ASKA I VUK

Ivo Andrić

Put umjetnosti uopće je neizvjestan, varljiv i težak, a igra je ponajteža i najvarljivija od svih umjetnosti, čak ozloglašena i opasna stvar.

Igra je najplemenitija od svih vještina, jedina kod koje se služimo isključivo svojim rođenim tijelom.

Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. I ne slutimo što sve umijemo. Budemo i prođemo, a ne saznamo što smo sve mogli učiniti. To se otkriva samo u velikim i izuzetnim trenucima kao što su ovi u kojima Aska igra igru za svoj već izgubljen život.

Njeno tijelo se više nije zamaralo, a njena igra je samo iz sebe stvarala nove snage za novu igru.

Umjetnost je, govorila je majka, nesiguran poziv koji nit hrani, nit brani onog tko mu se oda.

Tko zna da li je svijet ovaj, otkad postoji, vidi ono što je toga dana vidjela skromna i bezimena šuma iznad strmih livada

Znala je samo jedno: da živi i da će živjeti dok igra, i što bolje igra. I igrala je. To nije više bila igra, nego čudo

O najvećim i najtežim stvarima svoga života nitko ne voli govoriti.

I danas poslije toliko godina, igra se taj njen čuveni balet u kom umjetnost i volja za otporom pobjeđuje svako zlo, pa i samu smrt.

Bruna Vrkić 8.b