impressum · božić bi trebao biti svaki dan. kako održati blagdansko raspoloženje i poslije...
TRANSCRIPT
IMPRESSUM
SADRŽAJ:
Uvodnik
1. Svečanosti
2. Župnijska natjecanja
3. Državna natjecanja
4. Nagradni natječaji
5. Čitanjem do zvijezda
6. Kultura
7. Obljetnice
8. Terenska nastava
9. Sport
10. Zdravstveni odgoj
11. Zanimljivosti
12. Literarni kutak
13. Križaljke
UREDNIŠTVO:
Mihaela Gal, Leona Novak,
Viktorija Jesen, Nina
Toplek, Damira Krčar, Stela
Radek, Florijan Horvat,
Emily Strah, Leonard
Markaj, Vinko Lozić, Lidia
Vinković, Lucija
Bajrektarević, Alma
Pongrac, Nikolina Markaj
Glavni urednik:
Alma Pongrac
Voditeljica novinarske
družine:
Milana Gašparović
Voditeljica fotografske
družine:
Vera Moharić
Odgovorni urednik:
Željka Kutnjak
lipanj, 2014.
ragi učenici, roditelji, učitelji i svi ostali čitatelji!
Dobro došli u još jedan broj „Gorana“!
Ova nam je godina donijela zaista mnogo lijepih stvari. Učenici i učitelji naše škole učili su,
pisali, crtali, fotografirali, stvarali i donijeli mnogo uspjeha i radosti sebi i svima oko sebe.
U ovom broju donosimo vam članke o različitim događajima iz naše škole: natjecanjima,
poboljšanjima, novostima, priredbama i susretima. Nadam se da ćete uživati u čitanju i
upoznavanju aktivnosti naše škole.
Iskreno se nadam da ste svi lijepo proveli ovu školsku godinu i da će vam ostati u lijepom
sjećanju. A uskoro dolazi i ljeto, vrijeme kada treba uživati u zasluženom odmoru i druženju s
prijateljima.
Mnogo sunca, zabave, druženja, ali i uspjeha u sljedećoj školskoj godini želi vam vaša urednica
Alma.
D
1
Miris kolačića, zvuk zvončića i božičnih
pjesama se bliže. Širi se božićna čarolija:
dobrota, ljubav, darežljivost. Ali zašto
samo za vrijeme Božića? Zašto bi se ta
čarolija širila samo za to kratko vrijeme?
Humanitarne akcije pozivaju ljude da čine
dobro, da daruju nešto onima koji to
nemaju. Božić bi trebao biti svaki dan.
Kako održati blagdansko raspoloženje i
poslije Božića? Kako bi bilo tijekom cijele
godine biti pažljiv, dobar, veseo i pošten?
Evo predlažem i vama da uzmete malo
čokolade, šalicu toplog čaja, udobno se
smjestite, napišete nešto lijepo najmilijima
i razmislite o ovome o čemu i ja
razmišljam. Sretan Božić!
lagdansko raspoloženje u 1. b razredu
Radionica izrade adventskih vjenčića
Božić se bliži, a blagdansko raspoloženje zavladalo je i u našoj školi. 21. studenog 2013. s
početkom u 16 i 30, održana je kreativna radionica izrade adventskih vjenčića. Uz puno mašte
i malo dobre volje, naši najmlađi, učenici prvašići, uz pomoć svojih roditelja te učiteljice
Gordane Kolarić, izradili su prava mala remek-djela. Originalni vjenčići, kakve ne možete
naći ni u jednoj trgovini, izrađeni su uz pomoć prirodnih materijala poput bukvice, češera,
grančica bora, slame, suhog lišća i dr. Učenici i njihovi roditelji pokazali su svoju kreativnost,
uživali u druženju, a izrađenim će vjenčićima ukrasiti svoje domove za nadolazeće blagdane.
B
2
"Tko će čuvati moj grad, moje
prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz
mraka? Nema leđa jačih od mojih i
vaših."
Ovim riječima Siniše Glavaševića i naša je
škola obilježila Dan sjećanja na Vukovar, grad
– simbol hrvatske slobode. Žrtva tog hrabrog i
ponosnog grada ne smije se zaboraviti i svim
sudionicima obrane treba primjereno i
dostojanstveno odati počast.
Dana 12. studenog 2013. i naše su misli bile u
Vukovaru. Program u čast sjećanja na grad
heroj otvorili su učenici šestih razreda
pjesmom Hallelujah. Glavaševićevu Priču o
gradu čuli smo u odličnoj interpretaciji bivšeg
učenika naše škole, Ivana Modrića. O teškim
borbama, danima obrane grada, predaje, pada
u ruke neprijatelja i životu u logoru govorio je
naš poseban gost, hrvatski branitelj, gospodin
Dragutin Špac. Učenici su sa zanimanjem
slušali dirljive priče o stvarnim događajima i
ljudima. Gospodin Špac svjedočio nam je o
najtežim danima te ratne 1991., o hrabrim
suborcima koji su riskirali živote jedni za
druge i za domovinu, o vjeri i nadi, te
preživljavanju u srpskim koncentracijskim
logorima. Svaka njegova riječ oslobođena je
mržnje i osvete u kojoj su učenici prepoznali
poruke ljubavi, hrabrosti i ponosa.
Viktorija Jesen
jećanje na žrtvu Vukovara
Povodom Dana sjećanja na žrtvu
Vukovara učenici sedmog i osmog
razreda zajedno s učiteljicama i ravnateljem
prisustvovali su molitvi za sve one koji su
darovali svoje živote za slobodu Hrvatske.
Molitvu je predvodio đakon vlč. Silvio
Košćak, a na kraju smo ispred crkve upalili
svijeće za sve pale heroje Vukovara.
S
Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje
vala za kruh naš
svakoga dana
I ove smo godine zahvalni
na svim blagodatima koje nam naša zemlja
daje te smo 18. listopada
obilježili Dane kruha i zahvalnosti za
plodove zemlje u našoj školi. Nakon kratke
i dojmljive svečanosti župnik Ivica
Puškadija blagoslovio je kruh, nakon čega
smo se svi pomolili i zahvalili što imamo
toliko obilja pred sobom. Nakon svečanosti
zajedno s učiteljima otišli smo u razrede i
uživali u finom i domaćem kruhu,
pecivima te raznim slasticama.
Emily Strah
H
4
veti Nikola i krampus posjetili našu školu
Sveti Nikola i krampus stigli su i u našu
školu. Njihovi pomoćnici vilenjaci dobroj djeci djelili su slatkiše. Svaki učenik dobio
je „cukore“ i po jednu naranču. Zločesti
krampus poticao ih je na loše stvari i naglasio da ce ih odvesti u mračnu šumu
ako budu zločesti. Učenici nižih razreda
imali su strah prema krampusu, dok su se učenici viših razreda smijali njegovim šalama. Na kraju njihova pohoda nitko nije odveden u mračnu šumu što dokazuje da su
naši učenici bili dobri cijele godine.
S
5
Županijska smotra LiDraNo 2014.
lavlje umjetnosti i kreativnosti
LiDraNo – slavlje umjetnosti i
kreativnosti, literarnog, dramsko-scenskog
i novinarskog stvaralaštva te mladog uma
punog ideja koji može i mora promijeniti
svijet nabolje! Županijska smotra LiDraNo
ove je godine održana 6. veljače u
čakovečkom Centru za kulturu. Škola
domaćin bila je OŠ Donji Kraljevec koja je
Smotru otvorila i to veoma veselo –
pjesmom i plesom. Uslijedili su
pojedinačni i skupni scenski nastupi, njih
čak 17!
Raznolikosti nije manjkalo. Nakon kratkog
predaha i domjenka, učenici i njihovi
voditelji sudjelovali su na Okruglim
stolovima gdje su raspravljali o svojim
izvedbama, radovima te slušali radijske
emisije. Naši učenici ove su godine bili
izrazito kreativni te su se predstavili i
tekstom i igrom. Lutkarska družina ( Asja
Vidović, Lorena Novak, Petra Šenji, Tea
Varga i Valentina Hrustek pod vodstvom
učiteljice Jelene Dokleje) izvela je
predstavu prema narodnoj basni „Nit smrdi,
niti diši“. Dramsko-scenska družina (Tena
Šafarić, Nensi Jagec, Marta Novak, Ivona
Sabol, Helena Flinčec, Viktorija Dretar,
Gabriela Novak, Hinko Grozdek, Abel
Magdalenić i Vinko Lozić pod vodstvom
učitelja Alena Barbića) predstavila se
zanimljivom scenskom igrom „Priredba“.
Samostalnim novinarskim radom
predstavile su se dvije učenice. Kritiku„
Let do savršenstva“, napisala je Alma
Pongrac, a tematski članak pod nazivom
„Povratak male pločice za pisanje“ Lucija
Bajraktarević. Alma Pongrac predstavila je
školu i svojim literarnim radom
„Neprimjetan stisak ruku“ koji je
predložen za državnu smotru LiDraNo.
Također, na državnu smotru predložena je
i lutkarska predstava „Nit smrdi, nit diši“.
Čestitamo svim našim učenicima i
njihovim voditeljima, a predloženima za
državu želimo mnogo uspjeha!
Alma Pongrac
S
6
Županijsko natjecanje iz fizike
stinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama
Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu bila je ponosni domaćin
Županijskog natjecanja iz fizike koje se održalo 27. veljače 2014. Sudjelovalo je 23 učenika.
Ravnatelj i načelnik su otvorili natjecanje sa svojim govorima koji su nadahnuli natjecatelje.
Mentor naših učenika, Mario Pinc objasnio je pravila natjecanja u učionicama. Učenici naše
škole pripremili su kratak program s recitacijom i pjesmama.
Učenici naše škole postigli su sljedeće rezultate:
Karlo Maček 85,3 %
Miho Hren 73,3 %
Karla Škvorc 61,3 %
Karlo Pajnogač 26,7 %
I
7
Državno Natjecanje iz fizike 2014.
Prva i treća državna nagrada!
Ovogodišnje državno Natjecanje iz fizike
održavalo se od 5. do 8. svibnja u
Krapinsko-zagorskoj županiji. Sudionici su
odsjeli u hotelu „Well“ u sklopu Terma
Tuhelj, a samo natjecanje održano je u
Osnovnoj školi Stubičke Toplice.
Sudjelovalo je 143 učenika i 94 mentora.
Natjecanje je održano u organizaciji
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta,
Agencije za odgoj i obrazovanje te
Hrvatskog fikizalnog društva.
Natjecanje je obuhvaćalo dva područja:
smotru eksperimentalnih radova i
natjecanje u znanju.
Smotra eksperimentalnih radova
sastojala se od prezentacije rada pred
ocjenjivačkim odborom (svih 6 radova) i
prezentacija rada pred svim sudionicima i
mentorima (prva 3 odabrana rada).
Natjecanje u znanju sastojalo se od
teorijskog i praktičnog djela.
Natjecanje je teklo veoma glatko i svi su
imali dovoljno vremena za odmor. Samo
natjecanje trajalo je 2 sata na dan, a
ostatak dana natjecatelji su iskoristili za
kupanje u toplicama, šetnjom kroz Zagorje
i mnogim drugim aktivnostima. Naša škola
predstavila se s trojicom učenika koji su
ostvarili izvrsne rezultate.
Miho Hren i Domagoj Smolić osvojili su
1. nagradu u području eksperimentalnih
radova s „Elektrohidrodinamičkim
pogonom“, dok je Karlo Maček osvojio 3.
nagradu u natjecanju iz znanja.
Trojicu učenika za natjecanje je pripremao
njihov mentor Mario Pinc. Čestitke svima!
Ukratko o eksperimentalnom radu
Elektrohidrodinamički pogon uz pomoć
visokog istosmjernog napona (iznad 10 kV)
ionizira čestice zraka i ubrzava ih prema
elektrodama. Što to znači? To znači da
EHDP doslovno trga molekule zraka koje
se nalaze između njegovih elektroda na
katione i elektrone. Katione na putu prema
katodi usporavaju neutralne čestice zraka
što omogućuje električnoj sili podizanje
čitave konstrukcije. Konstrukcija leti zbog
zakona akcije i reakcije odnosno, kako
kationi privlače katodu prema sebi (prema
gore, jer je katoda smještena na dnu, a
anoda na vrhu), tako u isto vrijeme guraju
neutralne čestice prema dolje. To možemo
osjetiti laganim vjetrićem koji se stvara.
Miho Hren
8
Državno Natjecanje iz geografije 2014.
Klara osvaja Zadar
Klara Grošanić učenica 7. b razreda i ove je godine zablistala u punom sjaju.
Klara je sudjelovala na državnom Natjecanju iz geografije koje se održavalo u
Zadru od 7. do 9. svibnja.
Na natjecanju je, u kategoriji sedmih razreda, sudjelovalo 15 učenika iz cijele
države, a Klara je osvojila izvrsno 5. mjesto! Njezina mentorica Marijana Belko
obavila je sjajan posao pripremajući je. Čestitamo Klari i njezinoj mentorici na
osvojenom uspjehu!
Izabela Franković
Državna smotra LiDraNo 2014.
Ljepota dječje mašte
Državna smotra LiDraNo ove je godine
održana u Primoštenu od 23. do 27.
ožujka. Sudjelovali su mnogi učenici i
mentori iz različitih krajeva naše zemlje, a
među njima su se našle i učenice naše škole.
Lutkarska družina ( Asja Vidović, Lorena
Novak, Petra Šenji, Tea Varga i Valentina
Hrustek) pod vodstvom učiteljice Jelene
Dokleje na državnoj se smotri predstavila
svojom lutkarskom predstavom prema
narodnoj basni „Nit smrdi, nit diši“.
Učenica Alma Pongrac i njezina učiteljica
Ružica Šikić predstavile su školu literarnim
radom „Neprimjetan stisak ruku“. Svi su
sudionici tri dana uživali u različitosti i
ljepoti radova, novim poznanstvima i
prekrasnom morskom krajoliku.
Alma Pongrac
10
Natjecanje "Engleski u akciji"
Prvim sudjelovanjem na natjecanju osvojili 1. mjesto!
U organizaciji Udruge za promicanje
multimedijske nastave (UMNA) u
Kulturnom centru Travno u Zagrebu, od 8.
do 9. ožujka 2014. treći put zaredom
održano je natjecanje iz engleskog jezika
pod nazivom “Engleski u akciji” (English
in Action). Udruga za promicanje
multimedijske nastave bavi se
organiziranjem obrazovnih aktivnosti koje
nadopunjuju tradicionalno obrazovanje u
školama i na fakultetima pomoću
inovativnih obrazovnih metoda. Cilj ovog
natjecanja je promicati interese mladih za
vježbanje i korištenje engleskog jezika
kako bi se izrazili i kako bi opisali svijet
koji ih okružuje. Naglasak nije na teoriji,
nego na kreativnoj i učinkovitoj uporabi
jezika izvan učionice. Ovo natjecanje ima
podršku i od Agencije za odgoj i
obrazovanje.
Na natjecanju sudjeluju učenici osnovnih i
srednjih škola iz cijele Hrvatske koji imaju
priliku pokazati svoje vještine u tri
kategorije: Izazov sricanja (Spelling bee),
Uvjerljivo govorenje (Persuasive speaking)
i Dramski izazov (Drama challenge).
Članovi povjerenstava su međunarodni i
domaći stručnjaci iz engleskog jezika,
retorike, debate te dramske umjetnosti.
Ove su godine na natjecanju prvi put
sudjelovali i učenici naše škole te ostvarili
izvrsne rezultate. Učenica Alma Pongrac
nastupila je u kategoriji Uvjerljivo
govorenje. Alma je pripremila odličan
govor na temu „Are previous generations
wiser than yours?“ te osvojila 1.
mjesto! U kategoriji Izazov sricanja
sudjelovali su učenici Patrik Mihalić koji
je osvojio 6. i Ana Pintarić koja je
osvojila 13. mjesto. Za natjecanje je
učenike pripremala mentorica Ivana
Varga. Čestitamo našim sjajnim
učenicima i njihovoj mentorici!
Što Alma Pongrac kaže o natjecanju
Prije svega, bila sam apsolutno
oduševljena vladajućim raspoloženjem.
Iako smo svi na početku imali tremu,
hrabrili smo i bodrili jedni druge – nisi
mogao pronaći ni tračka mržnje ili
ljubomore. Suci su se trudili da se svi
osjećaju dobro, ponekad bi se malo i
našalili. Prihvaćali su sva mišljenja i
posebno naglašavali da u prostoriji mora
biti tišina kako bi se svaki govor
podjednako čuo. Uvijek bi prvo naglasili
ono što smo napravili dobro, a zatim
spomenuli stvari koje treba popraviti.
Svakog sudionika dočekao je topao pljesak
dobrodošlice. Učenici su bili posebno
susretljivi. Nakon govora, međusobno bi si
čestitali.
Lidice 2013.
radicija i baština naroda moje zemlje
U Hrvatskom školskom muzeju, 3. prosinca 2013. godine, Veleposlanik
Republike Češke gosp. Martin Košatka predao je nagrađenim učenicama
nagrade i diplome 41. međunarodne izložbe dječjeg likovnog stvaralaštva
Lidice koja je postavljena u svibnju ove godine. Među nagrađenima bile su i
učenice naše škole – članice školske foto grupe Anja Kušar (bivša učenica),Stela Radek (6.
r.) i Lidia Vinković (7. r.) koje su za svoje fotografije dobile počasna priznanja. Ovogodišnja
41. međunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama bila je posvećena temi
„Tradicije i baština naroda moje zemlje“. Na sudjelovanje su pozvana djeca i učenici od 4 do
16 godina. Na natječaj u Lidicama ove je godine pristiglo više 24 500 radova iz 68 zemalja
svijeta sa svih kontinenata. Međunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama
jedna je od najvećih i najznačajnijih manifestacija dječjeg stvaralaštva u svijetu. Priređuje se u
znak sjećanja na djecu iz češkog sela Lidica koju su njemački nacisti ubili 1942. godine, kao
na svu djecu stradalu u ratovima.
T
12
IGRA BOJA, DIZAJNA I KREATIVNOSTI - LIK 2014.
upanijsko natjecanje i izložba
učeničkih radova iz područja
vizualnih umjetnosti i dizajna
U Čakovcu, 28. veljače 2014. u zgradi
Scheier otvoren je LIK – izložba Županijskog
natjecanja iz likovne kulture učenika
osnovnih i srednjih škola Međimurske
županije. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila
je Igra, a zadana tehnika u kojoj su učenici
izrađivali svoje radove kolaž. Sudjelovalo je
ukupno 230 radova od kojih su 82 izložena u
zgradi Scheier, a 10 radova predloženo je za
državu.
Našu školu predstavljale su četiri učenice. To
su Monika Glumpak, 6. razred, Viktorija
Dretar i Emilija Martinec 7. razred te Karla
Škvorc, 8. razred pod vodstvom mentora
Domagoja Zoričića. Rad učenice Emilije
Martinec proslijeđen je državnom
povjerenstvu. Čestitamo našoj predstavnici te
joj želimo mnogo uspjeha! Sve radovi bili su
izloženi u galeriji Scheier u Čakovcu od 28.
veljače do 6. ožujka 2014.
Stela Radek
Ž
13
Naš mali kaj
tari kuružjoki očima Ane Vuić
Već desetu godinu za redom OŠ Mursko Središće domaćin je manifestacije pod nazivom Naš
mali kaj koja je pokrenuta s ciljem očuvanja kajkavske riječi među osnovnoškolcima.
Sudjelovalo je 19 osnovnih škola. Na smotru su ove godine bili pozvani i mladi fotografi.
Njihov zadatak bio je fotografirati te na smotru poslati fotografije „negdašnjih kuružnjaka“.
Učenica Ana Vuić, 6. r., polaznica foto grupe škole, napravila je zanimljive fotografije starog
kuružnjaka. U OŠ Mursko Središće bila je priređena izložba fotografija, a Ana je prisustvovala
zanimljivom predavanju na kojem su se razmatrale pristigle fotografije. Nakon predavanja
održana je i kraća radionica. Predavači su bili fotografi Davor Žerjav i Davorin Mance. Nakon
radionice slijedio je zanimljiv glazbeno literarni program.
S
14
Čitanjem do zvijezda
atjecanje u kreativnosti i znanju
28. veljače 2014. godine
održano je još jedno natjecanje u
kreativnosti i znanju pod nazivom „Čitanjem do zvijezda“. Natjecanje je bilo
održano u Osnovnoj školi Prelog s
početkom u 13 sati.
Nakon priredbe,uvodne riječi dožupanice
Međimurske županije Sandre Herman i
obraćenja ravnateljice škole Nine Lesinger
učenici su pošli u određene učionice i
počeli pisati ispit. Za vrijeme čekanja
rezultata za natjecatelje su bile održane
razne radionice te tradicionalna potraga za blagom u kojoj najbolji dobivaju nagrade. Učenice naše škole Izabela Franković (7.r.)
, Ana Pintarić (8.r.) i Lidia Vinković (8.r.)
također su sudjelovale na županijskom
natjecanju te osvojile treće mjesto. Zajedno
sa svojim mentorom Ivanom Bistrovićem
dobile su pohvalnice i diplome. Nakon objave rezultata i kratkog završnog govora
učenici kreativci su sa svojim mentorima krenuli svojim kućama.
N
d mlade naivne ptičice do stare iskusne „sove“
Let do savršenstva
Autor ove čudesne knjige nastale 1970. godine, Richard Bach, za
svoju je priču odabrao galeba, životinju toliko neuglednu, prljavu i
prostu da ju je teško povezati s nekom plemenitošću i pameću. No, ipak,
čitatelj se povezuje s glavnim likom i u njemu prepoznaje sebe.
Glavni je lik – galeb. Galeb, ptica koju mnogi ljudi odbacuju smatrajući je strvinarom,
opisujući je kao priglupu i pohlepnu životinju. No, ovo je priča o drugačijem galebu, o galebu
za kojeg su mnogi govorili da je sin Velikog Galeba, o galebu koji je bio spreman umrijeti za
svoja vjerovanja, o galebu koji je volio rulju koja uopće nije shvaćala ljubav, o galebu koji je
više od svega volio letjeti – o galebu Jonathanu Livingstonu.
Ta naizgled obična ptica prolazi u ovoj alegorijskoj priči sve faze života, od mlade naivne
ptičice do stare iskusne „sove“, od upornog učenika do mudrog i poštovanja vrijednog učitelja.
Od svih odbačen i protjeran, on nikada ne gubi svoju vruću želju da leti i da to umijeće, kao i
umijeće ljubavi, poštovanja i slobode, prenese na druge.
Ono što najviše zapanjuje u ovoj priči jest njezina slojevitost. Čarobno je kako se pisac
zakrabuljen u treću osobu naprosto provlači kroz cijelu priču tiho nam ostavljajući svoje misli,
osjećaje i svoju mudrost. Uz to nam daje i svoju gorku kritiku društva. Prikazom teškog
položaja pojedinca u skupu ukazuje koliko je zapravo teško biti drugačiji i poseban te koliko
dosada, strah i gnjev utječu na naš svakodnevni život. U jednoj je običnoj pripovijesti o
galebu sadržan cijeli niz mudrosti, savjeta za dobar život te cijela znanost o ljubavi i
toleranciji. Svojim krilima pripovjedač dodiruje i teme poput reinkarnacije, raja, kršćanstva,
odnosa materije i misli, filozofije i fizike, no obrađuje ih na nježan, poseban i lagano
razumljiv način.
Ova dirljiva i duboka priča privlači svojom tajnovitošću umotanom u meko srebrnasto
perje i čiste ptičje oči. Posvećena „Pravom galebu Jonathanu koji živi u svima nama“ ova
predivna priča pravo je osvježenje za dušu i um.
Alma Pongrac
O
16
atječaj Moja
prva knjiga
"Strašna priča
izgubljena u šumskoj
pustolovini"
Uzeli su olovku u ruku i svijet iz
mašte vrlo vješto pretočili u
riječi i slike. Troje učenika naše
škole sudjelovalo je na 10.
državnom natječaju za djecu u
pisanju i ilustriranju vlastite priče- Moja prva knjiga. Natječaj su organizirali Udruga
Kalibra – Udruga za promicanja kulture čitanja te CNS - Centar za neohumanističke studije.
Natječaj je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a njegova svrha
je poticanje mašte i kreativnosti, razvoj likovno-literarnih vještina te osvještavanje djece i
mladih o njihovim pravima, odgovornosti za okoliš i potrebi brige za zajednicu. Učenici su
mogli pisati na neku od ovogodišnjih predloženih tema ili jednostavno odabrati neku
maštovitu i kreativnu temu prema vlastitom izboru. Glavna nagrada je tiskanje najboljih
radova koje biraju poznati hrvatski književnici. Učenici nisu imali nimalo lak zadatak. Sami
su morali napisati i ilustrirati slikovnicu od 16 stranica. Iz naše škole sudjelovalo je troje
učenika 3. a razreda. To su: Paula Perko sa slikovnicom „Šumska pustolovina“, Filip Kočar sa
slikovnicom „Strašna priča“ i Larisa Senčar sa slikovnicom „Izgubljeni“, a njihova mentorica
Sonja Rodinger pomagala im je kreativnim vodstvom i savjetima.
Florijan Horvat
N
17
- škola, budućnost kojoj se nadamo ili od nje strepimo
E-knjige, e-dnevnici, e-učenje, e-ovo,
e-ono...Hoće li uskoro izmisliti i e-
bilježnice? Hoćemo li uskoro zaboraviti i pisati? Hoće li taj neki "e" uskoro i
misliti umjesto nas? Čudno je što tehnologija napreduje više nego medicina. Svake godine imamo
sve pametniji pametni telefon, novo, još manje i lakše računalo, neku novotariju koja će nam život
učiniti lakšim, jednostavnijim i – boljim. Koliko će pak napredovati tehnologija u školi i kako će
izgledati nastava budućnosti? Što će nam odlazak u školu ako ćemo za nekoliko godina sve moći
obavljati putem računala, ako u prvome razredu više nećemo učiti pisati nego tipkati? Od naših baka
još možemo čuti priče o pločici i kredi. U vrijeme kada su one sjedile u školskim klupama, bilježnice
i olovke nisu postojale, a i udžbenici su bili rijetkost. Sve što su nosile sa sobom u školu bila je tek
mala ploča i bijela kreda, a ono što bi na taj način bilježile nestajalo bi jednim potezom spužve. Iako
se nama, današnjim generacijama, to čini kao daleka prošlost, čini se da će se povijest još jednom
ponoviti, i da će se mala ploča ponovo vratiti u škole. Ovoga puta kao pametni telefon ili sve
popularniji tablet.
Dominik Kalađija, 8.b
Jer, u 21. stoljeću sve se preokrenulo. Ako je 2013., godina iza nas, bila prepuna novih izuma, što će
tek biti 2030.? Tada vjerojatno nećemo morati više ni razmišljati, sve će umjesto nas raditi "pametna"
računala. Već danas mlađe generacije ne znaju što je to video ili audio kaseta, a vjerujem da za
tridesetak godina nove generacije neće znati što je to običan mobitel ili već gotovo zaboravljeni CD-
ROM.
E Povratak male pločice za pisanje
18
Mora li baš svaki djelić našega života odmah završiti na društvenim mrežama?
Djeca za tridesetak godina neće imati priliku vidjeti ljepotu svijeta bez Facebooka, Iphonea ili
tableta. Neće skidati pogled sa svog novog "najpametnijeg" mobitela da vide procvjetale grane u
parku, jer to sve ionako mogu vidjeti preko ekrana svih oblika i veličina, i to u HD rezoluciji. Koja
je, tako barem kažu, bolja od one stvarne slike, od pravih prizora koji vam se događaju – pred
nosom. Možemo li danas doista uživati u šetnji prirodom, kupanju u moru, slušanju omiljene grupe
na koncertu, a da to odmah ne završi na nekoj od društvenih mreža? Možemo li jednostavno uživati
u razgovoru s prijateljima bez da svako malo provjeravamo elektroničku poštu ili "guglamo" neki
novi pojam koji smo upravo čuli?
E-udžbenici - olakšanje ili sredstvo za bolesti modernog doba?
U škole pomalo dolaze i e-udžbenici. Odlično, pomislit će mnogi. Školska torba postat će mnogo
lakša, u njoj će se nalaziti samo jedan tablet od pola kilograma umjesto današnje torbe koja, čini nam
se, ponekad teži i tonu. Učenici od sada više neće imati iskrivljene kralježnice. Umjesto gomile
različitih udžbenika, bilježnica i ostalog pribora koji svaki dan „teglimo“ u školu, dovoljan će biti tek
jedan mali uređaj koji će sadržavati sve potrebno za školovanje. No, hoće li učenici tada više znati
držati u rukama običnu olovku? Hoće li znati kako izgleda list papira i kako mirišu nove knjige?
Postavlja se i pitanje zdravlja, jer znamo da predugo "buljenje" u ekran šteti vidu. Kada bismo
svakodnevno punih 6 ili 7 sati sjedili u školi i buljili u ekrane, ne bi bilo čudno da nakon
dvanaestogodišnjeg školovanja svi iz škole izađemo s dioptrijom -10. Ovo su samo neke prognoze
daleke budućnosti. Mi se danas školujemo na drugačiji način nego naše bake i djedovi pa će i naša
djeca jednoga dana učiti na svoj način. I dok su neke od opcija koje nam nudi neprestani razvoj
tehnoloških igračaka doista privlačne, pa ih i ja željno očekujem, s druge strane postoje i scenariji za
koje se nadam da smo dovoljno pametni da ih ne ostvarimo. Ili je možda potreban "pametni" telefon
da nam to kaže?
Lucija Bajraktarević
19
Čitanjem upoznajemo sasvim novi
svijet
ajam knjiga
U našoj se školi u utorak, 31. listopada
2013. održao još jedan uspješan Sajam
knjiga. Time smo obilježili Mjesec
hrvatske knjige koji se u cijeloj Hrvatskoj
raznim akcijama obilježava od 15.
listopada do 15. studenog. Na Sajmu se
knjige nisu prodavale, već zamjenjivale za
druge knjige. Učenici predmetne i razredne
nastave donijeli su razne knjige, časopise,
stripove, slikovnice, enciklopedije…Pod
odmorima su zamijenili svoju knjigu za
neku sasvim novu. Da naši učenici jako
vole čitati govori i to što su donijeli preko
120 knjiga.
Sve su knjige posebne i vrijedne na svoj
način, te su učenici s veseljem odjurili po
svoju knjigu. Ovim smo sajmom htjeli
potaknuti djecu da se malo odmaknu od
računalnih igrica i Facebooka te da uživaju
u čarima dobre knjige.
Mihaela Gal
S
20
miljeni lik na velikome platnu
Učenici nižih razreda u
čakovečkom Centru za kulturu
odgledali Čudnovate zgode šegrta
Hlapića
Nastao prema istoimenom dječjem romanu
poznate hrvatske književnice Ivane Brlić-
Mažuranić, šegrt Hlapić dobio je svoju
filmsku verziju. Mnogi se sjećaju i šegrta
Hlapića iz dugometražnog crtanog filma
snimljenog 1997. Omiljeni lik hrvatske
književnosti za mlade, “malen kao lakat,
veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević
Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao
sunce“, razveselio je djecu i mlade na stotu
obljetnicu objave romana. Naši učenici s
nestrpljenjem su dočekali prikazivanje
filma, 11. studenog 2013., kada su se
zajedno sa svojim učiteljicama zaputili u
Centar za kulturu. Priča o malom šegrtu
koji bježi od majstora Mrkonje i kreće na
put kako bi činio dobro, poznata je
učenicima budući da je ona i obvezna
lektira u 3. razredu osnovne škole.
Nina Toplek
O
21
Edukacijsko jutro u Centru za kulturu Čakovec
estival tolerancije -
promicanje zajedničkih
vrijednosti u svrhu općeg dobra
Festival židovskog filma uz partnere
Međimursku županiju i Židovsku općinu
Čakovec, i ove je godine organizirao
Edukacijsko jutro u čakovečkom Centru za
kulturu. U četvrtak, 14.
studenog 2013. osmi razredi naše škole
posjetili su obrazovni program Edukacijsko
jutro kojim se želi mladima govoriti o
strahotama holokausta kako bi iz te
tragične epizode svjetske povijesti naučili
više o prihvaćanju različitosti i pristupanju
svakom čovjeku kao pojedincu vrijednom
poštovanja. Ove je godine bio prikazan
film "Nadarena djeca". Film govori o troje
djece koja, usprkos ratu, uz pomoć
prijateljstva i glazbe pobijede mržnju i
ljudsku oholost te želju za moći. Film
savršeno prikazuje kako djeca ne prave
razlike i ne biraju prijatelje po religiji, boji
kože ili nacionalnosti. Nakon filma,
gospodin Branko Lustig, koji je i sam kao
dječak živio u Čakovcu, pričao nam je o
svom životu u logoru, kako je preživio to
razdoblje te što mu je davalo nadu. Iako je
on danas poznati redatelj koji je dugo
vremena živio u Americi, nikad nije
zaboravio patnju koju je proživio. Uz
pokoju šaljivu anegdotu na jednostavan
način ispričao nam je svoju tužnu životnu
priču koja je opomena svima nama da se
takve strahote više nikada ne ponove.
Leona Novak
F
22
Topli čaj, med i limun najbolji su
lijek za prehladu
ako je Ješko pobijedio
prehladu
Nakon što je naše najmlađe razveselio
simpatični Voržišek, ove godine posjetili su ih
Ješko i njegovi prijatelji. 17.
veljače 2014. u našoj je školi održana
predstava Kako je Ješko pobijedio prehladu
koju su izveli glumci dramske skupine Dada-
Eneja Zadravec, Antonija Mrla, Vilim Haček,
Neven Matoša i Davor Dokleja.
Prema slikovnici Kako je Ješko pobijedio
prehladu nastala je edukativna predstava u
sklopu projekta Prehlada ili gripa? Reci ne
antibioticima kojeg vodi studentska udruga
Fakultetski odbor studenata Medicinskog
fakulteta u Rijeci. Predstava govori o hrabrom
Ješku Ježiću koji je uz pomoć obitelji i
prijatelja u sedam dana pobijedio prehladu
liječeći se samo toplim čajem, limunom i
medom pritom ne koristeći nikakve lijekove.
Duhoviti i zabavni glumci uz pjesmu i igru
unijeli su smijeh i veselje u školu i na lica naših
učenika.
Mihaela Gal
K
23
Nastup lutkarske družine na predstavljanju knjige
U suradnji Matice hrvatske - Ogranka Čakovec, Knjižnice i čitaonice Nikola Zrinski te
Učiteljskog fakulteta 23. listopada ove godine u Scheierovoj zgradi predstavljena je knjiga
„Kajkavsko narječje u nastavi hrvatskog jezika“ autorice Tamare Turze-Bogdan, doc. dr. sc.
Na predstavljanju knjige sudjelovali su i učenici naše škole. Lutkarska družina, pod vodstvom
učiteljice Jelene Dokleje, izvela je odličnu predstavu „Videkova košuljica“ kojom su se
predstavili i na ovogodišnjem LiDraNu.
Stela Radek
24
100. OBLJETNICA ROĐENJA
VINKA KOSA
"Nemojte pogasiti svjetiljku i dati da u vas uđe noć"
Vinko Kos rođen je u Vučetincu, 10. srpn
ja 1914. godine. Bio je prvi u obitelji, a
njegovi roditelji, Petar i Ana, r. Bistrović,
imali su još desetero djece. Njegovo
školovanje započinje u rodnom zavičaju, a
nastavlja se u Varaždinu i Škofjoj Loki u
Sloveniji. Školovao se u teškim uvjetima i
neimaštini. Zahvaljujući pučkom pjesniku
Stjepanu Horvatu iz Svetog Jurja na Bregu,
nastavlja svoje školovanje, no studij
bogoslovije napušta zbog brojnih drugih
obaveza.
Nakon toga upisuje studij hrvatskog i
njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu. Zaokupljen književnim radom i
stvaralaštvom napušta studij. Piše još od
mladih dana, stoga i ne čudi njegova
posvećenost ljepoti pisane riječi. Prvi
njegovi stihovi objavljeni su u đačkom
listu Zora 1932. godine. Svoje pjesme
objavio je u zbirkama Vodopad, Kipar,
Šišmiš i Lada. Pod pseudonimom Čiča
Nika pisao je prozu i poeziju za djecu.
Osim književnog stvaralaštva u Zagrebu je
osnovao ustanovu za izobrazbu i odgoj
djece predškolske dobi- Dječji grad. Uz
vođenje Dječjeg grada surađivo je u Domu
i školi i Smilju.
Njegove su pjesme prevođene na
španjolski, talijanski, njemački i rumunjski
jezik, a četiri
su pjesme i uglazbljene. To su: Dom
(J. Gotovac), Veter (L. Kos) , Ljubav (L.
Kos) i Cmreki v snegu spiju (I. Soka).
Napisao bi još mnogo vrhunskih djela da
ga u tome nije spriječila iznenadna smrt u
31. godini života. Iako je njegov grob
ostao nepoznat, njegova djela nisu. Pjesme
prožete ljubavlju prema rodnom zavičaju
najbolje će govoriti o "pjesniku dobrote i
svjetlosti".
Dani općine i župe Sveti Juraj na
Bregu
U sklopu proslave blagdana Svetog Jurja,
zaštitnika naše župe i Dana Općine Sveti
25
Juraj na Bregu, obilježeni su i Dani Vinka
Kosa. 100. obljetnicu njegova rođenja
proslavili smo različitim sadržajima od 23.
do 27. travnja 2014. Na sam blagdan sv.
Jurja mučenika, u srijedu 23. travnja u 11
sati održano je misno slavlje u župnoj
crkvi. Misu je predvodio vlč. Stjepan
Šprajc. Nakon mise u starom župnom
dvoru otvorena je izložba posvećena Viku
Kosu koju je pripremila i postavila njegova
kćer Vera Kos-Paliska, akademska
slikarica. Osim ove, pripremljena je i druga
izložba na kojoj su izloženi radovi učenika
naše škole.
U četvrtak 24. travnja u 10 sati u mjesnom
Domu mladeži održan je znanstveni skup o
Vinku Kosu u organizaciji Ogranka Matice
hrvatske u Čakovcu i suorganizaciji
Društva hrvatskih književnika – Ogranak
Čakovec-Varaždin. Voditelj skupa, a i
jedan od predavača bio je prof. dr. sc.
Stjepan Hranjec, a o Kosovu životu i
stvaralaštvu govorili su prof. Katarina
Bajuk, akademik Tonko Maroević, prof.
dr. sc. Vladimir Lončarević, doc. dr. sc.
Daniel Mikulaco i Ivo Kutnjak. Skup je bio
popraćen prigodnim glazbeno-poetskim
recitalom u izvođenju akademske
glazbenice Lade Kos – mlađe Vinkove
kćeri i dramske umjetnice Lele Margitić.
Integrirani dani Vinka Kosa u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu
Naša škola organizirala je u travnju
integrirane dane u kojima smo čitali i
proučavali njegova djela i njegov životopis.
Susreli smo se tom prilikom s vrlo
zanimljivim pojedinostima njegova života
te postali svjesni ljepote i značaja njegovih
djela za naš kraj, ali i za kompletnu
hrvatsku književnost. Ponosni smo što
možemo reći da je Vinko Kos naš pjesnik.
Natječaj za najrecitatore
Povodom obilježavanja 100. obljetnice
rođenja Vinka Kosa u našoj je školi održan
recitatorski natječaj. Odaziv je bio velik,
javilo se šezdesetak učenika. Pred
tročlanim povjerenstvom ( učiteljice
hrvatskog jezika: Ružica Šikić, Rebeka
Šavora i Milana Gašparović) učenici su
krasnoslovili različite pjesme Vinka Kosa.
Svi su učenici bili odlični što je
povjerenstvu otežalo odabir najboljih te je
nekolicina učenika pozvana i u drugi krug
natjecanja. Nakon drugog kruga odabrani
su najrecitatori – Dario Miklin (2. b) ,
Paola Žarković(2. b) i Tea Varga (6. a).
Pobjednici su osim vrijednih nagrada, koje
su za njih osigurale Škola i Općina,
sudjelovali na Glazbeno - poetskom
recitalu koji je održan u petak, 25. travnja
u 18 sati u župnoj crkvi.
Izjave natjecatelja
Koja je pjesma Vinka Kosa bila najčešći
odabir naših učenika? Jesu li imali tremu
26
prije nastupa? Kako su se osjećali?
Pročitajte što su našim novinarima otkrili
natjecatelji.
Tea Varga: Recitiram Tri golobi i osjećam
se uzbuđeno i ponosno što sam uspjela
proći u drugi krug.
Sara Kolac: Recitiram Kitičju na drevju,
jako sam nervozna, ali i sretna što sam
uspjela doći u drugi krug.
Asja Vidović: Recitiram Prije odlaska,
jako sam uzbuđena i sretna što sam uspjela
doći u drugi krug. Stekla sam i neka nova
prijateljstva.
Erik Vinković: Recitiram Kitičju na
drevju. Sretan sam što sam upoznao
mnogo novih ljudi.
Gabriela Novak: Krasnoslavim pjesmu
Vinka Kosa Kitičju na drevju i nastojim
postići što bolji rezultat.
Noa Sečan: Recitiram pjesmicu Mura
voda teče. Natjecanje je zanimljivo jer se
imamo priliku upoznati s drugim
učenicima.
Tea Veselko: Odabrala sam pjesmicu
Veter. Sretna sam što sam ušla u drugi
krug i trudim se postići što bolji rezultat.
Stela Radek: Recitiram Iz duše svake
stvari. Uzbuđena sam i pomalo nervozna te
se nadam da ću biti bolja nego u prvom
krugu.
27
Četvrtaši na ekskurziji
Učenici četvrtih razreda naše škole 30. i 31. svibnja 2014. godine zaokružili su nastavne
sadržaje prirode i društva posjetivši gorske i primorske krajeve Republike Hrvatske.
Tako su 4. a,b i c razred u pratnji svojih učiteljica Sanje Kovač, Ljubice Murković i Jasmine
Patafta rano ujutro krenuli u smjeru Gorskog Kotara, sve do Pule. U Puli smo razgledali grad i Pulsku
Arenu te nastavili put Fažane odakle smo se brodicom odvezli prema Nacionalnom parku Brijuni.
Učenici su na taj način upoznali otočje koje je poznato po osebujnoj ljepoti, bogatoj flori i izvanrednoj
spomeničkoj baštini. Po povratku s Brijuna smjestili smo se u hotel u Medulinu. Drugi dan, nakon
doručka učenici su mogli uživati u vožnji Istrom, te posjetu i kraćem razgledavanje Motovuna,
živopisnog istarskog gradića. Put je bio nastavljen sve do jezera Bajer i Fužina, slikovitog goranskog
mjesta, gdje smo ručali te posjetili špilju Vrelo. Putovanje smo završili u Lokvama u Muzeju žaba.
Zadani ciljevi ekskurzije kao što su, učenje u neposrednoj životnoj stvarnosti i razvijanje
ljubavi prema domovini poštujući svaki njezin djelić, u potpunosti su bili ostvareni. No naravno da
nismo zaboravili na igru i druženje te su tako učenici razvijali prijateljstvo i međusobnu toleranciju.
Učenici i učiteljice bili su oduševljeni i zadovoljni ekskurzijom.
učiteljica Ljubica Murković
28
Dan u Zagrebu
Dana 4. listopada 2013. realizirana je terenska nastava četvrtih razreda u glavni grad
Republike Hrvatske. Četvrti a,b i c razred krenuli su u pratnji svojih učiteljica Sanje
Kovač (4.a), Ljubice Murković(4.b) i Jasmine Patafta(4.c) u smjeru Zagreba.
Posjetili smo Zračnu luku Zagreb i razgledali vanjski i unutarnji prostor uz stručno
vodstvo, zatim Hrvatsku radioteleviziju te također detaljno uz stručno vodstvo
razgledali unutrašnjost.
Uslijedio je odlazak do Kaptola, razgledali smo vanjski i unutarnji prostor Katedrale,
prošetali kroz
Trg bana Josipa Jelačića i najdužu zagrebačku ulicu Ilicu sve do uspinjače gdje smo se
vozili uspinjačom na Gornji grad (Markov trg, Kula Lotršćak...), hodajući smo se spustili
prema Kamenitim vratima i Dolcu te nastavili šetnju do Trga bana Josipa Jelačića i
zaustavili se kod zdenca Manduševac. Prije odlaska u Zoološki vrt grada Zagreba
odmorili smo se i okrijepili u McDonalds-u. Vrlo smo lijepo povezali posjet Zoološkom
vrtu grada Zagreba sa Međunarodnim danom zaštite životinja, koji se obilježava upravo
4. listopada.
Umorni, no sretni i zadovoljni novim znanjima vratili smo se kući.
učiteljica Ljubica Murković
29
Višepredmetna terenska nastava sedmih i osmih razreda
astavni dan bez zvona
S nestrpljenjem smo dočekali i taj petak. To nije bio još jedan običan dan u školi. To je bio
nastavni dan, ali bez zvuka zvona, sjedenja u klupi i nošenja papuča. Tog petka, 15. studenog,
nastavu smo odradili u Zagrebu. Naša prva stanica bio je ovogodišnji 36. međunarodni sajam
knjiga i učila Interliber. Oko deset sati stigli smo na Zagrebački velesajam. Prije dolaska
dobili smo zadatke od učitelja koje smo vrlo brzo riješili. Nekima ni puna dva sata nisu bila
dovoljna za razgledavanje i kupnju knjiga. Bili smo zadivljeni izborom knjiga mnogih
domaćih i svjetskih autora. Čak smo pronašli i knjige na različitim stranim jezicima. Nakon
iscrpne potrage za omiljenom literaturom krenuli smo u centar grada te prošetali zagrebačkim
ulicama. Posjetili smo Gornji grad, crkvu svetog Marka s prepoznatljivim grbovima grada
Zagreba i Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Naš nastavni dan završio je
posjetom Prirodoslovnom muzeju. To je jedan od najvećih muzeja u Hrvatskoj, smješten na
bedemima zagrebačkog Gornjeg grada. Bili smo oduševljeni zbirkom koja se nalazi u muzeju.
Tu se čuva više od dva milijuna primjeraka minerala, stijena, fosila, biljaka i životinja s
područja naše zemlje, ali i nekih susjednih zemalja pa čak i drugih kontinenata. Umorni, puni
dojmova i bogatiji novim iskustvima i znanjima, iz autobusa smo otišli ravno na počinak.
Leonard Markaj
N
30
samnaesti Jesenski kros Međimurja
U organizaciji Atletskog kluba Međimurje,
i ove je godine održan Jesenski kros
Međimurja. Ovogodišnji kros, osamnaesti
po redu, održan je 19. listopada s
početkom u 11 sati. Nastupilo je preko 700
natjecatelja i natjecateljica. Natjecanje se
održalo na poznatoj lokaciji u Jezeru u
čakovečkom Perivoju Zrinskih. Ovoj
manifestaciji rado su se odazvali i učenici
naše škole te postigli zapažene rezultate.
Prvi puta na krosu su nastupili i učenici 1.
razreda, a na najvišem postolju našla se i
Jelena Horvat iz Malog Mihaljevca.
Učenici 8. razreda, Magdalena Doležaj i
Saša Halabarec osvojili su 3. mjesto.
Iskrene čestitke njima i svim ostalim
natjecateljima!
Florijan Horvat
O
31
upanijsko natjecanje u atletici za dječake
Započela su županijska sportska natjecanja za učenike i
učenice osnovnih škola te je srijedu 16. listopada po zubatom suncu održano županijsko
natjecanje iz atletike u konkurenciji osnovnih škola. Reprezentacija školskog sportskog kluba
Goran postala je županijski doprvak, osvojivši drugo mjesto u muškoj konkurenciji, pod
vodstvom mentora učitelja TZK Igora Jaušovca. Čestitamo im na uspjehu koji je i veći
obzirom na uvjete u kojima su se pripremali koristeći nogometno igralište NK Venere kao
atletski poligon uvježbavajući za trkačke, skakačke i bacačke discipline te štafetu. Bravo
dečki. Sudjelovali su:
100m Vinko Lozić i Mihael Mužina
Ž
32
300 Ivan Glavina i Leon Đaković
1000m Josip Tkalec i Tomislav Tomašić
Vis: Erik Deban i Florijan Horvat
Dalj: Damjan Tomšić i Luka Marčec
Kugla: Jan Krnjak i Miho Hren
4x100: Đaković, Mužina, Marčec, Lozić
Posebno je potrebno spomenuti entuzijazam i volju naše atletičarke i članice Ak Međimurje
Magdalene Doležaj koja je nastupila u ženskom dijelu natjecanja na disciplini 300m i oborila
svoj rekord za nekoliko sekundi. Trčala je izvan konkurencije a ukupno u poretku discipline
zauzela drugo mjesto. Kako dečkima tako i njoj jedina prepreka za vrh bila je školska ekipa OŠ Nedelišće.
33
Šahovska sekcija ŠŠk-a Goran
Nekoliko godina unatrag učenici naše škole sudjeluju i na županijskom natjecanju u vrlo
zahtjevnoj umnoj sportskoj grani šah pod vodstvom mentora učitelja tzk Igora Jaušovca, prof.
Prve godine sudjelovanja osvojili su treće mjesto u županiji što je svakako hvale vrijedno. Od
ove školske godine podižemo šahovsku naobrazbu i pripremu na višu razinu te se svi treninzi
odvijaju u suradnji sa šahovskim klubom Goran iz Lopatinca. Gospodin Josip Kerman nam pomaže u taktičkoj pripremi.
Sekcija se održava svake subote od 9.30 do 11.30 sati i svakog drugog utorka u
popodnevnoj smijeni nastave od 10.30 do 12. 30 sati u prostorijama društvenog doma
Jurice Muraja ostali zainteresirani da se jave učitelju tzk. Posebno bi bilo uključiti i
djevojčice u ovu vrlo plemenitu, mudru i lukavu sportsku aktivnost.
34
Obilježili smo Mjesec borbe protiv
ovisnosti
Budi i ti "Zdrav za 5"!
Često imamo prilike čuti slogan " Čemu tuga,
čemu bol, kad postoji alkohol ". Slogan koji
im nije primjeren, najčešće čujemo od mladih.
Danas sve više mladih konzumira razna
alkoholna pića. Dok broj konzumenata sve
više raste, pitamo se što je uzrok tome? Jesu li
oni koji ispijaju alkohol popularniji u društvu,
odvažniji, više "cool"? Znamo da je prodaja
alkohola i cigareta zabranjena maloljetnim
osobama, no čini se da mladi ipak nekako
pronađu način kako će do njih doći. Većina
nije ni svjesna koje su posljedice konzumiranja
jer misle samo na danas, a ne na svoju
budućnost. Ovisnost o alkoholu poremećaj je
s teškim psihičkim posljedicama jer se mozak
mijenja na patološki način te donosi niz drugih
problema. Osim što negativno utječe na
zdravlje te dovodi do vidljivih tjelesnih
promjena, ovisnost uništava osobu i psihički i
socijalno. Možda vam je danas zabavno popiti
koju "čašicu", ali niste svjesni da vas ta, samo
jedna "čašica", jednog dana može dovesti do
ozbiljnih problema. Posebno je važno spriječiti
takvo ponašanje prije nego postane prekasno.
Važnu ulogu u odgoju mladih imaju i roditelji i
škola koji ih pripremaju za budućnost,
za život.
Projekt "Zdrav za 5"
Drugu godinu za redom u svim županijama
Republike Hrvatske, pa tako i u našoj,
Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo
zdravlja i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode
uz podršku Ministarstva znanosti obrazovanja
i sporta, zajedno sudjeluju u provođenju
aktivnosti iz projekta „Zdrav za
5“. Svrha ovog projekta je prevencija
ovisnosti i promocija socijalno prihvatljivog
ponašanja uz razvijanje socio-emocionalnih
vještina kod djece i mladeži, podizanje razine
svijesti o vlastitoj ulozi u očuvanju životne,
školske i radne okoline te podizanje razine
samosvijesti o odgovornosti u čuvanju
vlastitog i tuđeg zdravlja i sigurnosti.
Koordinatori ovog projekta na lokalnoj razini
su Policijska uprava međimurska, Zavod za
javno zdravstvo i Međimurska županija.
Borba protiv ovisnosti
Od 15. studenog do 15. prosinca obilježava se
Mjesec borbe protiv ovisnosti, a učenici
sedmih i osmih razreda ovu su temu posebno
istaknuli. Naime, oni su izradili magnetiće s
35
porukama poput Reci NE ovisnosti, Tvoj je
život rezultat tvojih misli, Zdravlje je cool i
slično. S nadom da će one potaknuti ljude da
odbace sve vrste ovisnosti, u jednoj su rečenici
objasnili koliko je štetno konzumirati alkohol,
cigarete i drogu.
Prevencija ovisnosti i zlouporaba alkohola
O štetnosti konzumiranja alkohola i
posljedicama opasnim po život, učenici osmih
razreda saznali su na predavanju koje je
održala doktorica Lidija Vrbanec Megla.
Što je alkohol?
Alkohol (C2 H5OH) je kemijski spoj koji
djeluje kao opasno psihoaktivno sredstvo.
Djeluje složeno ostavljajući višestruke
posljedice na psihičko i fizičko zdravlje
čovjeka. Učestala konzumacija alkohola
dovodi do nastanka ovisnosti, obolijevanja pa
čak i smrti.
Što je alkoholizam?
Alkoholizam je bolest koja nastaje zbog
nekontrolirane i redovne upotrebe alkoholnih
pića.
Alkoholizam uzrokuje niz ozbiljnih
zdravstvenih problema kao što su trovanje,
ciroza jetre, srčane bolesti, bubrežne bolesti
kao i cijeli niz psihičkih poremećaja. Osim
spomenutih bolesti, pretjerana konzumacija
alkohola može dovesti i do stradavanja u
prometnim nesrećama.
Radionice o štetnosti alkohola
Osim odslušanih korisnih predavanja, naši
osmaši sudjelovali su i na radionicama koje je
vodio djelatnik PU Međimurske, Mladen
Zadravec.
Iako su ponešto o tome već znali, učenici su iz
prve ruke saznali što o mladima i alkoholu
stoji u Zakonu.
Prema članku 95. Obiteljskog zakona
maloljetne osobe ne smiju biti na javnom
mjestu u vremenu od 23 do 5 sati bez pratnje
roditelja ili odrasle osobe.
U Zakonu o trgovini stoji da se zabranjuje se
prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja
sadrže alkohol osobama mlađim od 18 godina.
Također prema Zakonu o ugostiteljskoj
djelatnosti zabranjeno je usluživanje odnosno
dopuštanje konzumiranja alkoholnih pića u
ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18
godina.
Upoznati sa štetnostima konzumacije
alkohola, ali i zabranama koje su donesene
zakonima, učenici su u grupama osmislili svoje
subotnje izlaske. Jesu li uspjeli kupiti alkohol u
trgovni ili ga čak i konzumirati? Kako je
završio takav izlazak i jesu li izvukli kakvu
pouku pročitajte u sljedećim pričama.(Sve
priče su izmišljene i svaka sličnost sa stvarnim
osobama i događajima je nenamjerna!)
Priča 1.
Goran se nije slagao s društvom te je krenuo
kući jer su mu se izrugivali. Ostatak društva
ipak je odlučio otići do kioska. Nagovorili su
prodavačicu da im proda alkohol, no ona je to
odbila. Vratili su se na okupljalište i sreli
poznanika od 19 godina kojeg su zamolili da
36
im kupi alkohol. On je to uradio i kasnije su
svi bili pijani. Nakon nekog vremena došla je
policija te ih sve odvela u policijsku postaju, a
roditelji su morali doći po njih. Osramoćeni,
učenici su shvatili da se zabavljati mogu i na
drugačiji način.
Priča 2.
Krenuli smo prema kiosku, kupili votku i
vino. Bilo je već prilično kasno. Sakrili smo
piće u ruksake i ponašali se prirodno.
Policajac je došao do nas i upitao što tako
kasno radimo vani. Brzo smo smislili da smo
samo šetali te da idemo kući. Policajac se
odmaknuo od nas, a mi smo krenuli natrag
svome društvu. Svi smo konzumirali alkohol.
Nekolicina je ranije otišla kući, a neki su ostali
piti. Sljedećeg smo jutra šetali i vidjeli one koji
su ostali poslije nas, kako spavaju na klupama,
a pored njih sve puno praznih boca od
alkohola. Prizor nije bio nimalo lijep i ostali
smo zgroženi viđenim. Odlučili smo da više
nikad nećemo piti alkohol i dovesti se u takvo
stanje.
Priča 3.
U trenutku kada smo krenuli prema kiosku
nešto se promijenilo i ja sam se zaustavila.
“Ekipo, mislim da ovo ipak nije dobra ideja!“
„Kako to misliš? Pa neće se dogoditi ništa
ozbiljno, ako si baš tolika kukavica mogla si
odmah reći i zbrisati.“ Otišla sam kući.
Sljedeći dan saznala sam ne baš dobre vijesti.
Nekoliko mladića iz mog društva zaista je
kupilo alkohol i napilo se baš kao što su rekli.
Došlo je do svađe i svi su se potukli. Netko iz
susjedstva čuo je buku i nazvao policiju. Kada
sam to saznala shvatila sam da „moje
društvo„ koje je prije izgledalo tako „super“ i
„zanimljivo“ više i nije baš. Mislim da sam
dobro postupila kada sam otišla.
Vinko Lozić
37
Jane Goodall - govori za one koji to sami ne mogu
„Ako smo mi najinteligentnija vrsta koja je ikad živjela na našem planetu, kako to da ga
uništavamo?“ riječi su 76-godišnje Jane Goodall, primatologinje koja je napustila svoj dom i
posao kako bi mogla proučavati životinje. Od djetinjstva je pokazivala zanimanje za prašume
i životinje u njima. Tarzana, Doktora Dollitela i Knjiga o džungli čitala je, kako i priliči
budućoj pustolovki, na drvetu. Čimpanze je zavoljela kada je na dar dobila plišanog
majmunčića kojega je svugdje nosila sa sobom. Živjela je u Africi sa svojom majkom u šatoru
kako bi se mogla približiti čimpanzama. Kad ih je pronašla, mirno je sjedila podalje od njih
kako bi shvatili da im nije prijetnja. Kada su se navikli na njezinu prisutnost, počela se družiti
s njima. Otkrila je da među čimpanzama postoje društveni odnosi i time promijenila našu
predodžbu o njima. Zavoljevši čimpanze kao ljude, putovala je svijetom držeći predavanja o
njima, njihovoj zaštiti i brizi o njima, napisala je knjige i „natjerala“ nas da zavolimo ove
jedinstvene majmune.
Stela Radek
38
All comic readers unite!
Strip - savršen spoj slike i teksta
Od Dylana Doga, do Alana Forda, bio on
horor, fantasy, čudesna bajka o super
junacima ili najobičnija priča o jednom
najobičnijem čovjeku, dolazio iz Belgije,
SAD-a ili Japana – ipak je to strip! Da,
strip, deveta umjetnost, savršen spoj slike i
teksta blizak i poznat mnogim ljudima.
Strip je prisutan u mnogim dijelovima
ljudske povijesti – ljudima je služio (još i
danas služi) za razonodu i zabavu te učenje.
Pravi ljubitelji stripa vjerno bi izrezivali i
čuvali kratke i smiješne stripove iz novina,
skupljali strip romane i razmjenjivali ih s
prijateljima.
U današnje doba do stripova je veoma lako
doći. Brojne strip knjižare, prodavaonice,
knjižnice, dovele su do toga da se čak i na
hrvatskom tržištu mogu pronaći egzotične
mange (japanski strip, čita se zdesna na
lijevo)! Također, tu je i svemogući Internet-
što još moram reći? Strip je zaista
namijenjen svima, no čini se da ga najviše
voli mlada publika i ona koja se osjeća
tako. Tu i tamo se nađe još koji
sentimentalan i iskusan čitač koji je vidio
uspon stripa u svojoj zemlji te je ostao
ovdje da žutokljuncima ispriča kako je to
nekad bilo. Bog (ili
tkogod tko se brine da sve ispadne kako
treba) blagoslovio te „starce“. Kult čitanja
stripova prenosi se s koljena na koljeno.
Baš poput kulturne baštine, od velike je
važnosti čuvanje „starih“ stripova. Zaista je
lijepo vidjeti mladu ekipu kako čita Zagora
ili Asteriksa te DC i Marvel stripove.
Jer strip, strip je umjetnost, to je način
života. Sav taj trud, potezi digitalnim ili
tradicionalnim kistom, svo to vrijeme
uloženo u jednu stranicu, samo da bi
nekoga razvedrilo, nasmijalo, naučilo
nečemu ili mu pomoglo da se osjeća bolje –
zar to ne čini strip umjetnošću?
Zar mu to ne daje status važne i čudesne
stvari nastale samo uz pomoć jedne ruke,
39
malo tinte i čiste ideje? Zar ga to ne čini
vrijednim i dostojnim čitanja?
Volim miris svježe tiskane stranice ujutro. I
dodir papira pod prstima. Kad smo već kod
papira, što je s online stripom? Ah da!
Online stripovi. Ili ih mrze ili ih vole.
Mnogi vjeruju da online stripovi
jednostavno nisu „to“, da nemaju neku čar
koju imaju klasični stripovi. Drugi ih
obožavaju jer su dostupniji i mnogo jeftiniji.
Ali gdje to sve stavlja autora?
Ma da, autora – onog „likića“ ili „likicu“
koji/koja sjedi pogrbljen/pogrbljena nad
radnim stolom (ili uspravno, nikad se ne
zna) samo da bi vi imali nešto za čitati.
Znači gdje to sve vodi autora? Zapravo,
ovisi. U zadnje se vrijeme sve više autora
prebacuje na digitalnu umjetnost te kist i
papir mijenjaju za grafički tablet. Naravno,
to ne znači da ljubitelji u tintu i olovku
izumiru. Dapače, izgleda da ih se, u ovo
doba tehnologije, sve više cijeni.
Autori svih vrsta su zaista zanimljive biljke.
No, jeste li primijetili da ima veoma malo
autorica kad se radi o stripu? Izgleda da
dame preferiraju pisanu riječ.
Izuzetak su mange, gdje su djevojke i žene
vrsne crtačice – i to ne samo ljubavnih
stripova! Oružje, čarolije, ratovi i borbe im
također nisu strana tema. (Go girls!)
Također, u stripovima o super junacima se
čini kao da su super junakinje kopije,
odnosno ženske verzije muških super
junaka te ne dobivaju neku posebnu ulogu
nego da pomažu „svojim muškarcima“!
(komentar se odnosi na DC i Marvel).
Mnogo je teže pronaći super junakinju koja
se bori protiv kriminala sama. (Ovo je samo
skromno mišljenje autora ovog teksta.
Molim vas, dragi čitatelji, imajte milosti i
razumijevanja.) Neka, treba imati nade u
novu generaciju strip crtača. Ljudi se
mijenjaju, mijenja se svijet, mijenja se i strip
i raste s nama. Različite tehnike, likovi i
pribor – sve to svakodnevno postaje nešto
drugo, iznova i iznova. Vjerojatno je
najljepši osjećaj kad dođeš do police u
nekoj knjižari i pronađeš onaj strip koji si
tražio već mjesecima. Ili kad kao muha bez
glave pretražuješ Internet i odjednom ti sine
naziv nekog stripa koji te je jednom
nasmijao i sada ga možeš ponovo pronaći.
Ili kad upoznaš nekoga tko voli isti strip
kao i ti.
Stripovi nas povezuju. Umjetnost nas
povezuje. A strip – strip je umjetnost. I
svijet ne bi bio isto mjesto bez njega. Zato
ne smijemo dopustiti da izumre. All comic
readers unite!
Alma Pongrac
40
41
BAZINGA!
Omiljeni "nerd" današnje generacije
Teorija Velikog Praska (The Bing Bang Teory) američka je humoristična serija u kojoj Jim
Parsons glumi Sheldona Coopera, brilijantnog znanstvenika. Sheldon ima velikih problema s
razumijevanjem ironije, sarkazma i humora, što ga čini još zanimljivijim. Sheldon je "nerd"
koji voli znanstvenu fantastiku, posebice filmove i serije kao što su Zvjezdane staze i Ratovi
zvijezda. Vlasnik je i impresivne kolekcije raznih stripova. Studirati je počeo sa samo
11 godina. Danas ima dva doktorata, a predmet njegovih istraživanja je teorija struna. Najveća
želja mu je posjetiti institut CERN u Švicarskoj. Sheldon nikada ne pije alkohol, ne vozi,
opsjednut je organizacijom, redom i čistoćom. Živi s cimerom, Leonardom Hofstaderom, a
da bi njihov međusobni odnos funkcionirao normalno, pomaže im cimerski sporazum koji je
Sheldon osmislio. Sheldon je jedan od zanimljivijih likova humorističnih serija današnjice, a
podjednako ga vole i mladi i oni nešto stariji.
U poplavi raznoraznih turskih i meksičkih sapunica, ovakva serija je pravo osvježenje.
Ne samo da se uz nju dobro nasmijete, u svakoj epizodi možete naučiti nešto novo i korisno.
Seriju preporučujem svima, a posebice onima koji muku muče s fizikom. Ne sumnjam da
ćete se nakon gledanja zainteresirati za fiziku i doživjeti je u nešto drugačijem svjetlu.
Viktorija Jesen
42
Bakina priča
Nekad su djeca u školu išla pješice,nije bilo autobusa hodali su po snijegu i kiši. Nisu imali igračke da
se igraju. Kada su došli kući otišli su s kravama na pašu i tamo su se igrali. Poslije toga su pisali zadaće
i učili su. Kad su bili slobodni radili su, kopali i kosili. Djeca su polazila samo 6 razreda,nije bilo osam
razreda kao danas.Paula Perko 3.a
Snijeg
Snjegovića radimo,
Na glavu lonac stavimo
I od slame kosu pravimo.
Jednamrkva nos mu biva
Evo našeg bijelog diva.
Gledamo ponosno mi njega od snijega.
Andrija Hrustek 3.a
Trešnja
Kad sami mao pet godina otišao sam jednom k svojoj baki. Bile su zrele trešnje. Popeo sam se na
trešnju,a baka to nije znala. Tražilamesvuda po dvorištu i zvala me,a ja se nisam javio. Otišao sam s
trešnje na krov kuće kooja je ispod nje. Šutio sam i brao trešnje. Vidio sam prestrašenu baku koja me
tražila po dvorištu. Odlučio sam da joj se javim s krova. Rekao sam joj: „Tu sam na krovu i berem
trešnje.“ Baka je vikala: „Pazi Andrija da ne padneš i odmah dođi dolje.“ Čekala me ispod trešnje sva
uzbuđena i sretna što nisampao. Zagrlila me i poljubila,a ja sam joj ubrao slasne trešnje. Tad je bilo
radosti i smijeha. Još danas prepričavam taj događaj i svakog proljeća sada dolazim brati
sočne,crvene trešnje.
Lovro Latin 3.a
43
Neka jako obična priča
Sve je započelo jednim običnim jutrom. Danom kao i svaki drugi. Šetala sam poljem
obiteljske farme i zapravo razmišljala o okolini oko sebe. Sve je izgledalo tako pusto, tužno i
mirno. Moja obitelj i ja bili smo jedini seljani ovdje. Našu kuću predstavljala je malena koliba
u kojoj su nekad živjele životinje. Nismo imali nikakav pristup onom vani, velikom gradu,
ljudima i civilizaciji. Meni je sve to bilo užasno, željela sam normalan život kao i sve ostale
djevojčice koje su svakodnevno išle u školu, družile se međusobno i razmjenjivale odjeću. Ja
nisam imala prijateljice i nisam išla u školu. Iako sam jako voljela svoju obitelj, samo sam
htjela otići s ove farme. I tako sam maštajući propustila večeru, te je već bila rana noć. Oprala
sam se u maloj kantici vodom, obukla spavaćicu i otišla spavati. Sljedećeg jutra probudila
sam se u velikom krevetu. Bila sam tako zbunjena, nisam shvaćala što se događa. Nakon
nekoliko minuta u "moju" raskošnu sobu ušla je gospođa radosna lica i poželjela mi dobro
jutro. Zamolila sam da mi kaže tko sam. Zbunila se, te mi je rekla da sam ja kraljevna, kći
kralja i kraljice. Nisam mogla vjerovati, činilo se kao nestvaran san. Prihvatila sam to s
osmjehom na licu. Prošlo je godinu dana, a ja sam znala sve o književnosti, lijepom ponašanju
i govorila sam četiri strana jezika. Godine su prolazile, odrastala sam, imala sam novi identitet,
nove roditelje i prijateljice koje sam oduvijek žarko željela. Međutim, moja obitelj prilično mi
je nedostajala. Svake sam večeri plakala za njima. Ovdje, u kraljevstvu, bila sam važna, imala
sam sve što sam poželjela, ali nikada nisam bila potpuno sretna. Jedne večeri šetala sam
kraljevskim vrtom i razmišljala o svojem pravom domu. Sad sam se samo željela vratiti kući i
živjeti vlastiti život. Ne znam zašto i kako, ali moja se želja ostvarila. S novim danom došao
je i moj stari život. Bila sam na polju, zaspala kraj jednog drveta. Radovala sam se i krenula
vidjeti roditelje. Ušavši u kolibu, nisam ugledala nikoga. Koliba je bila napuštenija nego inače.
Jedna starica mi se približila i rekla kako ovdje nitko ne stanuje otkada su izgubili svoje
jedino dijete. Počela sam plakati i nisam mogla vjerovati kako sam bila sebična. Željela sam
bolji život kojeg nisam mogla dobiti besplatno. Ovaj tragičan gubitak je moja kazna i pouka
za dalje. Sada znam da ne smijem željeti tuđi život, te da se uvijek moram zadovoljiti malim
stvarima. Ovako obrazovana, ali nesretna, ležim u krevetu i osjećam da mi se bliži kraj.
Leonarda Horvat, 7. c
44
Neprimjetan stisak ruku Mlako jutro provlači se kroz prozore.
Nečujno i gotovo drsko nameće se i
ispunjava prostoriju – jednu običnu, sivu
čekaonicu u jednako tako sivoj bolnici.
Plah miris proljeća i kiše miješa se sa
zadahom bolesti. Nekoliko je toplih zraka pomilovalo tmurne zidove i obojalo ih u nešto svjetliju oker boju. Čekaonica se
počela puniti šarenim mnoštvom. Sjene i
brige ljudi ponovno su potamnile zidove. Jedino su crvene stolice priljubljene jedna uz drugu ostale iste i zadržale svoju žarku
boju. Sjela sam na jednu od njih i spustila torbu do svojih nogu. Čovjek se osjeća
tako odraslo kad sam ide doktoru. Još je
nekoliko osoba sjelo svatko na „svoju“
stolicu. Svi su se trudili držati razmak.
Hladno i sivo ozračje svakome se uvuklo u
srce i kao da nitko nije htio osjetiti prisutnost drugoga. Svako malo je kroz škripava vrata ušlo još ljudi. Sobica i
hodnik, oboje onako duguljasti, počeli su
podsjećati na kakav mravinjak. Na ulazu su se odjednom našla dva
mladića. Jedan je bio sitniji, vrane kose i nježnih crta lica. Njegov je „suputnik“ bio
za glavu viši, a žarka mu je kosa bila
skupljena u nespretnu punđu. Naslanjao se
na crnokosog mladića, a na nosu je držao
krvavu maramicu. Obojica su zirkali uokolo. Nitko se nije previše obazirao na
njih. „Molim vas, trebamo pomoć“ niži je
mladić drhtavim glasom pokušavao probiti
žamor u čekaonici i hodniku. Nekoliko se
glava okrenulo prema glasu. Očito zbunjen
pogledima svih tih ljudi, mladić je utihnuo.
Zbunio se na trenutak tražeći riječi kojima
bi opisao situaciju. Napokon je promucao: „Mog prijatelja su pretukli.“ Kao da je
nakratko promišljao koju će riječ
upotrijebiti opisujući osobu koja se
naslanjala na njega. Samo jedan kontakt sa svim tim sumnjičavim i osuđujućim
pogledima bio mu je dovoljan da odluči. Uskoro im je prišla jedna od medicinskih
sestara. Započela je tih razgovor, umirujući
ih obojicu, a zatim je rekla: „Možete li,
molim Vas, malo pričekati? Imamo nekih
poteškoća…“ Dva su se mladića pogledala,
tražeći odgovor, podršku. Bio je to isti onaj
pogled kojim gledamo svoju majku kada tražimo rješenje neke nedoumice. Zurili su
jedan u drugoga djelić sekunde, a zatim
odgovorili u isti glas da mogu pričekati. „U
redu. Sjednite, liječnik će Vas uskoro
pozvati.“ Dva su se mladića nekako dovukla
do stolica. Kada su sjeli, ranjeni je brzo, no brižno i gotovo nježno maknuo ruku s
prijateljeva ramena kao da ga ne želi
uvaliti u nepriliku. Jednim je pokunjenim pogledom prešao preko prijateljeva lica
kao da se ispričava što odustaje i što se
miče od njega. Ovaj nije reagirao. Nježno
je skupio ruke na koljenima i zurio u pod. I on sam sjedio je mirno, uspravno. Držanjem nije izražavao gotovo ništa, ali
njegove oči… njegove su oči bile živa
vatra, slika koja mijenja tonove po želji,
priča, otvorena knjiga. Lice mu je bilo prekriveno nijansama sjećanja; čas otrovno
zelena boja straha, životinjskog straha te
osjećaja stjeranosti u kut, zatim crvena
uzbuna boli, žuta boja ljutnje pa hrabrost,
prkos, pobuna, stisak šake, a zatim neka
sjeta, siva sjenka, žalost, sram. Tiho je i naizgled mirno držao krvavu maramicu na
svom nosu, ali duboko u njemu nešto se
mijenjalo i spremala se oluja. Tko zna koliko je ljudi vidjelo
promjene na mladićevu licu. Svi su bili
zabavljeni svojim problemima. Neka se sitna ženica naslonila na aparat za kavu, misleći nešto svoje dok su joj dvije
neprimjetne suze ležale na rubovima očiju.
Ruke, u kojima je držala nekoliko papira,
vjerojatno nalaza, potresale bi joj se s vremena na vrijeme. Starica sijede kose koja je već nekoliko puta ustala kad bi liječnik prozvao nečije ime, ali nikad
njezino, polako je ključala čekajući na red.
Svako malo bi poravnala naočale i to
srednjim prstom. Dva su se starca sudarila prolazeći hodnikom u isto vrijeme. Neko
su vrijeme vikali jedan na drugoga prijeteći
pritom štapovima i snažno gestikulirajući,
a zatim su se obojica smirila i počela
45
pričati svaki o svojim bubrežnim
kamencima hvatajući se za leđa kako bi
dokazali tko tu zapravo trpi više. Dva su mladića još uvijek čekala,
obojica zadubljena u svoje misli. Kroz čekaonicu se odjednom prolomio
liječnikov glas. Izrekao je nečije prezime.
Bakica s naočalama refleksno je ustala, no
brzo sjela kad je shvatila da prezime nije njezino. Bilo je to prezime ranjenog mladića. Mladić je teško ustao i već se
spremao krenuti, a zatim ga je njegov prijatelj uhvatio za ruku. Samo neprimjetan stisak ruku, podrška, ohrabrenje, poput
kratkotrajnog elektriciteta nevidljivog svima ostalima u prostoriji, ali opet dovoljnog da na dva lica stavi dva izblijedjela, umorna i ispijena osmijeha. Zatim je mladić ušao u ordinaciju, a njegov
je prijatelj ostao sjediti sam. Čekaonicom
je proletjelo nekoliko bezobraznih, no tihih komentara. Srce mi se stisnulo od nekakve čudne žalosti. Teške misli ovjesile su mi se
o noge. U čekaonici je postalo previše
zagušljivo. Što su toj nepoznatoj osobi
učinila ta dva mladića? Što je natjeralo
napadača da napadne? Koja sila, koji
osjećaj jači od njega samoga, koja mržnja,
koje neodobravanje? Zašto? Što uopće
tjera životinje da napadnu, pobune se
protiv vlastite vrste? Uzrujala sam se razmišljajući o nepravdi počinjenoj dvojici
mladića. Zašto nas ljudska glupost može
tako razljutiti? „Zaista strašno!“ Bio je to razgovor ranjenog mladića i
liječnika. „Nadam se da ste zvali policiju.
Mislim, takav napad, to je ipak ozbiljno.“ „Jesmo, hvala Vam na brizi.“ Prišli
su mjestu gdje je sjedio crnokosi mladić. „Je li sve u redu?“ „Sve je u redu, ali dobro je što ste
došli.“ Liječnik mu je utješno stavio ruku na
rame. Još su neko vrijeme razgovarali.
Zatim su se pozdravili, a dva mladića su
otišla. Liječnik se vratio u svoju ordinaciju.
U međuvremenu, netko je opet izrekao
nečije prezime, a ona starica je ponovno
ustala. Dva su starca još uvijek razgovarala
o bubrežnim kamencima. Bilo je lijepo napokon izaći u svjetlo
dana. Prolazeći kroz grad, zamijetila sam
dvije osobe kako mi dolaze ususret. Bila su to ona dva mladića iz čekaonice. Hodali su
držeći se za ruke i razgovarali o nečemu.
Nekakva topla milina i sreća mi se razlila tijelom. A kad je crnokosi mladić uhvatio
moj pogled, s odobravanjem sam se nasmiješila. Obojica su uzvratila toplim
osmijehom. Dan je odjednom postao tako sunčan.
Alma Pongrac 8. razred
Lucija Flac, 8.b
Nagrađena fotografija na foto natječaju Moja domovina
46
Odnos čovjeka i svemira
Ponekad u tihoj, kišnoj noći sjednem uz otvoreni prozor i gledam gore, gledam kako kiša
dolazi iz svemira. Koliko je zapravo velik svemir? Možemo li mi to vidjeti? Mi vidimo samo
crnu pozadinu sa žutim točkicama, ali znamo da se tamo nalazi nešto veliko, veće od nas. Pa
kako se mi uopće možemo mjeriti s tim golemim prostranstvom? Što smo mi prema svemiru?
Mi smo zapravo samo jedna mala točkica prema svemiru kao i mrav prema zemlji. Gledanje
gore nam zapravo ne otkriva mnogo toga… Jer svemir krije nešto što mi ne vidimo s
površine; druge planete, meteore, zvjezdanu prašinu, zrake sunca… Što se još nalazi u tom
tajnovitom svemiru? Ljudi to pokušavaju otkriti. Oni putuju gore, u neizvjesnost. Iako ne
znaju što ih čeka tamo gore, vuče ih neka nerazumljiva sila, a to je znatiželja. Čovjek nastoji
nadmudriti svemir. Pokušava utvrditi koliko je velik, koje tajne se u njemu nalaze. Ali nije li
lijepo zamišljati bliješteće zvjezdice i šarene krugove u svemiru? Jer u našoj mašti svemir nije
samo crna podloga s ponekom zvjezdicom. Kakav bi smisao svemir imao da znamo svaki
detalj koji o njemu? To ne bi bilo zanimljivo, ne bi imali o čemu maštati. Iz svemira nastaje
naša mašta, tamo počinje naš put, naši snovi… Ali uvijek ostaje pitanje, što smo mi prema
svemiru? Kao neka zagonetka koju treba riješiti, slagalica koju treba složiti… Možda nam
svemir govori da uđemo u svoju maštu i pogledamo. Možda nešto i otkrijemo. Nešto
tajanstveno, nešto što nikome nećemo reći. Ipak, je li to ljudima dovoljno? Hoće li se
zadovoljiti samo maštom? Naravno da neće jer ljudi ne shvaćaju da su oni svemiru samo
nabacane točkice, kao nama zvijezde. Zašto jednostavno ne udahnemo zrak naših šuma i ne
uživamo u neizvjesnosti? Ne moramo biti najpametniji u svemiru, samo se moramo opustiti.
Pa zar je loše biti samo malena točkica? Uživajmo u tome što jesmo, kao zvijezde. Trebali bi
se ugledati na njih. One samo sjaje i smiješe nam se. Možda treba samo nešto kliknuti u našim
glavama da prestanemo tražiti odgovore i da se pomirimo s time da ih na neka pitanja nikad
neće biti.
Leona Novak,8.c
47
Pošteno ime nigdar ne zgine
Bilo je rano, vedro, protuletno jutro. Japica je več nahranil krave i pajceke vu štali.
Mamica je bila zamesila kuruzni kruh koji se zdigal polek krušne peči. Deca su si brisala
krmežle z oči i hmivala se vu mrzli vodi. Zajtrek je prešel vu miru i japica si je vužgal lulu na
ledini.
Najenpot je zagrmelo. Zazvonili su zvonci na jurjevskoj cirkvi. Seljaki su počeli bežati
kaj muhe bez glovi, a mamice su tirale decu vu podrume. Znale su one kaj se dogaja. Japica je
z afingera zel vojnoga ancuga, napunil pušku, kušnul mamicu i rekel: „Bog nek nam
pomore!“ I nebo se zažarilo i ftičeki su prestali popevati. Cucek je pobegel vu hižu i skril se
pod ormor, a cajger na vuri prestal je skakati. Tresnula je topovska kugla vu staru trošnu
hižicu i zravnala ju z zemlom. Kak da se vrog z neba spustil i počel flučkati ogja. Tuji ljudi
su klali naše breje krave i cecali nam duše z tela. Deca su jafkala nad mrtvaj, ledenaj mamicaj,
krv je tekla zemlom i pola su jo pila. Vu zemlinaj žilaj neje več tekla bistra voda, neg su
zdenci smrdeli po gnilobi. I cepi su prestali davati vino, a sodovjaki dišali po zgoretome.
Nebo je bečalo krvove soze, a z blata smo kopali koreje ka ne bi hmrli od glodi. I dok su
tuđinci napnuli kundake na puškaj i dok smo mislili da su nam grobi več skopani, dojahali su
oni, naši grofovi Zrinski. I čuda nam još nejvidnoga potegnuli su svoje mače i ž njimi buskali
po polaj. Vudrili su oni po tujima još jakše nego oni po nami. I curele su glove i čehala se tela.
I najenput je se ftihnulo. Gjusi su bili stirani vu svoje lukje. Gmajne su počele tirati friško
trovo, a zemla je pok flučkala bistro vodo vu naše zdence. I vrnuli su se naši vojaki vu sela. I
hiže su se zdigle z blata i saki je pok polek sebe imel svojega brata. I mamica je pok
pospravlala meso vu tiblicu i dišale su jabučne pogače. Deca su vuni nagajala cucke i močke,
a japica je pok vu miru sedel na ledini i lulu pušil.
Ve denes o Zrinskaj pišemo knige i popevlemo im popevke. Oni su junaki keri su nam
vrnuli mir vu naše duše. Vrnuli su nam lublenu zemlicu. Vrnuli su nam smeh na obraze i
sunce vu oči. Vrnuli su nam slobodicu. To pošteno ime Zrinskih nigdor nebu zginulo.
Emilija Martinec, 7. c
48
Sonce
V jutro se stanem
i pogledam v sonce
a sonce tak
greje fest.
Greje mene,
hižu greje,
greje seku,
a seka se smeje. Ana Šafarić 4.a
Lana Vuković 3.b
Vuni
Vuni se cvetje budi,
vuni se sonce rasteže.
Vuni trova zevle,
vuni se oblaki smejejo. Nikolina Martinec, 3.b
Vuni se močki čistijo,
vuni pesi lajajo.
Kokoši kokodačejo,
a šumske zveri zavijajo.
Monika Horvatić 3.b
. Nikolina Martinec, 3.b
49
Slivna goba
U zelenoj travi pod starom slivom,
beli škrlaček čuči.
Idem polek nje pak si mislim,
kaj me to tak lepo gledi.
Slivna goba kak mali lampaš, Roko Hamer, 3.a
svoj škrlaček porinula vum.
A ja sam ju našla med velikom travom
i pobrala ju bum.
Mama bu ju spekla z jajcima skupa,
deda i ja bumo jeli
a naša mama ne vupa!
Čurin Lana 3.b
Tena Klobučarić, 4.a
Mati
Mati je nekaj v srcu mom,
nekaj kaj pozabila nem
mati je nekaj,
kaj ne da se reč,
mi ji želimo sreče još več.
Rea Krnjak 3.b Nikolina Martinec, 3.b
50
Finde die Farben und male sie an!
Sachen zum Essen - kennst du alles?
51