SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Zdravka Zorko

PRORAČUNSKO RAČUNOVODSTVO U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PRORAČUNSKO RAČUNOVODSTVO U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Računovodstvo proračuna i neprofitnih organizacija

Mentor: prof.dr.sc. Davor Vašiček

Student: Zdravka Zorko

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081109108

Rijeka, travanj 2014.

1

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 3

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ........................................................................ 3

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ........................................................................... 4

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 4

1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 5

1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 5

2. JAVNI SEKTOR U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................................... 6

2.1. Pojam i podjela javnog sektora u Republici Hrvatskoj ............................................... 6

2.2. Funkcije javnog sektora u Republici Hrvatskoj .......................................................... 9

3. PRORAČUN - SREDSTVO ZADOVOLJAVANJA JAVNIH POTREBA .................... 11

3.1. Pojam proračuna ........................................................................................................ 11

3.2. Obilježja i zadaci proračuna ...................................................................................... 12

3.3. Elementi sustava proračuna ....................................................................................... 15

3.3.1. Prihodi ................................................................................................................ 15

3.3.2. Rashodi ............................................................................................................... 17

3.3.3. Državna riznica .................................................................................................. 18

3.4. Proračunski proces ..................................................................................................... 20

4. PRORAČUNSKO RAČUNOVODSTVO ........................................................................ 24

4.1. Razvoj državnog informacijskog sustava .................................................................. 25

4.2. Temeljni propisi kojima je uređen sustav proračuna u RH ....................................... 26

4.3. Proračunske klasifikacije ........................................................................................... 28

4.4. Temeljni računovodstveni koncepti ........................................................................... 32

5. SPECIFIČNOST PRIMJENE PRORAČUNSKOG RAČUNOVODSTVA U

ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA ..................................................................................... 34

2

5.1. Organizacija zdravstvenog sustava u RH .................................................................. 35

5.2. Načini financiranja zdravstvene zaštite ..................................................................... 37

5.2.1. Način financiranja zdravstvene zaštite u Hrvatskoj ........................................... 38

5.2.2. Strateški plan Ministarstva zdravlja ................................................................... 42

5.3. Prihodi, rashodi, imovina i obveze u zdravstvenim ustanovama .............................. 45

5.3.1. Prihodi u zdravstvenim ustanovama .................................................................. 48

5.3.2. Rashodi u zdravstvenim ustanovama ................................................................. 49

5.3.3. Imovina i obveze u zdravstvenim ustanovama................................................... 50

5.4. Financijsko izvještavanje ustanova u zdravstvu ........................................................ 51

6. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI OPĆE BOLNICE OGULIN .............................................. 53

6.1. Osnovne značajke i povijesni razvoj Opće bolnice Ogulin ....................................... 54

6.2. Proračunsko računovodstvo i financijsko izvještavanje Opće bolnice Ogulin .......... 56

6.2.1. Planiranje proračunskog korisnika jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave ....................................................................................................................... 56

6.3. Analiza financijskih izvještaja Opće bolnice Ogulin za 2011. godinu ...................... 60

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 67

POPIS LITERATURE ............................................................. Error! Bookmark not defined.

POPIS TABLICA ..................................................................... Error! Bookmark not defined.

3

1. UVOD

Zdravstveni sustav je jedan od najznačajnijih sustava socijalne sigurnosti u svim zemljama

svijeta. Razlog je tomu činjenica da je pravo svakoga građanina, stanovnika određene zemlje,

pravo na odgovarajuću i potrebnu zdravstvenu zaštitu. Zdravstveni se sustav financira iz

državnoga proračuna, i izdaci za zdravstvo predstavljaju jednu od najznačajnijih ujedno i

najizdašnijih stavaka/rashoda države. Međutim, gospodarska je kriza ukazala na niz

nedostataka aktualnoga načina financiranja zdravstva iz državnoga proračuna i potaknula niz

reformi. Reforme su zahvatile cjelokupan zdravstveni sustav a usmjerene su prema povećanju

učinkovitosti zdravstvenog sustava i efikasnosti zdravstvenih usluga, te su dotaknule gotovo

sve elemente zdravstvenoga sustava, krenuvši prvenstveno od proračuna. Proračun se u

zdravstvenim ustanova može definirati kao plan prihoda i rashoda u poslovanju zdravstvenih

ustanova. Proračunska se sredstva slijevaju iz državne riznice prema određenom ključu u

zdravstvene ustanove, otkuda se prema planiranim proračunima izdvajaju i raspoređuju. Na

koji način se državni proračun i proračuni korisnika sredstava u zdravstvenom sustavu

oblikuju i koja im je svrha prikazano je na primjeru Opće bolnice Ogulin.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem je istraživanja obuhvaćenoga ovim radom nedovoljna spoznaja o važnosti proračuna

za poslovanje zdravstvenih ustanova. Naime, proračun je temeljni izvor sredstava

zdravstvenoga sustava u Republici Hrvatskoj, stoga se svaka promjena proračuna odražava na

poslovanje zdravstvenih ustanova. Jednako tako i poslovanje zdravstvenih ustanova djeluje na

samu državu. Zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj sve se češće opisuje kao manje

učinkovit, a razlozi su tome mnogobrojni, među kojima se mogu navesti i neučinkovitosti

samoga proračunskoga računovodstva. Predmet je istraživanja u ovome diplomskome radu

istražiti i definirati osnovne značajke javnoga sektora u Republici Hrvatskoj te proračuna kao

mehanizma raspodjele sredstava, istražiti i definirati osnovne značajke hrvatskoga

zdravstvenoga sustava te učinkovitosti njegova proračunskoga računovodstva i sve

potkrijepiti sustavnom analizom financijskog izvještavanja u Općoj bolnici Ogulin. Objekti

istraživanja jesu proračun i financijski izvještaji Opće bolnice Ogulin.

4

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Na temelju postavljenoga problema istraživanja, a u smjeru ostvarivanja ciljeva istraživanja

može se postaviti slijedeća radna hipoteza: Temeljem znanstvenih spoznaja o osobitostima

proračuna i funkcijama, važnosti i značaju proračunskoga računovodstva, moguće je

provođenjem sustavne analize, ukazati na ključne značajke i važnost proračunskoga

računovodstva za učinkovito poslovanje institucija u hrvatskom zdravstvenom sustavu.

Uz radnu hipotezu postavljaju se i slijedeće pomoćne hipoteze, a one su:

- Sustavnom analizom javnoga sektora moguće je odrediti specifičnosti javnoga

sektora u Republici Hrvatskoj.

- Znanstvenim spoznajama o proračunu i proračunskom računovodstvu moguće je

odrediti njihov značaj i funkciju u učinkovitom funkcioniranju javnoga sektora u

Hrvatskoj.

- Analitičkim razmatranjem spoznaja o sustavu zdravstene zaštite u Hrvatskoj

moguće je odrediti njegove temeljne značajke te osobitosti njegova financiranja,

odnosno učinak proračuna na efikasnost javnoga sektora.

- Sustavnom analizom financijskog izvještavanja i računovodstvenog procesiranja

podataka u Općoj bolnici Ogulin, moguće je ukazati na osnovne značajke

proračunskoga računovodstava u navedenoj bolnici.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha pisanja ovoga diplomskoga rada je približiti i pobliže upoznati pojam i značaj

proračunskoga računovodstva u sustavu zdravstvene zaštite u Hrvatskoj.

Ciljevi istraživanja jesu istražiti i definirati pojmove i funkcije proračuna i proračunskoga

računovodstva te ukazati na važnost navedenoga u sustavu zdravstvene zaštite u Hrvatskoj.

Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi istraživanja potrebno je dati odgovore na slijedeća

pitanja:

5

- Što je javni sektor i zašto je bitan?

- Što je proračun i koja mu je uloga?

- Zašto je značajno proračunsko računovodstvo i što ono obuhvaća?

- Koje su ključne značajke hrvatskoga sustava zdravstvene zaštite?

- Koje su osobitosti proračunskoga računovodstva kojega vode institucije u

sustavu zdravstvene zaštite?

- Koje su osobitosti financijskog izvještavanja proračunskih korisnika u sustavu

zdravstvene zaštite?

- Što se može zaključiti o učinkovitosti proračunskog računovodstva u Općoj

bolnici Ogulin?

1.4. Znanstvene metode

U radu se koristi domaća i strana znanstvena i stručna literatura. Sva je literatura u radu

prikupljena i obrađivana primjenom nekoliko metoda znanstveno-istraživačkoga rada, a te su

metode: metoda analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda komparacije,

metoda klasifikacije, statistička metoda, povijesna metoda te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Rad je sastavljen od sedam sadržajno povezanih cijelina. Prvi je dio rada Uvod u kojemu je

iznesen problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, hipoteze rada,

znanstvene metode i struktura rada. Drugi dio rada odnosi se na teoretsku interpretaciju i

temeljne značajke javnoga sektora u Republici Hrvatskoj. U trećem je dijelu rada interpretiran

sam proračun i njegovi temeljni sastavni dijelovi. Proces proračunskoga računovodstva

pojašnjen je u četvrtome dijelu rada gdje su definirane temeljne postavke proračunskoga

računovodstva, računovodstveni sustavi te propisi koji ih određuju. U petome dijelu rada

analizirane su specifičnosti proračunskoga računovodstva u zdravstvenom sektoru, sama

6

organizacija zdravstvenoga sustava, elementi proračuna u zdravstvenim institucijama te

obveze i osobitosti financijskog izvještavanja zdravstvenih institucija. U šestom dijelu

diplomskoga rada analitički su razrađene osnovne značajke financijskog izvještavanja u

općoj bolnici Ogulin. Rad završava zaključnim razmatranjima dane problematike i

iznošenjem zaključaka do kojih se u radu došlo.

2. JAVNI SEKTOR U REPUBLICI HRVATSKOJ

Novi svjetski poredak svojom dinamikom zahtijeva drugačiji pristup poslovnih subjekata,

vlasti i pojedinaca koji žele napredovati u područjima ekonomske institucije. „Vlasti se

moraju mijenjati, no na globalnoj pozornici promjena je potrebna i neizbježna na tri temeljne

razine: tehnološkoj – budućnost će izgledati potpuno drukčije u pogledu tehnologije...;

osobnoj – na osobnoj razini globalna pozornica znači da ćemo postati prilagodljiviji i da ćemo

imati više volje da proaktivno sudjelujemo, umjesto da ostanemo u gledalištu; organizacijskoj

– na organizacijskoj razini korporacija u nastanku bit će beskućnik, bar u tradicionalnom

smislu prema kojem je morala imati bazu koju je mogla nazvati svojom kućom. Mora biti

prilagodljiva, usredotočena na inovacije i nesputana potrebnom hijerarhijom ili psihološkom

prtljagom svoje prošlosti.“ (Ohmae, 2007.). Tom pristupu novog svjetskog poretka nastoji se

prilagoditi Europska Unija i njezina najnovija članica Repubublika Hrvatska čestim

promjenama i reformama cjelokupnog gospodarskog, a u okviru nje i javnog sektora.

Temeljne su značajke javnoga sektora pojašnjene u ovome poglavlju.

2.1. Pojam i podjela javnog sektora u Republici Hrvatskoj

Temeljna funkcija svake države je zadovoljavanje zajedničkih potreba svih građana. Javni

sektor se pojavljuje kao složeni sustav koji se veže uz različite funkcije države koje su

isprepletene političkim, pravnim i menadžerskim zahtijevima. Kad se govori o javnom

sektoru, može se reći da njegov obuhvat ovisi o različitim metodologijama koje se

primjenjuju u mjerenju i analizi i iz kojih proizlaze različite definicije javnog sektora.

Definicije javnog sektora Međunarodnog monetarnog fonda, Sustava nacionalnih računa

Ujedinjenih naroda (SNA) te OECD-a, organizacija koje su najdalje otišle u analizi javnih

7

sektora, primijenjene su u radu na hrvatski javni sektor. U skladu s tim definicijama hrvatski

se javni sektor može podijeliti na opću državu i javna poduzeća.

Statistika državnih financija Međunarodnog monetarnog fonda (Government Financial

Statistics – GFS, 2001) u okviru ukupnoga javnog sektora razlikuje opću državu te javna i

kvazijavna poduzeća (društva). Prema Priručniku Međunarodnog monetarnog fonda

(Government Finance Statistics Manual, 1986, 2001), opća država obuhvaća sve jedinice

kojima je primarna uloga izvršavanje državnih funkcija (izvršne, predstavničke i sudske) te

provođenje javnih politika pružanjem netržišnih usluga i preraspodjelom dohotka i imovine,

koje se najčešće financiraju fiskalnim i parafiskalnim nametima poput poreza i naknada.

(http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2011-1%2004%20Bejakovic.pdf)

Javni sektor u Republici Hrvatskoj dio je ukupnog gospodarstva, a podrazumijeva opću

državu i javna poduzeća, tj. sve subjekte koje država posjeduje ili kontrolira. Središnja država

je podsektor opće države na nacionalnoj razini, tj. najviša razina fiskalne vlasti koja postoji na

području jedne države, a čine je središnje skupine odjela ili ministarstava koje su jedna

institucionalna jedinica. Lokalnu razinu čine državni subjekti na regionalnoj i lokalnoj razini.

Ustavom Republike Hrvatske jamči se pravo građana na lokalnu i područnu (regionalnu)

samoupravu.

Prema pravnoj regulativi u Hrvatskoj javni sektor čine: (Vašiček, 2012.)

· opća država,

· jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (općine, gradovi i županije)

· korisnici i izvanproračunski fondovi državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i

područne (regioanalne) samouprave, uključujući mjesnu samoupravu i vijeća

nacionalnih manjina, te

· ustanove i financijske i nefinancijske jedinice poput trgovačkih društava i drugih

pravnih osoba u kojima država ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

ima odlučujući utjecaj na upravljanje.

Ne postoji jedinstvena definicija po kojoj bi se mogli jasno prepoznati svi subjekti koji jesu

proračunski korisnici unutar opće države ili oni koji to nisu. Iz tog razloga Zakonom o

Proračunu (NN, br. 87/08, 136/12) se obvezuje ministar financija u Republici Hrvatskoj da

donese pravilnik koji će jasno definirati korisnike putem registra iz kojeg se vidi popis

8

proračunskih korisnika državnog proračuna, popis proračunskih korisnika jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave, popis izvanproračunskih korisnika državnog proračuna, te

popis izvanproračunskih korisnika jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 86/2006 i

125/2006.) Hrvatska ima 429 općina, 126 gradova i 20 županija te Grad Zagreb. Iz toga

proizlazi da država ima ogroman javni sektor koji se mora financirati uglavnom proračunskim

sredstvima jer vrlo mali dio prihoda javni sektor ostvaruje iz drugih izvora. Smatra se da

općine, gradovi i županije bolje od središnje države prepoznaju javne potrebe i interese

stanovnika sa svog područja, osiguravaju im javna dobra i usluge, te sve razvojne projekte

prilagođavaju njihovim sklonostima i potrebama. To je jedan od razloga da lokalna i

regionalna samouprava treba samostalno brinuti o velikom broju javnih poslova. Da bi to

mogle uspješno obavljati općine, gradovi i županije, uz sve drugo, trebaju raspolagati i

odgovarajućim ljudskim i financijskim kapacitetima.

Državni sektor dio je javnog sektora, a obuhvaća sve državne jedinice čija je primarna uloga

izvršavanje državnih funkcija (izvršne, zakonodavne i sudske). Obuhvaća sve nacionalne i

subnacionalne državne jedinice, uključivši i izvanproračunske fondove, kao i neprofitne

institucije koje pružaju netržišne usluge, a koje država financira i kontrolira.

Državne funkcije podrazumijevaju provođenje javne politike pružanjem netržišnih usluga i

preraspodjelom dohotka i imovine, što se ponajprije financira porezima i drugim obveznim

davanjima koje plaća nedržavni sektor. Sve državne funkcije fiskalnog su karaktera. No neke

fiskalne aktivnosti provode agencije izvan sektora opće države, čija je primarna aktivnost

monetarnog odnosno komercijalnog tipa. Te se aktivnosti označavaju kao kvazifiskalne kako

bi se naglasilo da primarna aktivnost tih agencija nema fiskalna obilježja. Radi zadovoljavanja

fiskalne transparentnosti, važno je prikazati sve fiskalne aktivnosti, bez obzira na to gdje se

obavljaju. Zato je važno razlikovati opću državu od središnje banke, javnih financijskih

institucija i nefinancjskih javnih poduzeća. Te se agencije katkad bave fiskalnim aktivnostima

koje nisu dio njihove primarne funkcije pa se zato i nazivaju kvazifskalnima.

(http://www.ijf.hr/hr/korisne-informacije/pojmovnik-javnih-financija/15/javni-

sektor/316/drzavni-sektor/317/)

9

Restrukturiranje hrvatskoga javnog sektora započelo je još 2001. godine i najvažniji je dio

hrvatskih strukturnih reformi. Podrazumijeva sveobuhvatne zahvate na promjeni poslovno-

upravljačke strukture i uvođenje novih poslovnih tehnologija, kao i novih investicijskih

ciklusa. Podjela nadležnosti između središnje države i lokalnih razina javne vlasti u

osiguranju javnih potreba i pružanju javnih usluga te njihovo financiranje, teme su koje se tiču

odnosa među razinama fiskalne vlasti te im je zbog složenosti istog potrebno posvetiti punu

pozornost.

Pod restrukturiranjem se najprije razumijevao proces raznih promjena vlasničke strukture

(spajanje, pripajanje, otkupi, prodaje, integracije), a u kasnijoj fazi ovaj pojam osim

vlasničkoga, podrazumijeva i organizacijsko, tehnološko i tržišno sređivanje organizacije,

njezinih poslovnih aktivnosti i portfelja. Restrukturiranje se odnosi na preustroj velikih

hrvatskih javnih poduzeća, te kompleksnoga sustava hrvatske državne uprave u smislu

fiskalne decentralizacije koja teži prenošenju veće odgovornosti u procesu planiranja, razvitka

i upravljanja razvitkom na lokalnoj razini, usklađeno s razvojnim planovima i upravljanjima

programima razvitka na nacionalnoj razini. Time se prepoznavanje potreba lokalne zajednice i

njenih građana prenosi na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Smatra se da Hrvatska nema prevelik javni sektor, osim kada je riječ o udjelu zaposlenih u

javnim poduzećima u ukupnoj zaposlenosti, ali je naglasak na učinkovitosti istog te se u

donošenju ili planiranju mjera zaustavljanja potencijalno neodrživih fiskalnih trendova to

mora uzeti u obzir. (Bejaković, Bratić, Vukšić, 2012.)

2.2. Funkcije javnog sektora u Republici Hrvatskoj

Politika javnog sektora je potrebna kako bi usmjeravala, korigirala i dopunjavala djelovanje

privatnog sektora. U zadovoljavanju javnih potreba ne mogu se stvoriti pretpostavke za

funkcioniranje tržišta: institucije u javnom sektoru karakterizira prije svega da pružaju javna

dobra i usluge, one nisu osnovane radi stjecanja dobiti, što ih u mnogočemu razlikuje od

privatnog sektora. Potrošnja javnih dobara ne može biti konkurentna jer je isto dobro

dostupno svima i svi ga koriste neometano, pojedinac se ne može isključiti iz potrošnje javnih

dobara što dovodi do neefikasnosti tržišta u zadovoljavanju javnih potreba. Preraspodjelu

10

potrebe za javnim dobrima stoga je preuzela država da bi svojom ulogom stvorila

pretpostavke za poboljšanjem kvalitete života i podizanjem životnog standarda građana, da bi

se stvorili uvjeti za sigurnost svih pojedinaca i pretpostavke za ekonomičniju i prifitabilniju

proizvodnju. (Vašiček, 2011.)

Stoga se kao najvažnije funkcije javnog sektora mogu navesti:

· alokacija ili dodjela javnih dobara građanima - država putem poreza, taksi i ostalih

instrumenata prikuplja i preusmjerava određenu količinu novca iz privatnog sektora ka

javnom (država može odrediti koja će dobra biti privatna, a koja javna), u cilju

zadovoljavanja javnih potreba. Isto se ne može ostvariti samoregulacijom tržišta, tj.

država tim putem omogućuje korištenje javnih dobara svim zainteresiranim skupinama

pod jednakim uvjetima;

· preraspodjela bogatstva (redistribucija dohotka) – omogućuje da se novac putem

(prograsivno oporezivanje, transferi i slično) doprinosa i mirovina „pretače“ od

ekonomski snažnijih ka ekonomski slabijim korisnicima, a različitim vrstama dotacija

omogućuje se usmjeravanje sredstava visokorazvijenih regija ka slabije razvijenim;

· stabilizacijska funkcija podrazumijeva postizanje ekonomske ravnoteže: stalna briga

države za osiguranjem poželjne razine zaposlenosti (puna zaposlenost), stabilno tržište

i stabilan bruto domaći proizvod te niska (realna) stopa inflacije, što povoljnija stopa

ekonomskog rasta i slično.

Iz navedenog se može razaznati da se javni sektor, odnosno menadžment javnog sektora treba

voditi ekonomskim i socijalnim ciljevima u donošenju mjera za poboljšanje djelotvornosti i

učinkovitosti u javnom sektoru, za jačanje odgovornosti proračunskih subjekata prema

korisnicima odnosno kupcima usluga ili programa, za povećanje koristi uz smanjenje javnih

izdataka, te jačanje menadžmenta državnih jedinica uz povećanje odgovornosti prema

korisnicima.

11

3. PRORAČUN - SREDSTVO ZADOVOLJAVANJA JAVNIH POTREBA

U ovom poglavlju želi se objasniti pojam proračuna kao instrumenta kojim se prikazuju

najvažniji ciljevi države u jednogodišnjem razdoblju, odnosno proračuna kao planskog

dokumenta - plana prihoda i rashoda, procesa planiranja, pripreme, usvajanja proračuna,

izvršenja i nadzora nad izvršenjem proračuna.

3.1. Pojam proračuna

Za proračun se u praksi najčešće upotrebljava riječ „budžet“ koj dolazi od od latinskog izraza

bulga "kožnata torba", kojoj je riječi korijen navodno galski, u starofrancuskom bougette,

prenesena u obliku budget u Englesku, gdje je u parlamentarnoj terminologiji označivala onu

kožnatu torbu, u kojoj je ministar financija imao zakonski prijedlog o državnim financijama.

U tom se smislu spominje prvi put 1760. godine, pa je koncem 18. st. u tom obliku i značenju

prešla opet u Francusku i raširila se po Europi. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bud%C5%BEet)

Republika Hrvatska je postala ravnopravna članica Europske Unije 1. srpnja 2013. godine

čime je dodatno istaknuta uloga države kao regulatora gospodarskih, političkih i socijalnih

ciljeva. Vlada je vlasnik državnih sredstava, a državni proračun akt kojim se procjenjuju

prihodi i primici te utvrđuju rashodi i izdaci države za jednu godinu, u skladu sa zakonom.

Državni proračun donosi Hrvatski Sabor koji je odgovoran proračunom osigurati

zadovoljavanje javnih potreba građana koji su im dali povjerenje izabravši ih na

Parlamentarnim izborima. Ekonomska svrha proračuna očituje se u utjecaju na ključne

makroekonomske ciljeve, pri čemu mora voditi računa o ekonomskoj i socijalnoj dobrobiti

građana. Iz proračunskih pozicija može se saznati koji su to ciljevi koji se ostvaruju putem

proračuna, tj. na koji način država planira prikupiti svoje prihode kao i na što prikupljene

prihode namjerava potrošiti.

Pojmove budžeta i budžetiranja prvenstveno se veže uz državni (javni) sektor te planiranje

državnih primitaka i izdataka i predstavlja vrijednosni izraz planiranih aktivnosti države za

određeno buduće razdoblje, odnosno budžet predstavlja onaj dokumenat u kojem su sadržani

12

podaci o državnim prihodima i rashodima zajedno s ovlaštenjem za vladu, da smije vršiti

prihode i rashode, u skladu s financijskim zakonom. U nekim se državama taj međunarodni

izraz službeno upotrebljava, a u drugima ga nadomješta narodni izraz: kod nas proračun, u

Italiji bilancio dello Stato, u Njemačkoj Haushaltplan. U Engleskoj se pod budžetom

razumijeva ekspoze ministra financija (budget statement, budget speechremensko razdoblje) .

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Bud%C5%BEet)

U praksi se za proračun koristi izraz „budžet“ najčešće kao „plan prihoda i rashoda, koji

određeno javnopravno tijelo donosi za određeno razdoblje, koje obično traje godinu dana“

(Jelčić, l980.)., ili „Proračun je plan prihoda i izdataka države, lokalne jedinice, a politika

proračuna je svjesno djelovanje s namjerom da se postigne neki cilj, a koji se može postići

pravnim, političkim, ekonomskim i financijskim namjerama. (Jurković, 2002).

Hrvatski Zakon o proračunu definira proračun kao „procjenu godišnjih prihoda i primitaka te

utvrđeni iznos izdataka i drugih plaćanja države, odnosno jedinice lokalne samouprave i

uprave koje odobrava Sabor Republike Hrvatske, odnosno predstavničko tijelo jedinice

lokalne samouprave i uprave u skladu s odredbama Ustava i drugih zakona“ (Zakon o

proračunu, 1994., čl. 2.), ili „Proračun je akt jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave kojim se procjenjuju prihodi i primici te utvrđuju rashodi i izdaci jedinice lokalne

i područne (regionalne) samouprave za jednu godinu, u skladu sa zakonom i odlukom

donesenom na temelju zakona, a donosi ga njezino predstavničko tijelo“ (Zakon o proračunu,

pročišćeni tekst zakona, NN 87/08, 136/12), čl. 1.)

Kao najvažnija uloga proračuna ističe se njegov socijalni aspekt koji se sastoji u ulozi

instrumenta redistribucije nacionalnog dohotka osiguravajući podjednake mogućnosti

zadovoljavanja javnih potreba svih pojedinaca, bez obzira na njihovu ekonomsku snagu.

„Proračun možemo smatrati instrumentom usmjeravanja prikupljenih javnih i ostalih prihoda

državne jedinice u pravcu i s ciljem zadovoljavanja javnih potreba“ (Bajo, 2006).

3.2. Obilježja i zadaci proračuna

13

Sredstva za zadovoljavanje javnih potreba proračunska su sredstva koja predstavljaju opću

imovinu o kojoj u cjelosti vodi brigu politička, demokratska i stručna javnost. Proračunska

sredstva u Republici Hrvatskoj čine više od polovine bruto nacionalnog proizvoda, a to nam

govori o važnom socioekonomskom značaju proračuna. Zbog toga alokacija proračunskih

sredstava treba biti transparentna, mora osigurati racionalno, ekonomično, zakonito i

namjensko trošenje. U skladu s tim ističe se uloga države koja osigurava kontinuiran

proračunski nadzor i kontrolu.

Mogu se istaknuti slijedeća temeljna obilježja proračuna: (Keser, Jakir i dr., 2000.)

· proračun je javni akt države koji donosi najviše predstavničko tijelo;

· proračun je plan prihoda i rashoda države (u proračunu se prihodi i rashodi

predviđaju, prethodno odobravaju) koji predstavlja obvezatni okvir za djelovanje

javnog sektora;

· proračun se odnosi na određeno proračunsko razdoblje (najčešće jedna godina);

· pojam proračun odnosi se na: sami dokument – plan prihoda i rashoda i/ili proces

planiranja i pripreme proračuna, prihvaćanja (izglasavanja) proračuna, izvršenja i

nadzora nad izvršenjem proračuna.

Pod nazivom "proračun i proračunski korisnici" podrazumijevaju se: državni proračun,

proračuni jedinica lokalne i područne/regionalne samouprave, izvanproračunski fondovi, tijela

državne uprave i državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne/regionalne samouprave,

ustanove u djelatnosti zdravstva, kao i druge pravne osobe koje se na temelju posebnih

propisa financiraju iz proračuna. Zakoni Republike Hrvatske, podzakonski akti te različiti

propisi prema pojedinim granama djelatnosti predstavljaju ekonomsku osnovu po kojoj se

nastoji harmonizirati nacionalni sustav proračuna u svrhu učinkovitog upravljanja

raspoloživim sredstvima.

Osnovni zadatak proračuna je provođenje fiskalne (proračunske) politike i politike transfera

među (različito razvijenim) regijama odnosno pojedincima. Fiskalna politika obuhvaća

upravljanje proračunskim prihodima i rashodima, odnosno upravljanje deficitom/suficitom

proračuna zbog njegova utjecaja na agregatnu potražnju koju određuje ukupna potrošnja

pojedinaca i kućanstava, investicije, potrošnja države i neto izvoz.

14

Učinci fiskalne politike na agregatnu potražnju mogu se ostvariti na više načina: (Jurković,

2002)

· pomoću ugrađenih (automatskih) stabilizatora kao elementa fiskalne politike koji

smanjuje flktuacije outputa bez diskrecijskih mjera vlade. Kad se ostvaruje

gospodarski rast, prihodi su od poreza veći, a u razdoblju recesije i krize manji. Slično

se događa i s uvozom, koji se u razdobljima ekonomskoga rasta povećava, a u

razdobljima recesije se smanjuje. Takvo kretanje poreza i uvoza preko multiplikatora

usporava rast gospodarstva u fazi poleta, ali i usporava pad gospodarstva u fazi

recesije i krize. Transferi također imaju učinak stabilizatora. Izdaci za naknade za

nezaposlene povećavaju se u vrijeme recesije, zbog čega ne dolazi do smanjenja

dohotka i do potražnje proporcionalne smanjenju zaposlenosti. Državni se izdaci, kao

što je državna potrošnja u tome dijelu automatski povećavaju u fazi recesije i

automatski se smanjuju u fazi gospodarskoga rasta

· pomoću diskrecijskih mjera nositelja fiskalne politike koje nadopunjuju djelovanje

ugrađenih (automatskih) stabilizatora a obuhvaćaju: - javne radove, projekte javnog

zapošljavanja, promjene poreznih stopa i slično.

· pomoću utvrđivanja “pravila”, odnosno pomoću tzv. formule fleksibilne politike kao

kombinirana primjena ugrađenih stabilizatora i diskrecijskih mjera.

Predstavnička tijela državnih jedinica donose proračun za jednogodišnje razdoblje čime

utvrđuju funkciju i ciljeve proračuna iz svoje nadležnosti. Samo provođenje proračuna,

odnosno operativni dio je u funkciji izvršne vlasti koja ima moralnu odgovornost prema

svojim građanima i zakonsku obvezu objavljivanja informacija regulirano Zakonom o pravu

na pristup informacijama iz 2013. godine (http://www.zakon.hr/z/126/Zakon-o-pravu-na-

pristup-informacijama). Njime se obvezuju sva tijela javne vlasti na objavljivanje informacija

koje jamče transparentnost u njihovom radu. Transparentnost proračuna možemo ukratko

opisati kao potpuno i pravodobno objavljivanje svih relevantnih fiskalnih informacija na

sustavan način.

Međunarodni monetarni fond (IMF, 2009) upotrebljava pojam fiskalne transparentnosti, a

definira ga kao otvorenost vlade prema javnosti kad je riječ o njezinim prošlim, sadašnjim i

budućim fiskalnim aktivnostima te o strukturi i funkcijama vlade koje determiniraju mjere

15

fiskalne politike i njihove ishode (http://www.ijf.hr/hr/korisne-informacije/pojmovnik-javnih-

financija/15/proracun/266/transparentnost-proracuna/267/).

Može se zaključiti da je proračun instrument koji prikazuje najvažnije ciljeve države u

jednogodišnjem razdoblju, alat koji omogućuje Vladi i Saboru osigurati nadzor nad trošenjem

proračunskih sredstava, odnosno nad financijama i aktivnostima koje provodi javni

menadžment, a ekonomsko stanje u zemlji ovisi o donošenju proračuna i političkim odlukama

državnih organa da stvore transparentan i otvoren sustav koji se može kontrolirati.

3.3. Elementi sustava proračuna

Da bi fiskalna politika mogla provoditi donositi potrebne odluke, ostvarivati zadane ciljeve i

kontrolirati ih potrebno je utvrditi sustav proračuna kao skup ekonomsko-financijskih

elemenata koji su međusobno povezani tako da tvore ciljno usmjerenu sredinu. U tu svrhu

utvrđuju se elementi sustava proračuna koji se mogu promatrati i kao zaseban podsustav u

sustavu proračuna:

· prihodi (i primici) proračuna

· rashodi (i izdaci) proračuna i

· državna riznica kao povezujući element ta dva podsustava.

Može se reći da proračun ima svoje inpute u obliku prihoda i primitaka, svoje outpute u

obliku rashoda i izdataka, te funkcionalni skup ljudskih, tehničkih i informatičkih resursa za

njihovo procesiranje i praćenje u obliku riznice.

3.3.1. Prihodi

Da bi država mogla financirati zadovoljenje javnih potreba mora prikupiti određena

financijska sredstva. Na koji će način država to učiniti ovisi o njenim mogućnostima i

potrebama, odnosno gospodarskom potencijalu, o društveno-političkom uređenju, povijesnom

i kulturnom naslijeđu te funkcioniranuu vlasti i slično. Proračunske prihode država prikuplja

iz različitih izvora i na različite načine ovisno o obliku političke vlasti, razvijenosti

financijskih instrumenata, stupnju nezavisnosti državne vlasti i mnogim drugim faktorima

(Budimir, 2006). Može se zaključiti da su modaliteti prihoda prilagođeni mogućnostima i

16

potrebama određene države, a njihovu strukturu i visinu određuje aktualna zakonodavna vlast

svojim mjerama fiskalne i šire ekonomske politike. (Vašiček, 2012)

Najvažniji prihodi kojima država financira javne potrebe su:

· porezni prihodi: nepovratni transferi sektoru opće države i ostali obvezni transferi

koje je jedinica države nametnula,

· neporezni prihodi: socijalni doprinosi, potpore, dohodak od imovine, prihodi od

prodaje roba i usluga.

U Hrvatskoj se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti. Prihode državnog

proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne samouprave klasificira se u dvije skupine i

to: u prihode od poslovanja i prihode od prodaje nefinancijske imovine.

U strukturi ukupnih prihoda u državnom proračunu najznačajniji su:

· prihodi od poreza, (najznačajniji je porez na dodanu vrijednost),

· neporezni prihodi: socijalni doprinosi, potpore, prihodi od imovine (kamate,

dividende, najamnine), prihodi od prodaja roba i usluga (administrativne pristojbe) i

prihodi po posebnim propisima, te ostali prihodi.

Najznačajniji prihodi od poslovanja su porezni prihodi. Oni su izvorni prihodi državnog

proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne samouprave, a uplaćuju ih porezni

obveznici (Jakir-Bajo i suradnici, 2008).

Neporezni prihodi uglavnom su regulirani posebnim propisima vezanim uz pojedine

administrativne poslove i ekonomske funkcije u području voda, šuma, prometa i

komunikacija, urbanističkog planiranja, funkcija unapređenja stanovanja i slično. Njihova

naplata utvrđena je podzakonskim aktima poput naredbi, odluka, pravilnika, upravnim aktima

kao što su rješenja, općim aktima poput statuta ili pak samim cjenicima (tarifama). Neporezni

prihodi kao prihodi od poslovanja čine neznatan iznos u proračunu, a čine ih sva nepovratna

17

plaćanja državi, poput plaćanja od stranih javnih i državnih poduzeća te od Hrvatske narodne

banke, upravne pristojbe, novčane kazne, prihodi od državne uprave, naknade za ceste i sl.

(Institut za Javne financije, 2003).

OECD u neporezne prihode klasificira sve naknade koje plaća korisnik, a koje su vezane uz

troškove pružanja usluge. U toj klasifikaciji dio je naknada (dozvole za obavljanja

gospodarskih aktivnosti, lov i ribolov, igre na sreću i zabavu) uključeno u kategoriju poreznih

prihoda (npr. u sklopu kategorije poreza na promet dobara i usluga uključeni su PDV i

trošarine te različite pristojbe i naknade vezane uz promet dobara i usluga).

3.3.2. Rashodi

Proračunski rashodi propisani su zakonom i propisima donesenim na temelju zakona za

poslove, funkcije i programe koji se planiraju u proračunu i financijskim planovima korisnika

proračuna. U ekonomskom smislu rashodima proračuna se smatraju vrijednosti poslovnih

događaja i transakcija koje umanjuju neto vrijednost državnog subjekta. (Vašiček, 2012)

Nastaju u postupku obavljanja djelatnosti, a rezultat su transakcija među institucionalnim

jedinicama koje su u javnom sektoru razmjene ili transferi, a mogu označavati i promjene

vrijednosti imovine i obveza (npr. rashodovanje, zastarijevanje, uništenje uslijed izvanrrednih

okolnosti, iscrpljenje prirodnih izvora i slično).

Državne jedinice stvaraju tri vrste rashoda:

· za besplatno pružanje usluga zajednici odnosno usluge financirane od strane države

(javna administracija, obrana, provođenje zakona, javno zdravstvoi slično),

· za besplatno (ili skoro besplatno) pružanje dobara ili usluga u svrhu provođenja

socijalne politike,

· za transfere drugim jedinicama u cilju preraspodjele dohotka ili blagostanja.

Klasifikacije javnih rashoda slijede dva osnovna smjera, svrhu rashoda i ekonomska obilježja

rashoda:

18

· funkcijska - sadrži rashode razvrstane prema njihovoj namjeni – prati se javna

potrošnja prema funkcijama, trendovi i usporedba među zemljama o učešću države u

pojedinim ekonomskim i socijalnim funkcijama. Pogodna je za usporedbe dužih

vremenskih nizova jer tako klasificirani rashodi nisu pod utjecajem promjena ustroja

države.

· ekonomska – razvrstava rashode i izdatke prema njihovim prirodnim vrstama,

postoje dvije međunarodno primjenjive ekonomske klasifikacije koje ovise o primjeni

računovodstvenog koncepta (novčani koncept, obračunski koncept nastanka

događaja).

3.3.3. Državna riznica

Državna riznica je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija u kojoj se obavljaju

poslovi koji se odnose na pripremu i konsolidaciju proračuna, izvršavanje državnog

proračuna, državno računovodstvo, te na upravljanje javnim dugom, financijskom i

nefinancijskom imovinom države.

Državna riznica se može definirati kao: (http://limun.hr)

· odjel u ministarstvu financija koji je financijski posrednik države, odnosno glavna

državna blagajna preko koje se osigurava financijsko posredništvo države i ostalih

gospodarskih sudionika. Obavlja različite državne financijske operacije vezane uz

fiskalnu funkciju države. U određenim vremenskim razdobljima, obično dnevno,

mjesečno i godišnje, izvještava o stanju državne likvidnosti;

· naziv za cijelo Ministarstvo financija (npr. u SAD Treasury Department).

U upravljanju javnim financijama mogu se definirati višestruke funkcije državne riznice:

· blagajnička - obuhvaća prikupljanje svih proračunskih i izvanproračunskih prihoda i

primitaka te namirivanje javnih izdataka,

· bankarska - osigurava pokrivanje proračunskog korisnika, te

19

· funkcija novčane i financijske kontrole - upravljanje javnim dugom.

U Hrvatskoj je od 1. siječnja 2007. uveden model upravljanja javnim izdacima na principu

postojanja jednoga jedinstvenog novčanog računa preko kojeg se obavljaju sve financijske

transakcije državnog proračuna (ukinuti su svi računi koje su proračunski korisnici imali u

raznim bankama). Od tada sve financijske transakcije proračunskih korisnika se obavljaju

preko sustava državne riznice, odnosno preko jedinstvenog računa riznice, koji se nalazi u

depozitu Hrvatske narodne banke.

Državna riznica je tako postala povezujući element sustava proračuna, koja operativno

provodi aktivnosti i radnje u povezivanju javnih prihoda i javnih rashoda (izdataka) u svim

fazama proračunskog ciklusa:

· planiranja, izrade i donošenja proračuna gdje državna riznica prikuplja potrebne

informacije i služi kao baza podataka za planiranje proračuna;

· izvršenja proračuna gdje je osnovni cilj državne riznice upravljanje javnim novcem u

vidu prikupljanja novčanih sredstava po osnovi planiranih primitaka, obavljanja

isplata u skladu s odobrenim zahtjevima korisnika proračuna, upravljanja državnim

dugom, ustrojavanje državnog računovodstva kao informatičke podrške realizaciji

funkkcija Državne riznice i proračuna;

· nadzora sustava proračuna u smislu da osigura nadzor nad trošenjem javnog novca

putem financijske i računovodstvene kontrole, revizije i sanim kontrolnih mehanizama

ugrađenih u sustav državnog računovodstva.

Svi proračunski korisnici preko sustava državne riznice povezani su u jedinstveni financijsko-

informacijski sustav preko kojeg jedino i mogu obavljati transakcije čije praćenje u konačnici

riznici omogućuje ostvarenje glavnih ciljeva upravljanja javnim financijama poput pravilne

alokacije sredstava i poboljšanja fiskalnog upravljanja.

20

3.4. Proračunski proces

Hrvatska nema jedinstven proračun nego su izdvojeni: središnji proračun koji obuhvaća

državni proračun i financijske planove izvanproračunskih korisnika državnog proračuna, te

opći proračun koji čini središnji proračun i proračuni jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

Proračun se sastoji od općeg i posebnog dijela. U općem dijelu, u strategiji vladinih programa,

objašnjavaju se prioriteti i ciljevi vlade na temelju strateških planova ministarstava i drugih

državnih tijela. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave su u obvezi izraditi plan

razvojnih programa. Sadržaj posebnog dijela proračuna čine planovi rashoda i izdataka

proračunskih korisnika, raspoređenih u programe. Proračunski korisnici imaju obvezu izrade

financijskih planova koji sadrže sve bitne elemente proračuna.

U Hrvatskoj je donošenje državnog proračuna jedan od najvažnijih financijskih, ali i

političkih događaja u godini. Sudionici proračunskog procesa su Hrvatski sabor koji ima

obvezu usvajanja proračuna, Vlada koja predlaže i izvršava proračun te Ministarstvo financija

- ministar i njegov najuži tim suradnika koji ulažu velik napor u informiranje javnosti o

proračunu kako bi svi građani bili upoznati s njegovim ciljevima, ali i o tome s koliko novca

država raspolaže. (http://www.mfin.hr/hr/proracun)

Proračun se donosi na temelju Smjernica ekonomske i fiskalne politike za određeno razdoblje

(posljednje za razdoblje 2014-2016.godine) Ministarstva financija u kojima su predočeni

ciljevi i prioriteti vlade za određeno razdoblje, makroekonomska kretanja, fiskalna politika i

javni dug za srednjoročno razdoblje koje prethodi tom razdoblju te njihove projekcije

(procjena primitaka i izdataka za višegodišnje razdoblje) i rizici ostvarenja za zadano

razdoblje. Uoči sjednice Vlade o proračunu u Ministarstvu financija održava se susret ministra

financija s novinarima, a sudjeluju i državni dužnosnici koji su pripremili proračun.

Proračunski ciklus se sastoji od tri dijela:

21

· planiranje, izrada i usvajanje proračuna: proces započinje obvezom Vlade da do 15.

studenoga tekuće godine dostavi Hrvatskom Saboru prijedlog proračuna, koji Sabor

mora usvojiti prije početka proračunske godine. Sam proces planiranja državnog

proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave se odvija

kako je prikazano na donjoj tablici s time da se uravnoteženje proračuna provodi

tijekom proračunske godine izmjenama i dopunama proračuna prema postupku za

donošenje proračuna.

· izvršavanje proračuna: uz državni proračun donosi se i Zakon o izvršavanju

državnog proračuna kojim se uređuju proračunska plaćanja, proračunska kontrola te

izuzeća i posebnosti koje proizlaze iz usvojenog proračuna. Proračun se provodi u

fazama:

o mjesečni financijski planovi koje izrađuju proračunski korisnici na

temelju iznosa planiranog proračuna;

o proračunske dodjele – u skladu s likvidnošću proračuna i preuzetim

obvezama proračunskog korisnika (do visine financijskog plana i na temelju

istog se rade korekcije);

o rezervacije sredstava – prema datumu dospijeća obveza;

o zahtjev za plaćanje i plaćanje – preko jedinstvenog računa Državne

riznice.

· nadzor i revizija proračuna – sustav kontrole materijalno-financijskog poslovanja

proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna, jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave i njihovim proračunskih i izvanproračunskih

korisnika te pravnih i fizičkih osoba kojima se sredstva osiguravaju u proračunu.

Svaki od tri proračunska ciklusa podrazumijevaju poduzimanje točno utvrđenih radnji koje su

stavljene u nadležnost određenih izvršnih i zakonodavnih tijela (Jelčić, 2001.). Planiranje u

sustavu proračuna je složena faza proračunskog procesa u kojoj se usklađuju zahtijevi

korisnika koji proizlaze iz njihovog zakonskog djelovanja i djelokruga., vrši se na temelju

Zakona o proračunu (NN.br. 87/08, 136/12), a započinje izradom strateških planova

ministarstava i drugih državnih tijela na razini razdjela organizacijske klasifikacije, koji

utvrđuju dugoročne ciljeve i ukazuju na prioritete koje će Vlada Republike Hrvatske imati u

narednom trogodišnjem razdoblju. Na temelju takvih strateških planova Vlada izrađuje

22

Strategiju Vladinih programa koja predstavlja osnovu za izradu Smjernica ekonomske i

fiskalne politike koje obuhvaćaju ciljeve i zadatke ekonomske i fiskalne politike za

srednjoročno razdoblje, makroekonomske projekcije, prioritet fiskalne politike, odrednice

prihoda i rashoda opće države s raspodjelom ukupnih rashoda državnog proračuna za

trogodišnje razdoblje po razdjelima te predviđene promjene javnog duga i strategiju

upravljanja javnim dugom. Ministarstvo financija nadalje određuje rokove, nositelje,

aktivnosti i radnje koje se provode u procesu pripreme državnog proračuna što je prikazano u

Tablici 1.

Tablica 1. Planiranje državnog proračuna

Rok Nositelj aktivnosti Aktivnosti

sredina ožujka Ministarstvo financija u

suradnji sa SDURF-om

Izrađuje uputu za izradu strateških planova i dostavlja je ministarstvima i drugim državnim tjelima

sredina travnja Ministarstva i druga

državna tijela

Izrađuju strateške planove za trogodišnje razdoblje i dostavljaju ih Ministarstvu financija

kraj travnja Ministarstvo financija u

suradnji sa SDURF-om

Na temelju strateških planova Ministarstvo financija u suradnji sa SDURF-om izrađuje strategiju vladinih programa za trogodišnje razdoblje koju predlaže Vladi RH

sredina svibnja Vlada RH Vlada donosi strategijuvladinih programa za

trogodišnje razdoblje

kraj svibnja Ministarstvo financija Na temelju strategije vladinih programa za trogodišnje razdoblje Ministarstvo financija izrađuje nacrt smjernica ekonomske i fiskalne politike za trogodišnje razdoblje koje predlaže Vladi RH

sredina lipnja Vlada RH Vlada RH donosi smjernice

kraj lipnja Ministarstvo financija Na osnovi smjernica Vlade Ministarstvo finanicija

dostavlja ministarstvima i drugim državnim tijelima Upute za izradu prijedloga državnog proračuna

15. srpnja Proračunski korisnici Dostavljaju usklađene prijedloge financijskih planova ministarstvima i drugim državnim tjelima

kraj srpnja Nadležna ministarstva Dostavljaju usklađene prijedloge financijskih planova Ministarstvu financija

15. listopada Ministarstvo financija Ministarstvo financija, odnosno upravno tijelo za

financije izrađuje nacrt proračuna za proračunsku godinu i projekciju za sljedeće dvije godine te ih dostavlja Vladi RH

15. studenog Vlada RH Vlada, odnosno poglavarstvo utvrđuje prijedlog

proračuna i projekcija te ih dostavlja Saboru,odnosno predstavničkom tijelu na donošenju

kraj godine Hrvatski sabor Donosi proračun za sljedeću proračunsku godinu

Izvor: http://www.mfin.hr/hr/proracun

23

Prijedlog financijskog plana proračunskog korisnika državnog proračuna sadrži:

· prihode i primitke po izvorima financiranja,

· rashode i izdatke po programima odnosno aktivnostima i projektima za naredno

trogodišnje razdoblje, te

· obrazloženje.

Do 30. lipnja tekuće godine Ministarstvo financija je dužno izraditi i Upute za izradu

proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za trogodišnje razdoblje, na

temelju kojih jedinice nadalje izrađuju posebne upute za proračunske korisnike iz svoje

nadležnosti, a isti su dužni izraditi Prijedlog financijskog plana koji jedinici dostavljaju do

15.rujna tekuće godine. Upravno tijelo za financije na temelju prijedloga financijskih planova

svojih korisnika izrađuje nacrte proračuna za proračunsku godinu i projekciju za slijedeće

dvije godine i dostavlja ga županu/gradonačelniku/načelniku, a isti do 15.studenog utvrđuje

prijelog proračuna i projekcije koje podnosi predstavničkom tijelu. Potonje donosi proračun

za iduću proračunsku godinu i projekciju za slijedeće dvije godine.

Proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sadrži:

· opći dio koji mora zadovoljiti načela po kojima se proračun donosi i izvršava

(načelo jedinstva i točnosti, uravnoteženosti...

· posebni dio čiji sadržaj ukazuje na programsku orjentaciju u izradi proračuna

(sredstva se dodjeljuju programima, odnosno aktivnostima i projektima) te

· plan razvojnih programa

Financijski plan proračunskih korisnika jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

sadži slijedeće podatke:

- prihode i primitke iskazane po vrstama,

- rashode i izdatke predviđene za trogodišnje razdoblje, razvrstane prema proračunskim

klasifikacijama,

- obrazloženje prijedloga financijskog plana i

24

- plan razvojnih programa (za 2014.godinu proračunski korisnici jedinica nisu bili u

obvezi izraditi plan razvojnih programa).

Nakon što su usklađeni ciljevi i izvršene pripremne radnje Sabor RH donosi državni proračun

i njegova provedba postaje obaveza za sve korisnike proračuna.

Za koordiniranje aktivnosti proračunskih korisnika zaduženo je Ministarstvo financija koje

kroz sustav Državne riznice prati i kontrolira kako se troše proračunska sredstva. Odobrena

proračunska sredstva se mogu iscrpiti u potpunosti, a u slučaju da se prekorači iznos odobren

proračunom u svrhu zahtjeva za povećanim javnim rashodima, Ministarstvo financija donosi

rebalans proračuna koji mora proći sve faze donošenja kao i proračun. Rebalans i izvorni

državni proračun tijekom izvršenja se stapaju u cjelinu (Jurković, 2002.).

Praćenje izvršenja proračuna temelji se na podacima iz financijskih izvještaja: od korisnika

proračuna koji imaju obvezu dostavljanja financijskih obračuna u nadležna ministarstva,

preko konsolidiranih obračuna ministarstava sve do godišnjeg obračuna državnog proračuna

Ministarstva financija. Izvješće o izvršenju proračuna ministarstvo financija dostavlja Vladi, a

Vlada Saboru. Izvješće mora sadržavati podatke o početnom i završnom stanju računa

proračuna, objašnjenja većih odstupanja, podatke o poslovima zaduživanja i upravljanja

dugom te podatke o korištenju proračunskih rezervi te o jamstvima danim tijekom fiskalne

godine (Keser i suradnici, 2000.). U ovoj fazi proračunskog ciklusa najvažniju ulogu ima

Državni ured za reviziju koji kao samostalna i neovisna institucija provjerava podatke iz

financijskih izvještaja te financijske transakcije svih proračunskih korisnika. Za svoj rad je

odgovorna Saboru RH.

Proračunski ciklus završava odobravanjem godišnjeg obračuna državnog proračuna čime

Sabor potvrđuje ekonomičnost, učinkovitost i transparentnost trošenja proračunskih sredstava.

4. PRORAČUNSKO RAČUNOVODSTVO

Uloga sustava proračuna mijenjala se od jednostavnog obračunskog instrumenta, kako su to

nekad zagovarali klasičari i liberali, preko kodifikacije sustava državnog računovodstva i

postavljanjem zakonskih okvira uvođenjem demokracije, sve do današnjeg uvođenja

25

proračunskog računovodstva u svrhu provođenja željenog cilja koji se može izmjeriti i

uspoređivati i koji određuje politika jedne države. Informacijski sustav, izvršni i operativni, a

u okviru njega računovodstveni sustav, posebice proračunsko računovodstvo predstavlja skup

povezanih elemenata koji tvore podlogu za produkciju i prezentiranje informacija relevantnih

za proces informiranja internih i eksternih korisnika, upravljanja i nadzora. Od proračunskog

računovodstva se zahtijeva zadovoljenje informacijskih potreba tri široke grupe korisnika:

stanovništva, zakonodavnog okvira i menadžera državnih institucija. Provođenjem reformi

javnog sektora u Republici Hrvatskoj naglašava na potreba ekonomičnijeg i racionalnijeg

upravljanja proračunskim sredstvima. Naglasak se stavlja na kontrolu rasta javnih potreba u

vrijeme sve ograničenijih resursa. Globalizacija iziskuje prihvaćanje i primjenu međunarodno

priznatih normi i standarda ponašanja i gospodarenja koje vodi tržišnom usmjeravanju javnog

sektora, privatizaciji javnih poduzeća ili javno privatnom partnerstvu; provođenje javnih

natječaja u pružanju javnih usluga i isporuka postala je obveza za proračunske korisnike;

težište se stavlja na praćenje promjene ukupnih državnih resursa nasuprot financijskih...

Promjene vode ka postavljanju novog sustava odgovornosti uz obvezu mjerenja uspješnosti

svih poduzeća, privatnih i javnih, koji bi se temeljio na relevantnim pokazateljima. (Mihaljek)

4.1. Razvoj državnog informacijskog sustava

Razvoj sustava proračuna povezan je s razvojem funkcija države i prolazio je kroz povijest

kroz mnoge faze: od bilježenja vladarevih transakcija u doba stare Atene, preko oskudnog

izvještavanja o troškovima države, pokušaja kodifikacije sustava državnog računovodstva,

postavljanja zakonskih okvira po kojima se vodi računovodstvo razvojem demokracije, sve do

faze uvođenja proračuna kao temeljnog instrumenta za provođenje distribucijske i

stabilizacijske uloge države, a koja postavlja računovodstvo kao temelj za praćenje javnih

primitaka i izdataka. Kako se je razvijala država, tako su i rasli zahtijevi za sve kvalitenijim

računovodstvom i organizacijom razvoja institucija države, te se došlo do zaključka da

državni računovodstveni sustav treba normirati i omogućiti praćenje poslovanja i financijskog

izvješćivanja za eksterne korisnike. Danas se smatra da „učinkovito upravljanje državnom

jedinicom zahtijeva od menadžmenta primjenu niza tehnika i metoda kvantitativne analize,

kao i ustrojavanje primjerenog sustava troškovnog i upravljačkog računovodstva“ (Vašiček,

2007.)

Kao temeljne zadaće informacijskog sustava proračuna navode se: (Vašiček, 2007.)

26

· osiguranje podloge za planiranje proračuna i praćenje njegova izvršavanja u skladu sa

zakonskim i proračunskim ograničenjima, i

· osiguranje informacijske baze za upravljanje i nadzor poslovanja pojedinim državnim

subjektom, državom u cjelini, kao i za makroekonomsko upravljanje.

Takav pristup temeljio se na knjigovodstvenim informacijama prikupljanim na novčanom

principu koji se u Hrvatskoj zadržao do 2002. godine, a njegovi nedostaci uklanjaju se

postepeno, razdvajajući „proračunsko računovodstvo“ koje prati jednogodišnje proračunske

ovlasti i iznose koji su odobreni i koji se troše, te računovodstvo koje je usmjereno na državni

subjekt i prati sveukupne resurse, obveze i elemente uspješnosti pojedine državne

institucionalne jedinice. (Vašiček, 2007.)

Da bi se sustav proračuna mogao učinkovito pratiti, odnosno da bi se mogao uspostaviti

sustav ovlasti i odgovornosti za određene ciljeve, programe, projekte i slično potrebno je

uspostaviti sveobuhvatan i sustavan pristup koji će omogućiti informacije koje su potrebne za

upravljanje ograničenim financijskim sredstvima u zadanom fiskalnom okviru određenom

gospodarskim, političkim i socijalnim okruženjem. Zato se smatra nužnim mijenjati načine

upravljanja javnim sektorom, utvrditi strateške okvire kako bi se postavili prioriteti

preraspodjele sredstava u turbulentnim i promijenjivim uvjetima, a proces započinje

strateškim planiranjem.

4.2. Temeljni propisi kojima je uređen sustav proračuna u RH

U Republici Hrvatkoj sustav proračuna i upravljanje javnim financijama uređuje se

temeljnim propisima a to su: Zakon o Proračunu (NN, br. 87/08, 136/12), Zakon o fiskalnoj

odgovornosti (NN br. 139/10 i 19/14), Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola (NN.,

br. 141/06) i Zakon o državnoj reviziji (NN., br. 146/05, 139/08, 144/12).

Zakonom o proračunu (NN., br. 87/08, 136/12) uređuju se odnosi između institucija unutar

sustava proračuna i uređuju proračunski procesi koji se odnose na sve obveznike primjene

zakona. Primjenjuje od 1. siječnja 2009.godine i sadržajno uređuje:

27

1) planiranje proračuna

2) izradu, donošenje i izvršavanje proračuna

3) upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom

4) zaduživanje i jamstvo države te JLP(R)S

5) proračunske odnose u javnom sektoru

6) računovodstvo

7) proračunski nadzor

8) druga pitanja vezana za upravljanje javnim financijama

9) zakon o proračunu kroz osnovna i jasna pravila pokazuje kako se proračunom utječe

na stabilnost i gospodarski razvoj zemlje

Temeljni cilj Zakona je korištenje proračunskih sredstva za financiranje poslova, funkcija i

programa državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih

korisnika proračuna u visini koja je nužna za njihovo obavljanje i izvršavanje te ostvarivanje

prava primatelja sredstava proračuna.

Na temelju Zakona o proračunu (NN br. 87/08, 136/12) uređen je i Zakon o fiskalnoj

odgovornosti (NN br. 139/10 i 19/14) koji pobliže objašnjava i razrađuje proračunska načela:

jedinstva i točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice,

univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti koja su ranije

definirana, i povezuje ih s načelom odgovornosti i načelom stabilnosti. Zakon uvodi

konkretna fiskalna pravila vezana za upravljanje deficitom, njime su obveznici dužni

uspostaviti prehodne kontrole i kontrole na licu mjesta. Ministarstvo financija RH utvrđuje se

kao tijelo koje ima krajnju odgovornost za uspostavu sustava financijskog upravljanja i

kontrola kod korisnika, naglašava se uloga i odgovornost čelnika korisnika proračuna za

zakonitim, namjenskim i svrhovitim trošenjem proračunskih sredstava i izvršavanjem

proračuna u skladu s planom.

Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola (NN br. 141/06) obvezuje sve čelnike

obveznika (upravljačku strukturu) na uspostavu unutarnjih financijskih kontrola. Upravljačka

struktura mora imati jasno postavljene ciljeve i pokazatelje uspješnosti ostvarenja ciljeva,

linije ovlasti i odgovornosti moraju biti čvrsto uspostavljene, jasno definirane, transparentne i

dosljedno primjenjene. Paralelno sa razvojem linija ovlasti i odgovornosti razvija se i sustav

unutarnjih financijskih kontrola, uspostavlja se neovisna unutarnja revizija, te Središnja

28

harmonizacijska jedinica Ministarstva financija koja je zadužena za harnomizaciju i

koordinaciju aktivnosti. Zakonom se definira koncept dobrog financijskog upravljanja čime se

postižu viši standardi u procesu upravljanja, te se unapređuje samo upravljanje javnim

sredstvima, što se postiže kroz pet međusobno povezanih komponenti financijskog

upravljanja koje se provode s međunarodnim standardima za unutarnju kontrolu: kontrolno

okruženje, upravljanje rizicima, kontrolne aktivnosti, informacije i komunikacije te praćenje i

procjena sustava. U tu svrhu uspostavljena je Središnja harmonizacijska jedinica Ministarstva

financija koja pomaže obveznicima u primjeni Zakona, a osobe zadužene za provedbu

financijskog upravljanja i kontrola dužne su proći izobrazbu na temelju programa koji donosi

ministar financija. Cilj zakona je uspostava adekvatnog sustava financijskog upravljanja i

kontrola na svim razinama, a oni su uspostavljeni „onda kada upravljačka struktura planira i

organizira poslovanje na način da se pruža razumna sigurnost da uspješno upravlja rizicima i

da se u realizaciji ciljeva proračunska i druga sredstva koriste pravilno, etično, ekonomično,

učinkovito i djelotvorno“ (Skupina autora, 2011).

Dobro financijsko upravljanje i kontrole je važan element sustava koji naglašava i

unaprijeđuje i Zakon o državnoj reviziji (NN 146/05, 139/08, 144/12) koji uređuje ovlasti i

odgovornosti smostalne i neovisne vanjske revizije koja provjerava rad izvršne vlasti i

informira zakonodavnu vlast o zakonitosti, regularnosti, učinkovitosti i djelotvornosti rada

izvršne vlasti. Reviziji podliježu državni prihodi i rashodi, financijski izvještaji i financijske

transakcije jedinica državnog sektora, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,,

pravne osobe koje se financiraju iz proračuna ili pravnih osoba kojima je osnivač Republika

Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno svim institucijama

koje su u većinskom vlasništvu države.

4.3. Proračunske klasifikacije

Na temelju članka 21. stavka 3. Zakona o proračunu (NN br. 87/08, 136/12.) donosen je

Pravilnik o proračunskim klasifikacijama (NN br. 26/10) te Pravilnik o izmjenama i

dopunama Pravilnika o proračunskim klasifikacijama (NN br. 120/13) kojima se propisuje da

se prihodi, primici, rashodi i izdaci proračuna i financijskog plana iskazuju prema

proračunskim klasifikacijama:

- Organizacijskoj,

29

- Ekonomskoj ,

- Funkcijskoj,

- Programskoj,

- Lokacijskoj,

- Prema izvorima financiranja.

Prema organizacijskoj proračunskoj klasifikaciji šifra iz Registra proračunskih i

izvanproračunskih korisnika (RKP broj) (NN br. 128/09) predstavlja šifru organizacijske

klasifikacije, što znači da su sve organizacijske cjeline proračuna i proračunskih korisnika

povezane i međusobno hijerarhijski usklađene, te odgovarajućim materijalnim sredstvima

ostvaruju zadane ciljeve. Definiraju se razdjeli, glave i proračunski korisnici po brojčanim

oznakama i nazivima propisanim Pravilnikom o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih

korisnika Državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra

proračunskih i izvanproračunskih korisnika (NN br. 128/09), organizirani po pravno

utvrđenom sustavu nadležnosti, što je sukladno najboljoj praksi Europske unije. Ministarstvo

financija dodjeluje troznamenkastu brojčanu oznaku razdjelima i peteroznamenkastu oznaku

glavama, te dvoznamenkaste, troznamenkaste, četveroznamenaste i peteroznamenkaste

brojke za proračunskog korisnika. Ministarstvo financija odnosno upravno tijela za financije

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dodjeljuju brojčanu oznaku razdjelima i

glavama svojih proračuna prije izrade proračuna i projekcija za slijedeće trogodišnje

razdoblje.

Ekonomska proračunska klasifikacija je temelj financijskog izvješćivanja proračuna i

proračunskih korisnika; dio je računskog plana koji predstavlja širi okvir i podlogu u procesu

planiranja, izvršavanja, računovodstvenog evidentiranja i izvješćivanja. Rashodi i izdaci,

prihodi i primici se razvrstavaju po prirodnim vrstama, a računi se razvrstavaju na razrede,

skupine, podskupine, odjeljke i osnovne račune.

Računski plan je podloga i analitički okvir za praćenje svih faza proračunskog ciklusa, a to su:

planiranje, praćenje izvršenja i izvještavanje. Osnovu novog obračunskog plana čini

ekonomska klasifikacija međunarodnog sustava državne financijske statistike (GFS) uz

30

uvažavanje posebnosti hrvatskog javnog sektora. Propisani računi su razvrstani na: razrede,

skupine, podskupine, odjeljke i osnovne račune. Osnovni računi se mogu dalje raščlanjivati

prema potrebama, na analitičke i sub-analitičke račune. Osnovne su značajke računskog

plana:

- razredi 0, 1, 2 i 9 jesu bilančni razredi u kojima se prate promjene stanja imovine,

obveza i vlastitih izvora

- razredi 3, 4, 5, 6, 7 i 8 jesu razredi u kojima se prema propisanoj ekonomskoj

klasifikaciji prate tekuće, kapitalne i financijske aktivnosti. Ovi razredi predstavljaju

ekonomsku klasifikaciju (izuzev skupina računa 39, 49, 59, 69, 79,i 89) na kojima se

prate aktivnosti i projekti proračuna i proračunskih korisnika, a njihov sadržaj služi

kao podloga za: planiranje, izvršavanje, računovodstveno evidentiranje i izvještavanje

u sustavu proračuna.

- sadržajno, računski plan je postavljen vrlo široko. Namjera u oblikovanju je bila da se

omogući procesuiranje podataka u izvještavanje i na obračunskoj i na novčanoj

osnovi.

- osnovni račun smatra se najnižim zadanim analitičkim računom. To znači da proračuni

i proračunski korisnici osnovne račune dane u Računskom planu ne smiju samostalno

mijenjati.

- analitičke račune niže od osnovnih računa proračuni i proračunski korisnici mogu

prema vlastitim potrebama odrediti samostalno.

Na kraju izvještajnog razdoblja rezultat se utvrđuje tako da se za ukupan iznos rashoda i

izdataka odobravaju računi rasporeda rashoda i izdataka u skupinama 39, 49 i 59 i zadužuju

odgovarajući računi rezultata poslovanja skupine 92. Za ukupnu svotu prihoda i primitaka

zadužuju se računi rasporeda prihoda i primitaka u skupina 69, 79 i 89 i odobravaju

odgovarajući računi rezultata u skupini 92. Na kraju godine svi računi u razredima 3, 4, 5, 6, 7

i 8 se zatvaraju. Saldo na kraju godine (podskupina 922) se utvrđuje prebijanjem računa

viškova i manjkova po istovrsnim kategorijama i izvorima financiranja na razini osnovnog

računa. Stanja utvrđena na osnovnim računima (podskupine 922) i iskazana u financijskim

izvještajima za proračunsku godinu raspodjeljuju se u slijedećoj proračunskoj godini u skladu

s Odlukom o raspodjeli rezultata i uz pridržavanje ograničenja u skladu s propisima iz

područja proračuna.

31

Funkcijska proračunska klasifikacija važna je za analizu raspoređivanja resursa unutar

javnog sektora, odnosno općeg proračuna, razvrstavanje rashoda vrši se prema namjeni te ima

hijerarhijsku strukturu s tri razine. Prikazuje rashode proračuna te proračunskih i

izvanproračunskih korisnika razvrstanih prema njihovoj namjeni, a vežu se uz rashode

iskazane prema računima ekonomske klasifikacije svake aktivnosti ili projekta. Primjena

funkcijske klasifikacije je značajnija za proračune, dok proračunski korisnici uglavnom imaju

jednu šifru funkcijske klasifikacije. Brojčane oznake i nazivi funkcijske klasifikacije preuzeti

su iz međunarodne klasifikacije funkcija države (COFOG) Ujedinjenih naroda – Klasifikacija

rashoda u skladu s namjenom. Razvrstavanje rashoda se vrši po razredima, skupinama i

podskupinama. Funkcijska klasifikacija čini osnovu Izvještaja o rashodima (za nabavu

nefinancijske imovine) po funkcijskoj klasifikaciji koji sastavljaju jedinice lokalne i podučne

(regionalne) samouprave i nadležna ministarstva. Rashodi za nabavu nefinancijske imovine se

ne razvrstavaju po funkcijskoj klasifikaciji. Postoji 10 osnovnih razreda funkcijske

klasifikacije koji se dijele na skupine i podskupine: (Pravilnik o proračunskim

klasifikacijama, Nar. nov. br. 26/10 i 120/13)

- 01 – Opće javne službe

- 02 – Obrana

- 03 – Javni red i sigurnost

- 04 – Ekonomski poslovi

- 05 – Zaštita okoliša

- 06 – Usluge unapređenja stanovanja i zajednice

- 07 – Zdravstvo

- 08 – Rekreacija, kultura, religija

- 09 – Obrazovanje

- 10 – Socijalna zaštita

Programska se proračunska klasifikacija uspostavlja se definiranjem programa, aktivnosti i

projekata, a kod državnog proračuna i definiranjem glavnih programa. Glavni program sastoji

se od programa usmjerenih ispunjenju ciljeva iz Strategije Vladinih programa za trogodišnje

razdoblje. Program je skup neovisnih, usko povezanih aktivnosti i projekata usmjerenih

ispunjenju zajedničkog cilja, s unaprijed utvrđenim vremenom trajanja. Sastoji se od jedne ili

32

više aktivnosti i/ili projekata za koje nije unaprijed utvrđeno vrijeme trajanja, ali se njima

planiraju rashodi i izdaci za ostvarivanje ciljeva utvrđenih programom.

Lokacijska proračunska klasifikacija sadrži rashode i izdatke razvrstane za Republiku

Hrvatsku i za inozemstvo. Brojčane oznake lokacijske klasifikacije za županije, gradove i

općine određuje Državna geodetska uprava, a nazivi se preuzimaju iz Zakona o područjima

županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Brojčane oznake lokacijske klasifikacije

vežu se u procesu planiranja uz brojčanu oznaku aktivnosti ili projekta, ako je moguće

uspostaviti jednoznačnu vezu. U suprotnom, vežu se uz svaku transakciju odnosno poslovni

događaj u procesu izvršavanja.

Izvori financiranja čine ih skupine prihoda i primitaka iz kojih se podmiruju rashodi i izdaci

određene vrste i utvrđene namjene. Prihodi i primici planiraju se, raspoređuju i iskazuju

prema izvorima iz kojih potječu. Rashodi i izdaci planiraju se, izvršavaju i računovodstveno

prate prema izvorima financiranja. Izvori financiranja jesu: opći prihodi i primici, doprinosi,

vlastiti prihodi, prihodi za posebne namjene, pomoći, donacije, prihodi od prodaje ili zamjene

nefinancijske imovine, naknade s naslova osiguranja i namjenski primici. Izvori financiranja

jesu: opći prihodi i primici, doprinosi, vlastiti prihodi, prihodi za posebne namjene, pomoći,

donacije, prihodi od prodaje ili zamjene nefinancijske imovine, naknade s naslova osiguranja i

namjenski primici.

Temeljne klasifikacije udovoljavaju zahtijevima fiskalne transparentnosti jer daju odgovor na

pitanja: (Vašiček i suradnici, 2007.)

- „na što je novac potrošen“

- „kako je novac potrošen“

- „tko je novac potrošio“.

4.4. Temeljni računovodstveni koncepti

Da bi se dobili temeljiti podaci o poslovanju proračunskih korisnika potrebno je uspostaviti

određenu razinu kvalitete financijskog izvještavanja koja će zadovoljiti sve zainteresirane

korisnike informacija. Zbog toga je važno posvetiti pažnju računovodstvenim konceptima

33

koji predstavljaju određene teorijske osnove za interpretiranje financijskih izvještaja, kao i

računovodstvenim načelima koja pomažu u procjeni, bilježenju i izvještaivanju o poslovnim

aktivnostima. Razina mjerenja i količina objavljivanja informacija povezana je s čimbenicima

okruženja koji utječu na razvoj računovodstvenog sustava svih zemalja pa tako i Republike

Hrvatske. O primjeni računovodstvenog koncepta ovisi koji će se nastali poslovni događaji i

promjene iskazati, odnosno što će se mjeriti i prikazati u financijskim izvještajima za

određeno izvještajno razdoblje: ukupni ekonomski resursi, ukupni financijski resursi, samo

tekući financijski resursi ili novčani tok i ravnotežni saldo.

Dva su glavna računovodstvena koncepta koji određuju kvalitativni i kvantititivni sadržaj

financijskih izvješća za određeno razdoblje: (Gulin, D. i suradnici, 2003.)

1. novčani računovodstveni koncept – podrazumijeva priznavanje transakcija i drugih

poslovnih događaja u trenutku kad je novac ili novčani ekvivalent primljen (naplaćen) ili

izdan (isplaćen), koristan je za praćenje ostvarene potrošnje financijskih resursa u odnosu na

planiranu;

2. računovodstveni koncept nastanka događaja ili obračunski koncept – podrazumijeva

priznavanje poslovnih događaja i transakcija u trenutku kada su se one stvarno i dogodile,

sveobuhvatan je u pogledu priznavanja i prezentiranja stanja i promjena ukupnih resursa,

dugova i izvora vlasništva izvještajne jedinice.

Postoje i razni izvedeni računovodstveni koncepti od kojih su dva najpoznatija:

1. modificirani (prilagođeni) novčani koncept – čine ga različite varijacije osnovnog

novčanog koncepta. Najčešći oblik prilagodbe se sastoji u „produžavanju“ fiskalne godine,

odnosno uvažavanju novčanih primitaka i izdataka u određenom razdoblju nakon isteka

godine (specifično razdoblje) za koju se izvješća sastavljaju;

2. modificirani (prilagođeni) koncept nastanka događaja – ovisi o posebnostima zemlje i

primarnim ciljevima financijskog izvještavanja.

Najčešći primjeri prilagodbe su slijedeći: (Vašiček, 2007)

- od punog koncepta u iskazivanju fizičke imovine izuzimaju se sredstva obrane,

infrasturkturna imovina i kultura te prirodna baština. Ta imovina predstavlja

rashod odnosno izdatak u trenutku stjecanja (ne kapitalizira se), a izuzima se jer

se smatra da je njihova vrijednost neprocjenjiva;

34

- gotovo sva imovina se kapitalizira i obveze iskazuju u trenutku

stjecanja/nastanka, ali se prihodi priznaju na temelju novčanog koncepta (u

trenutku naplate);

- u imovinu se priznaje i iskazuje samo kratkoročna financijska imovima i

kratkoročne obveze;

- iz ukupnih obveza izuzimaju se neke opće obveze (npr. obveze za mirovine).

U Republici Hrvatskoj računovodstveni informacijski sustav se temelji na specifičnom

prilagođenom konceptu nastanka događaja i primjeni načela povijesnog troška u mjerenju

bilančnih pozicija: (Vašiček, 2007.)

- Priznavanje prihoda se temelji na primicima financijske imovine (uplati novca

i novčanih ekvivalenata);

- Poslovni (operativni) rashodi priznaju se prema obračunskom konceptu, u

trenutku njihova nastanka neovisno o novčanim izdacima pri podmirivanju

obveza koje su s njima povezane;

- Rashodi nabave dugotrajne nefinancijske imovine se ne kapitaliziraju nego se

iskazuju u izvještajnom razdoblju u kojemu je stjecanje (nabava) izvršeno, što

znači da se trošenje te imovine na sustavnoj osnovi ne iskazuje kao rashod

amortizacije;

- Donacije nefinancijske imovine se ne iskazuju u okviru proračunskog sustava

kao prihodi/rashodi već izravno utječu na vlastite izvore (kapital), dok se iste

transakcije s okruženjem priznaju kao prihodi i rashodi.

Proračun i proračunski korisnici revaloriziraju nefinancijsku dugotrajnu imovinu primjenom

koeficijenta porasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda.

5. SPECIFIČNOST PRIMJENE PRORAČUNSKOG RAČUNOVODSTVA U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

Zdravstvo je djelatnost od posebnog društvenog interesa, odnosno javna djelatnost koju

obavljaju zdravstveni radnici. Prvenstvena uloga zdravstva je očuvanje zdravstvene zaštite

svih građana, a sastoji se od usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja,

sprečavanje i rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i

rehabilitaciju.

35

Zdravstvene ustanove osnivaju se u skladu s mrežom javne zdravstvene službe koju donosi

ministar zdravlja, uz prethodno mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih komora. Zdravstvene ustanove mogu se

osnovati i izvan mreže javne zdravstvene službe, sukladno odredbama zakona o zdravstvenoj

zaštiti. Osim u zdravstvenim ustanovama zdravstvena djelatnost obavlja se i u privatnoj

praksi, a mogu je obavljati i trgovačka društva. Uvjete i postupak za osnivanje zdravstvenih

ustanova, privatne prakse i trgovačkih društava koja provode zdravstvenu djelatnost propisuje

Ministarstvo zdravlja.

Zdravstveni sustav uređen je nizom zakona i podzakonskih akata koji reguliraju različita

područja djelovanja. Sudjelovanje građana, odnosno zainteresirane javnosti, jedno je od

temeljnih načela europskog upravljanja javnim poslovima. U suvremenim demokracijama

građani, odnosno zainteresirana javnost imaju aktivnu ulogu i svojim sudjelovanjem utječu na

unaprjeđenje kvalitete programa, zakona, drugih propisa i akata, te općenito na kvalitetu

usluga javne uprave. Od uredbi Europske Unije u području zdravstva važno je spomenuti

slijedeće: Uredbe EU iz područja rada Uprave za pravne i financijske poslove, Uredbe EU iz

područja rada Uprave za zaštitu zdravlja, Uredbe EU iz područja rada Uprave za sanitarnu

inspekciju, Uredbe EU iz područja rada Zavoda za transplantaciju i biomedicinu.

5.1. Organizacija zdravstvenog sustava u RH

U Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN , br. 150/08, 71/10,

139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 70/12, 82/13 i 159/13), zdravstvenu djelatnost obavljaju

zdravstvene ustanove u državnom vlasništvu, vlasništvu županija odnosno Grada Zagreba te

zdravstvene ustanove u vlasništvu drugih pravnih osoba i fizičkih osoba.

- Državno vlasništvo - Republika Hrvatska može osnovati klinički bolnički centar,

klinički bolnicu, kliniku kao samostalnu ustanovu i državni zdravstveni zavod.

Osnivač zdravstvenih ustanova u državnom vlasništvu je Vlada Republike Hrvatske.

- Vlasništvo Županija odnosno Grada Zagreba – jedinica područne (regionalne)

samouprave može osnovati opću bolnicu, specijalnu bolnicu, dom zdravlja, zavod za

hitnu medicinu, zavod za javno zdravstvo, polikliniku, lječilište, ustanovu za

36

zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu skrb i ljekarničku ustanovu. Osnivač

zdravstvenih ustanova u vlasništvu Županija odnosno Grada Zagreba je županijska

skupština odnosno skupština Grada Zagreba.

- Vlasništvo drugih pravnih osoba - druge pravne osobe mogu osnovati specijalnu

bolnicu, polikliniku, lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu

skrb i ljekarničku ustanovu.

- Vlasništvo fizičkih osoba – fizičke osobe mogu osnovati polikliniku, lječilište,

ustanovu za zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu skrb i ljekarničku ustanovu a

fizičke osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem zdravstvenog

usmjerenja mogu osnovati i ustanovu za zdravstvenu skrb.

U Republici Hrvatskoj organizirane su tri razine zdravstvene zaštite:

- Primarna zdravstvena zaštita - u tu razinu ubrajaju se mjere zaštite i unapređenja

zdravlja, mjere za sprečavanje i otkrivanje bolesti, liječenje, rehabilitaciju i

preventivnu zaštitu. Ustanove koje obavljaju primarnu zdravstvenu zaštitu su: domovi

zdravlja, ustanove za hitnu medicinsku pomoć, ustanove za zdravstvenu njegu,

ljekarničke ustanove te ustanove za provođenje palijativne skrbi.

- Sekundarna zdravstvena zaštita - u tu razinu pripada specijalističko-konzilijarna i

bolnička djelatnost. Ustanove koje obavljaju sekundarnu zdravstvenu zaštitu su:

poliklinike, opće i županijske bolnice te liječilišta.

- Tercijarna zdravstvena zaštita – predstavlja oblik najsloženiji oblik zdravstvene

zaštite: specijalističko – konzilijarnih i bolničkih djelatnosti, znanstvenoistraživački

rad te izvođenje nastave. Ustanove koje obavljaju tercijarnu zdravstvenu zaštitu su:

klinike, kliničke bolnice i klinički bolnički centri.

Sve tri razine zdravstvene zaštite regulirane su mnogobrojnim zakonima i pravilnicima od

kojih ćemo nabrojati samo najvažnije: Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN, br. 150/08, 71/10,

139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 70/12, 82/13 i 159/13), Zakon o obveznom zdravstvenom

osiguranju (NN br. 80/13 i 137/13), Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN br.

85/06, 150/08 i 71/10), Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti

stranaca u Republici Hrvatskoj (NN br. 80/13), Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite i

socijalne skrbi (NN br. 124/11), Zakon o liječništvu (NN br. 121/03 i 117/08), Zakon o

ljekarništvu (NN br. 121/03, 35/08 i 117/08), Zakon o sestrinstvu (NN br. 121/03, 117/08 i

57/11) i mnogi drugi zakoni i pravilnici kojima se razrađuje sustav zdravstvene zaštite.

37

Posljednjih 10-tak godina provodi se reforma zdravstvenog sustava koja teži poboljšanju

zdravstvene zaštite uz istovremeno poboljšanje poslovanja zdravstvenih ustanova i njihove

efikasnosti, što se smatra velikim izazovom održivosti cjelokupnog postojećeg sustava.

Najveće promjene događaju se u bolnicama koje su suočene s velikim izazovima smanjenja

troškova u cilju optimiziranja poslovanja. U tijeku je sanacija bolnica, priprema se proces

akreditacija bolnica, izrađuje se masterplan bolnica i razmišlja se o uvođenju „outsursinga“

kao načina izdvajanja nezdravstvenih segmenata poslovanja.

5.2. Načini financiranja zdravstvene zaštite

Cilj financiranja sustava zdravstva jest da se prvenstveno osiguraju sredstva za zdravstvenu

zaštitu kako bi osigurane osobe imale odgovarajući pristup individualnoj zdravstvenoj usluzi,

te postavili ispravni ekonomski poticaji u korištenju i pružanju zdravstvenih usluga i osiguralo

financiranje javno-zdravstvenih usluga od opće važnosti. U zdravstvu se teži osigurati

horizontalnu pravednost koja jamči pojedincu jednaku zdravstvenu uslugu za jednaku

zdravstvenu potrebu, ali isto tako i vertikalnu pravednost koja je odraz financiranja u skladu s

mogućnostima pojedinca. Što se tiče ekonomije u zdravstvu teži se efikasnom sustavu kao

odnosu outputa (učinaka, prihoda, koristi) prema inputima (resursima, ulaganjima,

troškovima), ili drugim riječima, kao uspješnost korištenja resursa.

Poznata su tri najčešća modela financiranja zdravstva: (hrcak.srce.hr/file/67026)

1. Beveridge-ov model - prema Lordu Beveridgu na temelju čije inicijative je model

nacionalne zdravstvene službe prvi put uveden u Velikoj Britaniji 1948. godine. Osnovno

obilježje ovog sustava financiranja je da zdravstvenu zaštitu financira država iz državnog

proračuna a sredstva se prikupljaju kroz opće oporezivanje. Država određuje koliku svotu

novaca mora platiti svaki pojedini građanin a nakon tako prikupljenog novca ona određuje

koliki će dio pripasti zdravstvu. Problemi koji se mogu javiti kod ovog načina financiranja

zdravstva odnose se na pojavu netransparentnosti, problem odlučivanja o novcu kao i pritisak

bogatih... Pozitivna strana modela je što je to jednostavan sustav kojim se lako upravlja,

efikasan je jer omogućava izravnu kontrolu troškova, omogućava opću pristupačnost pretežno

kvalitetnih usluga u odnosu na relativno mala financijska sredstva, osigurava visok stupanj

pravednosti u financiranju po principu finaciranja prema mogućnostima plaćanja.

38

2. Bizmarck-ov model - sustav financiranja na osnovi socijalnog zdravstvenog osiguranja

dobio je naziv prema prema kancelaru Bismarcku za vrijeme čije vlasti je 1883. godine u

Pruisiji po prvi put uveden ovakav model financiranja zdravstvene zaštite, po kome je

socijalno osiguranje obavezno. Osnovna karakteristika modela je model financiranja

zdravstvene zaštite na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Cjelokupno stanovništvo ili neki

njegovi dijelovi (npr. zaposleni s dohotkom koji ne prelazi određenu granicu) zakonski se

obavezuju na osiguranje zdravstvenih i s njima povezanih drugih rizika. Po ovom modelu

osiguranici redovito uplaćuju doprinose osiguranja, obično u vidu određenog postotka od

prihoda ili plaće, a postoje posredna administrativna tijela (fondovi zdravstvenog osiguranja,

bolesnički fondovi) koji imaju glavnu ulogu u upravljanju prikupljenim financijskim

sredstvima i plaćanju zdravstvenih usluga. Prednosti sustava financiranja putem socijalnog

zdravstvenog osiguranja su što je takav sustav transparentniji od poreznog i zato prihvatljiviji

u javnosti, osigurava visoki stupanj izbora, visoku razinu usluga uglavnom više kvalitete, te

visok stupanj zadovoljstva korisnika. Problemi koji se mogu javiti su pretjerano i nepotrebno

korištenje zdravstvene zaštite uvjetovano samim postojanjem zdravstvenog osiguranja.

Pretjerana ponuda i pretjerano korištenje usluga uzrok je prevelike zdravstvene potrošnje.

Kako bi se platili troškovi prekomjernog korištenja usluga, dolazi do stalnog povećanja

doprinosa i makro-neefikasnosti sustava - stalnog porasta udijela zdravstvene potrošnje u

bruto društvenom proizvodu.

3. tržišni model ili model privatnog financiranja – model u kojem je socijalni segment

potpuno izostavljen, zamišljen je na način da pacijent i liječnik komuniciraju prema tržišnim

uvjetima koje određuje ponuda i potražnja za zdravstvenim uslugama. Međutim, ovaj model

uključuje i posrednike poput osiguravajućih društava, države i slično. Razni oblici privatnog

financiranja zdravstvene zaštite uključuju privatno zdravstveno osiguranje, osobne račune

medicinske štednje, i izravno plaćanje troškova zdravstvene zaštite.

5.2.1. Način financiranja zdravstvene zaštite u Hrvatskoj

Od stjecanja neovisnosti 1992. godine Hrvatska se razvila kao država s rastućom ekonomijom

i planiranim pristupanjem Europskoj uniji. Hrvatska od tada provodi reformu ključnih

strukturnih elemenata države što uključuje državni mirovinski sustav, državne potpore i

39

zdravstveni sustav. Fiskalne i strukturne reforme ubrzano se provode od ulaska Hrvatske u

EU 1. srpnja 2013.

Zdravstveni sustav u RH ne funkcionira isključivo prema jednom modelu financiranja, već je

kombinacija Bismarck-ovog modela (temeljenog na socijalnom osiguranju odnosno

doprinosima koje građani izdvajaju iz plaće) te Beveridge-ovog modela koji se temelji na

proračunskim prihodima, a sve zbog manjka prihoda po osnovi isključivo Beveridge-ovog

modela financiranja. Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su za sve

zaposlene osobe i poslodavce. Ovisni članovi obitelji pokriveni su putem svojih članova

kućanstva koji ostvaruju prava iz redovnog radnog odnosa. Samozaposleni građani sami

uplaćuju doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje. Ranjive skupine stanovništva poput

starijih umirovljenika i osoba sa niskim prihodima oslobođeni su plaćanja doprinosa.

Budžet HZZO-a sastoji se od doprinosa koji su uplaćeni od strane radno aktivnog

stanovništva. Određeni dio stanovništva svoje osnovno osiguranje nadopunjava uplatom

dodatnog zdravstvenog osiguranja kod komercijalnih osiguravatelja koje nije u ponudi

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). HZZO kao dodatno pokriće nudi

opciju dopunskog zdravstvenog osiguranja za fiksni iznos mjesečne naknade od 70 kuna,

neovisno o prihodovnom razredu u kojem se građanin osiguranik nalazi.

HZZO pokriva troškove zdravstvenih rizika u razini od 80% u okviru ''košarice usluga''

obuhvaćene obveznim zdravstvenim osiguranjem. „Košarica usluga“ podrazumijeva: pravo na

primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko- konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku

zdravstvenu zaštitu, uporabu lijekova koji su na listi HZZO-a, korištenje zdravstvene zaštite u

inozemstvu, stomatološko-protetsku pomoć i nadomjestke te ortopedska i druga pomagala.

(http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/financiranje-zdravstvene-zastite)

Ostatak troška usluga (20%) dužan je platiti sam osiguranik, a ta svota koju snosi sam

osiguranik ne smije prijeći više od 2000 kuna po bolničkom računu. Ugovaranje zdravstvene

zaštite koju provodi HZZO postupak je u kojem se izravno povezuju sredstva uložena u

pružanje zdravstvene zaštite s očekivanim rezultatom. Osnovni instrumenti kojima se, putem

40

ugovaranja, postižu željeni učinci su način financiranja (plaćanja) zdravstvenih usluga i

mehanizmi kontrole pružanja zdravstvenih usluga. http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-

rh/financiranje-zdravstvene-zastite

U ovom trenutku u Republici Hrvatskoj postoji više načina financiranja zdravstvene zaštite,

ovisno o razini zdravstvene zaštite i djelatnosti: (http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-

rh/financiranje-zdravstvene-zastite)

- primarna zdravstvena zaštita plaća se putem iznosa po osiguranoj osobi/stanovniku,

putem standardnog tima i putem dijagnostičko-terapijskih postupaka, a u općoj

obiteljskoj medicini i dentalnoj zdravstvenoj zaštiti mogu se ostvariti i dodatna

sredstva, sudjelovanjem u radu centra opće/dentalne medicine i kroz provedbu

preventivnih programa ugovorenih s domom zdravlja.

- izvanbolnička specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita plaća se putem Popisa

dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima (Plava knjiga) i

putem dijagnostičko-terapijskih postupaka (DTP)

- bolnička zdravstvena zaštita plaća se putem dijagnostičko-terapijskih skupina (DTS) i

putem cijene dana bolničkog liječenja (DBL) za stacionarno liječenje, a putem

Popisa dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima (Plava

knjiga) i putem dijagnostičko-terapijskih postupaka (DTP) za specijalističko-

konzilijarnu zdravstvenu zaštitu.

Kada se govori o zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, te reformi koja je zahvatila isto,

prijedlozi se najčešće odnose na financijsku održivost zdravstva u srednjem i dugom roku, na

odnos doprinosa i poreza u javnim izvorima, javne i privatne izvore financiranja, utjecaj

metoda financiranja na poslovanje i efikasnost zdravstvenih ustanova, utjecaj modela

financiranja na tržište rada i političku ekonomiju zdravstvene reforme (Mihaljek, 2007.)

Gospodarska kriza najteže je pogodila tržište rada a pad ukupnog broja zaposlenih povezan je

sa smanjenjem ukupnih prihoda zdravstvenog osiguranja. Dodatni uteg zdravstvenom sustavu

41

predstavljaju nagomilani dugovi iz prethodnih godina koji se i dalje nagomilavaju. U situaciji

rastuće nezaposlenosti pojavljuje se problem održivosti trenutne razine zdravstvene skrbi što

se tiče količine i kvalitete zdravstvenih usluga. Dio problema se pokušava riješiti kroz

povećanje privatne zdravstvene potrošnje te zahtjevima za većim stupnjem unutarnje i vanjske

kontrole zdravstvenih organizacija tj. povećanjem stupnja odgovornosti u trošenju oskudnih

resursa, dok će za oporavak tržišta rada trebati nekoliko godina (Barić, Smolić, 2014).

„Vlada je odlučila iz sustava, odnosno iz državne riznice, izdvojiti Hrvatski zavod za

zdravstveno osiguranje, namjerava ukinuti limite bolnicama i plaćati samo izvršene usluge,

neće ugovarati sve dosadašnje poslove za zdravstvene usluge baš sa svim bolnicama.

(http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/kako-ce-se-izdvajanje-hzzo-a-iz-proracuna-odraziti/)

Navedeno bi značilo da se zdravstvene usluge neće plaćati avansno i kvaliteta usluga će se

itekako provjeravati, mjeriti i plaćati tek nakon provjere. Takvu kvalitetniju provjeru vršio bi

HZZO koji se namjerava izdvojiti iz sustava Državne riznice (od 01. srpnja 2014. godine) te

poslovati kao fond. Što se tiče produženih lista čekanja na određene pretrage ili operacije

smatra se da bi se iste mogle smanjiti na način da HZZO financira transport pacijenata ili

liječničkog tima u ustanovu gdje se operacija ili neki drugi zahvat može provesti.

Posljednjih sedamnaest godina trošak zdravstva se povećao četiri puta uz nepromijenjenu

demografsku sliku i broj osiguranika. Oko 35% osiguranika sudjeluje u trošku zdravstvenog

osiguranja cijele populacije, sustav se potpomaže direktnim proračunskim sredstvima, tj.

nastali dugovi se prebacuju na porezne obveznike. Smatra se da je hrvatski sustav financiranja

svojevrsna izvedenica Bismarck-ova osiguravateljnog modela jer se dio financira od

obveznog osiguranja koji je stalan, a u ukupnom udjelu izvora financiranja povećava se izvor

financiranja iz proračuna i iz džepova građana kroz participaciju. U obzir se obično ne

uzimaju zdravstvene usluge koje građanima u vlastitom aranžmanu pružaju privatni liječnici.

(http://www.jutarnji.hr/hrvatsko-zdravstvo-je-u-kolapsu-i-opasno-je-po-zdravlje-

gradana/1123072/).

Građani se uslijed nemogućnosti ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu sve više oslanjaju

na preglede i liječenje u privatnim poliklinikama i specijalističkim ordinacijama, pri čemu

plaćaju realnu cijenu usluge povrh troška javnog zdravstva koji su prisiljeni plaćati kroz

obvezno osiguranje i poreze. „Tu se vrstu financiranja zdravstvenih usluga ne spominje niti u

Nacionalnoj strategiji zdravstva 2012-2020.godine, kao što nema naznaka niti o eventualnoj

liberalizaciji zdravstva i dokidanju državnog monopola u upravljanju tim sustavom i

42

prepuštanju tržištu. Spomena nema ni o pravoj solidarnoj pomoći među građanima koji preko

medija prikupljaju sredstva za liječenje teško bolesnih, uglavnom mališana, koji potom odlaze

put razvijenih zemalja svijeta, najčešće u vrhunske privatne klinike, da bi se pokušali

izliječiti“ (http://www.jutarnji.hr/hrvatsko-zdravstvo-je-u-kolapsu-i-opasno-je-po-zdravlje-

gradana/1123072/).

Financijska neodrživost zdravstvenog sustava može dovesti do njegove nemogućnosti da

pruža uslugu zbog koje je stvoren - štiti zdravlje građana. Smatra se da monopol države u

pitanju zdravlja građana i obvezno centralizirano financiranje nije dobro, jer Vlast u Republici

„vidi sebe i jedino sebe kao apsolutno rješenje u pružanju zdravstvenih usluga. Pitanje je po

kojem će se modelu usluge naplaćivati, ali na njihovo plaćanje svakako će građane obvezivati

država svojim zakonima, unatoč dugoročnoj neodrživosti sustava“.

(http://www.jutarnji.hr/hrvatsko-zdravstvo-je-u-kolapsu-i-opasno-je-po-zdravlje-

gradana/1123072/)

5.2.2. Strateški plan Ministarstva zdravlja

U Strateškom planu Ministarstva zdravlja 2013.-2015. navode se slijedeći ciljevi:

(http://www.zdravlje.hr/ministarstvo)

- razvoj informatizacije i e-Zdravstva

- jačanje i bolje korištenje ljudskih resursa u zdravstvu

- jačanje upravljačkih kapaciteta u zdravstvu

- reorganizacija ustroja i djelovanja zdravstvenih ustanova

- poticanje kvalitete u zdravstvenoj zaštiti

- jačanje preventivnih aktivnosti

- očuvanje financijske stabilnosti zdravstva

- suradnja s drugim resorima i društvom u cjelini.

Ministarstvo zdravlja je analiziralo podatke za 2012. i 2013.godinu i zaključeno je da se u

cilju sanacije i reorganizacije bolničkog zdravstvenog sustava poduzimaju slijedeći koraci:

- Sanacija bolnica - obuhvaća analizu i utvrđivanje uzroka gubitka, pregovore s

vjerovnicima, podmirivanje obveza, otpis potraživanja i svođenje rokova

43

plaćanja u zakonom utvrđene okvire te provedbu reorganizacije i racionalizacije

poslovanja. Za bolnice u sanaciji imenovani su sanacijski upravitelj i sanacijska

vijeća koja sačinjavaju predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva financija

i bolnice, koji će Ministarstvu zdravlja dostaviti plan sanacije svojih ustanova.

Provođenje sanacije prati Koordinacijsko tijelo.

- Master plan bolničkog zdravstvenog sustava – ključni dokument za

reorganizaciju bolničkog sustava bit će izrađen s ciljem efikasnijeg poslovanja te

osiguravanja boljih uvjeta rada i daljnjeg unaprjeđenja bolničkih usluga, ciljevi

su usporavanje porasta bolničke potrošnje kroz remodeliranje postojećih

bolničkih kapaciteta, te sukladno tome predložiti udruživanja nekih postojećih

bolnica u regionalne mreže, novu organizaciju rada unutar bolnica i bolničkih

mreža te osnivanje nacionalnih i regionalnih centara izvrsnosti, uvođenje

dnevnih bolnica, smanjenje skupih akutnih kapaciteta koji se trenutno koriste za

produženo liječenje te proširenje kroničnih kapaciteta bolnica. Procijenjeni

učinak iznosi 400 milijuna kuna godišnje u usporedbi s razinom potrošnje bez

provedbe master plana.

- Outsourcing nemedicinskih usluga – cilj je smanjiti troškove nezdravstvenih

djelatnosti u bolnicama. Sukladno dogovoru, aktivnosti će biti provedene

istodobno s drugim sektorima: socijalnoj skrbi, obrazovanju i pravosuđu. U

tijeku je analiza nezdravstvenih djelatnosti u bolnicama.

- Plan za poboljšanje položaja i razvoj zaposlenika u zdravstvu - s ciljem

otklanjanja postojećih nedostataka i dosezanja europskih standarda, Ministarstvo

zdravlja započelo je proces definiranja sustava upravljanja ljudskim

potencijalima, te je u izradi strateški plan za razvoj ljudskih potencijala. Novi

sustav upravljanja definirat će načine za praćenje i procjenu rada zdravstvenih

djelatnika te predložiti mehanizme za regrutiranje, zadržavanje, obrazovanje i

profesionalni razvoj, naročito u kontekstu nedavnog ulaska Hrvatske u EU.

Sustav će ujedno omogućiti i poboljšanje položaja zdravstvenih djelatnika te

uvođenje sustava nagrađivanja i stimuliranja najboljih.

- Reorganizacija hitne medicinske službe - obuhvaća objedinjavanje hitnog

prijema u bolnicama, integraciju telemedicine u djelatnost hitne medicine,

uvođenje specijalizacije iz hitne medicine za doktore medicine i dodatnog

specijalističkog stručnog usavršavanja iz hitne medicinske pomoći za medicinske

sestre-medicinske tehničare, standardizaciju medicinske opreme i vozila i izradu

44

smjernica/protokola/algoritama postupaka zbrinjavanja. Nabavu najsuvremenije

opreme, sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika

i medicinsko - tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicinske službe

financira Ministarstvo zdravlja iz kredita Svjetske banke za projekt unaprjeđenja

hitne medicinske pomoći i investicijskog planiranja u zdravstvu, uz

sufinanciranje iz Državnog proračuna.

Poboljšanje ekonomičnosti i učinkovitosti zdravstvenog sustava provodi se kroz:

(www.zdravlje.hr/content/.../REZULTATI+RADA+-+2012+i+2013.g..ppt)

1. Novi model ugovaranja - Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje provodi ugovaranje

primarne zdravstvene zaštite i bolnica po novom modelu koji potiče učinkovitost i kvalitetu

rada u zdravstvu. Novi model ugovaranja je osmišljen i definiran za ugovorno razdoblje

2013.-2015. temeljen na praćenju učinkovitosti i kvaliteti pružanja zdravstvene zaštite,

provođenju preventive, upravljanju kroničnim bolestima, udruživanju liječnika prema

posebnim vještinama te pružanju dodatnih usluga pacijentima - prema najvišim europskim i

svjetskim standardima.

2. Informatizaciju zdravstvenog sustava - nastavlja se i dalje, s ciljem podizanja

učinkovitosti, pristupačnosti i sigurnosti zdravstvenog sustava, standardizacijom poslovnih

procesa i informacija, te poboljšanjem nadzora i upravljanja zdravstvenim sustavom u

cijelosti. Planirano je preusmjeravanje uštede od 1,5% od ukupnog godišnjeg proračuna

zdravstvenog sustava u podizanje kvalitete zdravstvene zaštite odnosno liječenje osjetljivih

skupina. Ulaganjem u informatizaciju ostvaruju se preduvjeti praćenja rada, potrošnje i

ostvarivanja ciljeva, a time i učinkovitog upravljanja sustavom zdravstva. Također, boljom

kontrolom i smjernicama usporava se prirodni trend porasta potražnje za zdravstvenim

uslugama.

3. Privlačenjem sredstava iz EU fondova - Tijekom prošle godine iz IPA programa osigurna

su financijska sredstva za dva projekta ukupne vrijednosti 324.000 EUR – to su projekti

Further strenghtening of capacity for blood, tissue and cells i Technical assistence in

preparation of projects for EU funds. U sklopu Prijelaznog instrumenta, kao pomoć za jačanje

kapaciteta pri usklađivanju pravne stečevine EU, Europska komisija odobrila je 12 projekata

ukupno vrijedna 4 milijuna Eura. Izrađene su tzv. zalihe projektnih ideja čime je Ministarstvo

45

zdravlja započelo s projektnom aktivnošću u sklopu kredita Svjetske banke. Prikupljeno je

oko 288 projektnih ideja iz sektora zdravstva, za koje će se pokušati osigurati sredstva iz

strukturnih fondova u narednom razdoblju.

Na temelju prikupljenih podataka moglo bi se zaključiti da se zdravstvo bori s problemima na

način da povećava prihode te smanjuje neopravdanu potrošnju, dugovi zdravstva saniraju se iz

proračuna, odnosno novcem poreznih obveznika i to kroz Zakon o sanaciji javnih ustanova,

kojim je obuhvaćena većina bolnica u Republici Hrvatskoj u 2013. godini (uglavnom opće

bolnica i opće županijske bolnice), koje su dobivale odluke o sanaciji i sanacijske upravitelje,

a master plan bolnica obuhvaća spajanje bolnica što bi trebalo dovesti do bolje organizacije i

racionalizacije zdravstvenog sustava.

5.3. Prihodi, rashodi, imovina i obveze u zdravstvenim ustanovama

Načn na koji proračun i proračunski korisnici organiziraju računovodstvo i način unošenja

podataka u knjigovodstvo određuju zakonski propisi: Zakon o proračunu (NN, br. 87/08,

136/12), Zakon o izvršavanju državnog proračuna za proračunsku godinu, Pravilnik o

proračunskom računovodstvu i računskom planu (NN, br. 114/11), te Pravilnik o

financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu (NN, br. 32/11).

Proračuni i proračunski korisnici dužni su:

- u svom knjigovodstvu osigurati po proračunskim korisnicima pojedinačne podatke

o vrstama prihoda i primitaka, rashoda i izdataka, stanju imovine, obveza i vlastitih

izvora,

- voditi knjigovodstvo po načelu dvojnog knjigovodstva, prema propisanom

računskom planu,

- voditi poslovne knjige; dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige,

- priznavati prihode i primitke, rashode i izdatke prema modificiranom načelu

nastanka događaja,

- procjenjivati imovinu i obveze prema modificiranom načelu nastanka događaja,

- propisane financijske izvještaje sastavljati za mjesečna razdoblja, za razdoblja od

01.01.-30.06. i 01.01.-31.12.,

46

- financijske izvještaje sastavljati, a računovodstvene knjige voditi na hrvatskom

jeziku i u kunama.

Posebnost proračunskoga računovodstva je odsutnost dobiti kao cilja poslovanja, a kao

najvažniji zadatak javlja se proizvodnja potpunih i pouzdanih informacija o svim segmentima

javne potrošnje. U izvještajni sustav cjelovito su i dosljedno uvedene relevantne međunarodne

klasifikacije koje osiguravaju transparentnost i usporedivost poslovanja države i njenih

jedinica. Primjena ovakvoga načina iskazivanja financijskoga rezultata (obračuna) kao

osnovni cilj ima omogućavanje jednoobraznog iskazivanja financijskih transakcija, resursa i

dugova u općoj državi, te tako povećavanje usporedivosti i davanja mogućnosti konsolidacije

izvještaja.

Zdravstvene ustanove se razlikuju od drugih po svojoj veličini, značaju (političkom,

socijalnom i ekonomskom), načinu financiranja, potrošnji, likvidnosti, sudjelovanju na tržištu

i slično. Zbog svojih specifičnosti najviše problema imaju u primjeni računovodstva koje se

temelji na konceptu nastanka događaja i primjeni načela povijesnog troška u mjerenju

bilančnih pozicija. (http:/www.hrcak.srce.hr/file/138632 )

Za razumijevanje poteškoća u zdravstvu i zdravstvenom sustavu potrebno je istaknuti

značenje „ponude, potražnje i cijene“ koje dobiva drugačiji smisao i ima drugačiji karakter u

zdravstvu u odnosu na njihovo shvaćanje u poduzetničkom sektoru. Zdravljem se ne može

tržiti na isti način kao što je slučaj s potražnjom ostalih dobara i usluga. Zdravstvene potrebe

sa stajališta pojedinca spadaju u red tzv. nepredvidivih, iznenadnih, neočekivanih i neželjenih

potreba. Pojam „zdravstvene potrebe“ nadilazi pojam „zdravstvenih usluga“ i u posljednje

vrijeme se veže uz problem ponude na način da se nastoje pronaći najpovoljnije opcije za

zadovoljavanje potreba u okviru raspoloživih zdravstvenih resursa. Potražnja za

zdravstvenom zaštitom postoji onda kad je pojedinac treba i želi, dok korištenje zdravstvene

zaštite znači trenutak kad je pojedinac i ostvari stoga treba razlikovati pojam potražnje od

pojma korištenja zdravstvene zaštite.

Provedena je i reforma u financiranju sustava javnoga zdravstva temeljem koje je Hrvatskom

zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) promijenjen status izvanproračunskoga fonda na

način da je postao dio središnjega državnog proračuna. Time su javne ustanove u zdravstvu,

koje se financiraju iz doprinosa, posredstvom HZZO-a, i ponašaju u skladu sa standardima

47

(pružanje usluga, formiranje cijena…), utvrđenim na razini središnje države (Ministarstvo

zdravstva) i u smislu primjene računovodstvenih propisa, postale klasični oblik proračunskoga

korisnika Posebnost zdravstvenog sustava u računovodstvu proračuna je u tome što se

zdravstvene ustanove kao proračunski korisnici ne financiraju po pojedinim vrstama rashoda

usvojenog financijskog plana, nego na temelju stvarnog izvršenja usluga, u okvirima ugovora

s HZZO-om, odnosno državom koja preko njih građanima indirektno pruža zdravstvene

usluge (Maletić, 2005.). Uključivanju sustava zdravstva u sustav proračuna, a posljedično i

primjenu sustava proračunskog računovodstva, javljaju se i pogreške u obuhvaćanju

ekonomskih i financijskih kategorija, uzrokovane u najvećoj mjeri posebnostima ostvarivanja

prihoda javnih zdravstvenih ustanova, čime se umanjuju realnost i objektivnost financijskih

izvještaja.

Primjena proračunskoga računovodstva (modificiranoga računovodstvenog načela nastanka

događaja) u zdravstvenim ustanovama određuje sljedeće: (Vašiček, 2009)

- ne iskazuju se prihodi i rashodi uslijed promjena vrijednosti nefinancijske imovine i

obveza;

- kratkotrajna imovina i sitni inventar, koji se nabavljaju za obavljanje redovne djelatnosti,

iskazuju se u trenutku stvarne potrošnje, dakle ne u trenutku nabave kako to vrijedi za

ostale subjekte primjene (dokument za knjiženje u razredu 3 – troškovima je izdatnica, a

ne račun);

- prihodi su određeni kao povećanje ekonomskih koristi tijekom izvještajnoga razdoblja u

obliku priljeva novca i novčanih ekvivalenata, što nedvojbeno upućuje da se u priznavanju

proračunskih prihoda zadržava novčani koncept;

- troškovi nabave nefinancijske dugotrajne imovine ne kapitaliziraju se, već se iskazuju kao

rashodi razdoblja u kojemu je stjecanje izvršeno;

- trošak nabave (nabavnu vrijednost) nefinancijske imovine čini kupovna cijena uvećana za

carine, nepovratne poreze na promet, troškove prijevoza i sve druge troškove, koji se

mogu izravno dodati troškovima nabave i osposobljavanja za početak upotrebe;

- vrijednost dugotrajne nefinancijske imovine ispravlja se po prosječnim godišnjim stopama

linearnom metodom, a na temelju propisanih stopa ispravka vrijednosti;

- namjenski primitci kapitalnih potpora od osnivača (države i JLPRS) za financiranje

investicijskih aktivnosti ne predstavljaju dokapitalizaciju, niti se vremenski

razgraničavaju, nego se priznaju u ukupan prihod izvještajnoga razdoblja u kojemu su

ostvareni;

48

- prihodi od donacije potrošnoga materijala (najčešće sanitetskog i lijekova) kojeg

zdravstvene ustanove prime od strane pravne ili fizičke osobe priznaju se u trenutku

utroška tog materijala;

- u slučaju odobrenih rabata u trenutku nabave smanjuje se obveza i trošak nabave, a ako se

rabati ne mogu povezati s materijalom na zalihi, naknadni rabati izravno se priznaju kao

prihod bez vremenskih razgraničenja;

- nefinancijska imovina primljena bez naknade (donacije) iskazuje se kao izravno

povećanje izvora vlasništva, a ne kao prihod.

Od 2001. godine ukinut je obračun amortizacije dugotrajne imovine u zdravstvenim

ustanovama u skladu s Pravilnikom o knjigovodstvu i računskom planu neprofitnih

organizacija (NN, br. 20/94.), čime se zdravstvenim ustanovama onemogućilo osiguranje

potrebnih sredstava za investicijsko održavanje prostora i opreme. Izmjenama i dopunama

Zakona o zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2001. godine, stvoreni su

uvjeti za decentralizaciju financiranja zdravstvenih ustanova u vlasništvu županija i Grada

Zagreba.

5.3.1. Prihodi u zdravstvenim ustanovama

Financiranje se najvećim dijelom ostvaruje iz doprinosa i poreza (transferi iz državnoga

proračuna). HZZO i zdravstvene ustanove sklapaju ugovor kojim se uređuju međusobna prava

i obveze u svezi provođenja stacionarnoga bolničkog liječenja i specijalističko - konzilijarne

zdravstvene zaštite. Ugovor o provođenju bolničke zdravstvene zaštite sadrži najveći godišnji

iznos sredstava za provođenje ugovorene bolničke zdravstvene zaštite. Prema Izvješću o

obavljenoj financijskoj reviziji bolničkih zdravstvenih ustanova za 2011. godinu vrijednosno

najznačajniji prihodi i primici bolnica su prihodi iz proračuna (državnog i lokalnih, a u okviru

njih prihodi HZZO-a) koji čine oko 86,3% ukupnih prihoda i primitaka bolnica, a svi ostali

prihodi i primici čine 13,7% ukupnih prihoda i primitaka. HZZO mjesečno prati izvršenje

ugovorenih usluga bolničkoga liječenja i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite na

osnovi zaprimljenih i likvidiranih računa, uspoređuje sa mjesečnim iznosom sredstava iz

ugovora. Usklađenje zaprimljenih i likvidiranih računa, sukladno visini ugovorenih sredstava,

izvršava se krajem godine na dan 31. prosinca. Ako ustanova iskaže prekoračenje ugovorenog

iznosa sredstava zaprimljenih i likvidiranih računa u Zavod nakon konačnog godišnjeg

49

usklađenja, HZZO ustanovi vraća račune koji premašuju ugovoreni iznos sredstava. Kapitalne

investicije u sustavu zdravstva odvojeno se financiraju putem ministarstva nadležnog za

zdravstvo, HZZO-a, lokalnih uprava (decentralizirana sredstva) i donacija.

U ostale prihode spadaju: prihodi od prodaje proizvoda i robe te pruženih usluga (gotovinske

naknade zdravstvenih usluga - puna cijena zdravstvene usluge) i prihodi od donacija, prihodi

od upravnih i administrativnih pristojbi, pristojbi po posebnim propisima i naknadama,

(participacija, prihodi od dopunskog osiguranja), prihodi od imovine, pomoći od subjekata

unutar opće države, kazne, upravne mjere i ostali prihodi, prihodi od prodaje nefinancijske

imovine, primici od financijske imovine i zaduživanja.

5.3.2. Rashodi u zdravstvenim ustanovama

Rashodi za zaposlene predstavljaju daleko najznačajniju stavku u dijelu rashoda ustanova u

zdravstvu, odnosno oko 55% (Izvješće o obavljenoj financijskoj reviziji bolničkih

zdravstvenih ustanova za 2011.godinu).

Materijalni rashodi (rashodi za materijal i energiju te rashodi za lijekove) predstavljaju

značajnu stavku u ukupnim rashodima, gotovo 40% (Izvješće o obavljenoj financijskoj

reviziji bolničkih zdravstvenih ustanova za 2011.godinu). Glavni generatori materijalnih

troškova u zdravstvu su veličina bolnice (svaki rast bolničkih kapaciteta povećava troškove

poslovanja), te rastuća potrošnja lijekova, koja generira visoke materijalne troškove. Ona je

posebice bitna za zdravstveni sustav RH. Smatra se da su lijekovi jedan od glavnih generatora

povećane potrošnje u zdravstvu, te da su jedna od stavki zdravstvene potrošnje koju je

najlakše kontrolirati i racionalizirati.

Osim rashoda za zaposlene i materijalnih rashoda ukupne rashode bolnica čine još: financijski

rashodi, naknade građanima i kućanstvima na temelju osiguranja i druge naknade, ostali

rashodi, rashodi za nabavu nefinancijske imovine, izdaci za financijsku imovinu i otplate

zajmova, te povećanje/smanjenje zaliha.

Grafičkim prikazom broj 1. Prikazana je struktura rashoda i izdataka svih bolnica za 2011.

godinu.

50

Grafički prikaz broj 1. Struktura rashoda i izdataka svih bolnica u 2011.godini

Izvor: Izvješće o obavljenoj financijskoj reviziji bolničkih zdravstvenih ustanova za

2011.godinu, http://www.sabor.hr

5.3.3. Imovina i obveze u zdravstvenim ustanovama

Imovinu zdravstvenih ustanova čine sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača, stečena

pružanjem usluga i prodajom proizvoda ili su pribavljena iz drugih izvora. Aktom o osnivanju

ili statutom ustanove propisuju se ograničenja vezana uz stjecanje, opterećivanje i otuđivanje

nekretnina i druge imovine bolnica. Najvažnija imovina se odnosi na:

- nefinancijsku imovinu (prirodna bogatstva - zemljište, građevinske objekte, postrojenja i

opremu, prijevozna sredstva, nefinancijsku imovinu u pripremi, te drugu nefinancijsku

imovinu)

- financijsku imovinu (novčana sredstva, depoziti, jamčevni polozi i potraživanja od

zaposlenih, te za više plaćene poreze i ostalo, potraživanja za dane zajmove, vrijednosni

papiri, dionice i odjeli u glavnici, potraživanja za prihode poslovanja, te potraživanja od

prodaje nefinancijske imovine.

51

Obveze čine:

- obveze za rashode poslovanja,

- obveze za nabavu nefinancijske imovine,

- obveze za vrijednosne papire,

- obveze za kredite i zajmove,

- odgođeno plaćanje rashoda i prihoda budućeg razdoblja; vlastiti izvori.

5.4. Financijsko izvještavanje ustanova u zdravstvu

Na temelju članka 100. stavka 2. Zakona o proračunu ( NN br. 87/08, 136/12) donesen je

Pravilnik o financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu (NN br. 32/11) u

kojem se navodi da je osnovna svrha financijskih izvještaja dati informacije o financijskom

položaju, uspješnosti ispunjenja postavljenih ciljeva (poslovanja) i novčanim tijekovima

proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Pravilnikom se za sastavljanje

financijskih izvješća te njihovo potpisivanje obvezuje osoba koja rukovodi službom

računovodstva proračuna, proračunskog i izvanproračunskog korisnika ili osoba kojoj je

povjereno vođenje računovodstva, propisuje se oblik i sadržaj financijskih izvještaja, te

razdoblja za koja se sastavljaju te obveza i rokovi njihova podnošenja.

Financijski izvještaji se sastavljaju na sljedećim obrascima:

( http://www.propisi.hr/print.php?id=3204)

– Bilanca na Obrascu: BIL,

– Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima na Obrascu: PR-RAS,

– Izvještaj o prihodima i rashodima korisnika proračuna na Obrascu: S-PR-RAS,

– Izvještaj o rashodima prema funkcijskoj klasifikaciji na Obrascu: RAS-funkcijski,

– Izvještaj o novčanim tijekovima na Obrascu: NT,

– Izvještaj o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza na Obrascu: P-VRIO,

– Izvještaj o obvezama na Obrascu: OBVEZE.

Financijski izvještaji državnog proračuna sastoje se od:

– za proračunsku godinu: Bilance, Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima,

izvještaja o rashodima prema funkcijskoj klasifikaciji, Izvještaja o novčanim tijekovima,

Izvještaja o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza i Bilješki,

52

– za razdoblja od 1. siječnja do 31. ožujka, od 1. siječnja do 30. lipnja i od 1. siječnja do 30.

rujna, odnosno za kvartalno razdoblje: Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i

izdacima, Izvještaja o novčanim tijekovima i Bilješki.

Financijski izvještaji proračunskih korisnika državnog proračuna sastoje se od:

– za proračunsku godinu: Bilance, Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima,

Izvještaja o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza i Bilješki,

– za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja, odnosno polugodište: Izvještaja o prihodima i

rashodima, primicima i izdacima i Bilješki,

– za razdoblja od 1. siječnja do 31. ožujka i od 1. siječnja do 30. rujna, odnosno kvartalno

razdoblje: Izvještaja o prihodima i rashodima korisnika proračuna,

– za mjesečna razdoblja: Izvještaja o obvezama.

Osim proračunskih korisnika, i ostali korisinici proračuna dužni su pravovremeno na

predviđenim rokovima i predviđenim obrascima dostavljati tražene financijske izvještaje.

Proračuni, proračunski i izvanproračunski korisnici financijske izvještaje za razdoblja u toku

godine čuvaju do predaje financijskih izvještaja za isto razdoblje sljedeće godine, a godišnje

financijske izvještaje čuvaju trajno i u izvorniku.

Sustav izvještavanja zdravstvenih ustanova se bitno ne razlikuje od sustava izvještavanja

ostalih proračuna i proračunskih korisnika (propisana zakonom, standardiziranog oblika, služe

za eksterno izvješćivanje). Uključuje obvezu sastavljanja temeljnih financijskih izvješća

poput izvješća o poslovanju (prihodima i rashodima, primicima i izdacima), izvješća o

promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza i bilješki (NN, 2005), te pomoćni

djelomični izvještaji o obvezama, a izvještaj o novčanom tijeku se sastavlja fakultativno. Ti se

izvještaji dostavljaju Ministarstvu financija, Državnoj reviziji, resornom ministarstvu te

HZZO-u.

Pored ovih izvješća postoje i interni izvještaji koji su nestandardizirani, a sastavljaju se prema

zahtjevima pojedinih korisnika, npr. dodatna izvješća prema HZZO-u dostavljaju se

mjesečno, kvartalno i godišnje (Izvještaj o dospjelosti obveza - po vrstama, Izvještaj o

dospjelosti potraživanja - po vrstama, Izvještaj o izdacima za pripravnike koji se refundiraju

putem HZZO-a, Izvještaj o izdacima za dežurstva i pripravnosti, Podaci o strukturi zaposlenih

i drugi), a koji se razlikuju od temeljnih financijskih izvješća zbog neusklađenosti u

53

priznavanju rashoda, te posebnostima ostvarivanja prihoda javnih zdravstvenih ustanova

(Maletić, 2005). Investicijski se rashodi u sustavu zdravstva iskazuju u cjelosti u trenutku

nabave dugotrajne imovine, tako da svako odgađanje naplate prihoda rezultira formalno

nepovoljnim financijskim rezultatom. Pored toga, ističe se i problem iskazivanja primitaka i

izdataka od financijske imovine nastalih u postupku financiranja poslovanja (zaduživanje,

otplate zajmova...), koji nisu elementi uspješnosti i ne bi trebali biti prikazani u financijskim

izvješćima o poslovanju (Vašiček, 2007). Isto tako, u zdravstvenim ustanovama se ne prati

troškove po nositeljima, niti se mjeri uspješnost pruženih usluga.

Zbog navedenih činjenica, smatra se da ukupan rezultat nije dovoljno mjerilo za ocjenu

uspješnosti poslovanja pojedine ustanove i da je potrebno razvijati kvalitetan računovodstveni

informacijski sustav kao zaseban podsustav financijskog izvještavanja u sustavu zdravstva u

odnosu na opći model državnog računovodstva, jer objektivna ocjena uspješnosti poslovanja

iziskuje sučeljavanje prihoda s rashodima na istim računovodstvenim načelima, konkretno po

načelima nastanka događaja (Vašiček, 2008.). Zakon o proračunu (Čl. 4, u vezi s čl.5, t.11)

propisuje da rashodi i izdaci proračuna moraju biti uravnoteženi s prihodima i primicima, a to

znači da zdravstvena ustanova može preuzeti obveze samo do visine utvrđene financijskim

planom i za to osigurati financijska sredstva (što znači da bi financijskim planom trebalo

predvidjeti npr.zdravstvene rizike). To uvelike otežava poslovanje zdravstvenih ustanova jer

na plan utječe trenutna promjena zahtjeva za oblicima zdravstvene zaštite koja se mora odmah

rješavati, a prihodi u zdravstvu su nesigurni (smanjivanje limita od strane HZZO-a,

nemogućnost naplate, nemogućnost planiranja donacija, prihodi od decentraliziranih sredstava

koji se priznaju u trenutku naplate i slično).

6. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI OPĆE BOLNICE OGULIN

U ovom poglavlju prikazana su opća, financijska i ekonomska obilježja Opće bolnice Ogulin

kao karakterističnog proračunskog subjekta u sustavu javnog zdravstva. Bolnica je ustanova u

vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i kao takva je obveznik

primjene proračunskog računovodstva i financijskog izvještavanja u proračunskom

računovodstvu. Za zakonitost svoj rada i poslovanja odgovorna je osnivaču.

54

6.1. Osnovne značajke i povijesni razvoj Opće bolnice Ogulin

"Kamen temeljac" ogulinske zdravstvene zaštite postavljen je u 18.st. dolaskom prvog

profesionalnog liječnika za potrebe vojnika ranjenih u sukobima s Turcima. Reorganizacijom

Vojne Krajine 1746.g, Ogulin je postao graničarska pukovnija Karlovačkog generalata. U 19.

stoljeću Ogulin je sjedište Modruško - riječke županije, dolazi do većeg razvoja grada i većeg

priljeva stanovništva. Za potrebe vojske ali i civilnog stanovništva izgrađena je 1847.godine

zgrada u kojoj je djelovala prva bolnica u kojoj su brigu o bolesnicima preuzele četiri sestre

milosrdnice, čiji se broj postepeno povećavao sve do 1910. Godine kad u Ogulinu radi šest

liječnika i jedanaest primalja koji zajedno brinu o zdravlju stanovnika.

Ubrzani razvoj zdravstvene službe na ogulinskom području nastaje 1958.godine, kada se

počelo s adaptacijama postojećih prostora i izgradnjom novih (1984. godine bolnica je

raspolagala sa 240 kreveta i pratećom dijagnostikom i poliklinikom, usmjerena daljnjem

razvoju djelatnosti i uvođenju tehnika i postupaka sve do ratnih zbivanja devedesetih godina

što je dovelo do modificiranja bolnice novonastalim prilikama. Završetkom Domovinskog

rata, bolnica se vraća uobičajenim aktivnostima i nastavlja unapređivanje djelatnosti.

Današnji status Opće bolnice Ogulin, kao i ostalih ustanova u zdravstvu određuju gospodarske

prilike u RH i nacionalna zdravstvena politika.

Opća bolnica Ogulin je ugovorna zdravstvena ustanova HZZO-a. Usluge zdravstvene zaštite

pruža za stanovništvo općine Ogulin kao i susjednih općina Karlovačke županije koje

gravitiraju Ogulinu. Osim sa područja Karlovačke županije, usluge bolnice koriste i

stanovnici dviju susjednih županija, Ličko-senjske i Primorsko–goranske. Zahvaljujući

kapacitetima bolnice koji omogućuju brzo zbrinjavanje pacijenata, liste čekanja su daleko

prihvatljivije nego u drugim zdravstvenim ustanovama, neki zahvati nisu na listi čekanja te se

obavljaju bez čekanja. Stoga se posljednjih godina bilježi porast zbrinjavaja pacijenata koji

dolaze iz svih dijelova Hrvatske. Za osiguranje sigurne i bolje budućnosti, bolnica nastoji

racionalno i optimalno koristiti sve raspoložive resurse u okviru društvenih kretanja i

nacionalne strategije zdravstva.

Opći akti Bolnice su Statut, Pravilnik o radu, Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i

sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnik o zaštiti na radu te drugi pravilnici, poslovnici i odluke

kojima se uređuju pojedina područja poslovanja Bolnice.

55

Statut Opće bolnice Ogulin utvrđuje djelatnost koju obavlja: Bolnica je ugovorna zdravstvena

ustanova za pružanje bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite bolesnika

oboljelih od akutnih bolesti kao i pružanje palijativne skrbi i produženog liječenja za

bolesnike oboljele od kroničnih bolesti koji zahtijevaju takvu skrb. Osnivač Bolnice je

Karlovačka županija. Osnovana je za pružanje zdravstvene zaštite stanovnika s područja

Županije i susjednih županija. Sjedište Bolnice je u Ogulinu, Bolnička ulica 38.

Bolnica obavlja zdravstvenu djelatnost prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN

150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12 i 70/12) i to:

- specijalističko-konzilijarnu i

- bolničku djelatnost

- palijativnu skrb (od rujna 2012.godine, uz suglasnost Ministarstva zdravlja).

Unutarnje ustrojstvo i način rada su propisani Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i

sistematizaciji radnih mjesta. Za obavljanje zdravstvene djelatnosti je ustrojeno 17 jedinica i

pet odjela, a za obavljanje drugih poslova je osnovano ravnateljstvo, služba za pravno-

kadrovske i administrativne poslove, ekonomsko-financijske poslove, plan i analizu, te služba

za tehničke poslove, informatiku, prehranu i skladišne poslove.

Tijela Bolnice su upravno vijeće, ravnatelj, stručno vijeće, stručni kolegij službe, odnosno

odjela, etičko povjerenstvo, povjerenstvo za lijekove, povjerenstvo za kvalitetu i povjerenstvo

za kontrolu bolničkih infekcija. Nadležnost i djelokrug rada navedenih tijela su propisani

Statutom. Upravno vijeće upravlja Bolnicom i nadzire rad ravnatelja. Ima pet članova, od

kojih su tri predstavnici Županije, a dva su predstavnici zaposlenika (jednog imenuje radničko

vijeće, a drugog stručno vijeće). Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine. Ravnatelj

organizira i vodi poslovanje Bolnice i odgovoran je za zakonitost rada i stručni rad.

Ravnatelja bira i razrješava upravno vijeće na četiri godine.

Posljednjih godina bilježi se smanjenje broja zaposlenika: broj zaposlenika se kretao od 314

koncem 2010.godine, koncem 2011. je bilo 316 zaposlenika, 308 koncem 2012.da bi se u

2014. smanjio na 301 zaposlenika. Smanjenje broja zaposlenih odnosi se uglavnom na

nezdravstvene djelatnike. Struktura ukupnog broja zaposlenika: 227 ili 71,8% su zdravstveni

zaposlenici, a 89 ili 28,2% su nezdravstveni zaposlenici.

56

U 2014. godini provodi se racionalizacija zdravstvenog sustava koja zahvaća i Bolnicu, u

tijeku je provedba master plana bolnica od strane Ministarstva zdravlja. Može se reći da je

Bolnica dio zdravstvenog sustava Županije u kojoj se nalazi još dvije opće bolnice, što će

svakako utjecati na organizaciju i djelokrug rada Bolnice.

6.2. Proračunsko računovodstvo i financijsko izvještavanje Opće bolnice

Ogulin

Opća bolnica Ogulin je proračunski korisnik i obvezna je voditi proračunsko računovodstvo

te sastavljati financijske izvještaje prema propisima o financijskom izvještavanju u

proračunskom računovodstvu. Osnovna svrha financijskih izvještaja je dati informacije o

financijskom položaju, uspješnosti ispunjenja postavljenih ciljeva i novčanim tijekovima.

Odredbe Zakona o proračunu nalažu da je odgovorna osoba (ravnatelj) proračunskog

korisnika odgovorna za zakonito i pravilno:

1. Planiranje i izvršavanje financijskog plana,

2. Prikupljanje prihoda i primitaka iz svoje nadležnosti i njihovo uplaćivanje u proračun,

3. Preuzimanje obveza, verifikaciju obveza, izdavanje naloga za plaćanje na teret

proračunskih sredstava,

4. Zakonitost, svrhovitost, učinkovitost i ekonomično raspolaganje proračunskim sredstvima.

6.2.1. Planiranje proračunskog korisnika jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave

Svaka jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna je, temeljem Uputa

Ministarstva financija za trogodišnje razdoblje izraditi i dostaviti korisnicima iz svoje

nadležnosti upute o načinu i rokovima izrade i dostave financijskih planova. Proračunski

korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (upravni odjeli i korisnici za

koje su oni nadležni) obvezni su izrađivati financijske planove u skladu s odredbama Zakona

o proračunu i pridržavati se Uputa.

Bolnica primjenjuje Pravilnik o proračunskom računovodstvu i Računskom planu. U

financijskom planu treba iskazati sve svoje prihode i rashode bez obzira na moguće uplate

57

dijela prihoda korisnika u proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili

podmirivanje dijela rashoda korisnika direktno s računa proračuna.

Prijedlog financijskog plana Bolnice, kao proračunskog korisnika jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave za trogodišnje razdoblje (u skladu s člankom 29. Zakona o

proračunu) sadrži: procjene prihoda i primitaka iskazane po vrstama za trogodišnje razdoblje,

plan rashoda i izdataka za isto razdoblje razvrstane prema proračunskim klasifikacijama te

obrazloženje prijedloga financijskog plana. Financijski plan treba biti uravnotežen, s

izuzetkom prihoda i rashoda (korisnici najčešće nemaju primitaka i izdataka) gdje je potrebno

u plan uključiti i predviđeni manjak, odnosno višak prihoda (model od 2014.godine nadalje) i

s navedenim bilančnim kategorijama postići uravnoteženje.

Kako je pri izradi financijskih planova potrebno napraviti vezu s proračunskim

klasifikacijama nužno je držati se odredbi Pravilnika o proračunskim klasifikacijama.

Nadležne jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne su proračunskim

korisnicima utvrditi programe te aktivnosti i projekte iz svoje nadležnosti.

6.2.1.1. Prihodi i primici te rashodi i izdaci

Proračunski korisnik jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Bolnica,

prihode i primitke za određenu godinu planira na razini podskupine (treća razina računskog

plana), a za slijedeće dvije godine na razini skupine (druga razina računskog plana). Jedinice

lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihovi proračunski korisnici koriste izvore

financiranja definirane Pravilnikom o proračunskim klasifikacijama. Bolnica je obvezna

izraditi procjenu prihoda i primitaka za određeno razdoblje po izvorima financiranja. Izvori

financiranja predstavljaju skupine prihoda i primitaka iz kojih se podmiruju rashodi i izdaci

određene vrste i utvrđene namjene. Osnovni izvori financiranja jesu:

1. Opći prihodi i primici

2. Vlastiti prihodi

3. Prihodi za posebne namjene

4. Pomoći

5. Donacije

6. Prihodi od prodaje ili zamjene nefinancijske imovine i naknade s naslova osiguranja

58

7. Namjenski primici.

Ustanove u zdravstvu odvojeno planiraju sredstva koja dobivaju iz državnog proračuna, iz

HZZO-a i iz lokalnog proračuna kao:

- opći prihodi i primici - državni proračun,

- opći prihodi i primici - HZZO i

- opći prihodi i primici - županijski proračun.

Rashode i izdatke za određenu godinu Bolnica planira na razini podskupine (treća razina

računskog plana), a za slijedeće dvije godine na razini skupine (druga razina računskog

plana). Upravno vijeće je obvezno usvojiti financijski plan do kraja tekuće godine za slijedeću

godinu, kako bi se od 1. siječnja naredne godine mogle preuzimati i izvršavati nove obveze.

6.2.1.2. Obrazloženje financijskog plana

Obrazloženje financijskog plana Bolnice je podloga za analiziranje rezultata (učinaka) i

oblikovanje budućih ciljeva, usmjeravanje djelovanja Bolnice te osnova za utvrđivanje

odgovornosti. Uvođenjem srednjoročnog fiskalnog okvira i programskog planiranja u skladu s

najboljom europskom praksom naglasak se stavlja na rezultate koji se postižu provedbom

programa, aktivnosti i projekata, umjesto na vrstu i visinu troškova. Time se zahtijeva

preuzimanje odgovornosti za rezultate provedbe programa (i aktivnosti i projekata) od

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihovih proračunskih korisnika.

Obrazloženje prijedloga financijskog plana sadrži:

- sažetak djelokruga rada proračunskog korisnika,

- obrazložene programe,

- zakonske i druge podloge na kojima se zasnivaju programi,

- usklađene ciljeve, strategiju i programe s dokumentima dugoročnog razvoja,

- ishodište i pokazatelje na kojima se zasnivaju izračuni i ocjene potrebnih

sredstava za provođenje programa,

- izvještaj o postignutim ciljevima i rezultatima programa temeljenim na

pokazateljima uspješnosti iz nadležnosti proračunskog korisnika u prethodnoj

godini,

59

- ostala obrazloženja i dokumentaciju.

Budući da se financijski plan, odnosno proračun čiji se posebni dio sastoji od financijskih

planova proračunskih korisnika, usvaja za trogodišnje razdoblje važno je kroz obrazloženje

postići da proračunski dokumenti pažljivo objašnjavaju, od godine do godine, kako su

procjene proračunskih stavki i višegodišnje procjene povezane s višegodišnjim procjenama iz

prethodne godine.

6.2.1.3. Planiranje rashoda proračunskih korisnika u sklopu Decentraliziranih funkcija

Županije, gradovi i općine koji su preuzeli financiranje decentraliziranih funkcija, kao i

njihovi krajnji korisnici (ustanove), dužni su kod planiranja sredstava potrebnih za osiguranje

minimalnih financijskih standarda (bilančnih prava) primjenjivati financijske pokazatelje dane

u Uputama.

Ukupan iznos sredstava potrebnih za osiguranje minimalnih financijskih standarda (bilančnih

prava), za svaku pojedinu decentraliziranu funkciju, potrebno je izraditi u skladu s limitima

danim u Uputama, s time da tijela (ministarstva i druga tijela državne uprave) koja su

nadležna za decentralizirane funkcije samostalno odrede strukturu rashoda unutar zadanih

limita i u skladu s potrebama krajnjih korisnika (ustanova). Fleksibilnost u rasporedu

bilančnih prava, vezano na strukturu rashoda propisanu visinom limita danih u Uputama,

nužna je zbog alokacije sredstava tamo gdje je to najpotrebnije, a samim time bi se tijekom

proračunske godine smanjio broj zahtjeva upućen Vladi RH za prenamjenom/preraspodjelom

sredstava unutar ukupnog iznosa bilančnih prava svake pojedine decentralizirane funkcije.

6.2.1.4. Financijski plan Opće bolnice Ogulin za 2011.godinu

Bolnica odvojeno planira sredstva koja dobiva iz proračuna jedinice lokalne i podučne

(regionalne) samouprave i iz HZZO-a. Svoj prijedlog financijskog plana Bolnica dostavlja

nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u rokovima

koje utvrdi nadležna jedinica svojim uputama o načinu i rokovima izrade i dostave

financijskih planova. Uz financijski plan sastavlja se i Obrazloženje financijskog plana 2011-

2013.godine, te Obrazloženje odstupanja financijskog plana za 2011.-2013.godinu u odnosu

60

na Financijski plan za 2010.-2012.godinu, u kojima se obrazlažu aktivnosti, kategorije

rashoda i izdataka i pokazatelji kojima se uspoređuje sa prehodnom godinom.

Financijskim planom Bolnice za 2011. su planirani prihodi i rashodi u iznosu 60.861.197,00

kn. Tijekom 2011. su donesene izmjene plana kojima su prihodi i rashodi planirani u iznosu

63.253.950,00 kn, što je za 2.392.753,00 kn ili 3,9% više od plana. S Hrvatskim zavodom za

zdravstveno osiguranje je ugovoreno godišnje financiranje provođenja zdravstvene zaštite iz

obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu 49.296.000,00 kn. Izvori financiranja su, osim

HZZO, prihodi iz državnog i županijskog proračuna, od pružanja usluga, donacija, naknade

štete od osiguranja i imovine. Vrijednosno najznačajniji rashodi u iznosu 34.839.800,00 kn ili

55,1% su planirani za plaće zaposlenika.

U skladu s odredbom članka 39. Zakona o proračunu (NN 87/08, 136/12), donesene su

projekcije za sljedeće dvije godine, odnosno 2012. i 2013. godinu. Prema spomenutim

projekcijama, planirani su prihodi i rashodi za 2012. u iznosu 60.085.770,00 kn, te za 2013. u

iznosu 60.590.520,00 kn.

6.3. Analiza financijskih izvještaja Opće bolnice Ogulin za 2011. godinu

Bolnica vodi poslovne knjige i sastavlja financijske izvještaje prema proračunskom

računovodstvu u skladu s Pravilnikom o proračunskom izvještavanju u proračunskom

računovodstvu.

Sastavljeni su propisani financijski izvještaji:

A) Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima

Prema podacima iz Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima, ukupni prihodi

su ostvareni u iznosu 63.263.061,00 kn, što je za 243.228,00 kn ili 0,4% manje u odnosu na

prethodnu godinu. Prihodi su za 2011. ostvareni za 9.111,00 kn više od planiranih.

U tablici broj 2 se daju podaci o ostvarenim prihodima i primicima.

61

Tablica 2. Ostvareni prihodi i primici – skraćena tablica

u kn

Redni

broj

Prihodi i primici Ostvareno

za 2010.

Ostvareno

za 2011.

Indeks

(4/3)

1 2 3 4 5

1. Prihodi iz proračuna 53.971.062,00 53.437.751,00 99,0

1.1. Prihodi od HZZO 51.207.102,00 50.659.123,00 98,9

1.2. Prihodi iz

županijskog proračuna

2.763.960,00 2.778.628,00 100,5

2. Prihodi od pruženih usluga i prihodi od

donacija

906.644,00 1.116.465,00 123,1

2.1. Prihodi od pruženih usluga

802.842,00 880.317,00 109,7

2.2. Prihodi od donacija 103.802,00 236.148,00 227,5

3. Prihodi od upravnih

i administrativnih

pristojbi, pristojbi

po posebnim

propisima i naknada

8.316.598,00 8.493.831,00 102,1

4. Prihodi od imovine 116.501,00 151.231,00 129,8

5. Pomoći 37.813,00 50.000,00 132,2

6. Prihodi od prodaje

nefinancijske

imovine

31.221,00 13.783,00 44,1

7. Primici od

financijske imovine

i zaduživanja

126.450,00 0,00 -

Ukupno 63.506.289,00 63.263.061,00 99,6

Izvor: Godišnji financijski izvještaji Opće bolnice Ogulin, 2011.

Vrijednosno su najznačajniji prihodi iz proračuna u iznosu 53.437.751,00 kn i čine 84,5%

ukupno ostvarenih prihoda. Odnose se na prihode iz državnog proračuna putem HZZO na

temelju ugovorenih obveza u iznosu 50.659.123,00 kn i prihode iz županijskog proračuna

2.778.628,00 kn.

U 2011. su od HZZO ostvareni prihodi u iznosu 58.995.226,00 kn. Najvećim dijelom se

odnose na prihode za provedenu zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja i

zdravstvene zaštite zdravlja na radu u iznosu 49.066.682,00 kn i prihode od dopunskog

zdravstvenog osiguranja 7.943.944,00 kn. Drugi prihodi od HZZO (za posebno skupe

lijekove, ino-osiguranike, laboratorijske usluge, primarnu zdravstvenu zaštitu, krv i krvne

derivate) su ostvareni u iznosu 1.984.600,00 kn. Za provođenje zdravstvene zaštite je

zaključen ugovor i dodaci ugovoru za razdoblje od 2010. do 2012. Prema navedenom ugovoru

HZZO osigurava Bolnici za 2011. sredstva iz obveznog zdravstvenog osiguranja i

zdravstvene zaštite zdravlja na radu u iznosu 49.296.000,00 kn, odnosno 4.108.000,00 kn

62

mjesečno, te iz dopunskog zdravstvenog osiguranja 7.764.000,00 kn, odnosno 647.000,00 kn

mjesečno. Prema ugovoru Bolnica je obvezna poslovati u okviru maksimalnog mjesečnog

iznosa sredstava, a ako na osnovi usklađenja i konačnog obračuna zaprimljenih računa HZZO

utvrdi da je prekoračen maksimalni godišnji iznos sredstava, Bolnici će vratiti račune i neće

podmiriti nastale troškove. Tijekom 2011. Bolnica je HZZO za obavljene usluge iz obveznog

zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite zdravlja na radu ispostavila račune u ukupnom

iznosu 51.715.060,00 kn, što je više od ugovorenog iznosa za 2.419.060,00 kn, te za

dopunsko zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu 8.379.777,00 kn, što je više od

ugovorenog iznosa za 615.777,00 kn.

Prema godišnjem usklađenju i konačnom obračunu s HZZO Bolnici su priznati računi iz

obveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite zdravlja na radu u iznosu

49.066.682,00 kn, dok je 2.648.378,00 kn prekoračenog ugovorenog maksimalnog iznosa za

2011. osporeno, a računi za osporeni iznos prekoračenja, kao neplaćeni, vraćeni su Bolnici.

Potraživanja iznad limita nisu evidentirana u poslovnim knjigama. Računi za dopunsko

zdravstveno osiguranje su priznati u cjelokupnom iznosu.

Prihodi iz županijskog proračuna su ostvareni u iznosu 2.778.628,00 kn, a odnose se na

decentralizirana sredstva u skladu s Odlukom o minimalnim financijskim standardima za

decentralizirane funkcije za zdravstvene ustanove za 2011. Utrošeni su za nabavu medicinske

i laboratorijske opreme i uređaja, uredskog namještaja i opreme, adaptaciju ambulante za hitni

medicinski prijam pacijenata, instaliranje dizala, nabavu računala, računalne opreme i

programa, vozila za prijevoz krvi i krvnih derivata, te usluge tekućeg i investicijskog

održavanja opreme i objekata.

Prihodi od pruženih usluga i prihodi od donacija su ostvareni u iznosu 1.116.465,00 kn.

Odnose se na prihode od pruženih usluga (prihode od drugih zdravstvenih organizacija,

najamnine, pansion majka i dijete, od privatnih osiguravatelja, apartmana, od građana za

participacije za bolničko liječenje koji nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje, od pravnih

osoba te izdavanja dokumentacije) u iznosu 880.316,00 kn, kapitalne donacije (uređaji za

hemodijalizu, reverzni osmotski sustav čiste vode, klima uređaji te roler za operacijsku salu) u

iznosu 206.329,00 kn i tekuće donacije (od trgovačkih društava u novcu za specijalizaciju

zdravstvenih zaposlenika Bolnice) u iznosu 29.820,00 kn.

63

Prihodi od upravnih i administrativnih pristojbi, pristojbi po posebnim propisima i naknada su

ostvareni u iznosu 8.493.831,00 kn. Vrijednosno su najznačajniji prihodi od dopunskog

zdravstvenog osiguranja u iznosu 7.943.944,00 kn ili 93,5% te obavljanja zdravstvenih usluga

(participacije u specijalističkim ambulantama i za bolničko liječenje, obavljanja zdravstvenih

usluga koje pacijenti plaćaju sami) u iznosu 339.096,00 kn ili 4,0%.

Prema podacima iz Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima, ukupni rashodi

su ostvareni u iznosu 64.006.966,00 kn, što je za 2.161.182,00 kn ili 3,5% više u odnosu na

prethodnu godinu. Rashodi su za 2011. ostvareni za 753.016,00 kn ili 1,2% više od planiranih.

U tablici broj 3 se daju podaci o ostvarenim rashodima.

Tablica 3. Ostvareni rashodi – skraćena tablica

u kn

Redni broj Rashodi Ostvareno

za 2010.

Ostvareno

za 2011.

Indeks

(4/3)

1 2 3 4 5

1. Rashodi za

zaposlene

40.476.146,00 41.712.123,00 103,1

2. Materijalni rashodi 18.271.135,00 19.652.128,00 107,6

2.1. Rashodi za materijal

i energiju

12.653.165,00 13.646.172,00 107,8

2.1.1. Rashodi za lijekove 3.445.296,00 3.636.655,00 105,6

2.1.2. Rashodi za

medicinski potrošni

materijal

5.045.344,00 5.748.729,00 113,9

2.1.3. Drugi rashodi za

materijal i energiju

4.162.525,00 4.260.788,00 102,4

2.2. Rashodi za usluge 3.866.369,00 4.324.669,00 111,9

2.3. Drugi materijalni

rashodi

1.751.601,00 1.681.287,00 96,0

3. Financijski rashodi 89.200,00 40.485,00 45,4

4. Ostali rashodi 442.295,00 18.900,00 4,3

5. Rashodi za nabavu

nefinancijske

imovine

2.567.008,00 2.583.330,00 100,6

Ukupno 61.845.784,00 64.006.966,00 103,5

Višak prihoda i primitaka 1.660.505,00 - -

Manjak prihoda - 743.905,00 -

Izvor: Godišnji financijski izvještaji Opće bolnice Ogulin, 2011.

Manjak prihoda nad rashodima tekuće godine iznosi 743.905,00 kn. Preneseni višak prihoda i

primitaka iz 2010. iznosi 1.660.505,00 kn i manjak iz prethodnih godina 3.614.382,00 kn te

manjak prihoda za pokriće u sljedećem razdoblju iznosi 2.697.782,00 kn.

64

Vrijednosno najznačajniji rashodi su ostvareni za zaposlene u iznosu 41.712.123,00 kn ili

65,2% i materijalne rashode u iznosu 19.652.128,00 kn ili 30,7% ukupno ostvarenih rashoda.

Drugi rashodi (financijski rashodi, ostali rashodi i rashodi za nabavu nefinancijske imovine)

iznose 2.642.715,00 kn i imaju udjel 4,1%.

Vrijednosno najznačajniji rashodi za materijal i energiju su rashodi za medicinski potrošni

materijal u iznosu 5.748.729,00 kn, lijekove 3.636.655,00 kn, te energiju i lož ulje

2.585.632,00 kn. Vrijednosno najznačajniji rashodi za usluge su rashodi za usluge tekućeg i

investicijskog održavanja u iznosu 1.510.207,00 kn, usluge po zaključenim ugovorima o djelu

920.735,00 kn i zdravstvene usluge drugih ustanova 894.540,00 kn.

Rashodi za nabavu nefinancijske imovine su ostvareni u iznosu 2.583.330,00 kn. Vrijednosno

najznačajniji rashodi za nabavu nefinancijske imovine se odnose na nabavu medicinske i

laboratorijske opreme u iznosu 1.570.722,00 kn, dodatnih ulaganja na građevinskim

objektima 229.290,00 kn i prijevoznih sredstava 109.996,00 kn.

B) BILANCA

Prema podacima iz Bilance na dan 31. prosinca 2011., ukupna vrijednost imovine, te obveza i

vlastitih izvora je iskazana u iznosu 39.632.603,00 kn.

U tablici broj 4 se daju podaci o vrijednosti imovine, te obveza i vlastitih izvora početkom i

koncem 2011.

Tablica 4. Vrijednost imovine, obveza i vlastitih izvora početkom i koncem 2011.

Redni broj Opis 1. siječnja 31. prosinca Indeks (4/3)

1 2 3 4 5

1. Nefinancijska

imovina

28.764.794,00 28.352.623,00 98,6

1.1. Prirodna bogatstva

(zemljište) 429.524,00 429.524,00 100,0

1.2. Građevinski objekti 20.528.642,00 20.342.747,00 99,1

1.3. Postrojenja i oprema 7.070.024,00 6.688.775,00 94,6

1.4. Prijevozna sredstva 0,00 91.681,00 -

1.5. Nefinancijska

imovina u pripremi

0,00 134.059,00 -

1.6. Druga nefinancijska

imovina

736.604,00 665.837,00 90,4

2. Financijska imovina 10.116.180,00 11.279.980,00 111,5

65

2.1. Novčana sredstva 2.157.853,00 3.030.876,00 140,5

2.2. Potraživanja za više plaćene poreze i ostala potraživanja

1.083.981,00 1.339.032,00 123,5

2.3. Potraživanja za prihode poslovanja

3.124.853,00 3.224.840,00 103,2

2.4. Potraživanja od prodaje

nefinancijske

imovine

217.668,00 185.071,00 85,0

2.5. Rashodi budućeg razdoblja i

nedospjela naplata

prihoda

3.531.825,00 3.500.161,00 99,1

Ukupno imovina 38.880.974,00 39.632.603,00 101,9

3. Obveze 7.143.291,00 9.066.166,00 126,9

3.1. Obveze za rashode

poslovanja

7.120.911,00 8.434.305,00 118,4

3.2. Obveze za nabavu

nefinancijske

imovine

22.380,00 631.861,00 -

4. Vlastiti izvori 31.737.683,00 30.566.437,00 96,3

Ukupno obveze i vlastiti

izvori

38.880.974,00 39.632.603,00 101,9

Izvanbilančni zapisi 100.098,00 100.098,00 100,0

Izvor: Godišnji financijski izvještaji Opće bolnice Ogulin, 2011.

Od ukupne vrijednosti imovine, na nefinancijsku imovinu se odnosi 28.352.623,00 kn ili

71,5% i financijsku imovinu 11.279.980,00 kn ili 28,5%. Vrijednost zemljišta se odnosi na

građevinsko zemljište ukupne površine 28 765 m2, koje je u poslovnim knjigama evidentirano

na temelju diobene bilance Medicinskog centra Ogulin iz 1994. Tijekom 2011. je utvrđeno

vlasništvo Bolnice nad građevinskim zemljištem ukupne površine 27 198 m2. Bolnica je u

2012. procijenila vrijednost zemljišta za koje je pribavila dokaze o vlasništvu, te ga

evidentirala u poslovnim knjigama u vrijednosti 2.175.853,00 kn. Građevinski objekti se

odnose na zgrade bolnice u vrijednosti 18.102.075,00 kn, gospodarske objekte (kotlovnicu,

stanicu za medicinske plinove i butansku stanicu) 1.998.828,00 kn, stanove 144.778,00 kn i

druge građevinske objekte (cestu i pročistač otpadnih voda) 97.066,00 kn. Ukupna površina

korisnog prostora bolnice i gospodarskih objekata je 15 476 m2.

Vrijednost postrojenja i opreme se odnosi na medicinsku opremu 5.222.769,00 kn, opremu za

grijanje i ventilaciju 465.342,00 kn, namještaj 380.911,00 kn, opremu za druge namjene

308.883,00 kn, uredsku opremu i računala 292.448,00 kn, telefone i telefonske centrale te

specijalne alate 18.422,00 kn. U 2011. je povećana nabavna vrijednost opreme za

2.034.895,00 kn, od čega se na opremu za koju je Bolnica provela postupke javne nabave u

66

skladu sa zakonskim odredbama odnosi 1.795.487,00 kn (financirana iz decentraliziranih

sredstava Županije 1.485.631,00 kn i vlastitih sredstava 309.856,00 kn), a na darovanu

opremu 239.408,00 kn. Oprema je evidentirana u poslovnim knjigama Bolnice i stavljena u

uporabu, osim računalne opreme nabavljene koncem godine u vrijednosti 72.682,00 kn, koja

je u pripremi.

Druga nefinancijska imovina se odnosi na zalihe za obavljanje djelatnosti (lijekove, potrošni

medicinski materijal, lož ulje i drugo) u iznosu 535.243,00 kn, računalne programe 92.522,00

kn, te zalihe sitnog inventara, knjige i umjetnička djela 38.072,00 kn.

Potraživanja koncem 2011. iznose 4.748.943,00 kn, a odnose se na potraživanja od HZZO u

iznosu 2.940.889,00 kn, druga potraživanja 1.219.399,00 kn, za decentralizirana sredstva

485.865,00 kn, te od drugih zdravstvenih ustanova 102.790,00 kn. U odnosu na potraživanja

početkom godine, koja su iznosila 4.426.502,00 kn, veća su za 322.441,00 kn ili 7,3%. Razlog

povećanja potraživanja je uplata decentraliziranih sredstava u siječnju 2012. Od ukupnih

potraživanja, dospjela su potraživanja u iznosu 865.070,00 kn ili 18,2%, od čega potraživanja

do 90 dana iznose 698.004,00 kn, a preko 90 dana iznose 167.066,00 kn. Do konca 2012. je

naplaćeno 3.861.295,00 kn ili 81,3% ukupnih potraživanja iskazanih koncem 2011.

Rashodi budućeg razdoblja u iznosu 3.500.161,00 kn se odnose na obračunanu plaću za

prosinac 2011.

Obveze iznose 9.066.166,00 kn. U odnosu na stanje obveza početkom godine, veće su za

1.922.875,00 kn ili 26,9%. Zbog povećanja rashoda za nabavu lijekova, potrošnog

medicinskog materijala i nefinancijske imovine u 2011. povećale su se i obveze za navedene

nabave u iznosu 1.914.799,00 kn.

Ukupne obveze se odnose na obveze za materijalne rashode (sanitetski materijal, krv i krvne

derivate 2.346.978,00 kn, lijekove 1.431.527,00 kn, usluge 304.275,00 kn, živežne namirnice

231.438,00 kn, energiju 183.456,00 kn, drugi materijal 135.785,00 kn, naknade troškova

zaposlenima 113.175,00 kn, druge nespomenute usluge 66.181,00 kn i usluge drugih

zdravstvenih ustanova 10.918,00 kn) u iznosu 4.823.733,00 kn, zaposlene 3.600.587,00 kn,

nabavu nefinancijske imovine 631.861,00 kn, te obveze za financijske rashode i druge tekuće

obveze 9.985,00 kn. Od ukupnih obveza, dospjele su obveze u iznosu 779.386,00 kn ili 8,6%,

od čega obveze do 90 dana iznose 756.500,00 kn, a preko 90 dana 22.886,00 kn. Do konca

2012. je plaćeno 9.063.926,00 kn, a neplaćene obveze iznose 2.240,00 kn.

67

7. ZAKLJUČAK

Proračun predstavlja procjenu godišnjih prihoda i primitaka te utvrđenih iznosa izdataka i

drugih plaćanja države i jedinica lokalne samouprave i uprave. Proračunom se osiguravaju

financijska sredstva proračunskim korisnicima koji ista (novac) smiju koristiti samo za

namjene određene proračunom i to do visine utvrđene proračunom. Proračunskim

računovodstvom uređuju se poslovne knjige, knjigovodstvene isprave i obrada podataka,

sadržaj računa računskog plana, priznavanje prihoda i primitaka te rashoda i izdataka,

procjenjivanje bilančnih pozicija, revalorizacija, financijsko izvještavanje i druga područja u

svezi s proračunskim računovodstvom. Temelji se na općeprihvaćenim računovodstvenim

načelima: istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, te na

međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor. Proračunsko računovodstvo

vodi se po načelu dvojnog knjigovodstva, a prema rasporedu računa iz računskog plana

proračuna. Računovodstvo, pa tako i proračunsko računovodstvo mora vjerodostojno

dokumentirati sve događaje i izvor je informacija potrebnih za kontrolu i poticanje poslovnih

procesa te donošenje odluka na svim razinama.

Proračunsko računovodstvo predstavlja dio računovodstvenog sustava kojim se uređuje

prikupljanje, analiziranje i izvještavanje o poslovnim događajima proračunskih korisnika. Uz

evidentiranje i izvještavanje poseban se naglasak stavlja na planiranje proračuna iz razloga što

se planiranjem nastoji osigurati sredstva iz proračuna za obavljanje osnovne djelatnosti

proračunskog korisnika. Uvođenjem novog proračunskog sustava Republika Hrvatska

prihvatila je trogodišnji sustav proračunskog planiranja: procjenu financijskih izdataka za

određenu godinu i procijenjene podatke za sljedeće dvije proračunske tj. fiskalne godine.

Proces planiranja započinje od prijedloga zahtjeva za dodjelu sredstava od strane

proračunskih korisnika. Prijedlozi zahtjeva proračunskih korisnika moraju sadržavati izdatke

predviđene za proračunsku godinu te za sljedeće dvije godine, sažeti prikaz i strukturu

djelatnika i dužnosnika za koje se traže proračunska sredstva, obrazloženje predviđenih

potreba i prijedloge zahtjeva koji se odnose na buduće obveze ili višegodišnje izdatke. U

samom početku planiranja proračunskim korisnicima određuje se okvirna svota (ograničenja

financijskih sredstava) do koje korisnici mogu planirati svoje izdatke. Nakon što su sredstva

iz proračuna odobrena i dobivena te utrošena za predviđene namjene proračunski korisnici

izrađuju financijske izvještaje koji daju informacije o financijskom položaju, uspješnosti

68

ispunjenja postavljenih ciljeva i izvršenju plana proračunskog korisnika te iste dostavljaju

nadležnim tijelima na uvid. U izradi i izvršavanju proračuna od proračunskih korisnika

zahtijeva se ista primjena načela zakonitosti, učinkovitosti, ekonomičnosti i transparentnosti u

okvirima zakona. U skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti bitno je istaknuti da

korisnici sredstva koriste za postizanje maksimalnog učinka, s tim da se postizanje učinka

očekuje uz minimalni opseg sredstava. Svi proračuni i proračunski korisnici dužni su

dosljedno primjenjivati načela, pravne norme i postupke za izradu, donošenje i izvršavanje

financijskih planova, odnosno proračuna pri upravljanju proračunskim sredstvima i

imovinom, u proračunskom računovodstvu i izvještavanju, s tim da podliježu proračunskom

nadzoru i unutarnjoj kontroli koju sami ustrojavaju. Bit računovodstvenog sustava je pružanje

pouzdane, istinite i točne informacije za donošenje pravilne odluke. Navedena obilježja

računovodstvene informacije kod proračunskih korisnika dolaze značajnije do izražaja nego

kod drugih računovodstvenih sustava. Naime, kontrola izdataka upravo se temelji na

računovodstvenim informacijama koje pokazuju gdje su i za koju namjenu nastali izdaci.

Zdravstvo je skup aktivnosti koje djeluju na unapređenju zdravlja ljudi. Zdravstveni sustav je

specifičan po načinu financiranja koji obuhvaća proces prikupljanja sredstava zdravstvenog

osiguranja i drugih sredstava zdravstvene zaštite, te distribuciju tih sredstava davateljima

zdravstvene zaštite (u Hrvatskoj putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje).

Troškovi zdravstva u svim zemljama pa tako i u Hrvatskoj imaju trend rasta i neophodna je

reforma zdravstvenog sustava u smislu financiranja te vrednovanja kvalitete zdravstvenih

usluga. Reforma zdravstva i zdravstvenog sustava je veoma kompleksna zadaća Ministarstva

zdravlja kojom se nastoji zaštititi prava pacijenata, ali isto tako postići i dugoročnu održivost

cjelokupnog sustava u smislu financiranja zdravstvene zaštite. Nastoji se umanjiti prevelika

uloga države u financiranju usmjeravanjem na privatno osiguranje i jačanje tržišnih

elemenata.

Strategija razvoja zdravstvenog sustava u Hrvatskoj predviđa novi model ugovaranja

zdravstvenih ustanova temeljen na praćenju učinkovitosti i kvaliteti pružanja zdravstvene

zaštite, informatizaciju zdravstvenog sustava kao preduvjeta za praćenje rada, potrošnje i

ostvarivanja ciljeva odnosno učinkovitog upravljanja sustavom zdravstva, te privlačenjem

sredstava iz strukturnih fondova Europske Unije u cilju poboljšanja učinkovitosti cjelokupnog

69

zdravstvenog sustava u ekonomsko-financijskom smislu i u smislu poboljšanja kvalitete

zdravstvenih usluga.

Računovodstvo zdravstvenih ustanova propisano je zakonima, propisima i uputama

Ministarstva financija i ne razlikuje se od računovodstva ostalih proračunskih korisnika.

Financijski izvještaji zdravstvenih ustanova su propisani zakonom, standardiziranog oblika,

služe za eksterno izvještavanje. To su temeljni financijski izvještaji o poslovanju,

promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza i bilješke, te pomoćni djelomični

izvještaji o obvezama, a izvještaj o novčanom tijeku se sastavlja fakultativno. Izvještaji se

dostavljaju Ministarstvu financija, Državnoj reviziji, resornom ministarstvu, jedinici lokalne i

područne (regionalne) samouprave (osnivaču) te Hrvatskom zavodu za zdravstveno

osiguranje. Pored ovih izvještaja postoje i interni izvještaji zdravstvenih ustanova koji su

nestandardizirani, a sastavljaju se prema zahtjevima pojedinih korisnika. Razlikuju se od

temeljnih financijskih izvještaja zbog neusklađenosti u priznavanju rashoda, te posebnostima

ostvarivanja prihoda javnih zdravstvenih ustanova. Zdravstvena ustanova može preuzeti

obveze do visine financijskih sredstava predviđenih financijskim planom.

Najvažniji problem zdravstvenog sustava svih zemalja pa tako i Republike Hrvatske je

održivost. U tom smislu je donesen Strateški plan Ministarstva zdravlja 2013.-2015. godine

kojim se definiraju glavni ciljevi zdravstvenog sustava u smislu efikasnijeg poslovanja

zdravstvenih ustanova, osiguravanja boljih uvjeta rada i daljnjeg unapređivanja bolničkih

usluga. Jedan od najvažnijih ciljeva je Master plan bolničkog zdravstvenog sustava kojim se

predviđa optimalna organizacija i nov ustroj bolničkog sustava. Predlažu se udruživanja nekih

postojećih bolnica u regionalne mreže, nova organizaciju rada unutar bolnica i bolničkih

mreža te osnivanje nacionalnih i regionalnih centara izvrsnosti.

70

LITERATURA

KNJIGE

1. Bajo, A.,, 2006., Proračunski sustav: ornament ili sredstvo upravljanja državnim

financijama, Institut za javne financije, Zagreb

2. Brümmerhoff, D. 2000., Javne financije, MATE, Zagreb

3. Gulin, D.et.al., Računovodstvo, 2003., Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika & Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb

4. Jelčić, B. 2001., Javne financije, RRiF – plus, Zagreb

5. Jurković, P., 2002., Javne financije, MASMEDIA, Zagreb

6. Keser, J., Jakir, I.et.al.,2000., Sustav proračuna : računovodstvo, financije, revizija,

porezi, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

7. Ohmae, K. 2007., Nova globalna pozornica: Izazovi i prilike u svijetu bez granica,

MATE, Zagreb

8. Ott, K..,et.al., 2006., Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji – izazovi sudjelovanja

(četvrti svezak), Institut za javne financije & Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb

9. Ott, K., Bajo, A. Bronić, M., Bratić, V., Medak Fell, D, 2009., Proračunski vodič za

građane, Institut za javne financije, Zagreb (priručnik)

10. Sever, I. 1995., Javne financije: razvoj, osnove teorije, analiza, Ekonomski fakultet u

Rijeci, Rijeka

11. Skupina autora, 2011., Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika, RRiF-

plus, III.izmijenjena i dopunjena naklada, Zagreb

12. Vašiček D.et al. 2007., Računovodstvo proračuna: osnove sustava, primjeri

knjiženja,Propisi, Računski plan, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

PRAVNI AKTI

1. Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020., 2012., Narodne novine, 116

71

2. Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu, 2011., Narodne novine, 114

3. Pravilnik o financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu, 2011., Narodne novine, 11.

4. Pravilnik o proračunskim klasifikacijama, 2010., Narodne novine, 26

5. Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, 2009., Narodne novine, 128

6. Strateški plan Ministarstva zdravlja 2013.-2015.godine, 2012. Ministarstvo zdravlja,

Zagreb

7. Statut Opće bolnice Ogulin

8. Zakon o Proračunu, 2008., Narodne novine, Zagreb, 87.

9. Zakon o fiskalnoj odgovornosti, 2010., Narodne novine, 139.

10. Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola, 2006., Narodne novine, 141.

11. Zakon o državnoj reviziji, 2005., Narodne novine, 146.

12. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, 2008., Narodne novine, 150.

ČLANCI I PUBLIKACIJE

1. Bejaković, P., Bratić, V. i Vukšić, G., 2012., „Komparativna analiza zaposlenosti i

naknada za zaposlene u javnom sektoru u Hrvatskoj i u Europskoj uniji“, Društvena

istraživanja, Časopis za opća društvena pitanja, Zagreb

2. Državni ured za reviziju, 2013. „Izvješće o obavljenoj financijskoj reviziji bolničkih

zdravstvenih ustanova za 2011.godinu“, Sabor Republike Hrvatske, Zagreb

3. Jakir Bajo, I. , Rebrović, S., 2014. „ Godišnji financijski izvještaji za 2013.godinu“,

TIM4PIN, Specijalizirani časopis centra za razvoj javnog i neprofitnog sektora,

Zagreb

4. Smolić, Š., 2008., Znanstveni magistarski rad: „Komparativna analiza zdravstvene

potrošnje u Hrvatskoj i odabranim zemljama Europske unije“, Sveučilište u Zagrebu,

Ekonomski fakultet, Zagreb

72

5. Vašiček, D., 2011/12., „Računovodstvo proračuna - predavanja - samo za internu

upotrebu studenata“, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka

ELEKTRONIČKI IZVORI

1. Bajo, A. 2001., „Državna riznica u Hrvatskoj-realnost ili mogućnost“, Povremeno

glasilo Instituta za javne financije-NEWSLETTER, Institut za javne financije, br. 6.,

(22. ožujka 2014.) http://www.ijf.hr/newsletter/6.pdf

2. Budimir, V. 2006., „Proračunsko računovodstvo“, Veleučilište u Požegi, Požega, (22.

ožujka 2014.) www.vup.hr/.../Proracunsko_racunovodstvo-redovni-19.10.06..ppt

3. Gašparić, K., 2013., „Potpuna istina o propasti hzzo-a hrvatsko zdravstvo je u kolapsu

i opasno je po zdravlje građana“, Jutarnji list, Zagreb, (13.ožujka 2014.)

http://www.jutarnji.hr/hrvatsko-zdravstvo-je-u-kolapsu-i-opasno-je-po-zdravlje-

gradana/1123072/)

4. Mihaljek, D.,“Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj:kako da se počnemo baviti

uzrocima,a ne simptomima problema? – NEWSLETTER“, Institut za javne financije,

br.31., (29.ožujka 2014.) , http://www.ijf.hr/newsletter/31.pdf-

5. Mihaljek, D., 2007., „Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj: Kako vidjeti šumu

od drveća“, Institut za javne financije, Zagreb, (23.ožujka 2014.)

https://www.google.hr/mihaljek+zdravstvena+politika

6. Mastilica, M, „Financiranje zdravstvene zaštite i zdravstveno osiguranje“, (30.ožujka 2014.) hrcak.srce.hr/file/67026

7. Varga, S., 2014. „Kako će se izdvajanje HZZO-a iz proračuna odraziti na zdravstveni

sustav i pacijente?“, Večernji list, Zagreb, (26.ožujka 2014.)

http://barometar.vecernji.hr/topics/slug/kako-ce-se-izdvajanje-hzzo-iz-proracuna-

odraziti/

73

8. Vašiček, D „Računovodstveni koncepti i međunarodna harmonizacija državnog

računovodstva“, HZRIF, Zagreb, (30.ožujka 2014.)

http://www.oliver.efri.hr/~ticiana/D_Vasicek/RPNO/4.poglavlje.pdf

9. http://www.hzzo.hr

10. www.wikipedija.hr

11. www.vup.hr

12. www.efri.hr

POPIS TABLICA

Tablica 1. Planiranje državnog proračuna

Tablica 2. Ostvareni prihodi i primici – skraćena tablica

Tablica 3. Ostvareni rashodi – skraćena tablica

Tablica 4. Vrijednost imovine, obveza i vlastitih izvora početkom i koncem 2011.godine

POPIS GRAFIKONA

Grafički prikaz broj 1. Struktura rashoda i izdataka svih bolnica u 2011.godini

74