bosiljak - prosinac 2014

BosiljakBosiljakŠkolska godina

2014./2015.

Dugogodišnjaravnateljica

otišla uzasluženumirovinu

Projekt:Aktivni i

zdravi

Građanskiodgoj u 4.razredu

BOŽIĆ

Božić je vrijeme darivanja i veselja,kad se djedu Božićnjaku napiše barem

jedna želja.

U pakiranju darova budi spretan,svima zaželi Božić sretan!

Adriana Tustić, 4.a

O s n o v n aš k o l a

Č u č e r j e

Školski list

CRTEŽI PRVAŠIĆA IZ 1.b I 1.c

Nikola Vučković, 1.b Dora Fabijanić, 1.b Lana Miškulin, 1.b

Lana, 1.c Gabriela Šturlić, 1.b Antea, 1.c

Sara, 1.c Dora, 1.c

U MIROVINU JE OTIŠLA NAŠA DUGOGODIŠNJARAVNATELJICA

Krajem studenog u mirovinu smo ispratili ravnateljicu gospođu Barbaru Ferlak.

Gospođa Ferlak provela je čitav svoj radni vijek u našoj školi, a na dužnosti ravnateljicebila je gotovo četvrt stoljeća. U tom dugom vremenu predano je radila na dobrobitiškole kao središnjeg mjesta odgojno obrazovnog, ali i kulturnog i društvenog života či-tavog Čučerja.Pod njezinim vodstvom školovali su se brojni naraštaji od kojih su danas neki uspješniposlovni ljudi.U vremenu dok je obnašala dužnost ravnateljice u matičnoj školi kao i u onoj područnoju Dankovcu zbile su se brojne promjene koje su poboljšale uvjete rada i podigle obra-zovni proces na kvalitetniju razinu. Sve to imalo je za posljedicu razvidnu uspješnostnaših učenika u mnogim područjima (državna natjecanja i smotre, visoki sportski rezul-tati, brojna priznanja i nagrade).

Kao što je i sama izjavila, gospođa Barbara svoju mirovinu vidi kao vrijeme za ost-varenje još mnogih želja, ali i vrijeme u kojemu će srcem i mislima živjeti za uspješnostnaše škole kao i školstva uopće.

Za njezin doprinos djelovanju škole kao i radu svih nas velika joj hvala.Uredništvo

VIJESTI & Aktualno

Bosiljak

BosiljakStranica 2

SLAVIMO BLAGDANEI ove godine učenicima nižih razreda Čučerja i Dankovca 5. prosinca, dan uoči Nikolinja, došao jesv. Nikola u pratnji Krampusa. Obišavši sve razredne odjele u svakom je ostavio vrećicu slatkiša, aučenicima je viših razreda obećao da će doći i do godine ukoliko budu vrijedni i pristojni.

U Dankovcu

U Čučerju

Stranica 5Školski list

PROJEKT: AKTIVAN I ZDRAV

Učenici Područne škole Dankovec su 26.11.2014. sudjelovali u provedbi projekta Aktivani zdrav koji provodi Udruga za poticanje tjelesne aktivnosti.

Cilj projekta je razvijanje interesa djece i učenika mlađe školske dobi za bavljenje sportom, ujednopromičući temeljne ljudske i društvene vrednote: prijateljstvo, nenasilje, dobrotu, upornost, marljivost,njegovanje pravednog olimpijskog i natjecateljskog duha. Glumac Damir Poljiček je pročitao priču ojudašu Jigoru Kanu uz projekciju ilustracija slikovnice, a sportašica Maja Blagojević je govorila osvojim početcima bavljenja sportom -judom, prijateljstvima, druženjem i općenitoj važnosti sporta.Susret je vodio stručni moderator kako bi omogućio kvalitetnu interakciju s učenicima. Škola je napoklon dobila komplet knjiga „Olimpijske priče“ - osam slikovnica o ljudima koji su baveći se sportomdoživjeli u njemu ljepotu i sreću. Osnovna poruka u ovim slikovnicama je promicati duh olimpizma bezobzira na vjeru, rasu ili spol (slikovnice se mogu virtualno prolistati na www.op.malisportasi.net)

BosiljakStranica 6

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVUVUKOVARA

Već tradicijski i ove godine obilježili smospomendan vukovarske tragedije pod sloganom: Ireći ću vam samo još jednu stvar –zapamtite Vukovar.

Uz prigodno uređenje školskih panoa, čitanje„Priča iz Vukovara“ na satovima Hrvatskogajezika te sat Povijesti 18. studenog učenici objesmjene zapalili su lampaše za sve poginule istradale vukovarske branitelje i civile nastepeništu ispred škole kako u Čučerju tako i uDankovcu.

.NA INTERLIBERU

Kao i svake godine, i ovog je studenog skupinaučenika posjetila Zagrebački velesajam iprodajni sajam knjiga Interliber.

Učenici sedmih razreda te mladi novinari iz 6. i8. razreda u pratnji profesorica proveli suugodan petak 14. 11. obilazeći štandove irazgledavajući svekoliku ponudu hrvatskih, ali istranih izlagača, primjerice iz Poljske, Srbije teBliskog Istoka. Zaustavili su se i na pokojempredstavljanju novih izdanja na štandovimaŠkolske knjige i Profila kao i na zanimljivimradionicama, doduše za mlađe štovatelje knjige,u prostoru naklade Kašmir i Naša djeca.

Prije povratka u Čučerje u rukama se našla ipokoja vrećica s malim poklonima zanadolazeće blagdane.

Školski list Stranica 7

8. rujna naši novi učenici dočekani su toplomdobrodošlicom starijih učenika koji su im pripremilibogat program dobrodošlice, a školski prostorispunjavali su prigodni panoi s veselim porukama.

Dobro došli prvašići!

Od početkaDan zahvalnosti za plodove

zemlje

Bogatom izložbom kruha i krušnih proizvodaobilježili smo Dan kruha, odnosno blagoslov iblagovanja krušnih proizvoda i jesenskih plodova.Učenici su pokazali bogat program (recitacije,male igrokaze te ritmičke točke).

Stranica 8 Bosiljak

Učenici viših razreda već drugu godinu uspješno sudjeluju u programu medijske kulture kojiorganizira udruga Djeca susreću umjetnost pod nazivom Sedmi kontinent. Program seorganizira u MSU, a sastoji se od projekcije filma, razgovora s redateljima, i scenaristima teedukativnih radionica. Dio učenika uz stručno vodstvu obilazi i stalni postav muzeja.

22. listopada učenici sedmih i osmih razreda nazočili su projekciji dokumentarnog filma kineskeproizvodnje „Ovisnik o internetu“ koji problematizira bolesnu zaokupljenost mladih računalom,točnije računalnim igricama. Kina jeprva zemlja u svijetu koja jetakvo ponašanje svojih tinejdžeraproglasila ovisnošću i razradila strogeprograma pomoći takvoj djeci injihovim roditeljima.

Ovaj dokumentarac rađen je posebnomtehnikom filmskog plana tzv.opservacijom. Na zanimljivimradionicama učenici su ponovili svojeznanje o mediju filma i proširi ganekim novim sadržajima.

29. listopada za učenike petih i šestih razreda prikazan je latvijski igrani film mladog redatelja„Mama, volim te“ koji ima za poruku kako se niti mala laž ne isplati jer može dovesti do velikihproblema.

Uz to film naglašava teškoćerastavljenih obitelji, socijalnerazlike kao i poimanjeprijateljstva među djecom.

Za petaše su upriličene sadržajne radionice analize filma te načina stvaranja igranog filma (planovi,glazba, režija, kritika).

Šestaši su razgledali dio muzejskog postava.

DJECA SUSREĆU UMJETNOST

Posjet učenika 5.- 8. razreda filmskim projekcijama u MSU –u sklopu programa

Sedmi kontinent u organizaciji udruge Djeca susreću umjetnost


2. i 3. razredi u Muzeju suvremene umjetnosti

9.10.2014. učenici 2. i 3. razreda bili su u posjetu Muzeju suvremene umjetnosti gdje su gledalifilm Pinokio. Nakon filma su drugi razredi obišli izložbu pod nazivom Slika u u pokretu -vježba za lijevo i desno oko, a treći razred je pogledao izložbu imenom Zar je to umjetnost, gdjesu saznali kako običan predmet može promijeniti svoju ulogu i značenje kad ga dotakne misao iruka umjetnika.

Posjetili su nas Lamia i Bojan

23. 10 2014. u našoj školi Lamia Belošević i Bojan Jambrošićodržali su koncert "Ruka prijateljstva", koji je dio projekta

GLAZBOM I SPORTOM PROTIV NASILJA MEĐU DJECOM IMLADIMA - DRUGAČIJI.

BosiljakStranica 10

Uz obilježavanjaSVJETSKI DAN HRANE

Da bismo mogli živjeti, rasti, biti zdravi, kretati se i raditi potrebna nam je hrana. Hrana je veoma važna u našimživotima. Zato je u svijetu jedan dan u godini posvećen upravo hrani.

Svjetski dan hrane obilježavamo 16. listopada. Obilježavanje Dana hrane na svjetskoj razini utemeljeno je odzemalja članica Organizacije za prehranu i poljoprivredu 1979. godine. Svake godine taj dan obilježava se drugom temom.Među temama koje su već bile zastupljene našle su se: Milenij bez gladi, Voda: izvor sigurne hrane ili Biološka raznolikosti sigurnost hrane.

Jedni gladuju, a drugi se prejedajuVeliki problem u svijetu predstavlja glad. Svake godine nekoliko tisuća ljudi u svijetu umre od gladi. Najveći broj

njih u Africi, ali takvih slučajeva ima posvuda u svijetu, čak i u Americi - jednoj od najrazvijenijih zemalja na svijetu.Različiti su razlozi koji ljude mogu dovesti do gladi. Najšeće su to loši životni uvjeti. Moramo biti svjesni da svi ne živimo uistim uvjetima. Ljude do gladi najčešće dovodi siromaštvo. Neki ljudi su bez doma, beskućnici su, nisu dovoljno obrazovanida bi mogli nešto raditi, izgubili su posao ili ga jednostavno ne mogu dobiti pa nemaju prilike dovoljno zaraditi za život.

S druge strane drugi jedu previše. Usred obilja hrane hrane se nezdravo ili se doslovce - razbacuju hranom.Hrvatska je među vodećim zemljama u svijetu po pretilosti. Glad može prouzročiti smrt, ali i pretilost je izvor mnogihbolesti koje mogu biti smrtonosne. Mc'Donalds bi trebalo ukinuti. Hrana koju ljudi jedu u Mc'Donaldsu je ukusna, alinezdrava. Ljudi koji koji brinu za svoje zdravlje ne bi trebali jesti takvu hranu. Drugi problem su ljudi koji vole jestiodređenu vrstu hrane, ali su alergični na nju. Ja, na primjer, obožavam lignje, ali ih ne smijem jesti jer sam alergična nanjih.

Puno ljudi baca hranu dok drugi gladuju. Bogatiji ljudi ili ljudi koji su u mogućnosti sami proizvoditi hranu trebalibi poklanjati hranu siromašnijima koji ne mogu tako lako doći do nje. Hranu koja ostane kao višak u školama i restoranimane bi trebalo bacati nego pokloniti pučkoj kuhinji ili domovima za starije i nemoćne osobe.

Jedemo li i kad nismo gladni samo zato što volimo jesti?Volimo li mi jesti? Pretpostavljam da ćete svi odmah odgovoriti Da ili Naravno, zašto me to uopće pitaš? Puno

ljudi voli jesti brzu hranu – takozvani fast food. Ime je dobila po tome što je takvu hranu moguće pripremiti na brzinu. Zanjenu pripremu ne treba nam puno vremena, ponekad svega desetak minuta. Puno ljudi ne voli jesti voće i povrće za kojesvi znamo da je puno zdravije od brze hrane ili slatkiša, šećera i masnoća. U brzu hranu ponekad se dodaju pojačivačiokusa zbog kojih je ta hrana ukusnija, ali koji su vrlo nezdravi i nemaju nikakve prehrambene vrijednosti. Povrće i voće imasvoj prirodni okus koji se nekima sviđa, nekima ne, ali je puno vitamina, minerala i ostalih zdravih sastojaka. Možda namta hrana i nije tako ukusna i privlačna svojim okusom, ali je prije svega zdrava. Ja, na primjer, volim jesti povrće kuhano napari. Ne volim sirovo povrće jer imam osjećaj da nema nikakvog okusa - kao da je plastično, iako je sirovo povrće punozdravije od kuhanog ili pripremljenog na grilu.

Hrana nam je potrebna za životHrana pripada među osnovne čovjekove životne potrebe. Bez hrane ne bismo mogli živjeti, ali pogrešne

prehrambene navike mogu čovjeka dovesti do smrti. Potrebno je jesti raznoliku hranu više puta na dan, ali u manjimobrocima. Kako se ne bismo udebljali trebali bismo jesti raznoliku hranu kojom ćemo organizmu osigurati dovoljnovitamina, minerala i energije, a neće se pretvoriti u masno tkivo. Ako imamo problem s težinom, odnosno - predebeli smonije dobro izgladnjivati se jer to može dovesti do bolesti pa čak i do smrti. Potrebno je hraniti se raznovrsno i kako bismoimali bolju probavu koja je isto tako važna za zdravlje. Hranom možemo izgraditi, ozdraviti i ojačati ljudski organizam, aliga i uništiti.

Napisala: Stela Krpan, 6.a

Gabriela Marković, 1.b Lorena Fanaj, 1.b

Blagdan Svih Svetih

Blagdan Svih Svetih (ili Sesvete, Sisveti,Sisvete) svake godine obilježavamo 1. studenog. Tajblagdan posvećen je svima onima koje smo voljeli,živjeli s njima ili ih poznavali, a više nisu međunama. To je dan koji nas podsjeća na to da seprisjetimo tih osoba i odamo im počast posjećujući ihna njihovom vječnim prebivalištima. Na dan SvihSvetih ljudi odlaze na grobove svojih bližnjih i palesvijeće, stavljaju cvijeće i mole za njih svoje najdražemolitve.

Sam obred odlaženja na groblje može bitivrlo lijep događaj, ne samo zbog sjećanja na osobe skojima smo nekada živjeli, voljeli ih i poznavali negoi zbog ugođaja koji toga dana vlada na grobljima. Odranoga jutra prema groblju se slijeva rijeka ljudi kojimirno i dostojanstveno koračaju noseći u rukamaprekrasne cvjetne aranžmane, bukete cvijeća te malei veće lampaše različitih boja. Nedaleko od ulaza ugroblje cvjećari imaju pune ruke posla s prodajomcvijeća i lampaša. Iako je na grobovima lijepo vidjetisve to raznobojno cvijeće, meni je ipak najdraži dioovoga dana večer, točnije – sumrak. Vrijeme kada sejoš dovoljno vidi da nije posve mračno, ali se tamapolako spušta.

Tada ne dolazi toliko do izražaja raskošcvjetnih aranžmana i buketa, ali tek tada - upolumraku možemo u potpunosti doživjeti ljepotusvjetla kada svi lampaši i svijeće zatrepere svojimsjajnim crveno – žutim plamenom u prohladnojvečeri. Kažu da svakoj duši treba osvijetliti put donjenog vječnog prebivališta.

Tada i ja sama obožavam šetati grobljem ipromatrati svjetlucanje i treperenje svjetlosti teosjećati toplinu i žar plamena tisuća svijeća koje suljudi donijeli u sjećanje na one s kojima su nekadaživjeli.

Smatram da ovaj blagdan obilježavamo nadoista lijep i dostojanstven način.

Napisala: Stela Krpan, 6.a


Halloween

Halloween se obilježava 31. listopada. Nahrvatskom jeziku Halloween prevodimo kao Noćvještica. Toga dana ljudi na bundevinim koramaurezuju strašne grimase i postavljaju izrezbarenebundeve na prozore i vrata kuća kako bi od svojihdomova otjerali zle duše. Običaj je da se djeca u Noćivještica oblače u kostime koji simboliziraju nekestrašne likove kao što su vampiri, duhovi, mumije ivještice. Tako maskirana djeca obilaze domove ukojima ih daruju različitim slatkišima –karamelama, čokoladicama, palačinkama, krafnamai slično.

Začuđuje da je tradicija obilježavanja Noćivještica najjača upravo u Irskoj iako je Irskatradicionalno katolička zemlja. S obzirom da je punoIraca u prošlom stoljeću doselilo u Ameriku sasobom su donijeli i običaj obilježavanja Noći vješticapa ga i mi upravo iz tog razloga danas najviševezujemo upravo uz Amerikance. Kod nas uHrvatskoj obilježavanje Noći vještica nije tolikorasprostranjeno ni popularno. Maskiranje djece iobilaženje kuća u potrazi za jestivim pokolonima –slatkišima i sličnim delicijama uobičajenije je zamaškare nego za Noć vještica.

Ipak, sjećam se jedne prigode. Bila sam tadapuno mlađa i sa svojim starijim prijateljima u Noćivještica otišla sam u obilazak kuća.

Sjećam se da smo tada dobili puno slatkišakoje smo podijelili na jednake količine i onda ihodmah slasno pojeli. To mi je ostalo u sjećanju kaojako lijep i zabavan događaj.

Prije svega zato što smo se družili i pričali osvemu, nasmijavali jedni druge plašeći začuđeneprolaznike (bili smo maskirani pa nas nisu mogliprepoznati!) te se zabavljali ocjenjivanjem ikomentiranjem kostima u koje smo se maskirali.

Napisala: Elizabeta Vukina, 6.a

Filip Antić, 1.a Eva Rafaela Čuljak, 2.b

Stranica 12 Bosiljak

Slavili smo kruhDan kruha u našoj školi

(izvješće)

U četvrtak, 16. 10. 2014., u našoj je školiodržana kratka priredba posvećena Danimakruha. Priredbu su došli pogledati i ravnateljica isvećenik. Svaki razred pripremio je jednu točkukojom se na priredbi predstavio. Bilo je tuigrokaza, recitacija i pjesama.

Nakon priredbe svećenik je održao govoru kojem je rekao da bez kruha ne bismo mogliživjeti. Nakon govora blagoslovio je kruh, kolače iostale jesenske plodove koje su pripremile našemajke i bake. Zatim smo se počastili kolačima,krušnim proizvodima i jesenskim plodovima.

Helena Flis, 4.b

Dan kruha u našoj školi(izvješće)

U četvrtak, 16. 10. 2014. u našoj je školiobilježen Dan kruha. Priredba na kojoj smo se sviokupili započela je u 12:15. Na priredbu su došližupnik, ravnateljica te učiteljice.

Svaki se razred predstavio jednom točkom.Prvi je razred pjevao pjesmice, drugi recitiraotekstove, treći je održao lutkarsku predstavu, a četvrtise predstavio kratkim igrokazom.

Nakon priredbe župnik je kratko blagosloviokruh i rekao nekoliko riječi o njemu. Ravnateljica jetakođer održala kratak govor. Na kraju smo sepočastili kruhom i svi smo bili sretni.

Leonarda Knežević, 4.b


Za Dane kruha u našoj se školi održalapriredba na koju smo trebali doći u 12 sati. Napriredbi su prvi nastupili učenici prvoga razredakoji su otpjevali nekoliko pjesmica. Treći je razredizveo lutkarsku predstavu, a moj razred pripremioje jedan jako smiješan igrokaz. Meni se najvišesvidio nastup drugoga razreda. Učenici drugogarazreda jako su lijepo izrecitirali nekoliko pjesmica.Poslije priredbe župnik je blagoslovio kruh i krušneproizvode nakon čega smo se njima i počastili.

Lucija Marković, 4.b


U četvrtak 16. 10. 2014. u našoj smo školiobilježili Dane kruha.

Učenici su izveli kratak program. Prvi serazred predstavio pjesmom, drugi recitacijom, trećilutkarskom predstavom, a četvrti dramskompredstavom.

Iz prvih redova u publici priredbu su pratiližupnik i ravnateljica. Župnik je blagoslovio učenike ikruh koji smo blagovali.

Luka Šušković, 4.b

Patrik Hanžić, 2.b Dora Bašić, 1.c


Iščekujemo blagdane

Badnja večer

Badnja je večer. Bijele pahulje lete zrakom. Na tlu se stvara bijeli pokrivač. Domom se širi mirismaminih kolača. Tata donosi jelku u naš dom, a seka i ja pripremamo božićne ukrase.

Cijela obitelj okupila se oko jelke da je okiti. Predivna je! Oko nje se širi svjež miris. Tek nedavno jeubrana. Na vrh svoje jelke stavili smo prekrasnog, zlatnog anđela. Ispod jelke stavljamo jaslice. Željnoiščekujemo ponoć da nam dođe Isus s novim Božićem.

Božić nam je stigao i svi smo sretni i zadovoljni. U Božićno jutro otvaramo poklone. Seka i jaiznenađene smo našim poklonima.

U jednom trenutku sjetila sam se djece u svijetu, a možda i u mome susjedstvu koja su gladna inesretna. Moja božićna želja i molitva Bogu bila je da pomogne svoj nesretnoj djeci na svijetu da i oni moguproslaviti Božić u radosti i veselju.

Elizabeta Vukina, 6.a

PROSINAC

Na početku prosinca djecu razvesele darovi.Sv. Nikole. Veselje ne može pokvariti ni zločestiKrampus.

Ali svi smo najsretniji kad dođe Božić. Tada slavimorođenje maloga Isusa. Pjevamo božićne pjesme,mame i bake peku ukusne i mirišljave kolače, kitimobožićnu jelku, cijela obitelj je na okupu.A najveselijeje božićno jutro kada ispod jelke izviruju darovi.Prosinac je najljepši mjesec u godini jer tada su izimski praznici, pa ako padne i snijeg veselju nemakraja.

Josip Ćuk, 2.a

BLAGDAN SVETOG NIKOLE

Moj najdraži blagdan je blagdan svetogNikole.Na taj blagdan mi je imendan. Navečer brat i jastavimo čoiste čizmice na prozor. Ujutro nađemočizmice pune darova.Na moj imendan mama pravi fine kolače. Kasnijedođu gosti i mi slavimo. Mama kaže da zločestadjeca ne dobiju darove od Nikole. Ponekad smozločesti, ali nas darovi ipak čekaju.

Ja bih željela da sva dobra djeca dobiju dar odsvetog Nikole

Nikolina Petar, 2.a

Domagoj Marunica, 3.c Gabrijela Dačnik, 2.b

BosiljakStranica 14

ZAVIČAJČučerje

Danas ću vam nešto reći o selu ukojem živim. Zove se Čučerje. Ono se sakrilo umeni najdražem brežuljkastom zavičaju. Uknjigama se spominje još davne 1201. godine.

Centar sela krasi crkva PohodaBlažene Djevice Marije. U njenoj blizinismještena je osnovna škola, a selo krasi i jedanstari mlin smješten na potoku koji protječeČučerjem.

Čučerje je poznato po svojoj prigorskojnošnji i svojim običajima. Za vrijeme šetnje počučerskim bregima možete uživati u pogleduna čučerske vinograde, biljke i zelenilo.Sigurno ćete osjetiti i dobro poznat mirispečenog kruha ili tenke gibanice koji se širi izprigorskih kuća. Sretnete li koju bakicusigurna sam da će vam ispričati kako svakojutro ide na tržnicu prodavati poljoprivredne istočarske proizvode. Oni koji se nedjeljomzateknu u Čučerju, mogu čuti zvuk zvona kojapozivaju na misu. Svake druge nedjelje umjesecu rujnu u Čučerju se održava proštenje.

Ako to već niste učinili, onda svakakojednom navratite i upoznajte prigorskedomaćine. Onaj tko je upoznao Čučerje – voliga, onaj tko ga ne voli – nije ga ni upoznao.Ponosim se što sam stanovnica Čučerja.

Lorena Dravinski, 3.c

Nika Pintur, 3.b

Valentina Jakovljević, 3.b

Zašto je lijepo živjeti u momekraju?

Živim u Čučerju. Čučerje je prigradskozagrebačko naselje na obroncima Sljemena.

Iako nam do centra grada treba pola satavožnje, udaljeni smo od gradske gužve. Okruženismo šumama, vinogradima i vrtovima, a promet jeslab pa nema gradske buke. Često uživam u mirisučistog zraka i prirode.

Imamo puno prostora za igru, a svaki izlazakiz kuće prilika je da pratimo promjene u prirodi.

Zbog svega je toga lijepo živjeti u momekraju.

Ana Orešković, 3.b

Starnica 15Školski list

PRIKAZI

Lijepo je odrastati u mome kraju

Moj kraj naziva se Čučerje. Čučerje se nalazi u blizini grada Zagreba. Pripada pakru prirodeMedvednica. U njemu je sve zeleno, čisto, prirodno i puno zaštićenih biljaka i životinja. Crkva, škola, tekulturni i vatrogasni dom smješteni su u centru Čučerja. Stanovnici Čučerja jako su ponosni na svoju tradiciju- čuvanje svojih običaja, svoje kulturno-umjetničko društvo Bosiljak, narodnu nošnju i tamburaške sastave.Većina ljudi radi u gradu, ali se mnogi i pored toga bave poljoprivredom. Rade na svojim poljima, vinogradimai vrtovima.

Ja jako volim svoj kraj zato što u njemu nema puno doseljenika. Svi ljudi koji žive u tom malomemjestu međusobno se poznaju, pozdravljaju i druže. Ja živim u kući na malome brdu. Najviše od svega volimda mi je, kad se ujutro probudim, sunce na prozoru, da vani pjevaju ptičice i da me okružuje mir. Eto, takav jekraj u kojem živim! Meni je u njemu najljepše živjeti zajedno sa mojom obitelji, susjedima i prijateljima.

Nika Pintur, 3.b

Lorena Dravinski, 3.c Radovi iz 2.b i 3.c

Emanuela Hukman, 4.a Karla Viličnik, 3.b

Moj domJa jako volim svoj dom jer se u domu osjećam lijepo i

sigurno. U mom domu žive mama, tata i seka, a na

donjem katu žive baka i djed. Ja se u svom domu

igram, učim i družim s prijateljicama

Moj dom je najljepše mjesto na svijetu.

Lucija Benić, 2.b

Moj domMoj dom je mjesto u kojem provodim najviševremena sa svojom obitelji. U njemu se igram,učim, jedem i spavam. Kada nekud odem uvijek seveselim vratiti svome domu jer znam da me tamočekaju moji najdraži. Moj je dom prepun ljubavi i unjemu uživam u igri i smijehu.

Marija Božić, 2.b

BosiljakStranica 16

ŽIVOTINJEPAS NERO

Pas Nero je prije živio u azilu za životinje.Jednog dana u azil je stigla djevojčica Sanja kojoj sesvidio Nero pa ga je udomila. On je tada bio malen, nokako su godine prolazile, Nero je postao pravi velikipas.Nero sad stanuje sa Sanjom i njezinom obitelji. Onjemu najviše brine Sanja. Ona ga vodi u šetnju, igrase s njim, daje mu jesti, a ostatak obitelji radi drugeposlove. Sanja svaki dan nekoliko puta šeće s Nerom.Kad šeće poslije podne, uzme lopticu i tada se znajuigrati po sat vremena. Zdjelice s hranom i vodom suuvijek pune pa Nero može jesti i piti koliko želi. A zazdravlje ne pitajte. Čim Sanji Nero izgleda bolestan,odmah gnjavi mamu da ga vode veterinaru pa je Nerouvijek zdrav.

Nero je sada sretan pas. Okružen je ljubavlju,a najviše ga veseli što je našao topli dom

Eva Pecigoš, 4.a

Ilustracije lutkarske predstave Bambi

Magdalena Slavić, 4.b Matija Budimir, 4.b

Leonarda Knežević, 4.b Lucija Marković, 4.b


ŠUMSKE ŽIVOTINJE kako ih zamišljaju u 4.b

Lana Knežević Luka ČopecVili Kralj

Helena Flis

Luka Šušković Toni Novak

Matija Budimir Magdalena Slavić

BosiljakStranica 18

NEPRIHVATLJIVO PONAŠANJE → POSLJEDICENeprihvatljivo ponašanje: RUGANJE

Ne rugaj se nikome jer ćeš izgubiti prijatelje!

Nitko te više neće primati u društvo!

Svi će te mrziti!

Bit ćeš tužan/tužna!

Helena Flis i Leonarda Knežević, 4.b

NEPRIHVATLJIVO PONAŠANJE – POSLJEDICEPOSLJEDICE neprihvatljivog ponašanja su:

Bol,

Gubitak prijatelja,

Loš primjer,

Kažnjavanje,

Ogovaranje.

Lucija Marković i Vlatka Krajina, 4.b

Neprihvatljivo ponašanje → posljedice

Primjer neprihvatljivog ponašanja: RUGANJE PRIJATELJURuganje prijatelju → prijatelj ti više neće htjeti biti prijatelj,

izgubit ćeš prijatelja,prijatelj te više neće voljeti jer si ga jako uvrijedio.

Magdalena Slavić, 4.b

Građanski odgoj u 4.b


RAZREDNA PRAVILA

SMIJEMO / TREBAMO:Biti pozitivni,Biti ljubazni,Biti vrijedni,Međusobno se poštivati,Ustati kad netko uđe u razred,Biti tihi i mirni pod satom.

NE SMIJEMO:Trčati po razredu,Zadržavati se ispred škole,Izazivati tučnjavu,Pričati pod satom,Koristiti mobitel pod satom,Nikoga maltretirati.

Izradile: Vlatka Krajina i Lucija Marković

Koju igru igrati?Jednog su se dana dječaci u školi dogovorili daće igrati nogomet. Tek što su započeli igru došlesu djevojčice. Dječaci su prestali igrati nogometi s djevojčicama započeli igru graničara. Iako supromijenili plan na kraju su svi zbog toga bilisretni i jako su se lijepo zabavili.

RAZREDNA PRAVILA

SMIJEMO I TREBAMO:biti pristojni i ljubazni,izlaziti van pod odmorom,dignuti ruku kad želimo nešto reći,biti uredni i marljivi,oprati ruke prije užine,obrisati ploču nakon nastave

NE SMIJEMO:se dugo zadržavati ispred škole,tući se, tužakati i rugati,raditi nered,trčati po razredu,izazivati svađu,pušiti,biti neuredni i nepristojni,predugo se zadržavati u školi nakon nastave

Izradila: Magdalena Slavić

Nesloga dječaka i djevojčicaNa početku školske godine djevojčice i dječacisu se okupili na školskom igralištu. Djevojčicesu htjele igrati graničara, a dječaci košarku.Odjednom je započela svađa. Svađali su se ičupali sve do kraja odmora. Ni dječaci nitidjevojčice nisu zbog toga bili sretni.

Luka Šušković, David Laštro, Matija Budimir, Max Talan

BosiljakStranica 20

Zima u mome selu

Moje selo zove se Čučerje. Zima je unjemu najljepša kad ima snijega i kada se svezabijeli. Tada krovove kuća, drveće, ceste,brežuljke, potoke i sve ostalo pokrije bijeli,snježni pokrivač. Onda smo i mi, djeca,najsretnija od svih. Sanjkamo se, grudamo,valjamo po snijegu i igramo vani cijeli dansve dok ne padne mrak.

Zimi posebno volim Svetog Nikoluzato što mi je tada imendan i dobivamdarove. Nestrpljivo iščekujem i Božić i jako seveselim Novoj godini jer onda sa sekom kitimbor i ukrašavam kuću različitim ukrasima ilampicama. Mama peče ukusne, mirisnebožićne kolače, a njihov miris širi se cijelomkućom.

Nika Pintur, 3.b

ZIMA I JAZima

Zima je poput nekih ljudi: hladna, oštra i kruta,

ali ponekad zna biti lijepa i zabavna.

Zašto „ponekad“?

Jer … i neki se ljudi - uzdignu i padnu, zablistaju i

nestanu -

baš poput snježnih pahuljica zimi!

Ponekad je lijepa i zabavna, ali ponekad i hladna i

neugodna ta zima!

Tvoj je izbor hoćeš li uživati u toj zimskoj ljepoti ili

cijeli dan ostati ležati i biti tužan.

Karla Žuglić, 6.a

Zima u mome selu

Zovem se Petra. Imam devet godina i živimu Čučerju. Zimi u mome kraju pada snijeg i hladnoje. Sve se zabijeli. Cijela priroda utihne i omota se ubijeli ogrtač. Ptice odlete u toplije krajeve, a većinaživotinja spava zimski san. S prijateljima sesanjkam, skijam, pravim snjegovića i anđele usnijegu, a grude lete na sve strane. Mi, djeca,veselimo se snijegu, a odrasli baš i ne. Oni morajučistiti snijeg s dvorišta i cesta. U zimi se puno togadogađa: kitimo bor, iščekujemo Djeda Božićnjaka islavimo Novu godinu. Ja volim zimu iako je onanajhladnije godišnje doba.

Petra Marković, 3.b

ZIMAPao je snijeg, prekrio je ulicu, livade i brijeg.

Na brijegu saonice razne,na njima se sanjkaju djeca, mame i bake.

Padaju pahuljice velike i male,sve je bijelo, dok zima traje.

Fran Strancarić, 2.b

STIGLA JE ZIMA

Stigla je zima i donijela bijelu radost svima.Njezine pahulje lepršaju u zraku, izmamilesu osmijeh svakom đaku.Bliži se nešto što sve nas veseli, dolazi Božić ipraznici bijeli.Svake godine čekam taj dan, kad u moj toplistan uđe duh ljubavi i sreće.Kitimo bor i palimo svijeće.A najljepši poklon dobijem od brat, mame itate, to je veliki zagrljaj, ljubav, najboljiosjećaj.

Marta Kunek, 2.a

SNJEŽNA ZIMAPolako nam stiže zima.To je godišnje doba kojeme jako veseli. Sa zimom stižu praznici, Božić iNova godina.Ali nešto nedostaje već jako dugo, a to je snijeg.Nedostaje mi snježni Božić., snježna Novagodina, nedostaje mi snježna zima. Neka napadabarem toliko da se mi djeca možemo sanjkati,raditi snjegovića i grudati. Volim kada je svebijelo, kada snijeg prekrije brda i livade.Volimkada imamo snježnu zimu.

Bruno Vadas, 2.a


SNJEŠKOBila je hladna zima. Djeca su napravila prekrasnogsnjegovića.Svi su mu se divili jer je bio jako velik i lijep. Ali ne iMaks. Maks je bio dječak koji se mrštio na sve i svemu je bilo glupo. Vrijeđao je Snješka i rugao mu se.Prolazili su dani i kako se Maks puno igrao vani,naviknuo se na Snješka. Pričao bi s njim, smijao se,ali to nije nikome htio priznati. Dani su postajali svetoplije, sunca je bilo sve više i Snješko se počeo topiti.Maks je bio jako tužan. Rekao je sam sebi da će bitidobar samo ako njegov Snješko poživi. Drugo jutro seprobudio, pogledao kroz prozor i vidio Snješka kakomu se smije prekriven novim pokrivačem od snijega.Maks je odjurio van, stavio Snješku novu mrkvu namjesto nosa i veselo se nasmijao.Snješko je još uvijek bio tu…

Mateo Galić, 2.a

ZIMSKA ČUDAKakvi su to bijeli i hladni leptiri koji padaju izbijelih oblaka na nebu.Djeca se vani igraju ledom koji nazivajusnijeg, a te bijele leptire pahuljama. Dječacise igraju rata ledenim lopticama, a djevojčiceprave anđele u snijegu.Vani je hladno, alidjeca ne osjećaju hladnoću. Njih grije ta igra isreća.U šumama životinje traže hranu i pokušavajupreživjeti to ledeno doba. Zečići se griju unekoj rupici. Jeleni sa svojim mladuncimatraže hranu.A ja ? Ja uživam u kući sa kakaom u šalici ipromatram to ledeno doba koje stariji zovu -zima.

Nikola Žuglić, 2.a

PRIČA O JEDNOMSNJEGOVIĆU

Pao je snijeg. Nakon kratkog dogovora odlučilismo napraviti malog snjegovića. Svatko je otišao ukuću, netko po šešir, netko po mrkvu, šal, starumetlu, slamu, kamenčiće.I tako je počela izrada snješka. Bilo nam je jakozabavno. Slama kao kosa, šešir na glavu, šal okovrata, metla u ruku, kamenčići kao gumbićikaputa.Bio je to najljepši snjegović koji nas je jakorazveselio.

Iva Ožbolt, 2.a

ZIMSKA ČAROLIJA

Ove zime napadalo je puno snijega. Djevojčica i njezin brat odluče napraviti snjegovića.

Da uspiju u svom naumu bila su potrebna puna dva dana, ali kada su završili bio je to najljepšisnjegović u ulici i sva su ga djeca dolazila gledati.U cijeloj ulici nitko nije znao da djevojčica i njezin brat kriju veliku tajnu o snjegoviću, a to je da onkad svi zaspu, oživi. Tada pjevajući trči i skače po cijeloj ulici i tako iz noći u noć.

Trajala je ta čarolija puna tri tjedna, a onda je sunce počelo grijati i Snješko se oprostio oddjevojčice i njezinog brata s obećanjima kako će se vratiti sljedeće godine.

Nika Strancarić, 2.a

BosiljakStranica 22

Literarni i likovni ostvarajiOd zrna do kruha

Sunce je obasjalo polje na kojem je ratar posijao zrna pšenice. Kad su klasovi sazreli, morao

ih je požeti. Zlatno zrnje u vrećama je donio u mlin. Vrijedni mlinar samljeo je zrnje u brašno.

Pekar je od brašna zamijesio tijesto koje je stavio u vruću peć. Začas se pekarom proširio miris

kruha. Kruh je naša hrana i radosno ga dijelim s prijateljima.

Gabrijela Dačnik, 2.b

Eva Čuljak, 2.bLucija Benić, 2.b

Gabrijela Dačnik, 2.b 2.b

Jesen

Ja jako volim jesen jer u jesen beremo jabuke, kruške, šljive, grožđe, kestene i orahe. Ujesen mi je lijepo promatrati lišće kako pada s listopadnih stabala i šumu prepunu jesenskihplodova. Ne sviđa mi se kada pada kiša i vrijeme je tmurno. Tada ne mogu ići van igrati se.

U jesen mogu vidjeti vjeverice, ježeve i ostale životinje kako skupljaju hranu da bi preživjelezimu. Mirišu dunje i ostali jesenski plodovi. Čujem cvrkut ptica koje se spremaju za put u toplijekrajeve.

Marija Božić, 2.b


Pozdravlja me jesen

Jednog sunčanog dana izašao sam u vrt i počeo se diviti prekrasnim jesenskim bojama.Ugledao sam nekog nepoznatog čovjeka s dugačim brkovima odjevenog u smeđe hlače i crveno –narančastu majicu, uplašio se i krenuo prema šumi. Došao sam u šumu i počeo udisati prohladan ivlažan jesenski zrak. Neko vrijeme promatrao sam lišće kako tiho šuška i pada na tlo. Bio samokružen tonovima zlatne boje. Šuma je u jesen bila prekrasna. Od oduševljenja sam na trenutakzatvorio oči. Tada sam osjetio kako sam i ja dio ove prekrasne jeseni i prirode koja me okružuje.

Naučio sam jednu važnu lekciju: njeguj prirodu pa će se i ona s pažnjom odnositi prematebi. Vidio sam jesen ne kao godišnje doba već kao čovjeka s brkovima od lišća i majicom odjesenskih plodova.

Domagoj Marunica, 3.c

Ana Slavić, 2.b Patrik Hanžić, 2.b

Jesen

Jesen je lijepa ipomalo hladna.

Proljeće, ljeto, jesen i zima…Najdraža mi je jesen među njima!

Jesen je žutai ponekad ljuta.

Jesen je mraznai nije mazna.

Lana Ćuk, 3.c

Ivona Fabijanić, 1.b

Luka Slaviček, 2.bDomagoj Marunica, 3.c

OBLAK

Oblak je velik i ponekad za mene strašan.

Oblak je bijeli i ponekad malo nestašan

Oblak je siv i ponekad malo tih

Oblak je stvarno velik kao div.

Lana Ćuk, 3.c

BosiljakStranica 24

SLIKA OBLAČNOG NEBA

Sjedim vani, a ptica na grani.

Pogledam nebo, oblak leti.

Pogledam pticu, ona odleti.

Nebo se mršti od oblaka sivih

dok munja pršti i pršti.

Luka Gabriel Čuljak, 3.c

JESENDa, volim jesen jer ima puno šarenog lišća.

Jesen je lijepa zbog plodova koji dozrijevaju.

U jesen mi se ne sviđa kiša i hladnije

vrijeme.U jesen vidim ljude koji beru

grožđe, čujem zvuk traktora punog kukuruza

i mirišu pečeni kesteni.


JESEN

Volim jesen jer dozrijeva voće i povrće.

U jesen mi je lijepo što pada lišće i ja ga

mogu sakupljati.

U jesen mi se ne sviđa magla. Vidim gole

grane, čujem kako šušti lišće i mirišem

jesenske plodove.

Luka Slaviček, 2.bNicka, 1.c

Oblačno nebo

Vremenska prognoza kaže, a znajte daona nikad ne laže: „Kišno nam se jutrosprema, puno tamnih oblaka na nebudrijema!“ Kad oblaci pokriju nebo i onopostane sivo znajte da nam to i nije baš milo.

Ja ću pripremiti kišobran svoj, a jesente upozorava da i ti pripremiš svoj!

Lorena Dravinski, 3.c


ČUČERSKA ZIMA

Moje selo zove se Čučerje.Lijepo je kroz sva godišnja doba, ali zimi jeprekrasno.

Zima u moje selo dolazi tiho i polako. Samoodjednom pokuca na vrata.Ljudi su pripremili zimnicu i drva i sada većinuvremena provode u kući na toplom.Priroda se spremila na zimski san. Životinje su sezavukle u svoja skloništa, ptice su otišle na jug, ajedino je tu još poneki vrabac koji nas moli zamrvicu kruha.Za mene zima u moje selo stigne tek onda kada gaprekriju bijele pahulje. Drveće dobije bijeluodjeću pa mu grane više nisu tako gole i ružne.Brežuljci i travnjaci izgledaju kao debeli tepisi, akrovovi kuća kao da su stavili bijele šešire.Mojiprijatelji i ja se tada grudamo i sanjkamo,pravimo snješka i i uživamo u zimi i njenimradostima.Cijelim selom tada odzvanja dječji smijeh.

Takva je zima u Čučerju, lijepa, čarobna i za nasdjecu vesela.

Marta Šalić, 3.b

JESEN MI JE POKUCALANA VRATA

Jutro je. Otvorila sam prozor.Stara bukva se ogrnula maglovitim kaputom.Osjeća se miris trulog lišća. Vidi se da je jesenstigla. Pada kiša. Melodija kiše zvoni u mojimušima. Jesen je sa svojim šarenim plaštomprekrila brda. Potok je uzburkan kao oluja.Kišaje prestala, a mala zraka sunca obasjala je lišćekoje pleše poput ruskih balerina. Čujem i vjetarkoji očito svira violinu. Zvuk šuštavog lišćadolazi iz dvorišta. Jesen korača po šumi. Suncese sakrilo iza sivog oblaka. Polako je opet počelapadati kiša.Kapljice kiše spuštaju se niz prozore kao sporiskijaši.Sretna sam što mi je jesen pokucala na vrata.Uživat ću u svim njezinim pojavama.A čim prestane kiša idem van na igru…

Lucija Šušković, 5.bMihael, 1.c

Natko Opšivač, 4.a

Mihael Gregić, 3.b

Stranica 26 Bosiljak

ZIMSKI SASTAV

Sjedila sam za stolom brade oslonjene na dlanova.

Razmišljala sam o čemu napisati sastav. Vani su

padale guste pahulje snijega. Tada primijetim da se

kuća počela vrtjeti u krug. Podovi su postali skliski

kao led, a zidovi veliki ledeni blokovi. Tada shvatim

da sam u palači kralja pingvina, a uokolo su mali

nasmiješeni pingvini koji plješću svojim krilima.

Zatim se probudim. Shvatim da sam sve to sanjala.

Pogledam kroz prozor i vidim da je napadalo puno

snijega. Odmah pozovem svoje prijatelje da idemo

raditi snješka. Odjurim van.

Ovo će biti vesela zima.

Mila Ravlić, 2.a

Lana Bituh, 1.a

BREŽULJKASTI ZAVIČAJŽivim u kraju koji je brežuljkast. U njemu ima puno djece. Kad idem kod bake ,prođem pokraj

potoka i opustim se slušajući ga kako juri. Ima jedna staza kroz šumu, a nalazi se pokraj moje kuće.

Volim se šetati po toj stazi, a kad tamo prolazim s obitelji, volim vikati iz petnih žila. Moj se brat tada

čudi tko to iza mene ponavlja, a mama i tata mu objasne da se ta pojava zove jeka. Ponekad smo

znali vidjeti srnu Ja, brat i mama se prestrašimo, dok je tata pokušava pogladiti. Kad hodamo

osjećamo miris šume, cvijeća, voća kestena.

Mislim da je kraj u kojem živim najljepši.

Matko Kramarić, 3.c

Emanuela, 1.c


Osmijeh

Tvoj osmijeh je lijep poput duge poslije kiše.

Tvoj osmijeh je radostan poput majčine sreće kadaprvi put ugleda lice svoga djeteta.

Neki su ljudi neraspoloženi i ljuti i biraju kome ćepokloniti svoj osmijeh.

Pa što onda?

Ti budi ono što ti želiš biti! Budi poput njih i birajkome ćeš se nasmiješiti ili stavi osmijeh na svojelice i izmami ga na licu drugoga.

Karla Žuglić, 6.aDora Bašić, 1.c

Mir

Moja teta sniva vječni san.Molim za nju na Dušni dan.

Pred oltarom Majke Božje Čučerskena dan Svih Svetihmolim sve svete i blažene.

O, Svi Sveti,Podajte mir mojoj teti,A u srcu mome ona će i dalje živjeti!

Katarina Carek, 3.cLana Bituh, 1.a

Ljubav

Ljubav je radost, zadovoljstvo i sreća. Ljubav ne mogu upoznati svi nego samo oni kojivjeruju u nju.

Ljubav nekad zna biti i bolna, razočaravajuća, ali ponekad može biti i nešto najljepše štovam se može dogoditi u životu. Da, i ja sam nekada bila jedna od onih koji ne vjeruju u ljubav. Alijednog dana sam se zaljubila. Potpuno neočekivano i u meni se probudila ljubav. To mi je stvarnobilo prilično čudno. Sama sam sebi bila čudna osjećajući zaljubljenosti koja me obuzela i zapitalasam se što se to sa mnom događa. Od tog dana stalno sam mislila na NJEGA. Kad ste zaljubljeni,ništa oko vas vam više nije važno i potpuno se isključite iz svega. Ništa vas više ne zanima nego vamje u mislima samo osoba u koju ste zaljubljeni i koja vam se sviđa.

Vidjet ćete da je ljubav prekrasno iskustvo u životu, ali da se za ljubav ponekad morate iizboriti.


BosiljakStranica 26

Kako sam upoznala osjećaj zaljubljenosti?

Ljubav je radost, zadovoljstvo i sreća. Ljubav ne mogu upoznati svi nego samo oni koji vjeruju u nju.Ljubav nekad zna biti i bolna, razočaravajuća, ali ponekad može biti i nešto najljepše što vam se možedogoditi u životu. Da, i ja sam nekada bila jedna od onih koji ne vjeruju u ljubav. Ali jednog dana sam sezaljubila. Potpuno neočekivano i u meni se probudila ljubav. Tada sam se i ja upoznala s osjećajem ljubavi,odnosno kako to izgleda biti zaljubljena. Moram priznati da mi je to bio stvarno prilično čudan osjećaj. Samasam sebi bila čudna osjećajući zaljubljenost koja me obuzela i zapitala sam se što se to sa mnom događa. Odtog dana stalno sam mislila na NJEGA. A kako i ne bih? On je bio baš po svim mojim mjerilima. Prije svegaimao je savršen smisao za humor. Bio je baš zabavan i uvijek je nasmijavao druge. Možda on to i nije znao, alibilo mu je najlakše nasmijati mene. Meni su bile smiješne sve njegove šale – i one zaista smiješne, (ali i onekoje bi se mogle svrstati pod glupe!).

Ali, nimalo mi nije bilo smiješno kada bih ga ugledala. Možda sam tada i bila najčudnija samoj sebi.Pitat ćete me zašto? Odmah će vam biti jasno. To je bila jedna od mojih najvećih muka! Toliko sam ga željelavidjeti, točnije – stalno biti pored njega, ali kad bih se zatekla u njegovoj blizini osjećala sam se totalnozbunjeno. Bolje rečeno – nisam ni sama znala što zapravo osjećam. Kao da sam se našla usred tornada! Kadaću ga konačno vidjeti! Joj, evo ga, cvokoću mi zubi! Međutim, moram priznati da sam i pored toga što su mizubi cvokotali svaki put kad bih ga srela bila neopisivo sretna! Da se poslužim usporedbom: zacrvenjela bih sepoput stidljive, tek dozrele jagode koja se skriva iza lišća u vrtu i najradije bih se bila sakrila u zemlju.

Prijateljice su, naravno, odmah shvatile čime sam zaokupljena i kakve me brige more. Pogotovo onekoje su se već otprije upoznale s tim famoznim osjećajem zaljubljenosti! A i ovima drugima bilo je posve jasnoda nisam ista kao prije. Najprije su zapazile moje čudne reakcije koje nisu imale priliku vidjeti nikada prijetoga. Osim što sam se pomalo čudno ponašala, promjene su se mogle zapaziti i na mome fizičkom izgledu.Obrazi su mi poprimili zdravu rumenu boju kakvu nisu imali nikada prije, ali to nije bilo od zdrave hrane,svježeg zraka ili nekog sporta. Pogled mi je stalno skretao nekamo na stranu. Postala sam smušena,zaboravljiva. Roditelji su mi još opraštali ako bih zaboravila nešto donijeti iz trgovine, ali su mi profesorimalo teže opraštali ako bih zaboravila napisati zadaću. Odjednom sam strašno pazila na to da se uredim iodjenem kao da idem na modnu pistu, a ne u školu ili neko drugo posve obično mjesto poput knjižnice,trgovine ili kina. To je bila dobra strana zaljubljenosti. Svi su mi govorili da izvrsno izgledam i imam stila!

Ipak, najuočljiviji su bili problemi koje sam u stanju zaljubljenosti imala u komunikaciji. Kao da smoja i moji sugovornici počeli govoriti nekim različitim jezicima jer više niti na jedno njihovo pitanje nisamznala odgovoriti. Iz pristojnosti sam kimala glavom praveći se da slušam što mi govore, ali iskreno, uopće senisam trudila slušati ih, a pogotovo ne razumjeti što mi govore. Odjednom sam se iz pažljivog slušateljapretvorila u zanesenog i rastresenog. Nisam imala vremena za to. Stalno sam mislila na njega i pogledavalane bih li ga gdjegod ugledala.

Kad ste zaljubljeni, ništa oko vas vam više nije važno i potpuno se isključite iz svega. Ništa vas više nezanima nego vam je u mislima samo osoba u koju ste zaljubljeni i koja vam se sviđa. Vidjet ćete da je ljubavprekrasno iskustvo u životu, ali da se za ljubav ponekad morate i boriti - najviše sa samim sobom.


Ena Krvarić, 1.b

Luka Slaviček, 2.b


Znam što želim

Dobro je znati što želimo, no jesmo li sposobni ostvariti svoje želje?U životu nailazimo na niz važnih odluka i nije uvijek jednostavno odlučiti što ćemo i kako ćemo.Znam kako želim da mi život izgleda. Sve sam to savršeno isplanirala. Može li zaista sve to ispastisavršeno?.Uskoro završavam osnovnu školu i predamnom je vrlo bitna odluka. Koju srednju školu upisatit?Definitivno želim gimnaziju, ali previše ih ima i moram točno odlučiti koju. Protekli tjedan samistraživala škole po internetu. Tri škole su me posebno privukle, a to su: Nadbiskupska klasičnagimnazija, Treća gimnazija i Gornjogradska gimnazija. Svaka škola ima svoje prednosti. Za sada mije na prvom mjestu Treća gimnazija i mislim da će tako i ostati. Razmišljala sam i o tome gdje ćunakon gimnazije. Odlučila sam se za Katoličko bogoslovni fakultet, za smjer psihologa. Zanima mepsihologija i mislim da je to pravi put za mene. Nakon fakulteta namjeravam se udati. Želim imatičetvero djece. Dvije curice i dva dečka. Želim da svako moje dijete ima i brata i sestru. tako da ječetvero djece (dva braat i dvije sestre) idealno. Želim živjeti lijep i zabavan život. Želim u životunapraviti neke lude stvari. Želim uživati. Želim uspjeti u životu, postići svoj maksimum. Znam dato mogu. Kao psiholog namjeravam otvoriti svoju ordinaciju i pomagati ljudima koji trebaju pomoćpsihologa. Sa svojom obitelji želim živjeti u najidealnijim uvjetima. U kući na četiri kata, negdjeizvan grada, na nekom mirnom mjestu. Naravno da želim imati dobru plaću. Pomagat ću svojimroditeljima kao što oni meni sada pomažu.Imam takvu viziju svoga života. Želim da sve to uspijem i da bude tako. Trudit ću se i davatinajbolje od sebe da to postignem. To je ono što želim.

Katarina Puklek, 8.a

Tema: Kako doći bližeSuncu Gabrijela Dačnik, 2.b

Najbolji dar koji sam dobio

Ovo je sastavak o mome najdražem poklonu koji sam dobio za rođendan. Rođendan slavim20. srpnja.

Ove godine moj najdraži prijatelj Marko poklonio mi je za rođendan ono što sam već dugopriželjkivao. Prije nego što mi je predao poklon Marko ga je umotao u prekrasan omot s motivomnogometnih lopti. Zatim je došao k meni, otpjevao mi pjesmu, čestitao rođendan i s veseljem mipredao poklon. Nakon proslave otvorio sam poklon i ugledao čestitku u kojoj je pisalo DragiDomagoj! Sretan ti rođendan! Ovo je poklon za tebe! Poklon je bila igrica PS 3 Fifa.

Osim što je dobro odabrao poklon, svidio mi se i način na koji mi ga je predao. Ovaj ćurođendan još dugo pamtiti!


BosiljakStranica 30

Što se dogodilo dječaku bez imena– malom prosjaku

Bio je to sasvim običan dječak, ali za mnoge je biosamo prosjak.Odrastao je u obitelji u kojoj su roditelji bili bolesnite zbog toga nisu imali posao. Zato je dječak moraoprosjačiti tj. zarađivati za cijelu obitelj. Vrlo često jebilo dana kad nisu ništa jeli. Nije im bilo lako, alisu ipak nekako preživljavali. Jedan susjed, uočivšitu tešku situaciju, odlučio je popričati s dječakom.Rekao mu je da bi trebao krenuti u školu. Dječak sejako obradovao kad je to čuo. Već nakon nekolikodana taj isti susjed ga je čekao pred kućom.Zajedno su krenuli prema školi. Doček predškolom baš i nije bio lijep. Puno djece koja sučekala početak nastave počela su mu se smijati irugati mu se zbog neuredne i prljave odjeće. Učiteljga je smjestio u zadnju klupu. Tako je to bilonarednih nekoliko dana, a onda je na jednom satuHrvatskoga jezika učitelj prozvao dječaka dapročita jedan tekst. Dječak se silno obradovaoPočeo je čitati i u učionici su svi zanijemili. On ječitao tako lijepo i izražajno, puno bolje od odlikaša.U njemu kao da je iznenada naraslosamopouzdanje što je izazvalo divljenje svih.Vjerojatno je to i potaklo jednu učenicu po imenuEmiliju da mu priđe i započne razgovor. Dječak iEmilija su se sprijateljili i dijelili zajedno školskebrige i radosti. Emilija je počela dolaziti dječakovojkući i donositi ponekad i nešto za jelo. Zajedno biučili, čitali, jeli i puno pričali. Prošle su tako dvije,za dječaka prelijepe godine. A onda iznenadaEmilija je nestala. Nitko nije znao što joj sedogodilo. Pričalo se da je odselila u drugi grad radiliječenja. To je dječaka jako pogodilo. A ondajednog dana u knjizi, koju su njih dvoje često čitali,pronašao je poruku u kojoj je pisalo da je Emilijaoboljela i da se mora dugo liječiti. Napisala mu jeda bude jak i da brine o sebi. Zamolila ga je da idalje bude onako dobar i vrijedan i uporan pa ćesve biti dobro.Iako mu je bilo jako teško dječak je nastavio učitijoš marljivije.

Sada je odrastao uspješan poslovni čovjek, dalje sebrine za svoje roditelje vrlo požrtvovno i Emilijustalno nosi u srcu.

Leonarda Budak, 7.b

(Rad je nastao prema tekstu iz djela SunčaneŠkrinjarić: Čarobni prosjak)


Moja družbaJednog dana, kada smo moje prijateljice i jašetale gradom, vidjele smo puno ljudi kojistoje pred dućanom, a nakon toga smougledale plakat Crvenog križa: Učinite dobroi odlučile se pridružiti toj akciji.

U autobusu smo se dogovorile da ćemo naspetero: Eva, Leona, Ema, Ana i ja osnovatidružinu u kojoj ćemo skupljati novac, odjeću,hranu i druge stvari za Crveni križ. U školismo podijelile plakate i dogovorile se tko ćešto raditi. Kada smo podijelile poslove, počelesmo skupljati stvari. Za tri tjedna skupilesmo dosta toga i sljedećeg ponedjeljka smoodlučile da to pošaljemo.

Nadale smo se i vjerovale da će to što smonapravile koristiti mnogim siromašnima ibeskućnicima.

Lorena Svibovec, 4.a

(Rad je nastao nakon obrade LovrakoveDružbe Pere Kvržice)


Djeca rajaDjeca raja je iranski film o bratu Aliju, sestri Zahri i njihovom prijateljstvu.

Ali je dječak dobra srca. Dobar je sin, dobarbrat, snalažljiv je, brižan i osjećajan. Izgubio je cipelicesvoje sestre. Zbog toga je bio jako žalostan jer je znao danemaju novaca za druge. Ali, našao je izlaz iz ovesituacije: ujutro je Zahra otišla u školu u njegovimtenisicama. Poslije škole se morala jako žuriti jer je Alipopodne trebao ići u školu u istim tenisicama. Ali je jakoželio sestri nabaviti nove cipelice pa se zato prijavioza sudjelovanje u maratonu. Ja bih na njegovom mjestupostupio drugačije: sve bih priznao roditeljima.Roditelji bi mi pomogli u ovoj situaciji jer djeca ne moguzarađivati novac. Zahra je jako odana svome bratu. Tenisice su joj bile prevelike, ali je ona trpjela inije odala brata roditeljima. Iako je Zahra mala djevojčica, morala je preuzeti majčine obveze jer jeona bila bolesna. Na kraju filma Ali je osvojio prvo mjesto na maratonu. Time nije osvojio cipele zasestru nego nešto puno bolje – izlet. I njegov je otac imao sreću – našao je posao. Sad je bio umogućnosti svojoj djeci kupiti cipele. Ja mislim da je upravo to i najbolji završetak ovoga filma jerje svatko dobio ono što je zaslužio. Meni se film jako svidio. Neki događaji u filmu su me rastužili, aneki razveselili. Film je zanimljiv upravo zbog problema koji je stavljen pred brata i sestru. Na krajuje sve ipak sretno završilo. Potiče nas na razmišljanje o tome da na svijetu ima puno siromašnedjece. Njihovi životi su teški. Ima i puno bogatih ljudi. Netko se veseli novom mobitelu, a netko jesretan ako ima cipele za školu. Ja sam sretan jer ne moram misliti što ću sutra jesti i hoću li imatišto za obući. Mnoga djeca nemaju tu sreću.

Denis Petar, 4.a

Loš dan

Probudio me zvuk budilice. Jutro je bilo kišno i sivo. Čula sam kako mi kiša udara o prozor. Vjetarje glasno puhao. Klasično jesensko jutro. Odlučila sam još malo ležati u krevetu.

Zaspala sam. Probudivši se, pogledala sam na sat. Bilo mi je jasno da već kasnim u školu. Kadasam izašla iz kuće, otvorila sam svoj crni kišobran. Nije me previše štitio od kiše. Lijevala je na svestrane. Ulica je bila poput široke nabujale rijeke. U školu sam došla mokra kao miš. Prvo samotrčala do učionice u kojoj se već pola sata održavala nastava biologije. Ispričala sam se profesoricii sjela na svoje mjesto. Sljedeći sat smo imali geografiju. Profesorica je ispitivala. Otvarala jeimenik pošto nije bilo dobrovoljaca. Prvi kandidat za ispitivanje bila sam ja. Nisam se pripremila.Rekla mi je da naučim i ispravim lošu ocjenu. Šest školskih sati su trajali poput šest dana. Došavšikući bila sam gladna kao vuk. Stavila sam tanjur u mikrovalnu pećnicu i probala je uključiti, ali jenestalo struje. Bila sam toliko iscrpljena od današnjeg dana da sam legla u krevet i odmah zaspala.Probudila sam se tek za nekih tri sata. Struje još uvijek nije bilo, a mrak je vani već počeo padati.Kako ću sad napisati zadaću, pomislila sam. Nije mi se ništa dalo raditi. Ponovo sam legla u krevet.

Struja je došla, na svu sreću, za nekih pola sata. Bar sam uspjela pogledati svoju omiljenu seriju.

Kakav dan!

Lorena Kutić, 8.a

BosiljakStranica 32

Silvija Latin, 3.c Leo Bilan, 3.c

Martin Krog, 1.a Filip Pecigoš, 1.a Antonio Šarić,1.a

Gabrijela Dačnik, 2.bEva Rafaela Čuljak, 2.b Luka Slaviček, 2.b



Lucija Benić, 2.bEva Rafaela Čuljak, 2.b


BosiljakStranica 34

STRIPSKA PRIČA

Školski list

Ivona Fabijanić, 1.b Nikola Vučković, 1.b

Gabriela Šturlić, 1.b Lana, 1.c Elio, 1.c

Antea, 1.c Sara,1.c Nikola Vučković, 1.b

Čučerska škola izvor je znanjao kojem svatko predano sanja.

Knjige su tajna mora bez dna,teke su meke kolijevke sna.

Evo me školo, stižem ti javeselo dijete tvog Prigorja!

U ovom broju

Vijesti & Aktualno 1

Od početkaUz obiljezavanja

5

8

Slavili smo kruhIščekujemo blagdane

10

11

ZavičajZivotinje

12

14

Građanski odgoj u 4.bZima i ja

16

18

Literarni i likovni ostvaraji 20

Stripska priča 32

Čestitamo Božić i Novu godinu!

Nova godina

Kad sat otkuca pola noći,SMS ti neće moći doći.

Šaljem ti ga zato sat prijeneka ti malo dušu grije.

S radošću čitaj porukuovu:

želim ti sretnugodinu novu!


BOSILJAK, list OŠ Čučerje

Adresa: OŠ ČučerjeČučerska cesta 382, 10040 Zagreb,tel./fax: 01 2986487e-mail:[email protected]

Za izdavača: Vesna Orešković,ravnateljica

Odgovorna urednica:Aleksandra Pšeničnik, prof.

Uredništvo: Novinarska družina pri školskojzadruzi uz stručno vodstvo

prof. Adrijane Pavlović, knjižničarke

Naslovnica: učenički rad motiva za čestitke

Grafička priprema: Aleksandra Pšeničnik

bosiljak - prosinac 2014

Documents