europska regulativa o gmo-u i svjetsko …oliver.efri.hr/zavrsni/944.b.pdf · zajednička...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
NIKOLINA BALEN
EUROPSKA REGULATIVA O GMO-U I SVJETSKO
POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka,srpanj 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
EUROPSKA REGULATIVA O GMO-U I SVJETSKO
POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Ekonomika i politika međunarodne razmjene
Mentor: doc. dr. sc. Igor Cvečić
Student: Nikolina Balen
JMBAG: 0081133385
SMJER: Međunarodno poslovanje
Rijeka,srpanj 2015.
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ........................................................................... 1
1.2. RADNA HIPOTEZA .............................................................................................................. 2
1.3. CILJEVI I SVRHA ISTRAŽIVANJA .................................................................................... 2
1.4. ZNANSTVENE METODE ..................................................................................................... 3
1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................................. 3
2. TEMELJNA OBILJEŽJA TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH DOBARA ....................................... 5
2.1. ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA .......................................................................... 5
2.2. ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA ................................................................. 6
2.3. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI (GMO) .......................................................... 10
3. EUROPSKA UNIJA I SVJETSKO TRŽIŠTE POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA................. 12
3.1. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKOM TRŽIŠTU ............................................. 14
3.1.1. Udio Europske unije u svjetskoj razmjeni ..................................................................... 14
3.1.2. Odnos EU-a i SAD-a ..................................................................................................... 17
3.1.3. Odnos EU-a i Kanade .................................................................................................... 18
3.2. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKO POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE ............. 18
3.2.1. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije ...................................................... 20
3.2.2. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju ....................................................... 22
3.3. SVJETSKO TRŽIŠTE GENETSKI MODIFICIRANIH POLJOPRIVREDNIH
PROIZVODA .................................................................................................................................... 24
4. DETERMINANTE SVJETSKOG TRŽIŠTA GMO POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA........ 29
4.1. UTJECAJI SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE NA TRGOVINU GMO-OM .. 29
4.2. UTJECAJI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA NA TRGOVINU GMO-OM ............. 30
4.3. UČINCI GMO-A NA POTROŠAČE I OKOLIŠ .................................................................. 31
4.4. REGULATIVA EUROPSKE UNIJE O GMO POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA ... 32
4.5. UČINCI EUROPSKE REGULATIVE O GMO-U ............................................................... 35
5. PERSPEKTIVE EUROPSKE UNIJE U PODRUČJU TRGOVINE GENETSKI MODIFICIRANIM
POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA ............................................................................................. 37
5.1. PRIJENOS OVLASTI EUROPSKE UNIJE NA ZEMLJE ČLANICE ................................ 37
5.2. TRANSATLANTSKO TRGOVINSKO I INVESTICIJSKO PARTNERSTVO (TTIP) ..... 38
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................... 40
LITERATURA ...................................................................................................................................... 42
POPIS TABLICA .................................................................................................................................. 47
POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................ 47
POPIS SLIKA ....................................................................................................................................... 47
1
1. UVOD
Poljoprivreda kao jedna od glavnih ljudskih djelatnosti, o kojoj ovisi opstanak ljudske
populacije, je često razlog međunarodnih nesuglasica. Vrtoglavim porastom svjetske
populacije, poglavito u slabije razvijenim zemljama, važnost poljoprivrede još više dolazi do
izražaja. Hrana postaje ograničen resurs te se uz konvencionalnu i organsku proizvodnju
pojavljuje i intenzivna proizvodnja koja uvodi genetski modificirane organizme.
U Europskoj uniji poljoprivreda je gospodarski sektor u kojem je proces europske
integracije otišao najdalje, ona predstavlja najveći, najopsežniji i proračunski najizdašniji
program EU-a te zauzima najveći dio zakonodavne regulative EU-a. Unija potiče svijest
svojih potrošača glede pitanja kvalitete i sigurnosti hrane, također potiče i kvalitetnu organsku
proizvodnju te zahtijeva informiranje potrošača o prisutnosti genetski modificiranih
organizama u hrani. Dok Europska unija teži zaštiti svoje potrošače i protekcionistički je
orijentirana prema vlastitim poljoprivrednicima, Svjetska trgovinska organizacija teži
liberalizirati međunarodnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima.
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA
Temeljna problematika diplomskog rada leži u činjenici da, s jedne strane, Svjetska
trgovinska organizacija teži liberalizaciji svjetske razmjene poljoprivrednih proizvoda,
odnosno slobodnoj formulaciji ponude i potražnje na tržištu dok, s druge strane, Europska
unija teži protekcionističkim mjerama kako bi zaštitila svoje potrošače i poljoprivrednike te
tim mjerama zapravo sprječava slobodno formiranje ponude i potražnje.
Predmet istraživanja su razlozi i načini regulacije genetski modificiranih
poljoprivrednih proizvoda na području Europske unije i njen utjecaj na poljoprivredno tržište.
2
1.2. RADNA HIPOTEZA
Iz navedenog problema i predmeta istraživanja proizlazi radna hipoteza, koja glasi:
Europske regulative i mjere ograničavanja slobodnog kretanja genetski modificiranih
poljoprivrednih proizvoda, imaju značajan utjecaj na svjetsku trgovinsku razmjenu
poljoprivrednih proizvoda, te ostavljaju značajne posljedice na suradnju Europske unije s
glavnim trgovinskim partnerima.
1.3. CILJEVI I SVRHA ISTRAŽIVANJA
Temeljna svrha diplomskog rada je znanstvenim metodama utvrditi utjecaj europske
regulative o genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima na svjetsko tržište
poljoprivrednih dobara. Odnosno, utvrditi mehanizme Europske unije koji značajno utječu na
kretanje poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu.
Temeljni ciljevi su istraživanjem teorijskih i praktičnih primjera, utvrditi determinante i
instrumente kojima Europska unija utječe na svjetsku razmjenu poljoprivrednih proizvoda i
njen značaj na svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda.
Da bi se dokazala hipoteza, postigli svrha i ciljevi, te riješio problem istraživanja,
potrebno je odgovoriti na sljedeća ključna pitanja:
1. Kakav je položaj Europske unije na svjetskom poljoprivrednom tržištu?
2. Koja su osnovna obilježja svjetskog tržišta genetski modificiranim poljoprivrednim
proizvodima?
3. Tko su glavni proizvođači GMO-a?
4. Kakva je EU regulativa o GMO-u?
5. Kakav utjecaj EU regulativa o GMO-u ima na svjetsko poljoprivredno tržište?
3
1.4. ZNANSTVENE METODE
Prilikom izrade ovog diplomskog rada korištene su različite znanstvene metode među
kojima se posebno mogu istaknuti slijedeće metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda
analize i sinteze, metoda apstrakcije i deskripcije.
Pri izradi diplomskog rada korištena je domaća i strana literatura u obliku, statističkih
podatak, članaka, internetskih izvora te knjiga.
1.5. STRUKTURA RADA
Ovaj diplomski rad je strukturiran u sedam osnovnih i međusobno povezanih cjelina. U
prvoj cjelini, odnosno u Uvodu su razrađeni problem i predmet istraživanja, radna hipoteza,
znanstvene metode, struktura rada te svrha i cilj istraživanja.
U drugoj cjelini rada, Temeljna obilježja tržišta poljoprivrednih dobara, objašnjeni
su temeljni pojmovi vezani za temu rada, odnosno, Zajednička trgovinska politika, Zajednička
poljoprivredna politika te Genetski modificirani organizmi.
Treći dio rada, Europska unija i svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda,
obrađuje statističke podatke koji prikazuju stvarno stanje, položaj i značaj Europske unije na
tržištu poljoprivrednim proizvodima te podatke o tržištu genetski modificiranih
poljoprivrednih proizvoda.
U četvrtom dijelu rada, pod naslovom Determinante svjetskog tržišta GMO
poljoprivrednih proizvoda, prikazani su utjecaji na tržište GMO poljoprivrednih proizvoda
od strane Svjetske trgovinske organizacije i multinacionalnih korporacija koje se bave
proizvodnjom GMO proizvoda. Također su prikazane i posljedice europske regulative o
GMO-u na svjetsku trgovinsku razmjenu poljoprivrednim proizvodima, te su prikazane
pozitivne i negativne strane GMO-a kao utjecaja na trgovinsku razmjenu.
Peti dio ovog diplomskog rada, Perspektive Europske unije u području trgovine
genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima, prikazuje moguće posljedice
4
odobrenja uvoza i uzgoja GMO poljoprivrednih kultura, s obzirom na iskustva drugih
zemalja.
U posljednjem dijelu, Zaključku, izložene je sinteza osnovnih rezultata istraživanja
koja prikazuje dokazanost postavljene hipoteze.
5
2. TEMELJNA OBILJEŽJA TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH
DOBARA
Europska unija je jedinstveni oblik ekonomskog i političkog partnerstva između 28
zemalja članica, ona čini 16,5% ukupnog svjetskog uvoza i izvoza što ju čini najvećom
trgovinskom silom svijeta (Europska unija n.d.).
Zajednička trgovinska politika je jedna od najstarijih politika Europske unije. Kroz
svoju dugu povijest postojanja, reformirana je mnogo puta, poglavito u proteklom desetljeću
(Europska komisija n.d.).
U okviru svoje Agrarne politike, Europska unija je formirala Europsku agenciju za
sigurnost hrane (EFSA), tijelo koje procjenjuje rizik u vezi hrane i hrane za životinje. EFSA
pruža neovisne znanstvene savjete i podatke o postojećim i novim rizicima. Agencija je
financirana iz proračuna EU-a, a djeluje odvojeno od Europske komisije, Europskog
parlamenta i država članica EU-a (European food safey authority, n.d.)
Razvojem Europske unije, politika zaštite okoliša postaje zajednički čimbenik koji
utječe na javno mišljenje te zahtijeva promjene nacionalne prakse (Črnjar, 2002.).
2.1. ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA
Kako bi države ili integracije regulirale svoje gospodarske odnose sa inozemstvom,
primjenjuju skup mjera koje čine vanjskotrgovinsku politiku.
Europska unija svoju trgovinu s ostatkom svijeta temelji na jedinstvenim načelima,
osobito u pogledu zajedničkih carinskih stopa koje se odnose na sve zemlje članice EU-a.
Također, trgovinska politika EU-a obuhvaća i određuje trgovinske odnose s trećim zemljama
te odnose EU-a kroz suradnju s WTO-om (Gospodarska diplomacija, n.d.).
Zajednička trgovinska politika kao najrazvijenija vanjska politika EU-a ima za cilj
harmoničan razvoj svjetske trgovine, snižavanje carinskih i drugih prepreka te postupno
ukidanje ograničenja u međunarodnoj trgovini i izravnim inozemnim investicijama. S
obzirom na vodeću poziciju EU-a u svijetu, Zajednička trgovinska politika bi trebala
6
omogućiti održivi razvoj i poticati europske vrijednosti u svijetu, jačati konkurentski položaj
EU-a u svijetu i brinuti o potrebi za globalnim upravljanjem trgovine. Trgovinska politika
Europske unije ostvaruje se autonomno, odnosno oblik koji predstavlja unilateralne akte, kao
npr. opći sustav preferencijala, a drugi oblik je konvencionalan, u okviru sporazuma koji su
zaključeni sa trećim zemljama (Kandžija i Cvečić, 2010.).
Kako bi se oduprla izvoznicima u EU i potaknula svoje izvoznike, Europska unija se
koristi defenzivnih i ofenzivnim aktivnostima. Ofenzivnim aktivnostima olakšavaju izlazak
europskih proizvođača na tržište trećih zemalja i povećavaju udio europske trgovine u
svjetskoj. Defanzivne aktivnosti podrazumijeva radnje koje štite Unutarnje tržište od
izvoznika iz trećih zemalja (Kandžija i Cvečić, 2010.).
Zajedničkom trgovinskom politika EU-a je odredila i zajedničke carine koje vrijede
jednako za sve članice. Uvođenjem Carinske unije 1968. godine, ukinute su sve carine na
trgovinu na Unutarnjem tržištu te je uvedena zajednička carinska tarifa za trgovinu s trećim
zemljama (Europska komisija, 2014.).
Europska unija je posebno bila protekcionistički usmjerena prema poljoprivredi za čije
proizvode je bila i najviša carina. A veliku pažnju je usmjerila prema kontrolama i riziku za
zdravlje ljudi, životinja te okoliš (Europska komisija, 2014.).
2.2. ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA
Sektor poljoprivrede je reguliran unutarnjim, ali i vanjskim regulativama, odnosno
politikom Europske unije i Svjetske trgovinske organizacije, kako bi se ostvarila liberalizacija
(Kandžija, 2013.).
Zajedničkom poljoprivrednom politikom je omogućeno udovoljavanje potrebama
europskih potrošača. Odnosno, omogućeno je europskim poljoprivrednicima da opskrbe
tržište od 500 milijuna potrošača. Uz to, Zajedničkom poljoprivrednom politikom omogućava
se poljoprivrednicima pristojan život i opskrba tržišta poljoprivrednim proizvodima po
odgovarajućoj cijeni (Europska komisija, 2013.).
Poljoprivreda i proizvodnja hrane je jedan od osnovnih elemenata gospodarstva i
društva Europske unije, budući EU broji 12 milijuna poljoprivrednika, dodatna 4 milijuna
7
zaposlenih u prehrambenom sektoru, odnosno poljoprivreda i prehrambeni sektor osiguravaju
7% ukupnog broja radnih mjesta i čini 6% ukupnog europskog bruto domaćeg proizvoda
(Europska komisija, 2014.).
Europski model poljoprivrede definiran u Luxembourgu 1997. godine navodi da je
Unija odlučna u razvijanju Europskog modela poljoprivrede tražeći veći stupanj unutarnje i
vanjske konkurentnosti. Također, navodi da europska poljoprivreda mora biti raznovsna,
održiva, konkurenta te prisutna širom Europe uključujući regije sa specifičnim problemima
(Kandžija i Cvečić, 2010.).
Poljoprivrednici su proizvođači hrane koji također brinu o okolišu, očuvanju krajolika i
tradicije, odnosno suočavaju se s dvostrukim izazovom: proizvoditi hranu istovremeno štiteći
prirodu i biološku raznolikost (Europska komisija, 2014.).
Načela Zajedničke agrarne politike su definirana 1958. godine kako bi se postigli ciljevi
određeni Rimskim ugovorom. No, Zajednička agrarna politika je počela s primjenom 1962.
godine s četiri ključna načela (Kandžija i Cvečić, 2010, str. 543):
1. Jedinstvenost tržišta – slobodno kretanje roba između država članica te
odrađivanje zajedničkih cijena
2. Prioritetnosti proizvoda Zajednice – prednost poljoprivrednih proizvoda iz Unije
pred uvoznim proizvodima te zaštita Unutarnjeg tržišta
3. Financijska solidarnost – troškovi CAP-a moraju biti podijeljeni među svim
članicama bez obzira na njihov nacionalni interes
4. Načelo pariteta i produktivnosti (kao načelo koje nije zapisano u Rimskom
ugovoru) - pravo poljoprivrednika na jednake razine dohotka kao zaposleni u
ostalim sektorima.
Zajednička poljoprivredna politika je od svog osnutka doživjela nekoliko značajnih
reformi koje su bile provedene 1972., 1988, 1992., 1999., 2003. i 2013. godine.
Prvu poljoprivrednu reformu (1972.) je obilježilo napuštanje poljoprivrede, no, i
modernizacija poljoprivrednih gospodarstava i osposobljavanje poljoprivrednika (Europska
komisija, 2015.).
8
Ulaskom Velike Britanije u EEZ došlo je do neravnoteže ponude i potražnje na tržištu
poljoprivrednih proizvoda te u skladu s „Delorsovim paketom I“ dolazi do druge reforme
CAP-a 1988. godine koju je pratila i reforma sustava vlastitih izvora te proračunska disciplina
te pratećih politika. Stabilizatori su prošireni na sve poljoprivredne sektore te se prekomjerna
proizvodnja kažnjavala smanjenjem cijena. No, unatoč poduzetim reformama Delorsov paket
mjera nije bio djelotvoran, te se CAP našao na meti kritika zbog negativnih učinaka na
svjetske trgovinske tokove. Zbog pritisaka SAD-a i multilateralnih pregovora u okviru
GATT-a, Zajednica je bila prisiljena smanjivati subvencije poljoprivrednicima za 30% od
1988. godine.
Treća reforma je značila prekretnicu u razvoju CAP-a, a cilj joj je bio poboljšati
konkurentnost europske poljoprivrede, stabilizirati poljoprivredno tržište i rashode proračuna
EU-a te zaštita okoliša (Europska komisija, 2015.).
Europska unija je primjenom ovih promjena olakšala liberalizaciju međunarodne
razmjene u okviru WTO-a.
No, i nakon uspješne reforme CAP i dalje nije bio stabilan te se sukobio s unutarnjim i
vanjskim izazovima. Unutarnji problemi su bili vezani za višak proizvoda te za
nefunkcionalno programiranje proračuna, u smislu dohodovne pomoći poljoprivrednicima.
Vanjski izazovi su bili značajni zbog povećanja troškova uzrokovanih širenjem Unije i
stvaranja zone slobodne trgovine sa zemljama mediteranskog bazena. Također, krize poput
„kravljeg ludila“ i trovanja pilića dioksinom, potaknule su nove zahtjeve potrošača te potrebu
za većom opreznošću. Pristup europskom tržištu postao je otežan za hormonsko meso, za
genetički modificirane organizme (GMO) te stoku koja se uzgaja uz antibiotičke dodatke.
Europski poljoprivrednici su podvrgnuti zahtjevu za etiketiranje, što je povećalo tenzije
između Europske unije i SAD-a (Kandžija i Cvečić, 2010).
Kao pokušaj suočavanja EU-a sa novim izazovima proizišla je četvrtka reforma CAP-a,
„Agenda 2000“ koja je potvrđena u Berlinu 1999. godine. Četvrta reforma CAP-a bila je
najradikalnija i najopsežnija reforma u povijesti CAP-a.
Peta poljoprivredna reforma, koja je dogovorena u lipnju 2003. godine, nazvana je
„Nova poljoprivredna politika“ kojom su donesena nova načela i mehanizmi (Kandžija i
Cvečić, 2010).:
- Načelo raskidanja
9
- Načelo uvjetovanosti
- Kompatibilnost s pravilima WTO-a
- Javna redistribucija plaćanja poljoprivrednicima na temelju povijesnih rezultata
pomoću tri mehanizma:
o Modulacija
o Nacionalne rezerve
o Primjena regionalnih „decoupling“ modela
- Fleksibilno upravljanje CAP-om
- Financijska disciplina te
- Progresivnost.
Najvažnija stavka nove politike bila je u financiranju pomoći poljoprivrednicima
neovisno o njihovoj proizvodnji, gdje se može ograničeno subvencionirati proizvodnja
ukoliko postoji bojazan od napuštanja iste. Također, dana je sloboda europskim
poljoprivrednicima da proizvode ono što tržište želi. Reforma je važna i zbog uvođenja
mehanizma financijske discipline, kojim bi se spriječilo prekomjerno trošenje zajedničkih
sredstava.
Šesta poljoprivredna reforma (2013.) je istaknula potrebu za jačanjem konkurentnosti
sektora poljoprivrede, za održivim uzgojem i inovacijama te potporu za radnja mjesta u
ruralnim područjima (Europska komisija, 2014.).
Sve navedene reforme su pridonijele uvođenju novih ciljeva CAP-a (Kandžija i Cvečić,
2010, str.553):
- Jačanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem i vanjskom tržištu
- Omogućavanje dostojnog dohotka osobama koje žive od poljoprivrede uz
pokrivenost proračunskih troškova
- Stvaranje održivog poljoprivrednog tržišta, implementacija ekološkog načina
promišljanja i strukturiranja CAP-a
- Osmišljavanje nove politike razvoja sela
- Poboljšanje sigurnosti i kvalitete hrane
- Povećanje moći pregovaranja u okviru WTO-a
- Racionaliziranje poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije
- Uključivanje poljoprivrednog sektora novih zemalja članica u unutarnje tržište
10
No, unatoč svim reformama CAP-a, Zajednička agrarna politika Europske unije se i
dalje preispituje te prilagođava novonastalim izazovima.
2.3. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI (GMO)
Kako bi se bolje razumjela problematika razmjene, odnosno tržišta GMO-a potrebno je
podrobnije objasniti sam pojam genetskog inženjeringa i genetski modificiranih proizvoda.
GMO je sastavni dio naših života, novčanice kojim plaćamo su napravljene od GM
pamuka, odjeća koju nosimo je također od GM pamuka, hrana kojom hranimo naše životinje
je također genetski modificirana. Svake godine EU uveze preko 33 milijuna genetski
modificirane soje (60kg po svakom od 500 milijuna stanovnika godišnje) što uvelike smanjuje
naš utjecaj na okoliš i pomoć EU-a vlastitim proizvođačima poljoprivrednih proizvoda
(EuropaBio, 2015.).
Suvremena tehnologija je omogućila da hrana i hrana za životinje koja je u
konvencionalnoj poljoprivredi pokazala najpoželjnije osobine, bude izabrana za uzgoj u
sljedećoj generaciji. Tako da se geni biljaka i životinja koji su najotporniji na pritiske iz
okoliša ugrađuju u slijedeću generaciju za uzgoj. Odnosno, postalo je moguće modificirati
gene živih stanica i organizama korištenjem tehnika moderne biotehnologije tzv. gen
tehnologija (Europska komisija, n.d.).
Genetski materijal se izmjenjuje umjetno kako bi npr. biljka bila otpornija na bolesti,
kukce, sušu, kako bi se poboljšala kvaliteta hrane, prehrambene vrijednosti ili kako bi se
povećao prinos. (Europska komisija, n.d.)
Jednostavnije rečeno, genetski modificirana hrana se dobije tako da se geni iz jednog
organizma prebacuju u drugi organizam kako bi imao karakteristike (npr. otpornost) prvog
organizma (Vrgoč, 2009.).
Genetski modificirana tehnologija je stvorena kako bi omogućavala farmerima veću
korist od usjeva, kao što je otpornost na nametnike i herbicide. To znači da su biljke otporne
na insekte i nametnike bez korištenja insekticida, dok otpornost na herbicide podrazumijeva
slobodno korištenje herbicida protiv rasta korova bez bojazni za oštećenje same biljke
(Disdier i Fontagne, 2010.).
11
Primjer korištenja GMO tehnologije je postupak stavljanja humanog gena u životinje,
gena insekata u krumpir, ribljeg gena u rajčicu itd. kako bi organizmi bili veći, jači, ljepši,
otporniji te dugotrajniji (Vrgoč, 2009.).
Iako takav postupak proizvođačima omogućava veće poljoprivredne prinose, bolju i
ukusniju hranu, ipak postoje i negativne karakteristike takve vrste uzgoja, kao što je negativan
utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš (Znanost, 2013.).
Upravo zbog navedenih karakteristika i načina proizvodnje GMO proizvoda javljaju se
nesuglasice i različiti stavovi o kvaliteti i utjecaju na zdravlje ljudi i okoliš, a samim time se
onemogućava slobodno kretanje GMO proizvoda na svjetskom tržištu.
Europska unija se odupire uvozu takve vrste proizvoda upravo zbog posljedica koje
ostavljaju na zdravlje i okoliš, no, zbog nedovoljno relevantnih dokaza o lošim utjecajima EU
snosi određene sankcije zbog sprječavanja slobodne trgovine tog tipa proizvoda.
12
3. EUROPSKA UNIJA I SVJETSKO TRŽIŠTE
POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA
Poljoprivreda je uvijek bila sporno pitanje u okviru svjetske razmjene i WTO-a. Naime,
zemlje proizvođači poljoprivrednih proizvoda su željele zaštiti svoje proizvođače, tako je
poljoprivreda uvijek bila zaštićena protekcionističkim mjerama. Sama Europska unija je jedan
od primjera protekcionističkog režima usmjerenog prema poljoprivredi. Upravo zbog takvih
mjera, poljoprivreda je bila pokretač mnogih nesuglasica na svjetskoj razini i intervencija
Svjetske trgovinske organizacije.
Važnost poljoprivrede očituje se u podacima koji govore da više od 3 milijarde ljudi, što
je gotovo polovica svjetske populacije, živi u ruralnim područjima, a oko 2,5 milijardi tog
stanovništva živi od poljoprivrede. Mnoge ekonomije, poglavito zemalja u razvoju, ovise
upravo o poljoprivredi (Food and agriculture organization od the United Nations, 2013.).
Većina hrane koja se konzumira u svijetu je uzgojena lokalno. Ondje gdje domaća
proizvodnja nije dovoljna da bi se zadovoljila potražnja „uskače“ svjetsko tržište koje
zadovoljava preostalu potražnju (Food and agriculture organization od the United Nations,
2013.).
Europska unija, kao jedna od vodećih trgovinskih sila svijeta, igra važnu ulogu na
svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda, ona je jedan od najvećih potrošača, ali i
proizvođača. Ona svojim odlukama direktno utječe na trgovinske aktivnosti svojih glavnih
trgovinskih partera, budući da svojim obujmom uvoza drugim zemljama predstavlja važnog
trgovinskog partnera.
Kao najveći svjetski izvoznik, ali i uvoznik poljoprivrednih proizvoda, Europska unija
pridaje posebnu važnost zaštiti domaćih proizvođača poljoprivrednih proizvoda, ali i zaštiti
vlastitih potrošača te zbog toga je posebno oprezna prema GMO proizvodima. Dok su
proizvođači genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda moćne korporacije koje
pomoću svojih matičnih zemalja prijavljuju neželjena ponašanja zemalja uvoznica te jednim
dijelom utječu na odluke Svjetske trgovinske organizacije, dok WTO teži liberalizaciji
trgovine poljoprivrednim proizvodima.
13
Prikazan je sastav ukupnog svjetskog izvoza poljoprivrednih dobara u deset kategorija.
Prikazani podaci odnose se na razdoblje od 2000. do 2010. godine, a izraženi su u
milijardama dolara.
Grafikon 1.: Sustav globalnog izvoza poljoprivrednih dobara (2000.-2010., u milijardama
dolara)
Izvor: Food and agricutrure organization of the United Nations, 2013., FAO Statistical Yearbook
2013., dostupno na: http://www.fao.org/docrep/018/i3107e/i3107e.PDF, preuzeto: 22.5.2015.
Vidljivo kako je opseg svjetske trgovine poljoprivrednim proizvodima u posljednjih 50
godina porastao za oko pet puta. Međutim, takvo širenje i rast nije ravnomjerno raspoređeno
po regijama. Općenito, stopa rasta poljoprivredne proizvodnje u većini zemalja u razvoju je
manja od stope rasta potražnje. (Food and agriculture organization od the United Nations,
2013.)
Žitarice i
proizvodi
od žitarica
Mlrd.
$
Biljna ulja
Šećer i med
Uljarice
Mliječni proizvodi Meso i proizvodi
od mesa
Kava, čaj, kakao i
začini
Voće i povrće
Riba
Napici
14
3.1. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKOM TRŽIŠTU
Važnost Europske unije u svjetskom trgovinskom sustavu vidljiva je iz činjenice da je
gotovo cjelokupna globalna trgovina vezana za tri trgovinska bloka, odnosno za Europsku
uniju i pridružene zemlje, Sjevernu Ameriku te Istočnu Aziju. (Kanžija i Cvečić, 2010.)
Također, važnost Europske unije kao trgovinske sile iskazuje se u podatku da šestina
svjetske trgovine otpada upravo na trgovinu s Europskom unijom. Vrijednosno iskazano, 3
419 milijardi eura je ostvareno trgovinom (uvoz+ izvoz) Europske unije.
Kako bi EU zadržala jedno od vodećih mjesta u svijetu veoma je bitno održavanje
dobrih odnosa sa glavnim svjetskim ekonomijama kao što je SAD, Japan, Kina, Rusija itd.
Bitno je uspostavljanje kako ekonomskih i trgovinskih, tako i političkih sporazuma. (Kandžija
i Cvečić, 2010.)
U nastavku su opisani odnosi Europske unije sa SAD-om i Kanadom kao zemljama koje
su najveće izvoznice genetski modificiranih proizvoda, a ujedno i najvećim trgovinskim
partnerima Europske unije.
3.1.1. Udio Europske unije u svjetskoj razmjeni
Budući je Europska unija jedna od najvećih trgovinskih sila svijeta, ona mnogim
zemljama predstavlja jednog od, ako ne i najvećeg trgovinskog partnera. Svojim obimom
trgovine sa trećim zemljama, na globalnoj razini, osigurava si i veće pravo glasa pri
donošenju trgovinskih odluka u okviru Svjetske trgovinske organizacije.
Prikazani su podaci o trgovini izvan Europske unije s glavnim trgovinskim partnerima,
a odnose se na uvoz, izvoz te trgovinsku bilancu.
15
Tablica 1. Trgovina izvan EU-28 prema glavnim trgovinskim partnerima (2003. – 2013.)
2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013
IZVOZ
EU-28 861,9 945,2 1.049,5 1.152,4 1.234,3 1.309,1 1.094,0 1.353,2 1.554,3 1.683,1 1.737,0
SAD 227,4 235,7 250,8 267,0 259,6 248,1 203,8 242,7 264,1 292,8 288,2
Kina 41,5 48,4 51,7 63,7 71,8 78,3 82,4 113,5 136,4 144,0 148,3
Rusija 37,3 46,1 56,7 72,4 89,2 105,0 65,7 86,3 108,6 123,4 119,8
Švicarska 71,4 75,3 86,3 88,5 93,1 100,6 88,8 110,5 142,1 133,5 169,6
UVOZ
EU-28 935,3 1.027,4 1.183,9 1.364,6 1.446,8 1.585,2 1.235,6 1.532,1 1.728,3 1.798,6 1.682,4
SAD 158,4 159,7 159,2 170,7 177,4 182,8 155,3 173,4 192,0 206,5 196,0
Kina 106,6 129,2 161,0 195,8 233,9 249,1 215,3 283,6 294,8 291,6 280,1
Rusija 71,3 84,9 114,0 142,7 146,9 180,4 119,6 162,1 201,3 215,1 206,5
Švicarska 59,3 62,2 66,7 71,6 77,0 82,7 80,9 85,5 93,5 105,9 94,3
TRGOVINSKA BILANCA
EU-28 -73,4 -82,2 -134,4 -212,2 -212,5 -276,1 -141,7 -178,9 -174,1 -115,5 54,6
SAD 69,0 76,0 91,6 96,4 82,2 65,3 48,5 69,3 72,1 86,3 92,3
Kina -65,1 -80,8 -109,3 -132,1 -162,0 -170,8 -132,9 -170,1 -158,4 -147,6 -131,8
Rusija -34,0 -38,8 -57,3 -70,3 -57,7 -75,5 -53,9 -75,8 -92,7 -91,7 -86,7
Švicarska 12,2 13,1 19,6 16,8 16,1 18,0 7,9 25,0 48,6 27,6 75,3
Izvor: Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.
Vidljive su oscilacije u rasponu trgovanja s glavnim trgovinskim partnerima. Najveći
rast izvoza je zabilježen trgovini sa Švicarskom, dok su manja smanjena izvoza zabilježena u
trgovini s Rusijom i SAD-om. Usprkos smanjenju izvoza u SAD u 2013. godini, SAD je i
dalje najčešće odredište robe izvezene iz Europske unije.
Promatrajući podatke koji prikazuju uvoz Europske unije, uočava se kako je došlo do
smanjenja uvoza robe iz svih glavnih trgovinskih partnera. Razlog tome može biti i nedavna
ekonomska kriza koja je pogodila cijeli svijet. Iz podataka je također vidljivo kako Europska
unija, duži niz godina, najviše uvozi iz Kine.
16
Vidljivi su podaci za 2008., 2012. i 2013. godinu o trgovini izvan Europske unije prema
glavnim proizvodima. Podaci su prikazani u milijardama eura i u postotcima.
Tablica 2. Trgovina izvan EU- 28 prema glavnim proizvodima (2008., 2012. i 2013.)
2008 2012 2013
(milijardi EUR) (%) (milijardi EUR) (%) (milijardi EUR) (%)
IZVOZ
Ukupno 1.309,1 100,0 1.683,1 100,0 1.737,0 100,0
Hrana, piće i duhan 67,8 5,2 99,0 5,9 104,3 6,0
Sirovine 32,0 2,4 47,6 2,8 45,3 2,6
Mineralna goriva i maziva 84,7 6,5 125,6 7,5 120,8 7,0
Kemikalije i slični proizvodi 197,5 15,1 275,4 16,4 273,2 15,7
Ostali proizvodi 313,5 23,9 379,3 22,5 383,0 22,1
Strojevi i transp. uređaji 570,9 43,6 705,2 41,9 709,2 40,8
UVOZ
Ukupno 1.585,2 100,0 1.798,6 100,0 1.682,4 100,0
Hrana, piće i duhan 81,0 5,1 93,1 5,2 93,5 5,6
Sirovine 75,3 4,8 80,7 4,5 76,0 4,5
Mineralna goriva i maziva 460,2 29,0 548,5 30,5 498,7 29,6
Kemikalije i slični proizvodi 124,2 7,8 163,3 9,1 157,6 9,4
Ostali proizvodi 375,1 23,7 387,9 21,6 381,8 22,7
Strojevi i transp. uređaji 425,8 26,9 452,3 25,1 434,1 25,8
TRGOVINSKA BILANCA
Ukupno -276,1 - -115,5 - 54,6 -
Hrana, piće i duhan -13,2 - 5,9 - 10,9 -
Sirovine -43,3 - -33,2 - -30,8 -
Mineralna goriva i maziva -375,4 - -422,9 - -377,8 -
Kemikalije i slični proizvodi 73,3 - 112,1 - 115,5 -
Ostali proizvodi -61,6 - -8,5 - 1,3 -
Strojevi i transp. uređaji 145,1 - 252,9 - 275,0 -
Izvor: Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.
17
Europska unija najviše izvozi strojeve i transportne uređaje te ostale proizvode gdje je
zabilježeno relativno malo povećanje, dok je izvoz hrane, pića i duhana dosegao najvišu
razinu od 104,3 milijarde eura, isto tako je i porastao uvoz hrane, pića i duhana. Najveće
smanjenje uvoza u razdoblju od 2012. do 2013. godine zabilježeno je za mineralna goriva i
maziva.
Pozitivna trgovinska bilanaca Europske unije u 2013. godini iznosi 54,6 milijardi eura,
poglavito zahvaljujući strojevima i transportnim uređajima koji su ostvarili pozitivan rezultat
u iznosu od 275 milijuna eura u korist izvoza te trgovinskom bilancom za kemikalije koja je
također ostvarila suficit u iznosu od 115,5 milijardi eura.
3.1.2. Odnos EU-a i SAD-a
Odnos između Europske unije i SAD-a temelji se na multilateralnim i bilateralnim
sporazumima, a glavni cilj EU-a prema SAD-u i Kanadi je slobodna razmjena roba, uz
održavanje interesa EU-a (Kandžija i Cvečić, 2010.).
EU i SAD su međusobno glavni trgovinski parteri na koje otpada više od 1/3 ukupne
svjetske trgovine, iako među njima ne postoji neki značajan trgovinski sporazum, osim
utjecaja Svjetske trgovinske organizacije (Kandžija i Cvečić, 2010.).
Nakon krize „kravljeg ludila“ dolazi do napetosti i nepovjerenja u trgovinskom odnosu
SAD-a i EU-a, privremeno se zatvaraju određena nacionalna tržišta, a glavna prepreka
trgovini postaje sanitarno i fitosanitarno pitanje i ograničavanje uvoza iz SAD-a hormonski
tretiranog mesa te genetski modificiranih organizama (GMO) (Kandžija, 2003.).
Trenutno aktualan pregovor između EU-a, SAD-a i Kanade je TTIP (Transantalntic
trade and investment partnership) a odnosi se na pregovore o trgovini i ulaganju između
navedenih zemalja. TTIP sporazum bi pomogao pri stvaranju novih radnih mjesta u EU,
snižavanje kupovnih cijena, više izbora za potrošače, može pomoći Europskoj uniji pri
utjecaju na svjetska trgovinska pravila (povećanje pondera EU-a) te projicirati vrijednosti EU-
a na globalnoj razini. No, Europska unija prije svega mora osigurati da proizvodi koji će se
uvoziti u EU, na osnovu TTIP sporazuma, udovoljavaju europskim visokim standardima koji
štite zdravlje i sigurnost ljudi i okoliša. Također, vlade EU-a u potpunosti zadržavaju pravo
donošenja pravila i zakona koji štite ljude i okoliš (Europska komisija, 2015.).
18
3.1.3. Odnos EU-a i Kanade
Odnos EU i Kanade uokviren je Sveobuhvatnim sporazumom o gospodarskoj i
trgovinskoj suradnji (CETA) koji je potpisan u rujnu 2014. godine. Predviđa se da bi se tim
sporazumom trgovina između dviju zemalja mogla povećati za 23% (Deutsche Welle, 2014.).
CETA-om se otklanjaju prepreke u trgovini dviju zemalja, odnosno uklanja se 99%
carina i drugih prepreka koje onemogućavaju poslovanje, omogućava se pristup javnim
ugovorima, otvara se tržište usluga, omogućava se protok investicija te se sprječava ilegalno
kopiranje inovacija EU-a i tradicionalnih proizvoda (Europska komisija, 2015.).
Otvaranjem poljoprivrednog tržišta potencira se snižavanje cijene i pružanje
potrošačima većeg izbora. Europska unija, kao glavnih proizvođač hrane visoke kvalitete,
imati će velike koristi od lakšeg pristupa tržištu Kanade (Europska komisija, 2015.).
Što se tiče osjetljivih proizvoda u EU-u (svinjetina, govedina i kukuruz) te osjetljivih
proizvoda u Kanadi (mliječni proizvodi) povlašteni pristup je reguliran kvotama. Dok, perad i
jaja nisu liberalizirana niti na jednoj strani (Europska komisija, 2015.).
CETA ne utječe na već donesene propise Europske unije vezane za hranu ili ekologiju.
Kanadski proizvodi se mogu uvoziti u EU samo ako u potpunosti poštuju relevantne europske
propise. Specifičnije, CETA ne utječe na europsku regulativu i ograničenja vezana za
hormonski tretiranu govedinu i GMO. Kanada i EU zadržavaju pravo na slobodno reguliranje
područja od javnog interesa kao što su okoliš, zdravlje i sigurnost (Europska komisija, 2015.).
3.2. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKO POLJOPRIVREDNO
TRŽIŠTE
Europa je jedan od najvažnijih svjetskih proizvođača poljoprivrednih proizvoda, a na
tome može zahvaliti povoljnoj klimi, plodnom tlu i tehničkim vještinama svojih
poljoprivrednika. Poljoprivredni proizvodi EU-a su visokokvalitetni, te se EU smatra
predvodnicom u poljoprivrednim sektorima kao što je maslinarstvo, proizvodnja mliječnih
proizvoda, vina, mesa i alkoholnih pića (Europska komisija, 2014.).
19
Poljoprivredni i prehrambeni sektor Europske unije je važan dio Europskog
gospodarstva, što potkrepljuje podatak da je oko 40% proračuna EU-a namijenjeno upravo
poljoprivrednoj politici. No, prije samo 30-tak godina taj postotak je iznosi čak 75%
(Europska komisija, 2014.).
Na grafikonu je prikazano trgovinsko kretanje najvećih izvoznika poljoprivrednih
proizvoda na globalnoj razini u razdoblju od 2011. do 2013. godine.
Grafikon 2.: Glavni svjetski izvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011- 2013., u milijardama
eura)
Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno
na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.
Ukupno gledajući, trgovina poljoprivrednim proizvodima je lagano porasla u 2013.
godini u odnosu na godinu prije. Promatrajući izvoz EU-28, vidljivo je kako se konstantno
radi o porastu. Detaljnije, u 2011. godini izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU-28 je iznosio
101 milijardi eura, 2012. je porastao na 114 milijardi eura, dok je u 2013. godini zabilježen
nešto manji porast, točnije 120 milijardi eura. Ostvarivši izvoz poljoprivrednih proizvoda u
vrijednosti od 120 milijardi eura, Europska unija je postala najveći svjetski izvoznik upravo te
vrste dobara. U isto vrijeme, SAD je ostvario pad u 2013. godini u odnosu na prethodnu.
Godine 2012. vrijednost izvoza poljoprivrednih proizvoda SAD-a je iznosila 117 milijardi
eura, što je predstavljalo porast u odnosu na 2011. godinu, dok je 2013. godine zabilježen pad
izvoza na 115 milijardi eura. Brazil je 2013. godine ostvario jednaku vrijednost izvoza, od 65
milijardi eura, kao i godine prije. Kina je povećala vrijednost izvoza na 36 milijardi eura,
0
20
40
60
80
100
120 101 105
59
31 30 31
114 117
65
34 34 32
120115
65
36 34 302011.
2012.
2013.
20
Kanada je ostala na istoj razini od 34 milijarde eura, dok je Argentina bilježila pad od 2
milijuna eura, te ostvarila izvoz u vrijednosti od 30 milijardi eura.
Grafikon 3. prikazuje glavne svjetske uvoznike poljoprivrednih proizvoda u razdoblju
od 2011. do 2013. godine.
Grafikon 3.: Glavni svjetski uvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011-2013., u milijardama
eura)
Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno
na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.
Europska unija je opet dokazala da je najveći svjetski uvoznik poljoprivrednih
proizvoda, iako je ostala na istoj vrijednosti od 102 milijarde eura, kao i godine prije. SAD je
u odnosu na 2012. godinu smanjio uvoz poljoprivrednih proizvoda, te zapravo dijeli titulu
drugog najvećeg uvoznika sa Kinom, koja je povećala vrijednost uvoza sa 82 (2012.) na 84
milijarde eura u 2013. godini. Japan je također smanjio vrijednost uvoza, sa 52 milijarde eura
u 2012. godini, na 46 milijarde eura u 2013. godini. Rusija i Kanada su ostale na istim
vrijednostima uvoza kao i godine ranije.
3.2.1. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije
Izvoz poljoprivrednih proizvoda čini 7% ukupnog izvoza Europske unije u 2013.
godini. Na sljedećem grafikonu prikazan je sastav izvoza poljoprivrednih proizvoda Europske
unije.
0
20
40
60
80
100
120
EU 28 SAD Kina Japan Rusija Kanada
98
74
63
48
27 23
102
85 82
52
28 26
102
84 84
46
28 26
2011.
2012.
2013.
21
Grafikon 4. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU (2013, u postotcima)
Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno
na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.
Alkoholna pića i likeri su nastavili dominaciju u izvoznoj košarici Europske unije, iako
se vrijednost upravo tih proizvoda (10 milijardi u 2013. godini) smanjila za 1,6% u odnosu na
godinu prije. Izvoz vina je približan izvozu alkoholnih pića i likera te iznosi 9,1 milijardu eura
te bilježi porast od 1,3% u odnosu na prethodnu godinu. Pekarski proizvodi i tjestenina su
postigli porast izvoza za 12,5% te ostvarili vrijednost od 8,7 milijardi eura. Ostali proizvodi
koje se izvoze u većoj mjeri su pšenica, nespecifični prehrambeni proizvodi, sladoled,
čokolada i slastice, svinjetina, sir, prerađeno voće i povrće te duhanski proizvodi.
SAD je tržište na koje Europska unija najviše izvozi, odnosno, 13% od ukupno
izvezenih poljoprivrednih proizvoda, je namijenjeno za tržište SAD-a. Izvoz u SAD raste
kontinuirano od 2009. Godine, a tržište na koje se najviše izvozi, nakon SAD-a, je Rusija na
koju otpada 10% ukupnog izvoza poljoprivrednih proizvoda EU-a. Na trećoj poziciji je Kina
(6,1%), zatim Švicarska (5,9%) te Japan (2,3%) (Europska komisija, 2014.).
7%7%
6%
4%
3%
3%
3%
3%4%3%
57%
Alkoholna pića i likeri
Vino
Pekarski proizvodi,
tjestenina, dječja hranaPšenica
Čokolada, slastice, sladoled
Svinjetina
Prerađeno voće i povrće
Sir
Nespecifični prehrambeniproizvodiKoža i krzno
Ostalo
22
3.2.2. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju
Ukupna vrijednost uvoza EU-a u 2013. godini, u odnosu na prethodnu godinu, se nije
značajno mijenjala, iako je uvoz pojedinih proizvoda porastao ili opao. Zapravo, niže cijene
kave, kakaa i šećera su prikrile i nadoknadile povećanje vrijednosti uvoza drugih proizvoda,
npr. voća, orašastih plodova te kukuruza (Europska komisija, 2014.).
Na slijedećem grafikonu prikazane su skupine proizvoda koje se najviše uvoze u
Europsku uniju. Podaci se odnose na 2013. godinu i prikazani su u postotcima.
Grafikon 5. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU (2013, u postotcima)
Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno
na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.
Tropsko voće i začini su se najviše uvozili u 2013. godini (9%). Sojine pogačice, kava i
čaj, masti i ulja (osim maslaca i maslinovog ulja) su zauzeli svaki po 8% od ukupnog uvoza
Europske unije. Nešto manje se uvozila soja (6%) te voće (5%),
Najveći dobavljač poljoprivrednih proizvoda za Europsku uniju je Brazil, sa udjelom od
13% u ukupnom uvozu Unije. Drugi najveći izvoznik u EU je SAD sa 10%, povećavajući
svoj udio (u 2012. udio SAD je bio 8%). Kina i Argentina zauzimaju po 5%, dok Indonezija,
Švicarska, Turska i Ukrajina broje po 4% u ukupnom uvozu Europske unije (Europska
komisija, 2014.).
9%8%
8%
6%
5%
8%
56%
Tropsko voće i začini
Kava, čaj
Masti i ulja (osim maslaca i
maslinovog ulja)
Soja
Voće (svježe ili sušeno)
Sojine pogačice
Ostalo
23
Uvoz iz SAD-a je najbrže rastući, poglavito zbog povećanog uvoza soje i sojinih
pogačica. Ta dva proizvoda čine 20% ukupnog uvoza hrane EU-a iz SAD-a. Uz soju i sojine
pogačice, najviše se uvoze iz SAD-a orašasti plodovi (16%) te etilni alkohol (7,5%). Također,
uz SAD, zemlje koje bilježe rast izvoza u Europsku uniju su: Južna Afrika (+13%), Čile
(+9,4%), Indonezija (+8,2%) i Turska (+5,2%). (Europska komisija, 2014.)
Na Slici 1. prikazani su podaci o uvozu poljoprivrednih proizvoda iz zemalja u razvoju.
Podaci prikazuju prosjek za razdoblje 2011.-2013. godine, a izraženi su u milijunima eura.
Slika 1.: Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU iz zemalja u razvoju (prosjek razdoblja 2011.-
2013., u milijardama eura)
Izvor: Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP): for our
food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/cap-
overview/2014_en.pdf, preuzeto: 23.5.2015.
Vidljivo je kako EU, u razdoblju 2011-2013. najviše poljoprivrednih proizvoda uvozi iz
SAD-a, Japana i Kanade, dok su SAD i Kanada jedni od najvećih izvoznika genetski
modificiranih proizvoda, odnosno na njihovom teritoriju posluju jedni od najvećih
proizvođača genetski modificiranog sjemena.
24
Na Slici 2. je prikazana je trgovina poljoprivrednim proizvodima Europske unije, podaci
su izraženi u milijunima eura, a prikazuju prosjek za razdoblje 2010- 2012.
Slika 2.: Trgovina poljoprivrednim proizvodima EU-a
Izvor: Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP): for our
food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/cap-
overview/2014_en.pdf, preuzeto: 23.5.2015.
Prema podacima prikazanim na prethodnoj slici vidljivo je kako je EU u razdoblju
2010.-2012. najviše izvozila u SAD, a najviše uvozila iz Argentine i Brazila.
3.3. SVJETSKO TRŽIŠTE GENETSKI MODIFICIRANIH
POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA
U proteklim desetljećima su se dogodile velike promjene i otkrića u području
proizvodnje poljoprivrednih proizvoda. Kako bi se povećao urod poljoprivrednih usjeva i
zaštitilo od neželjenih utjecaja, razvio se genetski inženjering koji na određeni način mijenja
samu strukturu biljke te ju tako čini otpornijom.
Takav način proizvodnje naišao je, s jedne strane na prihvaćanje, a s druge na
protivljenje, dok velike i moćne korporacije imaju značajan utjecaj na svjetsku razmjenu
poljoprivrednim proizvodima.
25
Na Grafikonu 6. prikazano je kretanje uzgoja genetski modificiranih biljaka, na
globalnoj razini, u razdoblju od 1996-2013. godine, podaci su izraženi u milijunima hektara.
Grafikon 6: Uzgoj genetski modificiranog bilja (u razdoblju od 1996. do 2013., u milijunima
hektara)
Izvor: GMO Compas, 2014., Genetically modified plants: Global cultivation on 174 million hectares,,
dostupno na: http://www.gmo-
compass.org/eng/agri_biotechnology/gmo_planting/257.global_gm_planting_2013.html, preuzeto:
19.03.2015.)
Uzgoj genetski modificiranog bilja na globalnoj razini iz godine u godinu raste. Tako je
u 2013. godini veličina usjeva GMO-a porasla na 174 milijuna hektara, dok 18 milijuna
poljoprivrednika koristi GMO sjeme. Najveće povećanje usjeva zabilježeno je u Brazilu. No,
sve u svemu, trend rasta GMO usjeva je usporen (GMO Compas, 2014).
Zemlje koje posjeduju najveći broj usjeva su SAD (70,1 milijun hektara), Brazil (40.3
milijuna hektara), Argentina (24,4 milijuna hektara), Indija (11 milijuna hektara), Kanada
(10,8 milijuna hektara) te Kina (4,2 milijuna hektara) (GMO Compass, 2014).
Brazil je povećao svoje GMO usjeve sa 36,7 na 40,3 milijuna hektara, Indija je
povećala uzgoj GMO pamuka na 11 milijuna hektara, što pokriva 95% indijskog uzgoja
pamuka, dok je Kanada GMO usjeve smanjila za 0,8 na 10,8 milijuna hektara.
Industrijske zemlje Zemlje u razvoju Ukupno
26
Na svjetskom tržištu postoji deset velikih korporacija koje kontroliraju gotovo ukupno
svjetsku ponudu sjemena za sadnju poljoprivrednih kultura. Više od 75% sjemena posađenog
na svim poljima diljem svijeta dolaze upravo od tih deset korporacija, a gotovo 50% tog
sjemena otpada na samo tri korporacije (Nation of change, 2013.).
Na Grafikonu 7. prikazano je deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom
genetski modificiranog sjemenja.
Grafikon 7.: Tržišni udjeli deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom genetski
modificiranog sjemenja
Izvor: Nation of change, 2013., The 10 companies contorlling the world´s seed supply, dostupno na:
http://www.nationofchange.org/10-companies-controlling-world-s-seed-supply-1382363748, preuzeto:
23.5.2013.
Monsanto (SAD) je najveća korporacija za ponudu sjemena za poljoprivredne kulture.
Godišnje zarađuje više od 11,8 milijardi dolara, a od ukupno posađenih usjeva, 27% potječe
upravo od Monsantovog sjemenja (Nation of change, 2013.).
Dupont (Pioneer) (SAD) kao druga najveća korporacija za ponudu sjemenja godišnje
zarađuje više od 4 milijarde dolara. Njezin udio na svjetskom tržištu sjemena iznosi 17%. Ova
korporacija zajedno sa Monsantom i Cargillom je potrošila više od 25 milijuna dolara na
onemogućavanje zahtjeva za označavanjem GMO-a u SAD-u (Nation of change, 2013.).
27%
17%
9%5%
4%3%2%
2%
2%
29%
Monsanto
Dupont (Pioneer)
Syngenta
Groupe Limagrain
Land‘O Lakes
KWS AG
Bayer Crop Science
Sakata i Takii
Trifolium
Ostali
27
Syngenta (Švicarska) je jedan od najvećih konkurenata Monsantu, njihov tržišni udio u
ponudi sjemena iznosi 9%. Ova korporacija je treća najveća tvornica sjemenja na svijetu
(Nation of change, 2013.).
Groupe Limagrain je Francuska tvrtka koja je četvrta najveća tvornica sjemena u
svijetu. Posjeduje 5% tržišta sjemena i od prodaje zarađuje više od 1,5 milijardi eura godišnje
(Nation of change, 2013.).
Land´O Lakes (SAD) godišnje na prodaji sjemenja zaradi oko neto 76,9 milijuna dolara.
Njihov tržišni udio iznosi prosječno 4% (Nation of change, 2013.).
KWS AG je Njemačka tvrtka koja zauzima oko 3% tržišta te ostvaruje zaradu od 702
milijuna dolara godišnje. Bayer Crop Science također Njemačka tvrtka na koju otpada oko
2% tržišnog udjela i zarađuje prosječno 525 milijuna dolara godišnje od prodaje sjemenja
(Nation of change, 2013.).
Iduće tri korporacije su japanski Takii i Sakata koje zauzimaju oko 2% tržišta i Danski
DLF Trifolium koji također zauzima oko 2% tržišnog udjela. Sve tri korporacije zarađuju oko
4 do 5 milijuna dolara od prodaje na godišnjoj radini (Nation of change, 2013.).
Snaga proizvođača genetski modificirane snage se očituje u podatku koji govori da kada
se Europska unija (odnosno Francurka) usprotivila uvozu genetski modificiranog sjemena,
Monsanto, koji je najveći proizvođač GMO sjemena, je zatražio potporu američke vlade.
Monsanto je zatražio da se sve zemlje koje odbiju suradnju, uvoz GMO sjemena, ekonomski
kazne (Agroklub, 2012.).
Problem u trgovanju GMO proizvodima nije rijetka pojava. Razlog tome je što mnoge
zemlje imaju različite propise, postupke ispitivanja i odobravanja GMO proizvoda kako bi se
oni mogli plasirati na tržište, također nemaju sve zemlje isti stav oko označavanja takvih
proizvoda. Neke zemlje brane uvoz i prodaju genetski modificiranih proizvoda, dok je u
drugim zemljama veliki dio proizvodnje pojedinih kultura genetskog podrijetla, kao što su
kukuruz i soja, te prilikom skladištenja, transporta i obrade urod genetskog podrijetla miješaju
sa urodom koji nije modificiran. Te zemlje smatraju da bi bilo nepotrebno i skupo odvajati
usjeve te da je označavanje GMO proizvoda ništa drugo doli nepotrebna trgovinska barijera
(WTO, 2015.).
28
Najveći dio teritorija Europske unije je slobodan od uzgoja genetski modificiranih
organizama. To prikazuje slika u nastavku koja se temelji na podacima iz 2012. godine.
Slika 3.: Područje EU-a slobodno od uzgoja GMO-a (2012.)
Izvor: GMO free regions, n.d. Maps of GMO – free zone sin Europe, dostupno na: http://www.gmo-
free-regions.org/gmo-free-regions/maps.html, preuzeto: 23.5.2015
Europska unija nije pobornik genetski modificirane hrane, ona strogo kontrolira prodaju
i uzgoj GMO-a u Uniji, bilo za ljudsku ili životinjsku upotrebu, a prisutnost GMO-a je
označena na etiketama proizvoda. Budući Europska unija potiče kvalitetnu, organsku
poljoprivredu te potiče svijest o zdravlju, kvaliteti i sigurnosti hrane kod svojih potrošača, ona
zahtjeva informiranost svojih potrošača o prisutnosti genetski modificiranih organizama
(Kandžija i Cvečić, 2010.).
Općine bez GMO-a i
proglašena poljoprivredna područja bez GMO-a Pokrajine, departmani i
prefekture bez GMO-a
Regije koje su potpisale
Povelji iz Firence i
članice su Europske mreže regija bez GMO-a
Ostala EU područja i područja izvan EU-a
(osjenčano)
Regija bez GMO-a
29
4. DETERMINANTE SVJETSKOG TRŽIŠTA GMO
POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA
Na tržište genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda utječe nekoliko
komponenata, od kojih su najbitniji utjecaji Svjetske trgovinske organizacije,
multinacionalnih korporacija, Europske regulative te pozitivne i negativne posljedice GMO-a.
4.1. UTJECAJI SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE NA
TRGOVINU GMO-OM
Komercijalizacija GMO proizvoda započinje tek 1996. godine, dakle nakon osnivanja
WTO-a 1994. godine. Upravo zbog toga se trgovinski propisi koji su doneseni u okviru
Urugvajske runde pregovora (1986.-1994.) nisu odnosili na takvu vrstu proizvoda. No, bez
obzira na to, pitanje zdravlja ljudi, odnosno, proizvoda koji bi mogli štetiti zdravlju ljudi,
životinja ili biljaka, je odigralo veliku ulogu u pregovorima u okviru Urugvajske runde
(International center of trade and sustainable development, 2015.).
Svjetska trgovinska organizacija svojim mjerama ne zahvaća uzgoj GMO proizvoda, ali
njena pravila postaju relevantna kada se radi o trgovini GMO proizvodima između zemalja.
Dakle, pravila GATT-a nalažu da zemlja uvoznica ne može primjenjivati manje povoljan ili
nepovoljan tretman određenim grupama proizvoda koji potječu iz zemalja članica WTO-a.
diskriminacija određenih proizvoda, npr. soje nekih inozemnih dobavljača je kršenje klauzule
„najpovlaštenije nacije“, dok je dodatno testiranje ili označavanje uvezenih proizvoda
tretirano kao kršenje načela „nacionalnog tretmana“ (International center of trade and
sustainable development, 2015.).
Ugovor koji se više odnosi na pitanje GMO-a je Ugovor o sanitarnim i fitosanitarnim
mjerama (SPS) u okviru WTO-a koji je omogućio ograničavanje uvoza s obzirom na
sigurnost proizvoda za zdravlje ljudi. Ugovor se odnosi na sigurnost i zaštitu ljudi, životinja i
biljaka te se upravo njime može u određenoj mjeri ograničiti ili čak zabraniti uvoz određenih
proizvoda, kao npr. GM kukuruza ili soje. No, kako bi to bilo moguće, potrebno je imati
znanstveno dokazane podatke koji govore o negativnim utjecajima. Uz to SPS sporazum
potiče rad prema standardima CODEX-a, tijela zajednički upravljanog od strane Organizacije
za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To tijelo potiče
postavljanje međunarodnog standarda za hranu, odnosno, postavljanja zajedničkih pravila i
30
smjernica u vezi sigurnosti međunarodne trgovine hranom (International center of trade and
sustainable development, 2015.).
Ugovor o tehničkim barijerama i trgovini (TBT) u okviru WTO-a omogućava tehničke
regulative, uključujući označavanje proizvoda te ocjenjivanje sukladnosti. Prema tom
ugovoru, proizvod uvezen u određenu zemlju podliježe pravilima upravo te zemlje te su zbog
toga proizvođači prisiljeni pridržavati se određenih pravila kako bi mogli izvoziti u tu zemlju.
Dakle, svaka zemlja može odlučiti hoće li zahtijevati označavanje GM hrane (International
center of trade and sustainable development, 2015.).
4.2. UTJECAJI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA NA TRGOVINU GMO-
OM
Multinacionalne korporacije koje se bave proizvodnjom GMO proizvoda imaju velik
utjecaj na donesene odluke u vezi s takvom vrstom proizvoda. poznati su podaci o politički
nekorektnim postupcima, odnosno, osoba koja je zadužena za američku politiku kasnije
postaje potpredsjednik najveće GMO korporacije. Uz to, u određenim situacijama su
korporacije podmićivale u milijunima dolara kako se ne bi vršila testiranja nad genetski
modificiranim proizvodima. Korporacija Monsanto je američkom Ministarstvu pravosuđa
platila kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je ponudila mito velikom broju indonezijskih
službenika kako bi dobila odobrenje za GM pamuk (Znakovi vremena, n.d.).
Također, postoje primjeri o izravnim prijetnjama visokih dužnosnika znanstvenicima
koji su otkrili inkriminirajuće dokaze ili koji su samo izrazili sumnju u vezi s genetičkim
inženjeringom. Primjer toga je američki znanstvenik koji je radeći na projektu, sponzoriranom
od strane vlade, otkrio da štakori koji su hranjeni GM rajčicom imaju ozbiljna zdravstvena
oštećenja. Izašavši s tim podacima u javnost, sljedećeg dana znanstvenik je otpušten (Znakovi
vremena, n.d.).
Američka GMO korporacija, Monsanto, je zahtijevala od svoje vlade da ekonomski
kazni države koje odbijaju suradnju. Tako je zatražila da se izvrši pritisak na Francusku koja
je odlučila zabraniti neke vrste Monsantovog kukuruznog sjemena (Advance, 2013.).
31
Na taj način korporacije utječu na trgovinu genetski modificiranih organizama pritiščući
svoje vlade na izglasavanje zakona koji su im odgovarajući, a znanstvenicima ili prijete ili
koriste mito kako bi prikrili negativne posljedice genetskog inženjeringa.
4.3. UČINCI GMO-A NA POTROŠAČE I OKOLIŠ
Jedan od bitnih utjecaja na trgovinsku razmjenu GMO proizvodima je sam stav o
karakteristikama i kvaliteti takve vrste proizvoda. Genetski modificirana hrana susrela se s
mnogo zagovornika i protivnika. Dok jedna strana ističe pozitivne strane GMO-a, kao što je
povećanje usjeva i otpornosti biljaka, druga strana izlaže negativne posljedice korištenja i
konzumiranja GMO-a.
Problem u trgovini genetski modificiranim organizmima je i njihovo djelovanje na
okoliš i zdravlje ljudi. Provedena su mnoga istraživanja koja iznose podatke u korist ili protiv
genetskog inženjeringa.
Neke od pozitivnih karakteristika genetskog inženjeringa je mogućnost povećanja
prinosa. Kako bi se osigurala veća količina, odnosno opskrbljenost tržišta riboflavinom
(vitaminom B2), farmaceutska industrija je morala klonirati bakteriju roba Subtilis kako bi
povećala prinose tog vitamina. Također, genetskom manipulacijom kukuruza se iz njegovih
klica dobije bolji odnos nezasićenih i zasićenim masnih kiselina, pšenica bolje podnosi mraz,
a sjeme pamuka daje više ulja (Vrgoč, 2009.).
Znanstvenici su stvorili genetski modificiranu rižu (tzv. zlatna riža) koja sadrži velike
količine vitamina A, koji je vodeći uzrok sljepoće kod čak 250 milijuna djece. Ekonomski
stručnjaci opisuju taj razvoj vitamina A kao borbu za poboljšanje zdravlja milijuna siromašnih
ljudi (Food and agriculture organization od the United Nations, 2005.).
Još neke prednosti genetski modificira hrane je modificiran prehrambeni sastav,
odnosno povećana količina bjelančevina i vitamina, promijenjen sastav masti. Također GMO
omogućava produljenje vijeka trajanja, povećan prinos (veličina ploda, otpornost na sušu ili
niske temperature) te otpornost na bolesti (Vrgoč, 2009.).
Genetskim inženjeringom se može poboljšati svojstvo hrane tako da ona više ne utječe
štetno na ljudski organizam, npr. moguće je stvoriti žitarice bez glutena, bjelančevine koje
kod nekih ljudi, koji boluju od crijevnih bolesti, mogu uzrokovati tegobe (Čorić, 2003.).
32
No, geni koji usjeve održavaju „zdravima“, odnosno štite ih od insekata i nametnika,
ugrožavaju kako štetne insekte, tako i one korisne, te na taj način utječu na prirodne
hranidbene lance i ravnotežu, mogu doprinijeti smanjenju prirodne raznolikosti te čak dovesti
do izumiranja određenih osjetljivih vrsti kao što je pčela.
Također, genetski modificirani usjevi zagađuju okoliš tako što stalnih prskanjem
herbicidima i pesticidima zagađuju tlo, podzemne vode, a samim time zagađuju i usjeve koji
nisu genetski modificirani. Tako da i usjevi koji su u blizini genetski modificiranih usjeva
poprimaju GMO materiju (Znanost, 2013.).
Provedena su brojna istraživanja o utjecaju GMO-a na životinje i ljude, a neka od njih
potvrđuju kako genetski modificiran kukuruz može izazvati tumore i skratiti životni vijek, kod
glodavaca je smrtnost dvostruko veća, dok je pet puta povećana opasnost od oštećenja jetre i
bubrega, dolazi do poremećaja imunološkog sustava. Utvrđeno je da se u 93% slučajeva kod
ženki glodavaca tumor pojavio u drugoj godini života, što kod čovjeka odgovara dobi od 35-
40 godina. Kod hrčaka, hranjenih genetski modificiranom hranom, je ustanovljeno da u trećoj
generaciji dolazi do potpunog gubitka sposobnosti reprodukcije. Kod ljudi se pojavljuju
alergije, artritis, upala crijeva i autoimune bolesti (Alternativa za Vas, n.d.).
Nakon što je Monsantova genetski modificirana soja uvezana u Veliku Britaniju
porastao je trend alergija na soju za 50%, dok je slična situacija zabilježena u Rusiji i u SAD-
u. Upravo zbog navedenog postoji zabrinutost da GM žitarice pridonose porastu alergija i
imunološke osjetljivosti (Vrgoč, 2009.).
Osim opasnosti za zdravlje i okoliš, razlog ograničavanja GM usjeva na globalnoj razini
je i strah od smanjenja izvoza zbog političkog i regularnog okruženja u mnogim zemljama
izvan SAD-a koje se protive GMO-u.
4.4. REGULATIVA EUROPSKE UNIJE O GMO POLJOPRIVREDNIM
PROIZVODIMA
Europska unija, u skladu sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije, donosi odluke
koje su najbolje za njezine proizvođače i krajnje potrošače. Upravo zbog toga je sporno
pitanje uvoza i uzgoja genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda na području Unije.
33
Područja pomoću kojih EU regulira uvoz ili pak proizvodnju GMO proizvoda su
istraživanje i razvoj (npr. uvjeti u kojima se izvode eksperimenti, uvjeti testiranja), odobrenja
za komercijalizaciju, uključujući da se prije toga obavi znanstvena procjena rizika za čovjeka,
životinje, okoliš, nužna udaljenost GM usjeva od ekološke proizvodnje (ne GMO polja),
označavanje, post-komercijalni nadzor i odgovornosti te uvozne regulative (Food and
agriculture organization od the United Nations, 2005.).
Početkom 1990-ih godina Europska unija je odobrila uvođenje GMO-a u okoliš i na
tržište za eksperimentalne svrhe, cilj toga je bilo osiguravanje visoke i jedinstvene razine
zaštite zdravlja i okoliša ljudi (Food and agriculture organization od the United Nations,
2005.).
Godine 2002. na snagu je stupila nova direktiva koja ima za cilj zaštiti ljudsko zdravlje i
okoliš od namjernog uvođenja GMO-a te ujednačavanje zakona država članica o namjernom
uvođenju GMO-a. Direktiva uvodi obvezni post-marketinški nadzorni sustav GMO-a i
uspostavlja napredni sustav za izravno informiranje i savjetovanje javnosti o postupcima
odobrena GMO-a i uspostavljanja sustava označavanja (Food and agriculture organization od
the United Nations, 2005.).
Direktiva donosi postupke i kriterije koji se moraju ispunjavati pojedinačno od slučaja
do slučaja, a podrazumijevaju procjenu rizika za zdravlje ljudi, za okoliš, otpuštanje GMO-a u
okoliš, pozicioniranje na tržištu, otpad te označavanje i pakiranje. Procjena rizika treba
procijeniti negativne učinke GMO-a, bilo izravne ili neizravne, neposredne ili odgođene,
uzimajući u obzir dugoročne posljedice na zdravlje ljudi i okoliš. Dakle, direktiva predviđa
prilično složen postupak odobravanja proizvoda genetskog podrijetla (Food and agriculture
organization od the United Nations, 2005.).
U srpnju 2003. godine institucije EU-a su dogovorile dva nova propisa, o reguliranju i
stavljanju proizvoda na tržište te označavanje hrane i hrane za životinje koje sadrže GMO.
Proizvodi koji su ovlašteni od strane Unije unose se u javni registar GM hrane i hrane za
životinje, a odobrenje se odnosi na razdoblje od 10 godina pod uvjetom post-marketinškog
praćenja (Food and agriculture organization od the United Nations, 2005.).
Za zemlje poput EU-a i Japana koje su veoma strogih regulativa i koje imaju pristup
„bez rizika“ glavna preokupacija je uspostaviti stroge uvjete za uvoz proizvoda, kako bi mogli
garantirati svojim potrošačima visoku razinu zaštite zdravlja i okoliša. Nametnute su stroge
34
kontrole prilikom oglašavanja GMO-a i GM proizvoda, uz to, nametnuto je označavanje
proizvoda kako bi se potrošači pravilno informirali (Food and agriculture organization od the
United Nations, 2005.).
Označavanje prehrambenih proizvoda omogućava potrošačima uvid u informacije o
sastavu i sadržaju proizvoda, o podrijetlu proizvoda ili metodama proizvodnje. Takav pristup
Europske unije dobio je naziv „od farme do stola“, a jamči sigurnost hrane od proizvodnog do
prodajnog procesa (Kandžija i Cvečić, 2010.).
Pravila o označavanju genetski modificirane hrane i hrane za životinje odnosi se na
označavanje proizvoda koji se isporučuju do krajnjeg potrošača i do masovnih ugostitelja, a
koji sadrže genetski modificirane organizme i koji se proizvode od genetski modificiranih
organizama.
Tako bi se označavao npr. genetski modificiran kukuruz ili rajčica koji služe kao hrana
ili kao sastojci u prehrambenim proizvodima, sojino ulje koje se dobiva od genetski
modificirane soje, aditivi u hrani koji su izvedeni iz sojina ulja itd. No, nije sve pokriveno
zahtjevom za označavanje, sir koji u svojoj proizvodnji koristi enzime genetskog podrijetla te
mlijeko, jaja i meso životinja koje su hranjene genetski modificiranom hranom ne zahtijevaju
označavanje.
Ako je prisutnost genetski modificiranih organizama u proizvodu do 0.9% ne zahtjeva
se označavanje, ali samo pod uvjetom da je prisutnost GMO-a tehnički neizbježna. No, ako
proizvođač namjerno dodaje GMO, pa čak i ispod praga od 0,9%, označavanje je nužno
(Andersen, L., B., 2010.).
Uzgoj genetski modificiranih usjeva je dopušten samo nakon detaljne procjene rizika, a
na zahtjev zemalja članica Vijeće EU-a je donijelo prijedlog prema kojem bi zemlje članice
imale fleksibilnost o odlučivanju o GM usjevima u svojim zemljama (Europski parlament,
2015.).
Europska unija ima najrigoroznija pravila što se tiče regulacije uzgoja i trgovanja
genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima, a pravila o označavanju koja je EU
uvela smatrana su kao kršenje pravila koja su donesena sporazumom sa WTO.
35
4.5. UČINCI EUROPSKE REGULATIVE O GMO-U
SAD, Kanada i Argentina su u svibnju 2003. godine prijavile WTO-u slučaj protiv
Europske unije u vezi režima za genetski modificirane organizme. Politikama Europske unije
o GMO-u je smanjen izvoz iz navedenih zemalja na tržište Europske unije, a WTO je u
studenom 2006. godine presudio protiv europskog režima o GMO-u. Ocjenjeno je kako
europske mjere za određene proizvode imaju negativan učinak na trgovinu, kao i zaštitne
mjere koje su poduzele Njemačka, Italija i Grčka. Također, izneseno je kako je EU odstupila
od sporazuma (SPS) koji govori o sprječavanju trgovinskih barijera u trgovini poljoprivrednih
proizvodima u okviru WTO-a. Tim sporazumom se nastoje izbjeći trgovinske barijere pod
krinkom sanitarnih i fitosanitarnih zahtjeva.
Zakonodavstvo Europske unije o GM proizvodima provodi se od početka 90-ih godina
prošlog stoljeća te ima dva glavna cilja, zaštita ljudi i okoliša i slobodno kretanje sigurnih
GM proizvoda u Europskoj uniji. Hrana za ljude i hrana za životinje može biti stavljena na
tržište tek nakon znanstvene procjene o svim rizicima vezanim za te proizvode, a za te
procjene je odgovorna Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).
Europska unija je najavila prilagodbu donesenoj odluci, no zatražila je rok za
prilagodbu od 12 mjeseci. No, taj rok je nekoliko puta odgođen. Između SAD-a i EU-a je do
2008. godine održano sedam sastanaka o GMO pitanju. Nadalje, Argentina i EU su
dogovorile produljenje razdoblja za prilagodbu koje je isteklo 28. veljače 2010. godine, a s
Kanadom je postignut dogovor o produljenju do 2009. godine (Disdier i Fontagne, 2010.).
Regulativama EU-a o GMO-u je najviše pogođen SAD, poglavito izvoz kukuruza.
Izvoz u Europsku uniju je od velike važnosti za SAD, točnije, američki izvoz kukuruza,
kukuruznog glutena, uljane repice i pamuka u EU iznosi 26,4% ukupnog izvoza navedenih
proizvoda. Što se Kanade i Argentine tiče njihov izvoz u EU navedene skupine proizvoda čini
28,1% za Kanadu i 3,7% za Argentinu. Prema procjenama, u razdoblju od 2003. do 2005.
godine, izvoz SAD-a u EU je opao za 1.97 milijardi dolara. Kanada je smanjila izvoz u EU za
349,6 milijuna dolara, dok je izvoz Argentine u EU smanjen za 52,2 milijuna dolara (Disdier i
Fontagne, 2010.).
36
Europska unija svojim aktivnostima i regulativama usmjerenim ka GMO proizvodima
nije utjecala samo na zemlje proizvođače takvih proizvoda, već i na trgovinske odluke drugih
zemalja.
U 2002. godini Zambija je odbila američku ponudu kukuruza koja je sadržavala GM
proizvode. Razlog tome je bila zabrinutost u pogledu neizvjesnosti o sigurnosti GM kukuruza
za prehranu ljudi, briga o onečišćenju domaćih sorti te zbog zabrinutosti da bi to moglo
ugroziti izvoz govedine i kukuruza u Europsku uniju. Dok je Uganda odobrila uvoz GM
proizvoda isključivo za potrošnju, a ne za uzgoj (Food and agriculture organization od the
United Nations, 2005.).
Budući su Europska unija i Japan odbijali konzumirani hranu od GM soje te meso,
mlijeko i jaja od životinja koja su hranjenja GM sojom, Argentina je počela ponovno razvijati
tržište konvencionalnih sorta soje (Novi svjetski poredak, 2013.).
Gubitak statusa „GMO free“ (slobodno od GMO-a) može kod nekih zemalja, imati
negativne posljedice za cijeli izvozni sustav poljoprivrednih proizvoda. To se događa zbog
potrošačke percepcije koja čak i proizvode koji nemaju veze sa GMO-om povezuju upravo s
tim, a takva je reakcija poglavito u zemljama EU-a (Food and agriculture organization od the
United Nations, 2005.).
37
5. PERSPEKTIVE EUROPSKE UNIJE U PODRUČJU
TRGOVINE GENETSKI MODIFICIRANIM
POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA
Poljoprivreda je dugi niz godina sporno pitanje između WTO-a i zemalja članica,
poglavito Europske unije koja je izrazito protekcionistička u tom području, no, kako se čini
EU pomalo popušta pred pritiscima zemalja izvoznica GM proizvoda.
5.1. PRIJENOS OVLASTI EUROPSKE UNIJE NA ZEMLJE ČLANICE
Europska unija je prenijela ovlast o odlukama o uzgoju GMO-a na teritoriju Unije na
države članice. Tom odlukom se članicama omogućuje da dodatno ograniče uvođenje GMO
kultura u okoliš ili da, ako to žele, lakše mogu započeti uzgoj GM kultura. Prema riječima
stručnjaka, ta direktiva omogućava razvoj biotehnologije i njezine primjene na teritoriju EU-a
te bi moglo doći do naglog povećanja broja zemalja koje će započeti s uzgojem GMO kultura
(Tportal, 2015.).
Bivše ministrica zaštite okoliša, Mirele Holy, smatra da je takva direktiva zapravo
velika opasnost, budući se omogućava velikim korporacijama da vrše pritisak na pojedine
članice EU-a u vidu tužbi protiv onemogućavanja stvaranja profita temeljem slobodne
trgovine (Agroklub, 2015.).
Budući je Europska unija pod pritiskom otvaranja svog tržišta GMO-u važno je
sagledati mogućnosti i posljedice koje bi se ukazale otvaranjem ili pak zatvaranjem tržišta. Te
posljedice se lako mogu vidjeti na primjerima drugih zemalja.
Ako bi EU otvorila svoje tržište, odnosno svoje oranice, velikim poljoprivrednim
korporacijama mogla bi imati ekonomske koristi od toga. Porastao bi izvoz na razini Unije te
bi se poboljšali i politički odnosi sa zemljama izvoznicama GM proizvoda. Istraživanjem je
pokazano da bi npr. Rumunjska uzgojem GMO kukuruza, na velikim površinama, mogla
zaraditi 21.500.000€, a EU članice godišnje gube 929.000.000€ jer ne uzgajaju GMO kulture
(EuropaBio, 2014.).
38
No, s druge strane, to bi moglo biti kobno za domaće poljoprivrednike. Primjer toga je
Argentina, koje je dopuštanjem velikoj korporaciji ulazak na domaće oranice osudila svojih
čak 200 tisuća malih poljoprivrednika na iseljavanje iz zemlje (Novi svjetski poreda, 2013.).
Naime, jedno istraživanje je pokazalo kako proizvodnja GM soje zahtjeva iste troškove
kao i konvencionalna proizvodnja, no, GM proizvodnja donosi manje prinose te
poljoprivrednicima ostaje manje profita (Kameleon, 2009.).
Osim ekonomskih i socijalnih posljedica, važno je sagledati utjecaje na okoliš i zdravlje
ljudi. Kao prvo, potrebno je osigurati dovoljan broj obradivih površina za uzgoj, a to se,
dakako, postiže sječom šuma. Regije u kojima se uzgajaju genetski modificirani usjevi
godišnje se prskaju sa oko 200 do 300 milijuna litara herbicida. Upravo u tim regijama uočeni
su veliki zdravstveni problemi stanovništva te je zabilježeno čak 40 novih vrsta biljnih bolesti
(Novi svjetski poredak, 2013.).
Uz to, genetski materijal s jedne oranice lako dolazi do druge koja nije GMO, putem
vjetra ili pak podzemnih voda. Dakle, konvencionalna ili organska polja ili oranice moraju biti
dovoljno udaljeni od GMO usjeva kako ne bi poprimili GM materiju. Što bi zapravo značilo
seljenje oranica ili izolacija GMO usjeva (Kameleon, 2009.).
No, s druge strane, kada bi EU potpuno zabranila uvoz ili uzgoj GMO kultura i
proizvoda i to bi izazvalo nezadovoljstvo europskih proizvođača koji pokušavaju ostati
konkurentni na svjetskom tržištu, a godišnje im manjka oko 35 milijuna tona proteinskih
dodataka za stočnu hranu. Upravo zbog tih manjkova prisiljeni su uvoziti iz Argentine i
Brazila GMO hranu. Naime, GMO soja je čak 30% jeftinija od obične.
Svaka od navedenih opcija ima svoje pozitivne i negativne strane, potrebno je samo
dobro promisliti kako bi se izvuklo ono najbolje iz zatečene situacije.
5.2. TRANSATLANTSKO TRGOVINSKO I INVESTICIJSKO
PARTNERSTVO (TTIP)
Transatlantski trgovinski i investicijski sporazum (TTIP) je partnerstvo između SAD-a i
U-a, a odnosi se na trgovinu i ulaganja između navedenih zemalja. Partnerstvom bi se ukinula
trgovinska i investicijska ograničenja u obliku carina i birokracija, dok bi rezultat bilo
39
poticanje gospodarstva, stvaranje novih radnih mjesta, povećanje ponude te smanjenje cijena
za potrošače. Potaknula bi se trgovina između zemlja potpisnica te bi Europska poduzeća
lakše sudjelovala na natječajima vlade SAD-a, a izvoz iz SAD-a u EU bi i dalje trebao biti u
skladu s visokim standardima zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja (Europska komisija,
2015.).
Korist od ovog sporazuma bi mogli imati i europski poljoprivrednici, budući EU izozi
visoko kvalitetne proizvode (sir, vino, malinovo ulje) na koje SAD naplaćuje carinu od 30%
što uvelike povećava cijenu tih proizvoda te su oni samim time preskupi za američko tržište,
što otežava europskim proizvođačima izvoz u SAD. TTIP sporazumom bi se suzbile carine te
omogućio lakši izlazak europskih proizvođača na američko tržište (Europska komisja, 2015.).
No, glavna briga europskih potrošača je olakšavanje trgovine, odnosno olakšani ulazak
genetski modificiranih proizvoda na tržište EU-a te utjecaji na okoliš i zdravlje ljudi i
životinja.
Prema navodima Europske komisije TTIP sporazumom se neće mijenjati zakonske
regulative EU-a, odnosno i dalje će biti na snazi visoki standardi kojima se štiti ljudsko i
životinjsko zdravlje, okoliš te potrošači. Europski strogi sustav odlučivanje o GMO-u u Uniji
je odvojen od pregovora o trgovini te se o tom pitanju ne može pregovarati u okviru TTIP-a.
Kao i do sada, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) će ocjenjivati sve zahtjeve za
prodaju GMO proizvoda na području Europske unije (Europska komisija, 2015.)
Između SAD-a i EU-a je dogovoreno da se neće mijenjati postojeća pravila o sigurnosti
hrane te da Europska unija zadržava svoje restrikcije o hormonski tretiranim organizmima.
Uzgoj genetski modificiranih organizama podliježe zakonima Europske unije, zemlje članice
EU-a se također moraju složiti oko uzgoja GMO-a te TTIP sporazum ne može utjecati na to
pitanje. Također. TTIP sporazum neće utjecati na zakone koji se odnose na dobrobit životinja
(Europska komisija, 2015.).
Postoji mogućnost da jeftiniji proizvodi SAD-a preplave europsko tržište te tako ugroze
neke poljoprivredne proizvode EU-a (hrana za životinje, sastojci za prehrambenu industriju),
no u tom slučaju EU bi pregovarala o uvoznim kvotama (Europska komisija, 2015.).
40
6. ZAKLJUČAK
Poljoprivreda je već dugi niz godina sporno pitanje u okviru Svjetske trgovinske
organizacije, koja pokušava raznim mjerama liberalizirati njezin promet na međunarodnoj
razini. No, to nije jednostavan zadatak budući sve zemlje teže protekcionističkom režimu u
sektoru poljoprivrede. U Europskoj uniji, sektor poljoprivrede je daleko najstrože formiran,
odluke koje donosi prate ono što je najbolje za potrošače i za proizvođače poljoprivrednih
proizvoda. Upravo zbog toga EU se našla u središtima raznih sukoba, poglavito sukoba sa
SAD-om, najvećim proizvođačem genetski modificiranih proizvoda.
Kroz rad je moguće uvidjeti položaj Europske unije u sustavu svjetske trgovine,
odnosno, položaj i značenje u ukupnom svjetskom uvozu i izvozu poljoprivrednih proizvoda.
Europska unija je najveći svjetski uvoznik poljoprivrednih proizvoda, dok slijede SAD, Kina i
Japan. Što se tiče izvoza, Europska unija je najveća trgovinska sila, a slijede ju SAD, Brazil te
Kina. Prema tim podacima je vidljiva važnost Europske unije u prometu poljoprivrednim
dobrima u okviru svjetske razmjene. Osim toga, EU predstavlja mnogim zemljama glavnog
trgovinskog partnera.
Prikazom statističkih podataka u diplomskom radu, vidljivo je kako poglavito SAD
ovisi o izvozu u Europsku uniju, odnosno, najveći dio izvoza iz SAD-a je namijenjen za
tržište Europske unije. Dakle, svaka odluka Europske unije, koja ograničava ili sprječava,
slobodan protok dobara u Europsku uniju, za SAD označava gubitke.
SAD, koji je najveći izvoznik u Europsku uniju, je ujedno i najveći proizvođač GMO
proizvoda. Od deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom GMO sjemenja, dvije
najveće su upravo iz SAD-a, a zauzimaju 44% udjela u svjetskom tržištu sjemenja. Budući je
Europska unija protivnica GMO-a, ona ograničava uvoz takve vrste proizvoda na svoje
tržište, što izrazito pogađa glavne proizvođače.
Svojim procjenama rizika za okoliš i zdravlje ljudi u području prometa poljoprivrednih
proizvoda, Europska unija nastoji osigurati ravnotežu na unutarnjem tržištu, zaštiti domaće
proizvođače poljoprivrednih proizvoda ali i kvalitetnu ponudu na domaćem tržištu te tako
osigurati vlastite potrošače. Također, odlukom o označavanju genetski modificiranih
poljoprivrednih proizvoda želi informirati svoje potrošače, kojima je usadila svijest o važnosti
kvalitete i sigurnosti hrane. No, u tom procesu nailazi na žestoko protivljenje velikih
41
izvoznica genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda, a to su SAD, Kanada i Argentina.
Protekcionizam Europske unije je pred WTO-om prikazan kao trgovinska barijera, odnosno
stvaranje prepreka i ograničenja za slobodnu i liberalnu međunarodnu razmjenu kojoj WTO
teži.
Naime, budući je Europska unija bila pod velikim pritiskom prenijela je ovlast
odlučivanja o uzgoju GMO kultura na svom teritoriju na zemlje članice te time izazvala
brojne kritike protivnika GMO-a.
Kroz diplomski rad je prikazano kako Europske regulative i mjere ograničavanja
slobodnog kretanja genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda, imaju bitan utjecaj na
svjetsku trgovinsku razmjenu poljoprivrednih proizvoda. Odluke Europske unije ostavljaju
značajne posljedice na suradnju s glavnim trgovinskim partnerima, što je dokazano
odgovaranjem na ključna pitanja.
Položaj Europske unije na svjetskom tržištu je značajan budući je EU jedna od najvećih
uvoznica i izvoznica dobara, a kada se radi o poljoprivrednim proizvodima tada je i najveća.
Sukladno tome, kako je u radu i dokazano, regulative EU-a o genetski modificiranim
proizvodima izravno utječu na trgovinske odnose Europe i trgovinskih partnera te EU često,
zbog nedovoljnih dokaza o negativnim posljedicama GMO-a, snosi sankcije zbog
onemogućavanja slobodnog kretanja proizvoda.
Vidljivo je kako je hipoteza potvrđena. Odnosno, regulative Europske unije o kretanje
genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda na njenom unutarnjem tržištu uvelike utječu
na glavne proizvođače GMO-a, a samim time i na svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda.
Također hipoteza tvrdi da EU regulativa utječe i na odnose sa glavnim trgovinskim parterima,
kao što je SAD, što je u radu i potvrđeno.
42
LITERATURA
KNJIGE
1. Črnjar, M.,(2002.) Ekonomika i politika zaštite okoliša, Rijeka: Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci.
2. Kandžija, V. (2003.) Gospodarski sustavi Europske unij. Rijeka: Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci.
3. Kandžija, V. i Cvečić, I. (2010.) Ekonomika i politika Europske unije. Rijeka:
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
ČLANCI
1. Andersen, L., B., 2010. „The EU Rules on Labelling of Genetically Modified Foods:
Mission accomplished?“ preuzeto: 9.12.2014
2. Disdier, A., C., Fontagne, L., „Trade impact of European measures on GMOs
condemned by the WTO panel“ preuzeto: 9.12.2014
Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=92901,
preuzeto: 9.4.2015.
3. Vizjak, A., 2006. „Djelovanje međunarodnog monetarnog fona (MMF) unutar
međunarodne ekonomije“, Tourism and hospitality management, vol.12, no.1., str.
164.
INTERNET
1. Advance, 2012., Wikileaks: američka korporacija Monsanto prijeti državama koje
odbiju GMO hranu, dostupno na: http://www.advance.hr/vijesti/wikileaks-americka-
korporacija-monsanto-prijeti-drzavama-koje-odbiju-gmo-hranu/, preuzeto: 25.6.2015.
2. Agroburza, 2015., GMO-free Europe više ne važi, EU odobrila uzgoj GMO hrane,
Jakovina: Hrvatska je protiv!, dostupno na: http://www.agroburza.hr/2015/01/gmo-
free-europe-vise-ne-vazi-eu-odobrila-uzgoj-gmo-hrane-jakovina-hrvatska-je-protiv/,
preuzeto:25.5.2015.
43
3. Agroklub, 2012., Američke prijetnje EU zbog odbijanja GMO sjemena, dostupno na:
http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/americke-prijetnje-eu-zbog-
odbijanja-gmo-sjemena/6157/, preuzeto: 11.4.2015.
4. Alternativa za Vas, n.d., GMO – „Sjeme uništenja“, dostupno na: http://alternativa-za-
vas.com/index.php/clanak/article/oprez-gmo-brandovi, pregledano: 20.2.2015.
5. Čorić, A., 2003., Nedostatci i prednosti genetski modificirane hrane, dostupno na:
http://www.plivamed.net/?plivamed%5Bsection%5D=documentmanager&plivamed%
5Baction%5D=download&plivamed%5Bid%5D=2173&, preuzeto: 21.5.2015.
6. Deutsche Welle, 2014., CETA priprema teren za TTIP, dostupno na:
http://www.dw.de/ceta-priprema-teren-za-ttip/a-17959044, preuzeto: 21.5.2015.
7. EuropaBio, 2015., New rules on GMO trade would end EU internal market, dostupno
na: http://www.europabio.org/press/new-rules-gmo-trade-would-end-eu-internal-
market,preuzeto:21.5.2015
8. Europska komisija, 2013., Zajednička poljoprivredna politika (ZZP) i poljoprivreda u
Europi – Najčešća pitanja, dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-
13-631_hr.htm, preuzeto:25.6.2015.
9. Europska komisija, 2014., Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports,
dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf,
preuzeto: 23.3.2013.
10. Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP):
for our food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/cap-overview/2014_en.pdf, preuzeto: 21.5.2015.
11. Europska komisija, 2014., Carinska unije EU-a: štiti ljude i olakšava trgovinu,
dostupno na: http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/customs_hr.pdf, preuzeto:25.6.2015.
12. Europska komisija, 2014., Partnerstvo Europe i poljoprivrednika, dostupno na:
http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/agriculture_hr.pdf, preuzeto:25.6.2015.
13. Europska komisija, 2015., About TTIP, dostupno na:
http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ttip/about-ttip/, preuzeto: 21.5.2015.
14. Europska komisija, 2015., EU-Canada, Comprehensive economic and trade agreement
(CETA) dostupno na: http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ceta/, preuzeto:
21.5.2015.
15. Europska komisija, 2015., Food safety and animal and plant health in TTIP, dostupno
na:
44
http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153004.3%20Food%20safet
y,%20a+p%20health%20(SPS).pdf, preuzeto: 25.6.2015.
16. Europska komisija, 2015., The 1992 reform („MacSharry reform“), dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/1992-reform/index_en.htm,
preuzeto:26.6.2015.
17. Europska komisija, 2015., The crisis years I: the 1970s, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/crisis-years-1970s/index_en.htm,
preuzeto:26.6.2015.
18. Europska komisija, 2015., The history oft he CAP, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/index_en.htm, preuzeto: 26.6.2015.
19. Europska komisija, 2015., Transatlantic trade and investment partnership (TTIP),
dostupno na: http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ttip/about-ttip/questions-and-
answers/index_en.htm, preuzeto: 25.6.2015.
20. Europska komisija, n.d., Genetically modified organisms, dostupno na:
http://ec.europa.eu/food/plant/gmo/new/index_en.htm, preuzeto: 21.5.2015
21. Europska unija, n.d., Kako funkcionira Europska unija, dostupno na:
http://europa.eu/about-eu/index_hr.htm, preuzeto: 16. 3. 2015.
22. Europska unija, n.d., Trgovina, dostupno na: http://europa.eu/pol/comm/index_hr.htm,
preuzeto: 16.3.2015.
23. Europski parlament, 2015., „Parlament odlučio: Države članice same odlučuju o
ograničavanju i zabrani GM usjeva“, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-
room/content/20140902STO57801/html/Parlament-Dr%C5%BEava-%C4%8Dlanice-
same-odlu%C4%8Duju-o-ograni%C4%8Davanju-i-zabrani-GM-usjeva, pregledano:
14.4.2015.
24. Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na:
http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.
25. Food and agriculture organization od the United Nations, 2005., International trade in
GMOs and products: national and multilateral legal frameworks, dostupno na:
http://www.fao.org/fileadmin/user_upload/gmfp/resources/UNITED%20NATIONS%
20CONFERENCE%20ON%20TRADE%20AND%20DEVELOPMENT.en.pdf,
preuzeto: 25.5.2013.
45
26. Food and agricutrure organization of the United Nations, 2013., FAO Statistical
Yearbook 2013., dostupno na: http://www.fao.org/docrep/018/i3107e/i3107e.PDF,
preuzeto: 22.5.2015.
27. GMO Compas, 2014., Genetically modified plants: Global cultivation on 174 million
hectares, dostupno na: http://www.gmo-
compass.org/eng/agri_biotechnology/gmo_planting/257.global_gm_planting_2013.ht
ml, preuzeto: 19.03.2015.
28. GMO free regions, n.d. Maps of GMO – free zone sin Europe, dostupno na: http://www.gmo-
free-regions.org/gmo-free-regions/maps.html, preuzeto: 23.5.2015
29. Gospodarska diplomacija, n.d., Zajednička trgovinska politika Europske unije,
dostupno na: http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/, preuzeto:
25.6.2015.
https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/mc10_e/mc10_e.htm, preuzeto:
14.3.2015.
30. International ceneter of trade and sustainable development, 2015., A review of WTO
rules and GMO trade, dostpno na: http://www.ictsd.org/bridges-news/biores/news/a-
review-of-wto-rules-and-gmo-trade, preuzeto:25.6.2015.
31. Kameleon, 2009., 10 razloga zašto GMO hrana ne može prehraniti svijet, dostupno
na: http://udruga-kameleon.hr/tekst/1751/, preuzeto: 26.5.2015.
32. Nation of change, 2013., The 10 companies contorlling the world´s seed supply,
dostupno na: http://www.nationofchange.org/10-companies-controlling-world-s-seed-
supply-1382363748, preuzeto: 23.5.2013.
33. Novi svjetski poredak, 2013., Argentina i Indija – stravični primjeri posljedica GMO
uzgoja, dostupno na: http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/07/08/argentina-i-
indija-stravicni-primjeri-posljedica-gmo-uzgoja/, pregledano: 20.2.2015.
34. Savjetodavna služba, n.d., Razvoj Zajedničke poljoprivredne politike u EU, dostupno
na: http://www.savjetodavna.hr/vijesti/2/2787/razvoj-zajednicke-poljoprivredne-
politike-u-eu/, 25.6.2015.
35. Tportal, 2015., Što donose nova revolucionarna pravila EU-a o GMO-ima?, dostupno
na: http://m.tportal.hr/vijesti/365837/Sto-donose-nova-revolucionarna-pravila-EU-o-
GMO-ima.html, preuzeto: 27.5.2015.
36. Vrgoč, I.,2009., Genetski modificirana hrana, dostupno na:
http://www.pbf.unizg.hr/content/download/10708/50092/version/1/file/EGenetski+mo
dificirana+hrana.pdf, preuzeto: 21.5.2015.
46
37. Word trade organization, 2014., Tenth WTO Ministerial Conference“ dostupno na:
https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/mc10_e/mc10_e.htm, pregledano:
16.3.2015.
38. World trade organization, 2015., Genetically modified organisms (GMOs), dostupno
na: https://www.wto.org/english/tratop_e/sps_e/sps_agreement_cbt_e/c8s1p1_e.htm,
preuzeto: 24.5.2013.
39. Znakovi vremena, n.d., GMO hrana, dostupno na: https://www.znakovi-
vremena.net/gmo_hrana.htm, preuzeto: 25.6.2015.
40. Znanost, 2013., Genetski modificirana hrana: Za ili protiv?, dostupno na:
http://znanost.geek.hr/clanak/genetski-modificirana-hrana-za-ili-protiv/, pregledano:
11.4. 2015.
47
POPIS TABLICA
1. Tablica 1.Trgovina izvan EU-28 prema glavnim trgovinskim partnerima (2003. –
2013.)…………………………………………..……………………………………..15
2. Tablica 2. Trgovina izvan EU-28 prema glavnim proizvodima (2008., 2012. i
2013.).......……………………………………….……………………………………16
POPIS GRAFIKONA
1. Grafikon 1.: Sustav globalnog izvoza poljoprivrednih dobara (2000.-2010., u
milijardama dolara)…...………………………………………………………………13
2. Grafikon 2.: Glavni svjetski izvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011- 2013., u
milijardama eura)……………………………………………………………………..19
3. Grafikon 3.: Glavni svjetski uvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011-2013., u
milijardama eura)……………………………………………………………………..20
4. Grafikon 4. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU (2013, u postotcima)……….....21
5. Grafikon 5. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU (2013, u
postotcima)…………………………………………………………….……………...22
6. Grafikon 6: Uzgoj genetski modificiranog bilja (u razdoblju od 1996. do 2013., u
milijunima hektara)………………………………………………….…………..……25
7. Grafikon 7.: Tržišni udjeli deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom
genetski modificiranog sjemenja……………………………………………………..26
POPIS SLIKA
1. Slika 1.: Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU iz zemalja u razvoju (prosjek razdoblja
2011.-2013., u milijardama eura)…………………………………………………….23
2. Slika 2.: Trgovina poljoprivrednim proizvodima EU-a……………………………..24
3. Slika 3.: Područje EU-a slobodno od uzgoja GMO-a (2012.)………………………..28