmjeren je na zadovoljavanje

postavljenih ciljeva. Da bi se ti ciljevi ostvarili, potrebno je uspostaviti i sustav

upravljanja troškovima koji direktno utječu na ostvarivanje pozitivnog rezultata.

Prema istraživanju koje je provedeno u Hrvatskoj 2008. godine na uzorku od 579 malih

i srednjih proizvodnih poduzeća, utvrđeno je da mala i srednja poduzeća preferiraju

strategiju troškovnog vodstva, koja je najzastupljenija (Mikić, 2009, p.169). Rezultati

ankete pokazuju da mala poduzeća najviše koriste tradicionalni model upravljanja

troškovima, dok suvremene metode koristi samo 36% malih poduzeća i to ponajviše

radi prilagođenosti globalnim tržištima.

Danas je situacija slična onoj od prije 5 godina kada je provedeno ovo istraživanje.

Poduzeća koja ulaze na tržište u najvećem postotku koriste tradicionalne metode

upravljanja troškovima, a poduzeća koja su se okrenula širim okvirima poslovanja ove

metode napuštaju zbog promjenjenih uvjeta poslovanja i prilagođenosti novim tržištima.

Sukladno tome, postavljen je problem istraživanja: na koji način obrti u Hrvatskoj

evidentiraju svoje troškove, koje se analize koriste, koje su poslovne knjige potrebne za

2

vođenje obrta, na koji način se upravlja troškovima, te kako se navedeno primjenjuje u

praksi obrtnika, proizvođača PVC stolarije..

1.1. PREDMET, SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Predmet ovog diplomskog rada je obračun poslovanja i analiza troškova u

proizvodnji PVC stolarije.

Svrha istraživanja je da se prema postavljenom problemu i predmetu istraživanja,

prikupljeni podaci analiziraju te da se daju odgovarajuće preporuke i prijedlozi.

Cilj istraživanja u diplomskom radu je analizirati troškove s aspekta troškova

karakterističnih za računovodstvo u obrtništvu, upoznati se sa specifičnostima

računovodstva obrtnika, te poslovnim knjigama koje oni koriste u svom poslovanju.

Nadalje, u posljednjem dijelu rada, cilj je sve naprijed rečeno sagledati na stvarnom

primjeru iz prakse na temelju analize obrta „Elba“, proizvođača PVC stolarije.

1.2. ZNANSTVENE METODE I STRUKTURA RADA

Prilikom istraživanja i formuliranja rezultata ovog diplomskog rada korištene su

sljedeće metode: 1. metoda deskripcije – korištena za opis troškova, njihovu podjelu te

specifičnosti pojedine vrste troškova; 2. matematičko–statističke metode – korištene za

matematički izračun troškova i pokazatelja poslovanja obrta; 3. grafičke metode –

grafički prikazuju dobivene rezultate; 4. metoda intervjua – korištena prilikom

predstavljanja obrta, opisa njegova poslovanja, iznošenja općih podataka o obrtu.

Diplomski rad se sastoji od šest dijelova koji čine povezanu cijelinu nastalu s

obzirom na predmet, svrhu i cilj istraživanja.

Prvi dio, UVOD, odnosi se na predmet, svrhu i ciljeve istraživanja. Predstavljene

su znanstvene metode korištene u radu i struktura rada.

Drugi dio, OBRAČUN POSLOVANJA I ANALIZA TROŠKOVA

PROIZVODNJE, teorijski obrađuje vrste troškova i kriterije njihove podjele, navodeći

specifičnosti pojedine vrste troškova. Nadalje, navode se metode obračuna troškova i

analiza troškova, i to analiza obujma i strukture troškova i analiza dinamike njihova

kretanja. Posljednje potpoglavnje odnosi se na poslovni rezultat obrta, obračun

3

poslovanja, prikaz elemenata koji čine bilancu stanja i na kraju utvrđivanje rezultata

poslovanja, tj. prikaz RDG-a.

Treći dio, RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA U OBRTNIŠTVU, detaljnije

predstavlja specifičnosti računovodstva obrtnika, te donosi informacije o tome koji su

postupci otvaranja i poslovanja obrta, te poslovne knjige koje obrtnici koriste pri

vođenju obrta.

Četvrti dio pod naslovom ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC

STOLARIJE NA PRIMJERU OBRTA „ELBA“ opisuje profil obrta koji predstavlja

predmet istraživanja ovog rada. Cilj je na temelju stvarnog primjera objasniti gore

navedana poglavlja, opisati poslovanje i organizacijsku strukturu obrta, predstaviti

proizvodni asortiman te analizirati troškove i pokazatelje poslovanja, te ih ocijeniti.

Peti dio, ZAKLJUČAK, donosi sintezu prikupljenih podataka, informacija i

istraživanja kojima se zaokružuje cilj sitraživanja.

Na kraju rada, nalazi se popis korištene literature, popis grafikona , shema,

ilustracija i tablica.

4

2. OBRAČUN POSLOVANJA I ANALIZA TROŠKOVA

PROIZVODNJE

Obračun troškova i njihovo evidentiranje potrebno je provoditi prema Zakonu o

računovodstvu (NN 109/07; 54/13). Među temeljnim odredbama ovog Zakona je ta da

je svaki poduzetnik koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj obvezan voditi poslovne

knjige i sastavljati financijska izvješća prema utvrđenim načelima urednog

knjigovodstva, tako da u njima budu vidljivi njegovi poslovi i stanje njegove imovine.

Obračun poslovanja mora biti takav da se trećoj stručnoj osobi omogući uvid u poslovne

događaje (što uključuje nastanak i razvoj poslovnih događaja) i stanje poslovnog

subjekta. Navedeno je iskazano kroz sljedeća poglavlja i potpoglavlja: 2.1. Vrste

troškova i kriteriji podjele; 2.2. Metode obračuna troškova; 2.3. Analiza troškova; 2.4.

Poslovni rezultat.

2.1. VRSTE TROŠKOVA I KRITERIJI PODJELE

Troškovi su u novcu izražena količina rada koja je potrebna za proizvodnju

učinaka, a njihovo evidentiranje se može provoditi na više načina, pa tako postoji i više

podjela vrsta troškova. Prema različitim kriterijima, troškove možemo podjeliti (Karić,

2008, p.62):

1.troškovi prema prirodnim svojstvima

Podjela troškova prema prirodnim svojstvima temelji se na porijeklu njihova

nastanka. Ova se podjela smatra temeljnom podjelom troškova, a omogućava

utvrđivanje svrhe zbog koje su određeni troškovi nastali. Obično se prate sljedeće vrste

troškova (Gulin i Žager, 2010, p.404):

1. Troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i sitnog

inventara,

2. Troškovi usluga,

3. Troškovi osoblja,

5

4. Troškovi dugotrajne imovine,

5. Nematreijalni troškovi – ostali,

6. Troškovi financiranja

2. troškovi prema mjestu njihova nastanka i nositeljima

Podjela troškova prema mjestima nastanka usmjerena je na utvrđivanje stvarnih ili

budućih performanci centara odgovornosti. Planiranje i kontrola performanci centara

odgovornosti temelji se na alokaciji troškova na mjesta gdje su nastali. Svrha alokacije

troškova na mjesta njihova nastanka je osigurati temelje za djelotvornije planiranje i

kontrolu troškova i utvrđivanje odgovornosti menadžmenta.

Troškovi prema mjestu nastanka mogu se podijeliti na (Belak, 1995, p.150):

1. Troškovi koji nastaju u proizvodnim centrima odgovornosti ili troškovi

proizvodnje

2. Troškovi koji nastaju u neproizvodnim centrima odgovornosti ili neproizvodni

troškovi

Troškovi prema nositeljima dijele se na:

1. Izravni (direktni) troškovi

2. Neizravni (indirektni) troškovi

Indirektni ili opći troškovi proizvodnje su oni troškovi (indirektni materijal,

indirektni rad i ostali indirektni troškovi) koji se ne mogu zaračunati direktno na

specifične poslove.

Direktni troškovi su oni koji se mogu direktno rasporediti na nositelja troška –

proizvod ili uslugu (Polimeni R.S., 1999, p.50).

6

3.troškovi prema njihovoj ulozi u bilanci

Podjela troškova prema njihovoj ulozi u bilanci dijeli se na uskladištive i

neuskladištive troškove, a to se može prikazati grafički, kao što je prikazano shemom 1.

Shema 1. Prikaz uskladištivih i neuskladištivih troškova

USKLADIŠTIVI TROŠKOVI

NEUSKLADIŠTIVI TROŠKOVI

Troškovi sirovina Neuobičajeni iznos otpadnog mat.

Troškovi konverzije Troškovi skladištenja

Troškovi skladištenja Administrativni troškovi opće režije

Drugi troškovi (npr. pakiranja) Troškovi prodaje

Neproizvodni opći troškovi Fiksni troškovi proizvodne režije

Troškovi posudbe Troškovi posudbe

Troškovi tečajnih razlika Troškovi tečajnih razlika

Izvor: Habek, M., Upravljanje zalihama i skladišno poslovanje, RRIF Plus, Zagreb,

2002., p.324.: obrada autora

Kao što je vidljivo iz sheme 1. uskladištivi troškovi su troškovi koji se uključuju u

trošak zaliha proizvodnje (Habek, 2002, p.324). Njima je dopušteno teretiti zalihe, a to

su troškovi izravnog materijala, troškovi izravnog rada i opći troškovi proizvodnje

(troškovi proizvodne režije).

Neuskladištivi troškovi su troškovi koji se ne uključuju u trošak zaliha proizvodnje,

a to su troškovi uprave i prodaje, opći troškovi financiranja i drugi opći troškovi

(Habek, 2002, p.325).

4. troškovi u odnosu na promjenu razine aktivnosti

Jedna od najvažnijih i najviše korištenih podjela u upravljanju troškova je podjela

troškova u odnosu na promjenu razine aktivnosti. U odnosu na promjenu razine

aktivnosti, odnosno u odnosu na promjene opsega proizvodnje, troškovi se dijele na

(Belak, 1995, p.154):

7

1. fiksne ili stalne troškove

2. varijabilne ili promjenjive

3. miješane troškove koji se sastoje od fiksnih i varijabilnih troškova

4. diskrecijske troškove

Fiksni troškovi su oni troškovi koji postoje bez obzira da li se radi punim

kapacitetom, samo djelomično ili se uopće ne proizvodi. Glavne prirodne vrste stalnih

troškova koje uvjetuje kapacitet su (Karić, 2008, p.10):

1. troškovi amortizacije

2. kamate na kredite za nabavku stalnih sredstava

3. najamnina za korištenje opreme ili poslovnog prostora

4. premije osiguranja

5. plaće zaposlenika u upravi

6. troškovi smještaja strojeva i opreme

U praksi se u određenim okolnostima fiksni troškovi ipak mijenjaju. Oni se

povećavaju sa povećanjem stupnja automatizacije, odnosno porastom kapitalne

intenzivnosti poduzeća. U slučaju znatnog povećanja opsega proizvodnje, koji zahtjeva

veći stupanj pripravnosti i povećanje kapaciteta, povećava se i dio fiksnih troškova, od

kojih postoje apsolutni i relativni fiksni troškovi.

Apsolutno fiksni troškovi su troškovi postojećeg kapaciteta. Oni se ne mijenjaju

promjenom opsega proizvodnje u okviru raspoloživog kapaciteta. Tipični primjer

apsolutno fiksnog troška je pristojba za isticanje tvrtke. Ne mijenjaju se kao ukupni, ali

kao prosječni fiksni troškovi su obrnuto proporcionalni iskorištenosti kapaciteta, tj.

obujmu poslovanja. Nema ih u velikom broju u poduzeću niti sudjeluju u velikoj mjeri u

strukturi troškova.

Relativno fiksni troškovi se ipak mijenjaju i to skokovito u slučaju promjene

potrebnog stupnja pripravnosti za povećani opseg proizvodnje, nakon čega se u

određenoj zoni ponovno ponašaju kao apsolutno fiksni troškovi neovisni o povećanju

opsega proizvodnje u zadanim granicama. Tipični primjeri relativno fiksnih troškova je

8

amortizacija, troškovi investicijskog održavanja, najamnina, zakupnina i sl (Belak,

1995, p.155).

Varijabilni ili promjenjivi troškovi su oni koji se u ukupnom iznosu mijenjaju

razmjerno s promjenom opsega proizvodnje.Varijabilni troškovi su u izravnoj proporciji

s promjenom količine ostvarene proizvodnje, ali se mogu kretati i neproporcionalno

zbog čega mogu biti proporcionalno (linearno) varijabilni troškovi i neproporcionalno

(nelinearno) varijabilni troškovi.

Miješani troškovi su troškovi koji imaju obilježje i fiksnih i varijabilnih troškova.

Oni se razlikuju od relativno fiksnih troškova. Za razliku od relativno fiksnih troškova

koji se nakon njihova porasta pri prelasku u viši stupanj pripravnosti ponovno ponašaju

kao fiksni troškovi, miješani se troškovi do određenog stupnja ponašaju kao fiksni, a

nakon toga kao varijabilni, ili se do određenog stupnja ponašaju kao varijabilni, a

nakon toga kao fiksni. Primjer miješanih troškova su troškovi telefona ili električne

energije kod kojih račun sadrži fiksnu mjesečnu svotu, odnosno svotu koja se plaća bez

obzira na potrošnju, i dodatnu svotu koja je izravno proporcionalna sa utroškom.

Diskrecijski troškovi nastaju kao posljedica diskrecijskih menadžerskih odluka,

zbog čega bi se mogli svrstati u skupinu koja se oblikuje s obzirom na donošenje

specifičnih menadžerskih odluka. Primjeri diskrecijskih troškova su troškovi

oglašavanja, reklame, troškovi učenja, uvježbavanja raznih vještina i sl.

5.troškovi s gledišta njihove usporedbe i predviđanja

Kako bi se moglo utjecati na racionalizaciju troškova i izradu planova o veličini

troškova, potrebno ih je uspoređivati i predviđati. Troškovi s gledišta usporedbe i

predviđanja dijele se na stvarne troškove, planske troškove, standradne, marginalne i

prosječne troškove (Belak, 1995, p159).

Stvarni troškovi su odraz stvarno nastalih trošenja u određenom razdoblju, a ako se

odnose na prošlo razdoblje nazivaju se povijesnim, a stvarni troškovi tekućeg razdoblja

nazivaju se tekući troškovi (Belak, 1995, p.160). Evidentiranje i obračun stvarnih

troškova formalizirano je u onom dijelu koji se odnosi na pozicije u računu dobitka i

gubitka, širi opseg je uvjetovan internim potrebama poduzeća.

9

Planski troškovi se utvrđuju na temelju stvarnih ili standardnih, pri čemu se u obzir

uzimaju i predviđanja o ponašanju troškova sukladno očekivanim promjenama uvjeta

poslovanja.

Standardni troškovi proračunati su za realizaciju određenog učinka pod

„normalnim“ uvjetima, tj. po uvjetima koji se prosječno pojavljuju, a utvrđuju se po

jedinici određenog učinka korištenjem znanstvenih metoda procjene te na temelju

iskustvenih podataka.

Marginalni ili granični troškovi pokazuju porast ukupnih troškova nastalih

proizvodnjom dodatne jedinice proizvoda, a izračunavaju se stavljanjem u odnos

promjene ukupnih troškova i promjene ukupnih outputa.

Prosječni trošak je onaj koji se odnosi na jednu jedinicu učinaka, a dobiva se

dijeljenjem troškova s količinom ostvarenih učinaka.

6. troškovi prema mogućnosti kontrole

Da bi menadžment mogao kontrolirati troškove dijeli ih na: kontrolabilne troškove

i nekontrolabilne troškove (Belak, 1995, p.162).

Kontrolabilni troškovi su oni troškovi na čiju visinu može utjecati menadžment

poduzeća, a nekontrolabilni su oni troškovi na čiju visinu menadžment poduzeća ne

može utjecati. Kontrolabilni troškovi menadžera jednog centra odgovornosti mogu biti

nekontrolabilni troškovi menadžera drugog centra odgovornosti. Npr.,troškovi prijevoza

kontrolabilni su troškovi za menadžera tog mjesta troška (službe prijevoza), no nisu

kontrolabilni za menadžera glavnog mjesta troška (pogona X) u kojem se proizvode

proizvodi namijenjeni tržištu, te na koje se mjesto troška, po određenom ključu,

prevaljuju troškovi službe prijevoza. Kada o troškovima pojedinog mjesta troška

odlučuju menadžeri viših razina odgovornosti, tada je za menadžera tog mjesta troška

riječ o nekontrolabilnim troškovima.

7.troškovi s obzirom na njihov kalkulativni obuhvat

S obzirom na kalkulativni obuhvat, uobičajena je podjela na apsorbirane troškove,

preapsorbirane i neapsorbirane troškove (Belak, 1995, p.162).

10

Do pojave podapsorbcije ili preapsorbcije troškova u praksi dolazi najčešće zbog dva

razloga:

- zbog odstupanja od planirane količine proizvodnje

- zbog odstupanja u cijenama neizravnih (indirektnih) troškova

8. troškovi prema svrsi donošenja specifičnih menadžerskih odluka

Najčešći troškovi koji se javljaju u okviru podjele troškova u odnosu na donošenje

specifičnih menadžerskih odluka su: opravdani, neopravdani, izbježivi, neizbježivi,

oportunitetni, transakcijski, primarni i sekundarni troškovi, jednostavni i složeni

troškovi, troškovi konkurentnosti, interne cijene u ulozi troškova (Belak, 1995, p.164).

Opravdani troškovi su troškovi poslovne aktivnosti koji su predviđeni proračunom

ali i svi troškovi koji su nastali kao posljedica povećanja proizvodnje iznad planirane, ili

kao posljedica objektivnih okolnosti na koje menadžeri ne mogu utjecati. Opravdani

troškovi mogu nastati i kao posljedica namjernih aktivnosti kojima se poboljšava

poslovni rezultat, smanjuju prosječni troškovi ili se smanjuje gubitak.

Neopravdani troškovi su troškovi koji su nastali kao posljedica pogrešnih

poslovnih odluka ili propuštanja potrebnih zahvata u vezi kontrole troškova.

Podjela troškova na izbježive i neizbježive omogućuje menadžerima da poduzmu

aktivnosti vezane uz redukcije troškova.

Izbježivi troškovi su svi troškovi koji prekoračuju minimalne troškove za

održavanje određenog opsega proizvodnje.

Neizbježivi troškovi su minimalni troškovi za održanje određenog opsega

proizvodnje uključujući i troškove koji nastaju na temelju zakonskih propisa i neovisni

su o opsegu proizvodnje. Podjela na izbježive i neizbježive troškove dolazi posebno do

izražaja u razdobljima kada se pojave teškoće vezane uz poslovni rezultat, likividnost ili

solventnost. U takvim slučajevima dolazi do redukcije izbježivih troškova.

Opotrunitetni troškovi su troškovi koji predstavljaju usporednu mjeru pokrića

fiksnih troškova i ostvarenja eventualne dobiti u slučaju mogućnosti alternativne zarade.

Ugavnom se koriste za donošenje menadžerskih odluka, a ponekad i za oblikovanje

internih cijena.

Transakcijski troškovi su troškovi tržišne razmjene a obuhvaćaju (Belak, 1995,

p.165):

- informacijske troškove nalaženja potencijalnih pratnera

11

- troškove pregovaranja i izrade ugovora

- troškove kontrole provedbe ugovora

- troškove koji nastaju raskidom ugovora

Visina transakcijskih troškova ovisi o karakteristikama subjekata koji sudjeluju u

procesu razmjene i karaktersitikama tržišnog okruženja.

Interne cijene u ulozi troškova predstavljaju specifične troškove određenog centra

odgovornosti kojim ga se tereti za interno nabavljene inpute. Njihova specifičnost

sastoji se u tome što su interne cijene ujedno i interni prihodi i interni troškovi istog

poduzeća, ali različitih organizacijskih dijelova tog poduzeća.

Troškovi konkurentnosti su troškovi održavanja konkurentske sposobnosti

poduzeća. Najznačajniji troškovi konkurentnosti su: troškovi proizvodnje na temelju

kojih se određuje prodajna cijena prema kupcima, zatim troškovi koji su nužni za

održavanje kvalitete i dizajna proizvoda na konkurentskoj razini, troškovi koji mogu

utjecati na visinu prodaje kao što su reklama i propaganda, troškovi povećanja uporabne

vrijednosti proizvoda.

9. troškovi prema poslovnim funkcijama

Troškovi prema poslovnim funkcijma mogu biti: troškovi upravljanja, nabave,

proizvodnje, prodaje, financijske funkcije, troškovi računovodstva, te troškovi opće i

kadrovske funkcije (Skupina autora, 2006, p.54).

10. troškovi sa stajališta ulaganja u poslovni proces

Sa stajališta ulaganja u poslovni proces troškovi mogu biti primarni i sekundarni.

Primarni troškovi su oni koji se prvi put javljaju u proizvodnji, a sekundarni su oni koji

više puta ulaze u poslovni ili proizvodni proces (Goleš, 2003, p.12).

11. troškovi sa stajališta složenosti

Podjela troškova sa stajališta složenosti odnosi se na jednostavne ili orginalne

troškove te složene ili kompleksne troškove (Cingula, 2004, p.114). Jednostavni ili

12

orginalni troškovi su troškovi koji se s apsekta poduzeća iskazuju u njihovim prirodnim

vrstama. Složeni ili kompleksni troškovi su takvi troškovi koji su složeni od dvije ili

više vrsta jednostavnih troškova.

12. troškovi sa stajališta učestalosti

Sa stajališta učestalosti troškovi se dijele na jednokratne i tekuće (http://www.pbf.hr).

13. troškovi sa stajališta važnosti za odvijanje poslovnog/proizvodnog procesa

Prema važnosti odvijanja poslovnog/proizvodnog procesa troškovi mogu biti glavni

i sporedni (Gulin i Žager, 2010, p.484).

14. troškovi sa stajališta dokumentiranosti

Sa stajališta dokumentiranosti troškovi se dijele na eksplicitne i implicitne (Gulin i

Žager, 2010, p.484). Eksplicitni troškovi su oni koji su nastali plaćanjem cijena

proizvodnih inputa, a implicitni troškovi obuhvaćaju oprtunitetne troškove.

Podjela troškova u poduzeću vrši se prema odlukama menadžmenta, vlasnika ili

odgovornog djelatnika poduzeća, a sve u svrhu dobivanja najboljih informacija za

buduće poslovanje.

Sljedeća tablica prikazuje podjelu troškova prema različitim kriterijima te pripadajuću

vrstu troška.

Tablica 1. Sistematski prikaz podjele troškova prema različitim kriterijima

R.B. KRITERIJ VRSTA TROŠKA

I.

Troškovi prema prirodnim svojstvima

Troškovi sirovine i mat., energije, rezervnih dijelova i sitnog inventara

Troškovi usluga

Troškovi osoblja

Troškovi dugotrajne imovine

Ostali troškovi Troškovi financiranja

13

II.

Troškovi prema mjestu njihova nastanka i nositeljima

Troškovi proizvodnje i neproizvodni troškovi (prema mjestu nastanka) Izravni-direktni i neizravni-indirektni

(prema nositeljima)

III. Troškovi prema njihovoj ulozi u bilanci Uskladištivi troškovi Neuskladištivi troškovi

IV.

Troškovi u odnosu na promjenu razine aktivnosti

Fiksni troškovi Varijabilni troškovi Miješani troškovi Diskrecijski troškovi

V.

Troškovi s gledišta njihove usporedbe i predviđanja

Stvarni troškovi Planski troškovi Standardni troškovi Marginalni troškovi Prosječni troškovi

VI. Troškovi prema mogućnosti kontrole Kontrolabilni troškovi Nekotrolabilni troškovi

VII.

Troškovi s obzirom na njihov kalkulativni

obuhvat

Apsorbirani troškovi Preapsorbirani troškovi Neapsorbirani troškovi

VIII.

Troškovi prema svrsi donošenja specifičnih menađžerskih odluka

Opravdani, neopravdani, izbježivi, neizbježivi, oportunitetni, primarni, sekundarni, jednostavni, složeni, troškovi konkurentnosti, interne cijene u ulozi troškova

IX.

Troškovi prema poslovnim funkcijama

Troškovi upravljanja

Troškovi nabave

Troškovi proizvodnje

Troškove prodaje

Financijske funkcije

Troškovi računovodstva

Troškovi opće i kadrovske funkcije

X. Troškovi sa stajališta ulaganja u poslovni proces

Primarni troškovi Sekundarni troškovi

XI. Troškovi sa stajališta složenosti Jednostavni (orginalni) troškovi Složeni (kompleksni) troškovi

XII. Troškovi sa stajališta učestalosti Jednokratni troškovi Tekući troškovi

XIII. Troškovi sa stajališta važnosti za odvijanje poslovnog/proizvodnog procesa

Glavni troškovi Sporedni troškovi

XIV. Troškovi sa stajališta dokumentiranosti Eksplicitni troškovi Implicitni troškovi

Izvor: Gulin D, Žager l, Računovodstvo, Ekonomski fakultet Zagreb, 2010, p.396;

obrada autora

14

2.2. METODE OBRAČUNA TROŠKOVA

Računovodstveni sustav u poduzeću mora pružiti kvalitetne informacije o

profitabilnosti proizvoda koje poduzeće proizvodi da bi se na osnovu njih mogle

donijeti određene poslovne odluke koje su potrebne za opstanak poslovnog subjekta na

tržištu. Pod računovodstvenim metodama obračuna troškova podrazumjevaju se

različite tehnike i postupci kojima se koristi prilikom (Perčević, 2006, p.649):

- vrednovanja zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda

- utvrđivanja troškova i praćenja troškova po mjestima nastanka

- raspoređivanja troškova s pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troškova

- raspoređivanja troškova na nositelje troškova (proizvode i usluge)

Budući da je računovodstveni postupak obračuna i alokacije troškova proizvodnje

u svrhu utvrđivanja jediničnog troška proizvoda složen, postoji nekoliko

računovodstvenih metoda koje se koriste u tom postupku (Perčević, 2006, p.650):

1. metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda

2. metode obračuna troškova zaliha sirovina i materijala

3. metode obračuna amortizacije

4. metode raspoređivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta

troškova

5. metode raspoređivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na

nositelje troškova (proizvode i usluge)

Metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda u osnovi se dijele na

dvije metode:

· metoda ukupnih troškova (full costing ili absorption costing)

· metoda direktnih troškova ili varijabilna metoda (direct costing ili variable

costing)

Metoda obračuna po ukupnim ili apsorpcijskim troškovima se tako naziva iz

razloga što se ukupni troškovi proizvedenih proizvoda ili usluga apsorbiraju odnosno

pripisuju od tih proizvoda (Anthoney, 2004, p.432). Metoda obračuna troškova

proizvodnje po varijabilnim troškovima je ona koja tretira samo varijabilne troškove

15

proizvodnje kao uskladištive troškove proizvoda, a fiksne troškove proizvodnje kao

troškove razdoblja (Anthoney, 2004, p.432).

Stvarni trošak zaliha može se utvrditi uporabom ovih metoda (Greuning, 2000, p.34):

· metoda standardnog troška

· metoda trgovine na malo

· metoda specifične identifikacije

· FIFO metoda

· Metoda prosječne ponderirane cijene

· LIFO metoda

Metoda standardnih troškova uzima u obzir uobičajene količine materijala i

rezervnih dijelova, rada, uobičajenu učinkovitost i iskorištenost kapaciteta. Ona se

redovito preispituje i po potrebi mijenja u odnosu na postojeće uvjete

(www.poslovni.hr).

Metoda trgovine na malo kao tehnika mjerenja troškova zaliha temelji se na

prodajnoj cijeni robe, odnosno na prodajnoj vrijednosti robe . Metoda trgovine na malo

koristi se kod mjerenja zaliha, odnosno velikog broja artikala koji se brzo mijenjaju i

oni koji imaju slične marže, a trošak ovih zaliha se određuje tako da se prodajna

vrijednost zaliha umanji za odgovarajući postotak bruto marže (Očko, 2009, p.156).

Osnovno obilježje metode specifične identifikacije troškova je da se specifičnim

jedinicama predmeta zaliha pridružuju njihovi stvarni povijesni troškovi, što znači da se

troškovi zaliha pridružuju u ovisnosti o stvarnom fizičkom tijeku zaliha. Ova metoda je

česta u praksi kod skupnih artikala, te unikatnih artikala, no može biti

nezadovoljavajuća, jer trošak prodane robe ovisi o tome koji se specifični artikli prodaju

(Anthoney, 2004, p. 136).

Metoda obračuna zaliha FIFO ( prva ulazna – prva izlazna ) temelji se na fizičkom

toku ulaza, odnosno nabave zaliha bez obzira na visinu cijena tih zaliha i bez obzira

hoće li zalihe stvarno biti utrošene po tom redoslijedu. Prema tome, predmeti koji su

prvo kupljeni prvo se i prodaju, a preostali predmeti zaliha na kraju razdoblja su oni koji

su posljednji kupljeni ili proizvedeni. Stvarni redoslijed utroška zaliha uopće nije bitan

16

za primjenu ove metode, zato što neovisno o stvarnom redoslijedu utroška zaliha

troškovi će biti terećeni prema redoslijedu njihove nabave i to po cijeni i količini.

Prednost ove metode sastoji se u tome da vrijednost zaliha na kraju prikazuje vrijednost

najsličniju tekućim troškovima nabave zaliha jer su one vrijednovane prema posljednjim

(višim) cijenama, a nedostatak je u tome što će troškovi za prodano biti niži od

zamjenskih troškova zaliha (Skupina autora, 2010, p. 616).

Metoda prosječnog ponderiranog troška temelji se na pretpostavci da će obračun

utroška ili prodaje zaliha biti izveden prema prosječnom ponderiranom trošku, odnosno

cijeni zaliha raspoloživih za utrošak.

LIFO metoda obračuna zaliha pretpostavlja da se one jedinice sa zalihe koje su

posljednje kupljene najprije troše sa zalihe, odnosno da se sa zalihe najprije izdaje roba

koja je najkraće na zalihama. (web.efzg.hr ).

17

Grafikon 1: primjena metoda obračuna troškova materijala u proizvodnim subjektima u

RH

metoda prosječnih cijena

metoda FIFO

metoda LIFO

metoda standardnih cijena

Izvor: Perčević, H.: Metode obračuna troškova u proizvodnom sektoru u RH, EFZG,

Zagreb, 2006, p.649, obrada autora rada

Grafikon 1 nam pokazuje koje računovodstvene metode obračuna troškova najviše

koriste poslovni subjekti u Hrvatskoj, u proizvodnom sektoru. Podaci grafikona su

dobiveni istraživanjem koje je provedeno uz pomoć ankete poslane dioničkim društvima

u Hrvatskoj koja imaju najznačajniji udio u ukupnoj proizvodnji. Uzorak je činilo 80

proizvodnih subjekata, uz stopu povrata ankete od 43,75%. U uzorak su uzeti

proizvodni subjekti s različitim tipovima proizvodnje.

Metode obračuna troškova materijala utječu na visinu troškova direktnog materijala

i na visinu općih troškova proizvodnje. Na osnovi provedenog istraživanja utvrđeno je

da se većina subjekata u RH koristi metodom prosječnih cijena (65,7%), kao

relevantnom metodom obračuna troškova. Druga po zastupljenosti je FIFO metoda

(22,9%).

8,6% 2,9%

22,9%

65,7%

18

Metode obračuna amortizacije dijelimo na dvije skupine:

1. Vremenske metode amortizacije koje se javljaju u tri oblika, i to kao:

a) Proporcionalna ili linearna metoda

b) Progresivna metoda

c) Degresivna metoda

2. Metode obračuna amortizacije zasnovane na funkciji – funkcionalna metoda

amortizacije

Proporcionalna (linearna) metoda amortizacije pretpostavlja da se svota koja se

amortizira raspoređuje na jednake svote tijekom vijeka uporabe sredstva.

Progresivna metoda ili metoda rastućeg salda pretpostavlja da je trošak amortizacije niži

na početku vijeka uporabe a zatim se kontinuirano povećava.

Degresivna metoda (metoda opadajućeg salda) rezultira smanjenjem amortizacijske

svote tijekom korisnog vijeka trajanja, a najveća obračunata svota amortizacije je u

prvoj godini, dok je najmanja u posljednjoj godini (Skupina autora, 2010, p.721).

Kod funkcionalne metode svota obračunate amortizacije zasniva se na očekivanoj

uporabi ili proizvodnji sredstava (Skupina autora, 2010, p.723).

Postoji više metoda za raspoređivanje općih troškova proizvodnje koji nastaju na

pomoćnim mjestima troškova na glavna mjesta. Najčešće se koriste tri metode: direktna,

indirektna (fazna) i algebarska (recipročna) metoda (Gulin, 2001, p.7).

Kod metode direktnih troškova u troškove proizvoda uključuju se samo oni

troškovi proizvodnje koji ovise o količini proizvodnje, a to su direktni materijal, direktni

rad i varijabilni indirektni troškovi proizvodnje. Indirektna metoda uzima u obzir

pružanje usluga jednog servisa ili sporednog mjesta troškova drugome ali ne i obrnuto

što djelomično ispravlja slabosti prve metode. Algebarska ili recipročna metoda je

najtočnija metoda u odnosu na prethodne. Kod raspoređivanja troškova uzimaju se u

obzir svi međuodnosi sporednih i pomoćnih mjesta troškova (Gulin, 2001, p.8).

Metode alokacije općih troškova proizvodnje na nositelje dijele se na tradicionalne i

suvremene metode. Tradicionalne su: djelidbene (divizione) i dodatne (aditivne), a

19

suvremene su: kalkuliranje na osnovi aktivnosti (ABC metoda) i ciljno kalkuliranje

(Target Costing).

Djelidbene metode kalkuliranja se primjenjuju kada je nositelj troškova masa

istovrsnih ili srodnih učinaka. Ukupni troškovi se dijele s proizvedenom ukupnom ili

ekvivalentnom količinom učinaka, te se tako izračunava cijena koštanja po jedinici

učinka ili po ekvivalentnoj jedinici učinka.

Čista djelidbena kalkulacija se primjenjuje kad je nositelj troška masa istovrsnih

učinaka. Cijena koštanja po jedinici učinka jednaka je odnosu između ukupnih troškova

i količine realiziranih istovrsnih učinaka.

Djelidbena kalkulacija s ekvivalentnim brojevima se koristi u masovnoj proizvodnji

srodnih ili sličnih proizvoda koji se proizvode u istom tehnološkom postupku i od istog

osnovnog materijala (Dimitrić, 2011, p.94).

Djelidbene kalkulacije vezanih proizvoda se primjenjuju u poduzećima s masovnom

proizvodnjom u kojoj se proizvodi jedan ili više glavnih proizvoda, a priroda

tehnološkog procesa uvjetuje još i proizvodnju jednog ili više sporednih proizvoda

(kemijska, tehnička, drvna, prehrambena industrija).

Dodatne metode kalkuliranja se koriste u proizvodnji velikog broja različitih

proizvoda u serijskoj i pojedinačnoj proizvodnji. Osnovna karakteristika ovih metoda je

da se pojedinačni troškovi direktno utvrđuju za svaki učinak ili vrstu učinka, a opći se

dodaju po određenom ključu na pojedinačne.

Sumarna dodatna kalkulacija polazi od pretpostavke da je nastanak općih troškova

u vezi s neposrednim troškovima, te da proizvod koji uzrokuje više neposredne troškove

veže na sebe i više opće troškove.

Elektivna dodatna kalkulacija direktno utvrđuje pojedinačne troškove po pojedinim

proizvodima, a opće troškove dodaje na pojedinačne primjenom više ključeva

raspoređivanja. Različiti ključevi se mogu utvrđivati za pojedine organizacijske jedinice

u poduzeću, pa i za pojedine centre odgovornosti (Dimitrić, 2011, p.98).

Suvremene metode kalkuliranja troškova podrazumjevaju shvaćanje po kojemu se u

raspoređivanju općih troškova treba poći od aktivnosti (procesa, djelatnosti) koje su

njihovi pravi uzročnici, dok je nastanak troškova posljedica poduzimanja tih aktivnosti.

Kalkuliranje na osnovi aktivnosti poslovnog procesa (ABC metoda) – u osnovi ove

metode je definiranje aktivnosti kao uzročnika općih troškova te povezivanje aktivnosti

20

s konačnim nositeljima preko tzv. privremenih nositelja troškova ili troškovnih

pokretača (drivera).

Postupak primjene ABC metode može se pratiti kroz nekoliko faza ( Dimitrić, 2011,

p.4):

· Rastavljanje procesa na aktivnosti, sastavljanje kataloga troškova pojedinih

aktivnosti i povezivanje troškova i aktivnosti u homogena troškovna mjesta

· Računanje troškova po jedinici privremenih nositelja pojedinih aktivnosti, tj.

pokretača (drivera)

· Prijenos troškova s privremenih nositelja na gotove učinke kao konačne nositelje

prema razini konzumacije privremenih nositelja od strane konačnih nositelja

Ciljno kalkuliranje (Target Costing) ova metoda je nastala u japanskim poduzećima u

automobilskoj industriji. Ciljno kalkuliranje je suvremena tržišno orijentirana metoda

kalkulacije. S obzirom na očekivani opseg prodaje, prodajnu cijenu i željeni dobitak

odredi se visina troška kojeg proizvod smije imati. Ta visina troška je ciljani trošak.

Ukupni ciljani trošak se zatim dodjeljuje funkcijskim područjima, projektnim

skupinama ili projektima, te se odatle raspoređuje po centrima odgovornosti gdje se

prati izvršenje (Dimitrić, 2011. p. 10).

Koju će od navedenih dopuštenih metoda koristiti poduzeće ovisit će o usvojenoj

računovodstvenoj i menadžerskoj politici poduzeća , a najvažnije je da se te metode

primjenjuju dosljedno iz jednog u drugo obračunsko razdoblje.

21

2.3. ANALIZA TROŠKOVA

Analiza troškova obuhvaća analizu njihovog obujma i strukture, te dinamike

kretanja. Može se produbiti usporednom analizom sa srodnim ili konkurentskim

poduzećima ili usporednom vremenskom analizom.

2.3.1. ANALIZA OBUJMA I STRUKTURE TROŠKOVA

Analiza troškova započinje pojmovnim razlikovanjem pojmova trošak, rashod i

izdatak koji se često puta pogrešno upotrebljavaju kao sinonimi.

Trošak je u novčanim jedinicama iskazan iznos utrošenog novca ili druge imovine,

izvršenih usluga ili nastalih obveza u zamjenu za dobra ili usluge koje su primljene ili

trebaju biti primljene (Polimeni, 1999, p.5).

Rashod je svaki onaj trošak koji se može sučeliti s prihodima obračunskog

razdoblja. Rashodi su negativna stavka računa dobiti i gubitka i mogu se definirati kao

žrtvovani resursi u stvaranju prihoda kojem pripadaju i koji se odnosi na određeno

obračunsko razdoblje (Jelavić i suradnici, 1995, p.186).

Izdaci su novčana davanja za nabavke sredstava za proizvodnju, plaćanje usluga i

raznih obveza, te materijalna izdavanja sredstava za potrebe proizvodnje, odnosno

izdaci su odljev novčanih sredstava iz poduzeća (Gulin i Žager, 2010, p.392).

Pod analizom obujma troškova podrazumijeva se ispitivanje troškova kao cijeline, a

pod analizom strukture na ispitivanje troškova s aspekta sastavnih dijelova.

Strukturiranjem troškova na pojedine dijelove odnosno grupe troškova i usporedbom s

normalom, planom i proteklim razdobljem utvrđuje se gdje je došlo do odstupanja, a

strukturiraju se prema raznim kriterijima ( Vitezić i Popović, 2009, p.239):

· prema mjestima nastanka, tamo gdje se poslovni proces odvija

(funkcionalna i prostorna mjesta) nastaju i troškovi (nabava, prodaja,

prodavaonica)

· prema nosiocima, temelji se na činjenici da se svi troškovi, bez obzira na

mjesto njihova nastanka, odnose na određeni ekonomski učinak kao dio

poslovnog rezultata

22

· prema mogućnosti obuhvata, proizlazi iz činjenice da se raspoređivanje

pojedinih troškova na pojedina mjesta i nosioce obavlja kalkukativno,

izravno i neizravno

· strukturiranjem na fiksne i varijabilne troškove dolazi se do realnije

osnove za analizu

· prema utjecaju na troškove temelji se na činjenici da mnogobrojne

aktivnosti poduzeća i uvjeti poslovanja djeluju preko obujma poslovanja,

cijena, trošenja i asortimana, a ti utjecaji su uključeni kao jedinstvena

veličina te ih je prilikom analize potrebno rasčlaniti kako bi se utvrdio

svaki utjecaj posebno

· strukturiranje troškova po vrsti, npr. troškovi materijala, usluge, energije,

osoblja kako bi podloga za analizu bila kvalitetnija

· kombinacija više kriterija strukturiranja troškova

Analiza troškova najčešće se provodi radi utvrđivanja ostvarenih troškova, radi

kontrole i uzroka njihova nastanka, ali i zbog ispitivanja troškova koji trebaju nastati.

Utvrđuju se odstupanja od planiranih troškova, norma, standarda te se na temelju tih

odstupanja predlažu mjere za otklanjanje neželjenih odstupanja a time i snižavanju

troškova kako bi se povećala uspješnost poslovanja.

2.3.2. ANALIZA DINAMIKE KRETANJA TROŠKOVA

Da bi analiza troškova bila potpuna, potrebno je utvrditi dinamiku kretanja

troškova, koja može biti različita ovisno o svom podrijetlu, načinu prenošenja na

učinke, načinu ponašanja u odnosu na promjene razine opsega proizvodnje, odnosno na

količinu proizvedenih proizvoda i usluga. Sukladno tome, potrebno je napraviti rasčlanu

na pojedine utjecaje (nabavne cijene, obujam poslovanja, trošenje i asortiman), a kreće

se od (Vitezić i Popović, 2009, p.249):

1.) Temelj izračunavanja koji se sastoji od:

· osnovni elementi za izradu plana i obračuna ostvarenja te jediničnih kalkulacija

· predračun i obračun

23

· koeficijent promjene cijena materijala

· koeficijent promjene plaća

· podatak o troškovima izravnog materijala i izravnih plaća prema normativima

troškova po jedinici proizvoda

2.) Raščlana utjecaja na izravne troškove

· utjecaj cijena je jednak ostvarenom izravnom trošku

· utjecaj trošenja jednak je ostvarenom izravnom trošku umanjen za izravni trošak

· utjecaj obujma poslovanja

· utjecaj asortimana

· ukupni utjecaj

3.) Raščlana utjecaja na opće (režijske) troškove, koji ovise o vrsti i djelatnosti

poduzeća kao i o tehnološkom procesu, pa opći troškovi mogu imati veći ili manji udio

u ukupnim troškovima poduzeća.

Uz analizu obujma i strukturu te dinamiku kretanja troškova, značajna je i usporedba

troškova poslovanja s drugim rezultatima poslovanja u grupaciji u kojoj poduzeće

djeluje.

Pokazatelji koji se najčešće koriste prilikom analize troškova su (Jelavić i suradnici,

1995, p.194):

· ukupni troškovi kao samostalna veličina

· ukupni troškovi po jedinici učinka

· učešće ukupnih troškova u prihodu

· odnos financijskog rezultata i troškova

· učešće odnosne skupine troškova u ukupnim troškovima

· međusobni odnosi pojedinih skupina troškova

Cilj svake analize troškova je pružiti informacije o financijskoj situaciji, menađžmentu,

o planovima i strategijama koje poduzeće provodi, zatim poslovnoj okolini kako bi se

24

na temelju tako prikupljenih informacija mogle donijeti poslovne odluke za buduće

razdoblje.

2.4. POSLOVNI REZULTAT

Poslovni rezultat poduzeća iskazuje se razlikom ukupnih prihoda i ukupnih rashoda

koji su obračunati za određeno kalendarsko razdoblje. Međutim, obračun poslovanja za

jedno razdoblje ne iskazuje u potpunosti poslovni uspjeh poduzeća. Da bi se utvrdio

cjelovit uspjeh poduzeća potrebno je razmotriti povećanje ili umanjenje vrijednosti

poduzeća. Zbog toga je potrebno analizirati (Jelavić i suradnici, 1995, p.297):

- obračun poslovanja poduzeća

- bilancu stanja poduzeća

- utvrditi rezultat poduzeća ( račun dobiti ili gubitka)

- utvrditi vrijednost poduzeća

2.4.1. OBRAČUN POSLOVANJA

Svaki poslovni subjekt neprekidno prati sve poslovne promjene i na temelju toga

sastavlja obračune poslovanja za proteklo razdoblje. Takve obračune sastavljaju

poslovni subjekti i za razdoblje unutra jedne godine. U većini zemalja utvrđena je

obveza svakog poslovnog subjekta da sastavi obračun poslovanja za poslovnu godinu. U

Republici Hrvatskoj obračuni se sastavljaju za kalendarsku godinu. Godišnji obračuni

služe poslovnom subjektu, ali i državnim organima za kontrolu jer se njima utvrđuje

obveza poduzeća prema državi na temelju poslovnog rezultata. U zemljama sa

razvijenim tržišnim gospodarstvom poduzeća sastavljaju 2 osnovna računovodstvena

izvještaja po isteku poslovne godine, a to su:

a) bilanca stanja aktive i pasive (na posljednji dan u godini), tzv.

„imovinska bilanca“

b) bilanca uspjeha tj. „račun dobiti ili gubitka“

Uz ova dva računovodstvena iskaza koji su neophodni, mogući su i razni drugi

računovodstevni izvještaji o poslovanju i uspješnosti.

25

2.4.2. BILANCA STANJA

Poslovni događaji dovode do promjena u strukturi imovine, obveza, kapitala,

rashoda, prihoda i rezultata poslovanja, te su oni predmet evidentiranja u knjigovodstvu.

Bilanca se sastavlja za duže vremenske razmake jer bi bilo neekonimično i neracionalno

sastavljati ju za svaku knjigovodstvenu promjenu. U bilancu se unosi samo trenutačno

stanje imovine, obveza i glavnice. Zbog toga se smatra statičkim izvještajem.

Definicija bilance:

Kako su se mnogi autori bavili bilancom i bilanciranjem, tako postoji i više

definicija bilance. Koristit ćemo opću definiciju bilance koja glasi: bilanca je sustavni

pregled imovine, kapitala i obveza na određeni datum (Gulin i Žager, 2010, p.52).

Bilanca se sastoji od aktive kojoj pripada imovina poslovnog subjekta i pasive koju čine

glavnica (kapital) i obveze poslovnog subjekta.

U aktivi bilance se iskazuje imovina kada je vjerojatno da će buduće ekonomske

koristi pritjecati u poslovni subjekt i onda kada imovina ima cijenu ili vrijednost koja se

može pouzdano vrednovati.

Glavnica (kapital) predstavlja ostatak imovine poslovnog subjekta nakon odbitka

svih njegovih obveza. Obveza je dužnost ili odgovornost da se postupi na ugovoreni

način. Podmirenje obveza u pravilu podrazumjeva ustupanje, odnosno smanjenje

resursa poslovnog subjekta. Obveze su predmet obuhvata u bilanci kada je vjerojatno da

će doći do odljeva resursa podmirivanjem sadašnjih obveza i kada se iznos obveza može

pouzdano izmjeriti (Gulin i Žager, 2010, p.53).

U bilanci uvijek mora postojati bilančna ravnoteža i ukupna aktiva mora biti

jednaka ukupnoj pasivi.

Iz podataka koji se prikazuju u bilanci može se sagledati financijski sastav, likvidnost,

sloventnost, sposobnost poslovnog subjekta da se prilagodi promjenama koje nastaju u

njegovom okruženju.

26

2.4.3. UTVRĐIVANJE REZULTATA POSLOVANJA (RDG)

Izvještaj o dobiti (RDG) daje informacije o uspjehu poduzeća za određeno

razdoblje. Izvještaj o dobiti iskazuje prihode, rashode i poslovni rezultat određenog

razdoblja. Vremensko razdoblje u kojemu se provodi izvještaj o dobiti je jedna

kalendarska godina (01.01. – 31.12.), ali se izvještaj može sastavljati i za kraća

razdoblja. Bitno je napomenuti da za Republiku Hrvatsku prema Zakonu o

računovodstvu, vrijedi da je kalendarska godina jednaka računovodstvenoj, međutim

postoje zemlje u kojima to nije slučaj.

Glavne razlike između izvještaja o dobiti i bilance

Izvještaj o dobiti prikazuje prihode, rashode i poslovni rezultat za određeno obračunsko

razdoblje (npr. od 1.1.2012. do 31.12.2012.), dok bilanca daje pregled stanja imovine,

obveza i kapitala na određeni dan (npr. na prvi i zadnji dan obračunskog razdoblja 01.1.

i 31.12.2012.). Podaci bilance su početna stanja u narednom obračunskom razdoblju,

dok je izvještaj o dobiti za naredno razdoblje izvještaj s potpuno novim podacima o

uspješnosti poslovanja u narednom razdoblju. Izvještaj o dobiti sastavlja se na temelju

podataka s konta glavne knjige na kojima su evidnetirane promjene prihoda i rashoda

(Jelavić i suradnici, 1995, p.301).

Tablica 2: Skraćeni prikaz izvještaja o dobiti

IZVJEŠTAJ O DOBITI za razdoblje od 01.01.- 31.12.200x.

PRIHODI

-RASHODI

= DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA

- POREZ NA DOBIT

= DOBIT NAKON OPOREZIVANJA

Izvor: Jelavić i suradnici, Ekonomika poduzeća, Ekonomski fakultet Zagreb u suradnji s

Ekonomskim fakultetom Split, Zagreb 1995, p. 314

Sve stavke prihoda i rashoda treba uključiti u dobit ili gubitak, uz uvjet da stavke

prihoda i rashoda udovoljavaju kriterijima njihova priznavanja. Priznavanje prihoda i

rashoda provodi se prema odredbama MSFI i MRS za poduzetnike koji su obvezni

27

primjeniti međunarodni okvir, te prema odedbama HSFI (HSFI 15-prihodi, HSFI 16-

rashodi) za poduzetnike koji primjenjuju nacionalne standarde.

Struktura i sadržaj financijskih izvještaja u Republici Hrvatskoj su formalizirani

sukladno Zakonu o računovodstvu gdje je uređeno da strukturu i sadržaj godišnjih

financijskih izvještaja propisuje ministar financija na prijedlog Odbora za standarde

financijskog izvješćivanja i objavljuju se u „Narodnim novinama“.

28

3. RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA U OBRTNIŠTVU

U ovom poglavlju su obrađene specifičnosti računovodstva obrtnika i poslovanja u

obrtu, te su predstavljene poslovne knjige obrta.

.

3.1. SPECIFIČNOSTI RAČUNOVODSTVA OBRTNIKA

Za poduzeće kažemo da je pravna osoba jer u poslovanju nastupa kao tvrtka, a ne

kao vlasnik ili direktor. Direktor zastupa tvrtku poduzeća, dok tvrtka ima zasebnu

pravnu odgovornost. Poduzeća se osnivaju i posluju prema zakonskim propisima za

trgovačka društva. S druge strane, obrtnik je fizička osoba koja u pravnom smislu

zastupa i sebe i svoj obrt te za preuzete obveze odgovara svom svojom imovinom.

U dvojnom knjigovodstvu koje primjenjuju poduzeća promjene na ekonomskim

kategorijama se priznaju u trenutku nastanka poslovnog događaja koji će dovesti do

povećanja ili smanjenja ekonomskih koristi.

Obrtnici primjenjuju jednostavno knjigovodstvo. Predmet knjigovodstvenog

evidentiranja su poslovni događaji koji izazivaju promjene na novčanim sredstvima. Ti

se događaji ne evidentiraju na najmanje dva računa po načelu bilančne ravnoteže već se

jednostrano evidentiraju u propisanim poslovnim knjigama. U knjigovodstvu obrtnika

ne govorimo o prihodima i rashodima kao temeljnim kategorijama, već o primicima i

izdacima. Primjenjuje se pretpostvka novčanog tijeka. Ta pretpostavka se naziva i

načelo blagajne – ono se ne primjenjuje kao čisto priznavanje novčanih primitaka i

izdataka, veća kao modificirano načelo. To znači da se primicima i izdacima ne

smatraju isključivo novčani priljevi i odljevi nego i određeni poslovni događaji koji se

priznaju pod osobitostima računovodstva poduzeća.

Temeljna načela računovodstva obrtnika su (Dimitrić i suradnici, ,p.259):

Ø jednostavno knjigovodstvo – nema najmanje dvostrukog bilježenja poslovnog

događaja i bilančne ravnoteže, već se primjenjuje jednostrano evidentiranje

poslovnih događaja

29

Ø načelo blagajne (novčanog tijeka) – princip naplaćene a nefakturitrane

realizacije u priznavanju prihoda te plaćenih a ne nastalih obveza u priznavanju

rashoda – zato se pojmovi prihodi i rashodi u obrtništvu zamjenjuju pojmovima

primici i izdaci. Načelo blagajne je modificirano.

Modifikacija načela blagajne se odnosi:

Ø na dugotrajnu imovinu – rashod dugotrajne imovine je amortizacija (kao kod

poduzeća) a ne nabavna vrijednost kao što bi bilo primjenom načela čistog

novčanog tijeka.

Ø na priznavanje primitaka i izdataka u naravi, a ne samo na temelju novčanog

tijeka, npr. primitkom se smatra izuzimanje dobara za vlastite potrebe ili

odricanje od potraživanja

Ø na nepriznavanje nekih novčanih priljeva i odljeva kao primitaka i izdataka –

npr. PDV nije ni primitak ni izdatak; primljeni kredit nije primitak, kao što ni

njegova otplata nije izdatak; ulaganje obrtnika u dionice i obveznice se također

ne priznaje izdatkom, iako izaziva novčani odljev

3.2. POSTUPAK OTVARANJA OBRTA I POSLOVANJE OBRTA

Da bi se fizička osoba smatrala obrtnikom mora prijaviti upis obrta u obrtni registar

nadležnim uredima državne uprave.Sukladno odredbama Zakona o obrtu Ministar rada,

gospodarstva i poduzetništva je ovlašten donijeti Pravilnik o obliku i načinu vođenja

obrtnog registra (NN 86/01) kojim se regulira način upisa fizičkih osoba u registar kao i

način vođenja registra u nadležnim županijskim uredima. Oni su dužni voditi obrtni

registar u skladu s Pravilnikom u pisanom i elektroničkom obliku. Obrtni registar je

javan, nema pravnog interesa u njegovom korištenju te su podaci lako dostupni

vanjskim korisnicima. Uz to fizička osoba mora zadovoljiti opće i posebne uvjete za

otvaranje obrta.

30

Opći uvjeti za otvaranje obrta (Zakon o obrtu; NN 49/03):

· da je fizička osoba državljanin RH

· da je punoljetna i da nije djelomično ili potpuno lišena poslovne sposobnosti

· da udovoljava općim zdravstvenim uvjetima i posebnim zdravstvenim

sposobnostima ako je to propisano

· da joj pravomoćnom sudskom presudom , rješenjem o prekršaju ili odlukom

Suda časti nije izrečena sigurnosna ili zaštitna mjera zabrane obavljanja

djelatnosti dok ta mjera traje

· da ima pravo korištenja prostorom ako je to potrebno za obavljanje obrta

Osim općih, postoje i posebni uvjeti koje je potrebno ispuniti za otvaranje obrta, a

oni ovise o vrsti obrta. To su:

· stručna osposobljenost ili položen majstorski ispit za obavljanje vezanih obrta

· povlastica za obavljanje povlaštenih obrta

Postupak otvaranja obrta obuhvaća tri temeljna koraka. To su: odabir vrste obrta,

prikupljanje dokumentacije i predaja dokumentacije te uplata pristojbi.

Prilikom otvaranja obrta osoba može birati između:

· slobodnog obrta

· vezanog obrta

· povlaštenog obrta

Slobodni obrti obuhvaćaju one obrte za čije se obavljanje ne traži položen ispit o

stručnoj osposobljenosti niti majstorski ispit. To znači da fizička osoba mora

udovoljavati samo općim uvjetima za otvaranje obrta.

Vezani obrti su oni obrti za koje se kao uvjet obavljanja traži položen ispit o stručnoj

osposobljenosti ili oni vezani obrti za koje se traži odgovarajuća stručna sprema kao i

oni obrti za koje se traži položen majstorski ispit. Za vezane obrte je propisano da ih

mogu obavljati fizičke osobe sa završenom višom ili visokom stručnom naobrazbom,

dok su iznimka osobe s područja posebne državne skrbi ili na otocima. Njima se

iznimno dopušta obavljanje djelatnosti obrta sa završenim srednjoškolskim

obrazovanjem uz uvjet da u roku od godine dana polože majstorski ispit.

31

Povlašteni obrti su oni obrti koje fizička ili pravna osoba smije obavljati samo

temeljem posbne dozvole (povlastice) koju izdaje nadležno ministarstvo ovisno o

djelatnosti koju obrt obavlja.

Nakon odabira vrste obrta slijedi prikupljanje i predaja odgovarajuće dokumetacije.

Potrebno je ispuniti i priložiti sljedece obrasce (narodne –novine.nn.hr.):

1. Prijava za upis u obrtni registar - sadrži podatke o registarskom tijelu, vlasniku

obrta, datum i mjesto rođenja, MBG, OIB, podatke o vrsti upisa u registar, obrtu,

djelatnostima u sjedištu obrta te stručnim osobama za obavljanje djelatnosti u

sjedištu obrta te članstvu u Hrvatskoj obrtničkoj komori.

2. Registarski list RL 1 - podaci o obrtu

3. Registarski list RL 2 - podaci o izdvojenom pogonu (ako ima izdvojenih

pogona)

4. Registarski list RL 3 - podaci o djelatnostima

5. Tiskanica 1 - podaci o vlasniku obrta

Uz ispunjene obrasce potrebno je priložiti i sljedeće (Zakon o obrtu, NN 49/03):

1. presliku osobne iskaznice (za hrvatske državljane)

2. presliku putne isprave i potvrdu o prijavi boravišta u RH na određenoj adresi

ili presliku osobne iskaznice, ako osoba ima prebivalište u RH (za strane

državljane)

3. potvrdu o radnoj sposobnosti ako je za konkretnu djelatnost ona potrebna (od

liječnika specijalista medicine rada)

4. potvrdu o osposobljenosti, majstorskom ispitu ili svjedodžbu ili izjavu onoga

tko prijavljuje obrt da će zaposliti radnika s odgovarajućom stručnom

spremom (za vezane i povlaštene obrte)

5. dokaz o uplati upravne pristojbe (biljezi i uplata na račun odnosne županije)

6. dokaz o uplati za obrtnicu

Obrtnica je temeljni dokument za osnivanje obrta kojeg izdaje nadležni ured državne

uprave u županiji ili njegove ispostave na području gdje će biti sjedište obrta. Obrtnica

se izdaje za slobodne, vezane i povlaštene obrte.

32

Ilustracija 1: Obrtnica – prednja i zadnja stranica

Izvor: Žager i suradnici, Računovodstvo malih i srednjih poduzeća, Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb 2010, p.76

Obrtnica se izdaje u dvije veličine od kojih je veću obrtnik dužan izložiti u sjedištu

obrtnika na vidnom mjestu. Nadležno ministarstvo je donijelo odluku o visini cijene

obrtnice te ona iznosi 500,00 kn, dok iznimno 200,00 kn iznosi za obrte koji djeluju na

područjima posebne državne skrbi ili otocima. Pristojba za upis u obrtni registar plaća

se 250,00 kn. Postoje skupine koje su oslobođene plaćanja obrtnice. To su: branitelji

sudionici domovinskog rata – potrebna potvrda MORH-a ili iskaznica branitelja, osobe

prijavljene na Zavodu za zapošljavanje koje su starije od 45 godina ili imaju više od 20

godina radnog staža – potrebno priložiti evidencijski karton HZZ-a ili radnu knjižicu,

osobe koje otvaraju obrt na području posebne državne skrbi ili na otocima.

Za povlaštene obrte potrebno je imati povlasticu izdanu od strane nadležnog

ministarstva ovisno o vrsti obrta.

Upisom obrta u obrtni registar obrtnik preuzima dužnost otvaranja obrta u roku od

godine dana od dana izdavanja obrtnice. Obrtnik je dužan u roku od najviše osam dana

prije početka obavljanja obrta prijaviti obavljanje obrta nadležnom županijskom uredu

koji će o tome obavijstiti odgovarajuće institucije ( nadležno tijelo za poslove financija,

Hrvatsku obrtničku komoru, nadležni fond mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i

Državni zavod za statistiku).

33

Poslovanje obrta

Sukladno važećim zakonskim propisima obrtnik može obavljati samo one obrte koji

su obuhvaćeni obrtnicom, a u slučaju povlaštenih obrta može obavljati samo one za koje

je dobio povlasticu (dozvolu). Iznimno od ovog pravila, obrtnik može obavljati i druge

djelatnosti:

· ako one služe obavljanju djelatnosti koja je obuhvaćena obrtnicom ili se

uobičajeno obavljaju uz djelatnosti obuhvaćene obrtnicom

· ako se obavljaju u manjem opsegu

Tvrtka je ime pod kojim obrt posluje, a sjedište je mjesto u kojem se obrt obavlja.

Ako za obavljanje obrta nije potreban prostor (npr. obrt za obavljanje usluga prijevoza

ili obrti koji se mogu obavljati u stambenim prostorima) tada je sjedište obrta mjesto

prebivališta obrtnika. Obrtnik može poslovanje slobodnog i vezanog obrta voditi sam ili

putem poslovođe. Vođenje povlaštenog obrta ipak nije moguće voditi putem poslovođe.

Poslovođa je zaposlenik obrta koji vodi obrt u ime i za račun poslodavca – obrtnika.

Poslovanje obrtnika regulirano je brojnim propisima. Posebno su značajni porezni

propisi (Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na

dodanu vrijednost, itd.). Porezni propisi, između ostalog, definiraju broj i vrstu

poslovnih knjiga, rokove i način izvještavanja (Žager i suradnici, 2010, p.78).

3.3. POSLOVNE KNJIGE OBRTNIKA

S obzirom na način vođenja poslovnih knjiga, obrtnici se mogu podijeliti ovisno o

tome nalaze li se u sustavu poreza na dohodak ili u sustavu poreza na dobit. Obrtnici

najčešće spadaju u kategoriju obveznika poreza na dohodak te u skladu s time vode

jednostavno knjigovodstvo.

Prema Zakonu o porezu na dobit propisano je da fizička osoba postaje obveznikom

poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari (Žager i suradnici, 2010,

p.81):

34

1. ukupan primitak veći od 2 milijuna kuna ili

2. dohodak veći od 400 tisuća kuna ili

3. ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2 milijuna kuna ili

4. prosječno zapošljava više od 15 radnika

Poslovne knjige obrtnika obveznika poreza na dohodak

Obveznici poreza na dohodak obvezni su voditi poslovne knjige u skladu s propisima

poreza na dohodak. Koje poslovne knjige će obrtnik voditi ovisi i o tome nalazi li se u

sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) ili ne.

Obveznici poreza na dohodak, bez obzira nalaze li se u sustavu PDV-a ili ne, dužni su

voditi sljedeće poslovne knjige:

· knjigu primitaka i izdataka (obrazac KPI)

· popis dugotrajne imovine (obrazac DI)

· evidenciju o tražbinama i obvezama (obrazac TO)

· knjigu prometa (obrazac KPR)

Knjiga primitaka i izdataka

Knjiga primitaka i izdataka je temeljna evidencija o nastalim dnevnim i ukupnim

poslovnim primicima i izdacima u poreznoj godini. Ona se vodi po načelu blagajne što

znači da se primici knjiže kada su uplate stvarno primljene, a izdaci onda kada su

stvarno isplaćeni. Evidenciju o nastalim promjenama potrebno je proknjižiti najkasnije

15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Obveznici poreza na dodanu vrijednost knjiženja

obavljaju u rokovima propisanim za obračun i uplatu PDV-a. Obrtnici obveznici poreza

na dohodak trebaju voditi samo jednu knjigu primitaka i izdataka za pojedinu djelatnost.

Razlika poslovnih primitaka i izdataka predstavlja dohodak pa možemo reći da je knjiga

primitaka i izdataka temelj za utvrđivanje dohotka i nastale porezne obveze (Žager i

suradnici, 2010, p. 81).

35

Ilustracija 2: Knjiga primitaka i izdataka

Izvor:http://www.poreznauprava.hr.

Ilustracija 2 prikazuje knjigu primitaka i izdataka. Ona sadrži osnovne podatke o

poreznom obvezniku i podatke o nositelju djelatnosti. To su podaci koji se odnose na

naziv i šifru djelatnosti, ime i prezime poduzetnika, adresu te matični broj poduzetnika.

Kako se vidi iz gornje ilustracije, primici i izdaci mogu nastati u gotovini, na žiroračunu

ili u naravi. U okviru primitaka i izdataka predviđene su posebne kolone za evidenciju

poreza na dodanu vrijednost u primicima/izdacima. Obrtnici obveznici poreza na

dohodak koji su istodobno i u sustavu poreza na dodanu vrijednost , iznos PDV-a

sadržanog u primicima ne predstavlja poslovni primitak , isto tako, PDV sadržan u

izdacima nije poslovni izdatak te ne utječe na visinu ostvarenog dohotka. Za obrtnike

koji nisu u sustavu PDV-a iznos PDV-a ulazi u poslovne izdatke te utječe na visinu

ostvarenog dohotka.

Knjiga primitaka i izdataka se zaključuje na kraju godine kada se uz uobičajene

primitke i izdatke iskazuju izdaci amortizacije dugotrajne imovine, kao i neotpisana

vrijednost prodane dugotrajne imovine i drugi primici i izadaci koji nastaju u slučaju

prestanka poslovanja.

36

Popis dugotrajne imovine

Popis dugotrajne imovine predstavlja jednu od osnovnih poslovnih knjiga obrtnika

obveznika poreza na dohodak. U nju se unose stvari i prava koja služe za obavljanje

djelatnosti i ostvarivanje dohotka čija nabavana cijena (nabavna vrijednost) prelaze

vrijednost od 2.000,00 kn i čiji je vijek trajanja duži od godine dana. Ako je pojedinačna

nabavna vrijednost imovine manja od 2.000,00 kn tada se takva dugotrajna imovina

unosi u knjigu primitaka i izdataka u trenutku plaćanja kao izdatak (Žager i suradnici,

2010, p.83). Kod unosa dugotrajne materijalne i financijske imovine u popis dugotrajne

imovine, odstupa se od temeljnog načela blagajne pa se ta vrsta imovine unosi u popis

imovine kad je račun primljen bez obzira na to je li plaćen ili ne. Kod unosa dugotrajne

nematerijalne imovine (licence, software i druga prava) važan kriterij unosa imovine u

popis je plaćanje naknade drugoj osobi – prodavatelju.

Sljedeća ilustracija nam pokazuje obrazac popisa dugotrajne imovine.

Ilustracija 3: Popis dugotrajne imovine

Izvor:http://www.poreznauprava.hr.

Popis dugotrajne imovine je propisana evidencija koja se „ ustrojava na početku

obavljanja djelatnosti odnosno stjecanjem radnje, obrta, slobodnog zanimanja i ostalih

37

samostalnih djelatnosti te se vodi neprekidno tijekom obavljanja djelatnosti do

potpunog otpisa odnosno otuđenja ili uništenja stvari ili prava, odnosno otuđenja ili

likvidacije djelatnosti“ (Grupa autora, 2006, p. 186).

Iz ilustracije 4 se vidi da popis dugotrajne imovine uz osnovne podatke o obrtniku

sadrži i podatke o nazivu nabavljene stvari ili prava, njihovu nabavnu vrijednost, vijek

trajanja, tj. stopu amortizacije, svotu otpisa te iznos knjigovodstvene vrijednosti

dugotrajne imovine na kraju godine. Na kraju svake godine knjiga popisa se zaključuje.

Zaključna stanja od datuma 31.12. se prenose kao početna stanja na dan 01.01. nove

poslovne godine.

Postoje različiti poslovni procesi vezani za nabavu dugotrajne imovine. Ovisno o

načinu nabave dugotrajne imovine razlikovat će se i struktura nabavne vrijednosti kao i

pripadajuća osnovica za obračun amortizcije.

Tablica 3: Poslovni procesi vezani uz nabavu dugotrajne imovine

PROCES

NAČIN

NABAVA

- kupnja

- izrada u vlastitoj režiji - ulaganje privatne imovine u obrt

- donacija

TROŠENJE -obračun amortizacije

OTUĐENJE

- prodaja

-rashodovanje

-donacija

Izvor: Žager i suradnici, Računovodstvo malih i srednjih poduzeća,Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb 2010, p.85

Kod kupnje opreme se u nabavnu vrijednost uključuje kupovna cijena umanjena za

popuste iskazane na računu, carina i druge uvozne pristojbe, nepovratni porezi

(trošarine i sl.), troškovi prijevoza, montaže i ostali izdaci koji su nastali u svezi

dovođenja sredstva u radno stanje. Kod izgradnje građevinskog objekta gdje je gradnja

povjerena izvođaču radova, a obrt se nalazi u ulozi investitora u nabavnu vrijednost

građevinskog objekta uključuje se faktura izvođača za konačnu obračunsku situaciju,

izdaci za projektiranje i nadzor, izadaci za uređenje okoliša te neki ostali izadaci koji su

nastali u svezi dovođenja sredstva u radno stanje. Kada obrt gradi poslovni prostor ili

38

građevinski objekt u vlastitoj režiji tada se nabavna vrijednost bilježi u visini utvrđene

cijene proizvodnje. Ona može uključivati izdatke za projektiranje i nadzor, izdatke za

građevinski materijal, amortizaciju opreme koja se koristi pri gradnji, bruto plaće

radnika koji rade na izgradnji, izdatke za uređenje okoliša i dr.

Popis dugotraje imovine primarno služi za utvrđivanje izdataka amortizacije

dugotrajne imovine. Ona se prema Zakonu o porezu na dobit obračunava prema

različitim stopama ovisno o vrsti imovine i vijeku upotrebe.

Tablica 4: Pregled godišnjih stopa amortizacije prema Zakonu o porezu na dobit

VRSTA IMOVINE

VIJEK UPOTREBE

STOPA

AMORTIAZCIJE

UDVOSTRUČENA STOPA

AMORTIZACIJE

Građevinski objekti 20 5% 10%

Osobni automobili

5

20%

40%

Oprema,

nematerijalna

imovina

4

25%

50%

Računala, računalna

oprema i programi,

mobilni telefoni

2

50%

100%

Ostala nespomenuta

imovina

10

10%

20%

Izvor: Zakon o porezu na dobit (NN, 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10 i 22/12)

Obrtnik nije dužan primjenjivati navedene stope već može za knjigovodstvene svrhe

primjenjivati niže stope amortizacije i time iskazati manji porezni izdatak. Kada obrtnik

odluči primjeniti višu stopu amortizacije od one najviše porezno dopuštene tada će

amortizacijski dio koji prelazi dopustivi iznos biti porezno nepriznat izdatak te se kao

takav neće unositi u knjigu primitaka i izdataka. Amortizacija se izračunava za svako

sredstvo pojedinačno. Za porezne svrhe se priznaje samo linearna metoda obračuna

amortizacije. Obračun amortizacije počinje teći od prvog dana mjeseca koji slijedi iza

mjeseca kada je imovina stavljena u uporabu. Prilikom otuđenja, rashodovanja ili

darovanja obračun amortizacije se vrši do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina

39

bila u uporabi. Popis dugotrajne imovine jedan je od obveznih priloga godišnjoj prijavi

poreza na dohodak (Žager i suradnici, 2010, p.87).

Evidencija o tražbinama i obvezama

Evidencija o tražbinama i obvezama je evidencija o svim ispostavljenim i

primljenim računima u toku obračunskog razdoblja. U ovu poslovnu knjigu se ne unose

računi koji su gotovinski naplaćeni ili isplaćeni. Sadržaj je propisan Pravilnikom o

porezu na dohodak te mora sadržavati (Žager i suradnici, 2010, p.87):

1. redni broj transakcije

2. naziv kupca/dobavljača

3. broj i datum izdanog/primljenog računa

4. iznos izdanog/primljenog računa

5. datum naplate/plaćanja računa

6. iznos naplaćenog/plaćenog računa

Sukladno Zakonu i Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznici poreza

na dohodak su dužni voditi sljedeće poslovne knjige (Žager i suradnici, 2010, p.90):

· knjigu ulaznih računa (obrazac U-RA)

· knjigu izlaznih računa (obrazac I-RA)

· posebne evidencije o pretporezu plaćenom pri uvozu

Evidencija o primljenim – ulaznim računima se bilježi u knjizi ulaznih računa. Uz

navođenje osnovnih informacija o broju i datumu primljenog računa, nazivu dobavljača

te pripadajućem MG ili JMBG dobavljača potrebno je za porezne svrhe razdvojiti

poreznu osnovicu u tri zasebne kolone ovisno o primjenjenoj stopi PDV-a (0%, 10% ili

25%). Nužno je i odgovarajuću svotu PDV-a razdvojiti na dio koji se porezno priznaje

(može se odbiti) i onaj dio koji nije porezno priznat (ne može se odbiti).

Knjiga izlaznih računa se koristi za evidenciju izdanih računa vezanih uz isporuku

dobara i usluga bilo kupcima za redovne isporuke dobara i usluga bilo za vlastite

potrebe ili neke druge svrhe. Razlikuju se isporuke koje ne podliježu oporezivanju,

oslobođene su poreza, na njih se primjenjuje stopa PDV-a od 0 % ili su te isporuke

40

dobara ili usluga oporezovane stopama PDV-a od 10% i 25% (Žager i suradnici, 2010,

p.92).

Podaci iz knjiga ulaznih i izlaznih računa se koriste za popunjavanje prijave poreza

na dodanu vrijednost te služe kao temelj za priznavanje pretporeza – potraživanja za

PDV kao i utvrđivanja obveze PDV-a za promatrano obračunsko razdoblje.

Knjiga prometa

Knjiga prometa služi za evidenciju primitaka naplaćenih u novcu ili čekovima.

Vodi se zasebno za svako prodajno mjesto odnosno radnju. Nastale transakcije se

bilježe na kraju radnog dana, a najkasnije prije početka idućeg radnog dana. Knjigu

prometa nisu dužni voditi oni obrtnici koji podatke o dnevnom gotovinskom prometu

osiguravaju u knjizi primitaka i izdataka ili evidencijama propisanim drugim zakonima.

Knjiga prometa uz osnovne podatke o poreznom obvezniku treba sadržavati i

informacije o datumu ostvarenog gotovinskog primitka, broj temeljnice kao i opis

isprave koja predstavlja osnovu za provedbu knjiženja, te pojedinačno i skupno iskazan

iznos primitaka naplaćenih u gotovini i čekovima.

41

4. ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC STOLARIJE NA

PRIMJERU OBRTA „ELBA“

Analiza troškova poslovanja obrta „Elba“ obuhvaća sljedeća podpoglavlja: 4.1.

Poslovanje i organizacijska struktura obrta „Elba“ , 4.2. Analiza troškova i rezultata

poslovanja, 4.3. Knjigovodstveni dokumenti u poslovanju obrta „Elba“, 4.4.

Kalkulacije cijena i obračun profitabilnosti proizvodnog asortimana, 4.5. Pokazatelji

analize poslovanja.

4.1. POSLOVANJE I ORGANIZACIJSKA STRUKTURA OBRTA „ELBA“

Analiza troškova u obrtu „Elba“ započinje s podacima o privatnoj obiteljskoj tvrtci

čija je osnovna djelatnost proizvodnja PVC i ALU građevinske stolarije te njezina

ugradnja. Obrt je osnovao gops. Milan Majdanđžić 1997. godine čiji je 100%-tni

vlasnik. Prvotne djelatnosti obrta bile su proizvodnja željeznih ograda, cijevi i žlijebova.

Takvi proizvodi bili su traženi na području Brodsko-Posavske županije budući da je to

bilo poslijeratno razdoblje kada je država vršila obnovu kuća i drugih objekata uništenih

u ratu (http://www.elba-pvc-alu.hr/). Nakon toga razdoblja dolazi do stagnacije u

poslovanju obrta. Zbog toga, 2000. godine vlasnik donosi odluku o promjeni asortimana

proizvoda što će se kasnije pokazati dobro donesenom odlukom. U tom periodu dolazi

do stabilnog poslovanja obrta s obzirom na razvoj stanogradnje u Hrvatskoj, posebice u

većim gradovima, ali i kupci iz ruralnih sredina počinju sve više prihvaćati PVC

stolariju uviđajući njenu prednost u odnosu na drvo.

Važno je za istaknuti da se obrt zbog povećanog opsega poslovanja 2004. godine

seli iz obiteljske radionice u Ratkovcima u novoizgrađeni poslovni objekt u

industrijskoj zoni „Brezine“ koja se nalazi u Općini Gornji Bogićevci u Brodsko-

Posavskoj županiji.

Poslovanje tvrtke se odvija prema Zakonu o obrtništvu (NN, br. 77/93), Zakonu o

porezu na dohodak (NN, br. 127/00), Zakonu o porezu na dodanu vrijednost 136/12 te u

skladu sa Zakonima vodi poslovne knjige. Što se tiče poreznih obveza, tvrtka je

obveznik poreza na dohodak u sustavu PDV-a.

42

Uspješnom poslovanju obrta „Elba“ pridonosi njegova organizacijska struktura koja

je prikazana shemom 2.

Shema 2: Organizacijska shema obrta „Elba“

Izvor: podaci obrta „Elba“, obrada autora rada

Danas, obrt „Elba“ zapošljava 12 radnika. 10 radnika radi u proizvodnji dok su

ostali administrativni radnici. Pri povećanom opsegu posla, tj. za potrebe montaže,

tvrtka redovito uzima radnike koje zapošljava na određeno vrijeme, najčešće su to 3

mjeseca. Po broju radnika može se zaključiti da se radi o relativno malom broju,

međutim radi se o radnicima koji 4 i više godina rade u tvrtci. Voditelj proizvodnje i

voditelj skladišta imaju završene majstorske ispite, dok voditelj proizvodnje ima

položen ispit za rad na CNC strojevima. Ostali operativni radnici imaju završenu

srednju stručnu spremu. Radnici su ti koji daju život ovoj tvrtci. Prema riječima gosp.

Majdanđžića bitno je stvoriti uzajamno povjerenje u odnosu s radnikom i rezultati će

biti vidljivi.

DIREKTOR

KNJIGOVOĐA

INŽINJER PROIZVODNJE

VODITELJ SKLADIŠTA

OPERATIVNI RADNICI

43

Treba istaknuti posjedovanje povlastice koja je dobivena od Hrvatske obrtničke

komore. Radi se o poslovima velikog opsega gdje sudjeluje nekoliko tvrtki. Kao primjer

može se navesti izvođenje bravarskih poslova na novoizgrađenoj sportskoj dvorani u

Okučanima.

Tvrtka „Elba“ na tržištu nastupa kao proizvođač PVC i ALU građevinske stolarije te

ugrađuje istu. Proizvodi sve vrste PVC i aluminijskih vrata i prozora, roleta,

venecijanera, trakastih zavjesa, AL ograda te rolo i sekcijskih garažnih vrata. Partneri u

proizvodnji su poznate njemačke tvrtke ALUPLAST i VEKA čiji su profili

najkvalitetniji, a ujedno i najprodavaniji na području Europske Unije

(http://aluplast.net/de/index.php). Tvrtka svoje poslovanje u najvećoj mjeri bazira na

području čitave Hrvatske, posebno u susjednim županijama, Požeško-Slavonskoj i

Sisačko-Moslovačkoj, te u posljednje vrijeme u Istarskoj, izvodeći radove na turističkim

objektima. Obrt je imao nekoliko većih poslova na tržištu Nizozemske i Belgije, ali se

daljnji izvoz prekinuo zbog problema u naplati i potraživanjima od pojedinih kupaca.

Poslovna politika tvrtke je usmjerena na neprestano unapređenje kvalitete

proizvedenih proizvoda, korištenje suvremenih strojeva pri proizvodnji, ugradnji

kvalitetnih materijala, te stvaranje zdravog odnosa s kupcima.

Sve ovo je bitno zbog promjenjenih uvjeta poslovanja u posljednjih desetak godina.

Kao i u mnogim djelatnostima, i u proizvodnji PVC i ALU građevinske stolarije postoji

jaka konkurencija. Kako je navedno u uvodu rada, u Hrvatskoj postoji više od 500

proizvođača PVC stolarije. Obrt „Elba“ kao svog izravnog konkurenta može istaknuti

poduzeće Troha-Dil. Ovo poduzeće jedno je od najjačih u Hrvatskoj i predstavlja

tržišnog predvodnika u segmentu proizvodnje stolarije općenito, bilo da je riječ o

drvenoj, PVC ili ALU stolariji. Poduzeće je osnovano 1962. godine i od tada se

neprestano povećava i razvija. Troha-Dil uz proizvodne centre u Bjelovaru i Severinu

posjeduje vlastite prodajne salone u 24 grada u Hrvatskoj. Ponuda proizvoda obuhvaća

aluminijsku i PVC stolariju, sve vrste prozora i vrata, PVC klizne stijene, PVC harmo

stijene, PVC i ALU grilje i rolete, zimske vrtove, klizne prozore. Poduzeće je dobilo tri

puta nagradu „zlatna kuna“ za najuspješniju tvrtku Bjelovarsko-Bilogorske županije.

Zadovoljavaju sve ISO standarde te posjeduju brojne certifikate, npr. passiv haus

institut certifikat, ift rosenheim, best buy award i dr.

Ovo poduzeće predstavlja ozbiljnog konkurenta obrta „Elba“ jer zbog svoje veličine

Troha-Dil ima zaokružen proces proizvodnje kroz osiguranje potrebnog materijala,

vozni park, broj zaposlenih. Takvo poduzeće je u mogućnosti obaviti ugovoreni posao u

44

kraćem roku i efikasnije, ponuditi kupcu niže cijene proizvoda. Upravo zbog ovih

razloga, potrebno je stalno unapređenje i razvoj kako bi se opstalo na tržištu i djelovalo

kao mali obrt.

4.2. ANALIZA TROŠKOVA I REZULTATA POSLOVANJA

Predmet istraživanja ovog rada jesu troškovi koji su najzastupljeniji u proizvodnji

PVC i ALU stolarije, rashodi i rezultat poslovanja obrta „Elba“. Treba naglasiti da se

radi o obrtu koji vodi dvojno knjigovodstvo po Zakonu o računovodstvu (NN 109/07,

54/13). Obrt je u proteklim poreznim razdobljima ostvario ukupni primitak veći od 2

milijuna kuna te posjeduje dugotrajnu imovinu čija je knjigovodstvena vrijednost veća

od 2 milijuna kuna. Iz toga razloga obrt ima obvezu prelaska s oporezivanja porezom

na dohodak na oporezivanje porezom na dobit te voditi dvojno knjigovodstvo. Za

analizu troškova su korišteni sljedeći izvještaji i dokumentacija obrta, to su:

· račun dobiti i gubitka za 2010. i 2011. godinu

· bilanca stanja na dan 31.12.2011.

Uvidom u strukturu troškova po skupini konta 4 utvrđeno je da se radi o stvarnim,

tekućim troškovima poslovanja koji su razvrstani prema prirodnim vrstama. Napravit će

se analiza troškova za 2 godine te će se analizirati odstupanja. Rezultat analize prikazan

je u tablici 5.

Tablica 5: Troškovi obrta „Elba“ po prirodnim vrstama

TROŠKOVI KTO 2010. 2011. 2012.

MATERIJALA,

SIROVINA,

ENERGIJE,

SITNOG

INVENTARA,

REZERVNIH

DIJELOVA,

GORIVA

40

1.179.958,00

1.193.458,00

1.184.568,00

USLUGA 41 10.697,00 8.167,00 7.789,00

OSOBLJA 42 318.343,00 329.874,00 331.324,00

45

AMORTIZACIJE 43 116.852,00 119.566,00 122.893,00

OSTALI 46 409.951,00 336.478,00

331.058,00

KAMATA 47 18.566,00 21.412,00 32.246,00

UKUPNO 4 2.054.367,00 2.008.955,00 2.009.878,00

Izvor: brutto bilanca 2010. i 2011. g. obrta „Elba“

Troškovi poslovanja obrta „Elba“ prema svojim prirodnim svojstvima mogu se

strukturirati kao troškovi materijala, sirovina i energije, troškovi usluga, troškovi

osoblja, troškovi amortizacije, troškovi kamata te ostali troškovi.

Analizirajući gornju tablicu, možemo utvrditi sljedeće:

v ukupni troškovi poslovanja u 2011. godini smanjeni su za 2,21%. U 2012. godini

su se neznatno povećali za 0,04%

v troškovi usluga i ostali troškovi poslovanja smanjeni su za 23,66%, odnosno

17,92% u 2011. godini. U 2012. godini troškovi usluga smanjeni su za 4,62%,

dok su ostali troškovi smanjeni za 1,61%.

v kako je došlo do povećanog opsega proizvodnje zabilježen je rast troškova

materijala, sirovina, energije, sitnog inventara, rezervnih dijelova i goriva za

1,14% u odnosu na 2010. godinu, troškova amortizacije za 2,32%, a ukupnih

troškova osoblja za 3,62%. U 2012. godini troškovi materijala, sirovina,

energije, sitnog inventara, rezervnih dijelova i goriva su se smanjili za 0,74 % u

odnosu na 2011. godinu. Troškovi amortizacije su se povećali za 2,78%, a

ukupni troškovi osoblja za 0,44%.

v najveće povećanje je kod troškova kamata koji su se povećali za 15,33% u 2011.

godini, dok su se u 2012. godini ti troškovi povećali za 50,6% što predstavlja

najveće povećanje troškova.

Udio troškova po vrsti u ukupnim troškovima prikazan je u tablici 6.

Tablica 6: Udio ukupnih troškova

TROŠKOVI KTO 2010. 2011. 2012.

MATERIJALA,

SIROVINA,

ENERGIJE, SITNOG

INVENTARA,

40

57,44%

59,41%

58,94%

46

Izvor: brutto bilanca 2010. i 2011. g. obrt „Elba“, obrada autora

Grafički prikaz udjela troškova po vrsti u ukupnim troškovima pokazuje grafikon 2.

Grafikon 2: Struktura troškova po prirodnim vrstama za 2010., 2011. i 2012. godinu

Izvor: brutto bilanca 2010. i 2011. g. obrt „Elba“, obrada autora

Tablica 6 i grafikon 2 prikazuju udio pojedine vrste troška u ukupnim troškovima

obrta „Elba“. Najveći udio u troškovima čine osnovni troškovi materijala i sirovine što

REZERVNIH

DIJELOVA, GORIVA

USLUGA 41 0,52% 0,41% 0,39%

OSOBLJA 42 15,49% 16,42% 16,48%

AMORTIZACIJE 43 5,69% 5,95% 6,11%

OSTALI 46 19,95% 16,75% 16,47%

KAMATA 47 0,90% 1,06% 1,60%

UKUPNO 4 100 % 100 % 100%

47

je uobičajeno budući da se radi o proizvodnoj djelatnosti. Ovi troškovi su se povećali u

2011. godini u odnosu na 2010. godinu za 1,97% što je posljedica povećanja opsega

proizvodnje. U 2012. godini ti su se troškovi smanjili za 0,74% u odnosu na 2011.

godinu. Veća proizvodnja dovela je do povećanja troškova osoblja , posebno zbog

porasta usluga prijevoza i montiranja, pa su se ti troškovi povećali za 0,93% u 2011.

godini u odnosu na 2010. godinu. U 2012. godini ti troškovi su se povećali za 0,44%.

Rast troškova još je zabilježen kod troškova amortizacije za 0,26% i troškova kamata za

0,16% kada se analizira 2011. godina u odnosu na 2010. godinu. U 2012. godini

zabilježen je viši rast ovih troškova. Troškovi amortizacije porasli su za 2,78%, dok su

se troškovi kamata povećali čak za 50,6 % u odnosu na 2011. godinu. Uzrok ovog

porasta su veća zaduženja obrta „Elba“ u 2012. godini.

Što se tiče smanjenja troškova, najveće smanjenje je zabilježeno kod ostalih troškova za

3,2% 2011 godine u odnosu na 2010. godinu. Kada se promatra 2012. godina ostali

troškovi su se smanjili za 1,61%.

Osim podjele troškova po prirodnim vrstama, troškovi se mogu podijeliti i prema

njihovoj ulozi u bilanci (Habek, 2002, p.324.). Uskladištivi i neuskaldištivi troškovi

obrta „Elba“ prikazani su u tablici 7.

Tablica 7: Uskladištivi i neuskladištivi troškovi obrta „Elba“

KTO 2010. 2011. INDEKS

USKLADIŠTIVI TROŠKOVI

Osnovni mat. i

sirovine

4000 1.285.079,00

1.338.079,00 104,12

Pomoćni materijal 4003 37.280,00

41.859,00 112,28

Troškovi plaća i nadnica

4200

318.343,00

329.874,00

103

Ukupni uskladištivi troškovi

1.640.702,00

1.709.812,00

104,21

NEUSKLADIŠTIVI TROŠKOVI

Usluge telefona 4106 3.354,00 2.515,00 74,99

Usluge odvoza

smeća

4170 1.680,00 1.824,00 108

48

Ostale usluge 4299 4.638,00 3.268,00 70,46

Ukupni

neuskladištivi troškovi

9.672,00

7.607,00

78,65

Izvor: brutto bilanca 2010. i 2011. g. obrt „Elba“, obrada autora

Iz tablice 7 je vidljiv porast uskladištivih troškova. Najznačajniji porast zabilježen je

kod pomoćnog materijala koji iznosi 12,28% ili izraženo vrijednosno 4.579,060 kn. Kod

osnovnog materijala i sirovina, troškova plaća i nadnica također je zabilježen porast,

međutim, on je nešto niži i iznosi 4,1 odnosno 3,62 %. Ukupni uskladištivi troškovi su

se povećali za 4,21% u 2011 godini u odnosu na baznu godinu. Što se tiče

neuskaldištivih troškova, ostvareno je smanjenje ostalih usluga za 29,54% i usluga

telefona za 25,01% dok su se usluge odvoza smeća povećale za 8,57% zbog povećanje

mjesečne naknade odvoza smeća u iznosu od 12,00 kn. Ukupni neuskladištivi troškovi

su se smanjili za 21,35% u 2011. godini u odnosu na baznu godinu.

Prikaz rezultata poslovanja

Kako bi se prikazali rezultati poslovnja, potrebno je napraviti izračun ukupnih

prihoda i ukupnih rashoda. Izračun ukupnih rashoda prikazan je u tablici 5.

Tablica 8: Ukupni rashodi

2010. 2011. 2012.

Poslovni rashodi 1.625.850,00

1.651.065,00

1.653.321,00

Financijski rashodi 18.566,00 21.412,00 22.455,00

Izvanredni rashodi 409.951,00 336.478,00 334.102,00

UKUPNO 2.054.367,00 2.008.955,00 2.009.878,00

Izvor: račun dobiti i gubitka obrta „Elba“, obrada autora

Tablica 8 pokazuje ukupne rashode koji se sastoje od poslovnih rashoda, financijskih

rashoda i izvanrednih, tj. ostalih rashoda. Poslovne rashode čine promjene vrijednosti

zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda, materijalni troškovi, troškovi osoblja,

49

amortizacija, ostali troškovi, vrijednosno usklađivanje, rezerviranja i ostali poslovni

rashodi. Financijske rashode čine kamate, tečajne razlike i drugi rashodi s povezanim

poduzetnicima; kamate, tečajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim

poduzetnicima i drugim osobama; nerealizirani gubici financijske imovine i ostali

financijski rashodi.

Tablica 9: Rezultati poslovnja obrta „Elba“

2010. 2011. 2012.

Ukupni prihodi 2.033.697,00

2.023.255,00

2.014.325,00

Ukupni rashodi 2.054.367,00 2.008.955,00 2.009.878,00

Financijski rezultat (20.670,00) 14.300,00 4.447,00

Izvor: Račun dobiti i gubitka obrta „Elba“

Tablica 9 pokazuje ostvarene ukupne prihode, ukupne rashode i financijski rezultat

za razdoblje od tri godine. Kada se promatra 2011. godina u odnosu na 2010. , može se

utvrditi sljedeće: ukupni prihodi smanjeni su za 0,51% u odnosu na baznu godinu.

Vrijednosno smanjenje prihoda iznosi 10.442,00 kn . Što se tiče rashoda, oni su

smanjeni u odnosu na baznu godinu za 2,21%, njihovo vrijednosno smanjenje iznosi

45.412,00 kn . Kada se promatra 2012. godina u odnosu na 2011. godinu može se

utvrditi sljedeće: ukupni prihodi smanjeni su za 0,44%, vrijednosno to iznosi 8.930,00

kn. Ukupni rashodi su neznatno povećani za 0,05%, vrijednosno za 923,00 kn.

Sučeljavanjem prihoda i rashoda dobiven je financijski rezultat koji je negativan za

2010. godinu, tj. ostvaren je gubitak od 20.670,00 kn, dok je u 2011. godini poslovanje

bilo pozitivno te je ostvaren dobitak u visini od 14.300,00. U 2012. godini također je

ostvaren dobitak ali je on manji za 9.853,00 kn u odnosu na 2011. godinu. Na ovakav

financijski rezultat uvelike je utjecala recesija koja je prisutna u Hrvatskoj od 2009.

godine te se negativno reflektirala na većinu poslovnih subjekata u Hrvatskoj. U samo 6

mjeseci 2011. godine broj obrta u Brodsko-Posavskoj županiji se smanjio sa 2731 obrta

na 2644 obrta, što znači da je 87 obrtnika prestalo s radom (http://www.hok.hr). Osim

utjecaja iz makrookruženja, prisutni su i utjecaji mikrookruženja. Tu prije svega treba

istaknuti povećanje obveza prema dobavljačima, posebno među partnerima iz Njemačke

kod koji je došlo do poskupljenja pojednih vrsta profila PVC stolarije. Čimbenik koji je

bitno utjecao na smanjnje prihoda je prekid poslovanja u inozemstvu. To i danas

50

predstavlja jednu od slabijih strana ovoga obrta. Međutim, pozitivno je što je ostvaren

dobitak u odnosu na 2010. godinu i na temelju toga se vjeruje kako će se u budućnosti

postizati još bolji rezultati.

4.3. KNJIGOVODSTVENI DOKUMENTI U POSLOVANJU OBRTA „ELBA“

Kako je obrt „Elba“ obveznik poreza na dohodak u sustavu PDV-a obvezan je

prema Zakonu voditi propisane poslovne knjige. Poslovne knjige koje vodi ovaj obrt

su:

-popis dugotrajne imovine

-knjiga ulaznih računa

-knjiga izlaznih računa

Popis dugotrajne imovine sadrži stvari i prava čija vrijednost prelazi 2000 kn i čiji je

vijek trajanja duži od godine dana. Sljedeća tablica nam pokazuje dugotrajnu imovinu

obrta „Elba“.

Tablica 10: Izvadak iz popisa dugotrajne imovine obrta „Elba“

r.b

Naziv

stvari/prava

Nadnevak

Nabavna

vrijednost

Knjig. Vrij.

Stopa

otpisa

Svota

otpisa

KnjigVrij. na

kraju g

STROJEVI,

OPREMA,

PR.SREDSTVA

1.

Roller Sika 350

17.10.1997.

17.982,00

-

10 %

-

-

2. Krugljak 22.05.2001. 38.530,00 1.605,00 10% 1.605,00 -

3. Pila za

staklodržače

03.05.2004.

30.353,00

-

20%

-

-

4. Teretnomot.voz

sprinter

16.05.2005.

45.081,00

-

25%

-

-

51

5. Osobni aut.

Mercedes c220

28.11.2007. 126.796,00 15.849,00 25% 15.849,00 -

6. Stroj za rezanje

aluminija blitz

alva

17.12.2009. 161.862,00 153.768,00 5% 8.093,00 145.675,00

7. Kombi vozilo

Peugeot cady

18.03.2010.

10.200,00

8.840,00

20%

1.360,00

7.480,00

NEKRETNINE

8. Poslovna

zgrada, ured

31.03.2004. 1.619.632,00 1.121.595,00 2% 32.392,00 1.089.202,00

9. Poslovna

građevina-

dogradnja

01.07.2008.

827.881,00

718.245,00

2%

16.557,00

701.687,00

10. Ekonomsko

dvorište-

asfaltirano

02.092008.

168.982,00

139.410,00

2%

3.379,00

11. Dogradnja posl.

građ.-laminat

06.04.2009.

3.079,00

2.053,00

20%

615,00

1.437,00

12. Poslovna

zgrada,ured-

dogradnja

22.09.2009.

2.431,00

1.823,00

20%

486,00

1.337,00

13.

Stan

26.06.2009.

433.501,00

413.994,00

2%

4.335,00

409.659,00

.

.

- - -

UKUPNO 3.932.976,00 2.794.847,00 - 114.628,00 2.680.219,00

Izvor: izvadak DI obrta “Elba“ , obrada autora

Tablica 10 prikazuje izvadak iz popisa dugotrajne imovine obrta „Elba“. Popis u

najvećem dijelu sadrži opremu i strojeve koji se koriste u proizvodnji PVC i ALU

stolarije. Osim opreme i strojeva na popisu se još nalaze prijevozna sredstva i

nekretnine. Dio strojeva i opreme nema krajnju knjigovodstvenu vrijednost što znači da

je otpisana. Iako je otpisana, i dalje se koristi u proizvodnji. Uzrok toga je nedostatak

kapitalnih sredstava za nabavku nove opreme. Unatrag nekoliko godina nabavljala se

nova oprema koja je zamjenila otpisanu , ali se radi o opremi niže vrijednosti, npr:

52

glodalice, kompresori, bušilice, pile... Posljedice korištenja otpisane opreme u

proizvodnji su niža efikasnost, viši troškovi proizvodnje, duže vrijeme proizvodnje.

Dio otpisane opreme obrta „Elba“ se uopće ne koristi, te se ona najčešće nudi na

prodaju. Ako se takva oprema proda za iznos veći od knjigovodstvene vrijednosti,

ostvaruje se prihod. U suprotnom, ostvaren je rashod. Primjer je kupovina nekretnine

(stana) kojeg je obrt kupio 2009. godine. Njegova knjigovodstvena vrijednost bila je

413994,000 kn. Nakon 2 godine stan je prodan za manji iznos od knjigovodstvene

vrijednosti čime je ostvaren rashod koji se bilježi u poslovanju obrta.

Knjiga ulaznih računa je jedna od poslovnih knjiga poslovnih subjekata koji su u

sustavu PDV-a.

Ilustracija 4: Ulazni računi obrta „Elba“ od 01.12.2012. do 31.12.2012.

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

53

Iz ilustracije 4 može se vidjeti knjiga ulaznih računa obrta. Ona sadrži sve ulazne

račune ili fakture dobavljača za primljenu robu ili izvršene usluge. Obrazac se sastoji od

nekoliko elemenata. Na početku su kolone namijenjene za broj, datum, naziv dobavljača

te njegov OIB. Nakon toga slijede kolone koje označavaju poreznu osnovicu (0%, 10%,

22 i 23%, i 25%). Sljedeće su kolone koje označavaju odgovarajuću stopu PDV-a na

dio koji se porezno priznaje (odbija se) i onaj dio koji nije porezno priznat (ne odbija

se). U knjizi ulaznih računa, računi se upisuju kronološki, tj. prema datumu kako su

pristizali, bez obzira od kojeg su dobavljača. To nam pokazuje i ilustracija 5. Može se

primijetiti da je najveći broj računa pristigao od poduzeća „Staklo Projekt d.o.o.“ To je

i uobičajeno budući da najveći udio u ukupnoj proizvodnji čini proizvodnja PVC

prozora i vrata, te je dobavljač stakla najznačajniji dobavljač obrta „Elba“ . Vrijednost

tih računa iznosi 17.681,500 kn te se obračun poreza vrši po stopi od 25%. Ostali

dobavljači su poduzeća koja se bave proizvodnjom roleta (tvornica roleta „Ivančić“),

dobavljač aluminija („Zekić d.o.o.“) te poduzeće D.B.T. d.o.o. koje se bavi

proizvodnjom okova i pribora za građevinsku stolariju i namještaj. Ostali dobavljači

imaju manji udio u ukupnom broju ulaznih računa.

Račune koje je obrt „Elba“ odaslao svojim kupcima nalaze se u knjizi izlaznih računa.

Ilustracija 5: Izlazni računi obrta „Elba“ od 01.12.2012. do 31.12.2012.

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

54

Obrazac izlaznih računa sadrži iste elemente kao i obrazac ulaznih računa. Iz

ilustracije se vidi da većinu kupaca čine fizičke osobe, tj. građani. Osim njih, tu je i

nekoliko većih poduzeća kao što su građevinsko poduzeće „Grading d.o.o., Magnus

d.o.o. ali i ustanova koje su u državnom vlasništvu; Opća bolnica Nova Gradiška i

bolnica sv. Rafael Strmac. Ukupna vrijednost izlaznih računa je 181642,57 kn uz stopu

poreza od 25%.

Kako bi se izvršila analiza obračuna troškova, potrebno je prikupiti računovodstvene

isprave koje obrt „Elba“ koristi za dokazivanje poslovnih procesa i troškova.

Najznačajnije poslovne isprave koje se javljaju u poslovnom procesu su:

1.ponude za izvođenje radova

2. ugovor o izvođenju radova

3. primka sirovina i materijala

4. račun/otpremnica

Prije samog ugovaranja poslova, potencijalnim kupcima se dostavljaju ponude o

izvođenju radova i montaže. Na ilustraciji 6. može se vidjeti dio jedne takve ponude.

55

Ilustracija 6: Ponuda izvođenja radova

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

Ponuda o izvođenju radova se sastoji od rednog broja proizvoda ako se radi o ponudi

s više različitih proizvoda ili istih proizvoda različitih dimenzija. Zatim je prikazana

skica proizvoda. Naziv sadržava dimenzije proizvoda i njegove osnovne karakteristike

koje se najčešće odnose na profile, boju i ispunu profila. Sljedeći podaci odnose se na

količinu, mjernu jedinicu proizvoda, cijenu (bez PDV-a), iznos, izračun cijene ako se

radi o većoj količini proizvoda i valutu. Na kraju je izražena ukupna cijena, zatim PDV i

ukupni iznos za naplatu.

U slučaju da su obje strane zadovoljne cijenom i drugim detaljima ponude, slijedi

izvođenje dogovorenih radova. Kada se radi o poslovima veće vrijednosti gdje postoji i

više izvođača slijedi sklapanje ugovora s naručiteljem radova. Najvažnije stavke

ugovora objasniti će se na primjeru ugovora kojeg je obrt „Elba“ sklopio s naručiteljem

radova, BISTRA d.o.o. za izvođenje bravarskih radova na objektu sportske dvorane u

Okučnima.

56

Ilustracija 7: ugovor o izvođenju radova

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

Prva strana ugovora sadrži podatke o broju ugovora, šifru gradilišta i vrstu obrasca.

Nakon toga, slijede podaci o tome tko je naručitelj radova, a tko izvoditelj. Definira se

vrsta radova, građevina i lokacija gdje će se radovi izvoditi. Nakon toga definira se

predmet ugovora i obim ugovorenih radova. Ono što je najvažnije za obje strane, jest

vrijednost ugovorenih radova.

57

Ilustracija 8: Ugovor o izvođenju radova

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

Iz ilustracije se vidi da je vrijednost ugovorenih radova izražena kao neto vrijednost,

prikazan je iznos PDV-a i ukupni iznos.

Ilustracija 9: Ugovor o izvođenju radova

Izvor: Knjigovodstvo obrta „Elba“

58

Pri kraju ugovora, obje strane se dogovaraju oko roka početka i roka završetka

radova.

Za naručitelja radova od velike važnosti su dogovorena jamstva na izvedene radove.

Jamstvo se u većini slučajeva odnosi na kvalitetu izvedenih radova koje izvoditelj daje

naručitelju radova. U primjeru ovog ugovora, izvoditelj radova (obrt „Elba“) daje

naručitelju radova (BISTRA d.o.o.) jamstvo od 2 godine za kvalitetu i solidnost

izvedenih radova, računajući od dana primopredaje građevine s investitorom.

Nabava sirovine, tj. materijala koji će se koristiti u proizvodnji potvrđuje se

skladišnom primkom koju pokazuje ilustracija 10.

Ilustracija 10: skladišna primka

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

Primka sirovina, odnosno materijala je dokaz da je materijal ili sirovina zaprimljen

na skladište. Na ilustraciji 10 može se vidjeti da primka sadrži sljedeće podatke: datum

preuzimanja artikla, broj primke, redni broj koji počinje od jedan s početkom poslovne

godine, šifru i naziv artikla, te njegovu količinu, jedinicu mjere, cijenu i ukupan iznos.

Na samom kraju potreban je potpis osobe koja je primila sirovine, tj. materijal. Prije

knjiženja u robno-materijalnom knjigovodstvu primku obvezno treba kontrolirati osoba

59

iz nabave ili tehničkog odjela, tj. one osobe koje su naručile ili odobrile nabavu.

Važnost pravodobnog knjiženja je u vezi s mogućim izostankom informacija o novom

stanju zaliha i ispostavljanju pogrešne naruđžbe. Posljedica toga su krivo sastavljeni

radni nalozi za daljnju proizvodnju.

Izlaz gotovih proizvoda odnosno njihova prodaja potvrđuje se otpremnicom gotovih

proizvoda koja prati pošiljku do kupca i potvrđuje primopredaju. Primjer otpremnice

može se vidjeti na ilustraciji 12.

Ilustracija 11: primjer računa/otpremnice

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“

Otpremnica gotovih proizvoda sadrži sljedeće podatke: podatke o obrtu, broj

otpremnice, podatke o kupcu, podatke o proizvodima (naziv, cijena, količina, itd.),

podatke o osobama koje su sudjelovale u otpremi i primanju proizvoda kod kupca.

60

4.4. KALKULACIJE CIJENA I OBRAČUN PROFITABILNOSTI

PROIZVODNOG ASORTIMANA

Proizvodni asortiman obrta „Elba“ čini aluminijska i PVC stolarija koje čine najveći

udio u prihodima od prodaje proizvoda (konto 7500). Preostali dio asortimana čine

venecijaneri, trakaste zavjese, AL ograde, rolo i sekcijska garažna vrata. Zbog male

potražnje za ovim proizvodima, obrt „Elba“ ih ne proizvodi već ih nabavlja kao gotove

proizvode od dobavljača. To su prihodi od prodaje robe koji se obračunavaju na kontu

7600. Iz toga razloga, u ovom podpoglavlju objasnit će se razlika između PVC i ALU

stolarije, prednosti i nedostatci svake, te napraviti kalkulacija cijena kako bi se vidjelo

koji od proizvoda PVC i ALU stolarije donosi obrtu najveću dobit.

Kod ugradnje stolarije kod kupaca se najčešće javlja dilema koja se odnosi na odabir

vrste stolarije, PVC ili ALU stolarija. Zbog toga će se predstaviti prednosti i nedostatci

obije vrste stolarije.

Polivinil klorid ili PVC je sintetički materijal koji je sastavljen od soli (57%) i nafte

(43%). Ključne karakteristike PVC-a su: otporan na abraziju, lagan za obrađivanje,

dugotrajan – više od 60% proizvedenih profila ima vijek trajanja duži od 40 godina,

teško je zapaljiv, neosjetljiv na vlagu. Međutim, kao najveći nedostatak se može navesti

njegova čvrstoća, tj. opterećenja koja može podnijeti pa je ograničen u dimenzijama.

Zato se prozori dodatno ojačavaju metalom (http://www.portal-ena.com/pvc.html).

Aluminijski profili mogu biti s prekinutim termičkim mostom i bez termičkog mosta,

tzv. „hladni profili. Glavne prednosti aluminijske stolarije su:

- izvrsna vodo-nepropusnost dajući minimalnu hidrofilnost

- otpornost na požućivanje zbog odsutnosti aromatskih grupa u strukturi

polimera

- visoka kompatibilnost s pigmentima

- izvrsna otpornost na savijanje

Najveći nedostatci aluminijske stolarije odnose se na izolacijska svojstva aluminija.

Aluminij je vodič koji provodi toplinu i hladnoću. Izuzetno je osjetljiv na prisutnost

soli u zraku koja uzrokuje pojavu izbijanja soli na površini aluminija, što se štiti

premazima.

61

Kalkulacije cijena

Već je ranije navedeno kako PVC stolarija ostvaruje najveću dobit od prodanih

proizvoda. Potrebno je međutim analizirati profitabilnost pojedine vrste proizvoda kako

bi se utvrdilo koji proizvod unutar proizvodnog programa PVC ili ALU stolarije obrtu

donosi najveći profit. Za analizu su uzeta 3 proizvoda za svaki proizvodni program. To

su jednokrilni prozor, dvokrilni prozor i ulazna vrata. Prodajne cijene svakog od ovih

proizvoda variraju ovisno o vrsti ispune, vrsti stakla, vrsti panela i dodatnim

dekoracijama. Te varijacije cijene mogu iznositi i nekoliko tisuća kuna u odnosu na

osnovni, najjeftiniji model. Za potrebe ove analize uzete su prosječne cijene PVC i ALU

vrata i prozora te ulaznih vrata.

PVC STOLARIJA:

Tablica 11: Kalkulacije i obračun profitabilnosti PVC stolarije

Prodajna

cijena

Troškovi materijala

Troškovi izrade i

montaže

Cijena

koštanja

Jedinični doprinos

pokrića (dp)

Stopa

doprinosa

pokrića (sdp)

God.

prodaja

Dobit

/gubitak

Jednokriln

i prozor

1.537,00

492,00

263,00

755,00

782,00

0,51 86 67.252,00

Dvokrilni

prozor

3.592,00 1.149,00 445,00 1.594,00 1.998,00 0,55 81 161.838,00

Ulazna

vrata

4.316,00 1.381,00 555,00 1.936,00 2.380,00 0,55 112 266.560,00

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“, obrada autora

Iz tablice 11 vidi se da sva tri proizvoda unutar proizvodnog asortimana PVC

stolarije donose dobit. Promatrajući strukturu, može se vidjeti da najveću dobit

ostvaruju ulazna vrata koja iznosi 2.380,00 kn po prodanom komadu proizvoda. Zatim

slijedi dvokrilni prozor s dobiti od 1.998,00 kn i na kraju jednokrilni prozor s dobiti od

782,00 kn. Ukupna ostvarena dobit proizvodnog asortimana PVC stolarije na godišnjoj

razini iznosi

62

Analizirajući proizvodni asortiman obrta „Elba“ može se zaključiti da aluminijska

stolarija, uz PVC stolariju, obrtu donosi najveću dobit. Tablica 12 pokazuje kalkulaciju i

obračun profitabilnosti najzastupljenijih proizvoda unutar proizvodnog programa

aluminijske stolarije, a to su: jednokrilni prozori, dvokrilni prozori i ulazna vrata.

ALUMINIJSKA STOLARIJA:

Tablica 12: Kalkulacije i obračun profitabilnosti aluminijske stolarije

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“, obrada autora

Svi proizvodi asortimana aluminijske stolarije donose dobit. Gledajući strukturu, vidi se

da najveću dobit ostvaruju dvokrilni prozori. Ona iznosi 3.264,00 kn ili na godišnjoj

razini 150.144,00 kn. Slijede ulazna vrata s dobiti od 3.262,00 kn po prodanoj jedinici

proizvoda, na godišnjoj razini ona iznosi 94.598,00 kn. Dobit u proizvodnji jednokrilnih

prozora je 1.534,00 kn, a na godišnjoj razini 41.418,00 kn. Ukupna dobit asortimana

aluminijske stolarije iznosi 286.160,00 kn.

Prodajna

cijena

Troškovi mat.

Troškovi izrade i

montaže

( kn)

Cijena

koštanja

Jedinični doprinos

pokrića

(dp)

Stopa

doprinosa

pokrića

God.

pr.

Dobit/

gubitak

Jednokrilni

prozor

2.731,00

874,00

323,00

1.197,00

1.534,00

0,56 27 41.418,00

Dvokrilni

prozor

5.542,00 1.773,00 505,00 2.278,00 3.264,00 0,59 46 150.144,00

Ulazna

vrata

5.798,00 1.855,00 681,00 2.536,00 3.262,00 0,56 29 94.598,00

63

4.5. POKAZATELJI ANALIZE POSLOVANJA

Pomoću pokazatelja i osnovnih podataka iz financijskih izvještaja analizirati će se

rezultat poslovanja i utvrditi kretanje poslovanja u odnosu na 2010. godinu.

Sljedeća tablica pokazuje podatke za izračun pokazatelja poslovanja.

Tablica 13: Podaci korišteni za izračun pokazatelja analize poslovanja

Podatak 2010. 2011. 2012.

Ukupni prihodi

2.033.697,00

2.023.255,00

2.014.325,00

Ukupni rashodi

2.054.367,00

2.008.955,00

2.009.878,00

Neto dobit

(20.670,00)

14.300,00

4.447,00

Ukupne obveze

2.191.547,00

1.968.770,00

2.185.368,00

Ukupna aktiva

4.367.367,00

4.151.445,00

4.278.570,00

Vlastiti kapital

2.175.820,00

2.175.820,00

2.175.820,00

Kratkotrajna

imovina

1.962.165,00

1.928.381,00

1.931.847,00

Dugotrajna imovina

2.405.202,00

2.223.064,00

2.264.148,00

Kratkoročne obveze

1.742.099,00

1.256.561,00

1.787.412,00

Ukupne

karatkoročne obveze

1.742.099,00

1.256.561,00

1.787.412,00

Zalihe

1.735.577,00

1.699.925,00

1.729.698,00

Broj zaposlenih

12

12

12

Poslovni rashod

1.625.850,00

1.725.987,00

1.731.874,00

Izvor: knjigovodstvo obrta „Elba“ ; obrada autora

64

Tablica 14 pokazuje pokazatelje poslovanja obrta za razdoblje od 3 godine. Na kraju su

dani zaključci o kretanju i promjenama pojedinih pokazatelja.

Tablica 14: Pokazatelji analize poslovanja

POKAZATELJ 2010. 2011. 2012.

Koef. zaduženosti 0,50 0,47 0,51

Koef. vlastitog

financiranja

0,50 0,52 0,51

Pokazatelj tekuće

likvidnosti

1,12 1,53 1,08

Pokazatelj ubrzane

likvidnosti

0,13 0,18 0,11

Poslovni prihod po

zaposlenom

169.474,00

168.604,00 167.860,00

Poslovni rashod po

zaposlenom

135.487,00 143.832,00 144.322,00

Koeficijent obrtaja

ukupne imovine

0,47 0,49 0,48

Koeficijent obrtaja

dugotrajne imovine

0,85 0,91 0,89

Koeficijent obrtaja

kratkotrajne

imovine

1,04 1,05 1,04

Neto profitna marža (0,01) 0,007 0,002

Stopa povrata

imovine (ROA)

(0,005) 0,003 0,001

Stopa povrata

glavnice (ROE)

(0,009) 0,007 0,002

Izvor: obrada autora

Tablica 14 pokazuje pokazatelje poslovanja obrta „Elba“ za razdoblje od tri godine.

Iz tablice je vidljiv trend smanjenja ukupnih prihoda. 2011. godine došlo je do

smanjenja prihoda za 0,51% u odnosu na 2010. godinu. U 2012. godini također je došlo

do smanjenja ukupnih prihoda i to za 0,44% u odnosu na 2011. godinu. Uzrok ovog

negativnog trenda je smanjen opseg poslovanja koji se događa iz godine u godinu.

Ukupni rashodi u 2011. godini su smanjeni za 2,22% u odnosu na 2010. godinu, dok su

2012. godine neznatno porasli u odnosu na 2011. godinu. 2010. godine ostvaren je

negativan financijski rezultat dok je sljedeće dvije godine ostvaren pozitivan financijski

65

rezultat što predstavlja pozitivan trend. Kroz sve tri godine broj zaposlenih se nije

mijenjao.

Jedan od najvažnijih pokazatelja za obrt je koeficijent zaduženosti. On pokazuje do koje

mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja. Njegova vrijednost bi trebala

biti do 50% ili manja. Kroz sve tri godine koeficijent zaduženosti se kreće oko 0,50 dok

je 2011. godine iznosio 0,47 što je dobro za poslovanje obrta. Koeficijent vlastitog

financiranja je također zadovoljavajući. On pokazuje koliko je imovine financirano iz

vlastitog kapitala. Vidi se da su sve vrijednosti jednake ili više od 0,50 što predstavlja

pozitivan trend budući da raste imovina financirana vlastitim kapitalom.Pokazatelj

tekuće likvidnosti mjeri sposobnost poduzeća da podmiri svoje kartkoročne obveze.

Njegova vrijednost bi trebala biti viša od 1,5. To je slučaj samo u 2011. godini kada je

iznosio 1,53.U druge dvije godine on je manji od 1,5 što znači da je postojala opasnost

da obrt neće moći podmiriti svoje kratkoročne obveze. Za pokazatelj ubrzane likvidnosti

može se reći da je najnegativniji, budući da bi njegova minimalna vrijednost trebala biti

0,9. Iz tablice se vidi da je u 2011. godini njegova vrijednost najveća i iznosi 0,18.

Unatoč istom broju zaposlenih kroz sve tri godine, došlo je do promjene i u poslovnim

prihodima i u poslovnim rashodima po zaposlenom. Poslovni prihodi u 2011. godini su

se smanjili za 0,51% u odnosu na 2010. godinu, dok su se u 2012. godini također

smanjili i to za 0,44% u odnosu na 2011. godinu što predstavlja negativan trend kretanja

poslovnih prihoda po zaposlenom. Što se tiče poslovnih rashoda po zaposlenom,

prisutan je obrnuti trend u odnosu na prihode. Zabilježen je njihov rast iz godine u

godinu. U 2011. godini su porasli za 6,1% u odnosu na 2010., dok su 2012. godine

neznatno porasli u odnosu na 2011. godinu. Nadalje, koeficijent obrtaja ukupne imovine

pokazuje koliko se puta ukupna imovina poduzeća obrne tijekom jedne godine. Iz

tablice se vidi kako se koeficijent obrtaja ukupne imovine kreće u rasponu od 0,47 do

0,49 kroz sve tri promatrane godine. Ove vrijednosti se mogu ocijeniti kao prosječne za

obrt „Elba“. Poželjno je postići što veću vrijednost ovog pokazatelja. Koeficijent obrtaja

dugotrajne imovine pokazuje koliko uspješno poduzeće koristi dugotrajnu imovinu s

ciljem stvaranja prihoda. Što je veća vrijednost ovog pokazatelja , to je bolje za

poslovanje poduzeća. Analizirajući vrijednosti iz tablice može se zaključiti da su one

zadovoljavajuće. Najveća vrijednost ovog pokazatelja dostignuta je 2011. godine, te ona

iznosi 0,91. Najveće vrijednosti postigao je koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine.

Njegova vrijednost je veća od jedan za sve tri promatrane godine te predstavlja najbolje

ocijenjeni pokazatelj koji se odnosi na obrtaj imovine. Neto profitna marža ukazuje na

66

sposobnost menadžmenta u vođenju poduzeća. Iz tablice se vidi kako su vrijednosti

izrazito niske. Najveća vrijednost je zabilježena 2011. godine te ona iznosi 0,7%. Stopa

povrata imovine (ROA) je indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju dobiti.

Ovaj pokazatelj pokazuje kolika je intenzivnost imovine poduzeća. Njegova prihvatljiva

razina varira ovisno o tome u kojoj djelatnosti poduzeća posluje. Iz tablice 14 se vidi

kako je ROA obrta „Elba“ od 0,3 % u 2011. godini i 0,1% u 2012. godini što

podrazumjeva visok stupanj intenzivnosti imovine. Isti slučaj je i sa stopom povrata

glavnice (ROE). On pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na

jednu jedinicu vlastitog kapitala. Zbog toga se smatra najznačajnijim pokazateljem

profitabilnosti.

67

5.ZAKLJUČAK

Računovodstveno praćenje troškova dio je svakog internog obračuna u poduzeću

koje se sastoji od evidentiranja, razvrstavanja i alociranja troškova po različitim

kriterijima i metodama obračuna koje odabire menadžment poduzeća, rjeđe niže

organizacijske jedinice.

Da bi računovodstvo moglo udovoljiti informacijskim zahtjevima suvremenog

menadžmenta, potrebno je stalno prilagođavati njegovu metodološku osnovicu i učiniti

je ispravnom da vrijednosno iskaže očekivanja menadžmenta. Obračun poslovanja i

analiza troškova provodi se prema Zakonu o računovodstvu (NN 109/07; 54/13). Prema

tom Zakonu, svaki poduzetnik koji ima sjedište u RH je dužan voditi poslovne knjige

prema načelima urednog knjigovodstva poštujući sve propisane zakone i norme koje

vrijede u RH.

Koje će troškove poduzeće evidentirati ovisi najčešće o poslovnoj politici poduzeća,

menadžmentu ili samom vlasniku. O vrsti proizvoda i proizvodnom asortimanu ovisi

koje će se metode obračuna troškova koristiti. U Hrvatskoj najveći broj poduzeća se

koristi metodom prosječnih cijena (65,7%), dok su najmanje zastupljene suvremene

metode. Njih najčešće koriste poduzeća koja nastupaju na domaćim i inozemnim

tržištima. Kod metoda obračuna troškova najvažnija je njihova dosljedna primjena. Prije

same analize obujma i strukture troškova potrebno je napraviti razliku između troška,

rashoda i izdatka. Inače, analize troškova se prvenstveno provode kako bi se utvrdili

nastali troškovi, radi kontrole tih troškova i uzroka zbog kojih su nastali. Cilj je dobiti

što kvalitetnije inforamcije o financijskoj situaciji u poduzeću.

Postoji nekoliko razlika između računovodstva koje vode obrtnici i računovodstva

poduzeća. Najznačajnija razlika odnosi se na način vođenja poslovnih knjiga. Poduzeća

primjenjuju dvojno knjigovodstvo dok obrtnici primjenjuju jednostavno knjigovodstvo.

Poslovni događaji se ne evidentiraju na najmanje dva računa kao kod dvojnog

knjigovodstva već se jednostrano evidentiraju u poslovnim knjigama. Da bi se uopće

postalo obrtnikom potrebno je ispuniti opće uvjete za otvaranje obrta prema Zakonu o

obrtu (NN 49/03). Koje će poslovne knjige obrt voditi, ovisi o tome da li je obrt

obveznik poreza na dohodak ili obveznik poreza na dobit.

Okosnicu rada čini aplikativni dio pod naslovom „analiza troškova u proizvodnji

PVC stolarije na primjeru obrta Elba“. Ovaj obrt posluje u industrijskoj zoni Brezine,

68

općina Gornji Bogićevci u Brodsko-Posavskoj Županiji. Analiza troškova napravljena je

korištenjem RDG-a za 2010., 2011. i 2012. godinu, te bilance stanja.

Obrt „Elba“ evidentira troškove po prirodnim vrstama gdje najveći udio čine troškovi

materijala, sirovina, energije, sitnog inventara, rezervnih dijelova i goriva sa 57,44%.

Ono što je najvažnije u cijeloj analizi su rezultati poslovanja. Prisutan je trend

smanjenja ukupnih prihoda u posljednje tri godine kao i rast ukupnih rashoda. Sve se to

odrazilo na financijski rezultat. 2010. godine ostvaren je gubitak od 20.670,00 kn, 2011.

godina je bila nešto bolja te je ostvaren pozitivan financijski rezultat u visini od

14.300,00 kn. Međutim, u 2012. godini je došlo do ponovnog pada te je ostvarena dobit

od 4.447,00 kn. Knjigovodstveni dokumenti koje koristi ovaj obrt su: popis dugotrajne

imovine, knjiga ulaznih računa i knjiga izlaznih računa.

Posljednji dio rada se odnosi na kalkulacije cijena i obračun profitabilnosti

proizvodnog asortimana te pokazatelje analize poslovanja. Proizvodni asortiman PVC

stolarije obrtu donosi najveće prihode, a zatim aluminijska stolarija. Što se tiče

proizvoda unutar proizvodnog asortimana PVC stolarije, najprodavanija su ulazna vrata,

dok je kod aluminijske stolarije najprodavaniji proizvod dvokrilni prozor.

Pokazatelji analize poslovanja prikazuju poslovanje i njegovo kretanje kroz tri godine.

Pokazatelje koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog financiranja, pokazatelj tekuće

likvidnosti, koeficijent obrtaja ukupne imovine, koeficijent obrtaja dugotrajne imovine,

koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine, ROA, te ROE možemo ocijeniti kao pozitivne,

tj. ostvarene su zadovoljavajuće razine tih pokazatelja. Pokazatelji čija vrijednost nije

zadovoljavajuća i koji negativno utječu na poslovanje obrta su: pokazatelj ubrzane

likvidnosti, poslovni prihod po zaposlenom te poslovni rashod po zaposlenom te neto

profitna marža.

Iz svega ranije navedenog može se zaključiti da obrt „Elba“ evidentira troškove na

način koji zadovoljava osnovne standarde financijskog izvješćivanja i time poštuje

važeće zakone i norme, no takav način nije zadovoljavajući za potrebe interne kontrole

te samog vlasnika kojemu bi trebao biti interes kotrola troškova, a ne samo ostvarenje

profita.

69

LITERATURA

1.) Knjige

1. Anthoney, R.N., Recce, J.S.: Računovodstvo, RRIF Plus, Zagreb, 2004.

2. Belak, V.: Menadžersko računovodstvo, RRIF Plus, Zagreb, 1995.

3. Cingula, M., Hunjak, T., Ređep, M.: Poslovno planiranje s primjerima za investitore,

RRIF-ova ekonomska biblioteka, Zagreb, 2004.

4. Dimitrić, M., Horvatić-Kapelac, M., Novokmet, M., Puljiz, M. : Knjigovodstvo s

bilanciranjem 3, Alka Script d.o.o., 2011.

5. Greuning, H.: Međunarodni računovodstveni standardi, Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, 2000.

6. Gulin i Žager: Računovodstvo malih i srednjih poduzeća, Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2010.

7. Jelavić, A., Ravlić, P., Starčević, A., Šamanović, J. : Ekonomika poduzeća,

Ekonomski fakultet Zagreb u suradnji s Ekonomskim fakultetom Rijeka i Ekonomskim

fakultetom Split, IV. izdanje, 1993.

8. Karić, M.: Upravljanje troškovima, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008.

9. Očko, J., Švigir, A.: Kontroling – upravljanje iz backstagea, Altis savjetovanje d.o.o.,

Zagreb, 2009.

10. Polimeni, R.S. i dr.: Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb,

1999.

11. Skupina autora: Računovodstvo proizvodnje sukladno zahtjevima MRS-ova (MSFI)

i poreznih propisa, RRIF Plus, Zagreb, 2004.

12. Vitezić, N., Popović, Ž.: Revizija i analiza, instrumenti uspješnog donošenja

poslovnih odluka, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,

2010.

2.) Članci

13. Goleš, D.: Metode upravljanja troškovima, nastavni materijal Visoke škole za

turistički menadžment u Šibeniku, Vol. 1., Šibenik, 2003.

14. Habek, M.: Posebnosti zaključnog obračuna zaliha u proizvodnoj djelatnosti, RRIF,

RRIF Plus, Zagreb, 2003., br. 2

70

15. Habek, M.: Računovodstvene isprave o troškovima u proizvodnji, RRIF, RRIF

Plus, Zagreb, 2001., br.11

16. Mikić, M: Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 7, br.1, 2009.

3.) Ostalo

17. Aluplast d.o.o. , http://aluplast.net/de/index.php , (08.06.2013.)

18. Dimitrić, M.: Autorizirana predavanja, kolegij Računovodstvo troškova, EFRI,

2011, preuzeto sa: http://oliver.efri.hr (28.03.2013)

19. Drljača, M.: Metode upravljanja troškovima, preuzeto sa:

http://kvaliteta.inet.hr/t_Metode_%20Drljaca.pdf , (04.04.2013.)

20. Hrvatska obrtnička komora, obrazac KPI, preuzeto sa:

http://infos.hok.hr/faq/k_ostalo/kpi_knjiga_primitaka_i_izdataka_obrazac ,

(12.05.2013.)

21. Jutarnji list, članak preuzet sa: http://www.jutarnji.hr/template/article/article-

print.jsp?id=168210 , (24.05.2013.)

22. Koprivnički poduzetnik, http://www.koprivnicki-poduzetnik.hr/hr/otpoinjanje-

vlastitog-posla/a-otvaranje-obrta.html?start=3 , (10.05.2013.)

23. Obrt „Elba“ , preuzeto sa: http://www.elba-pvc-alu.hr/ , (06.06.2013.)

24. Porezna uprava, obrazac DI, Zagreb 2013, preuzeto sa: http://porezna-

uprava.hr/HR_obrasci/Documents/POREZ%20NA%20DOHODAK/DI.pdf ,

(12.05.2013.)

25. Perčević, H.: Metode obračuna troškova u proizvodnom sektoru u RH, EFZG,

Zagreb, 2006., p.649, preuzeto sa: http://hrcak.srce.hr/file/12894 , (05.04.2013.)

26. Poslovni dnevnik: Izračunavanje troškova i mjerenje vrijednosti zaliha, poslovni

dnevnik, Zagreb, 2011., preuzeto sa:

http://www.poslovni.hr/mobile/trzista/izracunavanje-troskova-i-mjerenje-vrijednosti-

zaliha-185197 , (20.04.2013.)

27. Poslovni forum, preuzeto sa: http://www.poslovniforum.hr/info/obrt.asp ,

(02.05.2013.)

28. Sačer, I.: Financijski izvještaji kao osnova ili polazište u izračunavanju

računovodstva, Ekonomski fakultet Zagreb, 2011., preuzeto sa:

http://web.efzg.hr/dok/RAC/imamic/bilanca.pdf , (20.04.2013.)

71

29. Seminar troškovi, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb,2003., preuzeto sa:

http://www.pbf.hr/hr/content/download/3624/28227/version/1/file/Seminar_Troskovi.pd

f%3E , (02.04.2013.)

30. Tušek, B.: Računovodstveno praćenje kratkotrajne imovine, EFZG, Zagreb, 2011.,

preuzeto sa:

http://web.efzg.hr/dok/RAC/10.%20RA%C4%8CUNOVODSTVENO%PRA%C4%86

ENJE%20KRATKOTRAJNE%20IMOVINE.pdf , (04.04.2013.)

31. Zakon o računovodstvu (NN 109/07, 54/13)

32. Zakon o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 22/12, 144/12)

33. Zakon o porezu na dobit (NN 177/04, 90/05, 146/08, 80/10, 22/12)

34. Zakon o PDV-u (NN 73/13)

35. Zakon o obrtu (NN 73/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07, 79/07, 40/10)

72

POPIS GRAFIKONA

Broj grafikona Naslov grafikona Stranica

1

Primjena metoda obračuna troškova materijala u

proizvodnim subjektima u RH

17

2

Struktura troškova po prirodnim vrstama za 2010. i 2011. godinu

46

73

POPIS ILUSTRACIJA

Broj slike Naslov ilustracije Stranica

1 Obrtnica – prednja i zadnja

strana

32

2 Knjiga primitaka i izdataka 35

3 Popis dugotrajne imovine 36

4 Ulazni računi obrta „Elba“ 52

5 Izlazni računi obrta „Elba“ 54

6 Ponuda izvođenja radova 55

7 Ugovor o izvođenju radova 56

8 Ugovor o izvođenju radova 57

9 Ugovor o izvođenju radova 57

10 Skladišna primka 58

11 Primjer računa/otpremnice 59

74

POPIS TABLICA

Broj tablice Naslov tablice Stranica

1 Sistematski prikaz podjele

troškova prema različitim

kriterijima

12

2 Skraćeni prikaz izvještaja o dobiti

26

3 Poslovni procesi vezani uz

nabavu dugotrajne imovine

37

4 Pregled godišnjih stopa amortizacije prema Zakonu

o porezu na dobit

38

5 Troškovi obrta „Elba“ po

prirodnim vrstama

44

6 Udio ukupnih troškova 45

7 Uskladištivi i neuskladištivi troškovi obrta“Elba“

47

8 Ukupni rashodi 48

9 Rezultati poslovanja obrta

„Elba“

49

10 Izvadak iz popisa DI obrta

„Elba“

50

11 Kalkulacije i obračun profitabilnosti PVC stolarije

61

12 Kalkulacije i obračun

profitabilnosti aluminijske

stolarije

62

13 Podaci korišteni za izračun pokazatelja analize

poslovanja

63

14 Pokazatelji analize

poslovanja

63

75

POPIS SHEMA

Broj sheme Naslov sheme Stranica

1 Prikaz uskladištivih i

neuskladištivih troškova

6

2 Organizacijska shema obrta

„Elba“

42

76

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom OBRAČUN POSLOVANJA I

ANALIZA TROŠKOVA U PROIZVODNJI PVC STOLARIJE izradio samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Mire Dimitrić, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i

asistent Ivana Tomas. U radu sam primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog

rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje,

stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u

diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.Također, izjavljujem

da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student Marko Filipović