GOD. 2, BR. 4, PROSINAC 2015.

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

32MONTSERRAT

50SVETI BRAČNI PAR

6PAPIN MAGIS

ISSN 1849-5885

Pretplatite se ili darujte

prijateljima pretplatu!

Časopis za sudionike

duhovnih vježbi

u Programu Injigo

Cijena pojedinačnoga broja

(bez poštarine):

30 HRK, 8 BAM, 5 EUR, 5 CHF,

36 SEK, 5 USD, 6 CAD

Cijena pojedinačnoga broja

(s poštarinom):

35 HRK, 10 EUR, 10 CHF, 76 SEK,

11 USD, 13 CAD

Pretplata (4 broja, s poštarinom):

120 HRK, 38 EUR, 38 CHF, 276 SEK,

41 USD, 48 CAD

Kako se pretplatiti?

• E-adresa: pretplata@injigo.com

• Mob: +385 91-5923-107

(radnim danom od 9 do 17 h)

Podatci za uplatu pretplate ili

pojedinačnoga broja:

Primatelj: Marignacija d. o. o.

Tomacova ulica 16

HR-10419 Kuče, Hrvatska

Broj računa (IBAN):

HR2823600001102418737

Poziv na broj: 2015

Opis plaćanja: Časopis Injigo

Za uplate iz INOZEMSTVA potrebno je

upisati SWIFT: ZABAHR2X

Ako želite naručiti pojedinačni broj,

u opisu plaćanja navedite broj koji želite.

GOD. 1, BR. 1, PROSINAC 2014.

Tromjese nik za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

30 kn

Upoznajmo duhovne vježbeMagis – Ono malo višeŠto mi se dogodilo

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne vježbe u Poljskoj

Devetu godinu zaredom »Stopama sv. Ignacija«

DUHOVNO VODSTVO KUTAK ZA PRATITELJE PSIHOLOGIJSKE PRI E

ISSN 1849-5885

GOD. 2, BR. 2, OŽUJAK 2015.

Tromjese nik za sudionike

duhovnih vježbi u

Programu Injigo

30 kn

Ignacijeva Manresa

Karizmatska obnova i ignacijanske duhovne

vježbe u Francuskoj

Razgovor s pre . Marinkom Mili evi em

U srcu Europe se moli

6KONTEMPLACIJA

69

RAZVOD BRAKA

76

O EVI ODGAJAJU

ISSN 1849-5885

Semper magis – »uvijek više«!RIJEČ UREDNICE

Neka nam ovaj broj časopisa pomogne da dopustimo Duhu Svetom da nas iznenadi, da i mi činimo uvijek više za Boga.

agis – »više« – poznato je geslo sv. Ignacija koje znači činiti više za Boga, semper magis – znači činiti »uvijek više«! Nema-lo me iznenadilo Papino tumačenje te riječi, to više što je on

po svojoj duhovnoj formaciji isusovac. Naime, papa Franjo spominje magis u kontekstu Katoličke karizmatske obnove. Njegov magis odnosi se na primanje dara Duha Svetoga. Ako želimo »više«, moramo dopu-stiti Duhu Svetom da nas vodi nepoznatim putovima, da nas iznenađuje i da ne bježimo od darova iz prve Pavlove poslanice Korinćanima (12,4-11) kojima ćemo služiti drugima.Papa je učinio više kad je došao u Sarajevo i donio nadu i mir europ-skom Jeruzalemu što opisujemo u ovome broju. Duh Sveti je nadahnuo sv. Ivana Pavla II. da osnuje Međunarodni teološki institut u Austriji koji smo posjetili. Pročitajte kako je Duh vodio Injiga na planinu Mont-serrat ususret Crnoj Gospi koja ga je privukla k se bi i onda ga poslala u Manresu da mu održi duhovne vježbe. Liječnik i redovnik, isusovac pater Marijan Šef, duhovnik Katoličke ka-rizmatske obnove u Sloveniji, dao se voditi Duhom Svetim do otkrića ozdravljujuće i oslobađajuće snage ignacijanskih duhovnih vježbi u mi-losti karizmatske obnove. Isusovac o. Herbert Alphonso uči nas u ovo-me broju da pravo duhovno vodstvo oslobađa čovjeka da pođe kamo ga Duh Sveti vodi i to je onda biblijsko duhovno vodstvo. Duh Sveti se može koristiti i našom maštom u kontemplaciji evanđeoskih prizora. Ako mislite da nemate mašte, članak o tome je za vas pravi pogodak.Duh Sveti iznenadio je Crkvu kad je počeo poticati nevidljiva zvanja o kojima govori jedan članak. Duh Sveti je vodio dvoje mladih ljudi tako da im je spriječio ulazak u samostan, a onda njihovih pet kćeri pozvao u redovnički život! Doveo je do svetosti sina groma, tajnicu svojega milosrđa, borca s bijelih planina i jednoga dječaka. Duh Sveti je potaknuo vježbatelje da čine za Boga što za sebe nikada ne bi kao što svjedoče u ovome broju. A vi⁈ Otkrijte njegovo djelovanje u svome životu redovitim osvrtom na dan. Neka nam ovaj broj časopisa pomogne da dopustimo Duhu Svetom da nas iznenadi, da i mi činimo uvijek više za Boga.

Foto

albu

m: M

. Čunčić

M

Dr. sc. Marica Čunčić

| 4 | prosinac 2015. | 3

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Riječ urednice

Pontifex Graditelj mostova

Upoznajmo duhovne vježbe

Kutak za pratiteljeMagis

ono malo više

Kronika događanja

Putovima sv. Ignacija: Montserrat

Iz kronike

Karizmatske duhovne vježbe

Duhovno vodstvo

Što mi se dogodilo Svjedočanstva

vježbatelja

3

68

1013

32

17 22

36

38

44

S A D

Osnivač: dr. sc. Marica Čunčić

Izdavač: Marignacija d. o. o., www.marignacija.hr

Za izdavača: dr. sc. Marica Čunčić

Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Izvršna urednica:Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm.

Uredništvo: Marinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog, Sandra Berak, prof., Nikola Bolšec, mag. phil., Dolores Crnjac, mag. theol., Nensi Crnjac, mag. theol., dr. sc. Marica Čunčić, Maja Fabris, mag. mus., Anita Ivanović, mag. theol., Biserka Jelenić, prof., Marija Kolak, mag.oec., fra Mate Kolak,OSPPE, mag. theol., mr. sc. Jasna Košćak, prof., Nataša Mandić, prof., Saša Matika, mag. psych., preč. Marinko Miličević, mag. theol., Domagoj Penava, bacc. trenerske struke, Mario Petrović, mag. theol., Marina Ričković, mag. phil., Nada Tomić, prof.

Teološki recenzent: prof. dr. sc. Ivan Antunović, D. I.

Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.

Grafi čka urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Stručni suradnici: dizajn logotipa: Romana Bilaver, bacc. dizajna vizualnih komunikacija; notni zapis: Maja Fabris, mag. mus.; ilustracije: Hrvoje Habljak, mag. animiranog fi lma i novih medija; Ivana Marović; dizajn: dr. sc. Filip Cvitić, Sanja Zlatar, mag. ing. graf.

Fotografi je: Archives du Carmel de Lisieux, Leopold Benkek, Marica Čunčić, Getty Images/ Guliver Image, Katolički tjednik, Martina Kuveždanin, L’Osservatore Romano, »Ljubite jedni druge!« - časopis župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu - Trnovčica, Dejan Maričić, Zdravko Marković, Domagoj Penava, Postulatura za kanonizaciju Ivana Merza, Branimir Raspor, Sanctuaire de Lisieux, Santiebeati.it, Shutterstock, Staroslavenski institut, Nada Tomić, Vladimir Vuković

Prevođenje: dr. sc. Marica Čunčić (engleski, slov-enski), mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski), Marta Petrak, univ. spec. philol. i Jelena Zidar, mag. philol. franc. i ital. (francuski)

Lektorice: Katarina Markić, Marija Štancl, mag.educ.philol.croat.

Adresa uredništva: Tomacova ulica 16, 10419 Kuče, Hrvatska, casopis@injigo.com

Tisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.

Injigo je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (Iñigo) (1491. - 1556.)

Časopis izlazi tri puta godišnje.

Naslovnica: Obitelj Martin, vitraj crkve Saint Symphorien des Bruyères (Orne), s dopuštenjem: Sanctuaire d’Alençon

4 | 4 | prosinac 2015. |

Rabbuni

Srcesportaša

Fides I. Q.

Crtice iz psihologije

Prikaz knjige

Moje će te usne slaviti

O braku iz braka

Mali veliki svijet

Gorući grm

Hrvatski branitelji

Na brdu

Imenom sam te zazvao

Vrijeme žetve

Okusi bure

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

46

50

54

58

60

64

82

68

76

78

95

86

88

92Tesar

72

96

Virusi i antivirusi u Crkvi

R Ž A J

Radost stvaranja

98

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

101

DV humor

102

Graditelj mostova

Kad je kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za papu, Služba Međunarod-ne katoličke karizmatske obnove u

Vatikanu (International Catholic Charismatic Renewal Services – ICCRS) objavila je čestit-ku na svojim mrežnim stranicama s izrazima dvostruke radosti jer su za kardinala Buenos Airesa znali da je otac i pastir Katoličke ka-rizmatske obnove u Argentini, da Obnovu u Duhu smatra strujom milosti i zato su izrekli nadu da će papa Franjo cijelu Crkvu uvesti u tu struju. Nije to prvi papa koji razumije i podržava Katoličku karizmatsku obnovu, ali se od svojih prethodnika odlikuje time što je Obnova postala dio njegova vjerničkoga hoda prije izbora za papu. U svojemu prvome na-stupu zadivio je svijet zamolivši vjernike na

Pontifex

Trgu sv. Petra da se u tome trenutku za njega pomole – kao što čine vjernici na karizmat-skim susretima. Tako je odmah uveo miliju-ne, koji su gledali njegovo prvo pojavljivanje na balkonu bazilike sv. Petra, u tu struju mi-losti. Zato je na 38. sazivu zajednicâ Obnove u Duhu na stadionu u Rimu 3. srpnja 2015. Papa podcrtao želju kardinala Suenensa, velikoga

Foto

: Ge

y Im

ages

/ Gul

iver

Imag

e

»Duh Sveti je dar ono ‘više’ (magis) što nam Otac daruje, ‘ono’ što se ne usuđujemo moliti.«Papa Franjo, 9. listopada 2014.

Katolička karizmatska obnova i magis »više« prema

Papi FranjiDr. sc. Marica Čunčić

6 | 4 | prosinac 2015. |

pobornika i zaštitnika Obnove, da se kariz-matska obnova izgubi kako bi se preobličila u duhovsku milost za cijelu Crkvu. Rekao je da Karizmatska obnova nije pokret u sociološko-me smislu. Nema utemeljitelja, nije jednolič-na, uključuje raznolikost. To je struja milosti, ponovni dah Duha svim članovima Crkve: laicima, redovničkome staležu, svećenicima i biskupima. »Izazov je to za sve nas« – ka-zao je papa Franjo – »nismo mi dio Obnove, nego Obnova postaje dio nas, u prihvaćanju milosti koju nam pruža«. Papa Franjo Obno-vu smatra djelom Duha. Naglasio je da su ob-novljeni vjernici, nakon što su primili milost krštenja u Duhu, pokrenuli brojne udruge, saveze, škole formacije, škole evangelizacije, redovničke kongregacije, ekumenske zajed-nice te zajednice za pomoć siromasima i po-trebitima – to su plodovi te milosti, rekao je Papa. Koja je zajednička oznaka onih koji su ponovno rođeni iz ove struje milosti? Obratiti se u nove osobe – to je krštenje u Duhu. Papa Franjo zahvalio je te sve potaknuo da idu na-prijed, da se zauzimaju za sve i da sa svima u Crkvi podijele krštenje u Duhu koje su primi-li, da pomognu Božjemu narodu u osobnome susretu s Isusom Kristom koji nas mijenja u nove osobe, u male skupine, ponizne ali učin-kovite, jer Duh je onaj koji djeluje. Gledajte na odnose koji se svjedoče u obitelji, na poslu, u društvenome životu, u župi, u molitvenim skupinama, pred svima. Papa je sudionike skupa potaknuo na inicijativu i uspostavu vezâ povjerenja i suradnje s biskupima tamo gdje se nalaze. Jaki znak Duha u karizmat-skoj obnovi je i težnja jedinstvu Kristova tije-la. Zalažući se za duhovni ekumenizam, eku-

PontifexGraditelj mostova

menizam molitve, Papa kaže: »Ma dopusti da te Duh Sveti ponese naprijed, moli, radi, ljubi, i Duh će Sveti učiniti ostalo!1« Milijuni katolika ušli su u tu struju milosti i otvo-rili se Duhu Svetomu da ih obdari duhovnim ala-tom za veliku borbu koja je na pomolu i već je tu za mnoge kršćane koji daju svoje živote (krštenje patnjom) zbog vjere u Presveto Trojstvo, a ima još mnogo katolika koji nisu ušli u struju milosti Obnove u Duhu i sa strane milo gledaju ili, ne daj Bože, osuđuju one koji su joj se otvorili. Nit-ko nema monopol nad darovima Duha iz 1 Kor 12,8-11, svima su dostupni koji su slobodni da ih prime. Gospodin te darove dijeli velikodušno jer oni ne znače svetost primatelja, nego su duhovni alat u borbi za Božje kraljevstvo. Kada molimo za darove, pokazujemo da smo ih spremni primiti i njima se služiti za dobro bližnjih: »neka mi bude, neka mi budu darovi!« Papa Franjo kaže da u molitvi od Boga tražimo tolike stvari, ali najveći dar koji nam može dati jest Duh Sveti. »To je molitva: moliti, tražiti i kucati na Božje srce. I Bog će dati Duha Svetoga onima koji ga zaištu. To je dar, to je ono Božje ‘više’ (magis). To ‘više’ što nam Gospodin, Otac naš daje, jest Duh Sveti: istinski Očev dar i ono što se u molitvi ne usuđujemo tražiti ili se tomu nadati. Bog ne postoji poput neke ideje u zraku, nego kao Otac i Sin i Duh Sveti. Bog-sprej ne postoji. Postoje osobe! Isus koji je naš prijatelj na životnome putu, Otac koji nas ljubi i za nas se brine i Duh Sveti koji je dar – ono ‘više’ (magis) što nam Otac daruje, ‘ono’ što se ne usuđujemo moliti«, kazao je papa Franjo2.

1 Radio Vatikan, 4.7.2015.2 Radio Vatikan, 9.10.2014.

| 4 | prosinac 2015. | 7

Sveti Ignacije u svojim »Duhovnim vježba-ma« spominje dvije vrste ispita savjesti. Jedan je priprava za sakrament pomirenja

i naziva ga općim ispitom savjesti – examen conscientiae generale (br. 32), a drugi naziva po-sebnim ispitom savjesti – examen particulare (br. 24). U ovom članku govorit ćemo o poseb-nom ispitu savjesti. Kako Ignacije kaže, poseban ispit savjesti je »ispitivanje sama sebe« sa svrhom napretka u kreposti i veće otvorenosti Bogu. Dakle, razlika je u tome što je opći ispit savjesti ispitivanje o grijesima i priprava za sakrament pomirenja, a poseban ispit savjesti ne odnosi se na ispitivanje o grijesima, nego na događaje dana. Gledamo u svoju nutrinu kako smo ih proživljavali. Sv. Igna-cije je zapravo želio da se tom vježbom ispituje

Upoznajmo duhovne vježbe

svijest o Božjoj prisutnosti i našem odgovoru na njegove poticaje. Zato su s vremenom ignaciolozi poseban ispit savjesti počeli nazivati jednostavno »ispit svijesti«. 1

Poseban ispit savjesti je osvrt na danU svojim »Smjernicama«, p. John Veltri ističe: »Ispit svijesti je za protekli dan ono što je osvrt za proteklo razmatranje«. O tome govore i mno-gi drugi poznavatelji ignacijanske duhovnosti.2 Danas su termini: ispit svijesti ili osvrt na dan već usvojeni. U Programu Injigo opredijelili smo se za termin osvrt na dan da bi se izbjeglo mije-šanje pojmova svijest i savjest. Pratitelji slušaju osvrte na dan (ispit svijesti) svojih vježbatelja, a ne njihov ispit savjesti. Nikada osobni grije-si nisu predmet razgovora s pratiteljem, nego sâmo molitveno iskustvo! Dakle, osvrt na dan ili ispit svijesti jedno su te isto, s tim da ćemo se ubuduće radije koristiti ovim drugim nazivom: osvrt na dan.

Važnost osvrta na danSv. Ignacije izrazito je držao do ove vježbe. Smatrao je to najvažnijom vježbom u duhov-nom životu. Ako čovjek zbog mnoštva obveza nije uspio naći vrijeme za molitvu, držao je da treba barem navečer četvrt sata imati osvrt na dan. Dakle, sabrani pred Božjom prisutnošću osvrćemo se na događaje nastojeći primijetiti

1 George A. Aschenbrenner, D. I.: »Examination of Consciousne ss«; Wiliam M. Watson, D. I.: »Sacred Story, An Ignantian Exa-men For e ird Millennium«; Mark E. ibodeaux, D. I.: »Rei-magining the Ignatian Examen«; David Asselin, D. I.: »Christian Maturity and Spiritual Discernment«.

2 William A. Barry, D. I.: »Spiritual Direction and the Encounter with God: A eological Inquiry«; Michael Ivens, D. I.: »Understanding the Spiritual Exercises«; Herbert Alphonso, D. I.: » e Personal Vocation«; Jim Manney, »A Simple, Life-Changing Prayer, Disco-vering the Power of St. Ignatius Loyola’s Examen«.

Osvrt na dan ili ispit svijestiPreč. Marinko Miličević, mag. theol., duhovnik Zajednice Injigo

Znate li da sv. Ignacije razlikuje opći i posebni ispit savjesti? Poseban ispit savjesti, poznatiji kao ispit svijesti ili osvrt na dan, najizvrsnije je sredstvo razlučivanja duhova u našemu životu.

8 | 4 | prosinac 2015. |

Upoznajmo duhovne vježbe

Božju djelatnu prisutnost u tome danu. Ako nismo imali nijednu duhovnu točku u danu, ovo bi morao biti minimum za duhovno pre-življavanje. Međutim, radimo li osvrt na dan svakodnevno, uključujući aktivnosti dana i pobožnosti (kao što su razmatranje, krunica, sveta misa, itd.), tada nam ova vježba postaje snažno izvorište razlučivanja i praćenja dina-mike vlastitih molitvenih iskustava, tj. kamo nas Duh Sveti vodi. Osvrt na dan racionalna je vježba kada u Bož-joj prisutnosti razmišljamo o događajima dana kako bismo u njima otkrili Božje tajanstveno djelovanje. Ovom vježbom ne dopuštamo da nas umor i dužnosti dana potište, nego ubi-remo duhovne plodove upravo iz toga na-pornoga dana. Ta nam vježba pomaže vidjeti Božju ruku na djelu u našem cjelodnevnom iskustvu. Pomoću osvrta na dan primjećuje-mo Božja nadahnuća i, usklađujući se s njima, postižemo duhovnu slobodu. A to je ono za čim svi čeznemo.

Sredstvo za razlučivanje duhova Osvrt na dan postaje najizvrsnije sredstvo za razlučivanje duhova u našemu životu. Tako postajemo sve sposobniji prepoznavati što je naše ljudsko, što su Božja nadahnuća, a što su neprijateljski uplivi. Ovom vježbom otkrivamo dva izvora nadahnuća koji se očituju mislima i osjećajima: jedan nas potiče na dobro, a drugi na suptilan način na zlo. Ali postoji i treći izvor, a to smo mi sami. Zapravo, čovjek je poprište sukoba dobra i zla i usavršuje se ako prihvaća borbu razlučivanja koja nas poziva da Božja na-dahnuća prigrlimo, a neprijateljska odbacimo. Pema sv. Ignaciju, prihvaćamo li takvu borbu kao činjenicu u svome životu, stječemo velike

zasluge. Moramo znati da ta unutarnja nadahnu-ća i utjecaji nisu lako zamjetljivi jer su oni kao unutarnji pokreti, utisci i uvidi. Kada redovito radimo osvrte na dan, počet ćemo ih ubrzo ja-snije primjećivati i zapisivati i njima lakše pre-poznavati duhovne stvarnosti. Kvalitetniji osvrt na dan imat će oni koji imaju ustaljen dnevni red jer će tada, po točkama dana, moći lakše prijeći cijeli dan u svojim mislima i u otvorenosti Duhu Svetom refl ektirati o njima. Pravi plodovi ove vježbe stječu se s vremenom. Zato je najsigurniji početak dobrog osvrta na dan donijeti odluku o konstantom (svakodnevnom) prakticiranju i zapisivanju ove vježbe. Isus je standard našega života. Zato je pravi osvrt na dan moguć samo onda ako želimo nasljedo-vati Krista i ogledati se u njemu jer jedino se po njemu možemo usklađivati, popravljati, napre-dovati – duhovno razvijati. Ne treba se brinuti ako na neki način dolazi i do sukoba između nas i Gospodina. Osvrt na dan itekako može biti borba jer smo mi središte razlučivanja, a time i borbe. Izbjegavamo li tu borbu, stavljamo se na stranu poraza, tj. svakodnevne inercije koja vodi do de-zorijentiranoga duhovnoga identiteta. Nasuprot tome, radimo li ovu vježbu, postajemo svjesni cjelokupne stvarnosti, a napose svoga dostojan-stva djeteta Božjega i onoga što Bog u našemu životu izvodi. Osvrt na dan obogaćuje nas krepošću raz-boritosti koja se stječe promišljanjem u Božjoj prisutnosti. Možemo također reći da je to vježba vjere i milosti, daleko od racio-nalističko-utilitarističke prakse. Osvrtom na dan stječemo mudro srce, kako nas o tome i psalmist uči: »Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.« (Ps 90,12).

Nastavit će se.

| 4 | prosinac 2015. | 9

Svaka osoba ima imaginaciju. Pomoću nje možemo pamtiti, zapažati, registrirati, opi-sivati i razmišljati o događajima u svoje-

mu životu. Ako vam neki vježbatelj kaže: »Ne mogu više razmatrati evanđelje jer ne mogu to sebi predočiti«, ne vjerujte mu. Možda pod tim misli da nema vizualne predodžbe, što znači da nije sposoban stvarati slike u svojoj glavi ili, ako ih i može stvarati, ne vidi ih fotografskom ja-snoćom. No to, pretpostavljam, vrijedi za većinu nas. Znanstveni radovi iz edukacijske i neurolin-gvističke psihologije pokazuju da postoje barem tri glavna pristupa podatcima u našemu umu: 1) kinestetička mašta preko osjećaja i nutarnjih osjetâ; 2) vizualna mašta preko gledanja slikâ, slaganja slikâ iz mnoštva simbolâ u psihi; 3) au-ditivna mašta preko slušanja zvukova.

Nažalost, korijen riječi »imaginacija« jest latin-ska riječ imago, slika, koja označava samo jedan vid ljudske imaginacije. Premda se vježbatelj može koristiti jednim ili drugim vidom, bitna je prisutnost. Bez obzira na to uprisutnjuje li se gledanjem, osjećanjem ili slušanjem, važna je prisutnost1. Tako npr. kada se čitajući neki roman izgubimo u priči i uživimo u ono što autor opisuje, nastupa iskustvo u jednome ili u kombinaciji sva tri navedena načina. Neki ljudi znaju zaspati za vrijeme dugoga pre-davanja jer im auditivna mašta nije dominantan način procesuiranja informacija, a energija po-trebna za procesuiranje nije im dostatna; ili nisu u stanju upotrijebiti moć auditivne imaginacije

Ako vam neki vježbatelj kaže: »Ne mogu se u molitvi služiti maštom jer je nemam«, ne vjerujte mu. O kinestetičkoj, vizualnoj i auditivnoj mašti te što činiti kad nam se čini da mašta ne radi.

1 Zahvaljujem Johnu Englishu, D. I., za ovaj uvid.

John Veltri, D. I. (1933. 2008.)Kanadski isusovac približio je du-hovnost laicima i ljudima koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine u službi je duhovnoga pra-ćenja. Većinu života proveo je u Isusovačkomu središtu za duhov-nost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Ontario, Kanada.

10 | 4 | prosinac 2015. |

Kutak za pratitelje

Razne vrste imaginacije (mašte)John Veltri, D. I.

dovoljno dobro ili je nisu dovoljno izvježbali. Mozart je imao takve auditivne sposobnosti da je mogao čuti i skladati cijelu simfoniju kori-steći se maštom, a ne nikakvim glazbenim in-strumentom. Ivana Orleanska čula je glasove i raspoznavala ih jer je imala auditivnu maštu. Kad su je ispitivači upitali je li čula kakve gla-sove, potvrdno je odgovorila. Kada su je još dalje ispitivali na koji način ih je čula, odgovorila je: »Maštom, naravno!«U nekih je ljudi mašta pretežno kinestetička. Oni osjećaju i ulaze u aktivnost prošloga događaja na način na koji ga se i sjećaju. Tako se metaforički ili po analogiji o njima može reći da »gledaju doga-đaj«. Takve će osobe, a da se i ne služe vizualnom maštom, ući u neki događaj iz prošlosti i bez pro-blema ga opisati. Takva bi osoba mogla reći »Jooj, trebao si vidjeti utakmicu. Bila je velika euforija. Masa koja je navijala za svoju ekipu neprestano je skakala gore-dolje!« Ako slušatelj ima dominan-tno vizualnu maštu, može zapravo vidjeti masu kako skače gore-dolje i možda čak i vizualizirati igrače kako bacaju svoje kape u zrak, pod sjajnim sunčanim nebom ili ima dominantno auditivnu imaginaciju, može čuti gomilu kako vrišti, igrače kako se tapšaju po leđima, kako udaraju loptu u posljednjemu završnome krugu, čak i zvukove he-likoptera nad poljem.Kada predlaže kontemplaciju evanđelja, Ignacije predlaže jednu, dvije ili tri »točke«:

- gledam jedne i druge osobe [106] - slušat ću što govore ljudi na zemlji [107] - motrit ću što li sve rade ljudi na zemlji [108]

Dopustite da predložim sljedeće tri fraze u zamjenu za »točke« i da iskažem što Ignacije pod tim vjero-jatno podrazumijeva:

- vidi – gledaj te osobe (vizualno) - slušaj – čuj što govore (auditivno) - osjeti – uđi u njihove radnje (kinestetički)!

Pitam se odražava li ova treća faza točnije i pre-ciznije ono što je Ignacije želio reći u napomeni [108] kada je napisao: »Motrit ću što li sve rade ljudi.« Dakako, točnije se pokazuje što se događa kad osoba koja je manje umješna u vizualnoj i auditivnoj imaginaciji uđe u događaje evanđelja putem te sposobnosti mašte. Kad se čini da mašta ne radiKad vježbatelj kaže: »Ne mogu se u molitvi služiti maštom jer je nemam«, što zapravo misli, jest da se boji služiti maštom. Svaki put kad se njome služi, pojavljuju se čudne stvari, javlja se rastre-senost ili se ne može sabrati. Ovakva iskustva ukazuju na potrebu da se osoba otvori Bogu u nekome području svojega života, području s ko-jim se možda uopće ne želi suočiti, koje je vezano uz nešto prijeteće pa podsvjesni dio duše tako naprosto blokira prijetnju.Evo dobrog primjera vježbateljice koja već godi-nama nije bila u stanju moliti. Pokušala se služiti maštom u duhovnim vježbama u šutnji pokuša-vajući zamisliti sebe u Betlehemu blizu mjesta gdje se Isus rodio. Vidjela je da je blokirana. Nije mogla ući u špilju. Osjećaj nevrijednosti i osjećaj da nije dobrodošla, blokirali su joj maštu u tome trenutku. Uz pomoć voditelja ovo iskustvo nije protumačila kao nesposobnost da kontemplira evanđelje, nego kao znak da jest molila. Ponav-ljajući kontemplacije evanđelja, nastavila je sa za-mišljanjem vlastite zapriječenosti pred ulaskom u špilju. Nakon otprilike osam razmatranja u ko-jima su navirale sve mržnje i nadanja iz njezine prošlosti, bila je pozvana da uđe u špilju. Pri-mjena imaginacije na događaj Isusova rođenja, s blokadom i razrješenjem, bio je temelj dubokoga osobnoga susreta s Bogom i prijelomni trenutak

2 Priču je malo prilagodio Robert Ochs, D. I., God is More Present an You ink: Experiments For Closing e Gap In Prayer, Paulist Press, New York, 1970., str. 62.

| 4 | prosinac 2015. | 11

Kutak za pratitelje

u njezinu duhovnome životu2. Takozvana nesposobnost služenja maštom tije-kom molitve može značiti svašta, ali nikada ne može značiti da molitelj nema mašte. Na primjer: - kad se nađe pred izazovom i ako se pritom služi maštom, javlja se otpor prema izazovu;- ima pogrješno razumijevanje što znači služiti se maštom zato što: 1) očekuje da će maštom potpuno ući u priču i da uopće ne bi trebala nastupiti refl ek-sivnost. Za vježbatelja, pak, koji se služi kontempla-cijom evanđelja na pravi način do ovoga potpunoga uranjanja može i ne mora doći; 2) vjeruje da upora-ba mašte u kontemplaciji evanđelja nije tako dobra kao uporaba analitičkoga mišljenja; 3) vjeruje da ima previše rastresenosti, nesabranosti i da uopće ne bi smio ulaziti ni u kakvu borbu;- molitelj se boji služiti maštom jer bi mogla biti povezana s nepoželjnim gnjevom, seksualnom simbolikom ili neugodnim sjećanjima iz prošlosti. Takva se osoba neće biti sposobna lako koristiti ma-štom ako joj se njezina potreba za kontroliranjem ne posvijesti i ako joj se ne pomogne da uvidi kako je sad već polako vrijeme da se oslobodi te potrebe za kontroliranjem;- molitelj ima krivu pretpostavku o tome što tije-kom molitve prima. Često ćete čuti da kaže: »Nisam sigurna da je Isus sjedio tu sa mnom, to je bila samo moja mašta⁉ « što se temelji na pogrješnoj pret-postavci da sve što se prima u molitvi mora doći izravno od Boga i ne može proizaći iz vlastite psihe.Mnogi vježbatelji polaze od ove pogrješne pret-postavke. Ono što ne priznaju jest da većina naših vjerskih iskustava proizlazi i od Boga, i od nas sa-mih; naime istodobno i samim Božjim zahvatom i putem našega svjesnoga ja kao i onoga manje svjesnoga ja. Ova iskustva potpadaju u kategoriju utjehe s uzrokom kao što je opisano u napomeni [331] – naša psiha, mašta, povijest, kultura, neki

događaj koji utječe na nas – sve to biva dijelom toga uzroka.3 Ponekad primimo još izravniju utjehu bez uzroka, utjecaj Božji koji nije ni u kakvoj vezi s dotičnim uzrocima [330]. Usko povezano s ovom pretpostavkom jest uvje-renje da su naše sposobnosti induktivnog i deduk-tivnog mišljenja pomoću analitičkog prosuđivanja vjerodostojnije od naših sposobnosti da se misaono razvijemo pomoću mašte.Često sam slušao kako vježbatelji omalovažavaju vjerodostojnost molitve koja se razvila putem ma-šte i to komentiraju primjerice ovako: »Ne znam bi li trebalo vjerovati onomu što sam čuo da mi je Isus rekao u kontemplaciji evanđelja.« S druge strane, koliko se sjećam, nisam nikad čuo da bi nešto slično rekli o analitičko-refl eksivnoj molitvi. Ako možemo vjerovati analitičkoj racionalnosti, zašto ne bismo mogli vjerovati svojoj imaginacijskoj ili narativnoj racionalnosti?Uvod u stadij kontemplacijeJoš jedan razlog zašto nismo sposobni služiti se tom metodom bio bi poziv na pasivniju molitvu dok smo vođeni prema stadiju kontemplacije. (vidi »Injigo« br. 2, str. 11 – 14)Postoje tri znaka koja ukazuju na taj Božji poziv:1) Osobi nedostaje želja za služenjem maštom2) Intelekt, mašta i osjetila nemaju više energije da se pozabave određenim stvarima. Razmišljanje i predočavanje u molitvi postalo je teret. Kao kad žena koja moli krunicu već godinama, jednog dana kaže: »Ne znam što je krivo, ali ne mogu se poma-knuti s prve desetice već sat vremena.«3) Osoba čezne za tim da ostane mirna, usmjerena prema Bogu samomu. Žudi za nutarnjim mirom, tišinom i odmorom; ne osjeća više potrebu da se služi vlastitim sposobnostima. Jednostavno želi ostati sama, u stanju mirovanja i tiha, ispražnjena od svake misli, u jedinstvu s Bogom koji je ljubi.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić3 Otuda potreba za Pravilima za razlučivanje duhova, bilj. 313 – 336.

12 | 4 | prosinac 2015. |

Kutak za pratitelje

Razgovor s Vesnom Darapi, članicom Zajednice Injigo,o obraćenju, životnome putu s Isusom, služenju u obitelji, na radnom mjestu bolnici, u Programu i Zajednici Injigo.O krepostima potrebitim u radu s vježbateljima, o jednostavnosti i ljepoti njezina radnoga dana, o patnji, boli i sućuti, o radosti u Isusu.

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Sretnom me učinio Zaručnik moje duše, Isus, koji je obnovio moje dostojanstvo

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k/In

jigo

psovka na Boga. Svaka druga, nažalost, jest. Nakon srednje medicinske škole otišla sam iz Broda u Zagreb, s 25 godina rodila svo-ju dragu kćer, i deset dana nakon toga, u Uskrsnoj noći, primila sakramente kršćanske inicijacije.

Kada se dogodio intenzivni susret s Gospodinom? Jeste li se zaljubili u njega i kako se to dogodilo?Moje krštenje bilo je tek posijano sjeme. Obraćenje je došlo pet godina poslije. Prije njega zbile su se oluje mojega života koje su me dobrano razbile, ali ni tada se nije dogo-dio susret. On je uslijedio nakon tih oluja, dok sam skupljala krhotine svojega života i vraćala se u tračnice. Život se normalizi-rao, no sve mi je bilo nekako prazno. Izlazila sam kao i drugi mladi i bilo mi je lijepo, ali vrativši se kući osjećala sam se praznijom nego kad sam otišla. Nešto mi je nedostaja-lo. Pitala sam se zašto nisam sretna, što mi to nedostaje? Dok sam promišljala o svojim osjećajima, postalo mi je kristalno jasno da ne može smisao života biti imati. Znala sam da mora postojati nešto više od toga! Tada sam uistinu snažno zavapila u sebi: »Što je istina i gdje je ona?« Nekako u isto vrijeme kolegica s posla počela mi je govoriti o Isusu. Slušala sam je, ali nisam doživljavala njezine riječi. Na nekom kraćem bolovanju kod kuće iz dosade sam počela čitati knjigu profesora Ivančića i dotaknulo me jedno svjedočanstvo. Bila sam u čudu što i ta osoba i kolegica s posla govore tako divne stvari o Bogu. Iz či-ste radoznalosti otišla sam s kolegicom na molitveni susret profesora Ivančića te konač-

Možete li nam nešto reći o svome ži-votnome putu, tj. izdvojiti doživljaje ili događaje koji bi u malome prikazali Vaš život?Odrasla sam u sasvim običnoj obitelji pro-svjetnih djelatnika u Slavonskome Brodu. Otac, majka, sestra i ja. Jedina neobičnost u odnosu na ostalu rodbinu bila je ta što su oni bili kršćani, a ja do desete godine nisam znala ni koje sam nacionalnosti! Uz oca, koji je bio autoritet i odgajao nas po načelu red, rad i disciplina i majku koja je bila brižna, blaga i puna ljubavi, mogu reći da sam ima-la lijepo i dobro djetinjstvo. Iako je jedini susret s kršćanstvom bila purica za Božić i pisanice za Uskrs (meni su to bili praznici jednaki kao i Nova godina i 1. svibnja – bez ikakve poveznice s Bogom, a pogotovo ne s Isusom), i unatoč ateističkom odgoju, moja duša je osjećala da postoji ono drugo. Tako sam u srednjoj školi, i kasnije, tragala za tim drugim u kojekakvoj lošoj literaturi te mogu reći da me racionalistički odgoj, unatoč spri-ječenosti dubljega ulaženja u duhovnost, u početcima štitio i od bilo kakvih loših du-hovnosti koje bi me, možda i bespovratno, odvele stranputicom. Gledajući unatrag, di-vim se i Božjoj milosti koja je, vjerojatno po vjeri predaka, bila nada mnom. Naime, unatoč svoj mojoj grešnosti, iz nekoga sve-toga straha, s mojih usana nikada nije prešla

Magis ono malo više

Moje krštenje bilo je tek posijano sjeme

14 | 4 | prosinac 2015. |

no susrela Istinu koja mi je dala odgovore o smislu mojega života, ispunila ono mjesto u srcu koje samo Bog može ispuniti i od ne-vjernice učinila vjernicu. I kako da se onda ne zaljubim u Isusa⁈

Služenje je sastavni dio Vašega živo-ta. Na kakve Vas je sve oblike služe-nja pozvao Gospodin?Čini mi se da je služenje moj život, a ne samo njegov sastavni dio. Baš kao i svaka majka služim kod kuće u svojoj maloj obitelji, na poslu bolesnicima te Gospodinu u Zajednici Injigo.

Jeste li se lako odazvali na služenje Gospodinu ili je bilo i protivljenja?Poslije mojih prvih 30 tjedana duhovnih vjež-bi svetoga Ignacija 2004. godine uslijedilo je pitanje hoću li biti pratiteljica. Bila sam uisti-nu iznenađena pa i šokirana. Ja sam, naime, bila uvjerena da sam najgora vježbateljica, da ništa ne razumijem i ništa ne znam. U čudu sam zbog toga pitanja razmišljala kako su vo-ditelji uistinu u očajnoj situaciji kada mene traže da pratim pa ih jednostavno nisam mo-gla odbiti. Eto, mogu reći da se uopće nisam protivila! Uvijek se nasmijem kad se sjetim toga događaja.

Koje Vam kreposti pomažu u služe-nju?Tu se moram malo zamisliti. Mogu reći da ra-dim na krepostima s Gospodinom, praćenje mi pomaže biti strpljivijom, tišom, pažljivijom pa i opreznijom. Strpljivijom kako ne bih išla ispred Boga, tišom da bih mogla čuti vježbate-lja, pažljivijom na pokrete duše i opreznijom zbog razlikovanja duhova. Kad bih trebala iza-brati jednu krepost koja se meni čini najvažni-jom, izabrala bih velikodušnost. Velikodušnost u davanju svojega vremena, odmora, truda, pažnje, ljubavi za Boga… Bez te kreposti nema pratitelja, pa ni duhovnih vježbi.

Kako su duhovne vježbe sv. Ignacija promijenile Vaš životni put i odnos s Gospodinom?Do ulaska u duhovne vježbe služila sam u jed-noj dobroj karizmatskoj zajednici. Voljela sam slavljenje, molitve, susrete, ali opet sam željela nešto više. Nedostajao mi je dublji i osobniji odnos s Isusom, suradnja s njim na poprav-ljanju sebe i svoje prošlosti. Naš odnos u du-hovnim vježbama dobio je na fi noći i čvrstoći. Postala sam Božji suradnik u spašavanju duša, kako moje, tako i povjerenih mi vježbatelja. Iz odnosa prema Gospodinu koji bih nazvala daj mi, prešla sam u odnos evo me koji nastojim živjeti i dalje. Duhovne vježbe su me toliko obogatile da bez njih ne mogu zamisliti svoj život. One su meni dragocjeni biser.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?Od onih sam sretnika kojima radni dan poči-nje u 8 sati pa stignem na jutarnju svetu misu

Magisono malo više

Bila sam uvjerena da sam najgori vježbatelj, da ništa ne razumijem i ništa ne znam.

| 4 | prosinac 2015. | 15

prije posla. To mi je velik blagoslov. Radim kao instrumentarka u urološkoj endoskopi-ji i jako volim svoj posao, a blagoslovljena sam i dobrim ljudima s kojima radim. Nakon posla često odem k mami koja je kod sestre i leži nepokretna, malo im pomognem, zatim dva-tri sata imam razgovore s vježbateljima o njihovu molitvenom iskustvu, obavim po-trebite poslove po kući i sutra opet tako. Kći mi je odrasla pa mi ne zamjera puno što često kući dođem samo prespavati.

Koja zaduženja imate kao članica Za-jednice Injigo?Među onima sam koji vode susrete i brinu za Program Injigo na određenom području. Meni je pripalo 150 vježbatelja i 32 pratitelja pa zaduženja ima dosta. Treba najprije ras-

porediti pratitelje i vježbatelje, organizirati susrete s uputama za vježbatelje i pratite-lje, organizirati škole za pratitelje, vježbe u šutnji, opskrbiti materijalima sve sudionike duhovnih vježbi, surađivati sa svećenicima župa na kojima vodimo susrete. Tko voli slu-žiti, može uživati do mile volje.

Kao medicinska sestra susrećete puno ljudi u potrebi, nemoći, boli. Kako se nosite s time?Sestrinstvo je poziv. Moje prvo radno mjesto bilo je u vrtiću, ali i tamo mi je nešto nedosta-jalo. Nisam se osjećala ostvarenom kao me-dicinska sestra i otišla sam raditi u bolnicu. Nikada nisam zažalila zbog takvoga izbora. Koliko god bilo nekome čudno, volim bolni-cu, njezine mirise, ljude, bolesnike. Meni je to normalno okruženje, ali ipak postoje tre-nutci kada se osjećam žalosnom i nemoćnom gledajući ljude u velikim potrebama i muci. Tada im, jednostavno, nastojim olakšati pat-nju osmijehom, riječju utjehe, dodirom. Nosi me spoznaja da sve ima smisla i da je Vječna Ljubav u svojoj mudrosti sve to dopustila. Na meni je pomoći kako mogu i koliko god mogu.

Što može, po Vašem mišljenju, da-našnjega čovjeka učiniti uistinu sret-nim? Znam što je mene učinilo uistinu sretnom. Sretnom me učinio Zaručnik moje duše, Isus koji je obnovio moje dostojanstvo, stavio naj-nježniji melem na najtežu ranu, snažan i hra-bar u svim mojim slabostima i strahovima. Isus koji obnavlja porušeno, podiže palo i uzvisuje neznatno. Zar to nije dovoljno za sreću?

Magis ono malo više

Isus obnavlja porušeno, podiže palo i uzvisuje neznatno.

Velikodušnost za Boga u davanju svojega vremena, odmora, truda, pažnje, ljubavi... Bez te kreposti nema pratitelja, pa ni duhovnih vježbi.

16 | 4 | prosinac 2015. |

Četiri mjeseca Programa i Zajednice Injigo

LIPANJ4. lipnjaHR – Kuče: 25. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 7 od 8 člano-va

6. lipnjaBiH – Sarajevo: susret sa Svetim Ocem (vidi str. 22)

18. – 21. lipnjaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 27 vježbateljaBiH – Gromiljak: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 11 vježbatelja

21. – 24. lipnjaHR – Krapanj: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 9 vježbateljaHR – Baške Oštarije: duhovne vjež-

Kronika događanja

Duhovne vježbe u šutnji u Baškim Oštarijama, 21. 27. 6. 2015.

Foto

:Injig

o/ar

hiv

be u šutnji; 6 pratitelja i 12 vježbatelja

21. – 27. lipnjaHR – Krapanj: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 19 vježbateljaHR – Baške Oštarije: duhovne vjež-be u šutnji; 7 pratitelja i 22 vježbatelja

23. – 24. lipnjaAustrija – Trumau: dr. sc. Marica Čunčić posjetila Međunarodni teo-loški institut (vidi str. 30)

27. lipnjaBiH – Vionica: lokalni susret čla-nova Zajednice Injigo vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 10 od 13 članova

SRPANJ4. srpnjaHR – Đakovo: lokalni susret člano-

va Zajednice Injigo s područja Đako-vačko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 14 od 18 članova

2. – 5. srpnjaBiH – Međugorje: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 14 vježbatelja

9. – 12. srpnjaHR – Svetice: duhovne vježbe u šut-nji; 6 pratitelja i 18 vježbatelja

12. srpnjaHR – Kuče: 26. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 članova

19. – 25. srpnjaHR – Split: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 18 vježbatelja

Donosimo kroniku sljedećih događaja: susreti Zajednice Injigo i Vijeća Zajednice, duhovne vježbe u šutnji, škole za pratitelje i drugi događaji od 1. lipnja do 30. rujna 2015.

| 4 | prosinac 2015. | 17

Kronika događanja

Duhovne vježbe u šutnji u Sveticama, 9. 12. 7. 2015.

Foto

:Injig

o/ar

hiv

Duhovne vježbe u šutnji u Splitu, 6. 9. 8. 2015.

Snim

ila: N

ada

Tom

ić/I

njig

o

Duhovne vježbe u šutnji u Vukovaru, 3. 6. 9. 2015.

Snim

ila: M

ar n

a Ku

vežd

anin

25. – 31. srpnjaBiH – Buško jezero: duhovne vjež-be u šutnji; 6 pratitelja i 26 vježbatelja

26. – 29. srpnjaHR – Svetice: duhovne vježbe u šut-nji; 6 pratitelja i 26 vježbatelja

KOLOVOZ6. – 9. kolovozaHR – Split: duhovne vježbe u šutnji; 8 pratitelja i 36 vježbateljaHR – Dubrovnik: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 17 vježbatelja

8. kolovozaBiH – Vionica: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 10 od 13 članova

17. – 20. kolovozaHR – Vepric: duhovne vježbe u šut-nji; 6 pratitelja i 26 vježbatelja

23. – 26. kolovozaHR – Krapanj: duhovne vježbe u šutnji; 7 pratitelja i 9 vježbatelja

23. – 29. kolovozaHR – Krapanj: duhovne vježbe u šutnji; 7 pratitelja i 32 vježbatelja BiH – Međugorje: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 17 vježbatelja

30. kolovozaHR – Kuče: 27. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 7 od 8 člano-va

RUJAN3. – 6. rujnaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 18 vježbatelja

10. – 13. rujnaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 19 vježbatelja

13. – 16. rujnaHR – Baške Oštarije: duhovne vjež-be u šutnji; 6 pratitelja i 11 vježbatelja

13. – 19. rujnaHR – Baške Oštarije: duhovne vjež-be u šutnji; 5 pratitelja i 17 vježbatelja

19. rujnaAustrija – Salzburg: škola za prati-telje; 11 sudionika

24. – 27. rujnaBiH – Livno duhovne vježbe u šut-nji; 6 pratitelja i 24 vježbatelja

26. rujnaHR – Đakovo: lokalni susret člano-va Zajednice Injigo s područja Đako-vačko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 14 od 15 članova

27. rujnaHR – Kuče: 28. sastanak Vijeća Za-jednice Injigo; prisutno 6 od 8 člano-va

18 | 4 | prosinac 2015. |

Kronika događanja

Duhovne vježbe u šutnji (lipanj – rujan 2015.)

Održane dvadeset i dvoje duhovne vježbe u šutnjiOd lipnja do rujna 2015. godine održano je 15 trodnevnih i 7 šestodnevnih duhovnih vježbi u šutnji iz kojih donosimo svjedočanstva.

Gospodin je učinio puno toga u malo vremenaJa sam Silvana. U ove duhovne vježbe ušla sam nervozna, nepovjerljiva, Zli mi je uba-civao misli: »Što ću ovdje? Drugi uživaju, a ja danima i godinama molim i ništa se ne događa. Gospodin mi neće pomoći ni u ma-lim, a kamoli u velikim stvarima!« To je išlo dotle da čak odem kući. Kako su molitve i suze tekle, Gospodin je radio, učinio je puno toga u malo vremena. Pokazao mi je moju za-tvorenost srca, nezahvalnost, neskromnost, nespremnost na služenje, pokazao mi je da najprije moram zavoljeti sebe kako bih mo-gla zavoljeti i Njega. Otkrio mi je moje rane, rane moje djece, poučio me kako moliti. Toli-ko ljubavi, utjehe i nade mi je dao pri svakom našem susretu. Ukazao mi je na to da sad sve što slijedi ovisi o meni samoj, o mojemu po-našanju kao i na to da se nikoga ne plašim, da je On tu stalno sa mnom kako bi me štitio, čuvao i vodio. Dok ovo pišem, prima me za ruku i idemo zajedno. Hvala ti Oče, hvala ti Isuse, hvala Majko, hvala Nebo, hvala prati-teljice!

(podatci poznati uredništvu)

Isus ukazao na strah od autoritetaInače se veoma teško odvažim svjedočiti. U ovu sam šutnju došla prilično zbunjena životnom situacijom koja me zatekla. Zapravo, doživjela sam to da se u moj brak upliću roditelji moga muža. U svemu sam tome mislila da sam luda i zato sam došla u šutnju raščistiti stvari s Isu-som, vidjeti što se zapravo događa. Isus mi je ukazao, i smatram to najvećim plodom šutnje, da je u podlozi svega bio moj strah od autori-teta. U jednom mi je razmatranju Isus pokazao kako je taj moj strah nastao davno u mom dje-tinjstvu jer sam imala vrlo strogoga oca koji je koristio veoma ružne kazne kad bi se nešto dogodilo, kad bih nešto ružno napravila. Otad strahujem od svakoga autoriteta, a u muževim roditeljima gledala sam autoritet svoga oca. Isus je tražio da mu to predam, da oprostim i ja vjerujem da me Gospodin oslobodio. On mi je u tom razmatranju rekao da mi u srce stav-lja sve što mi je potrebno kad izađem odavde van. Ne bojim se. Jedva čekam izaći iz šutnje jer osjećam da Isus ide preda mnom, osjećam da On ruši sve pred sobom. Slava i hvala Isusu!

(podatci poznati uredništvu)

| 4 | prosinac 2015. | 19

Vraćam se kući radosna jer mi je Isus vratio djetinjstvoDosad nisam bila u duhovnim vježbama, ovo mi je prvi put. Došla sam bez ikakvih očekivanja, ali s velikom željom za radošću, da ju osjetim i budem radosna. Jedino sam dijete i uvijek sam se zbog toga osjećala pomalo osamljeno. Drugi su mi govorili da sam za svoje godine tužna i ozbiljna. I uvijek sam bila vrlo odgovorna. Nakon obraće-nja, to mi je počelo smetati. Željela sam da se to promijeni jer, Bože, ako si me ti otkupio, ako te ljubim i doživljavam, kako mogu biti toliko tuž-na? Zadnjih godinu dana odlučila sam kopati po toj tuzi i shvatila sam da svoje djetinjstvo nisam imala. Kao da mi ga je netko ukrao, nikad mi nije bilo dopušteno biti dijete. I mislila sam, pa dobro, imam 30 godina, molim za brak, imam neke veće, ozbiljnije molitve za Boga. Želim da i moj posao krene u nekom smjeru, što sad s tim djetinjstvom? Počela sam se ponašati kao dijete, umanjivati u društvu. Uživala sam u služenju, nazivala sam se malom od kužine, samo da nemam odgovornosti. U duhovnim vježbama u šutnji primila sam puno toga, još ne mogu spoznati sve osim toga kako je velika radost biti dijete. U razmatranjima Isus i ja imamo četiri-pet godina i igramo se, otkačeni smo i zabavljamo se. I on nije Isus i ne treba ot-kupiti svijet i ja nisam Ivana i ne moram spasiti svoju obitelj i prijatelje. Mi smo djeca i ta milost radosti mi je najveći plod. Vraćam se kući radosna jer imam osjećaj da mi je Isus vratio djetinjstvo. Dakle, više ne trebam žaliti za tim komadićem neke radosti na zemlji, ja je zaista imam.

Ivana (podatci poznati uredništvu)

Hvala, Isuse, što si dopustio da mogu svojemu ocu oprati nogeZovem se Goran, rođen sam u Njemačkoj gdje živim i radim. Oženjen sam, imam pe-tero djece. Tu sam na godišnjem odmoru. Duhovne vježbe od 30 tjedana vodio sam otprilike 6-7 godina, a jednu godinu pauzi-rao. Ovako nešto kao ovdje nisam doživio. Spoznao sam da trebam biti strpljiv, da ne trebam ništa forsirati. Gospodin zna kad je čas. Moji otac i majka su radili u Njemač-koj. Otac je veoma mnogo radio, došao bi s posla i nastavio s radom. Pružio mi je samo materijalnu, ne i duševnu ljubav kakvu sam kao dijete zahtijevao. Kad je bilo razmatra-nje, zamolio sam Isusa odgovor na pitanje: »Komu da perem noge?« Došlo mi je puno osoba, samo su prolazili, a zastao sam kod mojega oca. Njemu sam počeo prati noge i zahvaljivao mu za sve što mi je u živo-tu dao. Molio sam ga da mi oprosti za sve uvrede i, kad sam pogledao gore, otac je bio sav u sjaju (moj otac je još živ) i meni kaže: »Volim te«. U tom sam trenutku žarko po-čeo plakati, i plakati, i rekao sam: »Hvala, Isuse, što si dopustio da mogu svojemu ocu oprati noge u ovom razmatranju«. Meni je 44 godine, a vidio sam da imam teret na sebi kao čovjek od 64 godine i mogu vam reći da se vraćam kući kao mladić od 24 go-dine koji je oženjen i ima petero djece. Ve-lika duhovna tjeskoba je pala s mene. Hvala Isusu Kristu za to!

Goran (podatci poznati uredništvu)

20 | 4 | prosinac 2015. |

Kronika događanja

| 4 | prosinac 2015. | 21

990 1650 3750 4740 834012990

23430

30720

42810

51540

57900

64410

79980

97740 96780

0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

U duhovnim vježbama u sva-kodnevnome životu od 30 tjeda-na svaki pratitelj daruje svojem vježbatelju jedan sat razgo-vora tjedno odnosno 30 sati u jednoj školskoj godini. Koliko neki pratitelj prati vježbatelja, toliko puta po 30 sati daruje u toj školskoj godini. Kad se uku-pan broj vježbatelja u jednoj školskoj godini pomnoži s 30 sati, dobije se ukupan broj sati

Broj sati razgovora u duhovnim vježbama u svakodnevnome životu od 30 tjedana od 2000. do 2015. god. u Programu Injigo

razgovora za tu školsku godi-nu. Tako je npr. u 2000. – 2001. god. ostvareno ukupno 990 sati razgovora, 2005. – 2006. bilo je 12.990 sati, a 2014. – 2015. uku-pno 96.780 (vidi grafi kon). Broj darovanih sati u Programu Inji-go veći je još kad se tome doda 188 duhovnih vježbi u šutnji s ukupno 2322 sudionika od 2001. do 2015. god. Svaki pra-titelj razgovara 1 sat dnevno

sa svojim vježbateljima. Koliko dana šutnje, toliko sati razgo-vora. Šutnje traju 3 ili 6 dana. Uzmimo da je prosjek 4 dana. Kad se to pomnoži s brojem vježbatelja (2322 vježbatelja x 4 sata), dobije se 9288 sati. Uku-pna brojka iznosi 587.058 daro-vanih sati razgovora. Pratitelj u razgovoru s vježbateljem sluša i razlučuje molitvena iskustva i daje upute za razmatranje za sljedeći tjedan. Stoga se može reći da Program Injigo ima iza sebe više od pola milijuna sati razlučivanja molitvenoga isku-stva. And counting…

Pratitelji su u 15 godina (2000. 2015.) ostvarili ukupno 587.058 sati razgovora s vježbateljima u Programu Injigo

Izvo

r: w

ww

.injig

o.co

m

Kronika događanjaStatistika

22 | 4 | prosinac 2015. |

Iz kronike

Europski Jeruzalem mjesto dijaloga i suživotaNataša Mandić, prof., članica Zajednice Injigo opisuje svoj doživljaj dolaska Svetog Otca kojega je smjela osobno pozdraviti.

Papin pohod Sarajevu, 6. lipnja milost, blagoslov i baština za budućnost

Sjećanje na ozračje za vrijeme olimpijskih igara traje i danas. Sarajevo je 6. lipnja ove godine, kao i davne 1984., ponovno odisa-

lo radošću, zajedništvom, čistoćom, ponosom i mirom, a sve je krenulo 1. veljače kad je papa Franjo najavom dolaska Sarajevu iznenadio, obradovao, ali i pokrenuo mnoge koji su nared-nih mjeseci marljivo pripremali njegov doček. Papa je tada rekao: »Draga braćo i sestre, že-lim najaviti da ću 6. lipnja, ako se to Bogu svidi, poći u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercego-vine. Već odsad vas molim da molite kako bi moj posjet tim dragim narodima bio ohrabrenje vjernicima-katolicima te polučio kvasac dobra i pridonio oblikovanju bratstva i mira, međuvjer-skoga dijaloga i prijateljstva.« Papa je svojom najavom uistinu pokrenuo kvasac dobra u sr-cima ljudi i uskoro je u BiH-u krenula organi-zirana priprava na svim razinama: od državnih do crkvenih organizacijâ, odborâ, župâ, školâ, pojedinaca.

Pripreme Bilo je to Božje nadahnuće kojemu su se mnogi odazvali te iskreno i zauzeto radili na što boljoj organizaciji dočeka Svetoga Oca. Osobno sam bila angažirana u organizaciji djelatnikâ, rodite-lja i učenikâ Katoličkoga školskoga centra »Sv. Josip« (1500 nas je bilo na misnome slavlju s

Nataša Mandić, pomoćnica direktorice Osnovne škole KŠC-a »Sveti Josip« i članica Zajednice Injigo bila je među pet članova katoličkog predstavništva koje se rukovalo s Papom na ekumenskome i među-religijskome susretu u Franjevačkome međunarod-nome centru u Sarajevu.

Foto

: L’O

sser

vato

re R

oman

o

| 4 | prosinac 2015. | 23

Iz kronike

Papom na Koševu), u smještaju mladih u pro-storijama našega Centra i, kao vijećnica Vijeća za mlade, u organizaciji susreta Pape s mladima u NCM-u »Ivan Pavao II.« Privatno su, na moju veliku radost, članovi Zajednice Injigo hodoča-stili u Sarajevo i bili moji dragi gosti. Ovdje bih željela posvjedočiti da smo moja sestra Mara i ja 2014. na hodočašću Stopama sv. Ignacija mo-lile za susret Marice Čunčić s Papom. Do toga nije došlo, ali je znakovito da je Papa ove godine došao u Sarajevo baš oko Tijelova – u vrijeme hodočašća Stopama sv. Ignacija u Rim. I dok je priprava bila u završnoj fazi, i sve skoro spre-mno za doček dragoga gosta i svih hodočasni-ka, dva-tri dana pred Papin dolazak nazvao me predstojnik Katehetskoga ureda don Tomislav Mlakić i priopćio da u tome trenutku šalje popis pet članova katoličkoga predstavništva koji će se rukovati s Papom na ekumenskome i među-religijskome susretu u Franjevačkome međuna-rodnome centru na kojemu se nalazi i moje ime. To je za mene bilo najveće iznenađenje, trenutak prevelike neočekivane milosti koja je pokrenula suze radosnice i zahvalu srca. Moji radni kolege radovali su se sa mnom i to mi je bio poseban dar. Toga iščekivanoga šestolipanjskoga jutra rijeka hodočasnika slijevala se na stadion »Koševo« i punila njegovo korito koje je spremno prihvaćalo svakoga radosnoga pojedinca ili skupinu. Ozračje na stadionu bilo je veličanstveno. Papa je doče-kan gromoglasnim pljeskom, pjesmom i klica-njem: »Papa, mi te volimo!« Poseban trenutak u kojemu me je preplavio duboki osjećaj sigurnosti bio je kad je Papa primao ključeve grada Saraje-va. Geslo koje je odabrao: »Mir vama!« Papa je utjelovio u naš grad, u svako otvoreno srce, kako na euharistijskome slavlju tako i u svemu što je slijedilo. Papa je Sarajevu, Bosni i Hercegovini, donio Krista, Kristov mir koji se mogao fi zički

osjetiti, dotaknuti, udahnuti. Papa Franjo rekao je da »mir uvijek uključuje aktivno djelovanje« što je ovim apostolskim pohodom gradu Sarajevu i BiH-u tako zorno pokazao.

Vapaj nikad više rata!Euharistijsko slavlje bilo je u cijelosti usmjere-no na otajstvo svete mise. Na samome početku Papa je istaknuo: »Radostan sam što sam došao u ovaj grad koji je mnogo propatio u krvavim sukobima u prošlome stoljeću, a koji je ponov-no postao mjesto dijaloga i mirnoga suživota.« Nastavljajući u propovijedi: »Mir je snažna proročanska riječ. Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno… Da-nas se, draga braćo i sestre, još jednom uzdiže vapaj Božjega naroda i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata!« Naglašavajući da je mir Božji dar, Papa je sve nazočne pozvao da, tamo gdje živimo, postanemo umjetnici u stvaranja mira. Homiliju je završio pozivajući na mir, a ne rat jer je to jedini put koji nas čini sretnima i blaženima. Papine poruke odjeknule su stadionom i srcima ljudi koji su s velikom gorljivošću upijali njegove riječi.

Praštanje put kojim treba ići i stvarati mirNakon svetoga misnoga slavlja, Papa se u kate-drali Srca Isusova susreo s duhovnim zvanjima gdje je pozorno poslušao potresna svjedočan-stva dvojice svećenika i jedne redovnice. Vidno potresen, Papa je njih troje, njihova svjedočan-stva i njihovo praštanje onima koji su ih mu-čili istaknuo kao primjer, put kojim treba ići i stvarati mir.

U bratstvu i miru graditi budućnostPotom je uslijedio ekumenski i međureligijski susret na kojemu se Papa, nakon što ih je pozor-no saslušao, obratio predstavnicima vjerskih zajednica u BiH-u jasnom i jakom porukom:

24 | 4 | prosinac 2015. |

»U svijetu koji je nažalost još uvijek razdiran sukobima, ova zemlja može postati porukom: potvrditi kako je moguće živjeti jedan pored drugoga, u različitosti, ali u zajedničkome čovjekoljublju, gradeći zajedno budućnost u bratstvu i miru.« Najsnažniji i najmilosniji dio susreta bio je kad je Papa zamolio nazočne da ustanu i izmolio završnu molitvu: »Svemogući vječni Bože, Oče milosrdni i dobri; Stvoritelju neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga; Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Kralju i Gospodine prošlosti, sadašnjosti i budućno-sti; jedini suče svega svijeta, koji nagrađuješ vječnom slavom svoje vjerne! Mi, potomci Abrahamovi po vjeri u Tebe, jednoga Boga, Židovi, kršćani i muslimani ponizno stojimo pred Tobom i s pouzdanjem Te molimo za ovu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, za muškarce i žene, vjernike različitih vjera, naroda i kultura da uzmognu živjeti u miru i skladu. Molimo Te, Oče, da se to zbude u svim krajevima svijeta! U svakome od nas ojačaj vjeru i nadu, uzajamno poštovanje i iskrenu ljubav prema svoj našoj braći i sestrama. Učini da se odvažno trudi-mo graditi socijalnu pravdu, da budemo ljudi dobre volje, puni uzajamnoga razumijevanja i oprosta, strpljivi radnici dijaloga i mira. Neka sve naše misli, riječi i djela budu u skladu s Tvojom svetom voljom. Neka sve bude na Tvo-ju čast i slavu i za naše spasenje. Tebi neka je vječna slava i hvala, Bože naš! Amen.« Slijedio je dio u kojemu je 16 predstavnika vjerskih predstavništava osobno prilazilo Svetome Ocu. Za mene je to bio posebno blagoslovljen trenu-tak, jedan od onih koji se duboko utisne u srce i tu zauvijek živi. Bio je to trenutak kad sam bila najbliže Svetomu Ocu, trenutak u kojemu sam se, ljubeći Papin prsten, poklonila Kristu i duboko zahvaljivala za Crkvu, Papu, svećenike,

redovnike, sakramente, sve primljene milosti i blagoslove… trenutak u kojemu sam se su-srela s jednostavnom, spontanom i iskrenom osobom čija blizina tako snažno posvećuje… gdje sam u stisku ruke predala i izručila sve bližnje… trenutak u kojemu sam ga poželjela silno zagrliti, ali me je poštivanje protokola sputalo… trenutak posebne časti i predivne Božje milosti za vječno sjećanje. Osobno sma-tram da je u današnjemu vremenu obilježeno-mu nasiljem, ratovima, nesigurnostima, kada se traži model suživota za cijeli svijet, Papin pohod Sarajevu i BiH-u predragocjen dar i ve-lika milost.

Ne stvarajte zidove, već izgrađujte mostovePosljednja i najradosnija točka bio je susret s mladima u Nadbiskupijskome centru za mla-de »Ivan Pavao II.« gdje je Papa, odloživši pripremljeni govor, svojom spontanošću i iskrenošću ponovno osvojio srca svih nazoč-nih. Mladima je poručio da budu odgovorni i biraju ono što im čini dobro, što im je na iz-gradnju. Podržao je njihove ideale, njihovu ra-dost i nadu i pozvao ih da ne stvaraju zidove, već izgrađuju mostove. Na koncu želim reći hvala i slava Bogu, najsavršenijemu redatelju, koji je 6. lipnja u apostolskome pohodu pape Franje moju domovinu Bosnu i Hercegovinu, moj grad Sarajevo, svako otvoreno srce bez obzira na narodnost i vjeroispovijest pohodio i blagoslovio obiljem radosti i mira. Bio je to stvaran san i nezaboravan dan u kojemu je Gospodin po pohodu Svetoga Oca utisnuo u mnoga srca obilje milosti i blagoslova koje ćemo poput Marije dugo prebirati u našim srcima. Sveti Oče, hvala što si nam došao!

Iz kronike

| 4 | prosinac 2015. | 25

Iz kronike

Mir vama!

Papa Franjo svojim je dolaskom u BiH do-nio svakome čovjeku ljubav, nadu i mir. To je pokazao ne samo svojim snažnim rije-

čima, nego i svojom jednostavnošću, blagošću, poniznošću i spontanošću. Sama Papina pojava i njegove geste osvajali su ljudska srca rasplam-savajući ljubav. To je jasno propovijedao na sve-čanome misnome slavlju na stadionu »Koševo«, istaknuvši važnost stvaranja pravednoga mira, koji je Božji dar. »On – Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas istinskim oruđem svojega mira. Samo ako se pomiri s Bogom, čovjek postaje pravi mi-rotvorac.« Te prijeko potrebne osjećaje za stvara-nje mira pokazao nam je sveti Pavao u drugome čitanju na svetoj misi. Iskazana mi je iznimna čast što sam bila izabrana da na svečanoj svetoj

misi pročitam to drugo čitanje iz Poslanice Kolo-šanima koje govori o tim posebnim osjećajima. U milosnim trenutcima, zbog uzbuđenja, nisam bila ni svjesna važnosti toga događaja. Trebalo mi je vremena da posložim sve utiske i zbrojim milosne darove, a plodove ubirem svakodnevno. Taj događaj je zaista poseban i pamtit ću ga ci-jeloga života. Srce mi je bilo ispunjeno mirom i radošću te sam bez treme i straha, mogla proči-tati Božju riječ. Milosni je to Božji dar. U tim tre-nutcima osjetila sam dar Kristova mira, toplinu Božje ljubavi i ljepotu Božje riječi. Neizmjerno sam zahvalna dragome Bogu i organizatorima za tu ukazanu čast.

Marina-Mara Kobaš, mag. theol.,vjeroučiteljica u Brčkom,

pratiteljica u Programu Injigo

Vjeroučiteljica i pratiteljica u Programu Injigo Marina-Mara Kobaš na svečanoj misi na Koševu čita drugo čitanje iz Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima (Kol 3,12-15).

Foto

: Kat

olič

ki tj

edni

k (s

dop

ušte

njem

)

Papa Franjo upalio baklju Božje vatre na Koševu

Bio je to dan kad sam se pitala kako je moguće da sam toliko mirna bez emocija koje nikada ne izostanu u

mojemu srcu kod ovako velikih događaja. Potom su mi se redale misli i slike u pregrštu darovanih mi nebeskih milosti u kojima je bilo obilje osjećaja tijekom molitvenoga raz-doblja u kojemu sam se odazivala nebeskome pozivu na molitvu za blagoslovljeni pohod našeg pape Franje. U jednom od razmatra-nja u duhovnim vježbama došla mi je slika kanadske klizačice hrvatskoga podrijetla Sande Dubravčić kako pali olimpijsku baklju

na stadionu »Koševo« i shvatila sam zašto mi se u molitvi vraćala ta slika: pa naš papa Franjo će upaliti Božju baklju na olimpijsko-me stadionu, Božji plamen, Božju vatru koja će vječno gorjeti u srcima. Zahvaljivala sam tad Isusu za Papin dolazak s riječima: »Hvala Ti, Isuse, za vječni plamen ljubavi koji želiš Papinim dolaskom darovati mnogim srcima. Proslavi se, Isuse, u mojemu rodnome gradu. Blagoslovi Isuse moju zemlju, moju izranje-nu Bosnu i Hercegovinu. Hvala Ti, Isuse, što Nebo posebne milosti želi darovati Papinim dolaskom zajedništvu muslimana i kršćana.« Šestoga lipnja 2015. godine bio je dan kad sam osjećala uslišanost poticajnih molitava i ne-beski blagoslov čiji se miris mogao osjetiti u svakome dahu, u svakome koraku na svačije-mu licu. Osobno, meni je najljepše toga dana bilo što su mi moje prijateljice muslimanke i radne kolegice s posla pisale sms-poruke tra-žeći molitve za sebe i svoje obitelji. »Pomoli se i sjeti nas se s Papom na Koševu«, pisale su, a jedna kolegica na poslu je poslije Pa-pina pohoda došla u moj ured i izljubila me zahvaljujući za Papin dolazak. Njoj sam rekla da ću se posebno pomoliti za nju na Papinu krunicu koja mi je darovana u prigodi eku-menskoga i međureligijskoga susreta s Papom u Franjevačkome međunarodnome centru Sv. Nikole Tavelića u Sarajevu. Zahvaljujem dra-gomu Bogu na moru nebeskih milosti koje su se izlile i prelile našu lijepu blagoslovljenu zemlju pohodom našeg pape Franje.

Mara Mandić, samostalni referent u Federalnom Ministarstvu pravde

i pratiteljica u Programu Injigo

26 | 4 | prosinac 2015. |

Iz kronike

Dotaknuti srce mladih kako bi se otvorili oproštenju

Kao članica Vijeća za mlade Vrhbo-sanske nadbiskupije bila sam ne-posredno uključena u organizaciju

bdijenja za mlade održanog na Stupu večer prije Papina dolaska. Središnja tema bila je pomirenje te je bdijenje imalo tri temeljne cjeline: pomirenje s Bogom, s bližnjima i sa samim sobom. Nastojali smo okupljenim mladima pružiti dublji uvid u to što znači pomiriti se, oprostiti, prihvatiti Boga, svoje

bližnje, samoga sebe, svoju životnu situa-ciju. U suradnji s Ivicom Kusturom koji je u ime Nadbiskupijskoga centra za mlade »Ivan Pavao II.« bio zadužen za bdijenje, s voditeljima, pjevačima, glumcima i volon-terima vjerujem da smo uspjeli ostvariti ono što smo htjeli: dotaknuti barem pone-ko srce da se otvori milosti oproštenja i po-mirenja. Bdijenje smo završili klanjanjem kojim je dominirala molitva za istinski, sveobuhvatni mir koji samo uskrsli Gos-podin može dati. U subotu sam prijepodne sudjelovala na svečanoj sv. Misi na Koševu, a u popodnevnim sam satima prisustvova-la susretu pape Franje s mladima. Taj mi je susret bio poseban – bio je vrlo neposredan i, unatoč protokolu, poprilično opušten, prijateljski, blizak. U Sarajevo sam došla sa skupinom od pedesetak mladih volontera iz Katoličkoga školskoga centra »Tuzla« i tuzlanskoga kraja, a to je čitavome za nas trodnevnome boravku u Sarajevu dalo po-sebno veseo i poletan naboj. Nakon svih tih divnih dana nadamo se da ćemo se ponov-no negdje u našim krajevima sresti s papom Franjom.

Č. s. Darija Pia Herman, mag. theol., vjeroučiteljica Katoličkog školskog centra »Sv. Franjo«, Tuzla,

pratiteljica u Programu InjigoČ. s. Darija Pia na susret Pape s mladima povela je skupinu od pedesetak mladih volontera iz KŠC-a Tuzla

| 4 | prosinac 2015. | 27

Iz kronikeFo

to: K

atol

ički

tjed

nik

(s d

opuš

tenj

em)

Zavladao je mir

Sveti Otac odlučio je posjetiti Sarajevo na dan kad je Program Injigo planirao hodo-častiti »Stopama sv. Ignacija« u Rim pa

smo i mi odlučili umjesto u Rim hodočastiti u Sarajevo. U glavnom gradu Bosne i Hercegovi-ne, koji je toga dana osvanuo u svečanom izda-nju s posebnom regulacijom prometa, bila sam u jednoj od rijeka vjernika koje su se slijevale na Koševo u redu i masovnome miru. Papino geslo »Mir vama!« uz njegove slike po gradu, počelo je djelovati od ranoga jutra. Zajedno s još nekim članovima Zajednice Injigo bila sam počašćena statusom Gosta što je značilo poseb-no sjedalo ispred oltara odmah iza »vrlo važnih osoba« (VIP – Very important persons). Izabrali smo mjesta uz šator koji je služio kao sakristija. Uz nas je povorka (nad)biskupa krenula prema oltaru. Bili smo uz ulaz kroz koji se na stadion dovezao Sveti Otac tako da smo ga među prvima pozdravili mašući uzdignutim rukama uz široki smiješak koji je Papa uzvraćao blagoslivljaju-ći nas. Ponosna sam što su sudionici Programa Injigo i članovi Zajednice Injigo mogli biti tako blizu Svetoga Oca zahvaljujući angažiranosti članice Zajednice Injigo u Sarajevu koja je vrlo djelatno sudjelovala u dočeku Pape: sa svojom je školom bila na Koševu, na međureligijskom susretu osobno je pozdravila Papu i navečer je sudjelovala na susretu mladih s Papom. A jedna naša pratiteljica čitala je na misi poslanicu. Papa je toga dana bio u svim srcima grada, na svim ustima. Sama njegova prisutnost važnija je od

onoga što je govorio. Prebirala sam u srcu razlo-ge dolaska Svetoga Oca baš u Sarajevo i kakve će to posljedice imati. Pronalazila sam ih na licima koja su nas promatrala kad smo se u miru vra-ćali s Papine mise na stadionu. Po našim su oza-renim licima znali što se dogodilo. Ulicama smo Sarajeva bez riječi propovijedali radost i mir. Vr-hunac je za mene bilo sudjelovanje u maloj fra-njevačkoj dvorani s izabranim gostima na susre-tu Pape s predstavnicima drugih religija. Poslije susreta bila sam pozvana na razgledavanje fra-njevačkoga središta i na večeru s Provincijalom Bosne srebrene. Vozeći se prema Zagrebu noć-nim autobusom uz policajca koji je taj dan bio u službi sigurnosti u gradu, i koji me uvjerio da je sve bilo u najboljem redu, prebirala sam utiske i molila za plodove ovoga veličanstvenoga su-sreta s Isusovim namjesnikom na zemlji. Papa je u svome srcu donio Isusa i svojim zalaganjem molio za mir.

Dr. sc. Marica Čunčić, utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo

Članovi zajednice Injigo: Danijel Ramljak, Marica Čunčić, Dubravka Prskalo i Suzana Puljić kao gosti na olimpijskome stadionu »Koševo«.

28 | 4 | prosinac 2015. |

Iz kronike

Foto

albu

m M

aric

e Ču

nčić

U sarajevskoj katedrali papa Franjo obradovao se subratu koji ga poznaje »još iz dana kad je bio Jorge«

| 4 | prosinac 2015. | 29

Iz kronike

Papa Bergoglio obradovao se o. Petru Galauneru u sarajevskoj katedrali

Otac Petar Galauner rođen je 2. travnja 1929. u Tomašancima kod Đakova. U Družbu Isusovu stupio je 1946., a zaređen

je 1957. u Zagrebu. Njegovu višedesetljetnu sve-ćeničku i redovničku službu obilježile su brojne odgovorne dužnosti – bio je rektor Dječačkoga sjemeništa na Šalati, provincijal Hrvatske pokra-jine Družbe Isusove, regionalni asistent Slavenske asistencije u generalnoj kuriji D. I. u Rimu, ravna-telj Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, osnivač Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku… Iako je umirovljen 2003., ovaj se isusovac i dalje, unatoč poznim godinama, neumorno posvećuje brojnim službama.

P. Galauner za Katolički je tjednik objasnio kako se susreo s Papom:»Sve do posljednjega trenutka, prema uhodanom protokolu, bila je mala vjerojatnost da će me Papa osobno susresti i prepoznati. No tada se u taj proto-

kol umiješao jedan nevidljivi čimbenik i dogodilo se ono što se nije moglo ni predvidjeti, ni inscenirati. U sretnome trenutku uskliknuo sam: ̒Padre Bergo-glio!ʼ Time sam privukao pozornost na našu stranu. Meni je posebno drago što je u tome trenutku papa Franjo pokazao spontanu srdačnost koja je samo njemu svojstvena, a sam doživljaj zagrliti starog prijatelja i redovničkog subrata, a sada Namjesnika Kristova, ne da se riječima opisati. To ostavlja du-boki trag u duši, o tom se i dalje razmišlja i prebire u srcu.«

Papu Franju upoznao je prije 40 godina u Rimu na tečaju novih provincijala. »Papu Franju upoznao sam u rujnu 1973. u Rimu na sastanku novih provincijala. Njemu je bilo tada 37 godina. Tek je četiri godine bio svećenik, a p. general mu je povjerio vodstvo argentinske provin-cije koja je tada bila u krizi. Svi smo zajedno otišli u Asiz 24. rujna i koncelebrirali na grobu sv. Franje tražeći upravo kod sv. Franje nova nadahnuća kako u ovome vremenu živjeti isusovačko siromaštvo. I kasnije smo se susretali. Tako smo opet bili tri i pol mjeseca zajedno na našoj ponešto burnoj 32. gene-ralnoj kongregaciji u Rimu. P. Bergoglio, tada mlad, elegantan i vitak, bio je uvijek jasan i čvrst kad se radilo o temeljnim vrijednostima. Bio je otvoren za probleme i znao je slušati sugovornika. Ipak sam ga doživljavao više kao lidera i jedva da sam mogao naslućivati njegovu pastirsku toplinu i širinu kojom zrači danas njegova osoba.«

Izvor: Katolički tjednik

Iz drugih medijaKa

tolič

ki tj

edni

k (s

dop

ušte

njem

)

Iz kronike

Putositnice iz mjesta Trumau, južno od Beča, gdje se teologija studira i živi.

Na poziv bračnoga para iz Kanade koji su u lipnju boravili u Slovačkoj i Austriji, posjetila sam 23. – 24. lipnja 2015. Me-

đunarodni teološki institut (International e-ological Institut – ITI) u mjestu Trumau, južno od Beča u Austriji. Primio nas je duhovnik In-stituta, vlč. Juraj Terek. Razgledali smo Dvorac Trumau – glavnu zgradu Instituta i kapelu u izgradnji čiju ikonografi ju u bizantskome stilu izrađuje bivši student toga Instituta, brat Ioan Gotia, D. C. J. M., iz Rumunjske. Predsjednik Instituta Christiaan Alting von Geusau, J. D., LL. M., kratko nas je pozdravio. Nove zgrade za stanovanje profesora i studenata uvijek mogu

primiti i goste uz pristupačne cijene. Vlč. Terek sa zanimanjem je slušao kratku povijest Pro-grama i Zajednice Injigo. Kad je čuo da ima-mo duhovne vježbe u Austriji, pozvao nas je da možemo kod njih imati duhovne vježbe u šutnji.

International Theological Institute (ITI), Catholic School of Theology, Trumau, Austrija

• Utemeljen: 1996. god.• Utemeljitelj: sv. Ivan Pavao II.• Tip: crkveni, privatni institut, dodiplomski i diplom-

ski studij• Religiozna pripadnost: rimokatolički institut s cr-

kvenom i laičkom administracijom• Veliki kancelar: Christoph kardinal Schönborn, nad-

biskup bečke nadbiskupije • Jezik studija: engleski• Curriculum: sveta teologija u cjelini, specijalizacija

o braku i obitelji i studij humanističkih znanosti. Stupnjevi: tri kanonska stupnja u svetoj teologiji:• diploma (Sacred Theology Masters STM) u Au-

striji priznat kao Magister theologiae• licencijat (Sacred Theology Licentiate STL)• doktorat (Sacred Theology Doctorate STD)

• diploma studija o braku i obitelji (Masters in Marria-ge and Family MMF)

• potvrda o završenoj jednoj godini općega studija (Studium Generale SG).

Snim

ila: M

aric

e Ču

nčićTRUMAU (AUSTRIJA)

23. 24. LIPNJA 2015.

Međunarodni teološki institut, Katolički bogoslovni fakultetDr. sc. Marica Čunčić

30 | 4 | prosinac 2015. |

Institut je odgovor na sljedeće potrebe vremena:

• kriza braka i obitelji

• teološka formacija studenata iz zemalja bivšega sovjetskoga bloka

• razumijevanje između Istoka i Zapada, istočne i zapad-ne crkvene tradicije

• obrazovanje i odgoj budućih vođa u Crkvi i svijetu

Iz kronike

Kratka povijestPapa Ivan Pavao II. zatražio je 1990. od austrij-skih biskupa da počnu Katolički bogoslovni institut za rješavanje pitanja: kriza u braku i obitelji u cijelome svijetu, teološka formacija studenata iz zemalja bivšega sovjetskoga blo-ka, izgradnja razumijevanja između Istoka i Zapada, uključujući istočne i zapadne crkvene tradicije (zato imaju i Centar za studij istoč-noga kršćanstva).Austrijski biskupi prihvatili su to i Sveta je Stolica imenovala nadbiskupa dr. Christo-pha Schönborna, O. P., za velikoga kancelara. Tijekom prve akademske godine nadbiskup Schönborn zamolio je svojega staroga pozna-nika iz Salzburga, dr. Michaela Waldsteina, re-dovitoga profesora na Sveučilištu Notre Dame u SAD-u, da ostavi svoj posao, osnuje Interna-tional eological Institute i bude njegov prvi predsjednik. Prof. Waldstein angažirao je još jednoga profesora iz Sveučilišta Notre Dame da mu se pridruži u pionirskome pothvatu i postane prvi potpredsjednik. Bio je to prof. Walter J. ompson. Zajedno su uz pomoć nadbiskupa Schönborna sastavili plan i pro-gram. Prvi studenti došli su 1995. na kampus u Gaming, u Austriji, i počela je nastava u bivše-mu kartuzijanskome samostanu iz 1330. god. Dijelili su kampus s američkim Franjevačkim sveučilištem u Steubenvilleu koji tamo ima

svoj Inozemni studij (Study Abroad, Francis-can University of Steubenville). U siječnju 1997. god. ITI je izdao prve tri diplome i nastavio ra-sti uglavnom usmenom predajom zadovoljnih studenata pa je 2009. god. trebao veći prostor i preselio u Trumau. Učionice, knjižnica i uredi uprave smješteni su u Dvorcu Trumau iz 1138. god. Profesori i studenti stanuju u stanovima na kampusu.Na karti svijeta u hodniku Dvorca Trumau zabilježene su zemlje iz kojih su dosadašnji studenti: Albanija, Australija, Austrija, Bje-lorusija, Brazil, Bugarska, Kamerun, Kanada, Kina, Hrvatska, Češka, Danska, Estonija, Gruzija, Njemačka, Mađarska, Indija, Irska, Italija, Latvija, Litva, Meksiko, Moldavija, Nizozemska, Novi Zeland, Nigerija, Poljska, Rusija, Slovačka, Slovenija, Ukrajina, Velika Britanija i SAD.Teologija se studira i živi. Uspjeh studija može se vidjeti u prekrasnome radu bivših studenata u crkvenim i svjetovnim službama, npr. organizirali su simpozij o teologiji tije-la, pokrenuli izdanje djela Tome Akvinskoga paralelno na latinskome i engleskome jeziku, imaju obitelji s više djece (na kampusu ima mnogo dječjih kolica), pokreću edukativne i karitativne ustanove koje ljudima pomažu u življenju vjere u svakodnevnici, djeluju eku-menski i sl.

Predsjednici i potpredsjednici• 1996. – 2006. prof. dr. Michael Waldstein, predsjednik• 1996. – 1998. prof. dr. Walter J. ompson, potpred-

sjednik• 1998. – 2006. mons. dr. Larry Hogan, potpredsjednik• 2006. – 2014. mons. dr. Larry Hogan, predsjednik• 2014. – sada dr. Christiaan Alting von Geusau, pred-

sjednik

| 4 | prosinac 2015. | 31

Kip Naše Gospe od Montserrata na glavnome oltaru zaštićen je nepropusnim staklom i ukrašen zlatom, srebrom i dragim kamenjem.

Sni

mila

: Mar

ica Ču

nčić

, 200

7. Znate li da je sv. Ignacije u svetištu Naše Gospe od Montserrata učinio životnu ispovijed? To katalonsko nacionalno svetište posjetila je utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, dr. sc. Marica Čunčić.

Iz »Autobiografi je2«:»16. (…) Kad je stigao do nekog naselja prije Montserrata3, svidjelo mu se da tu pribavi odje-ću kakvu je odlučio nositi i u kojoj je trebao poći u Jeruzalem. Kupi tako sukna od kojeg se prave vreće, onakvog koje nije od fi ne pređe pa ima puno bodlji. Od njega odmah dade napra-viti halju dugu do peta, te pribavi hodočasnički štap i tikvicu za vodu. Sve to stavi pred sedlo na muli.17. (…) Došavši u Montserrat, pomoli se. Zatim u dogovoru s ispovjednikom načini životnu is-povijed napisavši grijehe. Ispovijed potraja tri dana. S ispovjednikom se dogovori i ovlasti ga da preuzme mulu, a mač i bodež objesit će u crkvi na oltar naše Gospe (kao zavjet). Bio je

Putovima sv. Ignacija Montserrat

1 Sv. Ignacije piše svoju autobiografi ju u trećem licu i sebe zove hodočasnikom.

2 Ignacije Lojolski, »Duhovne vježbe«, FTI, Zagreb, 2011., str. 135–136.

3 Montserrat – Planina pila ili Planina poput pile, u Kataloniji za-padno od Barcelone.

Hodočasnik1 je sišao s Montserrata u ManresuDr. sc. Marica Čunčić

32 | 4 | prosinac 2015. |

to prvi čovjek kojemu je otkrio svoju odluku. Dotada je nije otkrio nikojem ispovjedniku.18. Na uočnicu ožujskog blagdana Naše Gospe navečer4, godine 1522., ode što je mogao skrovi-tije do nekog siromaha. Skine svu svoju odjeću, dade je tom siromahu i obuče se u svoju željenu halju te ode da se baci na koljena pred oltarom Naše Gospe. I sa svojim štapom u ruci provede cijelu noć, što tako (na koljenima), što stojeći.Rano ujutro, da ostane nepoznat, krene odatle5.

Nije pošao pravo cestom koja ide u Barcelonu, jer bi tuda nailazio na mnoge koji ga poznaju te bi mu iskazivali poštovanje. Skrenuo je prema nekom naselju, koje se zove Manresa.«

Hodočasnici iz Manrese uzlaze na MontserratSudionici simpozija 2007. godine hodočastili su iz Manrese na Montserrat pod vodstvom p. Manuela Casanove u nekoliko automobila serpentinama sve do katalonskog nacionalnog svetišta Naše Gospe od Monserrata. U svetištu smo slijedili ho-dočasnike koji se penjaše strmim uskim kamenim stubama do ispod kipa Blažene Djevice Marije da joj predaju svoje brige, probleme, patnje, svoje

Ignacije pred Našom Gospom od Montserrata. U pozadini su predmeti (slika, jedrenjak, ruka, noga, stopalo, pištolj i bodež) koji označuju pogibelji ili bolesti iz kojih je Naša Gospa spasila vjernike. Keramika, Manresa

Snim

ila: M

aric

a Ču

nčić

, 200

7.

Foto

albu

m M

aric

e Ču

nčić

, 200

7.

Dr. sc. Marica Čunčić u kapeli iza Gospina kipa čija se pozadina vidi u gornjem prozoru.

Putovima sv. IgnacijaMontserrat

4 Vjerojatno 24. ožujka uoči blagdana Blagovijesti ili Navještenja koji se slavi 25. ožujka.

5 U prvom latinskom prijevodu, p. Nadal nadopunjuje: »primivši svetu pričest«.

| 4 | prosinac 2015. | 33

roditelje, svoju djecu, braću i svoje prijatelje, svoj narod. Ta rijeka vjernika stalno teče i jednog po jednog Majka blagoslovi svojom ljubavlju i razu-mijevanjem. Imali smo misu u kapeli ispod pro-zora kroz koji se vidi poleđina Majčina kipa. Sve-ćenici sa simpozija su koncelebrirali, među njima isusovac p. Marijan Šef i fra Ivo Pavić, OFM. Na kraju nas je pozdravio otac benediktinac i rekao par riječi o njihovu samostanu i svetištu koje smo na brzinu obišli. Taman da čovjek poželi doći i ostati malo duže u ozračju Naše Gospe i benedik-tinskoga duha: ora et labora.

Crna sam, ali lijepa!Kip Naše Gospe od Montserrata u katalonskom nacionalnom svetištu je crn. Crn je i u hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica i u poljskom nacionalnom svetištu u Częstochowi (Czarna Ma-donna). Zašto je, Majko, tvoje lice tamno? Je li to

znak stoljetne patnje narodâ koje štitiš? Pjeva li o tome pjesnik u biblijskoj »Pjesmi nad pjesmama«: »Crna sam, ali lijepa!« (Pj 1,5)? Da olakšaš patnje svojega naroda, Ti si svojega sina Injiga poslala u špilju u Manresi gdje je pohađao tvoju školu: provela si ga kroz njegovu grešnost i kroz otajstva Isusova začeća, rođenja, skrovita i javnoga života, muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća i tako zauvijek utisnula svojega Sina Isusa u srce svojega sina Inji-ga, i svojega sina Injiga u Srce svojega Sina Isusa. Otada više ništa nije bilo isto.

Katalonsko nacionalno svetište MontserratBenediktinski samostan na Montserratu ute-meljio je 1025. godine opat Oliba, fundador del monestir del Montserrat (utemeljitelj samostana Montserrat). U okolici je Barcelone bilo 17 bene-diktinskih samostana u prošlosti, a u cijeloj Kata-

Svećenici sa simpozija u Manresi u koncelebraciji u kapeli iza glavnoga oltara Naše Gospe od Montserrata. Fra Ivo Pavić (treći slijeva), + p. Manuel Casanova (drugi zdesna), + p. Marijan Šef (zdesna - ne vidi se).

Sni

mila

: Mar

ica Ču

nčić

, 200

7.

34 | 4 | prosinac 2015. |

loniji 44. Rušeni i spaljivani kroz vjekove, danas su skoro svi prazni zaštićeni spomenici kulture ili muzeji, ali na Montserratu ima oko 60 bene-diktinaca i jedan od njih nam je rekao da je to mnogo manje nego prije. Oni opslužuju svetište Naše Gospe od Montserrata koje je od 12. st. hodo-časničko mjesto. U 16. st. izgrađeno je u današnjim razmjerima. Godišnje ga posjeti oko dva milijuna hodočasnika i turista.

Katalonsko nacionalno svetište Naše Gospe od Montserrata i benediktinski samostan. Razglednica, 2007.

»Abat Oliba, fundador del monestir de Montserrat 1025«

Opat Oliba, utemeljitelj samostana Montserrat 1025. god.

Sni

mila

: Mar

ica Ču

nčić

, 200

7.

| 4 | prosinac 2015. | 35

Injigo stijena na kojoj gradim dom

Zovem se Lidija Dugan (1982.), živim i ra-dim u Vukovaru. Pratiteljica sam u petom krugu duhovnih vježbi. Roditelji su mi

dali u baštinu ljubav prema životu i gradu Vuko-varu. Ulazak u molitvenu zajednicu »Srce Isuso-vo« 2011. g. bila je moja prekretnica. Voditelj te zajednice i moj prijatelj Mario Petrović, upoznao me s duhovnim vježbama. Iste godine sam upisa-la prvi krug. Polako sam u razmatranjima počela otkrivati Boga, upoznavati svojega divnoga Oca, natapati se u Njegovoj ljubavi. Razmatranja, raz-govori s vježbateljima, tjedni i mjesečni susreti činili su me radosnom i napokon sam našla svo-je mjesto pod suncem i put kući. U ožujku 2011. sudjelovala sam na završnom susretu sudionika duhovnih vježbi. Pamtim riječi proroštva dr. sc. Marice Čunčić: »Želio sam te od vječnosti – za vječnost.« U tom trenutku sve mi se razbistrilo! Bog, koji je Stvoritelj svega, Početak i Kraj, že-lio me baš sada, baš u ovom vremenu, na ovom mjestu! Mislila sam: ako je On dopustio da mi se neke stvari dogode, onda za to mora postojati veoma dobar razlog. Na meni je samo da prihva-tim! I tu sam prvi put osjetila veliko unutarnje predanje Bogu, odlučno povjerenje i pouzdanje u Njegovu skrb i blizinu. Nakon prvog kruga, predložena sam za pratitelja. Bog mi je na put počeo slati osobe koje su imale slične probleme s

kojima sam se ranije i sama nosila te sam ih mo-gla razumjeti i pomoći im da se nauče oslanjati na Boga i Njegovo vodstvo. Uvidjela sam kako se ljudi nesebično daruju drugima, kako zajed-no radimo na tome da se Bog proslavi. S vreme-nom je moj odnos s Bogom postajao sve prisniji, osobniji i ljepši. Osjećala sam istinsku slobodu za kojom sam čeznula. Kako je Bog sve više za-hvaćao moje srce, s vremenom se probudila želja da još više služim, da dobijem usmjerenje. Za inicijativu »40 dana za život« čula sam u medijima. Kako je u Vukovaru problem poba-čaja vodeći još od vremena bivše Jugoslavije, potajno sam priželjkivala da inicijativa dođe i u Vukovar, kako bih se mogla angažirati, no ni sanjala nisam da bih upravo ja bila ta koja će ju i pokrenuti. Jednog sam dana žarko molila i svjesno odlučila predati svoj život Bogu i pratiti poticaje. Već drugoga dana, Bog je odgovorio na moju molitvu. Bilo je to u rujnu 2014. kada mi je prijatelj Mario rekao: »Lidija, ti ćeš postati koordinator inicijative ‘40 dana za život’ u Vuko-varu.« Ostala sam zbunjena, no u meni se nešto probudilo. Međutim pokušala sam to ignorirati. Sljedećih me dana ta izjava potiho progonila. Odlučila sam staviti sve u razmatranje. I Bog mi je jasno davao do znanja da me tu poziva i da me za to odabrao. Moje se srce počelo navikavati

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

36 | 4 | prosinac 2015. |

na to i dobivati sve veću snagu i hrabrost da se upustim u pustolovinu s Isusom. Usto, dodatna potvrda bili su ljudi koji su mi prilazili i govorili o molitvi za nerođene i imali želju da se nešto pokrene i u našem gradu. Idućih par mjeseci prikupljala sam informacije, razgovarala s upućenim ljudima. U relativno krat-kom roku, od rujna 2014. do veljače 2015., trebala sam okupiti ljude koji će sudjelovati u inicijativi. Počela sam pozivati ljude, predstavljati inicijati-vu, ići po župama i oformio se tim. Počeli smo se sastajati, planirati i moliti. Molitva je bila i ostala ključni element. U svemu sam imala veliku podrš-ku molitvene zajednice koja je mjesec dana prije početka kampanje organizirala noćnu molitvenu stražu u kojoj se svakih pola sata budio određeni broj ljudi i molio za nakane inicijative i da pre-stane pobačaj u Vukovaru. Ono što mi je posebno davalo snagu jest činjenica da smo i mi izmoljeni, i da je u svakom trenutku cijeli svijet uz nas jer svi molimo jedni za druge. Sve te događaje sam stavljala u razmatranja i dobivala potvrdu da me Gospodin baš tu treba, da mi daje za sve snagu, da On vodi moj život i da će sve biti dobro. Dosad smo u Vukovaru organizirali dvije kampanje koje su imale mnoge plodove.

Inicijativa »40 dana za život«Postojala su dva motiva pokretanja ove inicijative: • postojanje Klinike za pobačaje u kojoj je ubijeno tisuće

djece • očito slabljenje entuzijazma ljudi u inicijativi za život

koja je djelovala u okviru ustanove Bryan-College Sta-tion (Teksas, SAD).

• godine 2004. David Bereit i njegovi prijatelji odlučili su moliti sat vremena da im Bog pokaže put. U molitvi su dobili vremenski okvir od 40 dana te su odlučili pokre-nuti 40-dnevnu kampanju za život. Otada se inicijativa proširila svijetom.

Ima 3 elementa 40 dana:1. molitve i posta2. miroljubivog bdijenja (pred bolnicama)3. osvješćivanje lokalne zajednice (o problemu

pobačaja)

Plodovi u svijetu od osnutka:• više od 11 165 djece spašeno je od pobačaja u

posljednji čas!• 118 zaposlenika se obratilo i dalo otkaz• zatvoreno je 60 klinika za pobačaje

U Hrvatskoj od korizme 2014.• u 20 gradova• 7 000 molitelja pred bolnicama• 27 djece spašeno

Više na: https://40daysforlife.com http://www.40danazazivot.com/

U jesenskoj kampanji (23. 9. 1. 11. 2015.) Vukovar je posjetio utemeljitelj inicijative, David Bereit (u prvom redu treći zdesna).

Foto

albu

m L

idije

Dug

an

| 4 | prosinac 2015. | 37

P. Marijan Šef, D. I. (1932. 29. 8. 2015.) • doktor medicine• provincijal Provincije Družbe Isusove u Sloveniji• profesor pastoralne medicine i medicinske antropologije

na Katoličkom bogoslovnom fakultetu• duhovnik Katoličke karizmatske obnove za Sloveniju

Katoliške karizmatične prenove v Sloveniji (KKP)• djelatnik u Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS) u

Sarajevu• omiljeli voditelj duhovnih vježbi u šutnji za slovenske i

hrvatske redovnike i redovnice• pozvao je Program Injigo u Sloveniju • misnik i ispovjednik, vježbatelj i pratitelj u Programu Injigo• inicijator škole za pratitelje u Programu Injigo• sudionik u školi za pratitelje• voditelj hodočašća »Stopama sv. Ignacija« u Rim za

slovenske i hrvatske sudionike Programa Injigo

Karizmatske duhovne vježbe

Sjećanje na patra Marijana Šefa, slovenskoga isusovca i sudionika Programa InjigoDr. sc. Marica Čunčić

Slovenskoga isusovca, patra Marijana Šefa prvi sam put susrela u srpnju 2000. god. u Sarajevu. Iz Ljubljane je došao u Saraje-

vo da u okviru Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) ublaži posljedice rata u BiH. Tamo je dje-lovao pet godina. Po svojem svestranom i ne-pristranom zauzimanju za sve ljude postao je u Sarajevu poznat i cijenjen. Liječnik po zanima-nju i svećenik po zvanju, jasno je vidio fi zičke i duhovne potrebe ljudi na koje je odgovorio or-ganizacijom karitativne djelatnosti i molitvom za unutarnje iscjeljenje rana i molitvom oslo-bađanja. Zato je pozvao i svjetski poznatoga indijskoga svećenika karizmatika, vlč. Rufusa Pereiru, dvostrukoga doktora znanosti biblijske teologije i fi lozofi je, koji je držao seminare iscje-ljenja i oslobađanja u Sloveniji i Hrvatskoj. Se-minar se u Sarajevu održao u zgradi Katoličkog bogoslovnog fakulteta, 6. – 8. srpnja 2000. god. U Hrvatskoj sam simultano prevodila predava-nja i pojedinačne molitve oslobađanja p. Rufusa s engleskog na hrvatski te s hrvatskog na en-gleski pa su me zato pozvali i u Sarajevo. Pater Šef me zamolio da na početku seminara kažem nekoliko riječi o p. Rufusu i da nakon završetka seminara u isusovačkoj crkvi sv. Ignacija u Sa-

Foto

albu

m P

rogr

ama

Injig

o

38 | 4 | prosinac 2015. |

Karizmatske duhovne vježbe

rajevu na nedjeljnoj misi u 9 sati propovijedam i poslije svete pričesti molim molitvu opraštanja i unutarnjega iscjeljenja.Drugi sam se put susrela s patrom Šefom u Za-grebu, 2. kolovoza 2004. godine u samostanu Kćeri Božje ljubavi u Granešini gdje je za sestre vodio duhovne vježbe. Nakon kratke razmjene misli, pater je ustanovio da radim upravo ono što on traži i pozvao me da dođem u Ljubljanu i za-počnem Program Injigo u Sloveniji. Kao duhov-nik Katoličke karizmatske obnove za Sloveniju, radio je na produbljivanju molitava za unutarnje iscjeljenje i nije se mogao pomiriti s dobivenim rezultatima. Pretpostavljao je da bi duhovne vjež-be mogle pomoći i da bi se karizmatski elementi na neki način mogli kombinirati s ignacijanskim duhovnim vježbama, ali nije znao na koji način.

Svetište kanadskih mučenika, Midland, Ontario, Kanada, 15. 9. 2008.

Draga Marice!Sjećam se razgovora o tvojem djelovanju u Kanadi. Jučer je bilo slovensko hodočašće u svetište kanadskih mučenika. Posjetio sam o. Johna Veltrija. Jako se obradovao mojem izvješću o Duhovnim vježbama u životu!Pozdrav svima i u njegovo ime!

p. Marijan

Sagrađeno 1926., ovo svetište časti osam muče-nika koji su djelovali i umrli u evangelizaciji uro-đenika Huronije.

(Prevela sa slovenskog i engleskog Marica Čunčić)

P. Šef drži predavanje o unutarnjem iscjeljenju u školi za pratitelje koju vodi M. Čunčić za oko 70 sudionika, franjevačka Kuća susreta Tabor, Samobor, 10. 14. 6. 2009.

Foto

albu

m P

rogr

ama

Injig

o

Pater Šef poslao je iz Kanade razglednicu iz svetišta kanadskih mučenika

Arhi

v M

aric

e Ču

nčić

| 4 | prosinac 2015. | 39

Karizmatske duhovne vježbe

Prema njegovim riječima, Program Injigo bio je odgovor na ta njegova istraživanja. Pater je o tome govorio u Manresi 2007. g. (vidi tekst Ma-rijana Šefa u časopisu »Injigo« br. 3, str. 41–42).Prva skupina koju je p. Šef okupio da sudjeluje u duhovnim vježbama u svakodnevnom životu od 30 tjedana u Programu Injigo 2004./2005., bila je većinom sastavljena od članova Katoličke kariz-matske obnove o kojoj se brinuo. Upisalo se 18 vježbatelja. Pater Šef je pratio osmero, ostale je pratilo nas šestero pratitelja iz Hrvatske. S vre-menom je troje vježbatelja odustalo. Prvi susret s uputama održala sam 16. listopada 2004. u rezi-denciji Družbe Isusove u Dravlju, Ljubljana. Ima-la sam ih potom svake srijede u njihovoj kapelici ili u knjižnici bez obzira na vremenske (ne)prilike na dionici Zagreb – Ljubljana. Pater se trudio

oko te skupine vježbatelja, uvijek bi nam iskazao dobrodošlicu, dočekao bi nas s toplim čajem i keksima. Prisustvovao je svim susretima. Imao bi misu za nas i ispovijedao vježbatelje, promatrao je procese unutarnjega iscjeljenja kod vježbatelja i bio je oduševljen dobrim rezultatima.Odjek prvih duhovnih vježbi Programa Injigo u Sloveniji bio je vrlo dobar i sljedeće 2005./ 2006. godine upisalo se 52 sudionika. Među slovenskim vježbateljima iz prethodne godine našli smo sedmero pratitelja koji su pratili 30 vježbatelja. Ostale smo pratili mi iz Hrvatske. Tada je pater osim četiri vježbatelja pratio i tih sedam pratitelja. Tjedno me izvješćivao o svima njima i o svojemu molitvenom iskustvu jer je i on obavljao duhovne vježbe. Na kraju tih 30 tjedana 2006. godine predložio je,

Isusovac p. Marijan Šef predslavi misu za vrijeme duhovnih vježbi u šutnji i škole za pratitelje pod vodstvom M. Čunčić, samostan cistercita, Stična, Slovenija, 17. 23. 8. 2008.

Foto

albu

m P

rogr

ama

Injig

o

40 | 4 | prosinac 2015. |

Karizmatske duhovne vježbe

organizirao i vodio naše prvo hodočašće »Stopa-ma sv. Ignacija« sa slovenskim i hrvatskim auto-busom u Rim koje je postalo tradicionalno (vidi opširnu reportažu s hodočašća u Rim u časopisu »Injigo« br. 1, str. 87–91). Vodio nas je u Rimu u generalnu kuriju Družbe Isusove i na grob sv. Ignacija, u atelje oca isusovca umjetnika Marka Ivana Rupnika, Orijentalni institut Družbe Isuso-ve, u La Stortu, itd. Vrhunac smo doživjeli 2009. godine kad nas je na Trgu sv. Petra pozdravio Papa Benedikt XVI. i kad je po patrovoj prepo-ruci nekoliko Slovenaca nastupilo na slovenskom i nas nekoliko iz Hrvatske na hrvatskom Radio Vatikanu. Budući da je Pater Šef bio pratitelj (1P) i pratitelj pratitelja (2P), dobio je uvid u sustav praćenja i predložio da se s pratiteljima posebno radi pa sam za vrijeme duhovnih vježbi u šutnji za Slovence u franjevačkom samostanu u Nazarju u Sloveniji imala istovremeno i školu za pratitelje. Kasnije sam imala više škola za slovenske i hrvatske pra-titelje i to se pokazalo veoma dobro. Pater je rado sudjelovao u tim školama i radionicama. U razdoblju 2006. – 2007. god. troje vježbatelja u Sloveniji postalo je 2P, tj. pratili su pratitelje. Pa-ter Šef je pratio njih i tako postao 3P (PPP – pra-titelj pratiteljâ pratiteljâ). Tada je zamolio svojega subrata isusovca Miju Kekiča da mu pomogne tako da je i p. Mijo pratio Slovence i dolazio s p. Šefom na susrete u Zagreb.Pater Šef me pozvao da 2007. g. sudjelujem na simpoziju u Manresi što je mnogo značilo za mene osobno, za Zajednicu i Program Injigo (vidi članke u časopisu »Injigo« br. 1, str. 33–41; br. 2, str. 30–35; br. 3, str. 39–43). Za vrijeme svojega

boravka u Kanadi, posjetio je patra Johna Veltrija po čijoj knjizi radimo duhovne vježbe i ispričao mu kako Program Injigo napreduje što je p. Vel-trija »jako obradovalo«. Broj Slovenaca u Programu Injigo 2009./2010. god. narastao je na 182 sudionika u duhovnim vježbama od 30 tjedana i njih su uglavnom pra-tili slovenski pratitelji. To je ujedno bila i zadnja godina njihova sudjelovanja jer su 2010. god. odlučili odvojiti se i djelovati neovisno. Uzeli

P. Šef u školi za pratitelje koju vodi M. Čunčić, samostan Školskih sestara, Repnje, 23. 26. 10. 2008.

Foto

albu

m P

rogr

ama

Injig

oFo

toal

bum

Pro

gram

a In

jigo

Pater se raduje s ostalim pratiteljima na kraju škole za pratitelje koju je vodila dr. sc. Marica Čunčić, Škofja Loka, 7. 13. 8. 2009.

| 4 | prosinac 2015. | 41

su novo ime »Romar«. Pater Marijan Šef umro je 29. kolovoza 2015. Bila sam na njegovu sprovodu na posljednje počiva-lište u grobnici slovenskih isusovaca u Ljubljani. Na misi zadušnici bilo je mnoštvo časnih sesta-ra, svećenika, redovnika i biskupa. Govorili su o njemu biskup, provincijal i voditelj Katoličke karizmatske obnove u Sloveniji. Sjećajući se svega dobroga što je taj skroman i velik čovjek učinio za mene i Zajednicu i Program Injigo, zaplakala sam već pri kupnji aranžmana u cvjećarnici kad me prodavačica pitala što da napiše: »Hvala patru Marijanu – Program Injigo«. Otišao je jedan dobar duh Slovenije i Hrvatske – bio je dobar prijatelj Hrvata. Svi su se čudili kako smo godinama zajedno sa Slovencima išli na hodočašće u Rim u velikoj slozi i ljubavi. Otišao je isusovac koji je tako dobro razumio Program Inji-go, koji je satima slušao i ispovijedao sudionike Programa, znao se s nama radovati i razumio je kad su vježbatelji plakali. Molio je za iscjeljenje

unutarnjih rana srca i bezbroj duša ga pamti kao duhovnoga oca, tješitelja i nositelja nade. Poslije sprovoda sam podijelila bivšim sudionicima Pro-grama Injigo svoju knjigu »Dođi, slijedi me!« i primjerke prvih dvaju brojeva časopisa »Injigo« (treći je izišao sutradan!) te ih pozvala na večeru. Družili smo se i proveli u ljubavi i zajedništvu tu večer baš kako bi to pater Marijan želio.

Pater Marijan Šef sa slovenskim pratiteljima na susretu pratitelja, Kuče, 22. 5. 2010.

Karizmatske duhovne vježbe

Foto

albu

m P

rogr

ama

Injig

oFo

toal

bum

Pro

gram

a In

jigo

P. Marijan Šef sluša i bilježi predavanja u školi za pratitelje koju je uz duhovne vježbe u šutnji vodila dr. sc. Marica Čunčić, cistercitski samostan Stična, 17. 23. 8. 2007.

42 | 4 | prosinac 2015. |

Nebiblijsko i biblijsko duhovno vodstvoProf. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I.

sada, uzmimo naše dvije predodžbe duhovnoga života (opisane u časopi-su »Injigo« br. 3, str. 44 – 45) i pogle-

dajmo što iz njih proizlazi u pogledu duhov-noga vodstva. Uzimam kao prvo nebiblijsku predodžbu. Pretpostavimo da imam nebiblij-sku predodžbu čovjeka koji se uspinje prema Bogu, bori se da mu dođe što bliže putem jasno defi niranih stupnjeva. Što bi u tome slučaju značilo duhovno vodstvo? Znate li što je duhovno vodstvo u tome kontekstu? To je nasljedovanje redovitih vježbi, prakse, pravila prema unaprijed isplaniranomu redo-slijedu, za svaki pojedini stupanj duhovnoga života. U tome kontekstu duhovno vodstvo navikava osobu da bude vođena, da preispi-tuje svaku i najmanju pojedinost u svojemu životu, i da se u svemu podvrgava odlukama drugoga. Stoga ne čudi izreka da je u takvo-mu slučaju duhovno vodstvo prikladno samo za maloljetne, za one koji nisu dosegli zrelost, za one koji moraju preispitivati svaki detalj svojega života i podvrgavati se u svemu vod-stvu nekoga drugoga, kojima redovita vježba

i pravila za svaki stupanj duhovnoga života moraju biti dani, isplanirani unaprijed.

Sloboda biblijska predodžba duhovnoga životaAko pak, moja braćo i sestre, uzmemo biblijsku predodžbu duhovnoga života (opisanu u časopi-su »Injigo« br. 3, str. 44 – 45), uočavate li da se u njoj čitav duhovni život sažima u pojam slobo-de? Ako je tako, tada je duhovno vodstvo vježba slobode. Sloboda je kategorija zrelosti. Prema tome, duhovno vodstvo, kao vježba slobode, predstavlja vježbu za odrasle. Za one koji odra-staju prema zrelosti. Shvatit ćete iz ove izvorne biblijske predodžbe duhovnoga života da je cilj duhovnoga vodstva osloboditi unutarnji dina-mizam osobe kako bi ta osoba odgovorila dje-lovanju i usmjerenju Duha Svetoga. Pozornost vam usmjeravam na to da je cilj duhovnih vjež-bi promatranih iz ovog, biblijskog, ugla »oslo-boditi unutarnji dinamizam osobe – unutarnje sile koje pokreću osobu kako bi odgovorila na djelovanje, zahtjeve, poticaje Duha Svetoga«. Jer u konačnoj analizi, duhovno vodstvo vod-

U četvrtome nastavku predavanja o duhovnome vodstvu, koje je održao u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu, o. Herbert Alphonso tumači nebiblijsku i biblijsku predodžbu duhovnoga vodstva.

Duhovno vodstvo

A

44 | 4 | prosinac 2015. |

stvo je Duha, a ljudski voditelj jedino pazi na to koji smjer taj Duh uzima. To čini zato kako bi ga mogao poduprijeti, ohrabriti i osnažiti. Duhovno je vodstvo dakle u svojoj biti vodstvo Duha. Rekao sam da je cilj duhovnoga vodstva osloboditi unutarnji dinamizam osobe kako bi odgovorila na djelovanje, zahtjeve, i smjernice Duha Svetoga. Shvatit ćete iz ovoga da cilj du-hovnog vodstva nije puko rješavanje problema. Ne moram biti opterećen nekim problemom, ali imam neprekidnu potrebu da budem sve više i više slobodan. Stoga želim ovdje istaknuti pravo značenje slobode. Budući da smo saželi duhovni život i rast u njemu u kategoriju slobode, želio bih objasniti istinsko značenje slobode.

Cjelovita predodžba ljudske slobodeKoliko sam samo puta imao ovo iskustvo: obra-tim se nekoj osobi, bilo svećeniku ili redovničkoj osobi ili laičkome apostolu i upitam ga: »Koja je tvoja predodžba slobode?« Znate li koji odgovor u većini slučajeva dobivam? »Sloboda, pa to je sposobnost odlučivanja da neku stvar činim ili ne činim.« Uočavate li ovu defi niciju? »Sposobnost koju imam da odlučim nešto učiniti ili ne učini-ti.« Kažem da je to vrlo jednostrana predodžba slobode. To je samo dio predodžbe o slobodi. Sve što je u njoj rečeno, sloboda je od ograničenja, od zapreka, od prisile, ali zašto želite biti slobodni od svih tih ograničenja i prisile? Zašto? Pa zato da biste bili slobodni za svojega Boga. I u svojemu Bogu slobodni za svoju braću i sestre. To je ono što nam nedostaje u našoj predodžbi slobode. In-tegralna predodžba ljudske slobode, kršćanske slobode, sva se usmjerava na »slobodu za«, ali mi smo ovisni o onoj prethodnoj »slobodi od«. O njoj smo ovisni. Jeste li čitali poslanicu Galaćanima, 4. i 5. poglavlje? To je Magna Charta kršćanske

slobode! Jeste li čitali poslanicu Rimljanima, 12. i 13. poglavlje koje govore o kršćanskoj slobodi? Pročitajte ih! Otkrit ćete da je kršćanska sloboda u svojoj biti usmjerena na slobodu za Boga. Ras-položivost za Boga. Poslušnost Bogu. Raspoloži-vost Bogu. To je ključni, bitni element ljudske i kršćanske slobode. Pripravni stupanj za ovo je taj da moram biti slobodan od kako bih bio slo-bodan za. Ovo je bît, suština, jezgra predodžbe o slobodi. Sada razumijem da nikada ne mogu biti potpuno slobodan. Jedino postajem sve slobodniji i slobodniji. Je li vam sada shvatljivo da ja uvijek trebam duhovno vodstvo, čak i ako nemam ni-kakvoga problema? Jer u mojemu životu postoji potreba da moja sloboda raste. Postoji potreba za sve većim prostorom za Boga u mojemu životu. Postoji potreba u nama za dubljim, širim, i bitni-jim ulaskom Božjega života u naš život, imamo potrebu da zaživi njegova snaga i njegova ljubav u našemu životu.

Cilj je duhovnoga vodstva oslobađanje duhovnoga dinamizma Dopustite mi da sada, u ovome kontekstu, naj-prije iznesem pravi cilj duhovnoga vodstva, a zatim da sve to sažmemo u neku vrstu defi ni-cije ili opisa duhovnoga vodstva. Koji je, dakle, pravi cilj duhovnoga vodstva? Rekao sam već da to nije puko rješavanje problema. Pravi cilj je: oslobađanje duhovnog dinamizma osobe koju se vodi s ciljem njezina najvećega mogućega rasta kao osobe i kao kršćanina. Da ponovim: Osloba-đanje duhovnog dinamizma osobe, tj. unutarnjih sila koje pokreću tu osobu, s ciljem najvećega mo-gućega rasta kao osobe i kao kršćanina.

S engleskog preveo: mr. sc. Milivoj VodopijaPriredila: dr. sc. Marica Čunčić

Nastavit će se u sljedećemu broju.

Duhovno vodstvo

| 4 | prosinac 2015. | 45

Gorući grm

Nevidljivo zvanje Bogu posvećeni laici u svijetu Dr. sc. Marica Čunčić

Nastavlja se kronologija Injiga. Nakon prvih duhovnih vježbi i ozdravljenja u srednjoškolskim danima, nakon sjećanja na tadašnji apostolat, dr. Čunčić u trećem nastavku objašnjava u kojem je kontekstu nastala hrvatska ustanova Mala obitelj Bezgrješnog srca Marijina (MOBSM).

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (III. DIO)

Foto

: Shu

ers

tock

46 | 4 | prosinac 2015. |

Gorući grm

Kad je u Francuskoj počeo progon kr-

šćana s ciljem uništenja kršćanstva,

redovnički je život bio zabranjen.

Svećenici su potajno služili mise u kućama ili

štalama. Bilo je to poslije Francuske revoluci-

je (1789. g.). Tada je isusovac Pierre-Joseph de

Picot Clorivière (1735. – 1820.) osnovao svje-

tovnu ustanovu Kćeri Srca Marijina (Société

des fi lles du Coeur de Marie). Nisu polagale

zavjete, ostale su u civilu da izbjegnu pro-

gone. Danas je to velika svjetovna ustanova

papinskoga prava (h p://www.societe-fcm.

cef.fr/). Bila je to prva u nizu modernih svje-

tovnih ustanova ili sekularnih instituta čiji

su članovi zbog diskrecije često nepoznati

javnosti, pa i crkvenoj, i odatle naziv: nevid-ljivo zvanje. Diskrecija zbog progona ostala

je do danas njihova karakteristika jer se čla-

novi često nalaze u sredinama neprijateljski

raspoloženima prema kršćanstvu. Da bi novi

način posvete u svijetu dobio svoje mjesto u

Crkvi, papa Pio XII. apostolskom konstituci-

jom Provida Mater Ecclesia, priznao je 1947.

g. svjetovne ustanove kao oblik posvećena

života u kojemu laici prakticiraju evanđeo-

ske savjete, a nisu redovnici. Dokument Motu proprio Primo feliciter 1948. g. svjetovnost

defi nira kao razlog njihova postojanja i kao

uvjet njihova apostolata. Sveta je kongrega-

cija za redovnike iste godine dala uputu Cum sanctissimus o osnivanju svjetovnih ustano-

va – one su priznati stalež savršenstva.

Svjetovne ustanove u Hrvatskoj Za prvu hrvatsku svjetovnu ustanovu dao je poticaj 1926. g. blaženi dr. sc. Ivan Merz (1896. – 1928.) upoznavši službenicu Božju Maricu Stanković, prof. (1900. – 1957.), sa »svjetov-nim redom« Družbe sv. Pavla kardinala Ferra-rija u Rimu. Marica je okupila djevojke i 1938. stvoren je nacrt instituta Zajednice Suradni-ca Krista Kralja za vrijeme duhovnih vježbi koje je o. isusovac Tomislav Poglajen držao za Maricu i prvih pet djevojaka. Za vrijeme

Svjetovne ustanove ili Družbe bez zajedničkog života

proizašle su iz nakane da se prema vanjskom svijetu sakrije redovnički

život, tj. život Bogu posvećen. Svrha im je bila izbjeći zapreke što su ih, počevši od Francuske

revolucije, građanski zakoni stavljali redovničkome staležu, i

vršiti apostolat prodirući primjerom posvećena života usred svijeta kao i neposrednim kršćanskim

djelovanjem.

O. Gerard Escudero, Svjetovne ustanove, Što su i kako žive, Zagreb 1957., str. 6-7. Primjer-ak pisan pisaćim strojem bez izdavača, navoda španjolskoga izvornika i prevoditelja na hrvatski.

| 4 | prosinac 2015. | 47

knjige »Duša apostolskog djelovanja« Jeana Baptista Chautarda. Jednom mjesečno bila je obavezna duhovna obnova u jednodnevnoj šutnji, a jednom godišnje osmodnevne (pro-povijedane) duhovne vježbe u šutnji.

Svjetovne ustanove sedamdesetih godina u EngleskojSvjetovne ustanove u Engleskoj upoznala sam 1973. g. za vrijeme šestomjesečnoga bo-ravka u Woldinghamu, u pokrajini Surrey južno od Londona gdje sam boravila radi usavršavanja engleskoga jezika koji sam studirala na Filozofskom fakultetu u Zagre-bu. Pomagala sam u kući jednoj anglikanskoj obitelji srednje klase i za to dobila sobu, hra-nu i džeparac i bila sam dio njihove obitelji: au-pair girl. Svoj sam boravak iskoristila za otkrivanje i kontaktiranje nekoliko sekularnih instituta što nije bilo lako jer se za vrijeme komuniz-ma kod nas nije o tome ništa znalo, a osim toga to je nevidljivo zvanje čak i u zemljama gdje vlada vjerska sloboda. Pritom mi je puno pomogla Escuderova knjiga o sekularnim in-stitutima s crkveno-pravnoga stajališta: O. Gerard Escudero C. M. F., Svjetovne ustanove, Što su i kako žive, Zagreb 1957. u kojoj su neki instituti bili nabrojeni, a koju nam je na tjednim susretima tumačio p. Dragutin Hartly, D. I., jer naš je cilj bio da MOBSM postane svjetovna ustanova biskupijskoga prava. Od pet sekularnih instituta s kojima sam u

komunizma, Marica je kao utemeljiteljica i voditeljica Zajednice bila u zatvoru (1947. – 1952.) s još pet članica. Za to je vrijeme Zajed-nica rasla. Pravila su odobrena 1953. godine. Apostolat Zajednice zahtijeva da budu svjetlo Kristovo za svoju okolinu. Godine 1966., već formirana skupina djevo-jaka u Rijeci pridružila se talijanskoj svjetov-noj ustanovi – Maloj franjevačkoj obitelji, a u Osijeku se 1969. osniva hrvatska svjetovna ustanova Malih Marija. U Zagrebu je 1971. započela hrvatska ustano-va – Mala obitelj Bezgrješnog srca Marijina (MOBSM), a 1972. iz Italije dolaze Misionarke Kristova kraljevstva. Iako se sve to dogodilo u razmaku od šest godina, nismo znali jedni za druge iz dvaju razloga: 1) bio je komunizam, i 2) to je po sebi nevidljivo zvanje. »Cvijet se otvara suncu i ne zna da su se i drugi cvjetovi otvorili«, znao je reći isusovac o. Dragutin Hartly, inicijator i odgojitelj zajednice MOBSM-a u kojoj sam bila od početka (1971.) do istupa 2008. radi osnivanja Zajednice Injigo. Članice su MOBSM-a za vrijeme svoje narav-ne, intelektualne i duhovne formacije studira-le, radile, vježbale se u kršćanskoj savršenosti i apostolatu uz dnevnu svetu misu, molitvu časoslova, pola sata razmatranja iz neke knji-ge (ne iz Svetog pisma) i uz duhovno štivo od pola sata (životopisi svetaca). Šutnja se držala od povečerja do kraja jutarnjega raz-matranja. Tjedni je ritam obuhvaćao ispovi-jed, pouke o duhovnom životu većinom iz

Gorući grm

48 | 4 | prosinac 2015. |

Gorući grm

Engleskoj stupila u kontakt, spomenut ću tri. Sjećam se razgovora s dr. Barbarom Brosnan u Londonu, članicom Servite Secular Institute (h p://www.ssi.org.uk/) koja je kao liječnica radila u svojoj privatnoj bolnici za neizlječive bolesti u kojoj su se kao pacijentice našle i neke misionarke toga instituta. Bila je odgo-jiteljica mladih članica instituta. Zatim e Leaven, e Secular Institute of Our Lady of Mount Carmel (Kvasac, Svjetovna ustanova Naše Gospe od Gore Karmela, h p://www.theleaven.org.uk/). Njihova članica Norah Melia posjetila me u Woldinghamu. Došla je autom, razgovarale smo u vrtu. Kasnije mi je poslala svoju knjigu o prijateljstvima svete Terezije Velike koju je napisala na te-melju izvornih španjolskih pisama. Pomogla je Hrvatskoj za vrijeme rata. Već spomenute Misionarke Kristova kraljevstva (Missiona-ries of the Kingship of Christ, h p://ccinfo.org/). bile su stigle u Hrvatsku prethodne 1972. godine, ali nisam za to tada znala, a

nisu mi to rekle ni kad sam ih posjetila u Londonu. Njihova utemeljiteljica, službenica Božja Armida Barelli počela je u Asizu 1919. g., a danas ih ima oko dvije tisuće i dvjesto u više od tridesetak zemalja. Bilo mi je važno dobiti odobrene konstitu-cije crkveno priznatih instituta. Zato sam ih molila jedan primjerak. Čudile su se koliko znam o tom načinu života i rado su mi da-rovale po jedan primjerak tako da sam se vratila s pet različitih konstitucija sekularnih instituta gotovo nepoznatih u Hrvatskoj. To je pomoglo ne samo u pisanju naših konsti-tucija, nego nas je ohrabrilo u Bogu posve-ćenom djevičanstvu u svijetu jer smo posta-le svjesne da nismo same, da u svijetu ima mnoštvo onih koji su se odazvali Kristovu pozivu da Bogu služe u svijetu, ne znajući jedni za druge, a sve pod djelovanjem Duha Svetoga koji puše gdje, kako, kada i koliko hoće i zove koga hoće.

Nastavit će se.

| 4 | prosinac 2015. | 49

Foto

: Arc

hive

s du

Car

mel

de

Lisi

eux

Obitelj Martin u Alençonu

Prvi bračni par koji je zajedno kanoniziran

Papa Franjo 18. listopada 2015. proglasio je svetima bračni par Martin. Louis i Zélie rodili su devetero djece. Svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob postale su redovnice. Najmlađa od njih je poznata karmelićanka i naučiteljica Crkve sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.

Česte zablude oprosta:Ako mu oprostim• ispast će da umanjujem težinu onoga što je učinio• morat ću zaboraviti što se dogodilo• i dalje će se ružno ophoditi prema meni

O braku iz braka

Možete li se sjetiti što ste posljednje raz-govarali sa svojim bračnim partnerom, a da to nisu bila svakodnevna pitanja o

kućanstvu ili o djeci? Nerijetko se događa da zbog tempa i stresnoga načina života među bračnim parovima potpuno izostane komunikacija o dubi-nama srdaca. U današnje vrijeme teško je pronaći pola sata mira i tišine, ali kako Propovjednik kaže: »Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.« (Prop 3, 1). Zato za razgovor tre-ba pronaći odgovarajuće mjesto i vrijeme. O tome kako razgovarati čitamo u Jakovljevoj poslanici: »Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.« (Jk 1, 19).

Sve se veže i razvezuje u dubini srcaJe li vam poznata scena svađe u kojoj se nabrajaju greške iz prošlosti? Ako je tako, vjerojatno se mora-mo zapitati: »Što to još nisam potpuno oprostio/la svome partneru?« Kako stoji u »Rječniku biblijske teologije«, grešnik je dužnik kojemu Bog, opra-štanjem, otpušta dug (Br 14,19). To je otpuštanje tako korjenito da Bog grijeh više ne vidi: on je kao bačen za Božja leđa (Iz 38,17), oduzet (Iz 32,32), okajan, uništen (Iz 6,7). U bračnim savjetovalištima psiholozi naglašavaju da je opraštanje stvar volje i ne mora uključivati pojavu pozitivnih emocija. Kako kaže »Katekizam Katoličke Crkve«: »Sve se veže i razvezuje tu u ʻdubini srcaʼ. Nije u našoj moći ne osjetiti i zaboraviti uvredu, ali srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u samilost i pročišćava sjećanje okrećući uvredu u zagovor.« (KKC 2843).

Tko moli zajedno, ostaje zajednoVeć u »Besjedi na gori« Isus traži obraćenje srca: pomirenje s bratom prije prinošenja dara na ol-tar; ljubav prema neprijateljima i molitvu za pro-gonitelje; molitvu Ocu u skrovitosti (Mt 6,6) bez

ponavljanja mnoštva riječi; praštanje iz dna srca u molitvi; čistoću srca i traženje Kraljevstva (KKC 2608). Ovdje nas Isus uči i daje usmjerenja da s mo-litvom i komunikacija i praštanje postaju lakšima poradi nas. Zato nas Isus poziva da neprestano mo-limo. Istinita je izreka: »Tko moli zajedno, ostaje zajedno.« Bračni parovi različitih temperamenata i navika ostaju zajedno samo uz pomoć molitve. Takve obitelji pomazane su Božjom milošću, a dje-ca koja dođu iz takvih brakova rastu u zdravom okruženju. Sigurno da je krunica jezgra obiteljske molitve. Ali, mnogi bračni parovi zadaju si prevelik zalogaj u molitvi te ga nakon nekog vremena više ne mogu pregristi. Mnogi duhovnici bračnim paro-vima na početku bračnoga života savjetuju zajed-ničku molitvu Očenaša i Zdravomarije. Time žele naglasiti kvalitetu, a ne kvantitetu molitve. Zato je važno molitvu učiniti što jednostavnijom jer su time veće šanse da će ona i potrajati. Isto tako, sv. Franjo Saleški u »Filotei« jasno govori kako nikakva pobožnost ne smije poremetiti obiteljski život. Kako će rasti zrelost bračnih partnera u bra-ku, tako će i njihova molitva postajati zrelijom. Crkvena tradicija predlaže vjernicima određene molitvene ritmove da podrži neprekidnu molitvu. Nekoji su svakodnevni: jutarnja i večernja moli-tva, molitva prije i poslije jela, časoslov. I nedjelja, kojoj je središte euharistija, posvećena je poglavito molitvom. Krug liturgijske godine i njezini veliki blagdani sačinjavaju osnovni ritam molitvenoga života kršćana (KKC 2698).

Nensi Crnjac, mag. theol.

| 4 | prosinac 2015. | 51

Zbog čistoće u vezi nije bilo ljubomore

Naša veza nije bila laka jer smo živjeli u dva-ma različitim gradovima tako da smo naj-više vremena provodili na telefonu što za

vezu u čistoći i nije tako loše jer smo bili prisiljeni puno razgovarati. Imali smo iste poglede na vezu i na brak i odmah smo znali što tražimo od budu-ćeg bračnog druga. Prije nego što smo se upoznali, Nikola i ja bili smo par godina samci. U toj smo se samoći obratili i počeli izgrađivati svoj odnos s Bo-gom. Tako izgrađeni shvatili smo da želimo brak i s tim stavom smo tražili sebi partnera. Dok smo bili u vezi, ja sam bila u trećem krugu duhovnih vježbi u kojima je Isus liječio moje rane iz prošlosti. Pre-davala sam mu probleme iz hodanja i mogu reći da su mi duhovne vježbe svakako pomogle. Prije bra-ka sam prošla tri kruga duhovnih vježbi, bila član molitvene zajednice, slušala predavanja duhovnog karaktera što me itekako pripremilo za brak. Nikola je često išao na misu i pridružio se neokatekumeni-ma i drugim zajednicama. Iako smo živjeli daleko jedno od drugoga, zbog hodanja u čistoći nije bilo ljubomore i vladalo je povjerenje. Brzo smo uvidjeli da smo jedno za drugo jer smo oboje željeli brak. Je-dino što nas je sprječavalo bio je posao. Netom prije zaruka dobila sam otkaz, a Nikola je morao tražiti drugi posao. Vjenčali smo se u vrijeme kada nijedno od nas nije imalo stalan posao te smo s puno vjere u Božju providnost ušli u brak. Bilo je jako teško. To je bio naš veliki križ u braku – neizvjesnost zbog

nemogućnosti pronalaska stabilnijeg posla, pogoto-vo kada je dijete bilo na putu. No prije nego se Klara rodila, Nikola je dobio posao s urednom plaćom i mogućnošću napretka. Naš odnos u braku je dosta sazrio: ja sam se polako počela odvajati od roditelja i više služiti svome mužu, pogotovo kćeri kada se ro-dila. Nikola je saznao koliko je važna komunikacija i naučio da se komunicirajući može poboljšati kva-liteta našeg odnosa i da se od nje ne smije bježati. Usprkos intenzivnom poslu, često mi pomaže u ku-ćanskim poslovima i oko Klare, što sigurno utječe na dobrobit našeg braka. Kada je Klara došla, život nam se promijenio u potpunosti, ali na bolje. Na-pokon se osjećam ispunjeno jer sam postala majka, ma koliko god mi teško bilo. Točno se osjeti kada čovjek služi drugome i za njega živi, ispunjeniji je i zadovoljniji makar od umora jedva gledao. Nikola i ja smo još bliskiji nego prije jer zajednički odgajamo Klaru. U nedoumicama i nesuglasnostima često tra-žimo pomoć duhovnika. Od početka hodanja pa do danas molitva je naša svakodnevnica. Barem prije spavanja uvijek kažemo svoje nakane i krat-ko se pomolimo.

Foto

albu

m o

bite

lji Ž

unić

BRAČNI PAR ŽUNIĆ Ana (27) i Nikola Žunić (28), ekonomistiroditelji male Klare (15 mjeseci)upoznali se preko zajedničkih prijatelja izvan crkvenog okruženja zaruke nakon 4 mj., vjenčanje nakon 10 mj.

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…

52 | 4 | prosinac 2015. |

O braku iz brakaOdgovorili na poziv

Sveti bračni par Louis i Zélie Martin

• Louis (1823. 1894.), sin kapetana Napoleonove voj-ske, urar, i njegova žena Zélie Martin (1831. 1877.) koja se bavila proizvodnjom poznate alençonske čipke, prvi su bračni par u povijesti Crkve proglašeni svetima zajedno.

• Oboje su pomišljali na redovnički život, no doživjeli su odbijanje zajednica u koje su željeli ući.

• Godine 1858., nakon kraćih zaruka, sklopili su ženidbu. Bila je to milosna godina lurdskih ukazanja gdje se Gospa predstavila kao Bezgrešno začeće.

• Par je imao devetero djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob postale su redovnice. Najmlađa od njih, poznata kao sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa, proglašena je sveticom i crkvenom naučiteljicom (više o svetici pročitajte u časopisu »Injigo« br. 2, str. 81).

• Proglašeni svetima 18. listopada 2015.• Spomendan: 13. srpnja.

»Lijepo mi je samo kad sam s tobom… Tvoja žena, koja te ljubi više od svoga života.«

iz pisma Zélie suprugu Louisu

U obitelji Martin Bog je bio na prvome mje-stu te možemo reći da je njihovo životno geslo bilo: »Bogu prvom služi«. Obitelj se redovito okupljala na molitvu, život im je bio uređen prema liturgijskoj godini, rado su išli na hodočašća, obavljali su duhovne vježbe, postili, slavili Boga te svaki dan započinjali jutarnjom svetom misom. Kada bi susjedi čuli Martinove da zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali bi reći: »Oh, to je samo sveti bračni par Martin koji kreće u crkvu. Može-mo se okrenuti i još malo spavati«. Kada su bili razdvojeni, Zélie je pisala svo-me mužu: »Jedva čekam biti s tobom, dragi moj Louis. Volim te iz svega srca i osjećam da mi je ljubav dvostruko jača kada nisam u tvojoj blizini. Bilo bi mi nemoguće živjeti da-

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Svetište Alençon: h p://www.louisetzelie.com/Svetište Lisieux: h p://www.therese-de-lisieux.catholique.fr

leko od tebe«, a drugima je govorila o njemu sljedećim riječima: »Uvijek sam jako sretna s njim, on mi život čini slatkim. Moj muž je svet čovjek i svakoj bi ženi poželjela takvog.« (Pismo, 1. 1. 1863.). U jednome od pisama koje je Louis napisao svojoj ženi nalazimo sintezu bračne ljubavi. Louis je pismo potpi-sao sljedećim riječima: »Tvoj muž i istinski prijatelj, koji te voli za cijeli život.«

Foto

: Arc

hive

s du

Car

mel

de

Lisi

eux

| 4 | prosinac 2015. | 53

Snaga ohrabrenja i pohvale u odgoju djeceSaša Matika, mag. psych.

Jesmo li svjesni koliko iskreno priznanje i pohvala pozitivno utječu na dijete te kakve se posljedice mogu pojaviti kad pohvalu zanemarimo izreći?

57 »ODGOVORILI NA POZIV«

Dječak koji je naučio ljubiti Boga Mihovil Magone

56 »I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…«Bog mi pomaže kad igram nogomet

Bog me hrabrio

54 SNAGA OHRABRENJA I POHVALE

U ODGOJU DJECE

Ilust

raci

ja: H

rvoj

e H

oblja

k

MALI VELIKI svijet

Neke se stvari u životu ne podrazumijevaju same po sebi. Jedna od njih je i pohvala. Nužno je da ju izgovorimo naglas. Kako će inače dijete znati što mislite o njemu?

ćeš to znati riješiti!«, ili: »Vjerujem da ćeš uspjeti to odraditi na svoj način!«

Pohvalama do sretnog djeteta● Pohvalite odmah i određeno. Trenutačna pohvala jasnije naglašava koja se vrsta po-našanja očekuje i koja će biti nagrađena. Ta-kođer, dopustite da Vaše dijete točno shvati što je izazvalo Vaše odobravanje. Umjesto toga da neodređeno kažemo: »Ovo si sjajno napravio.«, možemo reći: »Lijepo od tebe što si tako uredno posložio igračke.«● Dajte više primjera »Ti si«, a manje »Ja sam«. Izjava: »Veoma si ponosna na ono što si postigla! Predlažem da odemo i proslavi-mo to!«, predlaže slavljenje dječjih osjećaja što je bolje nego nagrada za uspjeh. Suprot-no tome, izjava: »Ovo je velika stvar, tvoj je tata veoma ponosan na tebe! Sad ću ti kupiti novu igračku koju si htio!« usredotočuje se na zadovoljenje roditeljskih potreba i osva-janje nagrade. ● Hvalite ih da nastave do kraja. Djeca zna-ju brzo izgubiti zanimanje za ono što rade. Važno je motivirati ga da dovrši ono što je započelo. Primjerice: »Do sada si tako dobro

Svatko od nas žudi za pohvalom često neprimjetno tražeći komplimente. Za-što to činimo? Svakome od nas važ-

no je osjećati se vrijednim u očima drugih. Iskreno odobravanje i pohvala rijetki su, ali okrepljujući. Oni sadrže ljubav, suosjećanje i začuđujuću snagu. Kao proizvod društva koji ne voli isticanje, počeli smo vjerovati da je grijeh biti samouvjeren ili siguran u sebe. Jerry D. Twentier u knjizi »Pozitivna snaga pohvale« piše kako je jedna od po-sljedica toga da propuštamo djeci pružiti utješnu podršku, bez koje se ona osjećaju ranjivo i nesigurno. Svako dijete ima neku osobinu ili talent koji zaslužuje pohvalu i to je važno pronaći. Do-bro je usredotočiti se na ono što dijete može, a ne na ono što ne može učiniti. Jasper Juul, obiteljski psihoterapeut, govori kako po-hvala treba biti osobna, treba izražavati ono kako se roditelj doista osjeća. Dijete često samo treba da ga roditelj vidi, da podijeli s nekim radost zbog svojega postignuća, da ga uistinu roditelj doživi bez uobičajenoga klasičnog mrmljanja: »To je sjajno. / Ti si dobra djevojčica.« i sl. Međutim, ne treba ni pretjerivati s pohvalama za svaku sitnicu jer dijete o njima može postati ovisno i time gu-biti prirodnu, urođenu motivaciju da nešto čini jer neprestano traži pohvalu za sve što radi, što loše utječe na njegovo samopošto-vanje. S druge strane, ohrabrenje pokazuje vjeru u djetetove sposobnosti i omogućuje mu prenijeti ga na veći broj svojih osobina i različite situacije te razviti povjerenje u sa-moga sebe. Povećanje povjerenja u samoga sebe potiču rečenice poput: »Uvjeren sam da

| 4 | prosinac 2015. | 55

MALI VELIKI svijetI onda smo se susreli, On i ja...

DJECA SVJEDOČE što im je Bog govorio u razmatranju te kako ih ohrabruje.

Bog mi pomaže kad igram nogomet Otkad sam u duhovnim vježbama, u školi mi je bolje nego prije. Bog mi pomaže i u školi i u učenju. Pomaže mi i kad igram nogomet. Na utakmici mi pomaže da zabijem gol. Zahvalan sam na tome.

Lovro S., 13 godina (podatci poznati uredništvu)

Bog me hrabrioU razmatranjima, a posebno u onima koja su mi se veoma svidjela, Bog mi je govorio mnogo toga. Najviše me hrabrio, govorio mi o svojoj ljubavi prema meni i pružao mi utjehu. Ako bih napravila nešto dobro prije razmatranja, Bog bi iskazao svoju radost zbog toga. Još bih spome-nula razmatranje o Isusovoj muci u kojemu sam istinski primila milost za koju sam molila. Ova razmatranja pomogla su mi poboljšati moj odnos s Bogom i poznavanje Svetoga pisma.

Marija, 12 godina(podatci poznati uredništvu)

pisao domaću zadaću da zaslužuješ malo odmora. Još se samo malo potrudi i dovršit ćeš ju.«

● Tražite ono dobro u njihovim pogreš-kama. Pomozite im da na svoje pogreške i nezgode gledaju kao na zlatnu priliku da nauče novu lekciju i isprave svoje ponaša-nje.

● Volite ih bez obzira na sve. Nemojte tje-rati svoju djecu da moraju zaslužiti vaše odobravanje i ljubav. Dajte svojoj djeci do znanja da ih, čak i kada im zamjerate na ponašanju, ipak volite.

● Stvorite prilike za pohvalu. Previše ro-ditelja opterećuje se radeći za svoju djecu ono što bi oni mogli sami napraviti. Stvo-rite takve situacije doma ili u vrtiću/školi u kojima ćete dopustiti djetetu da dožive ugodne osjećaje zbog svojih sposobnosti i pritom razvijaju odgovornost.

● Izbjegavajte uspoređivati postignuća i sposobnosti svojega djeteta s onima nje-gove braće ili sestara ili druge djece.

● Prečesto smo skloni nagraditi rezultat, a zaboravljamo nagraditi trud. Poruke tipa: »Djeluješ mi vrlo zaokupljen ovim slaga-licama i stvarno se trudiš složiti ih do kra-ja!« / »Napravila si plan i sama osmislila kako ćeš ga provesti!«, izražavaju prihva-ćanje djetetovih vlastitih odabira i ohra-bruju ga u njegovim postupcima i nasto-janjima. Vrednujte svaki napredak i tako ćete postati svjesni kako su svakodnevni manji napori doveli do velikih rezultata.

56 | 4 | prosinac 2015. |

MALI VELIKI svijetOdgovorili na poziv

Dječak koji je naučio ljubiti Boga - Mihovil Magone»Moj Bože, ne želim Te više uvrijediti, želim Te ljubiti svom snagom svoje duše.«

Mihovil Magone

Mihovil je često iznenađivao ostale dječake u Ora-toriju, ali i samoga don Bosca svojom velikom lju-bavlju za Gospodina i spremnošću da ga nasljedu-je. Kako navodi njegov životopisac Claudio Russo, jednoga dana zazvonilo je uobičajeno zvono za kraj rekreacije. Jedan je dječak uporno tražio od Miho-vila da se ostane igrati s njim. »Da«, odgovorio mu je spremno Mihovil, »ostat ću još s tobom ako mi platiš onoliko koliko mi plaća Gospodin.« Iznena-đen, Mihovilov je prijatelj ostao bez riječi. I on se na to prestao igrati te su zajedno pošli u Crkvu. Jednom prilikom Mihovil je don Boscu rekao ne-što neuobičajeno za četrnaestogodišnjega dječaka: »Ako se slažete, htio bih učiniti nešto lijepo na čast Majke Božje. Znam da se sv. Alojzije Gonzaga osobito svidio Mariji jer joj je posvetio krjepost čistoće već kao dječak. I ja bih joj htio darovati taj dar i stoga se želim zavjetovati da ću postati svećenik i trajno sačuvati čistoću.«Dječak Mihovil s punim se povjerenjem predao u Božje ruke i na svojoj smrtnoj postelji. Prije nego je umro rekao je don Boscu: »Recite mojim prija-teljima da ih sve čekam u raju.«

Foto

: San

ebe

a .i

t

Mihovil Magone, dječak koji je u don Boscovu dvorištu otkrio pravu radost života.

• Dječak Mihovil Magone (1845. 1859.) rođen je u mjestu Carmagnoli, nedaleko od Torina (Italija).

• U ranoj dobi ostao je bez oca, a kako je majka zbog siromaštva morala puno raditi, bio je prepušten ulici. Mihovil je bio izuzetno bistar i živahan, ali vrlo rastre-sen i nagle naravi pa je više puta izbacivan iz škole.

• Jednom je prilikom na ulici susreo sv. Ivana Bosca koji ga je pozvao u svoj Oratorij u Valdoccu kako bi mu pomogao da se školuje i izuči neki zanat.

• Dječak je u Oratoriju odlučio promijeniti svoje loše navike, utjecao se Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji za pomoć te s vremenom postigao velike kreposti u duhovnom životu.

• Uslijed upale slijepoga crijeva umro je na glasu sve-tosti u 15. godini života.

Claudio Russo: »Mihovil Magone. Sveti dječak s ulice«

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

| 4 | prosinac 2015. | 57

Okusi bure

(Za)ljubiti se(be)

Jaka bura ovaj put zapuhala je u smjeru zaljubljivanja. Kako Isusu reći da postoji on? Kako znati da je on pravi? Gimnazijalka Petra neke je odgovore dobila u razmatranju.

»U dvadesetom tjednu sam razmatrala o tome kako je Isus izgonio trgovce iz hrama.Na početku razmatranja Isus dolazi do mene i vodi me u moju nutrinu, u hram, u moje srce gdje zatičemo štandove raznih sadržaja. Po-čeli smo ih obilaziti. Kada smo došli do trećeg štanda, vidjela sam jednog momka iz moje ško-le koji je veoma lijep i popularan. Nisam bila zaljubljena u njega, ali mi je bilo bitno kakvo on mišljenje ima o meni. Na moje iznenađenje, on je ovdje bio trgovac oraha. Pun štand samih oraha. Isus i ja smo prišli tom štandu i momak nas je samouvjereno ponudio da probamo. Isus je uzeo jedan orah i razbio ga, plod je bio crn i praškast. Zatim je uzeo drugi, ali prizor je bio isti. Potom i treći, opet isto. Neugodno razot-kriven i zatečen, momak se nespretno pokuša-

vao izvući. Tada se Isus okrenuo prema meni i rekao: ‘Zar želiš baštiniti ovakve plodove⁈ Pa već sam ti pokazao da je trulo. Zašto još uvijek želiš da te on opazi i da mu se svidiš, ako ga ja odmičem od tebe⁈ Ja sam sad otvarao ove plodove pred tobom. Ja! Zar stvarno želiš to činiti ti, i sa svakim se novim razočarati⁈ Pusti to. Idemo dalje.’ U sljedećem mi je razmatra-nju Isus dao bič kojim sam slomila taj štand. Uistinu, kad sam ga sutra srela u školi, nimalo nisam imala potrebu popravljati frizuru, niti mi je bilo bitno kamo je uprt njegov pogled. Hvala ti, Isuse, što koracaš zajedno sa mnom te mo-jim nogama ne daš zalutati! Velika ti hvala na ovom oslobođenju! U ovom razmatranju dobila sam veću vjeru u to da je Isus stalno sa mnom.«

Petra, 3. r. gimnazije

Tinejdžeru je vrlo bitno što okolina: prija-telji, škola i najviše obitelj, misli o njemu. To je razdoblje kada razvija i gradi ljubav

prema sebi kako bi mogao imati ljubavi za drugo-ga. Zbog toga je važno tinejdžera uočiti, pohvaliti, učiti komunicirati, poticati ga u raznim talentima, odvojiti vrijeme za njega, odrediti zdrave granice,

Dolores Crnjac, mag. theol.

ali i Bogu dopustiti da pronađe put do njegova srca.Vježbateljica – gimnazijalka, danas studentica medicine (podatci poznati uredništvu) u duhov-nim vježbama od 30 tjedana 2013. – 2014., o raz-matranju četvrtoga dana 20. tjedna (Iv 2,13-22; Isus izbacuje trgovce iz hrama) posvjedočila je:

58 | 4 | prosinac 2015. |

Okusi bure

Petra, hvala ti na svjedočanstvu! Od ovog razmatranja do danas prošle su dvije godine. Ti si sada na prvoj godini fakulteta. Kako gledaš na iskustvo koje si imala tada u raz-matranju?Dosta puta sam se vratila na ovo razmatranje kao u jednu luku u kojoj sam naišla na ohra-brenje. Tu mi se rodilo povjerenje u Gospodina da on uistinu misli na mene i zna želje mojega srca. Isus me odgaja i uči strpljivosti.

Kako je ovo razmatranje utjecalo na tvoja daljnja zaljubljivanja?To razmatranje me učinilo sigurnijom u sebe i omogućilo mi da s Isusom prolazim kroz moje zaljubljenosti. U tim sam godinama da mi se netko lako svidi pa sam se još jedanput našla u situaciji koja je slična ovom svjedočanstvu koje ste imali priliku pročitati. Naime, sviđao mi se jedan momak, ali to nisam htjela reći Isusu jer

kao da sam znala da će On pronaći tisuću ra-zloga za ne. Tako nekako je zapravo i bilo! Ali, on je našao način da mi našim osobnim šalama, na koje me već odavno naviknuo, pokaže da sa mnom i s tim momkom ne planira ništa osobito. Toliko mi je posvetio strpljenja u razmatranjima da uopće nemam potrebu povjeravati se prija-teljicama i s njima satima raspravljati o može-bitnom momku, već čim se ukaže neka prilika, razgovaram s Isusom i s njim otkrivam trebam li posvetiti pažnju određenim osjećajima ili je to nešto prolazno. Dosad se ispostavilo da je sve bilo prolazno, što mi je i drago. Kada ne bi bilo Isusa da s njim sve to prođem, zasigurno bih se još dugo opterećivala sličnim primjerima.

Pozivamo tinejdžere da nam se jave na mail: casopis@injigo.com i posvjedoče o raznovr-snim okusima bure u svojim razmatranjima.

Snim

io: D

ejan

Mar

ičić

U tim sam godinama da mi se netko lako svidi pa sam se još jedanput našla u situaciji koja je slična ovom svjedočanstvu...

| 4 | prosinac 2015. | 59

Iuvenis viator Mladi putnikMarina Ričković, mag. phil.

Mladi hodočasnici, hrabri pustolovi, spremni su ići dalekim i nepoznatim putevima da bi pronašli ispunjenje svojih čežnji. Na »Put sv. Jakova«, poznatiji kao Camino, ohrabrila se poći i naša pratiteljica Marija Kolak.

Hod

očas

ničk

a kn

jižic

a M

arije

Kol

ak

Tamo se nalazi grob sv. Jakova Starijeg, jednog od dvanaestorice apo-stola. Nakon Isusova uzašašća, sv. Jakov je na jednome od svojih pro-povjedničkih putovanja došao u Compostelu i tamo utemeljio kršćan-stvo. Nakon povratka u Jeruzalem, Herod Agri-pa dao ga je pogubiti odrubljivanjem glave ma-čem oko 42. godine. Tijelo mu je preneseno u Compostelu u 9. stoljeću. Španjolci su bili uvjereni da su upravo njegovim zagovorom pobijedili Maure i spriječili daljnja islamska osvajanja te je njegova pobožnost postala popularna. Hodočašće u Santiago posebno je cvalo u 11. stoljeću kad su hodočašća u Svetu Zemlju postala otežana. Nekoliko stoljeća je potom ovo hodočašće postalo pomalo zabo-ravljeno (uz tek povremena kratka prisjećanja na njega). Camino postaje ponovno otkriven i atraktivan u 20. stoljeću, pogotovo kada je 1982. godine papa Ivan Pavao II. posjetio San-tiago. Upravo je izvanredni zamah hodočašću kao praksi molitve, obraćenja i posvješćivanja da smo putnički Božji narod dao papa Ivan Pavao II. svojim putovanjima. U njegovoj je nazočnosti u Santiagu 1989. godine održan i Svjetski susret mladih. Postoji mreža među-sobno povezanih putova razgranatih po Europi koji vode do Santiaga. Najpoznatiji i najstariji put u koji se slijevaju svi putovi je Francuski put. Počinje u francuskome mjestu St. Jean Pied de Port i proglašen je glavnom ulicom Europe te je na UNESCO-vom Popisu svjetske kulturne baštine.

Imenom sam te zazvao

Hodočašće je poseban način traganja i stvaranja odnosa s Bogom, prisutan u svim religijama te star koliko i sâm čo-

vjek. Čovjek traži Boga na mjestima na kojima se on posebno objavljivao i na kojima može lakše osjetiti njegovu prisutnost. Razmišljajući o čovje-ku-hodočasniku, dr. sc. fra Slavko Barbarić, OFM, u članku »Antropološko-biblijske i religiozno-du-hovne dimenzije hodočašćenja s konkretnom primjenom na Međugorje« zanimljivo je utvrdio kako je u čovjekovu bît usađena čežnja za mirom koji nadilazi sve ovosvjetsko, koliko god ono bilo dobro ili lijepo. Stoga čovjek neumorno traži taj mir i ne može se odreći želje za njegovim ostvare-njem. Uvijek i iznova on pronalazi taj mir jedino u Bogu. Čovjek je po sebi pitanje i traženje od-govora, Bog je odgovor i čekanje tražitelja, a ho-dočašće je put njihova međusobnog pronalaska, tihog razgovora i tjesnijeg zajedništva.

Isus hodočasnikI Isus je bio hodočasnik, kako to promišlja fra Bar-barić, ali hodočasnik s drukčijim predznakom. On na svojemu putu nije tražio Boga, nego čovjeka i pružio mu je božanski jednostavan put do mira koji dolazi od Boga – koji jedini može odgovoriti tome čovjekovu naravnome zahtjevu. Isus nam je pokazivao put do Boga. I mnogo više od toga, kako tvrdi Adalbert Rebić u svojemu osvrtu na dokument Katoličke Crkve »Hodočašće u velikom jubileju 2000. godine«. Isus ne samo da pokazuje put kojim treba hodati do Boga nego i sâm hoda tim putem. On je u svojoj osobi Put do Boga.

Putom svetog JakovaJedno od najvećih hodočašća, još od davnih dana, jest »Put svetog Jakova« (španj. Camino) do svetišta u Santiagu de Composteli, gradu u pokrajini Galiciji na sjeverozapadu Španjolske.

Foto

albu

m M

arije

Kol

ak

| 4 | prosinac 2015. | 61

Imenom sam te zazvao I onda smo se susreli, On i ja…

Započelo je sve sredinom 2014. na kraju 8. kru-ga duhovnih vježbi od 30 tjedana. U trenutku u kojemu je umjesto toploga sunca pala le-

dena kiša. Bila sam slomljena. Često se sjetim riječi vlč. Sudca: »Onaj tko nije patio zbog ljubavi, ne zna što je patnja.« Nema se tu što dodati, osim možda činjenice da je ono vječno pitanje: »Postoji li uopće ljubav?« postalo još veće i još gladnije odgovora. Vjerujem da su Izraelci prije nešto više od 2000 godi-na bili u sličnoj situaciji. Okupirani od strane Rima, međusobno razjedinjeni, od Boga »zaboravljeni«. I baš tada, kada je svjetlo bilo prijeko potrebno, Bog im šalje križni put. Tako je i meni stigla pozivnica za 800 km dug »Put sv. Jakova«.Moj najveći strah bio je u tome da idem sama. Do zadnjeg časa, čak već kad sam stupila nogom na špa-njolsko tlo, nadala sam se da me negdje čeka moj su-putnik. Netko. No nije se dogodilo. Krenula sam sama. Doduše, vrlo brzo upoznala sam svoje prve prijatelje, ali ostala sam sama. Priznajem, nadala sam se da ću doživjeti neki poseban susret s Bogom. No izuzev oštrog i zahtjevnog puta koji me svakim danom sve više oblikovao, nije bilo nikakva posebnog čuda. Obični ljudi bili su sredstvo Njegove poruke.Na Caminu sam imala priliku doživjeti kako se sku-pina od 16 do nedavno nepoznatih ljudi, slaže bolje nego da smo odrasli zajedno. Svatko je dao ono što je imao. S jedne strane u savršenoj slobodi, a s druge u neprestanome zajedništvu, ljubavi i međusobnome služenju. Bog je bio milostiv svima, bez obzira što se neki pojedinci smatraju agnosticima, pa čak i ateistima.

Nakon što su se stvari među nama polako posložile, na red je došlo ono u nama. Predzadnji dan pješače-nja, Roy, jedan od suputnika, sa mnom je podijelio svoju priču. Prije više od 40 godina u SAD-u je zapo-čeo karizmatski pokret. Njega je to sasvim oduševilo i bio je spreman sve učiniti za Boga. Vrlo brzo se oženio i dobio 2 djece. No polako se početni duhovni zanos stišavao. Tama iznutra postala je sve veća. Roy je pao u grijeh iz kojega se nije mogao izvući. To ga je ko-štalo propasti braka. Doživio je razočaranje u vjeri i Bogu i naposljetku ga je odbacio. Ali Bog nikada nije odbacio Roya. U svojoj 60. godini Roy i Bog ponovno se susreću na Caminu. Ovaj put bez cenzure. Posramljena i malena zastala sam pred tajnom ovoga čovjeka. Ipak, nije mi bilo jasno zašto Bog nije pomo-gao Royu prije nekih 35 godina, zašto ga nije pro-mijenio? I tako sjedeći u klupi katedrale u Santiagu, osjećala sam se gotovo isto kao i na početku Camina – usamljeno, prazno, doduše slobodnije, ali bez odgo-vora na pitanje postoji li prava ljubav. I molila sam: zašto me već jednom ne promijeniš? U mukloj tišini hladnih sivih zidova, samo mi je tiho prišapnuo: »Ja te ne moram promijeniti da bih te mogao voljeti!«Taj susret me promijenio, doma sam se vratila drugim putem.

Marija Kolak

Milijun koraka do ljubavi Fo

toal

bum

Mar

ije K

olak

62 | 4 | prosinac 2015. |

»Od početka ga je prožimao veliki žar, zapustio je sve ljudsko te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.«

Sv. Ivan Zlatousti o sv. Jakovu

Jakov Zebedejev i njegov brat Ivan bili su među prvim učenicima koje je Isus pozvao u svoju službu. Zbog svoje silovite naravi i velike rev-nosti Isus ih je prozvao Boanerghès što znači »sinovi groma«. (usp. Mk 3,17) O tome nam evanđelja svjedoče u dvama događajima; kada su Samarijanci odbili Isusu i njegovim učeni-cima gostoprimstvo, Jakov i Ivan su se ljutito obratili Gospodinu zatraživši od njega neka pošalje oganj s neba i uništi grad (usp. Lk 9,52-55). U drugoj prilici, Jakov i Ivan upitali su Isusa mogu li mu sjediti u slavi jedan zdesna, a drugi slijeva. Isus im je odgovorio pitanjem: »Možete li piti čašu koji ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« No oni se na te riječi ipak nisu povukli, nego su spremno odgovorili: »Mo-žemo«. (usp. Mk 10,35-40) Predaja kaže da je sv. Jakov posredovao i spasio kršćansku Španjol-sku u borbi protiv Maura. Za vrijeme bitke kod Clavija u 10. st. ukazao se na bijelome konju s isukanim mačem i na taj način ohrabrio kršćan-sku vojsku.

• Sveti Jakov, prvi apostol koji je podnio mučeničku smrt, rođen je u Betsaidi na Genezaretskome jezeru (današnja država Izrael) od oca Zebedeja i majke Salome. Bio je rođeni brat apostola i evanđelista Ivana.

• Zajedno s Ivanom i Petrom pripadao je najužemu krugu Isusovih apostola i bio povlašteni svjedok važnih trenutaka Isusova života: na brdu Tabor za vrijeme preobraženja te u Getsemanskome vrtu za vrijeme agonije.

• Rimski car Herod Agripa pogubio ga je oko 42. godine u jednom od prvih progona kršćana. (usp. Dj 12,2)

• Njegovi zemni ostatci preneseni su između 7. i 9. st. iz Jeruzalema u Campostelu (Španjolska) gdje je podignuta katedrala sv. Jakova koja je cilj naj-poznatijega hodočasničkoga puta na svijetu, »Puta sv. Jakova« (800 kilometara).

• Zaštitnik je Španjolske

• Spomendan: 25. srpnja

»Sin groma« Isusov apostol sv. Jakov

Odgovorili na poziv Imenom sam te zazvao

Snim

io: B

rani

mir

Rasp

or

Oltar sv. Jakova katedrale u Santiagu

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

| 4 | prosinac 2015. | 63

Biti, ili ne biti… fra Mate Kolak, OSPPE, mag. theol.

Jubilej milosrđa (8. prosinca 2015. 20. studenog 2016.) pozvani smo živjeti u svjetlu Gospodinovih riječi: milosrdni poput Oca. »Božje milosrđe nije neka apstraktna ideja, već konkretna stvarnost kojom on objavljuje svoju ljubav kao ljubav oca i majke koji osjećaju duboku ljubav i privrženost prema svojemu djetetu. Nećemo pretjerati ako kažemo da ta ljubav dolazi iz ʼutrobeʼ. Ona izvire iz dubine bića kao dubok, prirodan osjećaj, satkan od nježnosti i suosjećanja, oprosta i oproštenja.« Papa Franjo: »Misericordiae vultus« Lice milosrđa (bula najave izvanrednoga jubileja milosrđa)

Foto

: Shu

ers

tock

67»ODGOVORILI NA POZIV«

Tajnica Božjeg milosrđa sv. Marija Faustina Kowalska

66»I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…«

Isus je strpljiv sa mnom

64BITI, ILI NE BITI…

Mozaik: Milosrdni Samarijanac, Marko Ivan Rupnik, D. I., Capilla del Santisimo de la Catedral de Santa Maria la Real de la Almudena, Madrid, Španjolska

Na brdu

Dragi čitatelju – brdoljubitelju, zakora-čili smo ne samo u zimu, nego i u Ju-bilarnu godinu milosrđa. Naglašavam

ovo »jubilarnu«, jer svaka godina jest godina milosrđa! Svaki dan, svaki sat, sekunda i mje-

sljetku ulazi u tu monašku zajednicu u Velikoj kartuziji u Švicarskoj. U obredu primanja no-vaka svi monasi sjede u obliku kvadrata (zbog oblika prostorije), na čelu je opat, a kandidat se prostire nasred poda. U tome trenutku opat se obraća kandidatu riječima: »Što želiš?« U smislu: »Zašto si došao? Što tražiš/želiš od nas? Koji je razlog tvojega dolaska?«, a kan-didat odgovara samo jednom riječju: »Mi-losrđe!« Eeeh… da! Defi nicija milosrđa jest ljubav prema bijedi! Ma kako nam god teško i naporno naši usponi izgledali, uz povreme-ne i bolne padove, kikseve, krivudanja i dru-

»Da bismo bili sposobni za milosrđe, moramo se dakle, u prvome redu oraspoložiti za slušanje Božje riječi. To znači ponovno otkrivati vrijednost šutnje kako bismo razmatrali Božju riječ koja nam je upućena. Na taj je način moguće razmatrati Božje milosrđe i usvojiti ga kao vlastiti način života.«Papa Franjo: »Misericordiae vultus« Lice milosrđa

»Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.«

(Izl 34,6)

»Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.«

(Lk 6,36)

ge otežavajuće okolnosti, Kristov poziv jest uvijek poziv Milosrđa na milosrđe! To znači da Božansko milosrđe nije samo još jedna u nizu naših pobožnosti, koju netko može, ali i ne mora prakticirati, nego biti ili ne biti milo-srdan znači biti ili ne biti kršćanin! Naravno, tu se odmah javlja i ona famozna kušnja: A što ako bi netko pokušao zlorabiti naše milosrđe? Kada me netko to pita, uglavnom savjetujem da ide pred križ, prijestolje Kristova milosrđa i ondje zajedno s raspetim Kraljem razlučuje što činiti i kako ga nasljedovati.

sec koje sam dobio, dobih po Gospodnjemu milosrđu, ali kako smo sada na početku ovoga jubileja, htio bih se zaustaviti na početku! Pri-je nekoliko godina u kinima se pojavio jedan neobičan i nesvakidašnji fi lm s naslovom »Ve-lika tišina« – dokumentarac o životu jednog od najstrožijih katoličkih redovnika – kartuzi-janaca. Budući da oni većinu svojega vremena provode u tišini, režiser, koji je s njima imao prilike proboraviti neko vrijeme, nije mogao ništa drugo snimiti nego tu lijepu i »veliku« tišinu. Ta duboka tišina naravno nije svrha samoj sebi, nego otkriva upravo one najveće dubine naših srdaca, kao što to može posvje-dočiti i svaki vježbatelj koji je ikada prošao duhovne vježbe u šutnji! (Pozdrav svim dra-

gim suvježbateljima i pratiteljima iz prošlo-godišnje šutnje u Baškim Oštarijama!) Na taj način fi lm otkriva težinu i veliku pokoru tih Kristovih redovnika. No ima jedan upečatljiv detalj, koji se u fi lmu dobro vidi, koji me naveo na cijelo ovo promišljanje. Naime, fi lm prika-zuje i jednog novaka kako se priprema i napo-

| 4 | prosinac 2015. | 65

Na brdu I onda smo se susreli, On i ja…

Isus je strpljiv sa mnom

Mislila sam da će se svi problemi riješiti kad spoznam je li poziv za mene, ali tek su tada nastali.

Obitelj se nije složila s mojom odlukom da odem u samostan jer sam im »potrebna u kući« te moram završiti fakultet i donijeti odluku kada budem zrelija. Ništa mi nije bilo jasno. Pitala sam Gospodina: »Zašto si me pozvao ako ti ne mogu odmah doći?« Odlučila sam ih ipak poslušati i čekati. Re-kla sam sebi, ako je ovo stvarno Božji po-ziv, neće mi biti problem čekati nekoliko godina. Baš u tome razdoblju čekanja čula sam za duhovne vježbe sv. Ignacija. Odlu-čila sam se prijaviti jer sam mislila da mi mogu pomoći u razlučivanju mojega pozi-va, čekanja i svega što mi se događalo, a također su bile izvrsna prilika za druženje sa Svetim pismom svaki dan. Nisam ništa znala o tim Duhovnim vježba-ma, no ipak sam odlučila skočiti i upustiti se u tu »avanturu«. Iznenadih se što sam sve spoznavala u razmatranjima. Prvo sam upo-znala Božju ljubav i osjetila je na poseban način. Osjetila sam kako me Bog ljubi i da je

i prije mojega rođenja imao plan sa mnom. Razmatrajući Isusov život, više sam upozna-la svoj, otkrila nove stvari o sebi za koje nisam ni znala da postoje. Isus je bio strpljiv sa mnom i polako me čistio od svih rana koje su bile duboko ukorijenjene u mojemu srcu. Shvatih da me Bog s razlogom ostavio da čekam, jer su prvo morale sve rane iscijeliti kako bi se u meni mogla nastaniti Božja mi-lost. U drugome krugu počela sam otkrivati da me Bog zove da se maknem s površine svojega srca. Počeo mi je pokazivati da čeka-nje ima smisla jer za mene sprema poseban poziv na koji se još moram pripremati. Čuh da me Gospodin zove da se odreknem ovoga svijeta i svoj život u potpunosti predam Nje-mu živeći u klauzuri. Počela sam bježati i od tih misli jer su bile nestvarne. Nisam mogla vjerovati da bi Bog želio da se zatvorim u samostan i nikad ne iziđem iz njega. Sve mi je bilo nestvarno. Odlučila sam Njemu pre-dati sve i prepustiti Mu svoj život. Kad sam to učinila, On je počeo djelovati na poseban način. U razmatranjima sve su se kockice počele polako slagati, a ja sam samo stajala i gledala što se to sve događa. Moja molitva postala je dublja i ispunjena Božjom blizi-nom. Otkrivao mi je svoju volju, a meni je opet dao pravo izbora hoću li je prihvatiti ili ne. Nisam još otišla u klauzuru, al' sam osjetila da me Bog zove tamo. Trenutno za-vršavam fakultet, i nadam se dogodine, ako Bog da, otići u samostan.

(podatci poznati uredništvu)

66 | 4 | prosinac 2015. |

Na brduOdgovorili na poziv

Kako navodi vlč. Michal Sopoćko, duhovnik sestre Faustine u knjizi »Sjećanja na sv. Faustinu«, svetica je zapisivala svoj osobni dnevnik u koji je bilježila svoja mistična duhovna iskustva i razgovore s Gos-podinom. Gospodin joj je dao zadatak da nacrta sliku koja će biti znak njegove milosrdne ljubavi. »Preda-jem ljudima posudu s kojom trebaju doći k meni po milosti. Ta je posuda ova slika s natpisom: ‘Isuse, uzdam se u tebeʼ.« Sestra Faustina još nije znala obja-sniti što znače zrake na slici, ali joj je kasnije Gospo-din u molitvi objasnio: »Zrake na toj slici označavaju krv i vodu. Bijela zraka označava vodu koja oprav-dava duše, a crvena označava krv koja je život duše. Izviru one iz mojega Srca koje je na križu bilo probodeno.«

• Sestra Faustina, Helena Kowalska (1905. 1938.) ro-đena je kao treće od desetero djece obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog u mjestu Glogowiec u Poljskoj.

• Živjela je u razdoblju teških prilika uzrokovanih Prvim svjetskim ratom te kasnije događajima vezanima uz formiranje nacističke vlasti.

• Od najranijega djetinjstva doživljavala je snažna i dubo-ka, nadnaravna iskustva Božje ljubavi i prisutnosti i pri-stupila je Kongregaciji Blažene Djevice Marije Milosrdne

• Poznata je kao apostol pobožnosti Milosrdnome Isusu. Isus joj je dao zadaću da naslika njegovu sliku, te proširi njezino štovanje po cijelome svijetu.

• Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom u 2000. godini te ustanovio svetkovinu Božjega milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa.

• Spomendan: 5. listopada

Foto

: »Lj

ubite

jedn

i dru

ge!«

, žup

a Tr

novč

ica

(s d

opuš

tenj

em)

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Sv. Faustina, Helena Tchórzewska (Varšava, samostan Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa kojoj je pripadala i sv. Faustina)

Tajnica Božjeg milosrđa sv. Marija Faustina Kowalska»Prije nego dođem kao Pravedni Sudac, doći ću kao Kralj milosrđa.«

Isus sv. Faustini

»Oaza milosrđa štovateljima Božjega milosrđa i onima koji to žele biti…«

»Sjećanja na sv. Faustinu Kowalsku«

| 4 | prosinac 2015. | 67

71 »ODGOVORILI NA POZIV «BORAC S BIJELIH PLANINA

70 »I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…«

BOG DAJE ZDRAVLJE

68 TRAJNA ZADAĆA:

BRANITI DOMOVINU I VJERU

Trajna zadaća: braniti domovinu i vjeruHrvatski branitelji branili su hrvatski dom i lijepu našu domovinu kao i vjeru naših predaka s kojom su bili spremni prihvatiti svaku žrtvu. Te vrijednosti živjeti i njegovati u Hrvatskoj ostaje naša trajna zadaća u nasljedovanju Krista i naših poginulih branitelja koji su položili život na oltar domovine. Svim pokojnim braniteljima koji su poput pšeničnoga zrna pali na ovu hrvatsku zemlju i tako svojim životima pridonijeli slobodi našega naroda neka Gospodin bude vječna nagrada!

hrvatskikao isu

eli

da!

Hrvatski branitelji

U ovim turbulentnim vremenima kada se suočavamo s novim izazovima, kušnjama i napastima, vjernik koji

nije spreman trpjeti zbog vjere, nije kadar suprotstaviti se nevoljama. Zar nam to nisu svjedočili i naši branitelji? Snagom vjere uspjeli su izdržati sve nevolje rata, ali izdrža-vaju i nevolje poslije rata. Resila ih je krunica kao vanjski znak vjere u Boga i pouzdanje u Majku Božju. I dok su bili na prvim linijama, boreći se za »krst časni i slobodu zlatnu«, cijeli je hrvatski vjernički puk molio svetu krunicu u ratu, ali i u svim godinama nakon rata. Svjedočio nam je to u svoje vrijeme i blaženi Alojzije Stepinac koji je govorio da su »kršćanski odgojena djeca blagoslov na-roda«. Mnogi se branitelji nisu zaustavljali na mo-gućoj vlastitoj smrti, nego su gledali dalje od nje. Pred sobom su nazirali slobodu o kojoj su sanjala pokoljenja hrvatskih domoljuba i naraštaja. Sloboda hrvatskog naroda bila im je draža od života. Sada bolje razumijemo Isu-sove riječi koji pred sobom u duhu gleda slo-bodu Božje djece. Svojim učenicima poručuje: »Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni«. (Iv 12,25) Tko se opire Isusovu planu, tko izbjegava žrtvu i ljubi zemaljske stvari, sve će to jednoga dana izgubiti. Ostaje jedino vrijedno, a to je da dopustimo da se u nama izgubi vremenito zemaljsko da bi se postiglo vječno.

Hrvatski branitelji

Pšenično zrno bl. Alojzije Stepinac »Blaženi Stepinac proživio je sudbinu pšenič-noga zrna koje je palo na hrvatsku zemlju te je bio svjestan da nema proslave bez žrtve i dra-govoljnoga prihvaćanja križa. Taj križ i mi smo doživjeli u Domovinskome ratu, a hrvatski su ga branitelji spremno prihvatili na svoja rame-na, noseći ga sve do kraja te su tako svojom žrtvom pridonijeli slobodi svojega hrvatskoga naroda«, rekao je biskup Jezerinac1. Jer zemlja je i mati i dijete koju nam Bog dade da u njoj živimo po njegovim zakonima u slo-bodi Božje djece, da bude dobro i blagoslovljeno nama i našoj djeci poslije nas, zauvijek, ali i svim našim braniteljima poginulima i živima koji nikad nisu otimali tuđe, nego krvlju, i živo-tom, i žrtvom branili svoj komad našega doma, naše svete zemlje.Ne zaboravimo da je put u slobodu tražio veliku hrabrost, ustrajnost i zajedništvo. Zato, zahva-ljujmo svim braniteljima, a posebice poginulima, na položenoj žrtvi na oltar Domovine. Svi smo pozvani na čvrstu vjeru i jaku nadu te trebamo znati da je sloboda naroda u nacionalnoj državi dragocjeni dar. Naša je domovina u ratu krvlju iz-borena pa imamo zahtjevan i odgovoran zadatak i obvezu ljubavi prema svojoj Domovini. Bogu zahvaljujmo za sve žive i molimo za one koji su ugradili svoje živote u temelje naše Domovine.

Uredništvo1 U prigodi proslave svetkovine blaženoga Alojzija Stepinca, suza-

štitnika Varaždinske biskupije, tijekom svečanog misnog slavlja u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu koju je predvodio vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, 9. veljače 2015.

| 4 | prosinac 2015. | 69

Bog daje zdravlje

Tomislav je prije rata bio oženjen, imao obitelj, dobar posao koji je volio, riješeno stambeno pitanje, redovito je išao nedje-

ljom na misu i u katoličkome duhu odgajao svo-ju djecu. Prijavio se kao dragovoljac u postrojbe Zbora narodne garde na samome početku, u ljeto 1991. Zbog opasne situacije na ratištu i iznenad-ne smrti dragoga prijatelja nije mogao zaspati, imao je noćne more, lako se znao preplašiti, imao je ubrzani rad srca i pojačano znojenje. Svakod-nevni život na ratištu i izloženost pogibelji, pre-tjerana uzbuđenost i suočavanje s dodatnim stre-som te depresija učinila su da Tomislav više nije mogao normalno funkcionirati. Upućen je liječ-niku. Rezultati liječničkih pretraga pokazali su da je obolio od stresnih poremećaja nakon pro-življenih životno ugrožavajućih događaja. Slike iz prošlosti, zastrašujuće misli, osjećaj napetosti i straha kad više nije bio u opasnosti otežavali su mu svakodnevni život. Morao je napustiti ratnu postrojbu. Osjećao se izgubljenim, napuštenim i beskorisnim, a pojavljivale su se i suicidalne mi-sli kada je ostajao sâm.Govorili su mu da takvi simptomi postaju trajni problem i da se mogu ublažiti tabletama i raznim lijekovima koji stvore osjećaj emocionalne otu-pljenosti i željom za povlačenjem iz normalnih društvenih situacija i događanja te da će se jedino uz lijekove osjećati bolje. Obitelj je trpjela, ali mu je pružila osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti. Podrška i razumijevanje obitelji i prijatelja bila je važan dio terapije. Supruga mu je bila u du-hovnim vježbama i bila je poticaj na zajedničku obiteljsku molitvu. Imao je sliku nemoćnoga

Boga jer nije vjerovao da mu On može promijen iti život i biti mu oslonac u tjeskobnim situa-cijama života. Kad nije dobio odmah što je od Boga tražio, postajao je mrzovoljan i depresivan. Prihvaćanjem molitve uočio je smanjivanje simp-toma, lakše je mogao zaspati, prestao se bojati da se mora sklanjati na sigurno mjesto, manje se povlačio u sebe i lakše je uspostavljao komu-nikaciju. Osjećao je potrebu za još više molitve, a supruga je ujedno govorila i o tome da povjeri Duhu Svetom sve svoje strahove, stresove i sve simptome kada bi imao ponavljanje proživljava-nja traume iz rata. Počeo je vjerovati da je ljublje-no Božje dijete u čemu mu je pomoglo obiteljsko ozračje. Počela mu se pojavljivati slika Boga za-interesiranoga za njega, a Tomislav je zajedno s obitelji sve više upućivao molitve s pouzdanjem, o svojim problemima. Svojim je primjerom i pri-jateljima počeo svjedočiti da povjeruju u Božju dobrotu. Sljedeće godine uključio se u duhovne vježbe, otvarao se u molitvi primao milost radosti i progovarao: »Onima koji Boga ljube, Bog sve okreće na dobro. Pa i naše grijehe i naše slabosti, sve će Gospodin okrenuti na dobro ako mu vjeru-jemo i ako ga ljubimo.« Osjećajući se bolje, osje-ćao je živu Božju ljubav, želio je postati ponizniji da bi u istinskoj čežnji i potrebi srca, spremnosti za služenjem i požrtvovnosti pomagao drugima koji su imali simptome poput njega. Već nekoliko godina svjedoči o duhovnome rastu u vježbama, čežnjom za ozdravljenjem i molitvom uz jaku vjeru prima velikodušan dar života bez lijekova i zahvaljuje Bogu jer On daje zdravlje.

(podatci poznati uredništvu)

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

70 | 4 | prosinac 2015. |

Hrvatski braniteljiOdgovorili na poziv

»Borac s bijelih planina« bl. Ivan Merz»Ne smijem onako živjeti kao što sam živio prije rata.«

bl. Ivan Merz

Bl. Ivan Merz po ratnome je iskustvu doživio svoj prvi istinski susret s Bogom. »Donekle ža-lim da nisam sav ovaj rat proživio na svoje oči. Bol, patnja, pogled tolikih hiljada iznakaženih mrtvih i ispaćenih ljudi, jamčeno pere s čovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao života. Ono malo boli što pretrpjeh, onaj prvi skok pred puščanim tanetima i šrapnelima govorile su mi uvijek Gospodinove riječi: ʻŠto se bojite? Zar još nemate vjere?ʼ Ta On gore već zna što će sa mnom biti. On me neizmjerno voli i zna je li za me bolje da poginem ili da dalje živim.« (Iz Dnevnika, Zingarela, 18. 5. 1917.)»Bilo bi grozno kada ovaj rat ne bi imao nikakve duševne koristi za me! Ne smijem onako živjeti kao što sam prije rata živio, moram započeti novi, preporođeni život u duhu novospoznatog kato-licizma. Jedini Gospodin neka mi pomogne jer čovjek sam iz sebe ne može ništa.« (Iz Dnevnika, Fonzaso, 5. 2. 1918.)

Ivan Merz, časnik u Prvome svjetskome ratu

• Bl. Ivan Merz (1896. 1928.), katolički intelektualac, rođen je u Banjoj Luci od oca Mavre češkog podrijetla koji je bio časnik austrougarske vojske i majke Terezije koja se sa židovstva obratila na katoličanstvo.

• Za njegovu vjersko usmjerenje bio je zaslužan gimna-zijski profesor i aktivni član Hrvatskoga katoličkoga pokreta, dr. Ljubomir Maraković. Ivan je o njemu za-pisao: »Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost.«

• Studirao je u Beču i Parizu i govorio deset europskih jezika.

• Živio je u vremenu Prvoga svjetskoga rata u kojemu je sudjelovao kao časnik i skijaški vođa po planinama. U Hrvatsku je uveo Katoličku akciju pape Pija XI. i osno-vao katoličku organizaciju Hrvatskoga orlovskoga saveza koja se brinula za vjersku formaciju mladeži.

• Umro je od meningitisa u 32. godini života prikazavši svoj život Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež.

• Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banjoj Luci 2003. godine.

• Spomendan: 10. svibnja.

Priredila: Anita Ivanović, mag. theol.

Ivan Merz:»Dnevnik«, sabrana djela, svezak 4

h p://ivanmerz.hr/

Foto

: Pos

tula

tura

za

kano

niza

ciju

Ivan

a M

erza

(s d

opuš

tenj

em)

| 4 | prosinac 2015. | 71

Primjena kršćanskih načela na radnome mjestu

Nalazimo se u 1912. godini, točnije u pri-premi za predsjedničke izbore Sjedi-njenih Američkih Država. Tîm koji je

pripremao kampanju za kandidata Teddyja Ro-osevelta ispisao je tri milijuna letaka s njegovom slikom, koji su se trebali dijeliti u prilici njegovih nastupa. Nekoliko dana prije početka turneje, glavni menadžer kampanje – George Perkins – primijetio je da im nedostaju prava za korištenje Roosveltove fotografi je na letcima. Štoviše, uko-liko podijele letke bez dozvole, Moff et Studios, vlasnik fotografi je, po zakonu bi mogao tražiti 1 $ po svakome letku. Vremena za ispis novih letaka nije bilo, a ni sredstava. Ipak George Per-

kins nadao se da Moff et Studios ne zna što im se dogodilo, niti da su upoznati sa zakonom te im je poslao dopis sljedećega sadržaja: »Poštovani, planiramo ispisati milijune letaka s Roosvelto-vom slikom u svrhu predsjedničke kampanje. Smatramo da će to biti vrhunski publicitet za bilo koju fotografsku tvrtku. Koliko ste nam spremni platiti da koristimo vašu fotografi ju?« Vrlo brzo uslijedio je odgovor Moff et Studiosa koji im je ponudio platiti 250 $ da se koriste nji-hovom fotografi jom.

Što bi Isus rekao i učinio? Ovo je jedna od najpoznatijih i najboljih prego-varačkih priča iz svijeta ekonomije koja se koristi kao primjer na najboljim svjetskim sveučilištima. Ipak, iako je iz ekonomske perspektive postignut vrhunski dogovor za Roosvelta, postavlja se pi-tanje je li ovaj dogovor pravedan za sve strane? Ako baš hoćete konkretno, što bi Isus na ovo imao reći? Ne znam. I teško da ću ikada saznati je li Perkins postupio vođen Duhom Svetim ili stra-hom od neuspjeha, bez obzira što u konačnici Ro-osevelt nije izabran za predsjednika, ali iz ovoga je jedno sigurno – primjena kršćanskih načela na vlastitu radnome mjestu nije lagan posao. To je često puta hod po žici između gorkoga neuspjeha i dobrobiti uspjeha, držeći se samo i jedino za haljine našega Gospodina. Stoga želim s vama,

Tesar

Današnji poslovni svijet ima svoja stroga pravila koja zaposlenike dijele na pobjednike i gubitnike. Ima li u tome svijetu mjesta za Isusa? U ovoj rubrici pokušat ćemo poput sv. Ignacija razlučivati različite poslovne situacije. Donosimo svjedočanstvo iz Bosne i Hercegovine o primjeni kršćanskih načela na radnome mjestu.

Marija Kolak, mag. oec.

72 | 4 | prosinac 2015. |

poput sv. Ignacija, zajedno razlučivati različite po-slovne situacije i preispitati vlastite svakodnevne odluke na radnome mjestu kako bismo ispunili Božju volju. Naime, sv. Ivan Pavao II., u enciklici o ljudskome radu »Laborem Exercenes« – Radom čovjek – piše: »Radom čovjek mora sebi priskr-bljivati svagdanji kruh, doprinositi neprestanome razvoju tehnike i znanosti, osobito stalnomu, kul-

su, kao npr. veterinar, također šalju tu istu dokumentaciju. Uspio sam pronaći dobar dio dokumenata u uredu bivše djelatnice koja je bila odgovorna za naš slučaj.

PoskupljenjePriči tu nije bio kraj. Dogodilo se da je lanjski vete-rinar bio u svađi s osobom u Upravi koja izdaje do-zvole, a i cijeli proces prebačen je na županijske in-spektore. Ukratko, to znači još više administracije i veći trošak. Činilo se da je najisplativije krijumča-riti bumbare. Meni je to nespojivo s kršćanstvom i to nije bila opcija. Ipak, na mojim leđima nalazio se teret struke, nestručnosti, svađâ, a vrijeme je izmicalo. Činio sam sve što je bilo u mojoj moći. Podilazio sam ljudskim obzirima pokušavajući se svakome svidjeti. Pokušavao sam izmiriti strane, no svađa je postajala još izraženija, a ja još uvijek bez dozvole. U poslu bumbari moraju stići do 1. travnja, poslije nema pomoći.

Konkurencija je spremnaNa drugoj strani čujem da će konkurencija imati robu te da će to biti tradicionalna nabava: kri-jumčarenje preko granice. Tu sam izgubio nadu i počeo se raspitivati kod Uprave hoće li biti mo-guće dobiti dozvolu do toga roka ili da kupcima preporučim da se osiguraju kod konkurencije. Od Uprave sam doživio veliku sramotu i poniženja.

Bumbari

Jedne je godine u Bosni i Hercegovini do-nesen propis koji sve životinje tretira jed-nako u uvozu. To znači da svaka životinja

mora proći karantenu od 21 dan i tek nakon toga se izdaje dozvola za uvoz. Za bumbare, čiji je životni vijek oko 21 dan, to je nemoguća misija. U svojemu dosadašnjemu poslu molio sam se tek kad bi zapelo. Tako sam i ovaj put zamolio Gospodina za pomoć jer sam znao da sâm nemam izgleda. Iako smo uspješno stigli do dozvole, a da nismo nikome ponudili mito, nije sve bilo lako. Zapeli smo u prilici posljed-njega odobrenja. Tek kad sam službeniku, koji je ujedno i glavna karika u lancu, rekao da ne želim poslovati ilegalno poput konkurencije, dobili smo dozvolu.

Nova godina nova borbaU sljedećoj sezoni ponovno sam preuzeo od-govornost i krenuo u borbu. Prvo s čime sam se susreo bila je stara dokumentacija o kojoj nismo dovoljno vodili računa. Naime, potreb-no je priložiti sve originalne dokumente od prethodnoga procesa uz zahtjev za dobivanje dozvole. Time država kontrolira cijeli proces, no apsurd je da svi ostali sudionici u proce-

turnomu i moralnomu napretku društva u koje-mu živi u zajedništvu sa svojom braćom.«Član zajednice Injigo i pratitelj, Danijel Ramljak, dipl. oec., direktor agro-centra »Granum« u Ča-pljini u svakodnevnome se poslu susreće s raznim ponudama, napastima, ali i prilikama za pobjedu dobra. Ovdje svjedoči o jednome pobjedničkome iskustvu.

Tesar

| 4 | prosinac 2015. | 73

Gospodinov odgovorI tako jednoga dana za vrijeme molitve u kapelici, dođe mi glas: »Ja sam preuzeo na sebe posao s bumbarima.« To je bilo kao grom iz vedra neba. Čak sam taj dan planirao staviti obavijest da neće biti uvoza bumbara zbog administrativnih zapre-ka. No shvatio sam da nisam Gospodina uključio u proces. Gospodin mi je tada pokazao kako sam ja do tada radio i kako je sve to izgledalo u nje-govim očima. Nisam bio mirotvorac, Božje dijete, već sam bio usmjeren na cilj svojim snagama. Bilo me stid i pokajao sam se. Nakon tog zazivao sam Gospodina u svaki razgovor i molio za sugo-vornike. Izbjegavao sam prijašnja pristajanja na grijeh u razgovorima. Pazio, molio i prikazivao sv. mise. Strasti su se oko mene polagano smirivale.

Obitelj na prvome mjestuMorao sam poslati narudžbu taj dan do 15 sati, ali dozvola još nije bila gotova. U 15 sati

moja kći nastupala je u priredbi u vrtiću i to nisam smio propustiti. Molio sam: »Gospo-dine, da li da pošaljem? Sve je bilo spremno, ali bilo me strah. Što ako opet bude neka za-mjerka?« Službenik je nekoliko puta dao do znanja da je on taj koji »vedri i oblači«. Mo-lio sam: »Gospodine, pomozi! Radi ovih ljudi koji žele pošteno kupiti. Ne trebam ja ništa zaraditi.« I čuo sam glas: »Pošalji!« I poslao sam. Tada sam se osjećao potpuno ovisnim o drugima. Već je bilo krajnje vrijeme da krenem. I pred sam dolazak u vrtić, nisam imao potvrdu da je dozvola gotova, a već moram smanjiti ton mobitela. I rekao sam: »Gospodine, vjerovat ću ti i sad ću ugasiti mobitel, posvetiti se kćeri, jer to je vrijeme za nju.« I u taj čas dođe poziv da je dozvola gotova i da je narudžba u redu. S osmijehom na licu prepustio sam se uživanju u očinstvu. Velik je naš Gospodin i silan!

Tesar

Član Zajednice Injigo i direktor agro-centra »Granum« Danijel Ramljak, dipl. oecc., sa svojim bumbarima

Foto

albu

m D

anije

l Ram

ljak

74 | 4 | prosinac 2015. |

Upute za ignacijske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: info@marignacija.hr

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: info@marignacija.hr

| 4 | prosinac 2015. | 75

Božićna kontemplacija u najdražemu razreduMoj najdraži razred, kako ga često nazivam, u jednoj božićnoj kontemplaciji potvrdio je sve ono što sam o njima saznala u četiri godine koje smo proveli zajedno. Bili smo toliko povezani pravom ljubavlju, onom odozgo, da je svaki dan s njima bio ispunjen radošću i mirom. Od prvoga dana često smo razgovarali o Bogu, bez obzira na zadanu temu i predmet u rasporedu. Mnogo puta dolazila mi je misao da u razredu pove-dem kontemplaciju i znala sam da je najbolje vrijeme za to Božić, ali predbožićno vrijeme u školi uvijek je ispunjeno raznim bučnim aktiv-nostima, radionicama, priredbama, sajmovima pa nema ni vremena ni mira za kontemplaciju. Tako smo stigli i do četvrtoga razreda i do po-sljednjeg dana nastave u prvome polugodištu. Naš zadnji zajednički Božić. Za sat hrvatskoga jezika predvidjela sam obradu božićne pjesme Bogumila Tonija. Na nastavi smo rano poslije-podne, naša učionica udaljena je od predvorja u kojemu uvijek vlada nekakva strka i buka. U školi odjednom tišina, kao da nikoga nema u njoj osim nas. Nije se više čulo ni školsko zvono ni glasovi izvana. Za uvod u obradu pjesme htjela sam ih samo kratko u mašti povesti do maloga Isusa u jaslicama, ali cijeli je sat krenuo nekako drukčije. Najprije sam pročitala pjesmu, a onda povela kontemplaciju. Pjesma govori o evanđe-oskim događajima, ali je kontemplacija krenula od Ignacijeve vježbe o Tri Božanske Osobe koje promatraju svijet te odlučuju da Druga Božan-ska Osoba postane čovjekom i tako spasi ljudski rod. Čim sam počela govoriti o tim događajima, svi su se umirili još više, naslonili se na klupe i zatvorili oči. Išli smo zatim do Marijine kuće i bili tamo kad je došao anđeo Gabrijel. Putovali

Kontemplacija Božića u razreduNada Tomić, učiteljica razredne nastave

Koliko kontemplacija evanđelja pokazuje istinu o vježbatelju? Kao dugogodišnja vježbateljica i pratiteljica znam da kon-

templacija u potpunosti otkriva naš život, ono čega smo djelomično svjesni, ali i ono što je skriveno duboko u nama, našu otajstvenu proš-lost koju poznaje jedino Bog. Kad vježbatelj ima neko znanje o duhovnim vježbama i kon-templaciji, može se dogoditi da kontrolira ono što se događa u razmatranju pa treba više vre-mena da se razvije neki duhovni pokret u nje-govoj duši, ali kad su u pitanju djeca koja nisu čula ni za duhovne vježbe, ni za kontemplaciju, koja su otvorena djelovanju Duha Svetoga, a uz to su za svoju dob i zrela u shvaćanju Božje riječi te naučena da izražavaju svoje osjećaje, onda samo jedna kontemplacija pokaže sve što se zbiva u njihovim dušama.

Rabbuni

Na satu hrvatskoga jezikau 4. razredu osnovne školeučiteljica je odlučila obraditi božićnu pjesmu Bogumila Tonija kroz kontemplaciju.

76 | 4 | prosinac 2015. |

Jaslice, Petra Viljevac, učenica 2. razreda

smo s Josipom i Marijom od Nazareta do Betle-hema, tražili smještaj i konačno došli da štalice u kojoj se rodio Isus. Ostavila sam im dovoljno vremena da sami uđu u te događaje i nađu u njima svoje mjesto. Ostali su tako neko vrijeme u potpunoj tišini, a onda počeli spontano izra-žavati ono što su doživjeli. Kad sam poslušala dvije učenice i njihove osvrte, shvatila sam da bi bila šteta ako svi ne budu mogli reći što im se dogodilo i kako su se osjećali pa sam im dala da sve to napišu na papir.

Učenički osvrti na kontemplaciju Jedva sam čekala pročitati što su zapisali. Kad sam ostala sama i uzela prvi osvrt u ruke te ga počela čitati, rasplakala sam se. Djevojčica čiji su roditelji rastavljeni napisala je: »Spavala sam u štalici jer nisam imala dom.« Dok je ona spavala, Josip i Marija ušli su k njoj, ona je pogledala Mariju i sve joj je bilo jasno, otrčala je po dekicu za Isusa. Pitala je Mariju smije li primiti Isusa, držala Ga u naručju i pjevala Mu pjesmicu. Pozvala je ovčice da griju Isusa dok spava, a ona je legla pored Marije i Josipa!Bilo bi predugo da prepričavam sve njihove osvrte, svi su tako dirljivi i bilo mi je žao što ne možemo nastaviti dalje s duhovnim vježbama i u razmatranjima dopustiti da Isus iscjeljuje rane onima koji su ranjeni ili da Ga još više upoznaju i tako postanu više Njegovi, drukčiji od ovoga svijeta koji ih toliko vuče sebi.Dječak koji nije primio krštenje napisao je kako je s dva prijatelja pastira napravio udo-ban krevet za Isusa i Mariju, a kad su svi za-spali, tek tada je prišao Isusu da Ga pogleda i nešto Mu kaže. Gotovo svi su bili pastiri i osim ovoga dječaka, svi su držali Isusa u naručju. Jedna je djevojčica pitala Isusa: »Kad si se Ti

za nas rodio, što ću ja za Tebe napraviti?« Kad desetogodišnje dijete napiše: »Isuse, Ti si izvor moje radosti«, naravno da plačem od ganuća jer to su riječi čistog, nevinog, neiskvarenog, nježnog dječjeg srca. Trebali biste je poznavati da shvatite o čemu govorim. Znam da će ona uvijek ostati takva. Jedan dječak piše ovako: »Bilo mi je prelijepo. Držao sam Isusa i On mi se nasmiješio. Pitao sam Ga kako da se po-pravim.« Kako predivno, on se želi popraviti i zna kome se za to treba obratiti! I na kraju sam uskliknula od iznenađenja kad sam pročitala ovaj osvrt: »Išao sam po odjeću za Isusa. Obu-kao sam Ga i uzeo u naručje. Otišao sam na vrh gore i podigao Ga pa rekao: Ovo je Isus Krist, oprašta vam grijehe!« Nadam se da ću jednog dana imati priliku pokazati mu što je napisao u svojemu četvrtome razredu osnovne škole. Navečer sam se sa svojim učenicima i njihovim roditeljima susrela na božićnome koncertu u crkvi. S oduševljenjem su kod kuće pričali o najboljemu satu hrvatskoga jezika ikad. Divan završetak polugodišta, u radosti i zajedništvu koje nam samo Gospodin može podariti!

Rabbuni

| 4 | prosinac 2015. | 77

Treneri imaju odgajati mlade za istinske vrijednosti sporta

Odgajajte mlade za istinske

vrijednosti sporta, a ne za pretjerano

nadmetanje i agresivnost,

istaknuo je papa Franjo

14. 5. 2015. u poruci sudionicima

Međunarodnoga seminara o temi

»Treneri: odgojitelji osobe«, koji je u

Rimu organizirao odjel Crkve i sporta,

Papinskoga vijeća za laike.

Nazočnost dobroga trenera-odgojitelja providonosna je ponajviše u godinama adolescencije i rane mla-dosti kada je osobnost u punom razvoju i u traženju

uzora kao uporišta i poistovjećivanja; kada postoji veća opa-snost od zastranjivanja zbog loših primjera, i u traženju lažne sreće. U tom osjetljivom razdoblju života velika je odgovor-nost trenera, koji često ima povlasticu više sati tjedno prove-sti s mladima, te snažno utjecati na njih svojim ponašanjem i svojom osobnošću. Utjecaj odgojitelja, posebice kod mladih, ovisi o tomu kakav je on kao osoba, kako živi i što govori. Stoga je vrlo važno da trener bude primjer cjelovitosti, do-sljednosti, ispravnoga suda, nepristranosti, ali i radosti živo-ta, strpljenja, sposobnosti za poštovanje i dobronamjernost prema svima, a posebno prema najslabijima. Vrlo je važno također da bude i primjer vjere, jer vjera nam pomaže podići pogled prema Bogu, kako ne bismo apsolutizirali nijednu ak-tivnost, uključujući i onu sportsku, bez obzira je li amaterska ili natjecateljska, te tako bili na ispravnoj udaljenosti i bili mudri za relativiziranje uspjeha i poraza. Vjera nam, osim toga, daje pogled dobrote prema drugima, a on nam pomaže da nadvladamo napast pretjeranoga nadmetanja i agresiv-nosti; pomaže nam razumjeti dostojanstvo svake osobe, pa i one manje nadarene i slabije – napomenuo je Papa te primi-

Srce sportaša

78 | 4 | prosinac 2015. |

jetio da trener može dati dragocjen prinos za uspostavljanje ozračja solidarnosti i uključivanja marginaliziranih mladih, i onih koji su u opasnosti društvenoga zastranjivanja. Osim toga, ako je ljudski i duhovno uravnotežen, trener će također znati očuvati istinske vrijednosti sporta i njegovu temeljnu narav igre i aktivnosti koje podupiru socijalizaciju, i spriječit će da se on izopači pod pritiskom brojnih interesa, ponajviše gospodarskih, koji se danas sve više nameću – istaknuo je papa Franjo.Kao svaki dobar odgojitelj, i trener treba primiti temeljitu formaciju. Stoga valja uložiti potrebna sredstva za profesi-onalnu, ljudsku i duhovnu formaciju trenerâ. Kako bi bilo lijepo kad bi u svim sportovima, i na svim razinama, od velikih međunarodnih natjecanja pa do turnirâ u župnim oratorijima, mladi u svojim trenerima pronalazili istinske svjedoke života i proživljene vjere!«

Izvor: Radio Vatikan

Foto

: Ge

y Im

ages

/ Gul

iver

Imag

e

Papa Franjo se 7. lipnja 2014. susreo u Vatikanu s članovima talijanskog

sportskog centra.

| 4 | prosinac 2015. | 79

Mate Prskalo nogometni trener i vježbatelj: »Sport omogućuje oblikovanje osobe, istraživanje sposobnosti i

talenata koje nam je Bog nezasluženo dao.«

Sport je sredstvo, nije ciljRazgovarao: Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Mate Prskalo (1962.) nogometni trener i vježbatelj rođen je u selu Lipno, u općini Ljubuški.Suprug je i otac četvero djece. Oduvijek je u sportu. Nakon aktivne nogometne karijere te trenerskog studija, već 30 godina aktivno trenira nogometaše u zagrebačkim nogometnim klubovima.

Snim

io: L

eopo

ld B

enke

k /I

njig

o

Srce sportaša

Kako je tekao Vaš trenerski put?Iako sam želio otići u profesionalne vode, to se nije dogodilo. Životne i obiteljske okolnosti nisu mi dopuštale. Naime, nisam si mogao dopustiti otići u nesigurnost.

Koliko Vam vjera pomaže u Vašem svakodnevnom životu? Uspijevate li uskladiti molitveni život sa svakodnevnim obvezama?Prije sam smatrao da sam po odlascima na nedjeljnu misu praktičan vjernik. Mislio sam da je to dovoljno. No kasnije kako čovjek sazrijeva, primjećuje kako ima probleme koje u mladosti nije znao rješavati: ni obiteljske, ni bračne, ni poslovne. Godinama trpa u sebe – smeće, a ne nalazi način kako da sve to izbaci iz sebe. Usto, tu je krivo stečena slika o Bogu. Govorili su mi da će me kazniti Bog ako budem takav i takav ili da će me, ako nisam dobar, kazniti svećenik. Jednostavno, jedno sam vrijeme bježao od svih tih stvari da ne bih bio kažnjen. Kasnije su me obiteljski i zdravstveni problemi jednoga moje-ga djeteta doveli na izvor. I tu sam počeo najprije moliti, boriti se sa sobom, moliti za obitelj i s obi-telji. Bog mi je poslao i ljude, svećenika, tako da

80 | 4 | prosinac 2015. |

Srce sportaša

se moje obraćenje dogodilo prije 14 godina. Počeo sam upoznavati svoju vjeru i Boga. Pokazao mi je situacije kroz koje me vodio. Shvatio sam da sam sebi pripisivao mnoge stvari, a bio sam u njegovim rukama, on me nosio u svim situacijama. Da je sve to bilo u mojim rukama, davno bi propalo. Danas je drugačije: živim vjeru odlazeći svako jutro na misu, molim krunicu, dvije, tri – u vožnji, hodanju… uvi-jek se nađe vremena. Kada dođem doma, a nisam izmolio, onda molim kad legnem, molim u pola noći. Zaspim s krunicom u ruci.

Upoznati ste s duhovnim vježbama sv. Ignacija, imate iskustva, poznato mi je da ste prošli duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana, bili ste i u duhovnim vježbama u šutnji. Možete li što reći o svome iskustvu duhovnih vježbi u svakodnevnom životu i svome iskustvu šutnje?Duhovne vježbe su me dodatno obogatile, obliko-vale i pokazale kako sagledati najprije sebe unu-tar svoje obitelji i unutar zajednice u kojoj živim, djelujem i radim, a onda i prepoznati kojekakve situacije koje sam prije rješavao na drugačiji način nego ih sada rješavam. Duhovne vježbe su doista bile oblikovanje u pravom smislu: mene kao osobe i mene kao čovjeka. Jednostavno su me vodile i pokazale da mogu živjeti i izaći iz svih životnih nedaća i problema.

Papa Franjo govorio je o važnosti trenera u ži-votima mladih sportaša. Kako današnje mlade sportaše približiti Bogu, tj. približiti im vjerski život?Moram priznati – to ne mogu. Mogu svojim od-nosom, radom, ponašanjem svjedočiti i ujedno pokušati sa svakim od svojih sportaša razgovarati

i vidjeti što je to što njega može privući; što je to što ga je udaljilo od izvora.

Napomenuli ste da razgovarate sa svojim igra-čima. Kako to konkretno izgleda?Da, razgovaram pojedinačno s igračem. Dajem mu prostor da iskaže svoje probleme, strahove, brige. U razgovoru jedan na jedan možemo biti otvoreni i bez ikakvih skrivanja. Ne razgovaramo u grupi jer grupa je opasna. Grupa se koristi svakom situ-acijom gdje je čovjek slab i onda cilja tamo gdje je slab da ga uništi, tj. počne ga uništavati. To počinje najprije sa šalom, provociranjem i na kraju prelazi u jedan klišej i osoba kasnije dobije osjećaj manje vrijednosti. U svakom se trenutku traži, staje na noge i brani se, što je sasvim normalno.

Kako spojiti sport i vjeru? Nema tu recepta. To je prvo razgovor s Bogom i sa sobom: što je to što ja želim i osluškivati što Bog želi od mene. Važno je da ulaskom u sport ne zamijenite sredstvo ciljem. Želim reći da je sport sredstvo. Sport omogućuje oblikovanje osobe, istraživanje sposobnosti i talenata koje nam je Bog nezasluženo dao. To je polje na kojem osoba može steći još talenata, no u potrazi za uspjehom i medijskom eksponiranošću sportaš može za-lutati. Napasti su uvijek prisutne. Rekao bih da onoliko koliko sportaš ulaže truda, htjenja i volje u promjenu, toliko će mu i Bog pomoći izlazeći mu u susret.

Molim Vas uputite poruku trenerima. Svatko mora najprije zaviriti u svoju nutrinu, po-gledati: tko je, što želi, i onda iz te svoje nutrine pronaći oslonac i pogledati onoga gore koji mu daje sve, u kojem pravcu i što činiti u životu. Sport je sredstvo, nije cilj. Što će izabrati za cilj, svatko od nas mora odlučiti.

| 4 | prosinac 2015. | 81

Foto

: Ge

y Im

ages

/ Gul

iver

Imag

e

Bog čekaBiserka Jelenić, prof.

Očeva ljubav prema sinu pokazuje se kao bezgranična dobrota i strpljivost koja sve oprašta i čeka da on dođe k sebi i vrati se na pravi put. Poznati umjetnik Rembrandt van Rijn (1606. 1669.) naslikao je »Povratak izgubljenog sina« nadahnut Isusovom usporedbom iz Lukina evanđelja (15,11 32).

Vrijeme žetve

Pozivamo zrele žeteoce na Božjoj njivi da posvjedoče o svojemu iskustvu iz duhovnih vježbi, proslave Gospodara žetve i tako i drugima pomognu na putu obraćenja, oslobođenja i iscjeljenja.

Vaša svjedočanstva iz duhovnih vježbi pošaljite na: casopis@injigo.com

koja nas bacaju u očaj. Također čitamo: »Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.« (2Pt 3,9) i završava: »A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte« (2 Pt 3,15).Svjedočenje, koje slijedi, doživljeno je isku-stvo Božje očinske strpljivosti darovano gospođi koja je sada u devetome desetljeću svojega života. Ove jeseni ući će u šesti krug duhovnih vježbi u svakodnevnome životu. S radošću je pristala svjedočiti o svojemu ži-votnome obraćenju u duhovnim vježbama i velikoj zahvalnosti za Božju ljubav koju je primila i koju sada može davati drugima.

Kad razmišljamo o neizmjernoj Bož-joj dobroti i strpljivosti i našoj neza-hvalnosti, uvijek se vraćamo možda

najpoznatijoj Isusovoj paraboli o dobrome ocu i izgubljenome i nađenome sinu. Često se sin naziva i rasipnim jer »potrati svo-ja dobra živeći razvratno« (Lk 15,13). No i oca bismo također mogli okarakterizirati kao rasipnoga, ali u pozitivnome smislu, jer njegova dobrota i strpljivost prema sinu ne-maju granica. Strpljivost je zapravo ljubav na djelu. Očeva ljubav prema sinu pokazu-je se kao bezgranična dobrota i strpljivost koja sve oprašta i čeka da on dođe k sebi i vrati se na pravi put. Ljutnja, nestrpljivost i nepraštanje izdanci su ljudske oholosti i ra-đaju otrovnim plodovima osvete, nepravde i nasilja. Mudra narodna izreka strpljen-spa-šen opominje čovjeka da cijeni i njeguje vr-linu strpljivosti jer to je ključ njegova izlaza iz životnih kriza. Sveto pismo nas poziva na novi život u Kristu, vođen ljubavlju i dru-gim plodovima Duha Svetoga među kojima uz milosrđe, dobrostivost, poniznost i bla-gost ističe i strpljivost.

Prava slika Boga Isus je došao na Zemlju da nam objavi pra-vu sliku Boga: to je slika vječnoga Oca koji se u svojoj ljubavi prema čovjeku ne da nadmašiti. U liku rasipnoga oca, i drugdje u evanđeljima, govori nam da nitko ne zna tako velikodušno opraštati i čekati kao Bog. Zato nikada ne treba gubiti nadu jer se uvi-jek imamo komu vratiti nakon naših lutanja

| 4 | prosinac 2015. | 83

S Isusom u deveto desetljeće

Vježbateljica koja je posvjedočila rođena je 1930. godine u Lici, u siromašnoj se-ljačkoj obitelji sa sedmero djece. Teško

se živjelo, pogotovo u doba komunizma u ko-jemu je odrasla. Na misu se rijetko išlo, u selu nije bilo svećenika, samo je povremeno dolazio iz susjedne župe. Kad se udala i rodila djecu, muž joj se razbolio te je kao ugostitelj sama morala brinuti o obitelji. To je trajalo do nje-zine 55. godine kada je ušla u mirovinu i pre-selila u malo mjesto na jadranskoj obali. Za to je veoma zahvalna Bogu jer u blizini konačno ima i crkvu i svećenika. Počela je redovito ići na svetu misu, voljeti Isusa i osjećati Božju ljubav i vodstvo. Gospodin ju je pozvao i u ignacijan-ske duhovne vježbe prije pet godina, kako kaže, preko jedne Ružice. Danas je ona pravi primjer onoga pravednika o kojemu nadahnuti psal-mist oduševljeno i zadivljeno pjeva: »K’o pal-ma cvate pravednik i raste k’o cedar libanon-ski. Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Ja-hve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.« (Ps 92,13-16). Evo što vježbateljica sama kaže o sebi i svojemu duhovnome iskustvu.

»Nisam znala za sv. Ignacija, ali odmah sam se odazvala na poziv da krenem u duhovne vježbe. Bila sam sretna i nisam požalila ni u jednome trenutku. Redovito sam čitala ono što je zada-no, ali teško je išlo i teško sam shvaćala što se događa. Čistila sam se u ispovijedi i u šutnji. U šutnji na Krapnju osjetila sam kako me Isus voli. Tek je u korizmi, u četvrtome krugu duhovnih vježbi od 30 tjedana, Gospodin nježnošću pro-žimao moje srce. Shvatila sam da sam njegova voljena grešnica i zaljubila se u njega. Velika je to priča: Bog me je cijeli život čuvao. Dok sam ja letjela za zaradom, bila rasipni sin, on je bio moj rasipni Otac.No kada je trebao početi moj peti krug vjež-bi, bila sam u iskušenju. Mislila sam: ne čujem dobro, ne molim dobro. Nazvala sam tajnicu i rekla da bih odustala. No toga jutra, kada je tre-balo početi s vježbama, Gospodin me probudio u četiri sata ujutro, poslao me da uzmem upute i pročitam evanđelje. Od sada čitam, meditiram, redovito bilježim, kao da imam pratiteljicu. Oči-ma mojega srca pratim Isusa i on dotiče moje srce. Isus je moje zlato i sve moje! Teku mi suze, žalosnice i radosnice. I prije sam osjećala da me voli, a sada nema ni mise ni molitve da i neko-liko puta dnevno ne osjetim njegov dodir. Daje mi sve što ga zamolim. Vozim auto iako mi vid nije dobar. Stalno osjećam njegovu blizinu i stal-no mu zahvaljujem. Daje mi otvoreno srce da svakoga mogu razumjeti. Molim ga i da umrem u njegovoj prisutnosti i veselim se tomu času.Kada me je tajnica nazvala i pitala bih li po-svjedočila za časopis ‘Injigo’, bila sam sretna da mogu nekome reći tko je Isus dobri za mene.«

Kata (podatci poznati uredništvu)

Vrijeme žetve I onda smo se susreli, On i ja…M

oja

blag

oslo

vlje

na p

ovije

st

84 | 4 | prosinac 2015. |

Vrijeme žetve

| 4 | prosinac 2015. | 85

Dok je zima, treba pod snježnim pokrivačem mirno čekatijer izaći će S unce pravdeveć je tu,hita da nas spasi!

(MČ)

»U vrijeme duhovne suhoće ne treba mijenjati ništa«(Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, bilješka 318)

Snim

io: V

ladi

mir

Vuko

vić

Fides I.Q.

Zrno svetostiNikola Bolšec, mag. phil.

Dobro nam je poznat univerzalni poziv na svetost sv. Ivana Pavla II. koji je upućivao tijekom cijele svoje pastirske službe. Kao

pravi graditelj mostova, premošćivao je jaz naših stoljećima nataloženih predrasuda kako su sveci neki od nas različiti ljudi, izabrani i odabrani sa-vršeni ljudi. No Ivan Pavao II. svojim je obara-njem rekorda u beatifi kacijama i kanonizacijama osoba svih staleža i položaja, od domaćica i se-ljaka do misionara i papâ, pokazao da je svetost i nama moguća. Možda najbolji pokazatelj kako se to biva svecem, nisu uzdizanja na čast olta-ra, nego proglašenje jedne djevojke nesigurne u vlastiti poziv i sposobnost ljubljenja Gospodina, Terezije od Djeteta Isusa, za crkvenu naučiteljicu.

Prvi korak k svetostiPrva pomisao najbolje je sredstvo provjere naših namisli. Na svetost prije svega gledamo kao na nešto veliko, savršeno i posebno, a zatim na sebe

Ključ je svetosti biti najveći grješnik i najveće dijete, a najveći su sveci priznali i prihvatili tu činjenicu.

Tko može biti svet? Je li svetost u velikim djelima? U današnjemu svijetu punome ne-strpljivosti, svijetu opterećenim spektakular-nim velikim djelima i zahvatima koji bi trebali iznenada promijeniti lice zemlje, svetost je nešto sasvim drukčije, nešto posve maleno.

86 | 4 | prosinac 2015. |

lenim putem«.Zrno gorušice ne raste samo, bez sunca, vode i ze-mlje u koju je položeno. Tako ni naše zrno svetosti ne raste samo od sebe ni našim vlastitim snagama. Pitanje je želimo li rasti. Ako želimo, tada smo otvoreni za Božju milost koja posvećuje ljudsku narav, našu palu i grješnu narav, jer milost ne ide protiv naravi, već je usavršuje.

Fides I.Q.

kao nedostojne toga poziva jer smo odveć slabi. No te se misli javljaju u trenutku kada shvatimo da smo ipak pozvani na svetost, ali da mi sami nismo sposobni napraviti korak, ma kako on malen bio. Sveti Pavao kaže »htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne či-nim dobro koje hoću nego činim zlo koje neću«. Izazov »budite sveti« tada nam zaista zvuči kao nešto strašno i veliko.Za utjehu je sasvim dovoljno reći kako je čovjek veliko čudo. Stvoren je, volimo reći, nesavršen i grješan. K tome je još i dijete, ne samo svojih ro-ditelja. No zagledamo li se malo dublje u te dvije činjenice, naš poziv na svetost poprima jedan drukčiji, štoviše prisniji oblik. Ključ je svetosti biti najveći grješnik i najveće dijete, a najveći su sveci priznali i prihvatili tu činjenicu.

Svetost je biti kao zrnoU Evanđelju, Gospodin nas suvremene ljude op-terećene spektaklima i velikim djelima, spušta u srž svetosti: »Ako ne budete kao ovo moje najma-nje, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko« te »budite bezazleni kao golubovi, a mudri kao zmije.« Stvar je u tome da je svetost zapravo povezana s onim najmanjim, najjednostavnijim, najbezazlenijim i temeljitim. Živjeti svetost zapravo je stalno življenje djetinjstva, biti dijete u Božjim i u vlastitim očima. Uvijek iznova po prvi put, uvijek iznova zaljubiti se u svijet i druge te im biti blizak i prisan u najin-timnijemu smislu. No djeca znaju priznati i poraz i slabost i to ne hine. Iznad svega znaju da su ovisna i potrebita svojih roditelja.Rođeni smo s pozivom na svetost i on je naša još neispričana životna priča. Taj poziv živi u nama kao zrno gorušice. On je naša bît. A to je Kristov paradoks da je, naime, svetost u najmanjemu. Nje-ga je Mala Terezija živjela do kraja svojim »ma-

Živjeti svetost zapravo je stalno življe-nje djetinjstva, biti dijete u očima Bož-jim i u vlastitim očima. Uvijek iznova po prvi put, uvijek iznova zaljubiti se u svijet i druge te im biti blizak i prisan u najintimnijemu smislu.

Ako smo otvoreni milosti Božjoj, to jest ako ljubimo Krista iznad svih stvari, tada se naš duh, naš um i volja čiste, i naša djela postaju bolja i sa-vršenija. Svetost tada više nije samo poziv, obveza ili zapovijed. Svetost je tada slobodno življenje života za druge u radosti.

»Bog ne treba naših djela, nego samo našu ljubav«, rekla je Mala Terezija. U tome stavu mi smo oslobo-đeni. Ako smo otvoreni milosti Božjoj, to jest ako ljubimo Krista iznad svih stvari, tada se naš duh, naš um i volja čiste, i naša djela postaju bolja i savr-šenija. Svetost tada više nije samo poziv, obveza ili zapovijed. Svetost je tada slobodno življenje života za druge u radosti. Jedino ako zrno gorušice umre u ljubavi za druge, ako se preda suncu, zemlji i vodi, ono daje obilan plod.

| 4 | prosinac 2015. | 87

Brojni su se istraživači bavili ovom temom kako bi objasnili ljudske odnose. Kad mani-pulaciju promatramo kao mehanizam po-

treban za preživljavanje, kad stvarima i odnosima oko nas upravljamo kako bismo okolinu prilago-dili sebi, primijetimo da svi ponekad manipulira-mo bez zle namjere. Kad se manipulacija svodi is-ključivo na potrebu da događaje prikazujemo tako da bismo drugu osobu naveli na ponašanje koje služi našem osobnom cilju i koristi, to više nije dobra namjera. Takva manipulacija cilja usposta-viti kontrolu nad drugom osobom i u konačnici je podčiniti manipulatoru.

Manipulacija je sveprisutna u odnosima, po-sebno u odnosima povjerenja – u obitelji, među prijateljima, u poslovnim odnosima, u vjerskim zajednicama, organizacijama, Crkvi. Manipula-tivno ponašanje u žrtvi izaziva snažne emocije poput ljutnje, bijesa, krivnje i razočaranja. Kad dugo traje, žrtva se osjeća nemoćno, ogorčeno, frustrirano i čini joj se da iz takva odnosa nema izlaza. Ponekad je jedina svrha manipulacije loše postupanje sa žrtvom koje pojačava njezinu bes-pomoćnost i ovisnost o manipulatoru. Manipu-latori nisu uvijek svjesni onoga što čine i često ne vide razorne posljedice svojega ponašanja. Ponekad to smatraju lakšim načinom snalaženja u svijetu oko sebe, a ujedno i jednostavnijim i sebi prirodnijim načinom rješavanja situacija. Obično su nesigurni u sebe i zapravo manji od makova zrna, ali vanjskim (glasnim, nadmoćnim i agresivnim) ponašanjem pokušavaju prikriti tu nesigurnost.

Prikriveni neprijatelj borba s manipulacijomMarinela Baboselac-Marić, univ. spec. psihosoc., psiholog

Foto

: Shu

tters

tock

Često se u svakodnevnome životu susrećemo s manipulacijom koja može prožimati različite odnose od poslovnih do romantičnih veza. Zašto se to događa? Zašto samo nekima, a neki kao da su imuni na manipulaciju? I je li ona pozitivna ili pak isključivo negativna?

88 | 4 | prosinac 2015. |

Kako prepoznati manipulatore?● Ne preuzimaju odgovornost za to što čine nego

okrivljuju druge: krivi su drugi, krive su okol-nosti.

● Mijenjaju stavove i ponašanja ovisno o društvu u kojemu jesu.

● Druge često kritiziraju, osuđuju, sumnjaju u kva-litetu i kompetencije drugih, skloni su ismijava-nju drugih kako ništa ne znaju, ništa ne razumiju.

● Rijetko komuniciraju oči u oči, nego radije preko posrednika ili putem e-pošte i poruka.

● Uspijevaju na račun drugih, iskorištavaju druge da rade za njih.

● Skloni su površnom šarmu i postaju vrlo pažljivi kada im je nešto potrebno.

● Vrlo često govore neodređeno, ne iznose jasno svoje potrebe i stavove, skloni su igri riječima.

● Ne komuniciraju izravno i otvoreno.● Mogu vrijeđati ili prijetiti odbacivanjem, primje-

rice: »Ako to učiniš, izbacit ću te iz stana.«Manipulatori se služe različitim taktikama, prikrive-nim i suptilnim načinima kako bi postigli kontrolu nad ljudima i promijenili njihovo ponašanje, raz-mišljanje i stavove. Manipulatori vole da se sve vrti oko njih i da imaju kontrolu nad ljudima i njihovim životima. Drugi ljudi im nisu važni osim kao sredstvo kojim ostvaruju svoj cilj. Što je potencijalna žrtva više zainteresirana za tuđu dobrobit i što je pasivnija, to je lakši plijen za manipulatora. U zamku manipu-lacije lakše upadaju osobe koje vode (previše) računa o drugima, sa strahom od pokazivanja negativnih emocija (poput ljutnje) te osobe koje nisu dovoljno asertivne i ne bore se (dovoljno) za svoja prava. U bliskim odnosima posebno je česta emocional-na manipulacija. Emocionalni manipulatori vješto promatraju žrtvu dok ne utvrde njezine slabe točke i onda čekaju pravi trenutak. Posebno će spremno iskoristiti nečije tajne i strahove kako bi osobu koju žele izmanipulirati prikazali nerazumnom želeći time bitno utjecati na njezine odluke i život. Skloni su

laganju i izvrtanju istine kao i korištenju osjećaja krivnje koji može biti vrlo pogodan u razvoju procesa manipulacije. Emocionalne manipulatore ne zani-maju ničiji interesi osim vlastitih, no mogu izvrsno glumiti i pretvarati se, iskazivati ljubomoru i pose-sivnost. Oni odvajaju žrtvu od svih ostalih prijatelja i obitelji kako bi njome u potpunosti kontrolirali. Skloni su laskanju, površnoj suosjećajnosti, slatkor-ječivosti, stvaranju privida savršena odnosa kakva u životu nikad nisu imali i kako ih nitko prije nije razumio. Pri tome pridobivaju drugu osobu u svoju zamku. Tako djeluju upravo na osjećaje kako bi us-postavili psihološku moć nad žrtvom manipulacije.Na početku romantičnih odnosa često drugu stra-nu obasipaju uvažavanjem, odobravanjem, iskazi-vanjem ljubavi koja postoji samo jednom u životu. Bez naznaka negativnih ponašanja, osoba se veže uz manipulatora koji vrlo brzo pokaže svoje pravo lice. Često se koristi ignoriranjem i šutnjom kao strategi-jama kažnjavanja (odnosno indirektnog agresivnog ponašanja), prebacivanjem krivnje na drugu stranu i njezinim projiciranjem kako bi manipulator snaž-nijim obrascem i uspostavljenom kontrolom imao vlast nad osobom. Često se kod emocionalne manipulacije druga oso-ba-žrtva propituje je li s njom sve redu, je li zdra-va i normalna s obzirom na to što joj se događa. S obzirom da manipulator vješto okreće tuđe riječi i situacije u svoju korist, žrtva manipulacije se s pra-vom može pitati: »Ponašam li se ja stvarno tako? Je li to prava istina o meni?« Tako se čini kao da je manipulator u pravu i zna kako oblikovati osobu po svojim željama.

Prepoznavanje manipulacije put prema izlazuPrvi korak je obratiti pozornost na svoje emoci-je. Obično naše tijelo šalje signale koji su važna upozorenja da nešto nije u redu – onaj osjećaj kad znamo da nešto ne valja, a ne znamo ga opisati

Crtice iz psihologije

| 4 | prosinac 2015. | 89

riječima. Kad vidimo nesklad između onoga što ma-nipulator priča i radi, tada trebamo krenuti u proces osvještavanja. Pokušajte razmisliti o odnosu za koji sumnjate da je manipulativan: je li taj odnos za vas zdrav ili štetan, izvlači li ta osoba iz vas dobro ili loše, morate li često braniti tu osobu pred drugima, osjećate li se nelagodno u sebi zbog onoga što vam ta osoba čini ili govori. Važno je pokušati sagledati je li riječ o manipula-toru, i ako je tako, potrebno je krenuti s načinima samozaštite u borbi za vlastiti identitet i opstanak. Od manipulatora nije realno očekivati promjenu u smjeru otvorene i poštene komunikacije jer oni to naprosto ne znaju, neće i ne žele. Ponekad žali-mo zbog prekida toga odnosa. U proces žalovanja moramo ući, no ne smijemo dopustiti da nas zbog prekida ili gubitka odnosa obuzme osjećaj krivnje koji druga strana želi nametnuti. Proces žalovanja se ubrzava i skraćuje ako prije spoznamo da je ma-nipulator motiviran patološkim podražajima i da je nepromjenjiv.Neki stručnjaci predlažu metodu antimanipulacije odnosno zamagljivanja kojom se i sami manipula-tori često koriste. To je komunikacija koja obiluje neodređenim rečenicama, uvriježenim poslovica-ma, čestim šalama i smješkanjem (ako je to primje-reno kontekstu). Pravilo je da se žrtva ne upušta u raspravu, izbjegava agresivno ponašanje i da se nikad ne opravdava jer bi ponovno dala materijala manipulatoru.Treba jasno dati do znanja gdje su naše granice, ne odstupati od njih, upozoravati na granice i ostati dosljedan. U takvim situacijama nije poželjno vra-ćati istom mjerom jer to znači daljnje rasprave, raz-govore i objašnjavanja koja manipulatori izrazito vole jer u tome ponovno imaju moć i žele preuzeti kontrolu (kako bi nam objasnili koliko smo zapra-vo u krivu i da to što govore jest jedino istinito i ispravno). Također, jasno reći ne i zauzeti se za

sebe. Iz procesa i odnosa koji je bio manipulativan nije uvijek lako izaći, ali uvidom u to što nam netko čini i govori, a da je štetno po nas, i mi sami činimo prvi korak. Važno je povesti računa o sebi i ima-ti socijalnu podršku za izlazak iz takva odnosa ili pak za promjenu odnosa. Manipulatori će naravno reagirati svim mogućim taktikama ne bi li zadržali osobu i stečenu kontrolu, no na to treba razvijati psihološki imunitet. U nekim se situacijama mo-žemo maknuti od manipulatora ili ga maknuti iz našega života (npr. prekid prijateljstva, romantično-ga odnosa), no nekad to nismo u mogućnosti zbog objektivnih razloga (npr. isto radno okruženje). Kad se ne možemo maknuti od manipulatora, valja brinuti o sebi, svojim granicama (o kojima smo već pisali i nadam se čitali), raditi na dobroj slici o sebi i postavljanju realnih ciljeva koje možemo ostvariti. Manipulatora ne treba stavljati u središte našega života jer mu ondje nije mjesto. Kad nam spletke manipulatora postanu smiješne, znači da smo završili s tim odnosom. A manipula-tor vjerojatno već ima na piku novu žrtvu. Upra-vo iz tih razloga, važno je promišljati o odnosima, poznavati sebe i svoja emocionalna stanja, suočiti se sa sobom, osvijestiti signale koje nam šalje naše biće i, ono posebno važno – njegovati socijalnu podršku, tražiti pomoć kao znak hrabrosti te di-jeliti iskustva. Čak i ovakva. Jer upravo će takva iskustva sutra nekome pomoći da ne bude laka meta manipulatoru.

Crtice iz psihologije

Korištena literatura:Buss, D. M. (1992). Manipulation in close relationships: Five personality factors in interactional context. »Jour-nal of Personality.« 60 (2), 477-490. h p://www.monikahoyt.com/emotional-manipula-tion/, posjećeno 25.7.2015. h p://www.bandbacktogether.com/psychological-ma-nipulation-resources/, posjećeno 25.7.2015.h p://dorianpolson.com/Emotional.pdf, posjećeno 18.6.2015.

90 | 4 | prosinac 2015. |

| 4 | prosinac 2015. | 91

Homeopatija lijek ili prijevara?

Homepatija jest relativno nova holistič-ka terapija koja se potiho ušuljala i u naše ljekarne. O čemu je točno riječ?

Početak i nastanak homeopatijeNezadovoljan alopatskom (službenom) me-dicinom onoga doba, liječnik Samuel Hahne-mann odlučio se, potaknut jednim znanstve-nim radom, na dalje istraživanje. On je želio pronaći blaži, manje štetan i zadovoljavajući način liječenja. Nije nevažno spomenuti kako je bio član masonske lože čija je fi lozofi ja i duhovna podloga imala značajan utjecaj na razvoj homeopatije. Upravo u to vrijeme do-godila se pandemija malarije te se tražio od-govarajući lijek za nju. Pronađen je u kininu. Opažanjem se vidjelo kako kinin proizvodi slične simptome kao malarija te je Hahne-

mann provodio istraživanja na sebi i rodbini želeći otkriti novi način liječenja. Došao je do zaključka i postavio prvo načelo homeopatije: similia similibus curentur, što bi u prijevodu značilo: slično se sličnim liječi. Što to točno znači? Primjerice, ukoliko bi vas od previše popijene kave zadesila nesanica tada bi tre-balo uzeti kavu, ali znatno razrijeđenu kako bi postigli suprotan efekt tj. mogli spavati. Međutim, ovo načelo nije nova stvar nego vrsta magije poznata pod nazivom imitativ-na magija koja kaže da se određeni učinak može postići vjernim oponašanjem određene pojave tj. njezinom imitacijom. Dakle, ovdje vidimo primjenu magijskih principa što alo-patska ili službena medicina odbacuje jer se dokazivanje određene pojave treba temeljiti

Virusi i antivirusi u Crkvi

Svjedoci smo poplave alternativnih načina liječenja koji se nude na gotovo svakome koraku i koji pri tome obećavaju ozdravljenje na lak, jednostavan, bezbolan i povoljan način. Svoje mjesto među njima pronašla je i homeopatija.

Mario Petrović, mag. theol.

Foto

: Shu

tters

tock

92 | 4 | prosinac 2015. |

na strogo određenim znanstvenim principima, a to ovdje nije moguće.

Drugi princip homeopatije: dinamizacija potenciranje ultrarazrjeđivanjeHomeoptaski lijekovi pripravljaju se tako što određeni sastojak neke biljke, minerala, živo-tinjske ili kemijske tvari otopimo u vodi ili alkoholu. Ovo je važno znati zato što zakon o potenciranju tvrdi kako otopina tvari postaje to jačom što se više razrjeđuje. Radi ove tvrd-nje homeopatski lijekovi stalno se iznova razr-jeđuju jer se vjeruje kako to pojačava učinak i djelotvornost lijeka. Kako to izgleda? Potencija 15 puta znači da je neka otopina razrijeđena petnaest puta u omjeru 1 prema 10 (jedna kap originalne otopine pomiješa se s devet kapi vode ili alkohola; zatim se jedna kap te mje-šavine razrijedi u omjeru jedan prema deset i tako petnaest puta!). Neki lijekovi toliko su razrijeđeni da sami homeopati priznaju kako zapravo uopće nema izgleda da je u njima osta-la ijedna molekula početne supstancije. Ovo potvrđuje i Avogadrov zakon. Djelotvornost suvremene farmakologije zasniva se na količini aktivne tvari koju određeni lijek u sebi sadrži. Na omotu svakoga lijeka u ljekarni možemo vidjeti oznaku s količinom miligrama. Primje-rice, ukoliko uzimamo antibiotike od 5 mg i ne pomognu nam, liječnik će tada povećati ili pojačati dozu za određeni broj miligrama pa tako umjesto 5 mg možemo primiti terapiju od 10 mg. Homeopatski lijekovi suprotno su od toga. Što zapravo onda liječi pacijenta ako je aktivna tvar svedena na najveći mogući mini-mum ili je uopće nema? Homeopati odgovaraju tvrdnjom da otopina (voda ili alkohol) pamte

dobre osobine ili informaciju o aktivnoj tvari na nekakav poseban način i tako prenose na pacijenta ono što je zapisano u remediji ili ho-meopatskome lijeku.

Vitalna sila ili životna energijaHahnemann je tvrdnje o djelotvornosti home-opatskih lijekova usmjeravao na način razr-jeđivanja. O čemu je točno riječ? Otopina ili mješavina lijeka pri svakome se razrjeđivanju mora dobro protresti. Za ovo postoje određe-ne upute jer je Hahnemann vjerovao kako se trešnjom i protresanjem oslobađa »duhovna vitalna sila« iscjeljujuće supstancije. Ovim su-kusijama (zahvatima) navodno se oslobađa/zahvaća više energije pa je i djelovanje jače i snažnije. Tu se vidi kako se temeljna načela homeopatije oslanjaju na vjerovanja u život-nu energiju. Hahnemann je izrazom vitalna ili životna energija nazivao istu onu energiju koja se u naziva chi u tradicionalnoj kineskoj, a pra-na u ajurvedskoj medicini. Ulogu ove vitalne energije objasnio je u svojoj knjizi »Organon« iz 1810. godine: »U zdravu stanju, duhu slična vitalna sila (dynamis), koja oživljuje ljudski materijalni organizam, vlada potpuno suvere-no«. Prema ovoj teoriji, simptomi neke bolesti znak su da se tjelesna energija bori protiv bo-lesti koja napada tijelo. Homeopatska remedija tako bi pomagala važnoj energiji u tijelu jer bi činila iste simptome koje ima određena bolest te bi na taj način došlo do samoiscjeljenja.

Rezultati znanstvenih istraživanjaU kolovozu 2005. u uglednome znanstvenome časopisu »Lancet« objavljen je pregled istraživa-nja homeopatskih pokusa. Utvrđeno je da »nema uvjerljivih dokaza da je homeopatija djelotvorni-

Virusi i antivirusi u Crkvi

| 4 | prosinac 2015. | 93

ja od placeba«. Unatoč negativnim rezultatima kontroliranih istraživanja, mnogi i dalje vjeruju u učinkovitost homeopatskih pripravaka. Tvrdnje o djelotvornosti često se potkrepljuju popularnošću kod uvaženih osoba (britanska kraljevska obitelj u javnosti daje potporu homeopatiji). Međutim, većina članova znanstvene zajednice u pogledu ho-meopatije vrlo je skeptična jer da bi homeopatski lijekovi djelovali, kako se tvrdi, sva bi se znanost trebala doslovno izokrenuti naglavce.

Duhovni utjecajiVjerovanje u homeopatiju kao metodu mani-puliranja životnom energijom nepomirljivo je s kršćanskim vjerovanjem iz više razloga. Njezino ezoterijsko podrijetlo i magijsko vjerovanje u životnu energiju čine nepremostivi jaz. Home-opatija koristi biljke za pripravljanje remedija, no tek je malomu broju homeopatskih liječni-ka poznato kako je svaka biljka koja se koristi za izradu lijeka posvećena jednoj »arkani« ili duhovnoj sili – duhu. Na taj način duhovna se sila unosi kod proizvodnje lijeka. Brojni recepti, njih više od 500, sastavljeni su uz pomoć viska. Sam Hahnemann primao je neke od recepata za vrijeme spiritističkih seansi na kojima je bio gost. Već je ovo dovoljno da se vidi kako je opa-sno baviti se homeopatijom jer ona nije medi-cinska, nego okultna disciplina iza koje se kriju prijevarni duhovi kako ćemo vidjeti na nekoliko slijedećih primjera.

Što činiti?Otac James Manjackal jednom je govorio kako mu je u Sloveniji časna sestra svjedočila o svo-jemu odlasku kod homeopata zbog liječenja raka. Nakon propisanih lijekova homeopat joj je rekao da se jedno vrijeme ne smije priče-

šćivati jer tada remedije neće djelovati. Sveto pismo jasno nas poučava u Izl 15,26 da Bog daje zdravlje. Stoga bi česti odlazak na svetu misu i uzimanje pričesti mogao imati ljekovite učinke za nas. Postoji svjedočanstvo dr. Emilije Vlckove koja se educirala u homeopatiji. Tek kada je njezin život i život njezine djece postao nepodnošljivo težak, shvatila je u čemu je problem. Ona je svoju dje-cu liječila homeopatskim pripravcima koji nisu uspijevali otkloniti bolest. To ju je zabrinulo te je počela uviđati kako homeopatija ima duhov-ne komponente o kojima joj nitko nije govorio. Nakon molitve i odreknuća od duha homeopatije i njoj, i njezinoj djeci bilo je bolje. Jedna mlada farmaceutkinja svjedočila je o svojim duhovnim problemima koji su graničili s opsjednućem jer joj se gadila i sama pomisao na nešto sveto. Nije mogla biti u crkvi, gušilo bi je i osjećala bi užasne strahove i tjeskobu. Nije znala koji bi razlog bio za sve to dok u Među-gorju, dok je bila na hodočašću, nije naišla na ispovjednika koji je prepoznao korijen problema i molio za nju. Nakon toga bila je oslobođena od svojih duhovnih problema. Gal 5,1: »Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovo u jaram ropstva!«

Korištena literatura:O’Mathuna, D.; Larimore, W. 2009. Homeopatija

u: Alternativna medicina. Kršćanski priručnik.

STEPpress i Veritas. Zagreb. str. 196-201.

Dobrilla, G. 2009. Alternativna medicina. Kritički

vodič kroz nekovencionalne načine liječenja. Veri-

tas. Zagreb. Homeopatija u: Magija - cijela istina.

Zagreb. str. 155-170.

Ernst, E. 2005. Is Homeopathy a Clinically Valu-

able Approach? Trends in Pharmacological Sciences

26. XI. str. 547-548.

Virusi i antivirusi u Crkvi

94 | 4 | prosinac 2015. |

Svjedočanstvo o mladoj talijanskoj majci Chiari Corbelle Petrillo koja je zajedno sa svojim suprugom na herojski način prihvatila roditi dvoje njihove bolesne djece koja nisu imala šanse pre-živjeti, a potom i sama dala vlastiti život da bi spasila njihovo treće dijete.

Simone Troisi i Cristiana Paccini

Rođeni smo i nikada ne ćemo umrijeti

Knjiga »Rođeni smo i nika-da nećemo umrijeti. Svje-dočanstvo Chiare Cor-

belle Petrillo« autora Simonea Troisia i Cristiane Paccini (»Glas Koncila«, 2014., na hrvatski jezik preveo vlč. Borna Puškarić) go-vori o životu žene i mlade maj-ke Chiare Corbelle Petrillo koja je žrtvujući svoj život pokazala najveću ljubav o kojoj nam go-vori Isus: dati svoj život za druge. Kroz šest poglavlja, autori, ina-če dugogodišnji Chiarini bliski prijatelji, prikazuju njezin život od ranoga djetinjstva pa sve do prerane smrti u dvadeset i osmoj godini života. Chiarin život nije se u početku razlikovao od života njezinih vrš-njakinja, međutim sitnim zahvati-ma Bog je pripremao vrhunac na koji će stići nakon rođenja trećega djeteta. Kao i svaka mlada žena, Chiara se radovala braku sa svo-

jim mužem. Prva trudnoća doni-jela je veliko iskušenje jer njihovo dijete nije imalo pravilan razvoj. Neki su sugerirali abortus što je mladom paru bilo neprihvatljivo budući da su odrasli u duhovnosti franjevačke mladeži. Djevojčica koja se rodila nije preživjela, ali je donijela veliku radost i osna-žila im vjeru. Nalazi su pokazali malformacije i kod drugoga dje-teta kojemu liječnici prognoziraju tešku invalidnost ako bude rođe-no, ali, nije preživjelo. Obitelj Pe-trillo se i dalje odlučuje za život. Druge opcije ne postoje. Za vrije-me treće i zadnje trudnoće, Chiara je doznala da ima zloćudnu bolest. Svi su bili zabrinuti osim nje. Dok drugi tuguju i plaše se, ona zrači radošću i tješi sve oko sebe. Liječ-nici se silno trude nagovoriti ju na kemoterapiju, ali znajući kako bi to djetetu moglo naškoditi, ona odlučno odbija. Ovaj čin vjere

PRIKAZ KNJIGE

izravno ju dovodi u smrtnu opa-snost koju ona svjesno prihvaća. I napokon, rađa se živ i zdrav mali Francesco, a Chiarino stanje usli-jed neadekvatna liječenja postalo je nepopravljivo. Rak je metasta-zirao i više se nije moglo ništa poduzeti. U posljednjim danima, Chiara je bila poput svjetionika koji putnicima na olujnom moru pokazuje put do sigurne luke. U savršenom miru i dostojanstvu odlazi u Očevu kuću znajući da je svoju trku istrčala do kraja te stoga može primiti vijenac života.»Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15,12). Ova zapovijed, koju nam je sam Gospodin Isus naložio, pronašla je svoje ispu-njenje u životu Chiare Corbelle Petrillo, za koju mnogi kažu da je Maria Bere a Molla 21. stoljeća.

Mario Petrović, mag. theol.

| 4 | prosinac 2015. | 95

Ako smo svjesni svoje slabe i grijehu sklone naravi, jasno nam je da bez Gos-podina ne možemo učiniti ništa dobro.

Da bismo živjeli u slobodi djece Božje, potreban nam je Duh Sveti, potrebna nam je mudrost i snaga, sila odozgor, potreban nam je Tješitelj i Branitelj. Stoga je potrebno Duha Svetoga če-sto zazivati i otvarati se Njegovoj prisutnosti, dopuštati mu da u nama i po nama učini ono što je volja Božja. Kao prijedlog za molitvu, do-nosimo vam, dragi čitatelji, jednu svima dobro

znanu pjesmu originalnoga naziva »Spirit of the Living God« autora riječi i melodije Daniela Iversona. Na hrvatskom je poznata kao »Nek’ se sila Duha Tvog« (nepoznati prevoditelj, mo-limo ga da se javi) ili »Duše Boga živoga« (pri-jevod Marice Čunčić, 1991.) koji se često pjeva na susretima Programa Injigo. Pjesma je jedno-stavna, lako pamtljive melodije i teksta. Zbog svoje strukture – kratke melodije koja se triput ponavlja, pogodna je za meditativno pjevanje između zaziva u litanijama ili između čitanih tekstova na molitvenim susretima ili klanjanju pred Presvetim. Od dvaju hrvatskih prijevoda, izvornom tekstu vjerniji je onaj Marice Čunčić pisan u drugom licu imperativa. Drugi prepjev je slobodniji: pisan je u trećem licu imperativa i u refrenu su riječi drukčijega značenja od izvor-nih, no možda češće u našem jeziku u kontekstu zaziva Duhu Svetome (primjerice »vodi nas« umjesto »rastopi nas«). Nepoznati je prevoditelj dodao posve novu kiticu koja nema jezične po-veznice s izvornim tekstom, ali kontekstualno je prikladna i zbog toga je vrijedi zadržati. Iako se od prijevoda br. 2 obično pjeva samo druga ki-tica, donosimo riječi svih triju kitica. Donosimo vam izvorni engleski tekst i oba prijevoda kako biste se mogli koristiti onim koji vama osobno više odgovara.

Moje će te usne slaviti

Spirit of the Living God Duše Boga živoga

»Duh Sveti je Počelo svakog životnog i uistinu spasonosnog djelovanja u svakom od različitih dijelova Tijela. On na različite načine izgrađuje cijelo Tijelo u ljubavi (…), on vjernike čini sposobnima i spremnima da prime razne poslove i službe korisne za obnovu i daljnju izgradnju Crkve«. (KKC 798)

Maja Fabris, mag. mus.

96 | 4 | prosinac 2015. |

Spirit of the Living God

Moje će te usne slaviti

Spir it- of the liv ing- God, fall a fresh- on

H7

me.

Umjereno

Spir it- of the liv ing- God, fall a fresh- on

H7

me.

5

Melt me. Mold me. Fill

Fis

me. Use

H7

me.

9

Spir it- of the liv ing- God, fall a fresh- on

H7

me.

13

Daniel Iverson/Daniel Iverson

Copyright © 1935, 1963 renewal, by Moody Press, Moody Bible Institute of Chicago.

Not

ni z

apis

: Maj

a Fa

bris

, mag

. mus

.

1. Spirit of the living God,fall afresh on them. (x2)Melt them. Mold them.Fill them. Use them.Spirit of the living God,fall afresh on them.

2. Spirit of the living God,fall afresh on us. (x2)Melt us. Mold us.Fill us. Use us.Spirit of the living God,fall afresh on us.

3. Spirit of the living God,fall afresh on me. (x2)Melt me. Mold me.Fill me. Use me.Spirit of the living God,fall afresh on me.

1. Duše Boga živoga,siđi na sve njih! (x2)Rastopi ih, oblikuj,ispuni ih, služi se njima!Duše Boga živoga,siđi na sve njih! *

2. Duše Boga živoga,siđi na sve nas! (x2)Rastopi nas, oblikuj,ispuni nas, služi se nama!Duše Boga živoga,siđi na sve nas!

3. Duše Boga živoga,siđi na mene! (x2)Rastopi me, oblikuj,ispuni me, služi se mnome!Duše Boga živoga,siđi na mene!

Daniel Iverson Prijevod s engleskog

M. Čunčić, Norval ON,

Kanada, 1991.

Nepoznati prevoditelj

1. Nek’ se sila Duha tvogspusti na sve njih! (x2)Vodi ih, jačaj ih,obnovi ih, uzmi ih!Nek’ se sila Duha tvogspusti na sve njih!

2. Nek’ se sila Duha tvogspusti na sve nas! (x2)Vodi nas, jačaj nas,obnovi nas, uzmi nas!Nek’ se sila Duha tvogspusti na sve nas!

3. Nek’ se sila Duha tvogspusti na mene! (x2)Vodi me, jačaj me,obnovi me, uzmi me!Nek’ se sila Duha tvogspusti na mene!

Rukom svojom vodi ihputem do tebe vodi ih, jačaj ih,obnovi ih, uzmi ih!Rukom svojom vodi ihputem do tebe!

Rukom svojom vodi nasputem do tebe!Vodi nas, jačaj nas,obnovi nas, uzmi nas!Rukom svojom vodi nasputem do tebe!

Rukom svojom vodi meputem do tebe!Vodi me, jačaj me,obnovi me, uzmi me!Rukom svojom vodi meputem do tebe!

| 4 | prosinac 2015. | 97

Film kao slika života Andrej

TarkovskiNikola Bolšec, mag. phil.

Rijetka je povlastica susresti osobu koja je upoznala nekoga važnoga, velikoga i nadasve genijalnoga umjetnika. Čini se

da su nam te osobe naizgled dostupne jedino međuigrom slučaja i sudbine u nekim minulim vremenima, nama nepristupačnima kada je još bilo moguće stvoriti remek-djelo. Ipak, bio sam počašćen providnošću susresti čovjeka koji je osobno upoznao jednog od posljednjih velika-na svjetske umjetnosti, čija se djela svrstaju u red najvećih umjetničkih tvorevina s epitetom klasika. Riječ je o ruskom fi lmašu, redatelju i scenaristu Andreju Tarkovskom koji je znao stvarati samo remek-djela.

Filmovi, koje najčešće gledamo u kinima i na televiziji, nude lijepe glumce, brzu zabavu prepunu specijalnih efekata i odveć površnu priču koja nameće jedan svjetonazor. Postoje drukčiji fi lmovi čija se popularnost ne mjeri zarađenim novcem, već životima ljudi koje su učinili boljima.

Vjernik i pjesnik u fi lmu»Bio je to čovjek duboke vjere«, jednostavne su, ali temeljne riječi koje mi je poznavatelj ru-skoga redatelja uputio opisavši tako jednog od najvećih fi lmaša 20. stoljeća kao onoga koji u svojim fi lmovima, jednostavno rečeno, progo-vara o vjeri. Ta je vjera, doista prava i istinska vjera, višedimenzionalna: objektivna (sve ono u što vjerujemo), subjektivna (mi koji vjerujemo, intelektualno, voljno i emocionalno) te konač-no tajanstvena – kao Objava, Božji govor. Ta tri elementa susrećemo u njegovim fi lmovima. Život i djetinjstvo na selu bilo je presudno za njegov duhovni i umjetnički rad. To ga je za-pravo u najvećoj mjeri odredilo i kao čovjeka, i kao umjetnika. Andrej Tarkovski rodio se 1932. godine u Rusiji, tadašnjemu Sovjetskome Save-zu, na selu Zavražje u blizini Moskve. Bliskost s prirodom i duboko proživljavanje osnovnih njezinih pojava poput vode, kiše, vatre, drveća, šuma ili trave te življenje pravoslavne vjere s njezinom teologijom Boga čovjekoljubitelja i ikona kao otiska Neba koju je, zbog udaljenosti od grada, mogao intenzivnije upoznati i živjeti, u njegovu su talentu rasli i polako rađali jedin-

• rođen 1932., umro 1986. u Parizu nakon što je 1982. (ili 1.) živio odvojen od svoje obitelji u egzilu, protjeran iz So-vjetskoga Saveza zbog svojih fi lmova

• Snimio je samo 7 fi lmova od kojih je svaki remek-djelo: »Ivanovo djetinjstvo« (1962.), »Andrej Rubljov« (1966.), »Solaris« (1972.), »Zrcalo« (1975.), »Stalker« (1979.), »Nostalgija« (1982.), »Žrtva« (1986.)

• Osvojio je brojne nagrade poznatih fi lmskih festivala među kojima su »Cannes« i »Venecija«

• Arvo Pärt (v. 1. broj časopisa »Injigo«) posvetio je svoje djelo »Arbos« Andreju Tarkovskom u povodu njegove smrti 1986. godine

Radost stvaranja

Andrej Tarkovski, ruski redatelj i scenarist

98 | 4 | prosinac 2015. |

stvenim plodom s okusom genijalnosti.U svakome se njegovu fi lmu vjera očituje inten-zivno kao poezija, ponajprije u meditativnome prikazivanju slika, sporome ritmu i dugotrajno-me usredotočenju na jednu stvar. Poziv je to Tar-kovskog svakomu gledatelju da uđe u prikazanu sliku, da ga ona potrese u njegovim dubinama kako bi gledatelj iz kinodvorane izašao »bez riječ i daha«, kako bi sebe i svijet počeo promatrati drukčijim očima, očima vjere i duhovnosti.

Obnova ljudskoga života fi lmomFilm se, odnosno umjetnost općenito, dotiče upra-vo čovjekove duhovnosti, jer može izraziti ljudske težnje i nadanja, koja imaju vrlo važnu ulogu u moralnome razvoju čovjeka. Sam Tarkovski kaže, da bismo razumjeli što je umjetnost, moramo od-govoriti na znatno važnije i sveobuhvatnije pi-tanje: »Koji je smisao našeg postojanja?« Naše postojanje neraskidivo je vezano uz vjeru kao du-hovnost te odgovaranje ne pitanje smisla postaje materijal za njegove fi lmove.Tarkovski je izravan i jasan: »Po meni, smisao je našeg postojanja na zemlji da se duhovno uz-dignemo. I umjetnost, dakle, treba tome služiti«. Film kao umjetnost ima snagu izraziti skriveno u običnim i malenim stvarima. Drvo ostaje drvo, ali ono više nije obično drvo, već progovara jezikom koji upućuje na njegovu duhovnu bît. Štoviše, fi lm ima snagu obnoviti čovjeka i oživjeti njegovu ži-votno-duhovnu pustoš nastalu vladavinom tota-litarizama 20. stoljeća i raznih misaonih pokreta zbog kojih je čovjekova duhovna strana zaspala i zakržljala. Time je ruski redatelj nastavio putem klasika svjetske umjetnosti od Dostojevskog, Sha-kespearea i Da Vincija sve do Bacha, Rembranta i Rubljova, koji su svaki na svoj način izražavali ono najljepše što je Gospodin podario čovjeku,

a na čemu se Tarkovski nadahnjivao i čijem je izražavanju težio.Ljepota oplemenjuje čovjeka i Andrej Tarkovski je svojim djelima propitkivao koliko se ljepotom može čovjeka učiniti boljom i kristolikijom oso-bom. »Da bismo preobrazili, ne samo sebe, po-trebno je prinijeti žrtvu«. Žrtvovanje nas samih u ljubavi za druge konačna je poruka njegovih fi lmova. Dubina i uzvišenost ljepote nalazi se u njezinoj snazi preobraženja čovjeka i poticanja na predanje drugome. Samo u darivanju sebe za druge i prepuštanju Božjoj ljubavi koja se udosto-jala poniziti i uzeti lik čovjeka, ključ je cjeloku-pne ljudske egzistencije i »u svakom smislu nešto najveće što čovjek posjeduje na zemlji«. On nije sâm i sve što čovjek ima, primio je kao dar. Čo-vjek sâm, njegov život, jest darovan i u tome je njegova ljepota.Svaki je fi lm Andreja Tarkovskog remek-djelo. Kao umjetnik, bio je jedan od posljednjih klasika europske i svjetske umjetnosti koji je umio najdu-blje čežnje čovjekova srca i istine svijeta izraziti ljepote dostojnim jezikom. Njegovi fi lmovi traže predano gledanje jer se u njima prikazuje tajna postojanja kao drama Života. Kartu za njegove fi lmove ne možete kupiti za 25 kuna. Oni vrijede više, oni traže našu predanost i uključenost jer su stvoreni s odgovornošću prema čovjeku i prema Bogu. Stvaranje je za Andreja Tarkovskog potvrda Božjega postojanja i poziva koje čovjek, a naroči-to umjetnik, ima: »Možda je naša mogućnost da stvaramo očiglednost kako smo mi sami stvoreni na sliku i priliku Božju.« U njegovim fi lmovima progovara Ljepota koju je Bog imao na umu kada je stvarao svijet, a koja ima snagu preobraziti svi-jet.

Preporuka za gledanje: »Solaris«, »Zrcalo«, »Stalker«

Radost stvaranja

| 4 | prosinac 2015. | 99

100 | 4 | prosinac 2015. | Format: 19 cm × 25 cm, 60 str., 221 pjesma slavljenja, 20,00 kn

Informacije i narudžbe: info@marignacija.hr

Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.

Ps 45(44),2

U ovoj rubrici objavljujemo

pjesme i prozu nastalu u duhovnim vježbama.

Šaljite nam svoje radove na: casopis@injigo.com

Foto

: Sta

rosl

aven

ski i

nstit

ut

Rođenje minijatura iz hrvatskoglagoljskog Berlinskog misala,

1402. god.

Nek’ te prati taj blagoslov, ta zaštita, ta blizinanek’ te čuva taj zagovor, ta milina.Glavu spusti u to krilo, u zagrljaj oca mojega, zemaljskoga.Tako bi te utoplilo, umirilo, utješilo.Sveti Josip taj skroviti, taj prenježni, taj preblagi,sveti Josip srcu dragi, srcu dragi.Plaštem skriva rane tvoje,golotinju duše tvoje, svu prazninu, sve nemanjei to gorko uzdisanje.Sve mu izlij, svu gorčinu, svu tu tugu, suze svojepa se sakrij u te ruke,svete ruke, dijete moje.Nek’ ponese svu tjeskobu,sav taj teret srca tvojega.Nek’ prinese žrtvu ovuispred lica Boga svojega.Sve mu pusti, nek’ sve vodi, nek’ upravlja, nek’ planira,nek’ izbavlja, nek’ predvodi, neka staze tvoje bira.Sva se pusti, sva se predaj vodstvu tome, skrbi, brizi.Sva utoni i učini to što traži,na što tebe nježno zove.O, odloži uprljano, poderane halje ovepa odjeni tu poniznost, zanesenost, ushit blagi.Izmolit’ će mir tvojemu srcu,plam ljubavi,Josip dragi, Josip dragi…

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Sveti Josip

Zrinka, Gornji Bogićevci

23. 12. 2014. Stihovi su nastali

kao plod razmatranja u duhovnim vježbama

od 30 tjedana 2014. 2015.

u razmatranju drugoga dana jedanaestoga tjedna:

Lk 2, 1-7

»Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.« (Lk 2,3-6)

| 4 | prosinac 2015. | 101

Igraju se duhovnih vježbiVježbatelj: Moja je cijela obitelj u duhovnim vježbama.Pratitelj: Nisu li vaša djeca još mala?Vježbatelj: Pa jesu mali, ali se po kući igraju vježbatelja i pratitelja iako to još ne mogu dobro ni izgovoriti.

Termin za razgovorKći pratiteljica: Oprosti, mama, nemam sada više vremena, u sedam sati imam razgovor s vježbateljicom.Majka: Upisat ću se i ja u te vježbe da mi daš termin za razgovor.

DV humorFo

to: S

hutte

rsto

ck

Načelo i temeljPratitelj: Kako je išlo »Načelo i temelj«?Vježbatelj: Cijelu sam Bibliju pregledao, Načela i temelja nisam našao.Pratitelj: A kako je prošlo razmatranje o padu anđela?Vježbatelj: Ni to nisam našao nigdje u Bibliji.

Ulazak u JeruzalemPratitelj: Jeste li bili tamo među svjetinom koja je pozdravljala Isusa na magarcu?Vježbatelj: Bio sam, ali Isus nije jahao na magarcu, nego na konju i imao je krunu na glavi.Pratitelj: I što Vam ta slika govori?Vježbatelj: Da u Svetom pismu nije točno zapisano.

»Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je:Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. «

Iz 9,5

72KRŠĆANIN NA POSLU

10MAŠTA MOŽE SVAŠTA

38PATER MARIJAN ŠEF

Louis i Zélie Martin, koji ste u svojemu bračnome i obiteljskome životu, posvjedočili uzoran kršćanski život vršenjem Božjih zapovijedi i evanđeoskih krjeposti, pomozite nam da u današnjemu svijetu djelujemo poput vas.Neka nas primjer vašega

čvrstoga povjerenja u Boga i potpuna prepuštanja Njegovoj volji, u radostima, ali i kušnjama, žalostima i patnjama kojima je bio obilježen vaš život, ohrabri da ustrajemo u našim svakodnevnim poteškoćama i da živimo ispunjeni radošću i kršćanskom nadom.

Izvor: Famille Chrétienne

MOLITVA SVETOMUBRAČNOMU PARU MARTIN