vodičSUBOTA

ČAROBNI OSMIJEH

Kazalište Tvornica lutaka, ZagrebOvo je priča o Zagrebu iz perspektive siromašnog i tužnog dječaka Mrguda koji, kroz slučajno dobiveni dar osmijeha, odjednom doživljava preobražaj sebe i svoga grada.

Slavuj

Triko Cirkus Teatar, ZagrebU Slavuju nema zgušnjavanja ili izokretanja radnje. Situacija je jednostavna: obitelj s neudanom kćerkom u srednjim godinama koja upoznaje mladog muškarca koji se slučajno nađe u njihovoj blizini.

» Mala scena Ljetne, 18 h

bobočka ili drugih sto stranica filipa latinovicza

Kazalište Moruzgva, ZagrebBobočka je jedno od najkompleksnijih Krležinih ženskih lica, a okvir za njenu priču stvaraju mračni akordi kapitalizma...

» UP Juraj Šporer, 20 h

» UP Juraj Šporer, 11 h

Opatijski izbor

Prezentacija radionice » UP Juraj Šporer, 12 h

fenomenfen FENomen. Glasilo Festivala neovisnih kazališta Republike Hrvatske

4opatija / SUBOTA, 20. travnja 2013. / fen 2013. broj 4

Dok grad spava, FEN caruje! Tek nakon mraka vidi se sav njegov sjaj, kad uz glavnu uli-cu, ali i na ostalim “strateškim” pozicijama zasvijetle fen-statične reklame. Željko je za-gospodario strujom i “smotao“ ju je u slova i parole kojima se diči ovogodišnji Festival neovisnih kazališta u Opatiji:

“Počelo je FENiranje!”, “Pa to je FENtastično” ili “FENodoš-li u Opatiju” svojim blještećim sjajem poput sirenskog pjeva dozivaju i turiste i Opatijce, i vjerojatno su jedan od važni-jih razloga zbog kojih je svaka večernja predstava ispunjena do posljednjeg mjesta...Kako ovaj “reklamni blok” iz-gleda gledano iz vozila u pokretu, pogledajte na našem YouTube kanalu FenTelevizija!

oko fena

- Znaš li za bolje?- Ne znam za drugo...- Onda je ovo najbolje!

Razgovor Silvija Vovka i Zorana Gogića u predstavi “Život je san” srećom ne oslikava odnos kakav prema tekstu Pedra Calderona de la Barce imao Iv-ica Šimić i ekipa iz Male scene. Četiri stotine godina staro djelo u Umjet-ničkom paviljonu “Juraj Šporer” pred sedamdesetak školaraca doživjelo je novo i pristupačno “čitanje” uz fusnote koje gledateljima pružaju glumice Anja Đurinović i Mia Anočić-Valentić, istovre-meno glumeći Caldernove likove i same sebe - glumice koje glume Calderonove likove. Takvim rješenjem, u kojem se mješaju predstava i autoreferencijalni komentari dodatno se podcrtava poru-ka koju kraljević Sigismund izriče pred sam kraj jednosatne zabavne izvedbe: “Život je iluzija, samo san u snu”. Osu-vremenjene “vječne” teme očinstva, odanosti, dobrote i poštenja time su samo dobili na važnosti.

život

kao

san

iza kulisa: poznati u gledalištu gradu Hrvatskog glumišta za izvan-redno dostignuće i čestitam im na tome….

Damir Kedžo zakoračio je na kazališne daske kroz mjuzikl „Crna kuća“. Uživa u projektu i druženju s mladom i talenti-ranom ekipom. Planira li ostati u kazališ-tu?- Otvorila mi se takva mogućnost, ali ne bih se gurao u kazalište jer postoje ljudi koji to rade puno bolje od mene. Forma mjuzikla mi je za-nimljiva jer se tu ipak i pjeva, što mi je blisko. A baš da bih glumio? Hm, prepuštam to profesionalcima!

No, kazalište je za mladog pjevača ipak nešto posebno…

Damir Keždo došao je pogledati predstavu svoje prijateljice Dunje Fajdić koja s njim nastupa u mjuziklu „Crna kuća“. Već dugo planira pogledati predstavu „Glumice i to“, ali nikako ne stiže. FEN je zato bio prava prilika jer je njegov Krk blizu. Zaletio se bez razmišljanja do Opatije i, zajedno s ostalom publikom, kako kaže, uživao u sja-jnoj predstavi. Zanimalo nas je što Kedžo misli o uratku svojih kolegica…- Drago mi je da baš tu u Opatiji gledam predstavu. Smijao sam se konstantno. Očekivao sam ovako nešto dobro od njih, ali otišle su još korak dalje i predstava je stvarno iz-vrsna i preporučio bih je svima! S obzirom na to kakva je situacija u državi, ja im u svakom slučaju skid-am kapu kako su se uopće odvažile same napraviti ovakav projekt i st-voriti svoju predstavu. Volio bi ih vidjeti i u nekim drugim projektima. Želim da što više glume i što više rade. Saznao sam da su dobile i na-

- Kad gledam predstave volio bih vidjeti nešto s čime se mogu pov-ezati. Kazalište je uvijek tu bilo da na neki način pretače život i društ-vo u formu koja će ljude potaknuti da promišljaju o svemu. Kazalište je kao „prst u oko“ i podsjetnik na stvari koje radimo, koje bismo tre-bali ili koje nismo trebali napraviti u životu….I ova je predstava je zanim-ljiva zbog toga jer govori o društ-venoj realnosti iz perspektive glu-mica bez posla.

Kedžo o FEN-u….FEN je sjajan projekt. Tko zna kada bismo inače imali priliku ovdje vid-jeti sve te dobre predstave.Drago mi je da imamo „poligon“ na kojem ljudi koji su željni kazališta i nečeg drukčijeg mogu vidjeti dobre pred-stave i glumce.

Ako ste se ikada zapitali što to znači držati konce u svo-jim rukama, odgovor je: „Pogledajte Darinku i sve će vam biti jasno“. Dogovara, pregovara, namješta scenografiju, koordinira tehniku i tehničare, pazi na glumce i predstave, dočekuje publiku, dijeli karte, ispravlja, popravlja… Ne promiču joj ni tipfeleri u FENFenomenu. Vidjela je da smo četvrtak pretvorili u srijedu i nismo je uspjeli uvjeriti da smo to baš tako htjeli. Na FEN-u možeš sve, ali zafrkavati se s Darinkom ne! Osnovno njezino sredstvo – mobitel služi joj kao „dirigentska palica“. Evo je, uhvaćena na djelu, ispred UP Juraj Šporer kako dogovara sljedeću FEN radionicu.

darinka

Festival OpatijaZert BB: PP83 · Hr-51410 OpatijaUstanova za organizaciju, promidžbu iposredovanje u oblasti kulture

Izdavač: Festival OpatijaZa izdavača: Rajna MilošSuradnici: Ermina Duraj, Davor Žic, A. Saška Mutić Naklada: 200 primjerakaOpatija, travanj 2013.

FEN.FESTIVALOPATIJA.HRGledaj FEN TV na našem YouTube kanalu FenTelevizija ili službenim stranicama fen.festivalopatija.hr

Info telefon: 051.271.377

Anketa: Što o kazalištu misle javne ličnosti?

Lijepo je imati jedan motiv za dolazak u Opatiju i još kada vas iznenade s dobrim predstavama i pruže vam ugodnu večer, čovjek je ispunjen. FEN je sigurno jedan od „okidača“ što je Festival Opatija dobio godišnju nagradu Primorsko – goranske županije. Već sada je to postao jedan mali brend Opatije i cijele županije, ali i šire. Siguran sam da će po svojoj pre-poznatljivosti doživjeti onaj pravi forte!

INGO KAMENARZa mene je kazalište nešto što mi omo-gućava da se opus-tim. Kazalište je neš-to što me inspirira i uči uživanju u životu. Vrlo rado koristim svaki slobodan tre-nutak da odgledam poneku predstavu.

SONJA ŠIŠIĆTreba znati živjeti kazalište, treba znati doživ-jeti kazalište i pratiti što se zbiva na kazališnim daskama, ali treba i znati raditi kazalište. Puno kazališta koja dobivaju poprilične novce ne zna-ju raditi kazalište i ne znaju ga pružiti publici na način na koji to publici treba i na način na koji to publika želi. Kod FEN-a je upravo to postignuto! S možda malo novca, ali s puno ljubavi. Publika dobiva ono što možda traži u velikim nacional-nim kazalištima, a rijetko dobije.

Glorija Fabijanić Jelović

FENomentatorPiše:Svjetlana HribarŠto proživljava žena koja na svijet ne može donijeti dijete? Kako se osjeća suočena s čin-jenicom da nikada neće postati majka? O tom bolnom iskustvu govori predstava „Jalova“ čiji tekst potpisuje Magdalena Lupi Alvir, a u pro-dukciji Trafik teatra iz Rijeke izvodi ga Daria Lorenci Flatz uz muzičku pratnju Marina Alvi-ra. Tekst je vrlo osoban. Takva je i predstava. Bez patetike, snažno i ekspresivno, Daria Lorenci izlazi pred publiku s pričom svima poznatom iz naslova predstave, a opet nikad doživljenom na ovaj način. Ovako izravno. Iz iskustva autorice... Suočavama se s društven-im prijezirom prema neplodnoj ženi, s neart-ikuliranim savjetima liječnika, lošim uvjetima u bolnici gdje i prozori Odjela za planiranje obitelji – gledaju u sivi zid... Suočavamo se s potpuno stupidnim zakonom koji ograničava i onako ograničene mogućnosti parova koji se bore s neplodnošću. Slušamo o čajevima koji pomažu začeću, receptima za zdravu preh-ranu, magijom dodira čudotvoraca, a onda s iglama koje se ubadaju u trbuh, vađenjem i stavljanjem oplođenog jajašca... S uspjehom, a onda neuspjehom postupka. S gubljenjem djeteta i odsustvom empatije... Izbor Darije Lorenci Flatz za tumača ovog iskustva je sja-jan. Suživljena s pričom koju govori, glumica duboko proživljava ovo traumatično iskust-vo, pri čemu se njena priča dotiče djetinjstva, odrastanja, seljenja u drugu sredinu, traume potresa...Potres postaje sinonim za neuspjeh donošebnja djeteta na svijet. S ovim se bol-nim iskustvom gumica – u ime autorice – nosi uz pomoć glazbenika, koji je u naravi autoričin suprug. Na taj način nije sama. Iako riječ „jalo-va“ nikad ne uključuje mušku neplodnost...

Na okruglom stolu „Kultura i turizam“ FEN je okupio turis-tičke djelatnike i djelatnike u kulturi. Predstavnici turističkih zajednica i opatijskih hoteli-jera, s jedne strane, i kulturnja-ci, najviše kazalištarci, s druge strane, došli su do zajedničkog zaključka o potrebi povezivanja i izgradnje partnerstva u proce-su brendiranja turističke desti-nacije i obogaćivanja turističke ponude kulturnim sadržajima. Dr.sc. Vitomira Lončar u svom je uvodnom izlaganju istaknula tri dileme na koje se nailazi u promišljanju veze između turiz-ma i kulture: baština ili suvre-menost, potom posjetitelji ili mještani te kultura kao razvoj. Za kvalitetnu turističku ponudu i brendiradnje destinacije važ-na je povezanost i uključenost svih tih elemenata. Kultura se ne može tretirati kao vrijednost koja sama sebe opravdava. Ona mora dokazati da je potrebna i

da je živa. Isto vrijedi i za tu-rizam. Zato proces brendiranja kulturom i kulturnom ponudom zahtjeva veću aktivnost i ukl-jučenost hotelijera i ugostitel-ja. Opatija i FEN dokazali su da je to moguće, čulo se na okrug-lom stolu. No, prostora za na-predak ima i to, prije svega u jačanju komunikacijskih kanala između turizma i kulture. Tu-rizam treba, a kultura nudi sa-držaje. Upravo zbog toga, usp-ješna suradnja i jednoj i drugoj grani može donijeti samo ben-efite, zaključak je jučerašnjeg druženja u Villi Angiolini.

Dva bračna para nala-ze se usred ljubavnog četverokuta. U nemo-gućnosti realiziranja stvarnog odnosa svaki od njih stvara potpu-no imaginarni odnos, živeći tako više u mašti s osobom koju nema-ju, nego s osobom koju imaju pored sebe... Tu negdje počinje priča predstave “Srce veće od ruku” splitske Play-drame koji povezuje unutarnje doživljaje ro-mansi sa vanjskim, re-

alnim, svijetom koji je uglavnom vrlo drugačji od onog kako ga pro-tagonisti doživljavaju i proživljavaju. Efektna scenografija tijekom 90 minuta predstave proživljava preobrazbe kao i sami likovi - od hladnih i distanciranih u odnosima sa bračnim drugom, preko “va-trenih” i angažiranih u imaginarnim vezama, do izgubljenih u stvar-nim prijevarama koje nikad ne dostižu ideal-

iziranu sliku stvorenu u mašti. Preljub kao bijeg od braka, djece, posla, obaveza, kiše koja neu-morno pada moguć je samo u mislima - jer jednako kao i “prva ju-tarnja” cigareta, um-jesto da “raščisti misli” samo stvara “pritisak u prsima”. Ispunjen šator na maloj sceni Ljetne pozornice 90 je minuta čekao da i likovi stignu do toga zaključka...

Turizam treba, a kultura nudi sadržaje... Pomaže nekima. Jednima, drugima, trećima... Nama nikad nije. Završava tom rečenicom Daria Lorenci Flatz svaku crnim humorom obojanu epizodu u kojoj pre-pričava “domaće” i “alterna-tivne” načine pokušaja da s partnerom dobije bebu, dok je Marin Alvir prati na gitari, “gađajući” samo one note od kojih “suze oči”. S kn-edlom u grlu, stotinjak gle-datelja ispratilo je cikličnu priču “Jalove”, koja kreće od optimizma preko rezignacije i ludila do ljutnje, pa krat-kotrajnog zadovoljstva koje brzo zamijenjuje poznata rezignacija... A u pozadini

“bajke” o dalekim zemlja-ma u kojima su zakoni hu-maniji “žive” političari koji više ne obilježavaju naslove dnevnog tiska, ali su itekako obilježili živote “žena i muš-karaca koji su toliko stvarni da ih uopće ne vidite”. Riječki Trafik “Jalovom” je otvorio priču o kojoj se malogdje može čuti, i iznio pred sv-jetla reflektora živote muš-karaca i žena zarobljenih u podrumskim ordinacijama s linoleumom i “fikusom u zelenoj kanti”, kojima je zbog bivšeg zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji put do stvaranja obitelji bio otežan ili onemogućen.

Imaginarni preljub kao bijeg od svakodnevice

neplodno tlo ostalo je samo naše