glasilo hrvatskog druŠtva politi^kih zatvorenika …

Pola stolje}a od memoranduma hrvatskih sve}enika predsjednikuEisenhoweru • Kavranov suborac u sibirskim logorima • Tako sugovorili komunisti • Dokumenti, sje}anja, svjedo~enja

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)ISSN 1331-4688

GODINA XIV. - LIPANJ 2004. CIJENA 15 KNGODINA XIV. - LIPANJ 2004. CIJENA 15 KN BROJBROJ 147147

Pola stolje}a od memoranduma hrvatskih sve}enika predsjednikuEisenhoweru • Kavranov suborac u sibirskim logorima • Tako sugovorili komunisti • Dokumenti, sje}anja, svjedo~enja

GLASILO HRVATSKOGDRU[TVA POLITI^KIH

ZATVORENIKA

PREDSJEDNIK DRU[TVA

UREDNI^KI ODBOR GLASILA

OVAJ BROJ UREDIO

UREDNI[TVO I UPRAVA

PRIJELOM I TISAK

Godi{nja pretplata za HrvatskuEuropa

prekomorske zemlje

***

***

***

***ISSN 1331-4688

***Cijena oglasnog prostora:

Jure Knezovi}

Vi{nja Sever, Andrija Vu~emil,Ljubomir Brdar, Zorka Zane,

Jure Knezovi}

Tomislav Jonji}

10000 ZagrebVojnovi}eva 15

tel: 01/46 15 437,fax: 01/46 15 437

e-mail: hdpz-zagreb hdpz.tel.hr

TIVA Tiskara Vara`din, Trg bana Jela~i}a 21

CIJENA LISTAZa Hrvatsku 15 kn

180 knza inozemstvo: 310 kn

ili odgovaraju}i iznos u drugoj valuti;: 510 kn

ili odgovaraju}i iznos u drugoj valuti

@iro ra~un: 2503007-1100009317kod Volksbank d.d. Zagreb

***Rukopisi se ne vra}aju,

list ure|uje Uredni~ki odbor, sva prava pridràvaHrvatsko dru{tvo politi~kih zatvorenika.

Uredni{tvo ne odgovara za navodei gledi{ta iznesena u pojedinim prilozima

Za sve informacije i kontakte u svezi sasuradnjom i pretplatom tel.: 01/

radnim danom od 11-13 sati.

posljednja stranica u boji: 4.000,00 knpredposljednja stranica u boji: 3.500,00 knunutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn

1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn1/4 crno bijelo 700,00 kn

@

46 15 438

48 72 433

***www.hdpz.tel.hr/

Devizni ra~un: S.W.I.F.T.Code kod Volksbank d.d. Zagreb

416446-7101VBCRHR22

Jure KNEZOVI]predsjednik Hrvatskog dru{tva

politi~kih zatvorenika

EUROPSKA ZASTAVA

I PEDERSKA PARADA

Mediji su javili da se u podne na Jela~i}evu trgu, u sredi{tu

Zagreba, a u nazo~nosti Predsjednika Republike Hrvatske diè

europski stijeg. Subota je i lijep sun~ani dan. Put u banku naveo me

upravo kratko prije podne na Cvjetni trg preko Trga bana Jela~i}a.

Ve} od Petrove crkve neobi~no je bilo gledati skupine od po tri ili vi{e

policajaca, ali pribliàvanjem Trgu sve ih je vi{e bilo, pa ~ak i

specijalaca. Trg je bio ogra|en èljeznim ogradama i gra|ane se

svodilo u torove. Na Trgu su nepomi~no na suncu stajali oklopljeni

policajci. Marice pune policije ~ekale su iza uglova u okolnim

ulicama.

Je li potrebno toliko policije zbog dizanja europske zastave, pitao

sam policajca, koji mi je objasnio da su djelomi~no tu zbog

Predsjednika dràve, ali su ve}inom zbog pedera. Na putu do

Cvjetnog trga zgu{njavala se masa gra|ana ograni~enog kretanja, ~ije

je negodovanje bivalo sve glasnije. Cvjetni je bio hermeti~ki zatvoren.

Sigurno je vi{e od sto tisu}a gradjana toga dana bilo ograni~eno u

svojoj slobodi kretanja zbog predsjednika gra|anina i tri stotine

pedera, koji su svoj internacionalizam iskazivali nadpisom "Carla del

Ponte, volimo te", ali i onih koji su nosili }irili~ne nadpise. Me|u

njima na{ao se neslu`beno i predstavnik grada Zagreba, koji je

novinarima izjavio da je Grad ovoj skupini dodijelio 35.000,00 kuna.

Kako se ne zapitati, koji je pederski lobby u na{oj dràvi, kad

moè posti}i da se, kad predsjednik gra|anin diè u sredi{tu glavnoga

hrvatskog grada europsku zastavu u nazo~nosti tristo pedera, ograni~i

kretanje normalnim gra|anima, izvede tisu}u policajaca na ulicu i

dade pederima tridesetpettisu}a puta ve}u pomo}, nego za skupni

odlazak nevino pobijenima na Bleiburg ili Macelj, na primjer. Koliki

je tro{ak policijskog osiguranja koji moraju porezni obveznici platiti,

nije se upitao nijedan hrvatski novinar.

Je li slu~aj ili znak? êka li nas Europa u kojoj }e pederski i drugi

manjinski lobbyji odre|ivati slobodu kretanja ve}ine. Je li tako

stra{no velik broj policajaca omen budu}e policijske Europe, prije

svega za male narode?

Slika na naslovnoj stranici:Petar Smi~iklas: Jazovka (1991.)

br. 147, lipanj 2004. 1

IZ SADR@AJA

PRAVEDNOST JE OSNOVADOBROSUSJEDSKIH ODNOSA . . 2

Prof. dr. Branimir LUK[I]

O VRIJEDNOSTI SLOBODE . . . . 3

Jure KNEZOVI]

U VARA@DINU OBILJE@ENDAN SJE]ANJA NA @RTVEBLEIBURGA I KRI@NOG PUTA . 6

Franjo TALAN

MISA ZADU[NICA ZA POGINULE,NESTALE I UMRLE GOSPI]ANE,PRIPADNIKE DOMOBRANSKEZASTAVNI^KE [KOLE . . . . . . . 7

Ivan VUKI]

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINACI HRVATSKA DR@AVA (V.) . . . . . 8

Ivan GABELICA

TAKO SU GOVORILIKOMUNISTI (I.) . . . . . . . . . . . 12

HRVATSKI SVE]ENICIU BORBI ZA SLOBODU VJEREI DOMOVINE . . . . . . . . . . . . 13

Dr. Augustin FRANI]

PRILOZI ZA BIOGRAFSKILEKSIKON HRVATSKIHPOLITI^KIH UZNIKA (XXVI.) . . 29

Jure KNEZOVI]

STJEPAN [EGO: KAVRANOVSUBORAC U SIBIRU . . . . . . . . 31

Kre{imir [EGO

PROCES PROTIV ZAGREBA^KIHBOGOSLOVA I NJIHOVIHPOGLAVARA 1951. (V.). . . . . . . 34

Stjepan PLANTAK

POKRET «@UTIHSVE]ENIKA» I NASTANAKHRVATSKE STAROKATOLI^KECRKVE (X.) . . . . . . . . . . . . . 41

Dr. Zlatko MATIJEVI]

UZ KNJIGU USPOMENADON BALDA MLADO[EVI]A . . 44

Tomislav JONJI]

UVODNA RIJEÛVODNA RIJE^

"POSLJEDNJA [ANSA"Nije rijedak slu~aj da zaljubljenici u otrcane crnohumorne viceve kakvu birtiju

pored seoskoga groblja nazovu "Posljednja {ansa". Nikad ne }ete vidjeti kr~mukoja se zove "Zadnja {ansa", jer umovi kojima je smi{ljanje birta{kih naziva vrhu-nac intelektualnog napora u pravilu ne }e lu~iti posljednje od zadnjega. A, kolikogod se cini~nim moglo ~initi, najnovija operacija Centra Simona Wiesenthala iZaklade Targum Shlishi pod nazivom "Posljednja {ansa" nije najmanje nalikbirta{kim pothvatima. Te dvije institucije nude nagradu od 10.000 ameri~kih do-lara "za informacije koje bi dovele do kaznenog progona i sudske presude osobakoje su po~inile nacisti~ke zlo~ine u Drugome svjetskom ratu".

Hrvatski je tisak objavio kako je du{a te akcije poznati Ephraim Zuroff, koji setako radi fotografirao s predsjednikom Mesi}em (ili ovaj s njime?). To je isti onajZuroff kojega je dr. Igor Primorac ne tako davno prokazao kao osobu koja ni uIzraelu ne zna~i ni{ta, pa nema nikakva razloga da Hrvatska drhti pred njom.[tovi{e, da ìvi na okupiranome teritoriju, na zemlji koja iz dana u dan bivapoprskana krvlju. Palestinskom. I ìdovskom, dakako. I ne boli ga {to je natu|emu. Taj isti Zuroff opet ponavlja kako }e se operacija provoditi krajnje temel-jito i objektivno. Kako }e se traìti objektivni dokazi.

A kako to izgleda u naravi, potpisnik je ovih redaka doìvio iz prve ruke, kao bran-itelj (to~nije, opunomo}enik) sad pokojnoga prof. Mirka Eterovi}a. Njega je "objek-tivni" Zuroff optuìo za ratne zlo~ine, povode}i se neuko za pogrje{nim prijevodomjednoga jugobolj{evi~koga pamfleta. Tako je usta{ki logornik postao zapovjed-nikom logora. No, Zuroff se time nije zadovoljio, nego je prona{ao, imenom i prezi-menom, navodne `rtve toga "zapovjednika logora". Ali, na njegovu veliku àlost,provjera arhivske dokumentacije u Zagrebu i Novoj Gradi{ki, kao i svjedo~enja sBra~a, pokazala su da su oni ~iju je smrt Mirko Eterovi} toboè skrivio 1941. umrlinekoliko desetlje}a kasnije. Prirodnom smr}u. Ne uskrsavaju}i u me|uvremenu.

Kad su potomci pok. prof. Eterovi}a o tome obavijestili "objektivnoga"Ephraima Zuroffa, zatraìv{i ispriku ili ga, u najmanju ruku, mole}i da im o~evoime ne poteè po blatu, "objektivni" je Zuroff suvereno i drsko - od{utio. Dakako,ne bi se mogao tako bezobrazno pona{ati, da nije asistencije nekih "objektivnihnovinara". Tada{njemu sam uredniku zagreba~koga "Globusa", Mirku Gali}u, jo{jednoj od tzv. perjanica (da ne kaèm: sinonimu) tzv. slobodnoga novinarstva uHrvatskoj, dostavio dokumentaciju i predloìo da obradi slu~aj kojim se nekolikomjeseci hrvatski tisak op{irno bavio. Pristaju}i, ipak, na objavljivanje ispravka,Gali} je otklonio prijedlog da se ozbiljnije pozabavi problemati~nim pristupom is-traìvanju ratnih zlo~ina i manipulacijom `rtvama. Jer, da nije zgodno.

I onda je prof. Eterovi} umro. Osmrtnica je objavljena na vi{e mjesta, me|u os-talim i u ovome mjese~niku. Nekoliko godina kasnije, "objektivni" i upu}eni Zu-roff opet }e javno povu}i Hrvatsku za uho, tvrde}i da odbija procesuirati IvuRojnicu i Mirka Eterovi}a. I na tu drskost je odgovoreno, i opet je od "objektiv-noga" Zuroffa zatraèna isprika. I opet je taj zahtjev - ignorirao. Ni on ni njegoviadlatusi nisu se oglasili kad je otvoreno pismo obitelji Eterovi} objavljeno u hrvat-skom tisku. Prema njegovu poimanju stvari, Eterovi}i o~ito nemaju pravo na is-priku. A Stipica Mesi}, novovjeki Bo{ko Buha, i sada "daje bezrezervnu potporu"pothvatu "objektivnoga" Ephraima Zuroffa.

No, u jednome su pokreta~i te akcije u pravu: i u Hrvatskoj se dogodio zlo~innad @idovima. Pravedno je i zakonito da krivci odgovaraju. Dogodio se i zlo~innad Romima i nad Srbima. Pravedno je i zakonito da krivci i za ta zlodjelaodgovaraju. Ali, dogodio se i zlo~in nad Hrvatima. Zar nije pravedno i zakonito daodgovaraju krivci i za ta zlodjela? Kad }e Zuroff zatraìti da se kazne svi, ba{ svikrivci i svi, ba{ svi zlo~inci? Kad se treba obra~unati s nacisti~kima, valja seobra~unati i komunisti~kima. Zar predsjednik Mesi} nije i to mogao poru~itihrvatskoj i svjetskoj javnosti, dok je s Milkom Planinc i Radom Bulatom pjevao"Po {umama i gorama"? Bilo bi i pravednije i mudrije, no to je od njega, o~ito,neozbiljno o~ekivati...

Tomislav JONJI]

PRAVEDNOST JE OSNOVA DOBROSUSJEDSKIH ODNOSAKada smo pomislili da }e uskoro stupiti

na snagu ~ak i ona anemi~na odlukahrvatskoga Sabora o uspostavi ekolo{ko-ribolovnoga pojasa, hrvatska Vlada dr.Ive Sanadera je uputila Saboru prijedlog,da se po ùrnom postupku odgodi stu-panje na snagu u odnosu na ~lanice EU ite kapitulantske i polovi~ne odlukeRa~anove ve}ine u ranijem sazivu Sabora.Polovi~ne odluke zbog toga {to taj hibridnazvan ekolo{ko-ribolovni pojas nemaupori{ta u Konvenciji o pravu mora iz1982., nema me|unarodno-pravnuza{titu kao {to to ima IGP (isklju~ivi go-spodarski pojas, exclusive economiczone), nema sve sadràje kao IGP, te nedaje pravo na naknadu {tete izme|unarodnog Fonda za obe{te}enjezbog one~i{}enja uljem ako bi se toone~i{}enje dogodilo u akvatorijumogu}eg ali neprogla{enog IGP.

Razlog ovoga prijedloga hrvatskeVlade? Da se ne bi ostvarenjem ribo-lovne i ekolo{ke za{tite hrvatskih nacion-alnih interesa na moru naru{ili odnosi sItalijom i Slovenijom, pa te zemlje tadane bi podràle ulazak Hrvatske u EU.Ako bi Hrvatska slijedila primjer vi{e od100 zemalja na svijetu i ostvarila svojepravo koje joj daje me|unarodna Kon-vencija o pravu mora iz 1982., to bi, na-vodno, bio neprijateljski ~in premasusjedima! Zar odredbe me|unarodnogprava mogu naru{avati me|unarodne od-nose? Ako Italiji i Sloveniji smeta sadaza{tita hrvatskog ribarstva i primorskogturizma, zar im to isto ne}e smetati ikasnije, pa i kad Hrvatska postane ~lani-com EU? Oprostite na ovoj naturalnojmetafori, ali ako EU od Hrvatske traì daskine hla~e jo{ prije ulaska u EU klub, {to}e od nje tek traìti kad ona ude u tajklub? Italija ima i te kakav interes daHrvatska ne osnuje IGP, pa ni tuanemi~nu tvorevinu nazvanu ekolo{ko-ribolovni pojas, jer Italija, sa svojom teh-nolo{ki suvremenom ribarskom flotom,modernim ribarskim lukama,hladnja~ama i veletr`nicama ribom,"izvu~e" godi{nje iz Jadrana 200 do 250milijuna eura koristi od ribe. A kako jetalijanska strana Jadrana znatno si-roma{nija ribom , i kako se najve}e ìvobogatstvo Jadrana nalazi do 200nauti~kih milja od obale, dakle na po-dru~ju potencijalnog IGP, talijanska je ri-barska industrija ìvotno zainteresiranaloviti u akvatoriju hrvatskog potencijal-nog gospodarskog pojasa (a ponekad i uhrvatskom teritorijalnom moru). Na-pomenimo, da je u zadnjih desetak go-dina riblji fond na podru~ju hrvatskog

teritorijalnog mora i neprogla{enog IGPumanjen za 40%, zbog prelova i na~inako~arenja uglavnom stranih ribarskihbrodova.

[to se, pak Slovenije ti~e, ona je, premaizjavi uglednih slovenskih pravnihstru~njaka Iztoka Simonitija i MarkaSotlara u ljubljanskoj "Reviji zame|unarodne odnose" (1996., str. 88.),svojom deklaracijom o nezavisnosti ime|unarodnom priznanju prihvatila

"kako nema direktni pristup otvorenommoru, pa stoga ne moè imati ni svojisklju~ivi gospodarski i epikontinentalnipojas. "Nakon neshvatljivog popu{tanjaHrvatske prema Sloveniji glede dijelahrvatskog teritorijalnog mora, apsurdnobi bilo da sada Slovenija arbitrira i gledehrvatskoga prava na IGP, ili glede togapravnog hibrida nazvanog ekolo{ko-ribolovni pojas.Odricanjem od me|unarodnopravnogovla{tenja da uspostavi svoj IGP, ili dasvoj ekolo{ko-ribolovni pojas stavi nasnagu, hrvatska je Vlada podlegla ucjeniItalije i Slovenije na {tetu gospodarskihinteresa Hrvatske, osobito ribarstva i tur-izma. Treba imati na umu, da je IGPnaro~ito vaàn u ribolovnom i ekolo{komaspektu, i to mnogo vi{e od tzv. ek-olo{ko-ribolovnog pojasa. Odri~u}i se odza{tite svojih ribolovnih podru~ja, koja

strani ribolovci svakim danomdevastiraju, Vlada osiroma{uje hrvatskoribarstvo, jednu od najva`nijih grana go-spodarstva Hrvatske. l jo{ jedna opas-nost. Kada EU na temelju postoje}egstanja odredi dopu{tene kvote ulova ribeza svoje sada{nje i budu}e ~lanice, Hrvat-ska }e tome sporazumu pristupiti sasada{njom sirotinjskom kvotom.

Opasnost za ekologiju od nepro-gla{enja IGP je naro~ito vezana zaplovidbu tankera u balastu do lukeOmi{alj, gdje krcaju nisku naftu. Oniplove preko hrvatskog potencijalnog IGPi hrvatskog teritorijalnog mora. Opasnostod ispusta balastnih voda iz tih brodova jevelika, kako na fizikalno-kemijskoj razini(one~i{}enje mora), tako i na biolo{kojrazini (ispu{tanje u Jadran virusa, bacila,poreme}aj biolo{ke ravnoteè Jadrana ).Nakon jedne od ovakvih katastrofa sanesagledivim posljedicama za hrvatsko ri-barstvo, a osobito za na{ obalni i oto~niturizam, ne bi bilo "popravnog ispita".Osim toga, kada bi se dogodila ekolo{kakatastrofa izljevom nafte na podru~ju ne-progla{enog IGP, Hrvatska vjerojatno nebi imala pravo na obe{te}enje izMe|unarodnog fonda, jer je za to pre-duvjet progla{enje IGP.

Zaklju~imo: odredbe me|unarodnog po-morskog prava glede za{tite interesaHrvatske kao obalne dràve jasne su i kate-gori~ne. Naàlost, prakti~na politika hrvat-ske Vlade je, kako vidimo, u ovom pitanjudaleko od norma me|unarodnog prava, iona se poku{ava povoditi nagod-benja{tvom i popu{tanjem na {tetu tih ned-vosmislenih ovla{tenja. Iluzija je htjetigraditi mir negiranjem na~ela pravednosti,i dobrosusjedske odnose popu{tanjemucjenama. Ta politika "land for peace", iliovdje "sea for peace", nije se nigdje poka-zala uspje{nom. Hrvatska, stoga, treba:ùrno proglasiti IGP, a onda u bilateralnimsporazumima sa Slovenijom i Italijomurediti pitanje izlova vi{kova ribe u smisluodredaba me|unarodnog prava; donijetiodluku da ribarstvo Hrvatske dobije statusnacionalnog interesa; pokrenuti inicijativuda se cijeli Jadran proglasi "osobito osjetl-jivim morskim podru~jem" ("specially sen-sitive sea area"), {to bi imalo za posljedicupostroène mjere me|unarodne za{tite.

Dopustite mi da zavr{im jednom izre-kom hrvatskog duhovnog velikana dr.Ante Star~evi}a, koja moè posluìti kaoopomena svima onima koji misle, da }e ihstranac po{tovati, ako sami sebe nepo{tuju: "Tko sam za se ne mari, ~emu dase nada od drugih. Koga nose tu|e noge,neka se ne ~udi ako padne".

2 br. 147, lipanj 2004.

AKTUALNO

Pi{e:

prof. dr. Branimir LUK[I]

O VRIJEDNOSTI SLOBODEZemaljski opunomo}enik za doku-

mentaciju tajne slu`be DDR-a u Slo-bodnoj dràvi Thüringen, u zajednici saZakladom za savladavanje posljedicakomunisti~ke diktature iz Berlina, ve}godinama poziva zastupnike udruga`rtava komunizma i poticajnih skupinaza savladavanje posljedica nepravde ukomunisti~koj DDR kao i goste izcijele Njema~ke na kongres. Pozivu seobi~no odazove 200-tinjak osoba,me|u kojima i gosti iz Isto~ne Europe.Ove je godine kongres odràn od 21. –23. svibnja 2004. u auli sveu~ili{taFriedrich-Schiller u Jeni, pod mottom"O vrijednosti slobode".

Na kongresu se, osim poticanja razu-mijevanju udruga me|usobno i njegov-anja veza s me|unarodniminstitucijama za ljudska prava i savla-davanje posljedica komunisti~ke dik-tature, uvijek radi i o produbljenjudiskusije o aktualnom stanju.

Kongres su otvorili predsjednik Slo-bodne dràve Thüringen DieterAlthaus i prof. dr. Richard Schröder,rektor sveu~ili{ta Friedrich-Schiller uJeni, koji je i odrào glavno predavanjena temu "O vrijednosti slobode". Sudi-onike Kongresa primila je predsjednicaThürin{kog parlamenta gospo|aChristine Lieberknecht, a pozdravio ihje gradona~elnik Grada Jene dr. PeterRöhlinger.

Poloàj `rtava komunizmau Europi

Pod vodstvom Jörna Mothesa,drugoga dana su me|unarodni sudion-ici izlagali o stanju u svojim zemljama.Gospodin Aliaksandr Bialiatski izCentra za ljudska prava "Viasnia"(Prolje}e) govorio je o te{kom stanju usvojoj Bjelorusiji, o punim zatvorimapoliti~kih zatvorenika i nezainteresira-nosti demokratskih dràva da svojimpritiskom na vlast u Bjelorusiji olak{ajustanje ljudskih prava. Iz Ruske Federa-cije nastupili su gospo|a Elena@emekova i Arsenij Roginskij kaopredstavnici "Memorijala", udrugekoja ima 60 podru`nica na podru~juRuske Federacije i nekoliko muzeja`rtava komunisti~kog nasilja. U svojemizlaganju gospo|a @emakova istakla jeda u {kolama u Rusiji postoji veliko za-nimanje profesora i u~enika za razdo-

blje kad su njihovi djedovi i o~evi puto-vali u vlaku bez voznog reda. Dau~enici ispituju svoje djedove i bake i o

tome pi{u sastavke, a Memorijalnajbolje nagra|uje. Velika podpora suim profesori ruskoga i povijesti. Go-spodin Gábor Kiszely vodi u Bu-dimpe{ti muzej "TerrorHáza" (Ku}aterora). To je muzej u sredi{tunekada{nje madàrske tajne komu-nisti~ke policije. I oni su uspjeli zaint-eresirati mlade`. Njihov recept jeizravna agitacija preko jedne vrstetekli}a. Radi se o jednoj osobi koja imazadatak obilaziti {kole i ustanove i nataj na~in upoznavati osoblje s aktiv-nostima muzeja, koji onda pojedina~noili organizirano posje}uju muzej iupoznavaju se sa strahotama komu-nisti~kih metoda nasilja. Dr. Traian Or-ban od rumunjske udruge "MemorialulRevolutiei 16-22 Decembie 1989" pri-kazao je film o podignutim spomeni-cima Revoluciji i govorio o njegovanjuuspomene na ru{enje komunizma uRumunjskoj. Predstavnik MovimientoCubano Unidad Demokratica gospo-din Jorge Luis Garcia Vazquez govorio

je teroru o koji jo{ danas provodi ve}oronuli komunisti~ki diktator FidelCastro u njegovoj domovini Kubi.Temperamentnim govorom i opisimamu~enja politi~kih uznika u Kubi zagri-jao je auditorij. Nije promaklo da prob-lem Fidela Castra u biti odgovarakaubojskom susjedu, pa se samo zbogtoga tako dugo taj zlo~esti de~ko, kojije svjetskom policajcu puno bliè odSadama, mogao i odràti.

U nastavku su svoja izve{}a podnosilipredstavnici njema~kih udruga me|ukojima je zapaèno ono dr. Behrendsaiz sjeverne njema~ke pokrajineMecklenburg-Vorpommerna. On ve}pet godina istraùje arhiv tajne policijekoji se odnosi na sveu~ili{ne profesore,a koji sada pokazuju za ta njegova is-traìvanja veliko zanimanje. Nakon iz-vje{}a njema~kih udruga sudionike je uev. crkvi sv. Mihovila u Jeni Frank Dö-bert upoznao s po~etkom oporbenogaorganiziranog djelovanja, a prikazan jei film o ustanku 17. lipnja 1953., kojijavna televizija nije htjela emitirati. Po-tom su sudionici, podijeljeni u nekolikoskupina, provedeni gradom Jena, ~ijase jezgra proteè na 400 x 500 metara.Kako pripovijeda Jürgen Haschke,Jena je bila staro slavensko naselje analazi se na isto~noj obali rijeke Saale.Arheolo{ki nalazi potvr|uju da je tubilo naselje jo{ prije 10 tisu}a godina.Kod stanovnika na zapadnoj obaliSaale postojala je izreka, da ènidba sisto~nosaalskom osobom donosinesre}u. Danas ta izreka nema vi{e ni-kakvu vrijednost. Ostalo je jo{ da sestanovnik koji se rodio u Jeni zoveJenensis, a koji je do{ao ìvjeti nakonro|enja u Jenu zove se Jenaer (Jener).Da je od toga malog slavenskogmjesta{ca Jane nastalo poznato mjestoJena zahvaliti se moè najprije po-liti~koj mudrosti feudalca koji je tu ute-meljio sveu~il{te, potom FriedrichuSchilleru koji je predavao na sve~ili{tui staklarskoj industriji koja jenjema~kom preciznosti u tvrtki Zeissproizvodila nendama{iva stakla.

Kritike na ra~un Hrvatske

Sljede}eg, dana pod vodstvom go-spo|e Edde Ahrberg, opunomo}eniceza dokumentaciju tajne slu`be DDR-au pokrajini Sa{ka-Anhalt, i dr. Annette

br. 147, lipanj 2004. 3

Sudionici Kongresa kite spomenik`rtvama koji se nalazi u sredi{tu Jene

DRU[TVENE TEMEDRU[TVENE TEME

Pi{e:

Jure KNEZOVI]

4 br. 147, lipanj 2004.

Kaminsky iz Zaklade za savladavanjeposljedica komunisti~ke diktature izBerlina, na temu "Razvoj kulturesje}anja" govorili su Jure Knezovi},Inter-Asso, Hrvatska; Elena @eme-

kova, Memorial, Rusija; GáborKiszely, TerrorHáza, Madàrska i g.Erhart Neubert iz Berlina.

Teì{te rasprave na temu "razvoj kul-ture sje}anja" stavljeno je na europskupovijest nakon 1989. godine i to na pi-tanja: moè li se o proìvljenom slo-bodno govoriti, mogu li `rtve doìvjetipravdu, od{teta za materijalnu {tetu,priznanje za pretrpljenu du{evnu i tje-lesnu bol, odnos zlo~inac-`rtva, pisanjepovijesti, mediji – mogu}nost javnog is-kazivanja u medijima, {kolama i stvar-anje javnog mijenja.

Predstavnica Memorijala iz RuskeFederacije, gospo|a @emekova, go-vorila je o specifi~nosti ruskog savlada-vanja komunisti~ke pro{losti i istakla~injenicu da je Rusija zatvarala i stranedràvljane, a da Duma (ruski parla-ment) donosi nejasne zakone iliodugovla~i s dono{enjem potrebnihzakona. Ruske vlasti su neke povlasticekoje su po starom zakonu, kojeg su bilidonijeli prepla{eni komunisti nakonpada komunizma, po ugledu na zakono `rtvama fa{izma, sada ukinule. Takosu povlastice da politi~ki uznici pla}ajusamo 50% cijene za javni prijevoz i jed-nom godi{nje besplatno putovanje vla-kom jednostavno ukinuli, a od{tetudràva "zaboravi" isplatiti. Na pros-vjede `rtava dràva odgovara da se

danas ìvi u slobodi i nema vi{e po-vla{tenih.

O doìvljaju pravde i materijalnojod{teti govorio je, kao predsjednik In-ternacionalne asocijacije, Jure Kne-zovi}. Istakav{i da ima dràva u kojimajo{ ne postoji zakon o pravima biv{ihpoliti~kih uznika, kao npr. Bosna i Her-cegovina ili pak dràve kao Albanija iBugarska, koje su isplatile od{tetu, is-tina odmah, ali uvredljivo malo.Posebno je pogubna situacija u nekimdràvama, kao {to je Slovenija, gdje seIB-ovcu isplati vi{e neko inom po-liti~kom uzniku, pa u toj dràvi nemoè biti govora o pravednosti.Najbolje, premda ne idealno, postupilesu ê{ka i Slova~ka, koje su u dvanavrata ispla}ivale od{tetu i poku{aleizravnati `rtve komunizma sa `rtvamafa{izma. Nevolja je u izra~unavanju mi-rovina, jer je startna osnovica `rtavafa{izma bila neusporedivo povoljnija, aoni su mladi i krepki s povla{tenih rad-nih mjesta i s beneficiranim staòm od-lazili u mirovinu, dok je kod ostarjelih`rtava komunizma start bio zadnjeklasno radno mjesto; osim toga u ovimdràvama pravo po zakonu imaju samooni politi~ki uznici koji su izdràli vi{eod tri mjeseca zatvora. Sli~no su nas-

tradali i njema~ki biv{i politi~ki uznici,koji istina imaju debele zakone za svevrste od{teta i dobili su od{tetu od 600DM po mjesecu, ali se na mirovinu nije

posebno odrazilo priznato pravo, jer seu Njema~koj mirovina obra~unava poupla}enom iznosu, a za priznati sta`nije nitko uplatio, pa je tako ostalopravo na papiru. Izlaganje kako jeHDPZ rije{io pitanje mirovina izaz-valo je posebno zanimanje kodnazo~nih. Istina, Hrvatska nije ispunilaobvezu isplate naknade a ~ak je idonijela protuustavni zakon, o{tetiv{itako `rtve komunisti~ke diktature.Budu}i to ni ova vlast ne popravlja,Hrvatska nije mogla dobiti pohvalukoju je zasluìla kad je rije~ o mirovin-skom zakonu za politi~ke uznike. Otome {to su `rtve proìvjele, uglavnomse u svim biv{im dràvama moè govor-iti, ali ni jedna dràva, kao Hrvatska,nije donijela takve propise po kojimase u svoj dossier moè pogledati, a dase ne smije ni{ta zapisati niti kopirati,te ako se upotrijebi {to je vi|eno udossieru, doti~na `rtva moè bitika`njena.

Takvo ne{to izazvalo je zgraànje opravnom poimanju kod auditorija, pase postavilo pitanje jesu li komunistisami donijeli taj zakon, na {to je odgo-voreno potvrdno, ali i da su drugovi tajpropis upakirali u tkz. pomirbu. Go-spodin Neubert je s pravom konstati-

rao, da pomirba ne moè biti u koliziji spravom (Versöhnung kann nicht gegendas Recht laufen). Na primjeru uHrvatskoj govorilo se o odnosu


Jure Knezovi} za vrijeme izlaganja

Dr. Annette Kaminsky vodi raspravu

zlo~inac-`rtva. Dok se u pravnimdràvama progone po~initelji, u Hrvat-skoj su zlo~inci mirno uìvali svoje pov-lastice ste~ene na krvarini. Ubojica IveMa{ine vlasti je bio poznat, ali ga nitkonije ni ispitao, a kada je umro, potiho segovorilo da je on bio ubojica toga ~as-noga hrvatskoga politi~kog uznika.Hrvatska je propustila priliku osuditiubojice i tako sudski dokumentirati da sukomunisti~ki policajci, izvr{avaju}i svojepartijske du`nosti, ~inili zlo~ine, a da su`rtve nemo}ni i nevini hrvatski uznici.

Tako se povijest iskrivljuje jer sekomunisti~ki zlo~ini umanjuju. êstose pona{amo kao da je sve u redu i~isto, pa je potrebno samo malopomesti po }o{kovima. êsto se ~uje danitko nije kriv za po~injene zlo~ine, dasu to bila neka vremena i tako sveimaginarno. âk je i Egon Kranz, vi-soki DDR-ovski funkcionar u svojojobrani na sudu rekao da nije on kriv,nego je "kriva povijest". Pobjednici sunapisali povijest za porobljene narodekojima se stalno ponavljala njihovakrivica. Srednjoeuropljani su stalnoratovali iz nacionalnih razloga. Od no-vije povijesti puno je toga ve} zabo-ravljeno, a na{a sje}anja su tek zadnjih15 godina. Zaboraviti se ne moèsuodgovornost Zapada, koji je zasaveznika priznao zlo~inca Staljina. Uujedinjenoj Europi mora se utvrditi {toje Zapad skrivio, a ne samo {to je Istok.Na {to se moè nasloniti cijela Europa

– upitao je Neubert i nastavio: Na novupovijest koju zajedni~ki trebamo napi-sati, a u kojoj se dvije diktature nemogu razdvojiti. Borba za slobodu – toje na Zapadu protiv fa{izma a na Istokuprotiv komunizma. Europu moè naokupu dràti europska povijest koja semora napisati, a to je EU-slobodarskapovijest, jer posljednjih 200 godina sugodine europske borbe za slobodu ijedinstvo Europe. Potrebno stvoriti eu-ropske institucije da Zapad shvati da sunarodi platili veliku cijenu slobode –vrlo veliku.

Mediji su pro{li najgore. Skoro usvim zemljama postoji problem igno-rancije `rtava komunisti~kog terora, akada se i ne ignorira, malo je knjièv-nika koji se u svojim literarnim djelimabave problematikom `rtava komu-nisti~kog terora. Sli~no je i s drugimumjetnicima, pa se postavilo pitanjeobjektivnosti umjetni~ke struke.

br. 147, lipanj 2004. 5

Jure Knezovi} za vrijeme izlaganja


POMO] ZA POLITI^KI ZATVORENIKOd objavljivanja posljednjih podataka do 20. lipnja, pomo} za Po-

liti~ki zatvorenik uplatili su sljede}i darovatelji:

N.N. Zagreb 4.000,00Jozo Misir Grude 500,00Emilija Kutle{a Zagreb 100,00Zorica êngi} Zagreb 200,00Ivan Ko{~ Bjelovar 1.000,00Ante Gojevi} Zagreb 20,00Sre}ko Gabrilovac Zagreb 1.000,00Katarina Vu~aj Zagreb 200,00Stanislava Rotkvi} USA 500,00Janjko Sarajli} Dusseldorf 75,00Ljubo Wolitz Dubrovnik 180,00Antun Luka~evi} Dubrovnik 500,00An|elka Frani~evi} Zagreb 1.000,00Josip Kurtovi} Ka{tel Novi 300,00Mirko Brekalo Zagreb 1.000,00Josip Marjanovi} Zagreb 100,00Borislav Plei} Zagreb 2.000,00Branko Rakari} Zagreb 300,00Mijo Glavina Klis 500,00u k u p n o 13.475,00

Svima se od srca zahvaljujemo, uzdaju}i se i ubudu}e u Va{u susretl-jivost.

(Ur.)

6 br. 147, lipanj 2004.

U VARA@DINU OBILJE@EN DAN SJE]ANJANA @RTVE BLEIBURGA I KRI@NOG PUTA

Povodom 15. svibnja, Dana sje}anjana `rtve Bleiburga i "kri`nog puta",izaslanstvo Dru{tva za obiljeàvanjegrobi{ta ratnih i poratnih `rtava izVara`dina poloìlo je vijenac kod no-vopodignutog spomen-krià nagrobi{tu "Dravska {uma" u Vara`dinu.Nakon poloènog vijenca i zapaljenihsvije}a, prisutni su molitvom za `rtveporatnog komunisti~kog terora, pou-bijane na grobi{tu Dravska {umaVara`din zavr{ili sje}anje na poratnelikvidacije u Vara`dinu i u tek„oslobo|enoj“ Europi. Molitvu jepredmolila Antonija Makaj, i sama`rtva poratnih komunisti~kih logora iprogona, a uz spomen-kri` zapaljenesu i svije}e predstavnika udrugeHrvatskog domobrana Vara`din, kao i~lanova Hrvatskog dru{tva politi~kihzatvorenika - podru`nice Vara`din.

Prigodnoj komemoraciji i molitvi zastradale sudionike kri`nog puta i `rtvegrobi{ta „Dravska {uma“ Vara`dinprisustvovali su i neki ~lanovi obiteljipoginulih `rtava iz poratnog razdobljaiz Vara`dina, a kod spomen-krià ~estozastanu pojedinci koji u spomen nastradale zapale svije}e i sjete se nes-talih ro|aka i prijatelja, stradalih u po-ratnim likvidacijama, rekao je AntoMili~evi}, ribi~ i prognanik iz Vuko-vara koji samoinicijativno kosi raslinjeoko spomen-krià i vodi brigu o ~isto}ijo{ nedovr{enog spomen-obilje`ja.

Podsje}amo, u Hrvatskoj je eviden-tirano vi{e od 600 grobi{ta i strati{taDrugoga svjetskog rata i pora}a.Samo na podru~ju sjeverozapadneHrvatske, odnosno Vara`dinske,Me|imurske i Krapinsko-zagorskeùpanije postoji vi{e od stotinu jama igraba u kojima se nalaze tijela poubi-janih `rtava. Prema izjavama svje-doka, jedno od najve}ih je grobi{te naDravi kraj Vara`dina, a premapri~anju starijih stanovnika, Dravomsu u poratnim danima rata iz smjeraSlovenije plivali le{evi, pojedina~no iu skupinama. Neke od `rtava bile sume|usobno vezane ìcom, te sukasnije le{evi, no{eni maticom rijeke,plivali Dravom, {to je izgledalo kao da

rijekom "pliva jato ptica", rekao je je-dan od svjedoka.

Poratne likvidacije na Dravidoga|ale su se odmah nakon rata, ana strati{te prema Dravskoj {umiodvoèni su ljudi odmah nakon"oslobo|enja" 1945. Pretpostavlja seda su na Dravi u poratnim likvidaci-jama stradali i brojni uglednici grada,vara`dinski profesori, ranjeni vojniciiz vara`dinskih bolnica, sudionici"kri`nog puta". U poratnim likvidaci-jama na Dravi i dravskoj {umi stradaoje velik broj ljudi. Nakon rata izVara`dina su nestali brojni uglednicigrada, vara`dinski profesori (JosipKa{telan, Franjo Galinec, VladoGer~an i [tefica Detschbauer, a ulipnju je ubijen i nenamje{teni profe-sor biologije Josip Hrupa~ki),sve}enici (Josip Kalajdì}, Hinko Kro-der...), ranjeni vojnici iz vara`dinskihbolnica, sudionici "kri`nog puta",zarobljenici iz logora (Varteks,Ve{ka..), zatvorenici Udbe i mnogidrugi, a u pora}u je nestao i Ukrajinacdr. Bazilij Baricki, koji se kao dijeteuspio spasiti bijegom od Staljinovaterora u domovini. Me|u `rtvamanajvi{e je bilo ljudi iz sjeverozapadnogdijela Hrvatske i ljudi koji su se igromsudbine zatekli u gradu ili su zavrijeme rata tu obna{ali neku od funk-cija, bilo u vojnoj ili u civilnoj vlasti.

Nastojanja mnogih za podizanjespomen-obilje`ja na grobi{tu Dravska{uma Vara`din objedinjena su 2000., as ciljem ubrzanja dobivanja potrebnihsuglasnosti u rujnu mjesecu iste go-dine osnovano je Dru{tvo zaobiljeàvanje grobi{ta ratnih i porat-nih `rtava – rekao je Franjo Talan,predsjednik Dru{tva. Potkraj listo-pada 2001. privremeno je na grobi{tuDravska {uma Vara`din postavljenmali drveni kri`, a izgradnja spomen-obilje`ja zapo~eta je nakon dobivanjapotrebnih suglasnosti i dozvola ulipnju 2003. Financiranje izgradnje

odvija se iz prikupljenih donacija idobrovoljnih priloga pojedinaca i us-tanova, a u dosada{njim radovima uspomen-obilje`je ugra|eno je preko29 prostornih metara betona i nasutooko 30 prostornih metara {ljun~anogai zemljanog materijala. Iako su jo{ os-tala nepodmirena dugovanja premaizvo|a~u izvedenih radova, u Dru{tvuvjeruju da }e do sredine lipnjaspomen-kri` biti zavr{en kako bi setrajno sa~uvao spomen na poratne`rtve. U Dru{tvu zahvaljuju svima kojisu u dosada{njem razdoblju pomoglirealizaciju podizanja spomen-obilje`ja, a svi koji mogu i èle pomo}iizgradnju spomen-krià, svoj darmogu poslati na adresu; Dru{tvo zaobiljeàvanje grobi{ta ratnih i poratnih`rtava, Franjeva~ki trg 7/2, 42 000Vara`din. Broj ìro ra~una je2391004-1100025929. Kao svrhu up-late potrebno je nazna~iti: zaspomen-kri`, a svaki dar upisuje se uknjigu darovatelja.

Od prolje}a ove godine radnjepotrebne za zavr{etak spomen-kriàvodi posebni Odbor koji brine ispun-jenju rokova i o vrsti ugradbenog ma-terijala, kako bi se spomen-obilje`jeuklopilo u Dravsku park-{umu,re~eno je na komemorativnom skupuodrànom 14. svibnja na grobi{tuDravska {uma Vara`din. Premarije~ima vl~. Ivana @mega~a, ùpnikaùpe Sv. Josip – Banfica Vara`din, na~ijem podru~ju se nalazi ve}i diogrobi{ta (koje jednim dijelom prelazi ina podru~je vara`dinske ùpe Sv. Fa-bijana i Sebastijana – Dobroga pastiraop. F. T) i gdje je podignut spomenkri`, blagoslov spomen-krià i misazadu{nice za `rtve poratnih likvidacijana rijeci Dravi u Vara`dinu odràt }ese u subotu 19. lipnja 2004. s po~et-kom u 17 sati, a koncelebriranu misuzadu{nicu predvodit }e msgr. MarkoCulej, vara`dinski biskup. Pet metaravisok kri` svojom bjelinom podsje}ana nevinost `rtava koje je poratnakomunisti~ka vlast poubijala u porat-nom u~vr{}ivanju vlasti i zastra{ivanjudruk~ije misle}eg stanovni{tva.

KOMEMORACIJE

Pi{e:

Franjo TALAN

MISA ZADU[NICA ZA POGINULE, NESTALEI UMRLE GOSPI]ANE, PRIPADNIKE

DOMOBRANSKE ZASTAVNI^KE [KOLEU katedrali Navje{tenja Blaène

Djevice Marije u Gospi}u, 29. svib-nja 2004. gospi}ki je ùpnik AnteLuketi} sluìo svetu misu zadu{nicuza poginule, nestale i umrleGospi}ane pripadnike Domobran-ske zastavni~ke {kole u Zagrebu:

1. Milana Ugarkovi}a, pukovnika,zapovjednika DZ[

2. Dragu Asi}a, ~asnika3. Josipa âni}a, ~asnika4. Petra âni}a, ~asnika5. Nikolu Rukavinu, ~asnika6. Nikolu Japundì}a, ~asnika7. Antu Ugarkovi}a, ~asnika8. Josipa Prpi}a, ~asnika9. Milu Zub~i}a, ~asnika

10. Ivana Jurkovi}a, ~asnika11. Ivana Rukavinu, ~asnika12. Milana Mi}u Murata, ~asnika13. Juru [utiju, ~asnika14. Boìdara Jurjevi}a, pitomca15. Marijana Otu Lisca, pitomca16. Zvonka Iv{i}a, pitomca17. Stjepana Serdara, pitomca18. @eljka Rogi}a, pitomca19. Milana Stilinovi}a, pitomca20. Marijana Stilinovi}a, pitomca21. Antu Stilinovi}a, pitomca22. Luku Biondi}a, pitomca23. Dragu Kasumovi}a pitomac24. Lovru Marasa, pitomca25. Milana Alara, pitomca26. Boù Frkovi}a, pitomca27. Josipa Frkovi}a, pitomca28. Franju Paveli}a, pitomca29. Ivana Pavi~i}a, pitomca30. Franju Tonkovi}a, pitomca31. Josipa Tomljenovi}a, pitomca32. Tomu Turi}a, pitomca33. Josipa Vukeli}a, pitomca34. Milana Vukeli}a, pitomca35. Pavla Vukeli}a, pitomca36. Antu Vukovi}a, pitomca37.Josipa Kati}a, pitomca38. Milana Milinkovi}a, pitomca

Ve}ina ovih mladi}a poha|ala jegospi}ku gimnaziju i u~iteljsku{kolu, {etala gospi}kim korzom, ku-pala se u rijeci Nov~ici i sanjala oslobodi Hrvatske. Te{ko su, kao uostalom ve}ina Hrvata, podnosilidràvni teror Kraljevine Jugoslavije.Kad je uspostavljena NezavisnaDràva Hrvatska spremno su sestavili u slu`bu Domu i Narodu.Nisu bili fa{isti kakvim ih njihovikrvnici, jugoslavenski partizani ijugokomunisti prikazuju. Borili suse za slobodu i dostojanstvo svoganaroda, {to je temeljno ljudskopravo. U Domobransku zastavni~ku{kolu u Zagrebu tijekom ~etirigodi{ta, od 1941. do 1945., bilo jeupisano 719 pitomaca. UpisanihGospi}ana bilo je ukupno 46. Pokoljnakon sloma NDH, Bleiburga ikri`nih putova preìvjelo je samo196 pitomaca. Prirodnom smr}unakon sloma 1945. umrla su os-morica iz Gospi}a. Danas ih je jo{ìvih {estoro.

Misi je nazo~ila mala skupina Go-spi}ana, svega trinaest, a bila jesubota ujutro, neradni dan. Dan jebio sumoran, ki{ilo je. I nebo jeplakalo. Tu`no. No, to je na{azbilja. Jedne `rtve uz groblje SveteMarije Magdalene prekrili su asfal-tom, a druge su potisnuli u zaborav.To {to je bilo malo vjernika na misine ~udi, jer je starih Gospi}anamalo jo{ ìvih. Mladi o ovome ni{tai ne znaju. Tko bi ih o tragediji nji-hovih vr{njaka trebao upoznati ipodu~iti? Gospi}ka gimnazija, Vi-soka u~iteljska {kola, Pu~kootvoreno u~ili{te i nadle`ne slu`beu gradu Gospi}u i @upanijili~ko-senjskoj? Da, trebali bi, ali zato treba ljubavi i domoljublja! Tre-

bali bi obiljeìti i obljetnicuKrbavske bitke, izgon Turaka izLike, Senjske `rtve, Velebitski us-tanak, godi{njicu ro|enja oca do-movine dr. Ante Star~evi}a i drugihvelikana s na{ih prostora, pobjeduu Domovinskom ratu i postro-javanje pobjedni~kih postrojbi.Umjesto pozitivnog ozra~ja,osje}aja zajedni{tva, ponosa idostojanstva, doìvljavamo poniè-nja, jer se u pravilnim vremenskimrazmacima deùrni za upokora-vanje Hrvatske obru{e preko tiska ielektronskih medija na Gospi}aneoptuùju}i ih za navodnu zlo}u izlo~instva. Za{to? Ni{ta se nedoga|a slu~ajno!

br. 147, lipanj 2004. 7

Pi{e:

Ivan VUKI]

KOMEMORACIJE

]UDLJIVA HRVATSKAZEMLJA

Godinama ne dolije}u laste u ovaj

kraj.Godinama nema cvjetnih prolje}a.Horizont je zid – i{aran, umoran.

]udljiva Hrvatska zemljo,u preobrazbama svojim,u tebi uvijek gori.

Pogled im okiva{ zidom.Rije~i im okivaju zidovi.Misli im okivaju zidovi.

Tko bi rekaoda }e boja tvoga cvije}aljubomorno ~uvati pogled odprolje}a?Tko bi rekao?

]udljiva Hrvatska Zemljo,u preobrazbama svojimu tebi uvijek gori,a `rtve su sinovi tvoji.

8 br. 147, lipanj 2004.

I nakon 1924. velikosrpsko nasiljenad hrvatskim narodom nastavilo se jenesmanjenom èstinom. S vremenomse je ~ak i pove}avalo. Dana 23.prosinca 1924. na Hrvatsku repub-likansku selja~ku stranku je primijen-jen Zakon o za{titi bezbednosti iporetka u dràvi, koji je ina~e bio done-sen protiv komunista, pa je ona zabran-jena. Po~etkom sije~nja 1925. uhi}enisu Stjepan Radi} i ostali njezini prvaci.Uslijedili su progoni te stranke po cije-loj Hrvatskoj. U takvim okolnostimaRadi} je odlu~io promijeniti svoju poli-tiku. Njegov sinovac Pavle Radi} je 27.oùjka 1925. u svoje ime, u ime Stje-pana Radi}a i u ime cijele HRSS-e izja-vio, da priznaje "sveukupno politi~kostanje, kako je danas po Vidovdan-skom ustavu sa dinastijomKara|or|evi}a na ~elu"(35). A sam jeStjepan Radi} 16. svibnja te godine izzatvora poru~io "da se na{ hrvatskinarod ne }e nikada pravo sliti sasrpskim, dok se Hrvati ne oslobodeRima, i to posvema", pa bi "trebalostvoriti hrvatsku crkvu, nezavisnu odRima, nacijonalnu, koja bi se lako -tokom vremena - spojila sa Srpskompravoslavnom crkvom"(36). Ovo je bilaRadi}eva podpuna politi~ka kapitula-cija i odricanje od sveukupnoga do-tada{njeg nacionalnog i dràvnoprav-nog programa. Odsada je on vodio po-liti~ku borbu, polaze}i isklju~ivo sastajali{ta unitaristi~ke i centralisti~kedràve, zalaù}i se samo za prava i slo-bode gra|ana i njihovu jednakost i rav-nopravnost pred zakonom. Unato~tomu Srbi mu ni dalje nisu vjerovali, pasu, izgleda u dogovoru s dvorom, or-ganizirali na nj atentat, {to ga je izveonarodni zastupnik Puni{a Ra~i} uNarodnoj skup{tini u Beogradu 20.lipnja 1928. Na licu mjesta je ubio dr.\uru Basari~eka i Pavla Radi}a, ate{ko ranio Stjepana Radi}a, dr. IvanaPernara i Ivana Gran|u. Od ozljedazadobivenih u atentatu Radi} je umro8. kolovoza 1928. Nakon lipanjskogaatentata on je opet napravio politi~kizaokret, najradikalniji od svih svojihdotada{njih zaokreta, ali u hrvatskomedràvnopravnom smislu. Dopisnikunjema~ke novinske agencije dao je 24.srpnja te godine, dakle petnaestak

dana prije smrti, izjavu, u kojoj,stopostotno prihva}aju}i prava{ku ar-gumentaciju, zahtijeva podpunonezavisnu hrvatsku dràvu, no u per-sonalnoj uniji sa Srbijom(37). Zna~i,on ni pred smrt nije imao snage posveraskinuti sa Srbijom i Jugoslavijom.

Hrvatska stranka prava je i nakon1925.,pa tako i nakon lipanjskoga aten-tata nastavila sa svojom dotada{njompolitikom: borba za obranu hrvatskenarodne samobitnosti i uspostavuhrvatske dràvne nezavisnosti. U njez-inim redovima svojom odlu~no{}u sesve vi{e isti~e mladi zagreba~ki odvjet-nik dr. Ante Paveli} (kasniji poglavnikUsta{koga pokreta i Nezavisne DràveHrvatske – op. I. G.), koji daje ton nje-zinu cjelokupnom radu. U svrhu ok-upljanja hrvatskih nacionalnih snagaona je sredinom 1925. s Hrvatskimselja~kim republikanskim savezom, {tosu ga osnovali disidenti iz HRSS-aposlije Radi}eve kapitulacije, stvorilaHrvatski blok. Kao izabrani oblasnizastupnik Paveli} je na sjednici za-greba~ke oblasne skup{tine 23. velja~e1927. u ime Hrvatskoga bloka izjavio,da se prava hrvatskoga naroda "moguuspostaviti jedino ostvarenjem

nezavisne hrvatske dràve", pa jepredloìo dono{enje zaklju~ka, "da sepozovu u Zagreb svi zastupnici koji suu hrvatskim zemljama birani dne 23.sije~nja 1927. godine, da se temeljemnarodne volje ujedine u jedno tijelo ipostave jedinstveni zahtjev zauspostavu hrvatske nezavisnostizaklju~ene na Hrvatskom dràvnomsaboru dne 29. listopada 1918. go-dine"(38). Krajem lipnja 1927. ovomuHrvatskom bloku je pristupila i Hrvat-

ska federalisti~ka selja~ka stranka podvodstvom dr. Ante Trumbi}a. Na izbo-rima za Narodnu skup{tinu 11. rujna1927. u Zagrebu su narodnim zastupni-cima izabrani kandidati Hrvatskogabloka dr. Ante Trumbi} i dr. Ante Pav-eli}. Na sjednici Narodne skup{tine uBeogradu Paveli} je 28. listopada 1927.u svoje i u Trumbi}evo ime pro~itaoizjavu, u kojoj se kaè, da sudjelovanje"Hrvatskoga bloka u parlamentarnomradu Narodne skup{tine ne zna~i, da tofakti~no stanje" oni priznaju i odobra-vaju. "Naprotiv, Hrvatski blok }e svimzakonitim sredstvima raditi, da seodno{aj hrvatskog naroda iz temelja iz-mijeni, uspostavom hrvatske dràvnesamostalnosti"(39). Dakle, nema nijedne zgode, koja joj se pruà, a daHrvatska stranka prava ne istaknesvoje protivljenje postoje}em po-liti~kom poloàju hrvatskoga naroda i

IZ POVIJESTIIZ POVIJESTI

Pi{e:

Ivan GABELICA

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DR@AVA (V.)

HRVATSKA U DOBA [ESTOSIJEÂNJSKE DIKTATURE

Ulazak srpske vojske u Zagreb 1918.

da ne postavi zahtjev sa uspostavomslobodne i nezavisne hrvatske dràve.

Ni Hrvatska pu~ka stranka nije 1925.ni iza toga mijenjala svoj politi~ki pro-gram. Ona ga je samo rije~ima pri-lago|avala uhu slu{atelja,kako bi dobilanjihov glas, ali sadràj je ostajao isti. Sta-jala je ~vrsto na jugoslavenskomu sta-jali{tu. U njezinu programu zaparlamentarne izbore odràne 8. velja~e1925., koji je bio objavljen 30. studenoga1924., pisalo je: "Hrvatska pu~ka strankaborila se i borit }e se uvijek za to, daHrvati postignu svoju slobodu i ravno-pravnost u Jugoslaviji" (40). No, ni onanije mogla biti slijepa za poloàj hrvat-skoga naroda u Jugoslaviji, ako je htjeladobiti njegove glasove i ostati na ìvotu.Vidjela je, da je ta Jugoslavija u stvariVelika Srbija, u kojoj je hrvatski narodobespravljen i izrabljivan. Stoga je njez-ino predsjedni{tvo, pripremaju}i se zaoblasne izbore, koji su bili odràni 23.sije~nja 1927., izjavilo u prosincu 1926.,da ona "ostaje nepokolebivo nastanovi{tu revizije vidovdanskog ustavatraè}i i dalje pokrajinske sabore sa zak-onodavnom i financijalnom autonomi-jom, napose Hrvatski sabor uZagrebu"(41). Sli~no stajali{te zauzima iu programu prilago|enom za parlamen-tarne izbore, koji su odràni 11. rujna1927. U njemu traì, da ta dràva, u kojojìvi hrvatski narod, "bude doista, a nesamo po imenu, i hrvatska i slovenska,kao {to je i srpska". Jasno joj je, da "to nemoè biti pod centralizmom, jer se podnjim sva vlast i sav novac zgr}e u Beo-gradu. Pod centralisti~kim vidovdanskimustavom nema hrvatske slobode, nemajednakopravnosti, a nema ni pravogpo{tivanja hrvatstva. Centralizam je za-pravo isto, {to i velikosrpstvo. Centrali-zam stvara Veliku Srbiju, u kojoj suHrvati i Slovenci zapostavljeni i potiski-vani"(42). Ona se, dakle, bori protiv cen-tralizma, a ne protiv Jugoslavije.Zahtijevanjem revizije Vidovdanskogaustava, kojom bi pojedine "pokrajine"dobile autonoman poloàj, sograni~enom zakonodavnom i financi-jalnom ovla{}u, zanosi se iluzijom, da bina taj na~in bile zadovoljene hrvatskenacionalne i dràvnopravne te`nje.

Pucnji u Skup{tini pucnji suu hrvatski narod

Bez obzira na mnoga neslaganja inezadovoljstva Radi}evom politikom,on je, obzirom na broj dobivenih gla-

sova i polu~enih zastupni~kih mandatana parlamentarnim izborima u cije-lomu poratnom razdoblju, u ~asu aten-tata i mu~eni~ke smrti bio neospornivo|a hrvatskoga naroda, pa je i hrvat-

ska javnost shvatila, da su pucnji u Stje-pana Radi}a i njegove strana~kedrugove u stvari pucnji u cijeli hrvatskinarod. Tako je to shvatio i Paveli}, kadaje, neposredno nakon atentata, izjavionovinarima, da je taj zlo~in uperen"izravno proti hrvatskom narodu, jer jeizvr{en na hrvatskim narodnim zas-tupnicima u ~asu, kada su vr{ili svojuzastupni~ku du`nost"(43). Stoga je tajavnost o~ekivala, da }e sada sve hrvat-ske politi~ke stranke prije}i preko svihme|usobnih strana~kih razlika i za-jedni~ki nastupiti u obrani hrvatskihnacionalnih probitaka, te odbiti sudje-lovanje u radu beogradske Narodneskup{tine, u kojoj je prolivena krvhrvatskih mu~enika. Paveli} i Trumbi}su zaista tako i postupili. Spremno su seodazvali javnomu pozivu Hrvatskeselja~ke stranke i 2. kolovoza 1928. iz-vijestili su njezin Zastupni~ki klub, dasu "pripravni pristupiti u zajedni~kiKlub HSS u svrhu zajedni~ke suradnjeu tom Klubu - time i u SDK -, koju su-radnju" i oni kao zastupnici Zagreba,glavnog grada Hrvatske, smatraju "svo-jom du`no{}u i narodnom potrebomposlije strijeljanja hrvatskih narodnihzastupnika"(44). Ali Hrvatska pu~kastranka i njezin predsjednik StjepanBari} nisu tako postupili.

Nakon {to je Stjepan Bari}, jedini izHrvatske pu~ke stranke, na parlamen-tarnim izborima 11. rujna 1927. izabran

u Narodnu skup{tinu, s Koro{~evomSlovenskom ljudskom strankom (SLS)osnovao je Jugoslavenski klub. Tzv.Bledskim sporazumom bilo je dogo-voreno, da }e SLS odmah nakon izborau}i u vladu radikala Velje Vuki}evi}a,{to je i u~injeno. Tako je u toj vladi indi-rektno sudjelovala i Hrvatska pu~kastranka. U vrijeme lipanjskoga aten-tata Koro{ec je bio ministar unutarnjihposlova. Vuki}evi}eva je vlada 4. srpnja1928. podnijela ostavku, a nova jeimenovana 27. srpnja iste godine, na~elu s Koro{cem kao predsjednikomvlade. U toj vladi je Bari} bio ministarsocijalne politike.

Ovakva Bari}eva politika dovela jedo velikoga nezadovoljstva u stranci.Ogor~eno atentatom na Radi}a i nje-gove drugove, ~lanstvo, pogotovo onoiz Dalmacije, bilo je protivno, da Bari}i dalje ostane s Koro{cem u Jugo-slavenskomu klubu. No, on se je na tooglu{io. Napetost je pogotovo porasla,kad je Bari} u{ao u Koro{~evu vladu.Nezadovoljstvo se je pro{irilo na cje-lokupno "pu~ka{ko" ~lanstvo u svimhrvatskim zemljama, a prista{e iz Du-brovnika su navodno ~ak zahtijevale,da on bude isklju~en iz same stranke. Ataj Bari}ev ulazak u Koro{~evu vladuosu|ivao je i dio vodstva i uglednihintelektualaca u stranci, pa je PetarGrgec, jedan od istaknutijih ~lanova iideolog Hrvatske pu~ke stranke, naja-vio da }e istupiti iz nje. Naravno, dio~lanstva i vodstva stranke stajao je uzBari}a, pa je na sjednici strana~kogaVrhovnog vije}a u Zagrebu 2. rujna1928., dakle nakon Radi}eve smrti,zaklju~eno, "da jedina politika, kojanosi hrvatskom narodu ostvarenje nje-govih zahtjeva, jest politika sporazumaizme|u Hrvata, Slovenaca i Srba. A dado prijeko nu`nog sporazuma do|e,potrebno je voditi politiku pomiri-jivosti i ravnopravnosti".

No, tako nije mislio hrvatski narod.Pogrje{no poistovje}uju}i Hrvatski or-lovski savez (HOS) s Hrvatskompu~kom strankom, ~lanovi HOS-a suna vi{e mjesta bili ~ak i tvorno napad-nuti, pa ~ak i njihov predsjednik dr. IvoProtulipac. Sa zaklju~cima Vrhovnogavije}a HPS-a nije se slagao ni prof. IvoJuras, ugledni "pu~ka{" iz Splita, koji jetvrdio: "Protiv ovoga mi{ljenja ja samzastupao stanovi{te, da poslije 20.lipnja sve hrvatske stranke moraju spo-razumno voditi politiku, koja }e bitidiktirana isklju~ivo hrvatskim intere-

br. 147, lipanj 2004. 9


Dr. Ante Trumbi}

sima i koja bi nas ve} jednom poslijedeset godina te{ke borbe dovela docilja da budemo gospodari u svojojku}i". Don Frane Buli}, ugledni ar-heolog svjetskoga glasa, bio je nositeljliste Hrvatske pu~ke stranke na op}in-skim izborima u Splitu 1926. godine,iako nije bio njezin ~lan. To mu je biloponu|eno i za izbore 1928. Ali, on je toodbio s obrazloènjem, da "ponudu istepu~ke stranke u posljednjim op}inskimizborima ove godine (tj. 1928.) smatraosam patriotskom du`no{}u da odbijem,jer se ne slaèm sa dana{njimstanovi{tem pu~ke stranke i njezinimpoliti~kim radom". Distanciranost ikriti~nost prema politici Hrvatskepu~ke stranke pokazali su i oba hrvat-ska nadbiskupa i to zagreba~ki Bauer, apogotovo vrhbosanski I. Ev. [ari}(45).

Unato~ svim ovim protivljenjimapolitici Stjepana Bari}a i slu`benogavodstva Hrvatske pu~ke stranke, oni sui dalje ostali ~vrsto na jugoslaven-skomu stajali{tu i uz reìm. NakonRadi}eve smrti zdruèna mlade`Hrvatske selja~ke stranke, Hrvatskestranke prava i Hrvatske federalisti~keselja~ke stranke (trumbi}evci) organ-izirala je masovne protureìmske i pro-tujugoslavenske demonstracije.Oru`ni{tvo je na njih pucalo, pa jeme|u demonstrantima bilo mrtvih iranjenih, a ve}i broj uhi}enih. Boje}i seza jugoslavensku vlast, beogradska jevlada, u kojoj je bio i Bari}, za velikogaùpana zagreba~ke oblasti postavilasuprotno zakonu Srbijanca pukovnikaVojina Maksimovi}a. "Pu~ka{ko"novinstvo je taj postupak vladeopravdavalo (46).

Navedenim postupcima i previran-jima u Hrvatskoj pu~koj stranci nastu-pio je svom snagom proces njezinaraspadanja. Ostat }e na ìvotu svega jo{nekoliko mjeseci, a onda }e posve nes-tati s politi~ke pozornice. U politi~kimprestrojavanjima, koja su nastalanakon progla{enja {estosije~anjskediktature, jedan dio njezina vodstva i~lanstva prije}i }e u Hrvatsku selja~kustranku i slijedit }e dalje njezinu sud-binu. Drugi dio pristupit }e Usta{kompokretu, a tre}i dio }e ostati politi~kineorganiziran, s tim da }e neki od ovih,do smrti ostati na jugoslavenskom sta-jali{tu. Nakon marsejskoga atentata,kada je fakti~ki bilo dopu{teno ob-navljanje rada politi~kih stranaka, Pe-tar Grgec i dr. Janko [imrak su u imenekada{njega vodstva Hrvatske pu~ke

stranke izjavili, da je ne kane vi{e ob-navljati i da "priznaju politi~kim vo|omhrvatskog naroda dra VladimiraMa~eka". Grgec je za sebe rekao, da je"danas obi~an ~lan H.S.S."(47).Uspostavom Nezavisne Dràve Hrvat-ske obojica su, u skladu sa svojimdru{tvenim poloàjem imogu}nostima, lojalno sura|ivali unjezinoj izgradnji, zbog ~ega su ukomunisti~koj Jugoslaviji bili progan-jani i zlostavljani, a Grgec uz to iosu|en na sedam godina zatvora.

Po~etak otvorene diktature

I dok se je Ma~ek sa svojim bliìm su-radnicima iscrpljivao davanjem izjavaza javnost, u kojima je o{tro osu|ivaozlo~in nad hrvatskim narodnim zas-tupnicima i iznosio svoje poglede napreure|enje dràve nakon, po~inje-noga zlo~ina, AleksandarKara|or|evi} se je pripremao zauvo|enje diktature. Tu diktaturu jepateti~nim rije~ima proglasio 6.sije~nja 1929. Iako neovla{teno, stavioje izvan snage Vidovdanski ustav, ras-pustio je Narodnu skup{tinu i zabranioje "sva udruènja i politi~ke stranke,koje vr{e propagandu ili ubje|ivanjedrugih, da treba promijeniti postoje}iporedak u dràvi. Isto tako zabranjujuse i rasturaju sve politi~ke stranke, kojenose vjersko ili plemensko obilje`je".Zabranjeno je odràvanje bilo kakvihskupova bez odobrenja vlasti. Bilo jedopu{teno "isticati i nositi samo

dràvne zastave". Osnovan je Dràvnisud za za{titu dràve u Beogradu (48),koji je mnoge borce za hrvatskudràvnu nezavisnost osudio na smrt ilina dugogodi{nju robiju. Kralj Aleksan-dar je svu vlast usredoto~io u svojim ru-kama. Da bi to pred inozemstvomprikrio, 3. rujna 1931. donio je tzv. ok-troirani ili rujanski ustav, koji je samopravno sankcionirao dotada{nje po-liti~ko stanje(49). Svaki vidljivi znakhrvatstva bio je zabranjen. Uslijedila susvakodnevna umorstva Hrvata, osudena smrt, premla}ivanja u zatvorima i iz-van zatvora, bezobzirna plja~ka hrvat-skoga naroda i diskriminacija nasvakomu koraku. Takvoga nasiljahrvatski narod do tada nije doìvio usvojoj povijesti.

Svi ovi zlo~ini nisu bili dovoljni da dr.Vladimir Ma~ek, koji je Radi}a naslije-dio na poloàju predsjednika Hrvatskeselja~ke stranke, napusti jugoslavenskopoliti~ko stajali{te i da shvati, da je za-jedni~ki dràvni ìvot izme|u Hrvata iSrba nemogu}. I dalje se je borio zapreure|enje Jugoslavije na federativ-nim na~elima, u kojoj bi Hrvatska bilasamo jedna federalna jedinica - i ni{tavi{e! Tako Selja~ko-demokratska koali-cija, u kojoj je on bio jedan od dvojicepredsjednika, 1. kolovoza 1928.izjavljuje, da }e "povesti najodlu~nijuborbu za novo dràvno ure|enje, koje}e osigurati punu ravnopravnost svihspomenutih individualiteta", dakleHrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore

10 br. 147, lipanj 2004.


Gra|ani cvije}em kite mjesto ubojstva Stanka Petri}a u lipnju 1928.

i t.d.(50). U govoru izre~enom nakomemorativnoj sjednici u ~ast Stje-pana Radi}a. 11. kolovoza 1928. isti~eRadi}eva politi~ka na~ela o sveslaven-stvu, jugoslavenstvu, miroljubivosti,slobodi pojedinca i sl. i misao da suHrvati i Srbi jedan narod, te nagla{ava,da ta politika ostaje nepromjenjivi pro-gram Hrvatske selja~ke stranke(51).Tuma~e}i pak ne{to kasnije politi~keciljeve Hrvatske selja~ke stranke, izja-vio je: "Kakav }emo federalizam izvoje-vati, ovisi o prilikama. [to vi{e slobode

i samostalnosti, to bolje. Zajedni~kegranice, zajedni~ke carine i zajedni~kivanjski poslovi, dobro, ali da li i za-jedni~ka vojska, o tome bi se dalo ras-pravljati"(52). Uo~i Boì}a 1934. pomi-lovan je i pu{ten iz zatvora, na koji jebio osu|en tri godine. Tim povodomuputio je knezu Pavlu Karador|evi}uzahvalnicu, u kojoj stoji: "Zahvaljuju}ina Kraljevskom aktu, kojim mi jevra}ena sloboda, nadam se i vjerujem,da je ovaj akt prvi znak dobre volje, dase pristupi pravilnom rje{enju hrvat-skog pitanja – u granicama zajedni~kenam dràve"(53). Hrvatska u okvirimaJugoslavije, to je konstanta Ma~ekovepolitike. Ona se ne }e mijenjati sve dosloma Jugoslavije, a ni nakon toga. Akoje, slu~ajno, dao kakvu drug~iju izjavuili poduzeo kakav drug~iji politi~ki ko-rak, to je samo takti~ki potez, kojim jehtio prisiliti Beograd na sporazum.

Posve drugim putem krenuli su dr.Ante Paveli} i njegov najbliì krug su-radnika. Paveli} je, mo`da, jedini

hrvatski politi~ar, koji je nakonRadi}eve smrti prozreo kraljeve nam-jere, da uvede diktaturu, pa se je po~eopripremati za borbu protiv nje. Uvidioje, da ni jedna tada{nja politi~kastranka ne moè biti nositelj te borbe,pa je potrebno stvoriti novu udrugu, ukojoj }e se okupiti svi Hrvati, koji suspremni boriti se za hrvatsku dràvnunezavisnost. Stoga je u listopadu 1928.poku{ao osnovati "Hrvatski domo-bran", kojemu bi toboè bila zada}a,"da razvija tjelesno i du{evno zdravlje

svojih ~lanova". No, stvarno je to tre-bala biti "hrvatska narodna dràvot-vorna organizacija, koja radi svimsredstvima na tome, da se uspostaviposve samostalna i Nezavisna DràvaHrvatska, na cijelom hrvatskom narod-nom i povijesnom podru~ju"(54). Ali,jugoslavenske vlasti su, o~ito, prozreleovaj naum, pa nisu dopustile osnivanjetoga dru{tva. Paveli} je tada sa svojimsuradnicima pokrenuo novine "Hrvat-ski domobran - omladinski list", koji"ne }e biti organ jedne stranke iligrupe, a jo{ manje pojedinaca. On }epripadati cjelokupnom hrvatskomnarodu, koji danas poznaje samo jednustranku, pod imenom Hrvatska"(55).Izi{lo je svega {est brojeva, ~etiri redo-vita i dva izvanredna. Zadnji broj jeizi{ao 22. prosinca 1928., a nakon togaje zabranjen. "Hrvatski domobran" subile prave revolucionarne novine, kojesu iz broja u broj, rije~ju i slikom, pjes-mom i prozom, pozivale na ustanak zauspostavu nezavisne hrvatske dràve.

Tako su provedene sve organizacijske iduhovne pripreme, da se zapo~ne sastvarnom borbom za postizanje togacilja.

Dan nakon progla{enja {esto-sije~anjske diktature, dakle 7. sije~nja1929., Paveli} je sa suradnicima osno-vao u Zagrebu "Usta{u" - hrvatski oslo-bodila~ki pokret, kao ilegalnu, strogokonspirativnu organizaciju. Zada}a je"Usta{e", da "oruànim ustankom(revolucijom) oslobodi ispod tu|in-skog jarma Hrvatsku da ona postanepodpuno samostalna i nezavisnadràva na cijelom narodnom i povijes-nom podru~ju", a kada taj cilj bude pos-tignut, branit }e "svim sredstvimadràvnu samostalnost Hrvatske inarodnu osebujnost hrvatskog naroda,te se boriti za to, da u Hrvatskoj Dràviuvijek bude vladao samo hrvatskinarod, te da on bude podpunim gospo-darom svih stvarnih i duhovnih dobarau svojoj zemlji"(56). Drugih politi~kihciljeva i ideolo{kih zasada Usta{ki pok-ret nikada nije imao.

Bilje{ke:

35. Bilje{ka 3., str. 265.36. Isto, str. 285. - 286.37. Bilje{ka 8., str. 256. - 257.38. Bilje{ka 16., str. 190. - 191.39. Isto, str. 231.40. Z. Matijevi}, nav. dj., str. 200.41. Isto, str. 217.42. [to je Hrvatska pu~ka stranka i {to ona ho}e.

Na~ela i program stranke, Zagreb, 1927.Prilog III u knjizi Zlatka Matijevi}a, nav,dj.,etr. 326.

43. Bilje{ka 16., str. 345. - 346.44. Isto, str. 364.45. Bilje{ka 40., str. 274. - 282.46. Isto, str. 284.47. Isto, str. 286.48. Bilje{ka 3., str. 425. - 432. i Ferdo ûlinovi}:

Dràvnopravna historija jugoslavenskihzemalja XIX. i XX. vijeka, knjiga II., str.289.- 293.

49. F. ûlinovi}, nav. dj., str. 293. - 295.50. Lj. Boban: Ma~ek i politika Hrvatske

selja~ke stranke 1928. - 1941. sv.I., Zagreb,1974., str. 21.

51. Isto, str. 5.-6.52. Ivan Muì}: Hrvatska politika i jugoslaven-

ska ideja, Split, 1969.,53. Bilje{ka 50., str. 168.54. Mijo Bzik: Usta{ki pogledi, Zagreb, 1944.,

str. 30. - 32. Bzik55. Jere Jareb: Prilozi uspomenama dra Brani-

mira Jeli}a, u knjizi: Politi~ke uspomene i raddra Branimira Jeli}, priredio dr. Jere Jareb,Cleveland, 1982., str. 614.

56. Bilje{ka 16., str. 427. i bilje{ka 3., str. 432.

(nastavit }e se)

br. 147, lipanj 2004. 11


Prizor sa sprovoda Stjepana Radi}a

12 br. 147, lipanj 2004.

TAKO SU GOVORILI KOMUNISTI (I.)U nekoliko }emo nastavaka objaviti frag-

mente ~lanaka objavljenih u komunisti~komeglasilu Proleter. Taj Organ Centralnog KomitetaKomunisti~ke Partije Jugoslavije (SekcijeKomunisti~ke Internacionale) izlazio je odoùjka 1929. do kraja 1942. godine. Njegovoje objavljivanje zapo~elo u Zagrebu, pa jepreseljeno u Beograd. Ve} od kraja 1929. listse tiska u Be~u gdje je tada bilo sjedi{te CKKPJ. Po~etkom 1934. Proleter seli u Prag, auskoro potom uredni{tvo je u Parizu, dok selist tiska u Bruxellesu. Po~etkom sije~nja1940. list seli u Jugoslaviju.

Drìmo kako }e objavljivanje ovih fragme-nata pomo}i da se prisjetimo politi~kih idru{tvenih prilika u Kraljevini Jugoslaviji,koje su za posljedicu imale i ja~anje odnosnosazrijevanje hrvatskih narodnoosloboditel-jskih snaga. îtaju}i sljede}e redke, uvijektreba imati na umu da se radi o propagand-nome glasilu, pa svaki podatak valja uzeti sazrnom soli. Komunisti~ke filipike protivjugoslavenskoga reìma polaze s komu-nisti~kih pozicija i uvjetovane su specifi~nimciljem, provedbom bolj{evi~ke revolucije. Ionda kad govore protiv unitarnoga jugo-slavenstva i o "slobodi" svih naroda Jugo-slavije, komunisti tu slobodu misle na svojna~in i u svome interesu. Krilatice o slobodipojedinaca i naroda samo su dio taktike, a nestvarno opredjeljenje komunisti~kihideologa. Ipak, ~lanci u Proleteru zornosvjedo~e o komunisti~kome fanatizmu i be-zuvjetnoj odanosti Staljinovu SovjetskomSavezu. Tek ako se to ima na umu, i ako sevodi ra~una o borbenosti komunisti~kepropagande, postaje nam jasno kako je taideologija mogla zarobiti mnoge duhove i -roditi krvavim plodovima. U jezik i pravopisnismo dirali; srpski (ili, povremeno, bas-tardni "jugoslavenski") jezik u glasilu KPJjasno govori i o odnosu te stranke premahrvatskome narodu, njegovu jeziku i, na-pokon, njegovoj dràvnosti. (Ur.)

Proklamovanje JugoslavijeProklamovanje "Jugoslavije" na mesto

dosada{nje "Kraljevine S.H.S." i istovre-meno administrativna podela zemlje na de-vet banovina, predstavlja krunuhegemonisti~ko-imperijalisti~ke politikekrvave vladavine veliko-srpskog fa{izma.Proklamovav{i vojno-fa{isti~ku diktaturudràvni udar od 6. januara postavio jeizme|u ostaloga sebi kao cilj i: ostvarenjenarodnog "jedinstva" pomo}u stapanja svijunaroda Jugoslavije u jedinstvenu naciju. To{to nije bio u stanju da sprovede balkanski"parlamenat", veliko-srpska buròazija,opiru}i se na buròazije ugnjetenih naroda,namerava da sprovede grubom otvorenomsilom vojno-fa{isti~ke diktature. Dese-tomese~ni bilans krvave vladavine beograd-skih dèlata jasno je pokazao i dokazao, {toon podrazumeva pod narodnim jedinstvomi kako on ostvaruje to "jedinstvo". (...)

U toku deset mjeseci svoje nasilni~ke vla-davine beogradski tirani na ~elu sa Aleksan-drom Poslednjim nastavili su u svimpravcima dràvnog ìvota bezobzirnu, bru-talnu, varvarsku politiku veliko-srpskeburòiazije; oni su nesrpske narode i uprivrednom i u kulturnom pogledu neo-

grani~eno ugnjetavali, li{avaju}i ih svih po-liti~kih prava. Oni su revolucionarni kadarnacionalno-oslobodila~kih pokreta ter-orisali, proganjali, hapsili, a u zatvorimagrozno mu~ili i ubijali.

Po nalogu vlade krvavog pseta - generala@ivkovi}a ve}ina je srednjih {kola u Hrvat-skoj zatvorena. Nacionalnim manjinama -Nemcima i Ma|arima ne dozvoljava se dana svom jeziku obavljaju nastavu u narod-nim {kolama. Prema ugnjetenim narodimavodi se otvoreno neprijateljska, upravookupatorska politika...

Dole sa vojno-fa{isti~kom diktaturom!Dole sa krvavom srbijanskom monarhijom!Dole veliko-srpska politika nacionalnogugnjetavanja! @iveo savez radnika, seljaka iugnjetenih naroda! @ivela samostalnaHrvatska, Makedonija, crna Gora,Slovenija, Bosna, Vojvodina i Srbija! @ivelaradni~ko-selja~ka vlada! @ivela federacijaradni~ko-selja~kih republika na Balkanu!

(Proleter, br. 6/I.,Beograd, 1. decembra 1929., str. 1.)

Protesti ministru protiv belog teroraMinistru Petru @ivkovi}u, Beograd

Umorstvo generalnog sekretara dràvnogCrvenog Krsta Jugoslavije, VladimiraNesi}a, usred Beograda, sjedi{ta vlade i po-slanstva sviju zemalja, ogor~uje i revoltirajavno mnenje ~itavog kulturnog svijeta. Ne-davno u Beogradu izvr{eno umorstvo Bra-cana Bracanovi}a sa uobi~ajernim

komentarom "ubijen kod poku{aja bjegstva"karika je u lancu 39 ubijstava revoloucionar-nih radnika, intelektualaca i boraca za na-cionalnu slobodu, {to ih je policija izvr{ilapod va{im vodstvom u toku poslednjih 5 me-seci. Okrutnost tih slu~ajeva prema{ujenajkrvavija politi~ka umorstva ovog stolje}a.Metode va{ih vlasti da sve naprednegra|ane, koji se ne solidari{u sa diktatorskimreìmom, stavljaju van zakona i love kao div-lje zvijeri to je provokacija svih naprednihljudi. Dièmo najogor~eniji protest; mi }emopozvati umne radnike sviju zemalja napobunu i na obranbenu akciju, da se u~inikraj zvjerstvima u Jugoslaviji.

Profesor Albert Einstein (~uveni nau~nikfizi~ar Njema~ke pr. ur.)

Profesor Dr. Alfons GoldschmidtFreiherr von SchoenaichStadtarzt Dr. Max HodanHerwarth WaldenCarl von OssietzkyOdvjetnik Dr. Alfred ApfelKurt GrossmannErich MuehsamDr`. savje. izv. sl. D. Meta Krauss-Fessel.


Krvavi bilans belog teroraod 1. januara do 31. decembra 1929. g.

U toku nepunih gopdinu dana vojno-fa{isti~ka diktatura poubijala je ~itav niz bo-raca iz redova Komunisti~ke Partije, savezaKomunisti~ke Omladine i nacionalno-revolucionarnog pokreta. Do sada us-tanovljen broj politi~kih potajnih umor-stava izvr{enih od strane krvavih slugukrvavijih gospodara izna{a 56. (...) Bilo jepreko 10.000 hap{enja. Svi su zatvori puniizmrcvarenih boraca za prava radnika, sel-jaka i potla~enih naroda.

Klasna pravda marljivo i verno odigravasvoju ulogu krvni~kog pomaga~a: zaspomenuto vreme odràna su 34 procesa,na kojima je 98 seljaka, radnika i revolou-cionarnih intelektualaca osu|eno na 435godina i 2 meseca robije, a 2 na smrt. Odtoga otpada na zloglasni Sud za za{titudràve, koji nije ni{ta drugo nego ma{ina zaosu|ivanje, 19 procesa sa ukupno 65osu|enika na 369 godina 8 meseci robije i 2na smrt. 20 osu|enika je osu|eno na po 10godina robije i vi{e.

Me|u osu|enima nalazi se pet èna,osu|enih na ukupno 12 godina i 9 mesecirobije.

Predstoje veliki procesi protiv hap{enikaiz Zagreba, Sarajeva, Kumanova, Velesa,Beograda, Ni{a, Banjaluke, Mostara i dru-gih mesta...



br. 147, lipanj 2004. 13

Hrvati nisu dobili slobodu, niti im jeona darovana, ve} su je morali vrlo te{koizboriti. Kroz ~etiri mu~na razdoblja i tood 1918. do 1941., pa od 1941. do 1945.,od 1945. do 1991. i kona~no kroz Do-movinski rat, hrvatski narod je za tusvoju slobodu poloìo na `rtvenik stotinetisu}a ìvota svojih najboljih sinova ik}eri. U trenutku kada je izgledalo da jesnaga hrvatskog naroda skr{ena naBleiburgu i Kri`nome putu, te uslijedileparazitske akcije ateisti~ko-marksisti~keideologije, dolazi do izraàja simbiozavelikosrpstva sa spomenutom ideologi-jom.

Hrvatska je pretvorena u grobnicu itamnicu. Jame, napu{teni rudnici, pro-tutenkovski rovovi, krateri {to su ih na-pravile odba~ene bombe savezni~kihzrakoplova pri povratku s neobavljenogzadatka, groblja, {ume, {ikare, napun-jene su hrvatskim kostima. Valovi plavogJadrana i rijeka nosili su tijela vojnika,èna, djece i staraca. Ubijani su ljudi nazvjerski na~in: spaljivani, derani, na kri`pribijani i na brojne druge na~ine, {to ihbolesna i patolo{ka psiha moè izmisliti iu~initi.

Hrvatska se gradi na iskustvimapro{losti

[pijuni ni~u kao gljive poslije ki{e, a natisu}e se, po brzom postupku, ubija ili{alje na robiju. îtava zemlja je zapravojedan veliki zatvor ili mu~ili{te. Reìm{alje brojne vrbovane {pijune u emigra-ciju da je rasta~u i paraliziraju. Vr{e seatentati na istaknute borce za sloboduDomovine i poku{ava se stvoritinepovjerenje u redovima emigracije. Nasve {to rekoh, zapadne i tzv. slobodnedemokratske zemlje Europe i svijeta, nesuprostavljaju se, a sudbina Hrvatske idrugih zemalja i naroda prepu{tena jevolji ratnog pobjednika, tzv."antifa{ista". Ne samo to, nego iobavje{tajne slu`be tih zemalja, pomaùili za`miruju na sve prljave djelatnostiUDB-e u njihovim zemljama.

Od 1945. borili su se Hrvati na raznena~ine, manje ili vi{e organizirani u bro-jne politi~ke organizacije i grupacije.Neke su bile manje, a neke vi{e radi-kalne u svojoj borbi. Od onih koji su senadali sa Srbima i u Jugoslaviji rije{itina{ problem, do onih koji su jedini na~in

vidjeli u ru{enju te umjetne tvorevine, ukojoj Hrvati nisu imali skoro nikakvihprava. Bio je to {iroki raspon. Me|utim,op}enito re~eno, postojala je podjela nadva dijela, tj. u Jugoslaviji ili u njezinuru{enju. To je slabilo na{e snage,posebno u sudbonosnim trenutcima, ali iaktiviralo me|unarodne ~imbenike,onako kako nama nije odgovaralo. Tajslu~aj nije osamljen kod Hrvata. Sli~an je

primjer borba Iraca za svoju nezavisnost,a i drugih malih naroda.

Osamljeni u borbi za slobodu imalismo ~esta vrludanja, jer nam je protivniki njegovi prijatelji nametao na~in borbe iodabiranje ~esto neèljenih saveznika.

Vrijeme je ipak u~inilo svoje, pa su sena na{em horizontu pojavili karizmatskii odlu~ni vo|e. Pou~eni gorkim iskust-vom i postignutom mudrosti iodlu~nosti, ali i nespretno{}u na{ih ne-

prijatelja, u datom je trenutku stvorenadràva - Republika Hrvatska.

U pravo je vrijeme postignuto jedin-stvo u nastojanju, pa su se po{teni nalijevoj strani, koji su ipak progledali,na{li zajedno sa dugogodi{njom borbomdràvotvornih snaga na drugoj strani, ishvatili potrebu stvaranja dràve kaopreduvjeta za opstanak, razvoj i napre-dak hrvatskog naroda. Nastala je Dràvakoja jo{ uvijek nije onakva kakvu smozami{ljali dok smo bili iza re{etaka, doksmo ~amili okovani u samicama na ni-skim zimskim temperaturama, gladni ipolugoli izloèni brojnim patnjama.

Sve spomenuto upu}uje nas da ba-cimo pogled na pro{lost i dobro sagle-damo sada{njost, {to treba da potaknesve na{e snage da izborimo onakvuHrvatsku kakvu smo zami{ljali uvrijeme dugogodi{njeg robijanja.Dakle, nije sve dosada{nje ovim stalo,nego slijede nastojanja da ostvarimoideale. Kona~no, ni Stvoritelj nije stvo-rio svijet u jedan dan, ve} taj processtvaranja stalno traje.

General Eisenhower u Normandiji 1944.

Pi{e:

Dr. Augustin FRANI]

HRVATSKI SVE]ENICI U BORBI ZA SLOBODUVJERE I DOMOVINE

Povodom pedesete obljetnice objavljivanja Memoranduma predsjedniku Eisenhoweru


Stoga je potrebno analizirati i osvjetl-javati stranice na{e davne i novije povij-esti, bolje re~eno, politi~ku borbu, kakobismo krenuli u bolju i sretnijubudu}nost.

Zna~enje Memorandumahrvatskih katoli~kih sve}enika

U razdoblju na{e ogor~ene borbe zaslobodu Domovine, odigrao se u emigra-ciji jedan vrlo zna~ajan odsje~ak na{enovije povijesti, koji se dogodio pred pe-deset godina, a nije bio dovoljno poznatu Domovini na{oj javnosti.

Dana 15. lipnja 1954., to~no pred polastolje}a, objavljen je Memorandum ko-jeg su potpisala 143 sve}enika iz hrvatskeemigracije. "Hrvatska revija" (BuenosAires) u rujnu 1954. objavila je na {pan-jolskom jeziku njegov sadràj. Predan jepredsjedniku Sjedinjenih Ameri~kihDràva Dwightu Eisenhoweru i pred-stavniku delegacije Udruènih naroda.Osim toga, dobio je i svjetski tisakobavijest o hrvatskom pitanju. Isto tako,Memorandum je {irom svijeta obi{aomogu}nike i predstavnike javnogmijenja. U Washingtonu i New Yorku jeodràna konferencija hrvatskog tiska, dabi se svijet upoznao s hrvatskom istinom.

^lanovi izaslanstva Saveza hrvatskihsve}enika, koji su svijetu predali Memo-randum bili su: presvijetli monsinjoriIvan S. Juri~ek (Omaha, Nebraska) iMijo M. Domladovac (Akron, Ohio), teJosip Mi{i} (Cleveland, Ohio), dr. Stje-pan Lackovi} (Lackawanna, N. Y.), Se-bastijan Lon~ar (Pittsburg, Pa.) i fraSilivije Grubi{i} (Ambridge, Pa.).Dokument donosimo u izvornome ob-liku.

U uvodnome dijelu Memorandumakaè se:

"Mi, ~lanovi Hrvatskog katoli~kogsve}enstva, nastanjeni u SjedinjenimAmeri~kim dràvama i u drugim dije-lovima svijeta, èlimo privu}i svjetskupozornost na povijest, vjerske progone ina sistematska nastojanja u uni{tenjuhrvatskog naroda.

Sa sistematskim uni{tenjem zapo~elose u predratnoj Kraljevini Jugoslaviji,dok sada srpske grupe i vladaju}a jugo-slavenska komunisti~ka klasa nastavljajus ovim uni{tenjem, nakon {to su uspjeliprivu}i i utjecati na {iroke slojevesrpskog naroda.

Kao sve}enici i Hrvati smatramodu`no{}u da moramo ovu akcijuzapo~eti zbog slijede}ih razloga:

1. Hrvatski narod ne moè govoritiradi {utnje koju mu je nametnula komu-nisti~ka cenzura.

2. Kao Hrvati, dijelimo nacionalnastremljenja i borbu za nezavisnost hrvat-skog naroda.

3. Osje}amo se potaknuti oprijeti sedobro organiziranoj protuhrvatskojkampanji, koja je zapo~ela pred tridesetgodina.

4. Svjetska javnost mora upoznatipravu povijest vjerskih progona i uvjetekoji su vladali u Hrvatskoj od 1918.

Predstavljamo ovaj Memorandum, po-pra}en s nekoliko dokumenata Ka-toli~ke crkvene hijerarhije Hrvatske.

Sve}enici koji potpisuju, znaju do-bro, da ovaj na~in protesta nijeuobi~ajen u sve}eni~koj djelatnosti.Vjerujemo, da sve}enici, kao i ostaliimaju moralnu obavezu prite}i upomo} neza{ti}enih i potla~enih. Oso-bito kada zabrana vjerske slobode, kul-ture i ekonomije ugroàva do fizi~koguni{tenja, hrvatski narod, ~iji smo mipastiri i potomci.

M e m o r a n d u m

- Vladama, vode}im politi~arima i vjer-skim vo|ama, novinarima i novinskimku}ama - - O vjerskim progonstvima i pra-vom poloàju Hrvatske i njenog pu~anstva,

- Koji uklju~uje povijesni prikaz borbe zanezavisnost i nacionalnu slobodu

Podnesak sastaviloHrvatsko katoli~ko sve}enstvo Sjedin-

jenih Ameri~kih Dràva i drugih dijelovaslobodnog svijeta

Razdoblje prije Versaillesa

Hrvati su se prvi puta pojavili na po-liti~koj karti Europe po~etkom sedmogstolje}a na{e ere, a do po~etka desetogstolje}a ve} su imali sna`nu hrvatskudràvu. Stolje}a stalnog ratovanja naovom raskri`ju Europe i Azije, sprije~ilasu da se ovaj narod razvije jednako brzo iuspje{no, kao susjedni, manje ratovimaugroèni, narodi.

Oslanjaju}i se na Wilsonijanske prin-cipe samoodre|enja, Hrvati su iskoristiliraspad Austro-Ugarske monarhije kra-jem I. svjetskog rata i proglasili svojunezavisnost dva tjedna prije prekida ne-prijateljstva, 29. listopada 1918.Me|utim, Versajskim ugovorom, kojimje stvorena umjetna "Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca" , usprkos zamol-bama i protestima hrvatskog naroda,zavr{ilo je ovo kratko razdoblje neovis-nosti. Svi znaci samostalnosti su nestali,

a zapo~elo vrijeme progona i ugnjeta-vanja.

Razdoblje strahovladeu "dvadesetima"

Od svoga postanka godine 1918. ,Jugoslavija nikad nije bila demokratskadràva.

1. prosinca 1918. odredi srpske armijei policije, zaposjeli su Hrvatsku i uvelivladavinu terora, strahovanja, batinanjahrvatskih seljaka i uhi}enja njihovihvo|a.

Pristojbe, koje su Hrvati moralipla}ati, nisu bile samo iznimno visoke;one su ujedno zna~ile i njihovu propast.Stanovnici Srbije, na iste prihode supla}ali tri do {est puta manje negoHrvati. Stopa oporezivanja narasla je do1500 % od 1921. do 1928. , iako je sto~ar-stvo, tada gotovo 80 % prihoda Hrvat-ske, opalo gotovo 300 %.(1)

Jugoslavenska vlada namjerno je izok-renula trgovinske tokove da bi oja~alaSrbiju, a oslabila, nekad iznimno bogatuHrvatsku i dovela je do ruba gospodar-ske stabilnosti.

Na podru~ju kulture i obrazovanja,jugoslavenska vlada provodila je istu po-litiku; silom raspu{taju}i mnoge kul-turne institucije i organizacije,provode}i zapljenu njihovih sredstava.Odobrena prora~unska sredstva,potrebna za financiranje obrazovnih in-stitucija u Hrvatskoj, bila su daleko is-pod onih odobrenih za Srbiju.(2)

14 br. 147, lipanj 2004.

Eisenhower kao predsjednik SAD


br. 147, lipanj 2004. 15

Jugoslavenska je vlada smatrala cijelunaciju pro{irenom Srbijom, pa je suk-ladno tome projicirala administrativniaparat vladanja dràvom, kao da ista imane vi{e od milijun stanovnika. Taj se apa-rat pokazao tako nedostatnim i korum-piranim, da je u kratkom vremenuprouzro~io kaos u svim podru~jima jav-nog ìvota, a Hrvatska doìvjela velikupromjenu u novom sustavu punom ne-sposobnosti, nedjelotvornosti, izrablji-vanja i podmi}ivanja, jer je upravo uHrvatsku upu}en najgori dio slu`benihvlasti u cilju proganjanja i teroriziranjahrvatskog naroda.

Strahovlada je zapo~ela u prosincu1918. ubojstvom hrvatskih vojnika na za-greba~kim ulicama. Srpske trupe su nas-tavile s batinanjem hrvatskih seljaka uzimi 1918. – 1919. , a vrhunac dostignutubojstvom hrvatskog narodnog vo|eStjepana Radi}a i drugih hrvatskih vo|a20. lipnja 1929. u beogradskom Parla-mentu.

U tom diktatorskom sustavu, sljede}ikorak je li{avanje prava na slobodu go-vora i suspenzija prava skup{tine. U{ut-kavanje tiska, nametanje cenzure cijelojnaciji, u{utkalo je pozive za pomo}upu}ene izvan dràvnih granica.

Zatvori i kaznionice ubrzo su bile punehrvatskih domoljuba, koji su se usudiliostati vjerni rasi i naciji. Zatvorenici subili podvrgavani uàsnim okrutnostima s

ciljem iznu|ivanja priznanja,zami{ljenih kao optu`be da bi se osudilidrugi domoljubi.

Progonstva intelektualaca

Hrvatski intelektualci, dana 18. velja~e1931., postali su poseban meta diktator-ske beogradske vlade. Jednoga od njih,svjetski priznatog univerzitetskog profe-sora i znanstvenika, dr Milana [ufflaya,ubile su usred bijelog dana na za-greba~koj ulici, profesionalne ubojicekoje je unajmila jugoslavenska vlada.

Ubojstvo dr [ufflaya skrenulo je po-zornost Europe i Amerike na Hrvatsku.U travnju iste godine, profesor AlbertEinstein i njema~ki pjesnik HeinrichMann, obra}aju}i se u @enevi Liginaroda, pozvao je na protest protiv ne-pravdi, koje je reìm kralja Aleksandrananio hrvatskom narodu u Jugoslaviji.

6. svibnja 1931. godine, Me|unarodnisavez politi~kih zatovrenika u NewYorku, poslao je sljede}e protestnopismo jugoslavenskom ministru u Wash-ingtonu:

Nj. Ekselencija, dr. Leonid Pitami},Po~asni ministar JugoslavijeUred jugoslavenske delegacije, Washing-

ton, D.C.Gospodine,

Niè potpisani ameri~ki gra|ani èle Vasupoznati s protestom protiv politike jugo-slavenske vlade usmjerene protiv hrvatske imakedonske manjine.

Nedopustiva je ~injenica, da se tisu}eHrvata i Makedonaca drè u jugoslaven-skim zatvorima pod ne~uvenim uvjetima,zbog toga {to èle nacionalnu neovisnost.Svi se napori manjina u Jugoslaviji za do-bijanjem kulturne i politi~ke autonomijesmatraju ilegalnima. Potpuno po-manjkanje svih prava, prisililo je iste dadjeluju iz potaje, dovelo do terorizma ugn-jetavanja, ali i policije…

Ovim èlimo poduprijeti protest profesoraAlbera Einsteina, Heinricha Manna i Fran-cuskog saveza za ljudska prava protivneka`njenih ubojica, ~lanova organizacijekoja sebe naziva "Mlada Jugoslavija". U imetisu}a Hrvata i Makedonaca u SjedinjenimAmeri~kim Dràvama, sve~ano ulaèmoprotest protiv nasilne represije njihovih na-cionalnih pokreta.

Sa {tovanjem (Potpisano)Roger N. Baldwin

Arthur Garfield Hays,E.C. Lindeman.

Progonstva – Vjera

Religijska sloboda, koji su uìvali Srbi,Hrvatima je bila zanijekana. Donesenisu zakoni protiv Rimokatoli~ke crkve injenog sve}enstva. U svojoj knjizi "LaYugoslavie en peril?" Francuz Pezet idrugi strani promatra~i, zabiljeìli su ovupojavu diskriminacije. Razmjer srpskogproganjanja Hrvata, najbolje se vidi u~injenici da je barem dvjesto tisu}aHrvata bilo prisiljeno napustiti vlastituvjeru i pristupiti Srpskoj pravoslavnojcrkvi.(3)

Hrvati su postali gra|ani drugog reda,a Hrvatska, srpska kolonija. Dobropoznati britanski pisac o problemimaBalkana, pok. Seaton Watson, skrenuoje pozornost svijeta na ovaj problem usvojoj knjizi "Isto~na Europa izme|u dvarata".

Nezavisna dràva Hrvatska

U okviru gore navedenih povijesnihzbivanja, lako je razumljivo odbijanjeHrvata da brane Jugoslaviju 1941. go-dine. Iskoristiv{i raspad neprirodne i ne-prijateljske vlade, u travnju 1941. godineproglasili su Nezavisnu dràvu Hrvatsku.

Ovdje bismo iskoristili priliku ispravitiprija{nje neto~no mi{ljenje da su sileOsovine osnovale Nezavisnu dràvuHrvatsku. Povijesna je ~injenica da jehrvatski narod proglasio svoju nezavis-nost, prije negoli su se Nijemci, Talijani i


predstavnici ratnog reìma pojavili nahrvatskome tlu. Progla{enje neovisnosti,bio je spontani izraz hrvatskog naroda inije u potpunosti povezan s kasnijim po-liti~kim razvojem i politi~kim previran-jima.

Izjava koju je doktor Alojzije Stepinacdao na svom su|enju, podupire ovutvrdnju: "Cijela je hrvatska nacija jed-nodu{no izrazila èlju imati hrvatskudràvu, a ja bih bio prezren ~ovjek, da ni-sam razumio otkucaje srca hrvatskog~ovjeka, roba u prija{njoj Jugoslaviji."

Mihajlovi}

Srpski nacionalisti i imperijalisti, podvodstvom Draè Mihajlovi}a i komu-nisti~ki partizani, pod Titom, uglavnomSrbi, provodili su zlokobne i dobro plani-rane napade na novu hrvatsku dràvu,od po~etka njenog postojanja, godine1941.

Mihajlovi} je namjeravao sru{iti hrvat-sku dràvu i ponovno uspostaviti izgubl-jenu srpsku vladavinu nad Hrvatima, uokviru jugoslavenskih granica. Na svomsu|enju u Beogradu 1946. godine, pos-vjedo~io je da mu je glavni cilj bio,uni{tenje hrvatske dràve. U ovu je svrhu~ak dobio oru`je od Nijemaca, preko gen-erala Nedi}a, tada premijera srpskevlade, za vrijeme njema~ke okupacije.Srpski ~etnici u hrvatskim provincijamasura|ivali su i s Nijemcima i Talijanimaprotiv Hrvata i ubili na tisu}e hrvatskogcivilnog stanovni{tva, uklju~ivo djecu istarce.(4)

Partizan Tito

Pokret Titovih partizana protiv mladehrvatske dràve, nije bio ni{ta manje ok-rutan i krvav. Pod krinkom osloboditel-jskog pokreta, maskirao je svoju pravuprirodu imaju}i namjeru uspostavitikomunisti~ki diktatorski reìm, ~imcijelo podru~je Jugoslavije bude okupi-rano Titovim trupama.

Pod maskom imena "Narodna oslo-bodila~ka armija" i "Narodni oslo-bodila~ki front", sticao se utisaksvenarodnog osloboditeljskog pokretaraznih politi~kih i dru{tvenih skupina ipartija. Priklju~io im se vrlo mali brojHrvata. Sam Tito je jednom prilikom izja-vio, da ima samo nekolicinu hrvatskihpartizana, a da je zna~ajno {to su to uglav-nom Hrvati iz priobalnog podru~ja, kojesu okupirale talijanske fa{isti~ke snage.

S druge strane, Srbi su se masovnopriklju~ivali komunisti~kom pokretu.Nije slu~ajno, {to je za vrijeme Drugogsvjetskog rata, kao i danas, ~asni~ki ka-

dar Titove armije bio (i ostao) uglavnom,srpske nacionalnosti.

Hrvate jo{ uvijek mu~i pitanje, {to je topotaknulo Saveznike da prihvate, akasnije priznaju Tita kao suborca. To jepriznanje, pra}eno velikom pomo}i, nesamo spasilo partizanski pokret od pro-pasti, nego dovelo Tita i njegovu kliku navlast.

Komunist Tito

Kad je Titov reìm osigurao svojupoziciju, otpo~eo je kampanju s ciljemlikvidacije svih svojih protivnika. S oso-bitim bijesom se bacio na rimokatoli~kucrkvu, njene vo|e, vjerske i svjetovne,kao i na mnoge muslimanske vo|e. Dokraja prolje}a 1945. godine, brojubijenih hrvatskih rimokatoli~kihsve}enika, popeo se na 230.

Ova brutalna ubijanja navela su preds-jednika Roosvelta da zagovara odobra-vanje svenarodnog glasovanja narodaJugoslavije, koji bi se izjasnili èle liìvjeti u toj dràvi ili ne.(5)

Sve su uklju~ene stranke, mora sepriznati, u svemu pretjerivale, pa su tako ikomunisti~ki srpski propagandisti i hrvat-ski nacionalnisti, za sve okrivljavali hrvat-ski narod i vlasti u Hrvatskoj, za vrijemerata. U naporu da otkrijemo pravu istinu,podastiremo slu`benu izjavu Katoli~kihbiskupa Hrvatske, s njihovog susreta u Za-grebu 24. oùjka 1945.:

"Mi, nazo~ni hrvatski biskupi,predlaèmo osnivanje skupina koje bi is-pitale sve slu~ajeve i prikupila dokaze, teih prikazala me|unarodnoj komisiji.Tako }e se saznati istina i na~in na koji sulaì postale instrument jedne ideolo-gije…" (6)

Tako su Hrvati, za vrijeme Drugogsvjetskog rata, bili prisiljeni boriti se pro-tiv grupa fa{ista i komunista, kako bisa~uvali ne samo samostalnost svojedràve, nego i vlastitu egzistenciju.Borbe su se, osim toga, odvijale na hrvat-skom teritoriju, jer su Srbi zaposjelihrvatske zemlje i natjerali Hrvate uobrambeni rat.

Te{ko je povjerovati, da savezni~kevlade, nisu znale za zlo~ine koje supo~inili partizani, za vrijeme rata ineposredno, nakon rata. Ipak, premana{im saznanjima i iz neobja{njivihrazloga, nikad nismo ~uli, javnu osuduovih zlo~ina.

Najteroriziraniji narod Europe

Odgovaraju istini navodi, dasrazmjerno vlastitom stanovni{tvu,nijedna dràva u Europi nije bila mjes-

tom ve}ih rasnih progona, ubojstava,uhi}enja i masovnog terorizma, od Jugo-slavije.

Broj stanovnika u dràvi je 16 milijuna,od ~ega Srbi broje ne{to vi{e od 6 mili-juna. Ostatak stanovni{tva ~ine ukupno5.250.000 Hrvata, 1.200.000 Slovenaca,1.000.000 bugarskih Makedonaca i dru-gih manjina, kao: Albanaca, Ma|ara,Nijemaca, Crnogoraca i Roma. Srbi,iako predstavljaju}i samo tri osminesveukupnog stanovni{tva, potpuni suvladari, od za~etka dràve. Zadràli supotpunu kontrolu nad vanjskim po-slovima, gospodarstvom i vojskom, aHrvati su od po~etka tretirani kaogra|ani drugog reda.(7) Hrvatima, ug-lavnom rimokatolicima i dijelom mus-limanima, je osim toga, bila zabranjenavjerska sloboda koju su uìvali srpskipravoslavci. Prepreke i zabrane, gu{esvaki izraz hrvatskih kulturnih i nacion-alnih te`nji.

Na kraju Drugoga svjetskog rata,Hrvatska je izgubila samostalnost i silompostala dijelom Jugoslavije pod komu-nisti~kom diktaturom. Budu}i da su Srbiimali glavnu ulogu u partizanskom pok-retu, iskoristili su prednosti komu-nisti~kog diktatorskog poloàja, da rabejo{ ve}u silu, nego su to radili u starojJugoslaviji. Zapo~ela je vladavina teroraprotiv Hrvatske i Hrvata. Rabili suuobi~ajena komunisti~ka sredstva stra-hovlade protiv svih utjecajnih hrvatskihintelektualaca, gospodarstvenika i vo|araznih skupina, da sru{e svaki otpor uHrvata.(8)

Osam godina, nakon kraja Drugogsvjetskog rata, na ~ak dvadeset mjesta,na podru~ju Jugoslavije, nalaze se kon-centracijski logori za tisu}e neprijateljakomunizma.

Progoni vjerskih vo|a

Vo|a hrvatskih katolika i metropolitanhrvatski, nadbiskup (sada, kardinal)Alojzije Stepinac, osu|en je na 16 go-dina zatvora, jer se odbio pokoriti komu-nisti~koj tiraniji, a umjesto toga,progovorio u obranu proganjanih ùpl-jana. Oslobo|en je sluènja zatvorskekazne u prosincu 1951., pod utjecajemsvjetskog mnijenja i Titove èlje da osig-ura gospodarsku pomo} sa zapada.

Izagnanstvo kardinala Stepinca urodno selo, zatvorska kazna biskupa mo-starskog, doktora Petra ûle, kao i vi{eod 200 hrvatskih katoli~kih sve}enika ivjernika, te velikog broja muslimanskojsve}enstva, svjedo~i o nepromijenjenomkomunisti~kom stavu prema nesrpskimcrkvenim sljedbenicima. Za vrijeme

16 br. 147, lipanj 2004.


komunisti~ke okupacije Hrvatske,ubijeni su biskup Hermogene{ �episkopGermogen, op. prir.� , vladar Hrvatskepravoslavne crkve, Ismet Mufti}, mus-limanski vo|a u Zagrebu i biskup doktorPhilip Popp, iz Evangelisti~ko-luteranske crkve u Hrvatskoj. Dva drugarimokatoli~ka biskupa, doktor JosipCarevi} i doktor Janko [imrak ubijenasu, a Josip Gari}, biskup banjalu~ki,umro je u izgnanstvu u Grazu, u Austriji,a nadbiskup sarajevski, doktor Ivan[ari} jo{ ìvi u izgnanstvu.

Uhi}enja rimokatoli~kih sve}enika senastavljaju, sve}enstvo se vrije|a i ismi-java u javnosti (9), svi ènski vjerski sa-mostani prisvojeni su, imovinakonfiscirana, sprje~avan rimokatoli~kitisak, a imovina nacionalizirana. Ustvari,sve nekomunisti~ke publikacije,doìvjele su sudbinu, sli~nu sudbini ri-mokatoli~kih izdanja.

Pokolj u svibnju 1945.

Danas se ljudi prisje}aju uàsa u Kat-inskoj {umi. Mi bismo èljeli skrenuti po-zornost na ~udovi{ne zlo~ine nad150.000 nenaoruànih hrvatskih vojnikai civila u Bleiburgu u Austriji i u Mari-boru i Celju u Sloveniji.

U prvim danima svibnja 1945., glavnigrad Hrvatske, Zagreb, evakuiran je, a500.000 vojske i civila pohrlilo premaaustrijskoj granici ususret britanskoj iameri~koj vojsci. Putovali su pje{ke, ilina drugi prikladan na~in, kako bi izbjeglipartizansku potjeru. Na àlost, britanskivojnici su sprije~ili, da veliki broj njihu|e u Austriju, pa su ovi upali u ruke Ti-tovih ~eta i bili pobijeni.(10)

Oni koji su uspjeli prebje}i u susjednezemlje, proganjani su i izru~ivani komu-nisti~kim vlastima u Jugoslaviji. Neke idanas, osam godina nakon rata, traìkomunisti~ka jugoslavenska vlada, kojanastoji uni{titi svoje neistomi{ljenike,~ak i izvan okvira svojih granica.

Stalno "bure baruta"

Od postanka prve Jugoslavije, stanov-nici balkanskih zemalja stalno su se pri-bojavali rata, a progonio ih je gubitakneovisnosti. Dobro pamtimo da je iskruPrvog svjetskog rata zapalio mladi srpskifanatik, ubiv{i austrijskog vojvodu Ferdi-nanda, u Sarajevu 1914. godine.

U ovom dijelu Europe ne moè biti za-jam~en mir, dokle Srbi imaju hegemo-niju nad drugim narodima u Jugoslaviji,jer oni èle slobodu i neovisnost vlastitihdràva. Hrvati nikada nisu èljeli bitidijelom Jugoslavije, a ipak im je ova um-

jetna dràva nametnuta, i to ne jednom,ve} dva puta, u roku od trideset godina.âk i sada, nakon niza godina no}nemore. Hrvati èle miroljubivo razdva-janje od Srba, a povijest je pokazala daHrvati i Srbi, iako stolje}ima susjedi, ni-kad nisu ratovali jedni protiv drugih, nitibili u neprijateljstvu, dok nisu bili prisil-jeni ìvjeti zajedno u istoj umjetnojdràvi.

Kardinal Stepinac je na komu-nisti~kom su|enju u listopadu 1946. go-dine sve~ano izjavio:

"Hrvatski narod je postao robljem ubiv{oj Jugoslaviji… Sve {to sam rekao opravima hrvatskog naroda na slobodu i ne-ovisnost, u potpunosti odgovara osnovnimpostavkama koje su dogovorili Saveznicina Jalti i u Atlantskoj povelji. Sve re~eno opravima hrvatskog naroda na nacionalnuslobodu i neovisnost u potpunosti je uskladu s moralnim zakonom, i nitko nemoè Hrvatima spo~itavati tu èlju… Akomislite da je hrvatski narod zadovoljan tre-nutnim stanjem, pozivam vas da im jo{ jed-nom date mogu}nost da slobodno iskaùsvoju volju."

Hrvati èle neovisnu dràvu

Povijesna borba hrvatskog naroda zaneovisnost pokazuje njegovu ~vrstu voljuza uspostavom demokratske i suverenedràve, Hrvatske, koja }e jam~iti slo-bodu vjeroispovijesti i kulturni razvoj.Stoga mi, sve}enstvo, smatramo na{omsvetom du`no{}u ukazati svijetu na ~in-jenicu da: hrvatski narod ne èli biti dije-lom nikakve jugoslavenske dràve u bilokojem obliku.

Ovo pravo hrvatskog naroda na na-cionalnu suverenost, ne predstavljame|unarodni problem, ve} potvr|ujedugo zanemarivan, ali neosporan zaht-jev ovoga zapostavljenog i izmu~enognaroda za punu nacionalnu neovisnost.

1. Ivan E. [ari}, nadbiskup, Sarajevo,2. John Juri~ek, U. S. A.,3. Mijo Domladovac, U. S. A.,.4. Dr. Dominik Mandi}, U. S. A.,5. Venceslav Ardas, U. S. A.,6. Stjepan Rade, Argentina7. Dobroslav Sori}, U. S. A.,8. Dr. Tomislav Firis, U. S. A.,9. Bono Anda~i}, U. S. A.,

10. Pa{ko Andri}, Argentina11. [piro Andrijani}, U. S. A.,12. Petar Anti}, Argentina13. Gabriel Arko, Argentina14. Franjo Bahori}, U. S. A.,15. Dr. Vjeko Bambir, U. S. A.,16. Bosiljko Bekavac, U. S. A.,17. Eugen Beluhan, [panjolska,18. Theodore Benkovi, U. S. A.,19. Dr. Vlado Bilobrk, Argentina,20. Inocent Bojani}, U. S. A.,21. Josip Boro{ak, Italija,22. Stjepan Budrovi}, U. S. A.,23. Petar Bulum, U. S. A.,24. Vilim Cecelja, Austrija,25. Patrick Cigi}, U. S. A.,26. Ljubo ûvalo, U. S. A.,27. Dominik ôri}, Italija,28. Dr. Mirko ôvi}, Austrija,29. Dr. Felix Diomarti}, U. S. A.,30. Berto Dragi~evi}, U. S. A.,31. Bogdan Dragun, Francuska,

br. 147, lipanj 2004. 17


J. Broz i Winston Churchill

32. Pavao Drenjan~evi}, Italija,33. Dr. Hijacint Eterovi}, U. S. A.,34. Nikola Fabjani}, U. S. A.,35. Fidelis Fajt, U. S. A.,36. Petar Fi{er, U. S. A.,37. Ivan Frankovi}, Izrael,38. Ante Gabri}, Indija,39. Dragutin Glavani}, Kanada,40. Stanislav Golik, U. S. A.,41. Rafael Gr{kovi}, U. S. A.,42. Silvije Grubi{i}, U. S. A.,43. Dr. Rudolf Hra{}anec, U. S. A.,44. Ivan Hrsti}, Argentina,45. Dr. Lujo Ivandi}, Kanada,

46. Jeronim Ivankovi}, Australija,47. Marko Japundì}, Italija,48. Bla` Jerkovi}, U. S. A.,49. Mihael Juri}, Austrija,50. Dr. Ignacije Jurkovi}, U. S. A.,51. Dr. Dragutin Kamber, U. S. A.,52. Pio Karadjole, Argentina,53. Dr. Metod Kelava, Argentina,54. Roman Kirin, U. S. A.,55. Ivan Knego, U. S. A.,56. Dr. Oton Knezovi}, U. S. A.,57. Ante Kopunovi}, Argentina,58. Andrija Kordi}, U. S. A.,59. Lucijan Kordi}, [vicarska,60. Dr. Predrag Kordi}, U. S. A.,61. Mirko Kova~ec, Argentina,62. Marin Kova~ev, Argentina,63. Ilija Kraja~i}, U. S. A.,64. Franjo Krautzer, Austrija,65. Ferdinard Kr~mar, Austrija,66. Jerome Ku}an, U. S. A.,67. Dr. Stjepan Kukolja, Njema~ka,

68. Dr. Rajmund Kupareo, île,69. Dr. Stjepan Lackovi}, U. S. A.,70. Stjepan Laptalo, Argentina,71. Dr. Dionizije Lasi}, Italija,72. Dr. Miron Lasi}, U. S. A.,73. Sebastijan Lon~ar, U. S. A.,74. Dr. âstimir Maji}, U. S. A.,75. Petar Manda}, Argentina,76. Zvonko Manduri}, U. S. A.,77. Vlaho Margareti}, Argentina,78. Dr. Branko Mari}, [panjolska,79. Marije Mati}, U. S. A.80. Inocent Mihojevi}, île,81. Josip Mikuli}, U. S. A.,

82. Josip Murkovi}, Argentina,83. Ambro Mi{eti}, U. S. A.,84. Josip Mi{i}, U. S. A.,85. Vitomir Naletili}, Italija,86. Ivan Nikoli}, U. S. A.,87. Ante Niì}, U. S. A.,88. Dr. Zoran Ostoji}, U. S. A.,89. Andrija O{tri}, U. S. A.,90. Dr. Bazilije Pandì}, Italija,91. Dr. Kruno Pandì}, U. S. A.,92. Luka Pavlinovi}, Argentina,93. Lino Pedi{i}, Argentina,94. Teofil Pehar, U. S. A.,95. Dr. Bonifacije Perovi}, Argentina,96. Irenej Petri~ak, U. S. A.,97. Karlo Ple{e, U. S. A.98. Vilim Primorac, U. S. A.,99. Franjo Radi{i}, Italija,100. Celestin Ragu`, U. S. A.,101. Steve Raich, U. S. A.102. Bruno Raspudi}, [panjolska,

103. Dr. Gracijan Raspudi},[panjolska,

104. Kornelije Ravli}, U. S. A.,105. Viktor Rogulj, U. S. A.,106. Rafael Romac, Bolivija,107. Leonard Ruskovi}, Argentina,108. Ivan Sandri, Italija,109. Josip [imi}, U. S. A.,110. Bonifacije [ipi}, Argentina,111. Dr. Ivo Sivri}, U. S. A.,112. Ferdinand Skoko, U. S. A.,113. Anselm Sli{kovi}, U. S. A.,114. Dr. Nikola [ojat, U. S. A.,115. Tugomir Soldo, U. S. A.,116. Marijan Sori}, U. S. A.,117. Stjepan Sprajc, Kanada,118. Bla` [tefani}, Argentina,119. Urban [tefani}, Argentina,120. Oskar Suster, U. S. A.,121. Josip Tiblja{, Argentina,122. Nikola Toj~i}, Argentina,123. Petar Topi}, U. S. A.,124. Ivan Triplat, Bolivija,125. Vinko Uvodi}, U. S. A.,126. Dr. Vladimir Van~ik, U. S. A.,127. Dr. Kvirin Vasilj, U. S. A.,128. Dr. Vendelin Vasilj, U. S. A.,129. Boìdar Vidov, Italija,130. Serafin Vi{tica, U. S. A.,131. Josip Vizjak, Indija,132. Vladimir Vlahovi}, U. S. A.,133. Jure Vrdoljak, Kanada,134. Ivo Vukina, Italija,135. Vjenceslav Vukoni}, U. S. A.,136. Trpimir Vuljan, Italija,137. Janko @agar, Velika Britanija,138. Karlo @ani}, Kanada,139. Dr. Serafin Ze~evi}, Kanada,140. Vid @ic, U. S. A.,141. Josip Zovko, Argentina,142. Marko Zovko, Argentina,143. Dr. David Zrno, U. S. A.,

NAPOMENE

1. Dodatne informacije potraìti : Ru-dolf Bi}ani}, Ekonomska podloga hrvat-skog pitanja, Zagreb, 1936.

2. Cf. Biskup Srebreni~: Pregled iz-vje{}a o nepravdama nanaesenih katoli-cima u Jugoslaviji, 1933.

3. "Uistinu postoji jo{ jedan prigovorna kojeg ne smijemo zaboraviti. To jeopasna podlo`nost katoli~kih Hrvata iSlovenaca prema pravoslavnoj mo}iSrbije. Nesposobni politi~ari, koji senametnuli vlastiti zbrkan um i nepozna-vanje povijesti kr{}anstva nakon velikograta, privezali su, ne federalno, ve} apso-lutno, umjetno odsje~en i povezan s rub-nim dijelom podru~ja na kojemu ìve

18 br. 147, lipanj 2004.


pravoslavci. Tako je politi~ki, novo kral-jevstvo, nazvano Jugo-Slavija, dodatnozapadnja~ki po pismu i svim dijelovimaìvota. Ve} smo imali priliku vidjetiuàsavaju}e posljedice toga pripojenja."(Hilaire Belloc, Preìvljavanja i novi do-lasci, New York, 1929, poglavlje II,"Dvije kulture" , str. 24-25).

4. Izme|u ostalog, srpski pisac doktorMirko Kosti}: "Je li 27.marta 1941.pla}en?"

5. U svom ~lanku "Sedam odluka kojeje odredilo povijest", biv{i zamjenikdràvnog tajnika Welles pi{e: "On (Roo-sevelt) bio je ~ak i vi{e nego WoodrowWilson naklonjen ideji da su plebiscitiuniverzalno sredstvo. Otprilike u tovrijeme, razgovaraju}i sa mnom vi{e odsata jedne ve~eri, zagovarao je uporabuovog na~ina kako bi jednom za svagdarije{io trenja izme|u Srba, Hrvata iSlovenaca, koja su zatamnila povijestJugoslavije kao nezavisne dràve..."Vanjski poslovi, sije~anj 1951., str.191.

6. Vidi Dodatak 2.7. Citat Dodatak 2.8. Citat A .Ciliga: La Yugoslavie sous

la menace interieure et exterieure, Paris,prosinac 1951. , str. 57. ff.

9. Citat: Dodatak 4.10. Citat: zapisi iz kongresa s 83. kon-

gresa (USA), v.99, br.66, A2076.Uz ovaj Memorandum priloèna su

~etiri dodatka i to:DODATAK I. : Zajedni~ka pastoralna

pisma hrvatskih biskupa obznanjena 24.oùjka 1945. g.

DODATAK II. : Zajedni~ko pastoralnopismo biskupa F. N. R. J , napisano 20. ru-jna 1945. g.

DODATAK III.: Govor nadbiskupaStepinca s njegovog su|enja 2. listopada1946. g.

DODATAK IV.: Pismo jugoslavenskihbiskupa Mar{alu Titu, rujan 1952. g.

DODATAK I.

ZAJEDNI^KA PASTORALNAPISMA HRVATSKIH BISKUPA

OBZNANJENA 24. O@UJKA 1945.

Dragi vjernici,U pro{lim vremenima, mi hrvatski

biskupi ukazivali smo Vama, na{emduhovnom stadu, na sve va`ne trenutkeu ìvotu. U ovo uàsavaju}e ratnovrijeme, nemamo na~ina za uspostavitivezu s na{im stadom, jer nam nijeomogu}eno da na svim mjestima i usvakoj ùpi ublaìmo rane {to uni{tavajuvjernike u dijecezama {irom Hrvatske.

Va{a je tuga, kao i tuga cijelog hrvatskognaroda, uve}ana ovih dana tjeskobom istrahom za sudbinu na{e zemlje, pre-plavljene laìma i klevetama. Stoga mi,hrvatski biskupi, i ova Biskupska konfer-encija, smatramo na{om svetomdu`no{}u, progovoriti i obratiti vam se,

dragi vjernici, kako bi izbrisali i porazililaì i klevete koje se upli}u u najsvetijaprava i bitak na{e Katoli~ke crkve ihrvatskog naroda.

Duboko razmi{ljaju}i o dana{njim ibudu}im doga|ajima, prije svega pozi-vamo vjernike na jedinstvo i da zajedno snama ispovijedaju pravu vjeru u Boga,stvoritelja i zakonodavca, koji je cilj ljud-skoga ìvota, da mislimo na besmrtnostdu{e i neospornu vrijednost moralnogdostojanstva ~ovjeka, o kojima se danasrijetko govori. Zajedno sa sljedbenicimaSv. Petra apostola, protestiramo i ot-voreno izraàvamo na{u neizmjernu lo-jalnost Svetoj stolici (kako su to u~inilina{i prethodnici u vrijeme pape Sv.Agatha i Ivana VIII); ne obaziru}i se nala`ne optu`be neprijatelja Crkve, teunato~ progonima i mogu}oj sli~noj sud-bini.

Uzev{i u obzir koje je sve patnjepro{ao hrvatski narod u 20-om stolje}u(a u zadnjih nekoliko godina usporedives tugom i bolom Joba), preklinjemo svepovrije|ene i izmu~ene, da ne o~ajavaju ida ne dozvole da ih se odvu~e od Ka-toli~ke crkve i milosti Boga i ~ovjeka, ~aki pod cijenu proli}a vlastite krvi.

Nas, katoli~ke biskupe, sve}enike i is-taknute laike, optuìli su la`ni svjedociza proli}e krvi u ovoj, na{oj Hrvatskoj.Postoji svjedok, Bog, koji zna i vodi, kojasmo mi, katoli~ki biskupi, kr{}anska mi-losr|a napravili u posljednjih dvadese-tak godina, kako bi sa~uvali mir u

hrvatskom narodu. Toga je svjestan icijeli svijet. U hrvatskoj svijesti je klju~narije~ ljubav prema miru, a tu su ljubav,usprkos najve}im preprekama, osobitood 1918. na ovamo, ispovijedali i nje-govali, i duhovni i svjetovni vo|e hrvat-skoga naroda.

Optu`be za lo{ rad, umjesto nama,ostaju na onima, koji su slali u smrthrvatske vo|e, koji su otimali od be-spomo}nog hrvatskog naroda, koji suokrenuli na{ narod od ceste mira, te ihuznemirili i u~inili nezadovoljnima svo-jim sudbinama.

Prolivena je nevina hrvatska krv u dvasvjetska poàra, u mnogim gradovima ihrvatskim selima, pa ~ak i u Beograd-skom parlamentu. Iako je u Beogradupotpisan konkordat, tj. sve}eni~ki paktizme|u Sv. apostolske stolice i biv{ekraljevine Jugoslavije, ipak se dogodilo,da su prava hrvatskih katolika ovisila ohirovima vlade. [utke prelazimo prekosramno pogaènih obe}anja datih na{imhrvatskim vo|ama, {to nije ostaloskriveno onima koji prate svjetska zbi-vanja.

Kad je rat poharao na{u zemlju, Hrvatisu ostali nepomi~ni, jer dok su drugi

br. 147, lipanj 2004. 19


A. Rankovi}, J. Broz i M. \ilas

imali oru`je i gra|anske slobode, oninisu. Omraèni je neprijatelj zapo~eovladavinu terora, ~ija je jedina svrha bilaistrebljenje Hrvata kao naroda. Slijedom-toga, a àlosno je re}i, neki su Hrvativra}ali ubojstva, ubojstvima. Hrvatskibiskupi osu|uju i preziru ovakve mjereosvete, iako se to za njih nije pokazalougodnim.

Biskupi su zajedni~ki, isto kao i naskupu 1941., podigli glas u znak protestaprotiv onih koji su pre{li granice sameobrane i protiv svih nasilnika, neovisno otome kojoj strani, rasi ili vjeri pripadaju,a podràli pomo} nevinima. Svim ra-spoloìvim sredstvima, oduvijek smonastojali utjecati na one na vlasti, da po-mognu odagnati jad i bijedu u koju jena{a zemlja, ne na{om krivicom, zapala.O{tro smo osudili svako mi{ljenje ilidoktrinu, bila ona desna ili ljevi~arska isvakoga koji je sebi dao za pravo nepo{tovati boànski nauk ili li{ti druge nji-hovih ljudskih prava, jer su moèbitnobili druge rase, vrste ili svjetonazora.

I danas traìmo jednakost zakona zasve, pozivamo svakoga ~ovjeka, stranku iljude da ne ~ine zlo ili zlouporabu (I Pe-tar 3.9). Ovakav smo savjet uputili po-jedincima i politi~kim strankama, koji supod pla{tem ishitrene pravde, naveliobespravljene ljude na ubojstvo kao dasu ratni zlo~inci, osobito sve}enstvo i in-teligenciju, i li{ili ih ne samo ìvota, ve} injihovog po{tenog imena.

Svi zlo~inci, neovisno o politi~kojsklonosti, moraju se izvesti pred licepravde i kazniti za svoje zlo~ine. Svi kojiiskreno ljube pravdu znaju da oni, kojepoti~e mr`nja, ne mogu dobro rasu|ivatii potpuno osuditi krivnju. Ukoliko jeneki sve}enik, iako je to vrlo rijetko, pov-rijedio drugima njihova prava, mi nismooklijevali istome odrediti eklezijasti~kukaznu – ili ga ~ak protjerati iz vjerskogokruènja.

Ali sada, iz dubine na{ih du{aupu}ujemo protest, pred Bogom i ljud-skom rasom, protiv sustavnog ubijanja iproganjanja nevinih hrvatskihsve}enika i vjernika katolika, mnogi odkojih su vodili sveta~ki ìvot, a kojimasu ozlogla{eni suludi neprijatelji Ka-toli~ke crkve dijaboli~kim laìmadonijeli smrt.

Neprijatelji Katoli~ke crkve, sljedbe-nici materijalisti~kog komunizma, kojijednodu{no odbija cijeli hrvatski narod(onaj koji bi se usudio kazati suprotnobio bi laàc), su vatrom i ma~em istrije-bili sve}enstvo i najistaknutije vjernike una{oj Hrvatskoj.

Sude}i po njihovoj neobuzdanosti,prili~no je jasno za{to optuùju biskupe,sve}enike i vjernike, te ih poistovje}uju sratnim zlo~incima, za{to im èle namet-nuti potpuno izmi{ljene zlo~ine. U civi-liziranome svijetu, ipak nitko ne}epovjerovati ovim izmi{ljenim i proizvol-jnim optu`bama, ili povjerovati da bisk-upi, sve}enici ili vjernici, mu{karci iène, poznati u svijetu, kao i tisu}e hrvat-skih vjernika, jesu ratni zlo~inci, da za-sluùju najstroù kaznu, ili da supo~initelji masovnih pokolja. Krv junakasvetaca vje~no }e progoniti one koji sesluè ubojstvima, kao sredstvom vla-danja.

Katoli~ki biskupi u Hrvatskoj spremnisu dati istraìti svaki i pojedina~ni slu~ajpredstavnicima drugih naroda ilime|unarodnoj komisiji. Tada }e se do-kazati da su la`ne optu`be za ratnezlo~ine, a iste sredstvo istrebljenja onihkoji se protive i ne èle biti dio komu-nizma.

Skup hrvatskih katoli~kih biskupastoga preporu~uje osnivanje komisije zaispitivanje slu~ajeva i prikupljanje do-kaza, koji }e biti kasnije podastrijetime|unarodnoj komisiji. Tada }e sesaznati istina, i kako su laì postojalesredstvo jedne ideologije, ~iji sljedbenicièle pokoriti cijeli svijet, iako subroj~ano u manjini, a u Hrvatskojbroj~ano blizu nuli.

Kod duhovnih pitanja priznajemovrhovnu pravdu Crkve, a u svjetovnimpitanjima – Dràve; jednako kako mo-ramo voditi ra~una o crkvenoj adminis-traciji i civilnim vlastima koji izvr{avajusvoje obveze. Crkva je potaknula i na-dahnula sve}enstvo i hrvatski narod vol-jom da daje Bogu ono {to je njegovo, avlastitoj dràvi, ono {to njoj pripada. Po-vijest svjedo~i o tomu da hrvatski narodu tisu}u godina nikada nije zanijekaosvoju nacionalnost. Jednako tako èlicijelim srcem, slobodu svim drugimnarodima na zemlji. U Drugom svjet-skom ratu, hrvatski je narod prepoznaotu èlju i pravo uspostavom vlastite ne-ovisne dràve; a prepoznavaju}i èljevlastitog naroda, hrvatski biskupi su jepodràli, jer je to pravi~no. Nitko, stoga,nema pravo optuìvati gra|ane hrvatskedràve ili njene biskupe, {to su podràli~vrstu odluku hrvatskog naroda, na {toimaju pravo i po bo`jem i po ljudskomzakonu.

Hrvatski biskupi, u potpunosti se slaùda se u dràvi Hrvatskoj zakoni morajupo{tovati, jer je pravda osnova vladav-ine, ali pravda za sve, neovisno o rasi,vrsti, vjeri i svjetonazoru.

Dragi vjernici,Predstoji nam Sveti tjedan, koji je

spomen na ljubav gospodina na{ega Is-usa Krista. Sli~no njemu, ljudska rasaprolazi kroz vlastiti tjedan ljubavi. Kakvigod bili na{i osje}aji, u~enici smo Kris-tovi, u~enici Mesije Bo`jeg, koji pred-stavlja vje~nu istinu i ljubav. Onima ~ijesu ga laì pribile na kri`, odgovorio je:"O~e, oprosti im, je ne znaju {to ~ine"(Luka 23, 24). Potpuno smo svjesni datisu}e i tisu}e na{ih sunarodnjaka pati.Stoga vama, tisu}ama ranjenih du{a,kaèmo: "Ako itko èli biti Kristov sljed-benik, mora ga voditi Njegov duh, koji }enaloìti ljudskoj du{i da po~uje rije~irazapetog Krista: "O~e, oprosti im … "

Na kraju vas mi, va{i du{obri`nici,savjetujemo da po{tujete bo`je zakone,da se pouzdate u milost i providnostBoga, tvorca svijeta, da sa~uvate vjeru uSvetu crkvu dok Bog ne prekine ovupotresnu nesre}u, dok Bog na{emunarodu, koji je iskusio uàsne zlo~ine,kao i cijelome ~ovje~anstvu, ne podarisveti mir.

Neka vas blagoslovi svemogu}i Bog,Otac i Sin i Duh sveti.

Dr. Alojzije Stepinac, metropolitan ipredsjednik Biskupijskog vije}a

Dr. Ivan [ari}, nadbiskup sarajevskiJosip Gari}, O. F. M. , biskup ban-

jalu~kiDr. Anto Ak{amovi}, biskup i apostol-

ski nuncij |akova~kiDr. Ivan [imrak, biskup hrvatskih

grko-katolikaSastavljeno u Zagrebu, 24. oùjka,

ljeta gospodnjega 1945.

DODATAK II.

ZAJEDNI^KA PASTORALNOPISMO BISKUPA F. N. R. J.NAPISANO 20. RUJNA 1945.

Dragi na{i vjernici u Kristu,mi, katoli~ki biskupi, na plenarnom

skupu u Zagrebu, drìmo na{om pastor-alnom du`no{}u, da u povodu ove kon-ferencije i vas, na{e ljubljeno stado,upoznamo s na{im razmi{ljanjima.

Nakon dugih godina ku{nje, rat jekona~no zavr{io, rat koji je ostaviosje}anja, krvavija nego ikad do sada.Njegov razjareni bi~ nije po{tedio nina{u zemlju. Uàsi rata ~esto su nas po-hodili, a iza sebe ostavljali pusto{ i o~aj.Pojedini dijelovi na{e zemlje su doslovcepoharani, a brojne obitelji razorene nao~aj i tugu roditelja i cvile}i pla~ djecekoja su ostale bez roditelja. Du` cijelezemlje svatko àli za nekim voljenim pre-

20 br. 147, lipanj 2004.


br. 147, lipanj 2004. 21

minulim ~lanom obitelji. Svatko jeupoznao oskudicu, glad i bolest, kojaneminovno prati rat. Ustvari, nas je ratdvostruko izbi~evao. Na na{u velikutugu, taj je bratoubila~ki rat imao zaposljedicu, krvavi uàs i mr`nju. Nepri-jateljska okupacija i unutarnja nesla-ganja donijela su patnje, koje je rijetkokoja zemlja proìvjela. Prekid rata nas jenaveo, da zahvalimo Bogu na Njegovojmilosti, {to nas je spasio daljnjih stra-danja rata i bratoubojstva.

Kraj rata donio je svima velike prom-jene u svakom pogledu . Pred o~ima jenestajalo ono {to je nekad smatrano os-novom svakodnevnog ìvota. Dràvaima novo ime. Demokratska Federa-tivna Jugoslavija, iz temelja promijen-jena, s novim zakonodavnim ure|enjem iprogramom, udi{u}i novi revolucionarniduh bez imalo po{tovanja premapro{losti. Katoli~koj crkvi ne prili~ipropisivati svojim vjernicima kako }erje{avati vlastite politi~ke, nacionalne igospodarske probleme, uz pretpostavku,da su ta rje{enja u skladu s op}e obve-zuju}im moralnim na~elima. U ~istim po-liti~kim pitanjima, Crkva se pridruùjedictumu svoga Utemeljitelja: "Podaj,stoga, Cezaru ono {to je njegovo, a Bogu,ono {to je bo`je" (Matej 22, 21). U tomduhu, Crkva èli prigrliti ljude sa svihzemalja s podjednakom ljubavlju, jer usvakome i svim ljudima Crkva pronalazibrata u Kristu otkupljenog Njegovomkrvlju. Prvenstvena joj je zada}a duhovnodobro njenih sljedbenika, stoga; neovisnoo obliku vlade i gospodarskom sustavukoje pojedini narodi odaberu, Crkvu za-nima kako za{tititi duhovne vrijednosti.

Upravo briga za vje~nost va{ih du{a,ljubljeno stado, nadahnjuje nas u ovometrenutku, uputiti vam na{e prvo pastor-alno pismo u demokratskoj Jugoslaviji.Duboko svjesni velike odgovornosti kojuimamo pred Bogom za dobrobit va{ihdu{a, teìmo prona}i brzo rje{enje porat-nih problema, koji mu~e sve narode, patako i na{. U tome duhu vam, dragi vjer-nici, upu}ujemo ovo pastoralno pismo.

Prije isteka neprijateljstava, vlada uBeogradu sve~ano je obe}ala po{tovatislobodu vjeroispovjesti, svjetonazora iprivatnog vlasni{tva. To je uvjetno prih-vatila Hrvatska federativna vlada, uz na-vodno, nezadovoljan stav Katoli~kecrkve. Ve} je prvih dana postojanja,nakon susreta s du`nosnicima koje smoupoznali s mnogim problemima, potre-bama i stavovima Katoli~ke crkve, novavlada, zbog novonastalog duha, poka-zala neprijateljski stav, te smo nai{li naneodobravanje ste~enih prava i nesla-ganje sa stavovima Crkve, pa samim timei posljedi~no, duhovni gubitak i za vas.Dragi vjernici, onima na vlasti istaknulismo potrebu rje{avanja pitanja koja seodnose na Crkvu i Dràvu, u ozra~ju za-jedni~kog razumijevanja, te smo odnajvi{ih dràvnih du`nosnika dobiliuvjeravanja, koja su i{la u tom pravcu.Posljednju rije~ u pitanjima zajedni~kimCrkvi i Dràvi, {to se Crkve ti~e, imat }eSveta Stolica, koja }e biti sudac u pitan-jima vjere i vjerskog ìvota njenih vjer-nika. S vremena na vrijeme bismoizvje{}ivali vladu o mi{ljenju Crkve osvakom slu~aju od moèbitnog interesaza nas, uvijek imaju}i na umu zajedni~kodobro.

U me|uvremenu su se izrodile okol-nosti koje su utjecale na gubitak dobrevolje i prestanak na{ih napora. Tako smose uvjerili u opasnost u kojoj se na{la Ka-toli~ka crkva i duhovne vrednote mili-juna vjernika, pa smatramo na{omdu`no{}u razotkriti sve neda}e i prom-jene koje su zatrovale i s kojima sesuo~ila Katoli~ka crkva. Svi zajedno~inimo jedno duhovno bi}e, misti~notijelo Kristovo. "Iako nas je mnogo,jedno smo tijelo u Kristu, a svaki je dioonoga drugoga" (Rom. 12, 5). Nama jeovih dana upu}en vapaj apostola naroda,Sv. Pavla." Ispovijedaju}i istinu u mi-losr|u, moèmo srasti s njim koji jeglava, ~ak Krist: Od kojega je tijelojedinstvo i zajedno sraslo, a svaki se dionadopunjuje to~no na mjeru s drugim,~ine}i ga jo{ ve}im, dok se ne pretvori umilosr|e". (Eph. 4, 15 – 16).

Dragi vjernici, uàsnula nas je irastuìla okrutna sudbina mnogihsve}enika, va{ih du{ebri`nika. Uga{enisu mnogi sve}eni~ki ìvoti, ne samo zbograta, ve} uglavnom zbog sada{njih civil-nih i vojnih vlasti. Prema na{im saznan-jima, broj `rtava me|u sve}enstvom jestkako slijedi: 243 mrtva, 169 u zatvorima ikoncentracijskim logorima, 89 nestala,sveukupno 501. Tome broju se dodaje ismrt 19 studenata teologije, 3 brata laikai 4 ~asne sestre. Povijest Balkana ve}mnogo stolje}a nije zabiljeìla takavpokolj onih koje je Bog odabrao. Ali ono{to nas najvi{e uàsava jest da njima, kaoni stotinama tisu}a drugih katoli~kihvjernika, nije dana mogu}nost primanjasv. sakramenata u posljednjim trenu-cima – {to dozvoljavaju svi civiliziraninarodi, i to ~ak, i najokorjelijimkriminalcima. Na sudu se vrlo brzo ikratko izri~e smrtna kazna. Optuènici~esto ne znaju za koji su zlo~in optuènisve do po~etka su|enja, a ~esto im jeuskra}ena i mogu}nost da se brane, da ihzastupa pravni savjetnik, da dovode svje-doke, na ~emu se temelje i ustraju svi su-dovi.

Nepristrano i iskreno mi{ljenje sudasmatralo bi izricanje smrtne kazneonima koje je Bog pomazao, potpunimpomanjkanjem pravde. Tko moè kazatiili dokazati da su toliki sve}enici iosu|eni na smrt, uistinu bili kriminalci? Ida zasluùju smrtnu kaznu? Jesu li svi tisve}enici bili ubojice? Tako je, na prim-jer, u franjeva~kom samostanu na[irokom Brijegu, ubijeno 28 franjevaca,bez ikakvih izgleda na su|enje. Oni nisunikada digli oru`je protiv Narodnooslo-bodila~ke vojske, kako su la`no bilioptuèni, naprotiv, uglavnom svi ti


Tito pristaje na ulazak Crvene armije u Jugoslaviju. U pozadini sovjetski agent, banIvan [uba{i}

22 br. 147, lipanj 2004.

mu~ki pobijeni franjevci, bili su dobropoznati protivnici fa{izma. Bilo jeslu~ajeva kad su tisu}e vjernika, glasnouzvikuju}i da su njihovi sve}enici nevini,traìli njihovo osloba|anje. Ipak su tisve}enici osu|eni na smrt. O~ito je datakve kazne, kojima se osu|uju onidruk~ijeg politi~kog uvjerenja, oni kojinikad nisu bili krivi za nijedno kaznenodjelo, nisu izvr{ene u ime naroda ikr{}anske pravde, a nedvojbeno je jasnoda to nije bilo u skladu ni s osje}ajimaljudi i njihovim pojmom kr{}anskepravde, toliko duboko ukorijenjenoj una{em narodu. Zakoni pravde su iznadpoliti~kih uvjerenja i za sve jednako ob-vezuju}i i to za sva vremena. U imevje~ne pravde, podièmo glas pred cije-lim ~ovje~anstvom, dragi vjernici, uobranu nepravedno osu|enih sve}enika,a isto tako za tisu}e i tisu}e va{ih sinova ibra}e, koji su dijelili istu nepravednusudbinu.

Staju}i u obranu nevinih sve}enika, nezna~i da èlimo za{tititi krivce. Dozvol-javamo da je bilo sve}enika, koji su sesvojim ekstremnim nacionalizmom og-rije{ili o kr{}ansku pravdu i milost, pastoga zasluùju odgovarati pred zemal-jskim sudom pravde, ali ipak, njihov jebroj neznatan. Predstavnici tiska, ispre-pli}u}i mreù laì, s ciljem, da se ocrniKatoli~ka crkva u mislima i srcima ljudi,utje~u}i tako i na javno mijenje, uputilisu ozbiljne optu`be, na ra~un ve}egdijela sve}enstva u Jugoslaviji.

Veliki broj sve}enika, osu|enih nadugogodi{nji prisilni rad, ~ami u kon-centracijskim logorima. Znamo da jesada, u trenutku pisanja ovoga pisma,grkokatoli~ki biskup dr. Janko [imrak,li{en slobode, a sudbina biskupaCarevi}a nam je nepoznata. U koncen-tracijskim logorima, u nehumanim iuvjetima nedostojnim ljudskog roda,mnogi sve}enici su prisiljeni izvr{avatiobveze koji vrije|aju njihovosve}eni~ko dostojanstvo. êsto im nijedozvoljeno niti poslu{ati nedjeljnumisu, a nekmoli sluìti je, pa su takoli{eni zajedno s drugim pritvorenicima,velikoga duhovnog olak{anja. Koji jenjihov zlo~in? Druk~ije politi~korazmi{ljanje od onoga njihovih sudaca.Mnoge od pritvorenih sve}enika, otelisu vladini agenti, pa im se do danadana{njega ne zna trag. Bile suuzaludne sve na{e zamolbe i traganja.Svi su tragovi dobro izbrisani.

Gubitak sve}enika takovih razmjera,imao je ozbiljne duhovne posljedice.Brojne su ùpe bez svog ùpnika. Vjerskiìvot ljudi se razvodnio, a vjernici dove-

deni u poloàj duhovne ugroènosti. Ti-sak otvoreno napada sve}enstvo, koje sene moè braniti. Zakon takove napadedozvoljava, a novine ne objavljuju de-mantije.

Katoli~ki tisak jo{ je jedna gorka pilulau grlu Katoli~koj crkvi. Od stotinu izda-vanih ~asopisa u na{em vlasni{tvu prijerata, danas se ne tiska niti jedan. Doz-vola za nastavljanje rada je kroz

postavljanje brojnih prepreka, odbijena.Isprika je bila: nedostatak papira (a va-goni papira zaplijenjeni su u rezidencijiNadbiskupa zagreba~kog). Katoli~ki ti-sak je ve}im dijelom ili u{utkan ili jakooslabljen.

Upotrebljena su sva mogu}a sredstva,kako bi se osujetio tisak u zagreba~kojdijecezi. Kada im to nije uspjelo, uhitilisu ravnatelja i prestali s radom. Na{i suprigovori urodili plodom, tek prijenekoliko dana. Poznata Katoli~ka tisk-ovna udruga u Ljubljani oduzeta je izkatoli~kih ruku. Ista je sudbina sustigla ikatoli~ki tisak u Mostaru, [ibeniku,Mariboru i Sarajevu. Iz toga proizlazi,da postoji sustavni plan zapljene. Ka-toli~ki tisak je vaàn za Crkvu, onodre|uje ravnoteù i dobro stanje mno-gih du{a. Kako je mogu}e djelovati podovakvim okolnostima?

Ni{ta bolje ne prolaze ni na{asjemeni{ta. Crkva je, uz velika materi-jalna odricanja izgradila i zadràla oveinstitucije, kroz ~ije su portale prolaziletisu}e dana{njih sve}enika i poznatihlaika. Ali, danas je njihova prakti~nauporaba onemogu}ena, jer ih je ili za-posjela vojska ili su zaplijenjeni, kao na

primjer sjemeni{te u Zagrebu na [alati,Splitu, Travniku, Sv. Vidu, Ljubljani,Mariboru, Sinju i drugdje.

Na polju obrazovanja, crkva je dobi-vala udarac za udarcem. Vjeronauk jepostao izbornim predmetom, ovisno otome kako bi se u~enici izjasnili. Mala jeutjeha {to su se roditelji katolici izjasniliza vjersko obrazovanje u {kolama. Ugodi{njem obrazovnom izvje{}u za

Hrvatsku, vjeronauk je naveden kaonajmanje vaàn predmet, ~ak {tovi{e, usvim osnovnim i srednjim {kolama brojsati vjeronauka je smanjen, s dva satatjedno na jedan – i sve to u vremenu laì,kad je upravo potrebno vjersko obra-zovanje. Ovakve smicalice zna~esprije~avanje vjerskih sloboda i odgoja.U vi{im razredima srednjih {kola uHrvatskoj, vjeronauk je zabranjen, podizlikom, slobode vjeroispovijesti. Jed-nostavno ne moèmo razumjeti takav ~inhrvatske vlade, jer, ako je dozvoljenopoha|anje vjeronauka u niìm razre-dima, za{to ne i u vi{im, kad mladi ljudi,osamnaestogodi{njaci, ve} mogu samoodlu~iti jer sti~u pravo glasa? Zna~i lipravo glasa odricanje na pravo vjerois-povijesti?

@elimo napomenuti, da je odluka opoha|anju vjeronauka, kod djece mla|edobi, na roditeljima, jer bi bilo smije{no isuludo prepustiti je mladima, koji jedvada su po~eli razmi{ljati. Isto je izri~itopotvrdio Jugoslavenski narodni komitetu Beogradu, Ured za obrazovanje, odlu-kom broj 83. , u velja~i 1945., a {to je usuprotnosti s postupkom nekih u~itelja iodgajatelja, da odluku prepuste djeci.


Bulganjin, Hru{~ov, Mikojan i Tito

br. 147, lipanj 2004. 23

Katoli~ka crkva je zadràla veliki brojprivatnih srednjih {kola, priznatih oddràve. Kvaliteta i visoki znanstvenismjer ovih {kola, potvr|en je u prijerat-noj Jugoslaviji, od dràve, roditelja iu~enika, katolika ili ne. Danas pak, tisak,blizak vladinim tijelima, najavljuje daove {kole vi{e ne}e mo}i nastaviti s ra-dom. Ne razumijemo ovakvu odluku ozatvaranju obrazovnih institucija, kad

roditelji, na kojima po~iva najve}i teretobrazovanja njihove djece, imajunajve}e povjerenje u na{e {kole i traènjihovo ponovno otvaranje. Demokrat-ski duh iziskuje pristajanje na zahtjeveroditelja vezano za {kolovanje njihovedjece, ~ak {tovi{e, crkva po prirodnimzakonima, ima pravo zadràti privatne{kole, {to priznaju sve civilizirane vlade,~ak se i raduju, {to crkva s njima moèpodijeliti teret podupiranja obrazovnihinstitucija.

Katoli~ka crkva je, osim toga, imaladobro razra|eni sustav brige za sasvimmalu djecu i obrazovanje mladih iz svihdru{tvenih slojeva, ali i ovdje su one-mogu}eni ili stavljeni pod kontroluvlade. I ovdje bezimeni ljudi napadajurad Crkve, te je la`nim optu`bama i ne-pristojnim pretjerivanjima omaloàvajuu dnevnom tisku koji predstavlja vjer-sku naobrazbu kao mra~nu i sredn-jovjekovnu. I ovdje se crkva ne moèbraniti od la`nih optu`bi, jer nemasredstava za obranu, a neprijateljska

{tampa ne dozvoljava mogu}nostopovrgavanja istih. Dràva je, osimtoga, odredila nadzornike u na{imzaplijenjenim institucijama, koji ot-voreno ili prikriveno èle osujetiti na-pore katolika. Sloboda svjetonazora ivjeroispovijesti je, samo prazna faza isluì kao pla{t za protuvjerske radnje.

Mlade` je i u urbanim i seoskim sredi-nama, izloèna novim moralnim opas-nostima kroz stalnu organizaciju plesova,koji traju do duboko u no}, pa ~ak i dozore. Tako se ~esto dogodi da mladi obajuspolova, zajedno ostanu po cijelu no} bezroditeljskog nadzora pod utjecajem alko-hola. Neka se nitko ne usudi kazati da utome nema moralne opasnosti za mlade.Brojna iskustva svjedo~e da se mladi}i idjevojke, nakon takvih moralno opasnihprigoda, gorko kaju, ispa{taju posljedice iàle {to su iskoristili okolnosti. Ipak jena{a najve}a briga i tjeskoba, ta, {to su ro-ditelji i za{titnici nemo}ni ne{to poduzetiprotiv takva nedoli~nog pona{anja nji-hove djece i {ti}enika.

Mlade` ~esto ne moè ispuniti svojunedjeljnu obvezu, ne moè pohoditisvetu misu, zbog mnogih drugih susreta iprograma koji se odvijaju u vrijeme tra-janja mise. U nekim se mjestima prisil-jeni sudjelovati u tzv. "naprednimpothvatima". Tako je katoli~ka mlade`sprije~ena pohoditi i odvla~i se od svojihvjerskih obveza. U vojnim jedinicama iorganizacijama mladih rasprostire seteza o postanku ~ovjeka od majmuna.O~ito je u kojem se pravcu èli odvestina{a katoli~ka mlade`, a slika }e seizo{triti, kad istaknemo da se porijeklo~ovjeka u srednjim {kolama, onako kakoga tuma~i vjera, ismijava kao legenda, uzobrazloènje da to pitanje mora biti"nau~no dokazano".

Nepovrjedljivost katoli~kog brakauprljana je uvo|enjem gra|anskihbrakova. Stopljen s katoli~anstvom, na{je narod oduvijek smatrao bra~nu vezu,osnovanu na sakramentima, svetom,zavjet dat pred Bogom. Danas se torazmi{ljanje ru{i. Katoli~ki je brakneraskidiv i ~vrst, ali ga civilne vlastiodrje{uju bez pristanka Crkve i otvorenopovrije|uju bo`je zakone. U proteklihnekoliko mjeseci broj takvih razvoda na-glo je porastao – ~ak i ovdje u za-greba~koj dijecezi. O~ito je kakve }eposljedice ovo imati po obiteljski ìvot,kamen temeljac svakog napretka i sre}enaroda i dràva. Kolika }e samo djeca,ne svojom krivicom, biti li{ena pozitivnihutjecaja obiteljskog ìvota u djetinjstvu imladoj dobi, ne usu|ujemo se nitirazmi{ljati.

âk i u ~istim milosrdnim pothvatima,Katoli~ka crkva mora stalno nailaziti naprepreke. Rad katoli~kog Karitasa dije-ceze u Zagrebu, dobro je poznat. Spasioje oko 7.000 djece, neovisno o njihovojvjeroispovijesti. Na{oj smo bra}i pa}eni-cima u mnogim dijelovima dràve, slaliprepune vagone hrane, tako spasiv{istotine od gladi i smrti, a osobito smobrinuli kako prehraniti na{u krvnu bra}uu Italiji u koncentracijskim logorima, pa~ak i nakon njihovog povratka ku}ama.Danas imamo vladine nadzornike, jerdràva ne vjeruje u na{ rad, iako pu~an-stvo vrlo dobro zna da katoli~ki Karitasredovito pi{e izvje{}a o prihodima itro{kovima, pa stoga uìva najve}epovjerenje.

Agrarna reforma, koju je usvojilaprivremena Narodna skup{tina, nanijelaje veliku nepravdu Katoli~koj crkvi. Sveposjede koje Crkva ima, stekla je napo{ten i zakonski na~in, a isti nikad nisuposluìli za daljnje boga}enje, ve} samoza izdràvanje crkvenih du`nosnika,sjemeni{ta i ureda. Prihod s ovih zemaljaje stoga, bio namijenjen svima, i to ve-likim dijelom sinovima seljaka i si-roma{nima. Slu`benici crkve su se ob-vezali ispunjavati uvjete, onako kako suto od njih dobro~initelji traìli.

Uza sve to, mnogi su sve}enici, ve-likodu{no darivali u kulturne i nacion-alne svrhe - na primjer, Sveu~ili{te uZagrebu, za koje je jedan od najve}ih do-bro~initelja bio biskup Strossmayer,nadbiskup Bauer i vele~asni Juraj Zor-javi}.

Zapljena crkvenih zemalja sa pripa-daju}im sadràjima putem agrarne re-forme, u~injena je bez ikakve naknade -kao da je Crkva dobila na pokvarenna~in. Ono {to je Crkvi preostalo, bit }edovoljno za odràvanje sjemeni{ta, stol-nih ùpa, episkopalnih ureda i ùpa, alije agrarna reforma onemogu}ila ispun-javanje uobi~ajenih sve}eni~kihdu`nosti, a to zna~i da teret ne pada naone koji su od nje izvukli korist, ve} naone koji nisu dobili nijedan dio zemlje.

@ele}i opravdati zapljenu crkveneimovine, tisak je to poku{ao na na~in daje re~eno da je zemlja bila napu{tena, ujadnom stanju, a poslovi lo{e vo|eni.Kada im je ponu|eno da se uvjere usuprotno na temelju dokaza, novine suto odbile tiskati, jer je svima bilo poznatotko je odgovoran za lo{e stanje na iman-jima. Svakako ne Crkva !

@eljeli bismo naglasiti da se Crkva neprotivi svakoj potrebnoj i opravdanojdru{tvenoj reformi, pa ~ak niti kad topoga|a njene materijalne interese.


Churchillov prijedlog podjele interesnihsfera u Jugoisto~noj Europi

(listopad 1944.)

Crkva zamjera {to dràva pribjegava jed-nostranim i diktatorskim rje{enjima popitanjima vezanima za Crkvu. Crkva èliprona}i zajedni~ko rje{enje i biti puno-pravna i jednaka strana u dogovoru.

âsne sestre, u okviru svojih obrazov-nih i humanitarnih institucija, gotovosvakodnevno doìvljavaju stalna nepri-jateljstva iz novog ozra~ja {to ihokruùje. Koliko poniènja doìvljavajune samo u dràvnim bolnicama, ve} i uvlastitim ! înjenica {to su im dodijeljeninadzornici, nedvojbeno govori o tome dase èli obezvrijediti njihov milosrednirad prema bolesnicima, te èle prisvojitinjihove bolnice - koje su sestre podigle iodràvale vlastitim rukama i velikim od-ricanjima.

I kona~no vas, dragi vjernici, moramoupoznati s neobi~nom i tu`nom ~injeni-com da niti grobovi nisu po{te|eni ili os-tali netaknuti. Vlada je odredila da sekrièvi izvade iz grobova usta{a i Nije-maca na grobljima u Zagrebu,Vara`dinu i drugdje. Ti su grobovi takodivlja~ki uni{teni, da se ne zna, tko jegdje pokopan. Takvi se ispadi morajuosuditi i sprije~iti. Pred smr}u se ljudimoraju sagnuti. U smrti ljudi prestajubiti neprijatelji. Nepisani zakon o ljud-skoj pristojnosti, koji proizlazi iz kr{}an-skog prava, daje svim ljudima pravo napristojan ukop. Poznato je da su grobovinegda{njih neprijatelja nakon Prvogsvjetskog rata bili ~uvani i po{tovani.Danas to ne po{tuju na{i sinovi u vlasti-toj zemlji.

Dragi vjernici, na{e brige ne odnose sesamo na neposredne potrebe Crkve,njenih institucija i sve}enstva. Predobropoznaju}i patnje i pote{ko}e mnogih izna{eg stada, u~inili smo sve u na{oj mo}ida im pomognemo i podignemo udanima ku{nje i boli. U brojnim smoprilikama osobno ili putem pisma kodvlasti poku{ali izmoliti oprost zaosu|enike na smrt. Traìli smo da rod-bina sazna gdje su ukopani najbliì i tona zahtjev rodbine nesretnih `rtava bra-toubila~kog pokolja.

Onima u koncentracijskim logorimasmo poku{ali olak{ati, posredovali smoda redovno dobijaju hranu, da im rod-bina sazna gdje su poslani. Zauzimalismo se za njihovo brzo osloba|anje, akose pokazalo da nisu krivi. U pomo} smopritekli i inteligenciji, koja se zbog neza-poslenosti nije mogla brinuti za sebe i zasvoju obitelj. Svima koji su zatraìli, pris-kakali smo u pomo}, kako smo znali iumjeli, uvijek imaju}i na umu kr{}anskomilosr|e i pravdu za svih, nikada ne pi-taju}i za politi~ko uvjerenje, vjeru ili na-

cionalnost. La` i propaganda koja nas jeoptuìvala da pomaèmo zbog po-liti~kog boniteta, nisu nas sprije~ili danastavimo s radom, jer smo bili uvjerenida djelujemo u Kristovu duhu ljubaviprema bli`njemu. Ako u svemu nismouspjeli, nije na{a krivnja. Uvjereni smoda smo u potpunosti izvr{ili na{udu`nost.

@alimo {to nismo uspjeli pomo}i i dru-gima, kojima je pomo} bila potrebna ikoji su brisali suze tuge.

Osobito nas boli, {to danas diljem na{ezemlje, otvoreno ili kradom, slu`beno iline, raste materijalisti~ko i bogohulno ra-spoloènje.

Mi katoli~ki biskupi Jugoslavije,u~itelji istine i predstavnici na{e vjere,o{tro osu|ujemo ovaj materijalisti~kiduh od kojega se ~ovje~anstvo ne moèdobrom nadati. Isto tako osu|ujemo sveideologije i sustave u dru{tvu koje nisuosnovane na vje~nim postavkamakr{}anskog otkrovenja , nego na plitkimmaterijalisti~kim temeljima - odnosnoateisti~ko filozofsko u~enje.

Sve navedeno smo pa`ljivo ispitali. Izsvega nare~enog proizlazi da je Ka-toli~ka crkva u Demokratskoj Federativ-noj Jugoslaviji u teèm poloàju negoikada do sada. Sada{nji poloàj Ka-toli~ke crkve u Jugoslaviji, samo se poimenu razlikuje od otvorenog progonaCrkve.

Razlog {to vam se obra}amo, dragivjernici, jest podastrijeti vam jasnu slikuprilika u kojima se Crkva nalazi.

Bilo kako bilo, s povjerenjem seokre}emo budu}nosti. Hrabrost crpimoiz budnog vjerskog duha, u mno{tvu vjer-nika diljem na{e zemlje. Osobito nastje{i i raduje milost Majke Bo`je, koja jetako bliska i draga na{em katoli~komnarodu. To je pokazano i dokazano krozbrojna hodo~a{}a u Njena sveti{ta, nikadprije toliko posje}ivana. Zajedno molitekrunicu, ugledajte se na njezinu krepost,budite sigurni da }e nam biti posebnaza{titnica. Pod njezinom mo}nom za{ti-tom }e na{e stado u svim prigodama ineda}ama ostati vjerno vjeri svojih pre-daka. Majka Bo`ja nas ne}e napustiti,ve} se svojim posredovanjem prosipatiBo`ji blagoslov na nas. Neka vas Bog ve-likodu{no blagoslovi u svim va{im naka-nama.

Sve {to smo rekli i na {to smo vam uka-zali, dragi vjernici, u~injeno je bez volje inamjere da se zapo~ne sukob s novimvlastima. Mi ga ne traìmo, niti smo gatraìli. Na{e su misli uvijek upu}ene mir-nom i urednom gra|anskom i javnomìvotu. Taj je mir svima danas toliko

potreban, a ho}e li biti mira i ho}e li za-rasti ratne rane, ovisit }e o tome je li sepo{tuje kr{}anska vjera i njeni moralnizakoni.

Svjesni smo da }e biti nepravednih na-pada i optu`bi reakcionara i neprijateljanaroda, ako ih se ne bojimo, o~ekujemoih i oni nas ne brinu. Mi smo jedinstveni sna{im narodom, mi ~uvamo njihovonajvrijednije naslije|e, njegovu vjeru,ponos, èlju da bude slobodan na svomeu jedinstvu i ljubavi sa svim gra|animaove dràve, neovisno o vjeri i narodnosti.

Stoga traìmo i od zahtjeva ni pod ko-jim okolnostima ne odustajemo: punu ipotpunu slobodu katoli~kog tiska, punu ipotpunu slobodu katoli~kim {kolama,punu i potpunu slobodu vjerskog naukau svim razredima osnovne i srednje{kole, punu i potpunu slobodu za ka-toli~ka milosrdna nastojanja, punu i pot-punu slobodu ljudskom dostojanstvu iosobitosti i neotu|iva ljudska prava;puno i potpuno po{tovanje kr{}anskihbrakova, povrat sve zaplijenjene imovinei institucija. Samo pod ovim okolnostimamoè se rije{iti situacija u na{oj zemlji iposti}i trajan unutarnji mir.

Neka Svevi{nji blagoslovi sve ljude do-bre volje koji }e raditi na ostvarenju ovihciljeva. Neka On, koji je izvor mira {totako nedostaje svijetu, podari svimavama da vidite dan istinskog trajnogmira. Uz zavjet ovim èljama, neka vasblagoslovi Bog Otac, Sin i Duh sveti.

U Zagrebu, 20. rujna 1945. - prigodomplenarne Biskupske konferencije

Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup za-greba~ki i predsjednik Biskupske kon-ferencije

Dr. Nikola Dobre~i}, nadbiskup barskii primat srpski,

Dr. Josip Uj~i}, nadbiskup beogradskii apostolski nuncij u Banatu,

Dr. fra Jerolim Mileta, Biskup {iben-ski,

Dr. Kvirin Bonefa~i}, biskup splitski,prije solinski i makarski,

Dr. Josip Srebreni}, biskup kr~ki,Msgr. Mihael Pusi}, biskup hvarski,Dr. Ivan Toma{, biskup mariborski,Dr. Viktor Buri}, biskup senjsko - mo-

dru{ki,Dr. Smiljan êkada, biskup skopski,Dr. Petar ûle, biskup mostarsko - du-

vanjski,Dr. Artur Ak{amovi}, aostolski nuncij

u \akovu,Msgr. Laj~o Budanovi}, vikar

suboti~ki,Dr. Ante Buljan, vikar sarajevski,Msgr. Boè Ivani{, vikar banjalu~ki,

24 br. 147, lipanj 2004.


Ante Vovk, vikar ljubljanski,Dr. Ante Juraj Viso{evi}, provikar

krièva~kiN. B. Jedini odgovoran za ovo pastor-

alno pismo jest Katoli~ki episkopat uDemokratskoj federativnoj Jugoslaviji.

DODATAK III.

GOVOR NADBISKUPASTEPINCA SA NJEGOVOG

SU\ENJA 2. LISTOPADA 1946.

(U "Politi~kom zatvoreniku" za prosinac2000. , br. 105, od str. 31 do 33. spomenutije govor ve} ranije objavljen, pa ga ovdje neobjavljujemo, op. prir.).

DODATAK IV.

PISMO JUGOSLAVENSKIHBISKUPA MAR[ALU TITU

RUJAN 1952.

Gospodine mar{ale,mi niè potpisani biskupi i apostolski

upravitelji Katoli~ke crkve na podru~juFNRJ na zajedni~koj smo konferenciji ,odrànoj u Zagrebu od 23. do 26. rujna1952. , ispitali izme|u ostaloga i uvjete ukojima ìvi Katoli~ka crkva u Jugoslaviji,pa smatramo na{om du`no{}u obratitivam se kao Vrhovnom zapovjednikudràve, ovim pismom, koje se odnosi naneka bitnija pitanja vjerskog ìvota na{ihvjernika.

Postoji li u FNRJ slobodasvjetonazora i vjeroispovijesti ?

Katoli~ki biskupi u FNRJ kao prvo na-vode ~injenicu da u Jugoslaviji nemapotpunih vjerskih sloboda. Sloboda svje-tonazora i vjeroispovijesti svedena je nadjelomi~nu slobodu bogo{tovanja, kulta,ili kako to zakon kaè slobodu vjerskihrituala. Kaèmo djelomi~no, zato {to jesloboda bogo{tovanja u nekim dije-lovima toliko ograni~ena, pa de factozna~i nijekanje izvornih vjerskih slo-boda.

Crkve su, istina je, jo{ uvijek otvorene,iako su neke od njih, i to od iznimno vi-soke umjetni~ke vrijednosti, na primjerotaca Trapista u Deliba{inom selu, blizuBanja Luke, bile neko vrijeme kori{tenekao skladi{ta za ìto ili poljoprivrednestrojeve. Veli~anstvena crkva Sv. Josipau Ljubljani pretvorena je u filmski stu-dio, dok je stara kriàrska crkva, tako|eru Ljubljani, pravi dragulj crkvene umjet-nosti, jednostavno oduzeta katolicima ibez prethodne dozvole dana na

kori{tenje starokatoli~koj sekti, koja go-tovo da i nema sljedbenika.

Mnogi su krièvi uz ceste uni{teni,slike nestale, a malo je vjerojatno da }epo~initelji tih djela ikada biti prona|eni.Ista se stvar dogodila i sa nekim manjimkapelicama u Sloveniji i drugim dije-lovima zemlje.

Velika, predivna crkva PresvetogOtkupitelja u Rijeci, preko no}i je mini-rana i uni{tena po~etkom studenoga1949., iako je bila u samom centru grada.Crkva Sestara Karameli}anki u Selu,Ljubljana, uni{tena je, a ista je sudbinasna{la i kapelu Salita al Calvario naotoku Krku. Poznato nam je da sumnoge katoli~ke crkve u Banatuuni{tene, dok su u drugim krajevimazemlje, u biv{im obitavali{tima ~asnihsestara, silom zatvorene kapelice zamolitvu.

Crkva na{e Djevice na Ptujskoj Gori,najve}e hodo~asni~ko sredi{te u mari-borskoj dijecezi, bez privole i voljecrkvenih vlasti, pretvorena je u muzej.

Dràvne vlasti uop}e ne izdaju dozvoleza gradnju novih crkava. (Osijek, Biteli}blizu Sinja, Novo Selo blizu \akovice,itd.), te{ko je dobiti i dozvolu za obnovustarih crkava.

Mati~ne knjige ro|enih, umrlih ivjen~anih oduzete su crkvenim vlastimave} 1946. godine. Dràvne vlasti sebidozvoljavaju proizvoljno vo|enje zapisa,pa ~ak i u novim knjigama koje crkvavodi od 9. svibnja 1946. samo za internuupotrebu. Stare mati~ne knjige jo{ nisuvra}ene Crkvi, iako je rok za to (kraj1951.) odavno istekao.

UDBA-ini slu`benici traè od svira~aorgulja, mu{karaca i èna, i crkvenihpjeva~a da se ostave tih obveza.

U ve}em dijelu zemlje, procesije suzabranjene, a ve}e vjerske sve~anosti, nakojima se skupljaju vjernici iz nekolikoùpa, ~esto se na mnoge na~ine one-mogu}uju. Neprijateljstvo vlasti ide to-liko daleko, da ~ak od mladih sve}enikauzimaju poklone in natura (u naturi)koje, prema starinskim obi~ajima,obi~avaju darivati vjernici u ovakvimprigodama.

U opasnosti je tako|er i sloboda pro-povijedanja. Sve}enike se ponekadpoziva na odgovornost, jer se u citatimaiz Biblije ili pozitivnim obja{njenjimavjerskih istina vide radnje protivneDràvi i postoje}em dru{tvenomporetku. Dràva je oti{la toliko daleko,da se sve}enicima zabranjuje, ispreddjece, suprotstavljati se bezbo`ni~kojpropagandi. "Sve}enicima" pi{e u jednojunutarnjoj uredbi SNO (Sreski narodni

odbor) u Bosni i Hercegovini "nije doz-voljeno utjecati na roditelje, kako imdjeca ne bi postala bezbo{ci." Od drugogse sve}enika traìlo da kroz sluènjesvete mise uvjeri vjernike da ne idu ucrkvu.

U {kolama nema vjerskogobrazovanja

Sve}enicima nije dozvoljeno davanjevjerske poduke u {koli, prezbiterijima idrugim crkvenim zdanjima, a ima punoslu~ajeva kad je sve}enicima zabranjenodavati poduku i u samim crkvama, ~akako se radi o pripremi za svetu pri~est ilikrizmu. Zbog kr{enja ovih zabrana,sve}enici se prozivaju i ka`njavajunov~ano ili bivaju uhi}eni.

Crkva i pripadaju}e institucije morajupla}ati nesrazmjerno visoke pristojbe, akad ih sve}enici ne mogu platiti, stavljajuim se zabrane, oduzima se njihovaimovina, ili se smanjuju ùpna imanja(Trsat, Volar, Desinic, Dragani}, No-

valja): âk je bilo slu~ajeva kad je izdiecezijske kurije i nekih sveti{ta na{eDjevice (Brezje, Ptujska Gora) oduzetsav novac, milodar, privremeno pohran-jen u trezorima.

Mnogim crkvama nije dozvoljeno pri-manje crkvenih milodara u nikakvomobliku. Katedrala u Ljubljani morala jeplatiti 10.000 dinara nov~ane kazne jer jesve}enik pomaknuo 10 milodara koji jeostavio vjernik na oltaru.

U Sloveniji i drugim dijelovima, vjer-skim institucijama je ~ak onemogu}enoprimati darove iz inozemstva. Po~etkomsvibnja u Rijeku je pristigla velika po{il-jka no{ene odje}e i odre|ena koli~ina

br. 147, lipanj 2004. 25


Partizanski tenk na pustim zagreba~kimulicama u svibnju 1945.

mlijeka i jaja u prahu, dar ameri~kih ka-tolika sve}enicima, vjernicima isjemeni{tarcima rije~ke dijeceze, Senja,Krka i Zadra. Taj se poklon morao vratitinatrag u Ameriku, jer su vlasti zatraìlepla}anje pristojbi i poreza u iznosuve}em od {est milijuna dinara - vi{e negoto sebi ova siroma{na dijeceza moèpriu{titi. U srpnju ove godine od istihameri~kih katolika stigla je u Rijekupo{iljka bra{na i ulja za dijeceze Senj,Krk, Rijeka i sjemeni{te u Rijeci. Ta jepo{iljka tako|er poslana natrag uAmeriku, jer su pristojbe bile toliko vi-soke, da bi u tom slu~aju bila puno po-voljnija nabavka na doma}em trì{tu.

Uhi}enja sve}enika

Uhi}enja sve}enika se nastavljaju, akazne prema{uju u okrutnosti ve} vrlorigorozne standarde koji se primjenjujuu na{oj sudskoj praksi. Na primjer, KarloGnidovec, sedamdesetpetogodi{njak, is-taknuti ùpni sve}enik i dekan @um-berka, prije nekoliko dana je osu|en nasmrt strijeljanjem, za navodne zlo~ine,po~injene za vrijeme rata.

U jugoslavenskim zatvorima jo{ imaoko dvjestotinjak sve}enika, a sprili~nom sigurno{}u se moè re}i da jeveliki dio katoli~kog sve}enstva uposljednjih osam godina doìvio, ukra}em ili duljem vremenskom razdo-blju, te{ko}e i nemilost zatvora. Od prit-vorenih sve}enika spomenimo biskupamostarskog, dr Petra ûlu, dok nad-biskup, dr Alojzije Stepinac ne uìva pot-

punu slobodu. Uistinu je za~u|uju}ekako su to sve}enici, koji u civiliziranimzemljama svijeta nemaju veze skaznenim zakonom, u na{oj zemljipostali okorjeli kriminalci.

Fizi~ki napadi na sve}enike nisu rijetkapojava. Tijekom posljednjih sedam go-dina, osamdeset sve}enika je ubijeno izzasjede, potajno, a u ve}ini slu~ajevapo~initelji nisu prona|eni i ka`njeni.Takva su divlja{tva dosegla vrhunac u na-padu na osobu msgr. Antona Vovka, bisk-upa ljubljanskog, dok je bio na slu`benomputu 20. sije~nja 1952. Fizi~ki je napadnutna èljezni~koj stanici u Novom Mestu,proliven je benzinom i zapaljen. Da nijebio toliko priseban, bio bi ìv izgorio. Aevo naj~udnije stvari: napada~ je za svojzlo~in osu|en samo na devet dana uvjet-nog zatvora.

Ovome istome biskupu nije dana doz-vola za posjetu pograni~nim podru~jima,niti u slu~aju obveze obavljanja kanon-skih posjeta i obavljanja obreda krizme.Njegova kanonska posjeta Jesenicama,protuma~ena je kao provokacija, a teror-isti~ka skupina ga je po dolasku u Jesen-ice, prisilila da se vrati u Ljubljanu, dokje tisu}e ljudi u i izvan crkve ~ekalo svogabiskupa.

Dozvolu za posjetu svojim ùpama upograni~nim zonama, nije dobio nibiskup mariborski, dr MaksimilijanDrè~nik. Raspolaèmo odre|enim in-formacijama o pote{ko}ama koje suimali drugi biskupi za vrijeme kanonskihposjeta na podru~ju njihovih dijeceza.

Dràvne vlasti, gdje god to mogu igno-riraju Crkvu i njene institucije. Katoli~kahijerarhija je od godine 1945. dodana{njih dana uputila Vladi FNRJ-abarem {est dokumentiranih dopisa, ni-kada ne dobiv{i odgovor. Jedino je Vjer-ska komisija pri predsjedni{tvu FNRJ19. svibnja 1950. , kratko obavijestilaPredsjedavaju}eg Biskupskoj konferen-ciji, beogradskog nadbiskupa, da jedopis hijerarhije od 26. travnja 1950."napisan u tako nemogu}em duhu, da sene moè uzeti kao temelj pregovorimaza uspostavu odnosa izme|u VladeFNRJ i Predsjedavaju}eg episkopalnojkonferenciji i ostalih potpisnikaspomenutog memoranduma". I to je bilosve. A koliko su samo memoranduma,zamolbi i àlbi pojedini ordinarijati upu-tili federalnoj vladi, republi~koj vladi idrugim vlastima dràvne administracije,bez ikakvog odgovora. Sve}eni~ki uredinisu organi s kojima bi se dràvne vlastiudostojale pregovarati. Crkva po svakucijenu mora biti ponièna.

Bezbo{tvo - reìmska religija

Postoji, kona~no, vrlo bolno pitanjeslu`benog bezbo`ni~kog pravca u {ko-lama i u javnom ìvotu FNRJ. Ateizam jevjera ovog reìma. Ateizam se podu~avau {kolama, javno podu~ava na konferen-cijama, propagira se u tisku, name}e vo-jnim slu`benicima. U~iteljima uosnovnim i srednjim {kolama (gimnazi-jama i sli~no) doslovce je zabranjeno od-laziti u crkve. U~itelji koji ne poslu{ajuovu naredbu otpu{taju se s radnihmjesta. Dràvnom slu`beniku je najgoramogu}a preporuka ako je vjernik.Namje{tenici u Jugoslavenskoj armiji neusu|uju se niti pomisliti na kr{tenjesvoje djece.

I {kolska djeca se ka`njavaju tako|erukoliko odu nedjeljom u crkvu izrazitisvoje vjerske osje}aje. Ima slu~ajeva kadsu studenti isklju~eni s poha|anja kole-gija, jer su se izjasnili kao vjernici ili su is-punjavali svoje vjerske obveze. Iako jefizi~ki ka`njavanje strogo zabranjeno u{kolama, doga|a se da u~itelji po selimadobro pretuku u~enike, jer su se usudilioti}i na svetu misu ili sudjelovali u vjer-skom obrazovanju u crkvama.

Nedavno prigodom blagdana ro|enjana{e Djevice Marije (8. rujna), premasvjedo~enju pouzdanog svjedoka, zbio se~udan doga|aj u seoskoj crkvi. On je sta-jao u dnu crkve, kad je iznenadaprimijetio kako se prisutna djeca poputprepla{enih ptica, skrivaju pod roditel-jske skute, ili tr~e prema velikoj grupièna u crkvi da tamo ostanu skriveni.

26 br. 147, lipanj 2004.


Hrvatski i njema~ki vojnici zarobljeni kod Knina 1944.

Otac je sina zagrnuo pla{tom, kao da }ega ugu{iti. Promatra~ je tada, iznena|en,upitao oca "[to radite ? Zar ne vidite da}e vam se sin ugu{iti ?" A seljak je odgo-vorio: "U~itelji su do{li u crkvu. Ako mivide sina, prebit }u ga! " Zaista, tri seo-ska u~itelja su do{la u {kolu, o~ito ne dase mole Bogu, nego da vide koji odu~enika je do{ao na misu, kako bi gakasnije mogli kazniti.

Ovim novijim dokazima pomanjkanjavjerskih sloboda u FNRJ, dodaju se stari,ve} navedeni u memorandumu Hijerar-hije iz prija{njih godina.

Izme|u ostaloga, to je likvidacija ka-toli~kih {kola na podru~ju FNRJ. îtavniz klasi~nih gimnazija i realki, vi{ih{kola, srednji {kola, tehni~kih i osnovnih{kola i dje~jih vrti}a, zatvoreni su, azgrade zaplijenjene pravim vjernicima.

Crkvena prava se po{tuju samo u tzv.vjerskim {kolama - tj. {kolama za izo-brazbu sve}enstva. Na àlost i te su {koleizloène mnogim ograni~enjima izabranama, da je jasno da se samo tre-nutno podnose i to kao nu`no zlo. Samo}emo spomenuti da ove {kole nisu javnopriznate, iako im je osoblje visoko kvali-

ficirano, a onima koji je poha|aju odri~ese pravo na povlastice koje uobi~ajenoimaju u~enici u javnim {kolama (sman-jena cijena putni~kim kartama, kra}esluènje vojnog roka, itd.).

Sav tisak u posjedu Katoli~ke crkve injenih institucija u dràvi, prisvojen jebez ikakve naknade. Dvadeset velikihtiskara i izdava~kih ku}a preko no}i supre{li u vlasni{tvo dràve: to je nenadok-nadiv gubitak.

Tako bi se moglo re}i da je katoli~ki ti-sak u potpunosti uni{ten, jer nekolikomalih, bezna~ajnih vjerskih ~asopisa kojise jo{ izdaju, toliko su ograni~eni brojemi opticajem, da se moè kazati da vjerskitisak u FNRJ uop}e vi{e ne postoji. Sadagotovo da ne moèmo govoriti o nekadtako mo}nom katoli~kom tisku, koji jeprije rata imao 152 katoli~ke publikacije.êste zapljene, zbog navodno tenden-cioznih ~lanaka, koji su ~esto samoprepisani ~lanci iz dràvnog tiska ili na-vodi iz govora dràvnih du`nosnika i vi-soke pristojbe, onemogu}uju dobar radkatoli~kog tiska. Kona~no, ovibezna~ajni ~asopisi, nisu nam od nikakvekoristi, jer moraju {utjeti, dok monopo-

lizirani dràvni tisak napada Katoli~kucrkvu, biskupe i sve}enstvo, ruga se vjeri,laìra povijesne ~injenice, tako {teti crkvii izruguje se, crkvenim dostojanstveni-cima, vjerskim obredima, itd. Ali ono {tonas najvi{e rastuùje, gospodineMar{ale, jesu hajka~ki i gorki napadi naosobu Svetog Oca Pape, kojega {tujemokao vrhovnog sve}enika Crkve i Kristo-vog poslanika na zemlji.

Jo{ moèmo spomenuti ukidanje sa-mostana i likvidaciju kongregacija ses-tara u svim provincijama (Slovenija,Bosna i Hercegovina), zabrana gotovosvih vjerskih udruga, kao i nedostatakikakve forme katoli~kog javnog ìvota. Ina kraju, iako nerado, spominjemo jo{jedan problem, smatraju}i ga ipak manjegoru}im, a to je da; prilikom nacionaliza-cije crkvene imovine, u nekim se slu~aje-vima nisu po{tovali niti zakoni koje jedonijela ova vlast.

Sve ovo neosporno dokazuje da uFNRJ ne postoji sloboda svjetonazora ivjeroispovijesti, a da su Katoli~koj crkvizanijekane temeljne slobode, te da su jojugroèna ìvotna prava. U ovom krat-kom osvrtu nismo mogli podrobnorazgraditi sve detalje, ali smo u svakomtrenutku spremni podastrijeti iscrpnudokaznu dokumentaciju za sve navedenetvrdnje, pod uvjetom da nam bude doz-voljeno sakupiti i objaviti dokaze.

Je li mogu} dogovor izme|uCrkve i Dràve ?

Nakon svega nare~enog, nije te{koodgovoriti na ovo pitanje. Ako se odCrkve zatraì da u ime dogovora, ili kakona{e vlasti kaù, u ime prijateljske su-radnje s organima vlasti, odustane odsvojih bitnih vitalnih prava, tada je dogo-vor nemogu}. Crkva nikada u povijestinije pristala na bezuvjetnu predaju, patako ne}e ni sada. Traìti od Crkve daprihvati sada{nje stanje u FNRJ kao zak-onsko i definitivno, zna~ilo bi da Crkvanije~e samu sebe ili potpisuje svojusmrtnu presudu.

Crkva u FNRJ je uvijek spremna pre-govarati i pristati na razumne ustupke,ali pod uvjetom da joj se u potpunostiprizna moralni i pravni poloàj i da joj sezajam~e sva prirodna prava i namjere. Tozna~i da ako dràva iskreno èli konk-retne odnose s Crkvom, moraju se javnoispraviti sve nepravde, nepravde kojimasu crkvene institucije i osobe dnevnoizloène, moraju se zaustaviti stalni pro-goni, kojima se pribjegavalo od samogza~etka FNRJ, pa sve do danadana{njeg.

br. 147, lipanj 2004. 27


Dr. A. Paveli} s predstavnicima vjerskih zajednica u NDH

Ako se to ne uradi, Hijerarhija }eostati u uvjerenju da FNRJ ima za ciljpotpuno uni{titi vjeru. Takvo uni{tenjebit }e postepeno. Neki dijelovi uni{tenjasu ve} iza nas, a neki nam tek predstoje.Prema na{em mi{ljenju, u pred-poslijednjem smo dijelu plana. Agre-sivno bezbo{tvo je ve} pokucalo nacrkvena vrata, a sada se, prema na{emmi{ljenju, sprema prodrijeti u posljednjeuto~i{te vjerske slobode.

Dràvne vlasti u FNRJ name}u, kaoposebno prikladno sredstvo ure|ivanjaodnosa izme|u Crkve i Dràve, os-nivanje profesionalnih sve}eni~kih ud-ruga. Takove udruge ve} postoje,uglavnom, bez dozvole Biskupa, na cije-lom podru~ju NR Slovenije, u Istri iBosni i Hercegovini. Uvjereni smo datakove udruge nemaju odgovaraju}euvjete za rje{avanje tako opse`nog za-datka. Kao prvo njihovo osnivanje uvijekovisi o organima vlasti, koji u tom ciljuobilaze i posje}uju sve}enike. Izme|uostalog, na~in rada i prijedlozi koje ~la-novi udruge dobivaju od organa vlasti,name}u nam zaklju~ak da bi udrugesve}enika prema namjerama njihovihpokrovitelja , u stvarnosti sluìle u svrhurazbijanja sve}eni~ke discipline i stalnoslabljenje vjerskog ìvota, a ne kao regu-lator odnosa Crkve i Dràve.

Ako se od Hijerarhije traì da dozvoliovakove udruge, tada je njihova pravilapotrebno uskladiti s kanonskim odred-bama i osigurati crkvenim vlastima pot-puni nadzor nad radom udruga. Samo }epod tim uvjetima Hijerarhija razmotritimogu}nost priznanja takovih profesion-alnih sve}eni~kih udruga.

Posljednja rije~

Katoli~ka crkva je uvijek bila lojalnapostoje}im organima vlasti, pa tako idanas. Ne èlimo razvijati revolucion-arne aktivnosti. Naprotiv; iskreno vo-limo na{u domovinu i traìt }emo odsve}enstva i vjernika da zauzmu prijatel-jski stav prema svemu {to je pozitivno utrenutnom dru{tveno-politi~kom sus-tavu. O~ito je da mi, zajedno s vjerni-cima, podupiremo integritet dràvnihgranica i da smo spremni na svaku `rtvuna dobro stanje i boljitak na{e dràvnezajednice. Ipak se jedno od nas ne moèo~ekivati, aktivno sudjelovanje u po-liti~kom ìvotu zemlje. Politiku i odgo-vornost za krojenje politike ostavljamoonima koji imaju taj poriv - vokaciju. Mi}emo brinuti za moralne i duhovne te-melje na{ega dru{tvenog i politi~kog ìv-ota. To je na{a domena, i na{ se udio natom polju ni~im ne moè zamijeniti.

Za uzvrat ne traìmo privilegije. Bit}emo zadovoljni ako nam se prizna idade ono {to nam po bo`jem i ljudskompravu pripada. Pod tim podrazumije-vamo ne samo slobodu drànja vjerskihobreda, ve} cijeli sustav sloboda koje sudio ideje o slobodi vjeroispovijesti i svje-tonazora. Postoje: sloboda vjerskih{kola, sloboda katoli~kog tiska, slobodavjerskih organizacija i zajedno s tim,pravo raspolaganja materijalnim do-brima koje za to trebamo. Ne èlimo tasredstva dobiti na poklon od dràve, da-rovat }e nam ih ljudi, koji vjeruju u svojuCrkvu i vole je. Ako sada{nji organivlasti prihvate ova na~ela, mi katoli~kibiskupi smatramo da }e napetostiizme|u Katoli~ke crkve i dràve FNRJuskoro prestati, te da }e se odnosi sreditina obostranu korist. A to je cilj vrijedannekih ustupaka.

Ovaj memorandum, mi, katoli~ki bisk-upi FNRJ, upu}ujemo Vama, gospodineMar{ale, kao vrhovniku i zapovjednikuna{e dràvne zajednice s plenarne Kon-ferencije u Zagrebu, nadaju}i se da }eovaj memorandum nai}i na prijam i ra-zumijevanje, koji odgovara njegovojva`nosti.

Dozvolite, gospodine Mar{ale, daVam izrazimo na{e najdublje {tovanje.

Zagreb, 26. rujna 1952.Hrvatska je Memorandumom progo-

vorila pred gospodarima svijeta. Izne-sena je istina nasuprot obilja laì koje jelansirala u svijet srbo-komunisti~ka"propaganda".

Potpisnici, 143 hrvatska sve}enika na~elu sa nadbiskupom [ari}em digli susvoj glas u doba kada su danas blaèninadbiskup Alojzije Stepinac i biskup Pe-tar ûle bili sprije~eni govoriti. Prvi kon-finiran, a drugi na robiji. Isto tako, to jerazdoblje kada je preko 600 biskupa,sve}enika i ~asnih sestara ubijeno i oko300 osu|eno na robiju.

Primjer hrvatskih sve}enika bio je je-dan od prvih poticaja op}em hrvatskomokupljanju.

Komunisti~ki reìm se o{tro suprosta-vio osjetiv{i snagu koja mu je zaprijetila.Memorandum je odmah proglasiousta{kim kojemu je cilj ru{enje dru{tve-nog poretka u FNRJ.

Dràvni sekretarijat za unutra{nje po-slove - Uprava dràvne bezbjednosti - IIOdjeljenje uputilo je raspis broj 1320 od30. III 1955. g. svim opunomo}stvimaUDB-e za kotareve. Tu se kaè da supotpisnici po~inili krivi~no djelo iz ~l.100, 101 i 118 KZ. Stoga je Okru`nojavno tuìla{tvo za grad Zagreb otvorilodne 17. IX 1954. g. izvi|aj protiv svih

potpisnika spomenutog memorandumapod. Br. KTI 2783 / 54. U svezi s tim, is-tra`ni sudac Okru`nog suda u Zagrebuizdao je naredbu br. KRI 886 / 54 - 2 od 8.X. 1954. g. kojom se traì od svih po{ta uNRH i B i H da zadrè, i Okru`nom suduu Zagrebu, dostave sve po{tanske po{il-jke, koje optuèni {alju iz inozemstva uFNRJ, kao i one koje se {alju iz FNRJ uinozemstvo, na ime potpisnika memo-randuma. Isto tako, obavije{tjene sucarinarnice i filijale Narodne Banke radijednakog zadràvanja i predavanjaOkru`nom sudu u Zagrebu svihnov~anih i ostalih po{iljaka.

(Navode se po abecednom redu pot-pisnici memoranduma koji su ve} uovom radu spomenuti).

Raspis se nastavlja i kaè: "Da bi sespomenuti izvi|ajni postupak {touspje{nije provodio, potrebno je, da i Vina Va{em terenu organizirate svestranukontrolu po{tanskih i drugih po{iljaka,koje {alju navedeni potpisnici, kao i onihkoje se {alju na imena potpisnika. Napo-minjemo, da su potpisnici memoran-duma, koji se nalaze u USA i drugimzemljama saznali za ovaj izvi|ajni postu-pak, te su po~eli slati po{iljke raznim li-cima i crkvenim ustanovama, pod drugimimenima i sa drugih adresa. Svaku takvunovu adresu s kojom se sluè potpisnicitreba nastojati utvrditi, a zatim odmahdostaviti istra`nom sucu Okru`nog sudaza grad Zagreb, kako bi se, i u budu}e uvezi izvi|ajnog postupka protivodre|enog potpisnika po{iljke plijenile.Po{iljka koja je po Vama otkrivena, moèse odmah sa obrazloènjem poslati sucuOkru`nog suda Zagreb. O svim mjeramakoje poduzmete u vezi pokrenutog pos-tupka, redovno nas izvje{tavajte. Smrtfa{izmu - Sloboda narodu! (pe~at) Na~el-nik Odjeljenja: Savo Bogdanovi}

Dakle, komunisti~ki reìm je poku{aosve {to moè, putem UDB-e i drugimna~inima zatvoriti usta onima koji su seopredijelili da javno izreknu te{ku istinu,ali ona je ipak pobijedila, i dràvaHrvata, Republika Hrvatska, kona~no je1990. stvorena i od svijeta priznata.

I z v o r i :

1. "El Clero Croata en la Defensa de suPatria", "Hrvatska revija", ~asopis, BuenosAires, rujan 1954., str. 217.-226.

2 . Antun Bonifa~i}: Memorandumhrvatskih sve}enika, Hrvatska revija, Bue-nos Aires, rujan 1954. (Kulturni pregled),

3 . DSUP - UDB-a - II Odjeljenje: Raspisbr. 1320 , od 30. III 1955. upu}en opu-nomo}stvima UDB-e za kotareve.

4. "Politi~ki zatvorenik"(1990.- 2004.) q

28 br. 147, lipanj 2004.


br. 147, lipanj 2004. 29

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITI^KIH UZNIKA (XXVI.)

1945. LONÂREK, Mira (Mato) -ro|. 04.12.1924., Starigrad. Osu|.1945. presudom Okru`noga narodnogsuda Bjelovar po ZPND ~l. 11. na 1god. zatvora.

1947. LONÂREVI], Kata (Mika) - ro|. 25.05.1925.,Zakaranj. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda u Bjelo-varu po ZPND ~l.3.t.14. na 18 mjes. zatvora.

1948. LONÂREVI], Katarina (Petar) - ro|. 05.08.1908.,Petrinja. Osu|. 1945. presudom Okr. suda Sisak. po KZ ~l.107. na 15 god. zatvora.

1949. LONÂRI], Anka (Juraj) - ro|. 05.07.1895., Slunj.Osu|. 1945. presudom Komande Istarsko-Rije~kog Po-dru~ja po ZPND na 8 god. zatvora.

1950 LONÂRI], Marija (Alojz) - ro|. 11.01.1904., Kar-lovac. Osu|. 1945. presudom Okru`noga narodnog sudaKarlovac po ZPND 6l.3.t.12. na 7 god. zatvora.

1951. LONÂRI], Mira (Ivan) - ro|. 01.01.1926., Bjelo-var. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb na 18 mjes.zatvora.

1952. LOPUH, Mara (Marko) - ro|. 01.01.1897., Stupurh.Osu|. 1948. presudom Okr. suda Zagreb po ~l. 3. t. 14. na 2god. zatvora.

1953. LOTH, Anka (\uro) - ro|. 05.08.1906., Ludenica.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 4 god. zatvora.

1954. LOVAKOVI], Katica (Stjepan) - ro|. 21.08.1924.,Vetovo, Poèga. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda NovaGradi{ka po UVS ~l. 14. na 10 god. zatvora.

1955. LOVAKOVI], Katica (Stjepan) - ro|. 21.08.1924.,Poèga. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Nova Gradi{kapo UVS ~l. 14. na 10 god. zatvora.

1956. LOVÂNIN, Nada (Du{an) - ro|. 21.08.1926.,Novska. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Bjelovar poZPND ~l.11. na 2 god. zatvora.

1957. LOVKOVI], Tereza (Florijan) - ro|. 13.05.1897.,Drnje. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1958. LOVRAK, Milka (Jovo) - ro|. 01.01.1897., Le~ani.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1959. LOVRAKOVI], Marica (Adam) - ro|. 30.05.1928.,Jasenovac. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Zagrebpo ZPND ~l.3.t.14. na 3 god. zatvora.

1960. LOVRAKOVI], Rezika (Vanela) - ro|. 15.10.1900.,Zagreb. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l. 9, na 18 mjes. zatvora.

1961. LOVREKOVI], Jaga (Franjo) - ro|. 01.01.1903.,Jasenovac. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagrebpo ZPND ~l. 3. t. 14. na 2 god. zatvora.

1962. LOVREKOVI], Slavica (Jakov) - ro|. 02.01.1920.,Gornji Bukovac, Zagreb. Osu|. 1947. presudom Okr. sudaZagreb po ZPND ~l. 3. t. 3, na 4 god. zatvora.

1963. LOVREN[ÂK, [tefica (Dra-gutin) - ro|. 23.02.1926., Zagreb.Osu|. 1947. presudom Div. vojnogsuda Zagreb po na 2 god. zatvora.

1964. LOVRI], Ana (Ilija) - ro|.01.01.1910., Kondri}, \akovo. Osu|. 1947. presudom Vo-jnog suda Poèga zbog skrivanja odmetnika na 2 god. 6.mjes..zatvora.

1965. LOVRI], Ana (Ilija) - ro|. 20.03.1929., Kondri},\akovo. Osu|. 1945. presudom Div. Voj. suda Sl. Poèga uOsijeku po ZPND ~l. 11. na 1 god. zatvora.

1966. LOVRI], Anica (\uro) - ro|. 12.08.1932., Zvirnja~a,Kupres. Osu|. 1953. presudom Kotorskog suda Osijek poKZ ~l. 174. na 10 mjes. zatvora.

1967. LOVRI], Marija Vjekoslava (Ante) - ro|.10.05.1908., Osijek. Osu|. 1946. presudom Div. Vojnog sudaOsijek po ZPND ~l.3.t.6. na 5 god. zatvora.

1968. LUCI], Anica (Antun) - ro|. 27.03.1921., Sl. Brod.Osu|. 1947. na 1 god. zatvora.

1969. LUCIJANOVI], Anica (Franjo) - ro|. 05.03.1909.,Sr. Mitrovica. Osu|. 1946. presudom Okr. suda Srijem. Mi-trovica po ZPND ~l. 3. t. 3. na 6 god. zatvora.

1970. LUCl], Evelina (Ivan) - ro|. 19.06.1920., Zagreb.Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND ~l. 3, t.3,4, 6, 7 ~l. 8 i 9, na 2 god. zatvora.

1971. LUÂN, Antun (Marijan) - ro|. 09.06.1919., Dalj.Osu|. 1961. presudom Okru`nog suda Osijek po KZ ~l.303/1 na 10 mjes. zatvora.

1972. LUÂN, Katica (Dragutin) - ro|. 25.10.1930., Dalj.Osu|. 1951. presudom Kot. suda Seàna na 1 god. zatvora.

1973. LUÎ], \uro (Josip) - ro|. 01.01.1953., Beravci.Osu|. 1974. presudom Suda za prekr{aje Sl. Brod po ~l.119/3 na 30 dana zatvora.

1974. LUÎ], Ivana (Grga) - ro|. 20.08.1900., Podkrus,Rijeka. Osu|. 1949. presudom Okru`nog suda Rijeka poOKZ ~l. 60. t. 4, i 9. na 11 god. zatvora.

1975. LUDBAN, Kata (Luka) - ro|. 13.09.1910., Selnik.Osu|. 1947. presudom Okru`noga narodnog suda Vara`dinpo ZPND ~l.3.t.14. na 5 god. zatvora.

1976. LUGOVI], Milka (Jakob) - ro|. 14.04.1915.,Kru{evo, Podgaj. Osu|. 1945. presudom Div. vojnog sudaOsijek po ZPND ~l. 3. t. 3. na 9 god. zatvora.

1977. LUKAÊVI], Mara (Mijo) - ro|. 06.07.1908.,Gu{}a, Sunja. Osu|. 1947. presudom Kotorskog suda u Sunjipo ZPND ~l. 5. t, 15, na 7 mjes. zatvora.

1978. LUKAÎ], Bara (Niko) - ro|. 01.01.1909., Brazine.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND ~l.3. t. 14. na 6 god. zatvora.

1979. LUKAÎ], Reza (Martin) - ro|. 10.02.1912., D.Hati}ina, Osijek. Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Bjelo-var po ZPND ~l. 3. t, 14. na 2 god. zatvora.

DOKUMENTI

Priredio:

Jure KNEZOVI]

30 br. 147, lipanj 2004.

1980. LUKANI], Ljubica (Josip) - ro|. 26.02.1917., Za-greb. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l.9.t.14. na 9 mjes. zatvora.

1981. LUKANOVI], Amalija (Josip) - ro|. 07.08.1912.,Kutjevo. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Osijek poZPND ~l.3.t.14. na 10 mjes. zatvora.

1982. LUK]IN, Marica (Stjepan) - ro|. 01.07.1903., Bjelo-var. Osu|. 01.01.1946. presudom Vojnog suda Bjelovar poZPND ~L.li. na 7 god. zatvora.

1983. LUKETI], Ivan (Mile) - ro|. 10.04.1927., An-drija{evci. Osu|. 1972. presudom Okru`nog suda Osijek poKZ ~l. 119/3. i 174. na 1 god. zatvora.

1984. LUKETI], Kata (Ivo) - ro|. 24.08.1909., Lubena,Vrbovec. Osu|. 1945. presudom Okru`noga narodnog sudaBjelovar, po ZPND ~l. 11. na 3 god. zatvora.

1985. LUKETI], Matija (Jure) - ro|. 01.01.1923., Ko-renica. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Karlovac poZPND ~l. 3. t. 17, na 4 god. zatvora.

1986. LUKETI], Zora (Juro) - ro|. 16.10.1926., Podvorak.Osu|. 1946. presudom 0kru`nog suda Karlovac po ZPND~l.3.t.14. na 18 mjes. zatvora.

1987. LUKIN, Antica ([ime) - ro|. 01.03.1908., Zadar.Osu|. presudom Vojnog suda VIII Korpus. Oblasti Vije}e[ibenik po UVS ~l.14. na 4 god. zatvora.

1988. LUKINI], Julka (Mato) - ro|. 01.01.1914. Osu|.presudom suda u Glini na kaznu zatvora.

1989. LUKOVSKI, Kata (Valent) - ro|. 01.01.1887., Ko-privnica. Osu|. 1945. presudom Vrhovnog suda RH Zagrebpo ZPND ~l. 11. na 4 god. zatvora.

1990. LUKSI], [tefa (Stjepan) - ro|. 23.08.1920., Stubica,Karlovac. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda u Zagrebupo ZPND ~l.3.t.14. na 20 god. zatvora.

1991. LUK[A, Marija (Mato) - ro|. 22.04.1927., Botovo,Koprivnica. Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb poZPND ~l. 3. t. 3. na 18 mjes. zatvora.

1992. LUSAR, IVAN (?) - ro|. 09.05.1908., Zagreb. Osu|.1945. presudom Oblasnog suda za Grad Zagreb na 20 god.zatvora.

1993. LUSTIG, Marija (Stjepan) - ro|. 15.05.1922., D.Mostina. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar poZPND ~l. 3. t. 14. na 5 god. zatvora.

1994. LJOMERÎ], Franjka (Mile) - ro|. 02.12.1922.,ôvi}i. Osu|. 1946. presudom Okru`nog suda Gospi} poZPND ~l.3.t.14. na 3 god. zatvora.

1995. LJUBIÎ], Ada (Mate) - ro|. 13.03.1931.,Lani{}e-êpi}, Labin. Osu|. 1949. presudom Kotarskogsuda Labin zbog ilegalnog prelska granice na 18 mjes. zat-vora.

1996. LJUBI], Marija (Marko) - ro|. 01.01.1899., Kutina.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l.4.t.1. na 2 g. i 6 mjes. zatvora.

1997. LJU[TINA, Milka (Ivan) - ro|. 01.01.1922., Glibo-don. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Gospi} poZPND ~l. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

1998. LJUT, Ana (Bla`) - ro|. 01.01.1902., @upanja. Osu|.1945. presudom Okru`nog Narodnog suda Sl. Brod poZPND ~l.3.t.6. na 20 god. zatvora.

1999. MAÊK, Elizabeta (Franjo) - ro|. 01.11.1902., Za-greb. Osu|. 1950. presudom Okru`nog suda Zagreb poPROTIV PORETKA na 3 god. zatvora.

2000. MADL, Edith (Franjo) - ro|. 20.02.1921., Zagreb.Osu|. 1945. presudom Div. Vojnog suda po ZPND ~l.3.t.10.na 15 god. zatvora.

2001. MADUNI], Petar (Martin) - ro|. 11.07.1948.,êpin. Osu|. 1970. presudom Op}inskog suda Osijek po KZ~l. 119/3 na 4 mjes. zatvora.

2002. MADUNI], Slavka (Petar) - ro|. 14.12.1926., CistaProvo, Imotski. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Biok-ovskog Podru~ja po UVS ~l.14. na 7 god. zatvora.

2003. MADUNI], @eljko (Ante) - ro|. 01.01.1949., Za-greb. Osu|. 1972. presudom Okr. suda Poèga po KZ ~l. 174na 4 mjes. zatvora.

2004. MA\AR, Roà (Vasilije) - ro|. 01.01.1922., Lonjica.Osu|. 1949. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3.t.3.na 1 god. zatvora.

2005. MA\ERI], Kata (Mato) - ro|. 01.01.1913., Kopriv-nica. Osu|. 1948. presudom Okru`nog suda Bjelovar poZPND ~l. 3. t. 7. na 2 god. zatvora.

2006. MAGDI], Anka (Mile) - ro|. 01.01.1923., Korita,Karlovac. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda 4. Vojske JApo UVS ~l.14. na 15 god. zatvora.

2007. MAGDI], Darinka (Ivan) - ro|. 02.10.1913., Osijek.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Osijek na 3 mjes. zatvora.

2008. MAGDI], Marica (Dane) - ro|. 02.02.1926., Mo-dru{. Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND~l. 11. na 1 god. zatvora.

2009. MAGDI], Marija (Ivan) - ro|. 01.01.1926., Rako-vica. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Kordunskog Vo-jnog Podru~ja po ZPND ~L.li. na 3 god. zatvora.

2010. MAGDI], Marija (Ivan) - ro|. 01.01.1926., Korita.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Kordunskog Vojnog Po-dru~ja po UVS ~l. 13. na 3 god. zatvora.

2011. MAGDI], Marija (Mirko) - ro|. 18.12.1914.,Leskovec, Vara`din. Osu|. 1947. presudom Vojnog suda Bje-lovar po ZPND ~l. 3. t, 14, na 18 mjes. zatvora.

2012. MAGI], Ana (Izidor) - ro|. 18.09.1905., Ludenica.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 3 god. zatvora.

2013. MAGI], Kata (Josip) - ro|. 07.08.1927., Bjelovar.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.3.1 14. na 3 god. zatvora.

2014. MAGI], Mara (Imbro) - ro|. 12.08.1901., Ludenica.Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

2015. MAGU[AR, Vera (Leopold) - ro|. 03.07.1899.,Ljubljana. Osu|. 1946. presudom Okru`nog Narodnog sudaZagorski Kotar Delnice po ZPND ~l.10, na 2 god. zatvora.

2016. MAJAÎ], Marica (Mate) - ro|. 11.07.1920., Bab-ska. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Sl. Brod poZPND ~l.3.t.14. na 4 godine zatvora.

2017. MAJCEN, Fanika (Karlo) - ro|. 20.12.1896., Zagreb.Osu|. 1947. presudom Okru`nog Narodnog suda Zagreb poZPND ~l.3.t.3. na 16 mjes. zatvora.

(nastavit }e se)

DOKUMENTI

br. 147, lipanj 2004. 31

STJEPAN [EGO: KAVRANOV SUBORAC U SIBIRUStjepan [ego je ro|en 21. lipnja 1913.,

od oca Filipa i majke Ruè, uMe|ugorju. Pu~ku {kolu zavr{io je u rod-nom mjestu. Po~etkom Drugoga svjet-skog rata stupio je u hrvatsku vojsku,gdje stje~e ~in natporu~nika. Jo{ prijerata, za vrijeme jednoga krijum~arenjaduhana u Bosnu, {to je u duhanarskimkrajevima bila redovita pojava zbogveoma niskih otkupnih cijena duhana, fi-nanci i àndari su ga te{ko ranili.

Za povla~enja hrvatske vojske i civila,1945., pro{ao je Bleiburg i izbjegao uAustriju, gdje ìvi do 1948. Kao ~lanaKavranove skupine u Madàrskoj su gauhitile ma|arska policija i sovjetska vo-jska, te deportirale u Sovjetski Savez.Tamo je osu|en najprije na smrt, a po-tom, nakon utoka, na 25 godina logorana ruskom sjeveru. U logoru ostaje do1956., kada dospijeva u Austriju, a nakontoga, iste godine, u SAD, u Chicago.Cijeli svoj emigrantski ìvot, kroz emi-grantske organizacije i pisanom rije~ju uemigrantskom tisku, posvetio je borbi zahrvatsku slobodu. Zbog tih svojih aktiv-nosti su|en je i u SAD-u, ali nijeosu|ivan. Umro je iznenada, 27. svibnja1990., tri dana prije povratka u Hrvatsku.Pokopan je, trideset{esti dan nakonsmrti, na groblju Kova~ica u rodnomMe|ugorju. U nastavku objavljujemonjegove uspomene iz Sibira.

USPOMENE IZ SIBlRA

Nakon duge istrage, saslu{anja imu~enja po madàrskim zatvorima,odre|en sam sa ostalima za prijevoz uRusiju.

Do{li smo na granicu Madàrske.Stra{no je bilo iz vlaka gledati kako seMadàri rastaju od svoje domovine, atako je bilo i sa Austrijancima. Po{li smoput nepoznatog... Vlak je krenuo ispodZakarpatskih gora do Lawowa. Ondje sunas skinuli s vlaka i prebacili u jedanogromni lager. Koliki mu je bio kapacitetne znam, no cifra njegovih stanovnika jesvakako bila grandiozna. Tu se nije bro-jalo po barakama, kao {to je obi~aj, negopo "korpusima". Ja znam za {est korpusa,a bilo ih je sigurno i vi{e.

Nalazili smo se u Ukrajini koja je zavrijeme rata bila dobro organizirana, sciljem da se ostvari slobodna dràvaUkrajina. Njihov obljubljeni voda bio jeStjepan Bendera. Kako su Nijemci u svo-joj kratkovidnosti bili protivni ukrajin-skoj nezavisnosti, Bendera je po{ao iprotiv njih. Zato ga je Hitler dao uhap-siti, a na njegovo mjesto postaviti gener-

ala Meljnika. Tako su bile ukrajinskesnage razdvojene.

"Benderovci" su bili jaki i spremni te supro{irili svoju organizaciju duboko uIsto~nu Ukrajinu, koja je bila pod vla{}uSovjeta. Kada se rat svr{io oni su ostali idalje po {umama u borbi. Kako je terenvrlo prikladan za gerilu, mogli su se duljevremena odràvati. Sovjeti su imali snjima mnogo muke sve do 1948. godine.Vo|ene su prave bitke. Sovjeti su ih èl-jeli likvidirati po svaku cijenu i bez mi-losti su uni{tavali ukrajinska sela gdje jebilo i trunka sumnje da drè vezu s"benderovcima".

Stanovnike, ukoliko nisu pobili, jed-nostavno bi odredili za deportaciju u Si-bir. To se odnosilo na sve, pa i na ène snejakom djecom, starce i starice. Njihsmo uglavnom na{li u tom logoru podstra{nim okolnostima.

Da ta deportacija ima svoju "pravnupodlogu" bila je vezana za neku "osudu",koja se kretala gotovo redovito oko 25godina robovanja. Oni sretnici kojima senije moglo ni{ta pripisati, no samo jer subili iz ukrajinskih sela gdje su vo|ene ak-cije, dobivali bi po pet godina izadràvani su u tom logoru, dok su svi os-tali po{li put ledenog Sibira...

Glad, stra{na glad vlada u logoru. Zakomadi} kruha daje se sve {to se ima - aogromna ve}ina nema ama ba{ ni{ta. Tajstra{ni lager bio je ustvari moj prvi susrets "ruskim rajem".

U ovom lageru smo ostali 14 dana kadaje na{ transport krenuo dalje... U vago-nima, zbijeni kao sardine, gladni i proze-bli, vozili smo se puna dva tjedna.Kona~no su nas pustili napolje, no,polovina ljudi nije vi{e uop}e mogla sta-jati na nogama. Oni koji su mogli i}i, od-vedeni su do drugog lagera, u kojem subile prazne barake samo s jednom pe}i nasredini i s mno{tvom gladnih stjenica kojesu o~ito s veseljem do~ekale svoje `rtve.

Mjesto u koje smo dovedeni zove seInta, a to je ime i provincije koja je pros-torom ve}a od Francuske. Pred nama sujo{ dvije provincije do Sjevemog mora, tj.Jarkuta i Varkuta. To ve} spada u Zapo-larno podru~je.

Na jugu se vidi Ural kad je ~istovrijeme. Okolo je sama tundra. U provin-cijama koje sam spomenuo nema ìteljaosim ka`njenika. Samo su stru~njaci slo-bodni. Ovdje u blizini na{eg logoraizgradili su slobodnjaci svoje seoce i po-digli {kolu za svoju djecu.

Ove tri provincije imaju bogat bazenugljena i ka`njenici su zaposleni rudar-skim poslom. Ugljen je po kvaliteti slab,jo{ je "mlad" i kako stru~njaci kaù trebalobi mu jo{ milijun godina da "dozrije", noipak se kopa i {alje po Rusiji.

To je podru~je tundre, nema {uma:Raste samo nisko grmlje. Klima je vrlohladna pa znade pasti i na 50 stupnjevaCelzijusa ispod ni{tice.

Kako je to blizu polarnog podru~ja,dan traje {est mjeseci, a isto tako no}. Udevetom mjesecu ve} nema dana, a utre}em no}i. Ne ~uje se grmljavina, a ki{arijetko kada padne. Polarna svjetlost je~esta.

SJE]ANJA I SVJEDOÊNJASJE]ANJA I SVJEDOÊNJA

Priredio:

Kre{imir [EGO

Logor u Sibiru

32 br. 147, lipanj 2004.

U ovom lageru gdje smo se smjestilinalazimo se privremeno. Provincija imatrinaest rudnika, a svaki rudnik ima svojlager, osim ako su dva rudnika u blizini.Onda jedan lager podmiruje oba rud-nika. Hrana je bila ovdje ne{to bolja, pasmo se malo oporavili.

Ka`njenika je u lageru bilo iz svih kra-jeva svijeta, pa tako i Amerikanaca, Ja-panaca, Kineza i drugih. Naro~ito su bilika`njavani radi navodne {pijunaè.Posebno je za Ruse bilo "plodno" po-dru~je u Be~u, a sli~no i u Berlinu.

Sve te ljude prati jedan te isti udesovdje na dalekom Sjeveru, o kojemu nisuni sanjali.

U logoru smo pro{li zdravstvenukomisiju. Razdijeljeni smo bili u tri sku-pine. Prva radi pod zemljom, druga vani,a tre}a, u koju spadaju i bolesnici po-sluùje logor.

Nakon dva tjedna poslan sam urudni~ki lager u kojem se nalazilo okopet tisu}a ljudi. Prvi dani bili su najteì,jer nikoga nisam poznavao.

Lager je prostorno vrlo velik te jakoosiguran. Bijeg je iz njega nemogu}, akona~no bio bi bez svrhe. Opkoljen jebodljikavom ìcom u {irini od ~etiri me-tra, a u visinu tri metra. Iza ìce sustraàrski tornjevi s reflektorima.Izme|u njih i ìce su dresirani psi.

Rudnik je udaljen od lagera jedan kilo-metar, a put koji vodi do njega osiguranje na isti na~in kao i lager. To je ustvarihodnik kroz bodljikavu ìcu.

Ujutro sam se zgrozio gledaju}i dola-zak ka`njenika s no}ne smjene. Bili sucrni kao i ugalj. Oprati se nisu imali gdje,jer da navodno praonica nije jo{ gotova.Tako su popili rijetku juhu i po{li mrtviumorni spavati.

Po narodnosti, ka`njenici su bili: jedna~etvrtina Rusa, ~etvrtina zapadnih Ukra-jinaca, ~etvrtina balti~kih naroda (Le-tonija, Latvija i Estonija), a posljednju

~etvrtinu smo sa~injavali mi, pripadniciostalih naroda izvan sovjetske granice.

Kaù da je iza rata bilo po sovjetskimlogorima i zatvorima 30-40 milijunaljudi. Naro~ito su stradali krajevi koji subili pod njema~kom okupacijom, jer suljude sumnji~ili radi "kolaboracije" i ma-sovno ih odvodili.

Doznao sam od ljudi u logoru da jesada dobro, spram onih prilika koje suvladale iza rata. Tada su slali ljude u ovekrajeve da grade èljeznicu za isk-ori{}avanje uglja. Jednostavno bi ih dov-eli na poljanu i ondje su si sami pod nad-zorom straàra stavljali ì~anu ogradu iìvjeli pod vedrim nebom, bez baraka iikakve za{tite. Dakako da je malo kojimogao to preìvjeti. Stoga su ljudi tro-nuti govorili da pod svakim èljezni~kimpragom leì jedan ljudski kostur.

U ovom lageru na{ao sam, na svusrecu, jednog Ukrajinca koji je ìvio uHrvatskoj, i on mi je bio pomaga~ i za{tit-nik u najteìm ~asovima. Neka mu Bogplati!

Meni je bilo posebno drago da sadamogu kona~no progovoriti koju rije~ i nasvom hrvatskom jeziku.

Ka`njenici su podijeljeni u radne bri-gade. Svaka brigada ima svog "struka~a"{to na ruskom jeziku zna~i "denunci-janta", ili kako bi se me|u na{imka`njenicima u Hrvatskoj reklo "cink-aro{a". Za njega se uglavnom "slu`beno"ne zna, no uvijek se nasluti tko je.

Svaki ka`njenik dobiva broj na leda.Brojevi su vrlo veliki tako da se iz daljinedobro vide.

Ako bi koji ka`njenik izrekao kojurije~ kritike protiv reìma, ili na~iniokakvu pogre{ku, "struka~" mu zapamtibroj i sutradan je pozvan u ured da mu seizre~e kazna.

Najteà kazna je "karcer". To je malasobica u kojoj se ne moè ~ovjek is-pruìti. Ka`njenik ostaje u samom ru-blju, ukoliko ga ima, i ondje no}iva poci~oj zimi. Svaki dan dobije tri stotinegrama kruha i vode, a tek svaki tre}i danru~ak.

Kako kod komunista ide sve po planu,tako je i u lageru sve "planirano". Svakirudnik ima svoju "normu", tj. koliko ugljaima izbaciti: Ako zakaè s produkcijomudri po ka`njenicima, a ako ju "prebaci",onda ~inovnici dobiju "premiju".

Bila je postavljena norma sa 100%. Uvezi nje dijelila se hrana sa pet kotlova.Ako je norma ispunjena, dakle 100%,onda toplu vodu sa ostacima graha iostati - gladan. Ako se ispuni sa 110% idese na drugi kotao, a to zna~i nekolikozrna graha vi{e, i opet ostati gladan. Akose i{lo na vi{e onda je ipak stomak bione{to puniji, a kod 150% norme, -ka`njenik je bio - sit! No dosti}i 150%norme, zna~ilo je dati sve od sebe, dru-gim rije~ima raditi kao tegle}a stoka, noto se moglo jedno vrijeme a onda bi ljudiklonuli.

Komunisti bi sarkasti~no govorili da uSvetom pismu stoji: "Tko ne radi, netreba ni da jede", te da je svaka vlast odBoga poslana, pa tako i komunisti~ka, paju treba slu{ati. Oni su majstori ueksploatiranju ~ovjeka.

Zatvorenici na radu

Na izgradnji pruge


Pod takvim reìmom napora i gladika`njenici su se morali natjecati, pa jena{ rudnik odnio prvenstvo nad ostalimai radi toga je bio nagra|en dobrom -knji`nicom! Komunisti su to komentiralida nam treba dobre "kulture", dok smomi èljeli makar dobar zalogaj kruha.

Knji`nica je zaista bila dobra. Bila je unjoj zastupljena ruska literatura, a bilo jei stranih klasika. Za~udio sam senjema~kim knjigama. Bio je zastupljenGoethe, Schüller, Heine i drugi, a na{aosam i "Osmana" na{ega Gundu1i}a, pre-vedena na ruski. Knjige su se mogleposu|ivati na deset dana.

Dolazile su i novine iz Moskve i to pojedan primjerak. Stavljali su ih u staklo,tako da su se mog1e ~itati obje strane. Usvakoj baraci bila je plo~a na kojoj su vis-je1e stvari s podru~ja "satire". Naro~itosu bile bogate karikaturama stranih po-liti~ara. Kako je u to vrijeme Tito bio naratnoj nozi sa Staljinom, to su ga ismi-

javali. Tako sam zapamtio karikaturukoja je prikazivala Tita sva krvava sa sje-kirom u ruci kako odsijeca 1judske glave.Pod njim je bio natpis: "Izdajnik-fa{ist!"

Po barakama su bili radio zvu~nici kojisu nam parali u{i i trgali ìvce. Naro~itoje bilo nemogu}e slu{ati ih u vrijemeStaljinove bolesti i smrti.

Staljina Rusi nisu voljeli, a1i su ga sestra{no bojali. On je bio utjelov1jenje ok-rutnosti. Bio je neograni~eni gospodarmilijuna svojih podanika i bez milosti bimicao sve koji mu nisu bili po }udi.Likvidirao je gotovo sve komunisti~keprvake iz Oktobarske revolucije.

Popularan ~ovjek u Rusiji bio je u tovrijeme general @ukov, junak iz rata. Noi njega je Staljin gurnuo u pozadinu.Likvidirati ga je bilo nezgodno.

Stra{an je bio ìvot u tom dalekom la-geru na Sjeveru. Sto je najstra{nije, rud-nici su bili vrlo vla`ni, pa je ~ovjek po ciodan morao raditi mokar kao pokisao odki{e i takav po}i u logor. Glad, umor,vlaga i hladno}a, a povrh svega beznadnasituacija, slika najcrnje budu}nosti trgalisu ljudima ìvce i dovodili do o~aja.

Iako je te{ko bilo do}i do votke,poznate ruske rakije, a u lageru je uz tobila strogo zabranjena., ipak se od-nekuda donosila. Bila je dakako najgorevrste, koja razara ìvce, no pila se dadonese utjehu u rezignaciji. No, ona jedovodila do sukoba koji su se znali zlozavr{avati.

Na moju radost dode jedan Hrvat izdrugog lagera. No radost mi je bilakratka. Na radu se otkva~io vagonet iubio ga. Kad sam to ~uo oti{ao sam te{kasrca da se oprostim od svog supatnika.Te{ko je bilo prepoznati ono smrvljenotijelo. Tako je moj dragi Murat Lojo, sin

Bosne ponosne iz Kalinovnika, dalekona ruskom Sjeveru ostavio svoj ìvot. Bioje poru~nik, pripadnik "Crne legije" leg-endarnog Jure Francetica s kojomjepro{ao kroz sve borbe.

Preko prijatelja Ukrajinca koji je imaove} dobrih veza u logoru donekle sampopravio svoju situaciju. On mi je poma-gao u mnogim stvarima.

Preko njega sam uspio do}i na te~aj"geologije" koji je vodio jedan inènjer itako se rije{iti te{kog posla. Bio sam za-poslen na uzimanju proba ugljena. Odugljena koji prolazi kroz jedan mlin uzi-maju se ~estice koje se stavljaju u labora-torijsku pe} koja onda pokazuje njegovuvrijednost, tj. kalorije.

Kako je logor imao dobru produkciju,to se 1950. godine osjetilo stanovito po-

bolj{anje u ishrani. Vidjeli su i komunistida gladni ljudi ne rade kao siti.

Lager je nabavio limena glazbala, biloje i muzikanata, pa kad koja brigada"prebaci" normu na 150% glazba judo~eka na ulazu lagera i prati do kuhinje.A kuhinja i kotlovi, to je cilj izgladnjelihljudi.

Kad ne{to ide u njihovu korist, komu-nisti }e sve poku{ati. Rudnik je bio akti-van pa su ~ak ponekad davane i kinopredstave.

U Rusiji postoje ljudi koje zovu"blatni". Po zna~enju bili bi ne{to kaoameri~ki gangsteri. Ti su ljudi ~udni zazdrav razum. Za vrijeme rata su dezerti-rali i dobili politi~ki status. Ne}e da rade,a kada do|u na logorsku kuhinju, kuharim mora dati {to je najbolje, jer }e ina~ezlo pro}i. Njih se ne ti~e politika, oni ìvesamo za kra|u i zlo~in. Po tijelu su tetovi-rani. Uvijek su strah i trepet za mirneljude. Komunizam ih tolerira valjda izsvojih razloga. Uprava logara ih èli pri-dobiti za sebe i daje im dobra mjesta naposlu, jer ih se drugi boje.

Ovi "blatni" imaju neke svoje nepisanezakone, koji su vrlo strogi. Kad se jed-nom do|e u njihovu organizaciju, morase strogo pokoravati. Ako se pogrije{i,smrt je siguma kao kod ameri~kih "sindi-kata". Kaù da ~ak i prisegu polaù. Onikoji iza|u iz njihovih redova i rade zareìm zovu se "suke". Izmedu onih prvih iovih "suka" redovito je otvoreni sukob.Bude i mrtvih glava.

"Blatni" su neumoljivi i drski. Dobije~ovjek, dakako samo Rus ili Ukrajinac,od ku}e u paketu ~izme, a onda do|e"blatni" i kaè: "Izgubio sam na kartamatvoje ~izme. Izuvaj!" Ako se ~ovjek nepokori siguran je da }e stradati, jer zajednim "blatnim" su svi ostali.

Me|utim, njima su se èstoko suprot-stavili Ukrajinci koji su bili po {umamakao pripadnici revolucionarca Bendere.Ovi "benderovci", za koje komuinisti nisuimali izravnih dokaza da su pripadaliBenderi, jer bi ih ina~e pobili, vodili suprave bitke s "blatnima" i suzbijali ih.

Sam sam bio svjedokom kada sustraàri iz kupaone pratili ~etvoricu"blatnih" koji su do{li iz drugog logora. Utren oka su sko~ila iz jedne barake pe-torica i za ~as su se "blatni" valjali u krvi.Poubijali su ih. U njima su "benderovci"prepoznali neke ja~e kalibre "blatnih",koji su im bili du`ni, i osuda je bilakratka. Istrage nije bilo.

U takvim prilikama bio sam prinu|enìvjeti i ~ekati svoju sudbinu, koja je namoje spise koji su me dopratili u logor is-pisala te{ku cifru: 25 godina!

br. 147, lipanj 2004. 33

Zatvoreni~ko groblje u Sibiru


PROCES PROTIV ZAGREBA^KIH BOGOSLOVA I NJIHOVIH POGLAVARA 1951. (V.)

RE@IM NAS NIJE USPIO SLOMITI@elio bih nadodati da smo sve radili

prema pravilima zatvora, jedino smo odbi-jali rad na na{e velike blagdane. Tako smose dogovorili i na Boì} jednostavno nismohtjeli i}i raditi. Milicionar, koji je ina~e biokorektan, da ne kaèm da je bio dobar, nijenam ni{ta uradio, nego je o tome obavijes-tio upravitelja zatvora Juru [piranca. Zbogtoga je k nama do{ao on osobno, a u pratnjisu bili njegov zamjenik Kosak i jo{ dva mili-cionera. Odrào nam je predavanje daBoì} nije nikakav praznik, da su na{ipraznici 1. maj, 20. novembar i t.d. i da mo-ramo raditi. Mi smo to svi zajedno odbili, aon nam je zaprijetio samicama. Ali, od toganije ni{ta bilo, jer smo mi i tako bili u izola-ciji, a da nas je stavio u samice, ne bismo tre-bali raditi, a drugih radnika za utovar iistovar tada nije bilo. I tako je to ostalo ikasnije vi{e s tim u svezi nismo imali ve}ihproblema. Dodu{e, bilo je opet poku{aja,

kada nismo htjeli raditi na Boì}, ali mi smoostali uporni i nismo radili.

Na kraju smo prestali sa radom na uto-varu i istovaru nakon {to su dvojica, Horvati Korpar, a iza njih naskoro i druga dvojica,

34 br. 147, lipanj 2004.


Tijelovska procesija pred crkvom sv. Marka u doba Drugoga svjetskog rata

Pi{e:

Stjepan PLANTAK

DIGNITE U VIS!Sun~ani sjaj, plameni val,Zahvati va{ mla|ahni lik.Mlado{}u vri srce i jad,Zamijeni nov borbeni krik.Va{ ìvot ko baklja planu u no}.Pa makar lud crveni div podiè silu, mo},Mlado{}u smjelom,Borbenom, vrelom,Po|ite naprijed vodi vas isus spas.

Hrvatska mati,Robuje pati, nad nju se nadvijaPoganstva mrak.Nasuprot kriùOholo diùCrvene {apeSvoj krvavi znak.

Sa oltara svetogaProtiv znaka kletogaU toj tami poganojSvjetla lu~, istine plam,Dignite svom mladosti,Neka suze àlosti,Dragoj Majci ropkinjiPosveti sve}enik mlad.

êka vas svud zapreka zid,Pakleni bijes lu|a~ki lud,Prijeti vam smrt, robija glad,Pred vama krut trnov je put.Al' s vama je Vo|a u svaki ~as!Njegov ste ~vrst, borbeni vod,Njegovih rije~i glas.Zato ko plamen,Borbeni znamen,Dignite u visBlistavi njegov kri`!

Sastavio: Stjepan NovakUglazbio: Stjepan Plantak

PRESUDA OKRU@NOG SUDA U ZAGREBUK. 209/51 od 16. lipnja 1951.

(Nastavak sa str. 19. u br. 146.)Ova obrana opt. Murena ne stoji, jer njegova ingerencija na sastav programa priredaba

nije irelevantna kako on to prikazuje. Svaki bogoslov koji je èlio da njegov sastavak budeuvr{ten u program priredbe morao je taj sastavak najprije predloìti Murenu, pa je opt.Muren vr{io izbor, pa zatim ono {to je on izabrao predloìo poglavarima na cenzuru. Onje, prema tome prije priredbe bio to~no upoznat sa sadràjem pjesme Novakove, koja }ese izvesti. On je prihva}ao Novakove pjesme i sastavke, u~estvovao u vr{enju generalneprobe Novakove "alegorije" sa protudràvnim sadràjem "Boì}na alegorija" i {to vi{ekako sam opt. Muren kaè, podstrekavao opt. Novaka da svoje pjesme iznese na prired-bama, i ako je znao, da su takove pjesme pisane u neprijateljskom duhu. U pogledu ulogeopt. Murena na priredbama opt. Horvat kaè: "Muren je ne samo sastavljao program,nego je i prisustvovao svim probama i uvje`bavao ljude po svim ta~kama, kako bi poje-dine stvari bile {to bolje istaknute." Uloga opt. Murena u neprijateljskoj propagandi kojaje vr{ena na priredbama bila je zna~ajna. On nije bio samo dostavlja~ koji je predloènemutoa~ke programa predavao poglavarima, ve} je od njegovom izboru i njegovim suges-tijama poglavarima u znatnoj mjeri ovisilo koja }e ta~ka programa biti izvedena.

Kad se ima u vidu i drugo djelo za koje je opt. Muren progla{en krivim naime zbog ras-turivanja ~lanaka iz kalendara "Na{a nada", a ~iji su ~lanci bili o~ito protudràvnogsadràja, tada je o~ito kojim je umi{ljajem optuènik Muren uvr{tavao u programe pri-redaba protudràvne pjesme i sastavke opt. Novaka.

U pogledu opt. Balenovi}a koji se brani, da je znao za neprijateljsku i protudràvnudjelatnost, koja se je vr{ila u bogoslovnom sjemeni{tu, ali da nije znao za postojanje ile-galne teroristi~ke organizacije, ovaj sud utvrdjuje ~injeni~nu odgovornost optuènika naosnovu iskaza opt. [ubata, da je on t.j. [ubat upoznao opt. Balenovi}a sa postojanjem ile-galne organizacije, a ova izjava opt. [ubata potkrepljuje se izjavom opt. Sala~a, koji jerekao da mu je opt. Balenovi} saop}io da je bio upoznt sa postojanjem ilegalne organiza-cije. Opt. [ubat na glavnoj raspravi ostaje kod svojeg iskaza u isledjenju time, da se do-slovno ne sje}a termina kako je iskazao u istrazi.

Opt. Sala~ i Talan smatraju se djelomi~no krivim za inkriminirana djela.

br. 147, lipanj 2004. 35

Brezovnja~ki i Grivec, napustili KPD Lepo-glavu, a na{a zajednica se znatno smanjila.Selak je manje-vi{e bio u bolnici, Saka~ jepre{ao na rad u rezbariju, ja sam ostao ra-diti u skladi{tu prehrane i tehni~ke robe, aNovak je ve} prije dobio svoju posebnuprostoriju, u koju je odlazio na rad rano uju-tro kao i mi ostali. [to je tamo radio, nije miu potpunosti poznato, no govorilo se da"pi{e". [to je pisao, ne znam, nikada ga ni-sam niti pitao, jer jednostavno ja i on vi{enismo razgovarali, a niti je to mene posebnointeresiralo. Nikada, pa ni nakon izlaska iz

Lepoglave nismo se sreli niti smo kadarazgovarali. Nismo se ni posva|ali, a narastanku, nakon izlaska, rekli smo si jed-nostavno "zbogom".

Instrukcije "odgajateljima"

Smatram kako jo{ trebam navesti ne{to{to je bilo veoma zanimljivo za to razdoblje,dok nas je ostalo tek petoro. Jednog daname milicioner pozvao i rekao da trebam i}iu upravu. ûdilo me za{to me zovu, jer ni-sam ni{ta u~inio, drào sam se kao i uvijek,

pa za{to me sada zovu? U upravi medo~ekao referent Rak, kojega smo ina~epoznavali, jer je ~esto dolazio k nama kaona{ referent za pra}enje i preodgajanje. Onme lijepo primio i upitao znam li latinski,njema~ki, matematiku i druge predmete izsrednje {kole. Kad sam mu to potvrdio, upi-tao me bih li ja njemu i nekolicini njegovihdrugova htio davati instrukcije iz tih pred-meta. Kad sam potvrdno odgovorio, on jepozvao jo{ ~etvoricu svojih kolega i takosmo po~eli sa instrukcijama. Bilo je sve uredu i svi smo bili zadovoljni. Oni su, naime,

Oni i ako priznaju sva inkriminirana djela osje~aju se djelimi~nokrivim, a u svoju obranu navode, da su na bogoslove nastojali uvjekdjelovati u pravcu njihovog vjerskog odgoja. Medjutim, opt. Sala~priznaje, da je "taj moj odgoj" mogao u njima (bogoslovima) oja~atineprijateljski stav prema narodnim vlastima."

Iz njihovih vlastitih priznanja kao i iz ostalog dokaznog materi-jala proizlazi, da su opt. Sala~ i Talan po~inili djela, koja su na{impozitivnim krivi~no-pravnim propisima krivi~na djela i to ona radikojih su ovom presudom osudjeni, nego da su sistematski zlorabe}isvoj poloàj poglavara bogoslovskog sjemeni{ta uticali na bogo-slove i odgajali ih u neprijateljskom duhu prema na{em dràvnom idru{tvenom uredjenju.

Ovaj sud utvrdjuje, da su opt. Sala~ i Talan kao poglavari bogo-slovskog sjemeni{ta cenzururali pjesme opt. Novaka i govore opt.Hrasti}a protudràvnog sadràja, da su ih odobrili, da su te pjesmerecitirane i govori odràni na priredbama priredjenim u bogo-slovskom sjemeni{tu, da su oni prisustvovali tim priredbama ipljeskali Novakovim pjesmama i Hrasti}evim govorima.

Bez odobrenja poglavara bogoslovnog sjemeni{ta Dr. [epera teopt. Sala~a i Talana, ni{ta se nije moglo izvoditi na uobi~ajenim pri-redbama u sjemeni{tu to priznaju opt. Sala~ i Talan, a potvrdjuju toprimjerice opt. [ubat, Korpar, Muren.

Ne samo da su poglavari nakon prethodne cenzure odobrili da sena priredbama iznose Novakove pjesme i Hrasti}evi govori, negosu opt. Sala~ i Talan traìli, da opt. Novak za pojedine priredbe pi{epjesme, a opt. Hrasti} da drì govore, pa i one sa protudràvnimsadràjem. U tom pravcu opt. [ubat kaè: "O Novakovim pjes-mama znadem, da ih je pisao skroz za vrijeme svog boravka u bogo-sloviji, a to je bilo poznato i poglavarima, jer je vi{e puta za raznezgode pjevao po njihovoj narud`bi. Opt. Hrasti} izjavljuje: "Govorna papin dan 1949.g. odrào sam po èlji dr. Sala~a. U ostalom opt.Sala~ sam priznaje, da je traìo od opt. Hrasti}a da odrì govor napapin dan a opt. Talan da je traìo od opt. Novaka da pi{e pjesme zapriredbe.

Opravdavaju}i naru~ivanje i odobravanje Novakovih pjesama iHrasti}evih govora opt. Sala~ i Talan se brane, da nisu uo~ili njihovprotudràvni karakter, a u koliko su to primjetili, da su progovoriliopt. Novaku i Hrasti}u.

Medjutim njihovu obranu obeskrepljuju ne samo ostali optuèninego oni sami sebe pobijaju.

Opt. Grgi} je iskazao: "Novak je prije svake priredbe usjemeni{tu, kako je preda mnom izjavio, dobio nalog bilo od duhov-nika Sala~a, bilo od rektora [epera, da ne{to napi{e. Katkada je do-bio i odgodjenu temu. Preda mnom je govorio, da on ne moè ni{tanapisati, a da se ne osvrne na stanje dana{njice, na Hrvatski narod,kojemu je prema njegovim rije~ima oduzeta sloboda. To su i pogla-vari dobro znali, a ipak su njemu povjeravali taj posao, makar su to-liko puta ~uli kako se kroz Novakove pjesme isprepli}e misaopobune protiv dana{njeg poredka...." Opt. Selak kaè: "Novakovepjesme proète su ~isto usta{kim duhom, a ipak su uz znanje iodobrenje rukovodstva ~itane na svim akademijama. Svi su oni (t.j.poglavari) odobravli te pjesme. Prema tome po mom mi{ljenju netreba ve}e podr{ke {irenju usta{kih ideja kod bogoslova, kad samorukovodstvo odobrava pirenje tih ideja. Dr. Sala~, Talan i dr. [re-per znali su za te pjesme slu{ali ih i odobravali .... a to je trebalozna~iti, da se bogoslovi u tom usta{kom duhu trebaju odgajati."

Opt. Plantak kaè: "Sje}am se sve~anosti prilikom redjenjasve}enika .... mladomisnika. Mladomisnicima je tada govorioHrasti} Ignacije .... Na ovoj proslavi kao i obi~no bili su prisutni svipoglavari, neki sve}enici izvana, bogoslovi i sam biskup Salis-Sewis.Sje~am se vrlo dobro, da je Hrasti}ev govor bio veoma èstok i da jevatreno govorio obaraju}i se na vlast, progon crkve i prilike u vezi stim.... reagiralo se na ovo nije.... da nisu reagirali (t.j. poglavari)potvrdjuje i sama ~injenica, da su se ovakovi istupi ponavljali konk-retno Hrasti} je i dalje ovako slobodno nastupao i bio zbog svojihgovora op}e poznat." Opt. Korpar izjavljuje: "Sje}am se izjave dr.Sala~a nakon izvr{ene priredbe za papin dan, kada je Hrasti} Igna-cije otvorenih istupao:" "Tako otvoreno nije smsio istupiti, jer {tozna, tko je sve bio u dvorani i {to pojedinac od tog mno{tva misli. Jase ne ufam pred svim bogoslovima, koje donekle poznajem ovakoistupiti jer ne znam tko }e sutra svu}i haljine, oti}i van i pri~ati o tojstvari."

Ovaj iskaz opt. Korpara jasno osvjetljuje opt. Sala~a. Najprije jenaru~io i odobrio Hrasti}ev govor, a kada je primjetio da su pri-sutni na priredbi zapla{eni neprijateljskim sadràjem govora (a {topriznaje i sam opt. Sala~), tada izjavljuje, da opt. Hrasti} nije trebaotako govoriti. Njega opt. Sala~a ne smeta neprijateljski sadràj go-vora, nego stvar je opasna, mogao bi tko da otkrije neprijateljskudjelatnost koja se vr{i u sjemeni{tu.

Da je opt. Sala~ ba{ taj govor naru~io, odobrio i bio svijestan nje-govog protudràvnog karaktera, potvrdjuje i opt. Hrasti}. Nakon{to opt. Hrasti} iskazuje, da je govor sastavio po èli opt. Sala~anastavlja: "Koncept ovoga govora, dao sam dr. Sala~u. On mi ga je,nakon {to je pregledao koncept povratio i rekao da ga moguodràti. Ja i Sala~ smo vidjeli da u konceptu govora ima stvari, kojese ne bi smjele iznositi, no ja sam ih ipak na priredbi odrànoj napapin dan iznio."Opt. Talan iskazao je: "Kad smo mi poglavari bo-goslovskog sjemeni{ta uo~ili da neki bogoslovi istupaju otvorenoneprijateljski prema narodnim vlastima i da bi zbog toga mogli stra-dati, odlu~ili smo da sve programe koji su se pripremali za pojedinepriredbe, prethodno cenzuriramo."

Dakle, i opt. Talan je uo~io da se na priredbama vr{i neprijatel-jska propaganda, i on uvodi cenzuru, nakon koje se ta propagandanastavlja. Nije on protiv te propagande za to, jer je ona pro-tudràvna i neprijatljska, nego za to jer "bi zbog toga mogli stra-dati", kako on kaè.

Opt. Sala~ spominjuju}i Hrasti}ev govor mladomisnicima od 29.lipnja 1949. priznaje, da su ga pojedini sve}enici opominjali zbogo{trine Hrasti}evog govora, a on (Sala~), da im je obe}ao, daHrasti} vi{e ne}e nastupati.

Opt. Sala~ koji sam ne uo~ava, da Hrasti}evi govori sadràvajuprotudràvnu propagandu biva na to upozoren i obe}ava, daHrasti} vi{e ne}e istupati, no opt. Hrasti} i dalje na isti na~in govorina priredbama. Opt. Sala~ iskazuju}i o Hrasti}evom govoruodrànom na papin dan kaè: "Mi (t.j. Sala~ i [eper) cenzuriralismo taj govor... Rektor se kolebao, da li bi se uop}e taj govorodrào, ali na moje traènje je pristao." Opt. Sala~ dakle insistira,da se odrì neprijateljski govor.

Iz gore navedenog proizlazi, da su opt. Sala~ i opt. Talanomogu}ili opt. Novaku i opt. Hrasti}u neprijateljsku propaganduna bogoslovskim priredbama, jer bez njihovog odobrenja ne bi No-vakove pjesme i Hrasti}evi govori mogli biti izneseni na tim prired-


36 br. 147, lipanj 2004.

imali vjerojatno samo osnovnu ~etverogodi{nju {kolu, pa su moralii}i u dopunsku srednju {kolu ako su èljeli ostati na svojim radnimmjestima. Ja sam to iskoristio tako da sam tom referentu Rakurekao kako bih trebao neke knjige da si malo ponovim znanje. Onje to odobrio i tako sam nakon dugo vremena dobio od ku}erje~nike i druge knjige na stranim jezicima, pa sam nastavio i daljeu~iti njema~ki i engleski, ~itati na tim jezicima te mi vrijeme nijeuzalud prolazilo.

Kako sam po prirodi dosta znatièljan i dosta nemiran duh, tosam stalno ne{to izmi{ljao i poku{avao u~initi. Kod toga samimao raznoraznih dogodov{tina za vrijeme toga {estogodi{njegìvota, po~ev{i od veza u istra`nom zatvoru u Zagrebu u Savskoj,pa tako i ovdje u Lepoglavi. Od svih slu~ajeva htio bih opisatisamo jedan, a to je moja veza s robija{em, koji je sam bio u stro-goj izolaciji i nije mogao imati nikakve veze sa drugim ro-bija{ima, niti je mogao primati pakete od ku}e. U toj izolaciji,samo da napomenem, hrana je bila vi{e nego o~ajna, topla vodabez kalorija. Kako smo mi bili stroga izolacija, to smo kasno nave~er, nakon {to su sve }elije bile zaklju~ane, nosili na zahod ki-blu i kod toga smo trebali oprati porcije i uzeti vodu za pi}e. Kodna{ih vrata je stajao milicajac, koji nas je pogledom pratio i

~ekao da se vratimo. Prolazili bismo hodnikom uz deset }elija ukojima su se nalazili oni robija{i, koji su bili ka`njeni dugotrajni-jom izolacijom. Ja sam to znao, pa sam, prolaze}i uz ta vrata, tu itamo na neka od njih pokucao. Ubrzo mi se jednom prilikomnetko iz jedne od tih samica javio tako da je i on pokucao povratima. Shvatio sam da netko odgovara na moje kucanje, pa samna to obratio pozornost. I gle, jednog dana primijetih papiri} is-pod vrata, kojega sam uspio pokupiti. Poslao ga je nepoznati ro-bija{ i traìo vezu.

Napisao sam malu ceduljicu, rekao da mi kaè {to treba i da }upoku{ati pomo}i. Drugi dan sam ja nosio kiblu, namjerno sam sespotaknuo pred tim vratima tako da sam ispustio kiblu i iskoristioprigodu da gurnuem ceduljicu ispod vrata. Ona je nestala, zna~ida je uru~ena. Nepoznati robija{ je traìo da mu na neki na~inpo{aljem vitamine, {e}er i cigarete. Smi{ljao sam kako to izvesti.Smi{ljao sam sva{ta, a na kraju sam u zahodu iza cijevi vodokotli}aprona{ao malo udubljenje. Od tada sam ja svake ve~eri nosio ki-blu doborovoljno, ~emu su se moji kolege robija{i ~udili, a tomprilikom sam malim noì}em produbljivao tu udubinu. Na kraju jebila toliko velika da se u nju moglo staviti malo vitamina, par ciga-reta i dvije kocke {e}era. To sam mu opet javio podmetanjem pa-

bama i da su oni podstrekavali Novaka i Hrasti}a, da pi{u i govore uneprijateljskom duhu. Ovome je doprinijeo u jednom dijelu i opt.Muren koji je prethodno traìo od opt. Novaka, da pi{e pjesme zapojedine priredbe.

Uo~i izbora za Narodnu skup{tinu 26.III.1950. opt. Sala~ duhov-nik bogoslovnog sjemeni{ta vr{io je protudràvnu propagandu, dabi bogoslove odvratio od u~e{}a na izborima i snagom svogaautoriteta kao jedan od poglavara bogoslovskog sjemeni{ta,sprije~io je bogoslove da izidju na izbore. Ova njegova djelatnostdokazana je iskazom opt. Novaka, da ga je opt. Sala~ pred izborepozvao i rekao mu, da bi bilo nezgodno da bogoslovi idu glasati, teje taj razgovor zavr{io rije~ima: "Promisli {to bi se dalo u~initi."Opt. Sala~ taj je razgovor sa opt. Novakom potvrdjuje i priznaje, daje time èlio da opt. Novak agitira, da bogoslovi ne idu na izbore.Nadalje iskazom opt. Griveca, da mu je opt. Sala~ izjavio, da bi izla-zak bogoslova na izbore smatrao neuspjehom svoga rada. U tompravcu opt. Selak izjavljuje: "... {ti}enici rukovodstva âpek, [timaci Jurak, koji su ujedno vaìli i kao dou{nici rukovodstva, govorili supo sjemeni{tu, da ne treba i}i na izbore i da oni ne}e glasati.... Svismo mi znali, da oni iznose èlje rukovodstva i smatram da je ruko-vodstvo preko njih nastojalo uticati na bogoslove da ne idu naizbore..... Na sam dan izbora svi rukovodioci su se zatvorili u jednuprostoriju i iz nje ~itav dan nisu izlazili. Takvim postupkom oni sujasno htjeli da utje~u i na bogoslove da oni ne glasaju, kad nitko odrukovodstva ne}e glasati. Ba{ taj postupak rukovodstva natjerao jepo mom mi{ljenju i one, koji mo`da dotle nisu bili donijeli odlukuda ne idu glasati, jer bi to u krajnjoj liniji zna~ili raditi protiv èljerukovodstva i biti protiv stava rukovodstva crkve."

Iskazom opt. Talana, da je na dan izbora dao nalog (a isto takavnalog izdali su i rektor Dr. [eper i opt. Sala~), da ako ga tko traìneka se kaè da nije u ku}i.

Na dan izbora poglavari nisu izlazili iz sjemeni{ta, a takvimpona{anjem dali su jasno do znanja bogoslovima svoj stav premaizborima.

Opt. Sala~ ne pori~e, da je vr{io djelatnost koja je utvrdjena cit.iskazima, priznaje da i u koliko je vr{io propagandu protiv u~e{}a uizborima, time da ipak nije spije~avao bogoslove da izadju naizbore.

Imaju}i u vidu odnos opt. Sala~a prema bogoslovima, odnos po-glavara prema podredjenima, odnos koji obavezuje na poslu{nosti iz kojega proizlazi du`nost bogoslova, da èlje svojih poglavaraispunjavaju kao zapovijedi, ako ne èle da snose neugodne poslje-dice, kako je to propisano u ~l.7 Propisa za pitomce nadbiskup-skog sjemeni{ta u Zagrebu. Ba{ i radi toga opt. Selak kaè, da jestav poglavara prema izborima shva~en kao direktiva i da je njihovpostupak natjerao bogoslove da ne glasaju, jer bi druk~ije postu-

piti zna~ilo raditi protiv èlje rukovodstva, biti protiv stavarukovodstva crkve.

Ni{ta ne mijenja na Sala~evoj krivi~noj odgovornosti ~injenica dasu neki od bogoslova ipak u~estvovali na izborima, kada se imade uvidu ve} gore citirana izjava opt. Sala~a, kako se on pred svim bogo-slovima ne usudjuje otvoreno govoriti, pa je o~ito, da se nije ni usu-dio otvoreno reagirati na to, {to su neki bogoslovi izvr{ili svojugradjansku du`nost u isto vrijeme, kada je na podru~ju N.R. Hrvat-ske glasala velika ve}ina rimokatoli~kih sve}enika.

Poglavari sjemeni{ta a posebno opt. Sala~ svojom krivi~nom dje-latno{}u iskoristiv{i svoju funkciju, psiholo{kim i moralnim prito-skom spriue~ili su bogoslove da ne vr{e svoje bira~ko pravo.

Opt. Sala~ i opt. Talan nisu prijavili organima vlasti da postoji idjeluje ilegalna teroristi~ka organizacija, odnosno da ilegalnu pro-tudràvnu djelatnost vr{e pojedini bogoslovi, iako su to znali.

Utvrdjeno je da je u travnju 1950 uputila Smolec [tefica pismoopt. Novaku u kojem je stajalo: "da }e o / nju i Novaka/ vezati za-jedni~ki rad za domovinu, za Hrvatsku i za narod", a u istom pismuBili} Mara dodala je: "da je primljeni materijal podijelila". Ovopismo otvorio je rektor sjemeni{ta dr. [eper koji ga je pokazao No-vaku, Sala~u i Talanu. Opstojnost ovog pisma dokazana je iskazimaSmolec [tefice, Bili} Mire i opt. Novaka, a to priznaju i opt. Sala~ iTalan, koji napose dozvoljavaju da su iz pisma ve} tada shvatili da seradi o ilegalnom neprijateljskom radu opt. Novaka.

Dokazano je nadalje da u svibnju 1950. opt. Sala~ saznaje od opt.Grgi}a o Novakovoj protudràvnoj djelatnosti i o ilegalnoj organi-zaciji. O tom svom sastanku sa Sala~em opt. Grgi} iskazuje:"Prilikom mog razgovora sa duhovnikom Sala~em upozorio sam gada bolje pripazi na Novaka, njegova bi politika mogla upropastitisjemeni{te. Stvari koje on ~ini pritive se dràvnim i crkvenim zak-onima. Ovim rije~ima koje sam iznijeo pred dr. Sala~em to~no jeodredjena Novakova akcija. Naime, nema ni{ta drugo {to bi bilopoliti~ke naravi i {to bi se protivilo dràvnim i crkvenim zakonima,a {to bi moglo ugroziti opstanak sjemeni{ta, osim tajne pro-tudràvne organizacije". Prema tome u svibnju 1950 opt. Sala~ znaoje ne samo za Novakovu protudràvnu djelatnost ve} i za postojanjeilegalne organizacije.

Dokazano je nadalje da 17.IX.1950. saop}uje Novakova sestraopt. Sala~u i Talanu da je prona{la kod Novaka ilegalni materijal ida su [ubat i Novak u nekoj ilegalnoj organizaciji bogoslova. Opt.Talan kaè: "Sala~ i ja razabrali smo da se radi o ilegalnom materi-jalu i ilegalnoj organizaciji".

Istoga dana t.j. 17.IX.1950. opt. Sala~ poziva opt. Grgi}a i pita ga{to zna o organizaciji. Grgi} mu saop}uje razgovor koji je u travnju1950 imao sa opt. Novakom, te tom prilikom saop}uje opt. Sala~uda postoji ilegalna organizacija, kojoj je svrha organizirati otporprotiv mjera vlasti i da pravila organizacije predvidjaju fizi~ku


br. 147, lipanj 2004. 37

piri}a ispod vrata. Bio je veoma zadovol-jan, ali nije znao tko sam, a ja nisam znaotko je on, jer smo se tako dogovorili. On je,kako mi je kasnije priznao, znao za na{uskupinu, jer nas je ~esto gledao sa svog pro-zora za vrijeme {etnje, ali nije uspio otkritikoji od nas mu to pomaè. Ja sam njeganakon mjesec dana otkrio, jer sam s pro-zora promatrao njegovu skupinu dok jebila na "mrtvoj" {etnji.

Primijetio sam naime da jedan od njih, ato je bio on, ~e{}e pogledava prema na{emprozoru. I gle, nakon nekoliko mjeseci, kadmu je isteklo vrijeme boravka u strogojizolaciji, do{ao je u sobu koja je bila tik uzna{u sobu. Kako je na{a soba bila u kutuizme|u dva krila, to smo mogli gledati jedandrugog s prozora, dovikivati si a ~esto smo siprebacivanjem {page od prozora do pro-zora slali razna pisma i poruke, te smo se nakraju i upoznali. Napokon, èlim na-

pomenuti da je on jedini od svih kolega ro-bija{a, koji je, izi{av{i iz Lepoglave, oti{aodo mojih roditelja, utje{io ih i poslao mipaket. To se nikada ne moè zaboraviti, pastoga i danas odràvamo vezu,razgovaraju}i i posje}uju}i jedan drugog.Ime nije va`no, kao {to nije bilo va`no nititada. On }e sigurno pro~itati ove redke isjetit }e se tih te{kih dana.

Zaklju~na razmi{ljanja

Na kraju bih èlio, nakon ovoga kratkogopisa su|enja nama bogoslovima i na{impoglavarima, na{eg drànja za vrijemesu|enja i za vrijeme na{eg boravka u KPDLepoglava, navesti neka od svojih dana{njihrazmi{ljanja. Nikad nisam niti malo àlio zatim godinama. Ja sam ve} davno prijeuhi}enja i su|enja imo svoj jasan stav o do-moljublju i Hrvatskoj. Ve} za "stare Jugo-slavije" srpski su àndari progonili mog oca

likvidaciju ~lana koji izda organizaciju. Sala~ mu na to odgovara, daje i njemu poznato za 5 do 6 ~lanova organizacije i navodi kao ~la-nove [ubata, Selaka, Brezovnja~kog i Plantaka. Ovo je dokazanoiskazom opt. Grgi}a a iz toga slijedi da je opt. Sala~, ne samo prije17.IX.1950 znao za ilegalnu organizaciju, ve} je znao i za ve}i brojnjezinih ~lanova.

Dana 18.IX.1950 dolazi Brezovnja~ki opt. Sala~u. O razgovorutom zgodom Brezovnja~ki iskazuje: "Ja sam Sala~u ispri~ao da sam~lan ilegalne organizacije.... Sala~ je rekao da je ne{to ~uo da medjunama postoji ilegalna organizacija, i da sumnja na Novaka, [ubata imene, a mo`da i jo{ nekoji .... Jo{ me je pitao da li sam nosio pismana to sam nu odgovorio da jesam." O ovom svom razgovoru sa opt.Brezovnja~kim Sala~ je izvijestio Talana 18.IX.1950. Iz ovogaslijedi da je opt. Talan znao vi{e o ~lanovima teroristi~ke organiza-cije od samog opt. Brezovnja~kog ~lana organizacije, koji je pozna-vao samo svoju vi{u vezu opt. Novaka.

Neprijavljivanje organizacije organima vlasti, a isto tako i proslavugodi{njice osnivanja tzv. NDH 10.IV.1949. u bolnici sjemeni{ta ivje{anjem slike usta{kog zlo~inca Paveli}a u u~ioni sjemeni{ta koje jeizvr{io na Antunovo 13.VI.1950 opt. Plantak, a ~ime su bili upoznati iopt. Sala~ i opt. Talan. Talan opravdava time da on kao duhovnikprema bogoslovima je kao otac prema sinu.

Bez obzira na to, {to ni po kojem zakonskom propisu opt. Sala~po svojoj funkciji nije oslobodjen du`nosti prijave o~ito njegovaizjava nije ni{ta drugo nego lijepa rije~ kojom misli da umanji svojukrivi~nu odgovoronost. Opt. Sala~ i Talan ne prijavljuju opt. No-vaka, teroristi~ku organizaciju i cijelu usta{ku djelatnost u bogo-slovskom sjemeni{tu, jer se oni tom djelatno{}u solidariziraju jerona odgovara njihovim interesima jer oni za{ti}uju tu djelatnost ione koji je vr{e, jer je, kako je utvrdjeno omogu}uje i potstrekavaju.

Iz svih ovih razloga opt. Sala~ i Talan uni{tavaju, nakon {to jeorganizacija otkrivena, materijal koji tereti uhap{ene bogoslove ipoduzimaju sve {to mogu da bi prikrili njihovu djelatnost i one-mogu}ili da se ona rasvijetli, a ne zbog neke svoje o~inske ljubaviprema bogoslovima.

Umjesto da svoj utjecaj, poloàj i autoritet usmjere na odgajanjubogoslova kao po{tenih i lojalnih gradjana svoje zemlje oni sukoristili da od bogoslova stvare neprijatelje i u njima ucijepeodràvaju i razvijaju mr`nju protiv na{e dràve i dru{tvene zajed-nice.

Ovakav njihov uticaj i odgoj bogoslova bio je odlu~uju}i faktorda su bogoslovi krenuli putem protudràvne, kriminalne djelat-nosti. O tom odgoju optuènik Selak kaè: "ovakav odgoj formiraoje kod mene mi{ljenje o dana{njici, te sam pod uticajem njega stu-pio u polje aktivnog rada protiv FNRJ. Smatram da bi ve}ina po{laputem kao i ja samo je to bilo pitanje pristupa njima od strane licakoja se bave protudràvnom djelatno{}u, jer ovakav odgoj orijen-

tira ljude na takovu djelatnost...." Pa dalje "ja mislim da ba{ takavodgoj bogoslova koji je u svakom pogledu neprijateljski premadana{njem poretku je glavni uslov da se bogoslovi uklju~uju u razneneprijateljske organizacije i da }e se uklju~ivati u iste, jer dok godse oni odgajaju u neprijateljskom duhu ne mogu biti prijatelji ovogaporetka.

Optuènik Korpar o tom kaè: "...... ìve}i u takovoj sredini kao{to je bila u bogoslovskom sjemeni{tu na Kaptolu, gdje su nepri-jateljski protudràvni i prousta{ki ispadi pojedinaca u raznim for-mama bili tolerirani, pitanje odnosa i medju crkve i dràvenamjerno zao{travano,gdje se dozvoljavalo i ~itanje reakcionarne iusta{ke {tampe uz redovnu apstinenciju na svim izborima i t.d., po-jedinac je mogao dobiti samo duhovno oja~anje i podr{ku u onome{to je do tada dobio." /ovime opt. Korpar aludira na raniji usta{kiodgoj u dje~akom sjemeni{tu na [alati./

Opt. Grgi} kaè: "oni /t.j. poglavari/ su pozitivno odobravali No-vakov rad. Oni su slu{ali i njegove pjesme politi~kim tendencijama,povladjivali, pljeskali i hvalili. U razgovoru prolazili su sa smje{kompreko Novakovih {ovinisti~kih, protudràvnih ispada. Jednomrije~ju, svojim odobravanjem Novakovog stava omogu}ili su mu dazadobije neograni~ene simpatije i povjerenje od velikog djela bo-goslova, {to je Novak dobro znao iskoristiti u svrhu svog pro-tudràvnog rada. Kad se je pokrenula akcija da bi i bogoslovi sudje-lovali na izgradnji studentskog grada rektor mi je rekao da nemani{ta protiv, ali da stav prepu{ta na volju pojedinaca. To su svi shva-tili kao sugestiju da poglavari ne èle da se ide na rad. Dapa~edopustili su da se sjemeni{tem prenose vijesti kako poglavari mo-raju tako govoriti, ali da su u stvari protiv sudjelovanja na javnimradovima". I dalje "tako su zbog svojih propusta u gradjanskomodgoju bogoslova kao i zbog pozitivnog odobravanja tendencijaprotivnih dràvnom ustrojstvu poglavari u velikoj mjeri odgovorniza protudràvni rad grupe bogoslova". I dalje: "~esto puta kada suza vrijeme odmora bogoslovi razgovarali znao je Novak iznositisvoje misli ..., kako je bratstvo i jedinstvo izmedju Srba i Hrvatailuzija, kako }e svemu jednom do}i kraj, a tu se nerijetko nalazio iduhovnik Sala~. Nikada nisam ~uo da bi kojom ozbiljnom primjed-bom prigovorio Novaku zbog takovih izjava i upozorio ostale da tonije istina, nego je uvijek {utio i smje{e}i se pre{ao preko takovihstvari..."

O tome opt. [ubat kaè: "mnoge priredbe u bogoslovskomsjemeni{tu, na kojima je bio izraèn suprotan stav prema narodnimvlastima, svi vi{e su me uvla~ile u suprotnosti...., a pogotovo to {totakav stav medju bogoslovima poglavito nije zabranjivalo, ve} namje svojim tolerantnim stavom u mnogim slu~ajevima, davalo u tommoralnu podr{ku. Tako na pr.: apstinencija na izborima za26.III.1950, odbijanje polaska u Rim povodom sv. godine, odbi-janje polaska na izgradnju studentskog grada u Zagrebu, i


Izbori 1945. - Ako je jedan ~lan obiteljibio "suradnik okupatora" i ostali su

gubili pravo glasa

samo zato {to je bio Hrvat, a odmah nakonzavr{etka II. svjetskog rata komunisti su gauhitili i osudili, bez ikakvih dokaza, na 2 go-dine strogog zatvora. On zbog svojih godina~ak nije ni bio u nikakvoj vojsci, nije seposebno bavio politikom, a bio je samo do-bar Hrvat, koji je tako djelovao na menekao i na sve oko sebe. Kod ku}e sam odmalih nogu odgajan u hrvatskome ka-toli~kom duhu, a tako sam odgajan i kasnijeu sjemeni{tu na [alati. Ja osobno, cijelamoja obitelj, sva rodbina svi susjedi i znancismo s velikim veseljem do~ekali progla{enje

Nezavisne Dràve Hrvatske 1941. Posebnose sje}am kako nam je bilo drago {to smotom prilikom dobili posebne "SpomenSvjedo~be".

Naravno da nam je svima bilo jasno kako}e se tzv. nova Jugoslavija odnositi premasvemu {to je hrvatsko i {to je katoli~ko.Stoga ve} od po~etka uspostave novogreìma nismo mogli biti mirni. Ve} smo bili idosta svjesni, tako da smo mnogo boljeshva}ali razne doga|aje. Bilo nam je jasnoda }e novi reìm, budu}i da su mu na ~elubili komunisti, biti ne samo protukatoli~ki,

nego i protuhrvatski. Stoga je nas nekoli-cima sjemeni{taraca ve} 1945. dolazila narazne ideje kako {to vi{e sprje~avati novireìm u njegovu protuhrvatskome i protu-katoli~kom djelovanju. Kako nismo imalinikakovih sredstava za tu borbu, to nam jepreostala samo propaganda.

Izmislili smo da postoji organizacija pod na-zivom "Antikomunisti~ka Akcija Hrvatske". Utu svrhu je kolega Gabro Saka~ izradio veomalijepi ìg s hrvatskim grbom u sredini i za-laze}im suncem u pozadini. Pisali smo letke islali razna pisma pojedinim opasnijim komu-

38 br. 147, lipanj 2004.

dopu{tanje Novakovim pjesama na javnim priredbama"... i dalje"ovakova unutarnja situacija i odgoj ~inila nas je podesnim i davanamoralna snaga da se odlu~imo za protunarodni rad....".

Opt. Kuzmi} kaè: jedno je jasno da je takav ideolo{ki odgoj kojije imao usta{ku i neprijateljsku tendencu imao za cilj da na nas bo-goslove utje~e protiv narodnih vlasti i dana{njeg pretka. Mi po-jedinci nismo tu mogli ni{ta u~initi obzirom na red i disciplinu kojavlada u zemlji. Bolje re~eno, drìmo se one linije i nauke koja namse predaje od na{ih predpostavljenih i svaki onaj koji bi se protiviobio bi isklju~en iz sjemeni{ta."

Gore citirani iskazi u vezi sa ostalim ~injenicama koje su rasvetl-jene na glavnoj raspravi a koje su gore pobliè iznesene, razotkri-vaju neistinitost i neosnovanost onog djela obrane opt. poglavarada su na bogoslove nastojali djelovati samo u pravcu njihovog vjer-skog odgoja.

Iz rezultata na glavnoj raspravi utvrdjeno je da su poglavari a na-pose opt. Sala~ vr{io u velikoj mjeri politi~ku djelatnost. Kako jegore izneseno, vr{ena je propaganda protiv u~e{}a na izborima, odo-bravalo se odràvanje protudràvnih govora i recitacija a isto takotakvih pjesama i {to vi{e poru~uje se po poglavarima bogoslovima dai dalje drè takove govore i recitiraju takove pjesme. Poglavari suoptuènika Novaka ekstremno nacionalisti~ki i o{tro neprijateljskiorijentiranog prema narodnim vlastima izabrali kao osobu povjer-enja preko kojega saop{tavaju svoje èlje, kada javno plje{}u njego-vim dràvnim pjesmama, i kada se pred skupinom bogoslova {ute}i ismje{e}i slu{aju protudràvne izjave opt. Novaka. Poglavari dozvol-javaju da se u sjemeni{tu ~ita i kola usta{ka literatura, kad dozvol-javaju pisanje oglasa na plo~i sjemeni{ta usta{kim pravopisom i nezabranjuju usta{ke proslave, odnosno ne poduzimaju ni{ta kadsaznaju da se takove proslave odràne. Kona~no poglavari unato~znanja i izri~itog upozorenja ni{ta ne poduzimaju protiv ~lanovaorganizacije.

Obrana opt. Sala~a kako poglavari nisu bili du`ni voditi brigu o is-pravnom politi~kom odgoju bogoslova neodrìva je, jerbo pozitiv-nim krivi~nopravnim propisima, te crkvenim kanonima i postoje}imsjemeni~kim propisima svaka protudràvna djelatnost strogo jezabranjena uz primjenu strogih sankcija, a opt. Poglavarima bila jepoznata ne samo ilegalna protudràvna djelatnost optuènih bogo-slova nego i postojanje ilegalne teroristi~ke organizacije. Ovo dalekovi{e prelazi okvir politi~kog odogoja.

U svojoj obrani neki optuèni svoju protudràvnu djelatnostpoku{avaju prikazati antikomunisti~kom, principijelnom posljedi-com dijametralnih suprotnosti i t.d. Neki od optuènih svoj po-liti~ki kriminal nastoje prikriti izna{anjem neistina, te govore kakoje kod nas katoli~anstvo ugroèno, da crkva nema mogu}nosti dje-lovanja, da se sve}enici progone i t.d. Drugi dio optuènih sakrivajuse iza raznih nepravilnosti koje su izvr{ene prilikom otkupa ubi-ranja poreza i stvaranja selja~kih radnih zadruga, poku{avaju}i pri-kazati, d je to osnovni motiv njihove neprijateljske djelatnosti, iakosu dobro znali da narodne vlasti se bore protiv takvih nepravilnosti iprotiv svake nezakonitosti i samovlje pojedinaca.

Jasno je da neki optuèni nastoje da umanje teìnu svoje krivi~neodgovornosti jer njima nije do ispravljanja nikakovih nepravilnostii gre{aka pojedinaca ve} do ru{enja poretka iz mr`nje prema na-pretku.

^lanom 25 Ustava FNRJ, zajam~ena je svima gradjanima na{ezemlje sloboda savjesti i vjeroispovjesti, a vjerskim zajednicama,{kolama za spremanje sve}enika sloboda u vjerskim poslovima.

Vjerski obredi nesmetano se vr{e u svim crkvama, a svako ome-tanje i spre~avanje vr{enja vjerskih obreda je krivi~no djelo.

Katehizacija je potpuno slobodna u {kolskim i crkvenim prosto-rijama, a neki kateheti pla}eni su i od strane dràve.

Sa strane narodnih vlasti subencionirani su popravci mnogihcrkava tako primjerice popravak katedrale u Senju.

Zakonom je regulirano socijalno osiguranje sve}enika.Postoje sve}eni~ka stale{ka dru{tva u kojima su sve}enici

udruèni radi ostvarivanja svojih zakonom zajam~enih stale{kih in-teresa. Sve}enici u svojim crkvama potpuno nesmetanosvakodnevno vr{e sve svoje vjerske funkcije i nesmetano odràvajupropovjedi sa stanovi{ta svojih idealisti~kih koncepcija, {to ih nitkonikad nije niti poku{ao zamjeriti. Sva sjemeni{ta i vjerske {kole pot-puno nesmetano i slobodno djeluju.

Sve ~injenice o slobodi vjeroispovijesti i crkve u na{oj zemlji bilesu dobro poznate optuènima, a naro~ito optuènicima Sala~u iTalanu.

Na{a socijalisti~ka zajednica po{tuje slobodu savjesti i vjerois-povjesti zagarantiranu ustavom, ali ona zbog za{tite gradjanskihsloboda i demokratskog uredjenja FNRJ, ne moè i ne}e dozvolitida se pod maskom tobo`njeg "nazora na svijet" vjerska sloboda, dase sloboda vjerskih {kola zloupotrebi za vr{enje krivi~nih djela, zanaru{avanje ustavnog uredjenja u protudemokratskom cilju, timvi{e, {to je to i po propisima ~l.25 i 43 Ustava zabranjena i ka`njivadjelatnost.

Ba{ takovu djelatnost izvr{ili su optuèni koriste}i bogoslovskosjemeni{te za vr{enje kriv. djela i u~inili ga centralom usta{ke teror-isti~ke organizacije.

Optuèni bogoslovi, koje su njihovi poglavari prora~unato izoli-rali od svakog pozitivnog dru{tvenog i politi~kog uticaja na{li su utim poglavarima svoje uzore a naro~ito u duhovniku bogoslovskogsjemeni{ta u Zagrebu optuèniku Sala~u.

Zlo~ina~ka djelatnost optuènih razvija se naro~ito u vrijemezategnute medjunarodne situacije, prijete}e agresije na{oj zemlji,najve}ih napora na{ih ljudi da izgradjuju svoju zemlju i njezinuobrambenu sposobnost i u vrijeme na{e miroljubive medjunarodneaktivnosti. Na taj na~in optuèni su na djelu podupirali namjere na-jagresivnije reakcije po~ev{i od usta{a do informbirovskih {pijunapo{to su svi oni povezani u mr`nji protiv socijalisti~ke Jugoslavijekoja zna~i zemlju slobodnih, svjesnih samostalnih branitelja svojebudu}nosti.

Kako je na glavnoj raspravi sav dokaz potreban za utvrdjenjerelevantnih ~injenica kao i za osvjetljenje lika svakog pojedinogoptuènika izveden to je sud kao nepotreban i suvi{an - odbio pred-log branitelja optuènog Sala~a, optuènika Talana i opt. Horvata iKorpara. Predlog obrane opt. Sala~a poziva se na napredna soci-jalna gledanja optuènika Sala~a, medjutim iz rezultata cjelokup-nog postupka jasno je ocrtan lik optuènog Sala~a kako je izne{enou razlozima ove presude. Iz istih razloga predlog branitelja opt.Talana je suvi{an, a okolnost na koji bi se imali preslu{ati svjedoci jeirelevantna za osvjetljenje li~nosti opt. Talana.


nistima, koji su ~esto bili i u na{oj blizini, a nisuni{ta slutili. Naravno da je na svima bio udarenna{ ìg. Mi smo pratili njihove reakcije i ~estosmo primje}ivali promjene u radu i pona{anjupojedinih "rukovode}ih" komunista. Kako ustvari nije postojala nikakva organizacija, mismo to radili pojedina~no i tajno i nikad nismobili otkriveni. Tako je to trajalo punih pet go-dina, dok nije bila osnovana spomenutaorganizacija "Hrvatski Narodni Otpor".

Svi mi osu|eni bogoslovi bili smosjemeni{tarci, s osmogodi{njim boravkom usjemeni{tu i s dvije, tri ili ~etiri godine bogo-

slovije. To zna~i da nismo bili neki samo na-dobudni mladi}i, nego smo bili zreli ljudi sjasnim idejama da se treba boriti protivreìma, koji je svim sredstvima uni{tavao sve{to je hrvatsko, a na najja~em udaru je bilaKatoli~ka crkva, njezino vodstvo, njezinpodmladak, pa ~ak i svi koji su se smatralivjernicima. Mi bogoslovi, a tako|er i nave-deni na{i poglavari, ka`njeni smo drakon-skim kaznama, kojima je svrha bila zastra{itii sve ostale, kako bi i oni znali {to ih ~eka akose ne pokoravaju tomu ugnjetava~komreìmu. Mi bogoslovi smo, prema tada{njim

zakonu, osu|eni za terorizam, premda mi sterorizmom nismo imali nikakve veze, jernismo imali ni{ta ~ime bismo mogli nekogaterorizirati. Moglo nas se suditi za propa-gandu koja nije odgovarala tada{njemreìmu. Me|utim, na{i poglavari nisu vr{ilinikakvu propagandu, pa su stoga nevini, aipak su bili osu|eni. Sav njihov "grijeh" je biou tome, {to su nas podràvali u na{emu do-tada{njem odgoju. A oni nas nisu ni trebalitako odgajati, jer smo mi bili tako odgojenive} prije nego {to smo ih upoznali.

br. 147, lipanj 2004. 39

Kona~no predlog obrane optuènih Horvata i Korpara radipreslu{anja svjedoka da su zadnje letke spalili kod svojih ku}anema nikakve odlu~uju}e va`nosti jer je ba{ u to vrijeme optuèni-cima bilo ve} jasno, da su im organi narodne vlasti ve} u tragu.Prema tome ovo njihovo spaljivanje zadnjih letaka, ovaj sud nijemogao uzeti kao odustajanje od vr{enja dalnje krivi~ne djelatnosti.

Djelovanje optuènih ~lanova teroristi~ke organizacije kvalifici-rano je kao krivi~no djelo iz ~l.3 to~.8 Zakona o kriv. djelima protivnaroda i dràve, jer su organizirali odnosno postali ~lanovi takovogudruènja koje imalo svrhu vr{enja zlo~ina iz ~l.2 spomenutog zak-ona naime da putem nasilja obori postoje}e dràvno uredjenjeFNRJ.

Optuèni Novak, [ubat, Saka~, Plantak, Grgi}, Kuzmi}, Muren,Hrasti}, Sala~ i Talan u njihovom djelovanju u bogoslovskomsjemeni{tu vr{ili su propagandu koja sadrì poziv na nasilnoobaranje dràvnog uredjenja, posmatraju}i ~itavo njegovo dje-lovanje u cjelini, a u kojem djelovanju se sadrè elementi kriv. djelaiz ~l.9 st.1 spomenutog zakona.

Djelovanje optuènika Novaka pod I/3 izreke presude kvalifici-rano je kao krivi~no djelo iz ~l.8 st.1 i ~l.13 to~.14 istoga zakona jerpremda je poznavao lica koji su bili ~lanovi udruènja koje ima zacilj da putem nasilja obori postoje}e dràvno uredjenje FNRJ iznao da }e se jedno lice odmetnuti i stupiti u oruànu bandu nije otome izvijestio dràvne organe i {to je dao oru`je licu koje se od-metnulo od vlasti i bio ~lan oruàne bande.

Djelovanje opt. Grgi} Marijana pod VI/2 izreke presude ima svazakonska obilje`ja iz ~l.3 to~.14 istoga zakona jer je ometaodr~avne organe u otkrivanju i hvatanju ~lanova organizacije kojaima za cilj da putem nasilja obori postoje}e dràvno uredjenjeFNRJ. Isto tako djelovanje optuènika Sala~a i Talana pod XI/IVizreke presude kvalificirano je kao krivi~no djelo iz ~l. to~.14 istogzakona.

Djelovanje optuèmika Blenovi} Milana pod VIII izreke pre-sude kao i djelovanje optuènika Sala~a i Talana pod XI/2 izrekepresude kvalificirano je kao krivi~no djelo iz ~l.8 st.1 istog zakonajer iako su znali da postoji udruènje koje ima za cilj da putem na-silja obori postoje}e dràvno uredjenje i znali su za ~lanove i toguredjenja, nisu o tome izvjestili organe dràvne vlasti.

Krivi~na djelatnost optuènika Sala~a i Talana od XI/3 izrekepresude ima sva zakonska obilje`ja krivi~nog djela protiv pravo-sudja po op}im principima iz biv{eg jugoslavenskog krivi~nog zak-ona, a na osnovu ovla{teneja iz ~l.3 Zakona o neva`nosti pravnihpropisa done{enih prije 6.IV.1941 i za vrijeme neprijatelejske oku-pacije jer su optuèni osujetili da se protiv bogoslova terorista pre-duzme postupak i da ih postigne kazna za njihovo krivi~no djelo uvr{enju neprijateljske propagande.

Kona~no djelovanje opt. Saka~a pod VV/2 i 3 izreke presudekvalificirano je po Op}im propisima biv{eg jugoslavenskogkrivi~nog zakona, kao pravljenje la`nih i javnih znakova odnosnokao pravljenje i upotreba la`nih i javnih isprava.

Sud je pri odmjeravanju kazne imao u vidu stepen dru{tveneopasnosti svakog pojedinog optuènika.

Svim optiènicima uzeto je kao olak{avaju}e dosadanjineka`njen predìvot, a optuènim bogoslovima njihovu mladu dob,i naro~ito njihov jednostrani odgoj, najprije u sjemeni{tu na [alati,

a zatim u bogoslovskom sjemeni{tu gdje im je bilo onemogu}eno daimaju ja~eg kontakta sa na{om stvarno{}u, kao i okolnost da su usvojim ladim danima u sjemeni{tu dok su dovr{avali gimnaziju zavrijeme okupacije bili direktno odgajani u usta{kom duhu. Naposeoptuèniku Saka~u da je u vremenu izvr{enja prvih kriv. djela biomaloljetan.

Optuèniku Horvat Augustu uzeto je napose kao olak{avaju}aokolnost da je jo{ za trajanja oslobodila~kog rata dobrovoljno stu-pio u JA, da je nakon okon~anja ratnih operacija ostao u Armiji do1947 gdje je bio radi svoga rada i pohvaljivan.

Optuèniku Novaku izvaèno kao oteàvaju}e da je on bio inici-jator i organizator te glavni rukovodilac teroristi~ke organizacije, aoptuènicima [ubatu, Saka~u i Selaku da su bili ~lanovi centralnogodbora teroristi~ke organizacije i povezani za onim ~lanovima kojesu uvukli u organizaciju i da su bili upoznati sa ~itavom organizaci-jom i radom teroristi~ke organizacije.

Optuèniku Hrasti}u uzeto je kao oteàvaju}e upornost u njego-vom neprijateljskom radu a optuèniku Sala~u okolnost da je on je-dan od glavnih odgovornih lica za protudràvni rad u sjemeni{tubogoslovskom.

Optuènicima Korpar, Horvatu i Kuzmi}u kao olak{avaju}euzeto je njihovo iskreno priznanje i kajanje i koji su uslijed svogaiskrenog priznanja u velikoj mjeri osvijetilili na~in odgoja pogla-vara na bogoslovskom sjemeni{ti, a opt. Korparu naro~ito dosa-danje preodgajanje.

Odmjeravaju}i kaznu optuèniku Brezovnja~kom ovaj je sudimao u vidu da za njegovo preodgajanje treba dulja vremenskakazna obzirom da je pred sudom na glavnoj raspravi nastavio za-gri`ljivo klevetati narodnu vlast.

Utvrdjuju}i kaznu za svako krivi~no djelo u sticaju ovaj je sudutvrdio kako slijedi:

Optuèniku Novak Stjepanu za djelo pod I/1 kaznu li{enja slo-bode sa prisilnim radom u trajanju od 10 godina kao glavnu kaznu isporednu kaznu gubitka gradjanskih prava i to bira~kog prava,prava na stjecanje i vr{enje funkcija u dru{tvenim organizacijama iudruènjima i pravo javnog nastupanja u trajanju od 3 godine. Zadjelo pod I/2 kaznu li{enja slobode sa prisilnim radom u trajanju od5 godina kao glavnu kaznu i na gubitak gradjanskih prava u trajanjuod 2 godine i to bira~kog prava, prava na stjecanje i vr{enje funkcijau dru{tvenim organizacijama i udruènjima i prava javnog nastu-panja. Za djelo pod I/3 po ~l. 8 st.1 Zakona o kriv. djelima protivnaroda i dràve a u vezi sa ~lanom 4 i 5 Uvodnog zakona za krivi~nizakonik kazna li{enja slobode u trajanju od 8 mjeseci, a za djelo iz~l.3 to~.14 istog zakona sa kaznom li{enja slobode sa prisilnim ra-dom u trajanju od 2 godine. Izre~ena mu je po ~l.66 st.1 KZ jednakazna kao u izreci presude.

Optuèniku [ubat Vladimiru za djelo pod II izreke presudeizre~ena mu je kazna li{enja slobode sa prisilnim radom u trajanjuod 9 godina kao glavna kazna, sporedna kazna gubitak gradjanskihprava i to bira~kog prava, prava na stjecanje i vr{enje funkcija udru{tvenim organizacijama i udruènjima i pravo javnog nastu-panja od 3 godine, a za djelo pod III kazna li{enja slobode u tra-janju od 3 godine sa prisilnim radom i jednu godinu gubitkagradjanskih prava i to bira~kog prava, prava na stjecanje i vr{enjefunkcija u dru{tvenim organizacijama i udruènjima i prava javnog


40 br. 147, lipanj 2004.

Svrha i namjena ~itavog tog procesa je bio napad na Katoli~kucrkvu, njezine poglavare i njezin podmladak. Nas unato~ svemutome nisu uspjeli ni zastra{iti, a niti slomiti. Velika ve}ina osu|enihbogoslova se vratila nakon izdràne kazne natrag na bogosloviju, tesu nakon zavr{etka studija postali dobri sve}enici, a tek nekolicinaje zbog raznih prilika i neprilika odabrala neko svjetovno zvanje.Osu|eni dr. Sala~ je bio duhovnik u bogoslovnom sjemeni{tu, anakon malo vremena je postao biskup zagreba~ke nadbiskupije. Nakraju, mogu iskreno zaklju~iti i potvrditi da smo svi mi, nas {esnaes-torica osu|enika u potpunosti ostali vjerni svojim idejama, svojojKatoli~koj crkvi, svomu hrvatskom narodu te da smo i nakonizlaska iz zatvora i dalje, unato~ raznim pote{ko}ama i pritiscima,

radili i dalje na ostvarenju na{ih ideja. Stoga smo svi s velikimodu{evljenjem i rado{}u do~ekali ostvarenje na{ih ideja, to jest pro-gla{enje neovisne i samostalne Republike Hrvatske.

Naàlost, ona danas nije onakva za kakvu smo se borili i za kojusmo `rtvovali najljep{e godine svoje mladosti. Stoga i danas vrijedestihovi iz na{e spomenute robija{ke himne "Zavjet": "Obasjaniàrom {to Hrvatsku zali / zidovi mrki nek zavjet na{ ~uju: / Na oltarslobode smo mladosti dali / Prolje}a na{a na robiji trunu. / Al su-morni dani maglovite zore / Nas slomiti ne}e dok majka nam pati,/Dok lance sa ruku ne strgnu Hrvati...".

(svr{etak)


nastupanja, pa mu je u smislu ~l.66 st.1 Kzizrekao jednu kaznu kao u izreci ove pre-sude.

Optuèniku Saka~ Gabrijelu za djelo podII izreke presude kaznu li{enja slobode saprisilnim radom u trajanju od 9 godina kaoglavna kazna i sporednu kaznu gubitkagradjanskih prava i to bira~kog prava, pravana stjecanje i vr{enje funkcija u dru{tvenimorganizacijama i udruènjima i pravo javnognastupanja od 3 godine; za djelo pod IV/1kaznu li{enja slobode sa prisilnim radom utrajanju od 2 godine. Za djelo pod IV/2kaznu li{enja slobode u trajanju od 1 godineza djelo pod IV/3 kaznu li{enja slobode utrajanju od 1 godine , pa mu je u smislu ~l.66st.1 KZ izrekao jednu kaznu kao u izreci ovepresude.

Optuèniku Plantak Stjepanu za djelopod II ove presude kaznu li{enja slobode saprisilnim radom u trajanju od 6 godina kaoglavnu kaznu, te kao sporednu kaznu gibitakgradjanskih prava i to bira~ko pravo, pravana stjecanje i vr{enje funkcija u dru{tvenimorganizacijama i udruènjima i prava javnognastupanja u trajanju od 2 godine za djelopod V/ izreke presude kaznu li{enja slobodesa prisilnim radom u trajanju od 4 godine,kao glavna kazna i kao sporednu kaznu gu-bitak gradjanskih prava gore pomenutih utrajanju od 1 godine, pa mu je izrekao jednukaznu u smislu ~l.66 st.1 KZ kao u izreci ovepresude.

Optuèniku Grgi} Marijanu za djelo podVI/1 u vezi sa ~l.5 i 6 Uvodnog zakona zakrivi~ni zakon kaznu li{enja slobode u tra-janju od 6 mjeseci; za djelo pod VI/2 kaznuli{enja slobode sa prisilnim radom u trajanjuod jedne godine. Za djelo pod VI/3 kaznuli{enja slobode sa prisilnim radom u trajanjuod 1 godine i 6 mjeseci, pa mu je izrekaojednu kaznu u smislu ~l.66 st.1 KZ kao i uizreci ove presude.

Opt. Sala~ dr Josipu za djelo pod XI/1izreke presude kaznu li{enja slobode sa pris-ilnim radom u trajanju od 4 godine kaoglavna kazna i na sporednu kaznu gubitkagradj. prava i to bira~kog prava, prava nastjecanje i vr{enje funkcija u dru{tvenimorganizacijama i udruènjima i prava javnognastupanja u trajanju od 2 godine, za djelopod XI/2 u vezi sa ~l.5 i 6 Uvodnog zakonaza krivi~ni zakonik kaznu li{enja slobode utrajanju od 8 mjeseci, za djelo pod XI/3kaznu li{enja slobode sa prisilnim radom utrajanju od 2 godine kao glavnu kaznu a kaosporednu kaznu gubitak gradj. prava gore

nabrojanih u trajanju od 1 godine, za djelopod XI/4 kaznu li{enja slobode sa prisilnimradom u trajanju od 2 godine za djelo podXII izreke presude kaznu li{enja slobode saprisilnim radom u trajanju od 1 godine i gu-bitak gradj. prava gore nabrojanih u trajanjuod 1 godine, pa mu je izre~ena jedna kaznakao u izreci ove presude u smislu ~l. 66 st.1KZ.

Optuèniku Talan Franji za djelo podXI/1 kazna li{enja slobode sa prisilnim ra-dom u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Zadjelo pod XI/2 a u vezi sa ~l. 4 i 5 Uvodnogzakona za krivi~ni zakonik kazna li{enja slo-bode sa prisilnim radom u trajanju od 6 mje-seci, za djelo pod XI/3 kaznu li{enja slobodeu trajanju od 1 godine kao glavnu kaznu akao sporednu kaznu gubitak gradj. prava i tobira~kog prava prava na stjecanje i vr{enjefunkcija u dru{tvenim organizacijama iudruènjima i prava javnog zastupanja zavrijeme od 1 godine; za djelo XI/4 kaznuli{enja slobode sa prisilnim radom u trajanjuod 1 godine, pa mu je u smislu ~l.66 st.1 KZizrekao jednu kaznu kao u izreci presude.

Izre~ene kazne domjerene su u smislu ~l.57 Kz prema stepenu dru{tvene opasnostikrivi~nih djela i u~inioca.

Svi optuèni oslobodjeni su od du`nostinaknade tro{kova krivi~nog postupka zbogpomanjkanja imovine.

Odredjeno je oduzimanje predmeta nab-rojenih u dispozitivu presude jer su isti biliupotrebljavani za vr{enje krivi~nih djela.

Odbijena je optu`ba u smislu ~l. 247 to~.2ZKP protiv optuènog [ubat Vladimira ioptuènog Talan Franje, jer je tuìlac u tomdjelu odustao od optu`nice na raspravi.

Iz svih ovih razloga presudjeno je kao udispozitivu presude.

SMRT FA[IZMU–SLOBODA NARODU!

OKRU@NI SUD ZAGREB

U Zagrebu dne 16.VI.1951.

ZAPISNIÂR: PREDSJEDNIKVIJE]A:

/Sunara Krsto/ /Dr. Hrvoje Nardini/

NAPOMENA:Protiv ove presude postoji pravo àlbe u

roku od 8 dana od progla{enja presude.@alba se ima podnijeti u tri suglasna prim-jerka direktno ovome sudu ili putem po{tepreporu~eno.

ZAVJET

Na vrletnoj stijeni jo{ prkosno stojiKamena kula trag pobjede, slave.Ko divovski starac niz vjekova brojiBr{ljanom svjeìm ovjen~ane glave.

Kroz stolje}a duga nad Hrvatskombdije,

Nad valovljem mora, nad Murom iDrinom,

Nad sre}om prosjaka {to lutatu|inom,

Nad znojem ora~a {to za druge sije,Nad buntovnom djecom {to patnje ih

rode,Nad krvlju i grobljem ~uvara

slobode.

Tih jecaj krozh hra{}e i grudi HrvataPotajno drhti, san robova krije.Po valovlju klasja od sun~anog zlataVe~ernje sunce àr krvavi lije.

Rumene se krvlju vrhunci planina,Dok plodne ravnice u grimiznom

ruhuU tu`nu no} tonu, u bezdanu, gluhu,Da sanjaju sanje o slavi davnina.A ovdje, gdje ìvot je skrivena nada,@ar krvi na ko plamen na lica nam

pada.

Obasjani àrom {to Hrvatsku zali,Zidovi mrki nek' zavhet na{ ~uju:"Na oltar slobode smo mladosti daliprolje}a na{a na robiji truju.Al'sumorni dani maglovite zoreNas slomiti ne }e dok Majka nam

pati,Dok lance sa ruku ne strgnu Hrvati,Dok dozrele klasje, planine i goreI kamena kula sa gorskog vrhuncaNe sinu u zlatu slobode i sunca"..

Sastavio: Stjepan Novak

br. 147, lipanj 2004. 41

POKRET "@UTIH SVE]ENIKA" I NASTANAKHRVATSKE STAROKATOLI^KE CRKVE (X.)

Kona~na bilanca 1920. nije bilanajpovoljnija za reformni pokretnièga katoli~kog klera. Svjetovnjacikoji su ranije sa simpatijama temoralno i materijalno pomagali tajpokret, vide}i da je velik broj sve}enikaustuknuo ~im je nadbiskup Bauerzapo~eo energi~no primjenjivaticrkvene kazne protiv njih, i sami su sepovukli. Mnogi su prestali potpoma-gati reformni kler i zato {to su smatralida je taj pokret u prvom redu stale{ko-sve}eni~ki i stoga zanimljiv samo rela-tivno uskom krugu ljudi.

Borba za legalizaciju i prijelazna starokatolicizam

Da bi pokret mogao privu}i {to vi{eprista{a za ostvarenje svoga cilja, odpo~etka 1921. u Zagrebu se organizirasredi{nje vodstvo reformnog pokreta.Cilj je vodstva bio da se {to prije prije|ena osnivanje "hrvatskih katoli~kihùpa". Na ~elu akcije bio je D. Tomac.Pouzdani sastanak vo|a reformnogpokreta - sve}enika i svjetovnjaka –odràn je, 19. sije~nja 1921., u prostori-jama Bra}e Hrvatskog Zmaja uKamenitim vratima na zagreba~komGornjem gradu. Sastanku su prisustvo-vali: E. Laszowski, A. Donkovi}, N.Cerjak, S. Vidu{i}, D. Tomac i dr Miho\uranec. Kao prvu to~ku dnevnogreda Donkovi} je izloìo nacrt "Pravilao osnivanju hrvatskih katoli~kih ùpa".Ta su pravila bila sastavljena jo{ u Ko-privnici od reforma{kog "ad hoc" od-bora - Tomac, glavni autor nacrta, S.Haberstock, Stemberger i Jirou{ek.Nacrt su pregledali i ispravili S. Zago-rac i S. Vidu{i}. Nakon rasprave o ne-kim to~kama, odobren je kona~ni nacrtpravila". Donkovi}u je povjereno dadade "Pravila" u ~isto prepisati da bi ihse nakon toga moglo predati dr. Mi-lanu Rojcu (1855.-1946.), visokom~inovniku hrvatske zemaljske vlade, naocjenu, kao {to je to ranije predloìo S.Zagorac.

Pod drugom to~kom dnevnog redaTomac je predloìo usvajanje nacrtapravilnika za reorganizaciju reformnogpokreta. Nakon {to je nacrt prihva}en,prema §1. i §2. odmah su odre|eni is-taknutiji prista{e reformnog pokreta za~lanove "Sredi{njeg odbora". Za ~la-

nove izvr{nog odbora izabrani su:predsjednik: E. Laszowski, tajnik: D.Tomac, blagajnik: V. Vudi, urednik lista"Preporod": S. Vidu{i}.

Pod to~kama tri do {est zaklju~eno jeda se {to prije po~ne izdavati "Pre-porod" u Zagrebu; da se 26. sije~nja u is-tim prostorijama odrì sastanak s ne-kim prista{ama reformnog pokreta uZagrebu u svrhu osnutka i konstitui-ranja mjesnog odbora za osnutak

"hrvatske katoli~ke ùpe". Nadalje,Tomac je predloìo da se u novinamaobjavi prijenos vodstva pokreta iz Ko-privnice u Zagreb; sljede}a sjednicaizvr{nog odbora zakazana je za 26.sije~nja 1921. godine.

Saznanje da je reformni pokret,barem privremeno na{ao uto~i{te kodBra}e hrvatskoga zmaja, dru{tva kojese oduvijek smatralo prokatoli~kim,iznenadilo je predstavnike Katoli~kecrkve: "Nas � ...� boli, {to je na{a sim-pati~na institucija Hrv.�atskoga�Zmaja sa svojim me{trom (E.Laszowski) preuzela glavno vodstvoNar.�odne� Crkve (tj. reformni pokret)

PODLISTAK

Pi{e:

Dr. Zlatko MATIJEVI]

u Zagrebu. U Hrv.�atskom� Zmajuimade ljudi, koji i druk~ije misle negonjihov me{tar � ...� , pa se nadamo, da }eoni uznastojati, da se djelovanjeHrv.�atskoga� Zmaja kre}e u okviruonih idealnih te`nja, za koje je todru{tvo radilo do sada. Ako pak stvarposmatramo i sa ~isto nacionalnog sta-jali{ta, onda pogotovo drìmo, da jenova Zmajeva orientacija posve protivduha i dojako{njeg svoga programa.Drìmo naime, da je svako cijepanjekat.�oli~kih� Hrvata pogubno, jer setime eo ipso cijepa i otporna, ìvotnasnaga samoga hrvatstva, koji je prvi iglavni cilj Zmajevog rada. U interesu jedakle svakog pravog Zmajevca, dapropagande za Narodnu crkvu kao kul-turkempferskog i protunarodnog dje-lovanja iz redova Zmajevaca � ...� ~imprije nestane".

Na prvoj sjednici "izvr{nog odbora",odrànoj 26. sije~nja 1921., raspravljalose, me|u ostalim, o dva u tom trenutkuva`na pitanja. Prvo - financiranje lista"Preporod", i drugo - rad na propagi-ranju reformnog pokreta i njegovihideja. Financiranje reforma{kog glasilapostavilo se kao pitanje jo{ potkraj1920. N. Petri} je, naime, u prosincu1920. obavijestio Tomca da je zatraìood Peroslava Ljubi}a, blagajnikaraspu{tenog dru{tva "Reformator", dasvotu od oko 20.000 kruna predauredni{tvu "Preporoda". Petri} je svojzahtjev temeljio na odredbi pravilnikadru{tva "Reformator": "da u slu~aju ras-pusta dru{tva dru{tvena imovina pri-pada upravi 'Reforme', koje je sadazakoniti nasljednik 'Preporod'. Nakon{to je Tomac kao tajnik "izvr{nog od-bora" pismom zatraìo od Ljubi}a no-vac, od njega je dobio odgovor da jeve}i dio prikupljenog novca, bez znanjaN. Petri}a, predan Boì Milo{evi}u zafinanciranje njegova pokreta zaosnivanje "narodne crkve". Iako se,dakle, na taj novac vi{e nije moglora~unati, izlazak "Preporoda" bio jeosiguran nov~anim doprinosom N.Petri}a.

O pitanju rada na propagandi me|ukatoli~kim niìm klerom Tomac jeustvrdio "da mnogi sve}enici prista{epokreta izlaze iz sve}eni~ke slu`be ili sespremaju na izlazak, a valjalo bi ihzadràti na njihovim mjestima". Poslijerasprave zaklju~eno je da se "oni, kojinapu{taju stale`, nagovaraju da ostanuu staleù i rade u svojoj slu`bi za propa-

gandu pokreta". U svrhu provo|enjaorganizacije reformnog pokreta u Za-grebu osnovan je zagreba~ki mjesniagitacijski odbor: Ivan Novak, preds-jednik, V. Verta~nik, tajnik te odbor-nici: A. Donkovi}, N. Cerjak i ViktorHaberstock.

Uzgred, u svezi s mogu}im kr{tenjemdjeteta ~ehoslova~kog konzularaspravljalo se o pitanju bi li se u Za-grebu mogla osnovati reformatorskakatoli~ka ùpa kao filijala pra{ke ~eho-slova~ke reformne ùpe. Zaklju~eno jeda to, ipak, nije mogu}e provesti.

Na drugoj je sjednici "izvr{nog od-bora", odrànoj 7. velja~e 1921.,odlu~eno da se posredstvom SvetozaraPribi}evi}a, ministra prosvjete, poku{aministru vjera, odnosno njegovom zas-tupniku Velizaru Jankovi}u, podnijetiosnova o ure|enju crkvenih pitanja uJugoslaviji. To se namjeravalo u~initi usklopu akcije ministra vjera koji je svo-jom okru`nicom pozvao sve crkvenevelikodostojnike, pa tako i katoli~kebiskupe, da izraze svoje mi{ljenje obudu}em ure|enju konfesionalnih pi-tanja u Kraljevini SHS. Namjeravanoje da se u tu svrhu "Pravila o osnivanjuhrvatskih katoli~kih ùpa", nakon {to ihpregleda M. Rojc, tiskaju u "Preporodu"i eventualno po{alju svim narodnimzastupnicima u Ustavotvornojskup{tini Kraljevine SHS. Uz to sezauzelo stajali{te da bi trebalo pokre-nuti akciju pomo}u tiska-— "naposebeogradskog" - i tako pobuditi interesjavnosti. Kao prvi korak u ostvarenju tezamisli povjereno je A. Donkovi}u dastupi u kontakt sa ~lanom uredni{tva"Jutarnjeg Lista" i "Epohe" - EugenomDemetrovi}em (1880.-1934.).

Priprema mise na hrvatskom

Na svojoj tre}oj sjednici, odrànoj 16.velja~e 1921., "izvr{ni odbor" je ras-pravljao o pitanju mogu}nostiodràvanja mise na hrvatskom jeziku uZagrebu. Budu}i da "ùti" sve}enicinisu raspolagali ni jednom crkvom, anisu imali ni bilo kakav drugiodgovaraju}i prostor, bili su prisiljeniobratiti se "Sokolskom dru{tvu Za-greb", kojem je tada na ~elu bio JosipHanu{ (1852.-1927.), sa zamolbom daim se ustupi sokolska dvorana u svrhudrànja mise. Sokolski upravni odborsa zadovoljstvom im je ustupio svojudvoranu za sluènje mise na hrvatskomjeziku. Ipak, do sluènja prve mise na

hrvatskom jeziku do{lo je tek uprosincu iste godine.

O odgovoru M. Rojca na "Pravila oosnivanju hrvatskih katoli~kih ùpa" ras-pravljano je na sjednici "izvr{nog od-bora" odrànoj 23. velja~e 1921.godine. Prema Tom~evu izvje{}u, Rojc

je pregledao "Pravila" ali je izjavio da"vlada ne bi nikako mogla potvrditi tapravila, pa nema smisla, da ih (se)podnos(i) vladi na odborenje, negotreba da (se) prije 'per viam facti' unekoliko ùpa provede reforma, aonda (da se) zatraì � ...� legalnopriznanje". Roj~ev savjet reforma{imaodraàvao je uvelike stajali{te dràvnihorgana u Hrvatskoj koji nisu bili sklonizao{travati odnose s Katoli~komcrkvom u vrijeme kada se u Ustavot-vornoj skup{tini vodila borba okodono{enja prvog ustava KraljevineSHS. Vodstvo reformnog pokretauvaìlo je Roj~ev savjet te je zaklju~iloda se "Pravila" ne }e podnijeti hrvatskojzemaljskoj vladi na odobrenje, nego da}e se najprije nastoji "urediti baremjedna hrv.�atska� kat.�oli~ka� ùpa perviam facti".

êtvrta sjednica "izvr{nog odbora"pokreta za reformu Katoli~ke crkvebila je ujedno i posljednja. Neovisno ostanovitim simpatijama i podpori kojesu reformni sve}enici uìvali, pokret jesve vi{e zapadao u krizu s malo nade dabi se ona mogla brzo prevladati. Rela-tivno brojna i dobro organizirana "re-formna ùpa Koprivnica", na ~elu sa S.Haberstockom, po~ela je dvojiti ouspje{nome okon~anju reformnih nas-tojanja. [tovi{e me|u prista{ama pok-reta po~elo je prevladavati mi{ljenje da

42 br. 147, lipanj 2004.

Josip Luketi}, ùpnik koprivni~ki

PODLISTAK

je "sve zapelo". Tomcu nije preostaloni{ta drugo nego da u op{irnom pismuobavijesti prista{e u Koprivnici da jecijeli pokret za reformu Katoli~kecrkve zapao u krizu.

Svega nekoliko dana nakon {to se po-javio prvi broj "Preporoda" izdanog uZagrebu 1. oùjka 1921., dr. Vidu{i} jepismom obavijestio "Odbor za reformukatoli~ke Crkve" u Zagrebu da istupa iz"izvr{nog odbora" reformnog pokreta ipovla~i se s mjesta glavnog urednikareforma{kog glasila. Njegov istup izodbora nije zna~io da je napustio re-formni pokret. Taj Vidu{i}ev postupaktreba gledati u kontekstu njegovavi{egodi{njeg rivaliteta s AntomDonkovi}em.

U izvje{}u od 14. oùjka 1921., Tomacje analizirao uzroke zbog kojih je do{lodo krize reformnog pokreta. Premanjegovom mi{ljenju legalni na~inprovo|enja reforme Katoli~ke crkve uHrvatskoj nije bio mogu} s obzirom nastajali{te dràve, tj. "Pravila o osnivanjuhrvatskih katoli~kih ùpa" nisu mogla bitipotvr|ena. Za nemogu}nost tzv."revolucionarnog na~ina" naveo je ove~etiri skupine razloga:

"1. Osvojiti javno mnijenje putem{tampe) — ne ide, jer je na{a {tampa -preslaba, a druga {tampa - ne }e (do-voljno pruìti podr{ku pokretu).

2. Osvojiti mase naroda — ne ide, jer:a) selja~ka stranka (t.j. Hrvatska re-

publikanska selja~ka stranka koja imanajja~i utjecaj na hrvatsko selja{tvo,nije naklonjena reformnom pokretu),

b) nemogu}nost zalaènja u mase -3. Stvaranje ùpa — ne ide, jera) nemamo sve}enstva,b) niti ima nade, da }emo ga ste}i -4. Razvijati propagandu i stvarati

organizacije kao pripravu za stvaranjeùpa - Niti to ne ide, jer-— nemamo ljudi,koji bi to provodili � ...�".

Sve do kraja ljeta 1921. "ùti" pokretjedva da je pokazivao neke znakoveìvota. @ivost medu reformnimsve}enstvom u Zagrebu otpo~ela jeistom tada kada je iz Splita, 20. rujna1921., do{ao don Marko Kalogjerá. Svedo sredine listopada iste godine on je svo|ama pokreta dogovarao daljnjuzajedni~ku akciju. Uskoro, nakon {to jenapustio Zagreb, Kalogjerá je uBeogradu od 15. studenoga do 20.prosinca 1921., "kod nadle`nih faktorazagovarao reformni pokretHrvata-katolika". Jo{ dok je Kalogjerábio u Beogradu reforma{i su odlu~ili u

Zagrebu, u dvorani "Kola", 8. prosinca1921., ~itati misu na hrvatskom jeziku.Misu je sluìo S. Vidu{i}. Nakon miseon je okupljenom gra|anstvu odràogovor, u kome je rekao sljede}e: "Na{pokret nema ni{ta zajedni~koga spokretom Boè Milo{evi}a � ...� . Nesmije nas se poistovjetiti ni s pokretom~ehoslova~ke narodne crkve. Onanije~e katolicizam, a mi jesmo iostajemo katolici. Na{a su bra}a oni~ehoslova~ki sve}enici, koji suujedinjeni u 'Jednoti' i koji su nedavno(njih 1347) poslali u Rim memoran-dum u kojem traè provedenje reformeu crkvi, a koliko mogu, ve} ju samiprovode, uvode}i u slu`bu bo`ju ~e{kijezik. � ...� Reformno katoli~kosve}enstvo u na{oj domovini i ono, kojese dalo udariti sramotom suspenzije zasvoje uvjerenje, da moè javno istupiti,i ono, koje potajno pristaje uz na{eideje, a ne smije da javno istupi, jer biostalo bez � ...� kruha, traì isto, {totraè prista{e reforme uêhoslova~koj, Poljskoj, Bavarskoj,Italiji i Ma|arskoj. � ...�".

Misa na hrvatskom jeziku odràna uZagrebu bila je povod za izricanjenajteè crkvene kazne koju katoli~kacrkva poznaje. Na Boì} 1921.nadbiskup Bauer ekskomunicirao jeVidu{i}a te Donkovi}a i JosipaLuketi}a koji su tako|er sudjelovalikod sluènja mise u Zagrebu. U svomodgovoru na ekskomunikacijureformni su sve}enici izjavili da "oni

posljednji put opravdavaju svojana~ela, ali jo{ uvijek èle da ostanu nalegitimnoj osnovi". Ekskomunikacija jetrebala biti posljednja opomena svimaonima koji su jo{ uvijek radili naostvarenju ideja "ùtog" pokreta.

Instrument u rukamaprotuhrvatskih i protukatoli~kih

krugova

Prva misa na hrvatskom jeziku uZagrebu bila je do~ekana sodobravanjem uglavnom od onogatiska koji je uzdràvan, odnosno biopod utjecajem Pribi}evi}evihdemokrata. Ostali liberalni tisak, kojije ranije s prili~no simpatija gledao narazvoj reformnog pokreta i njegovezahtjeve ("Hrvat", "Obzor" i dr.), nijevi{e imao razumijevanja za reformnesve}enike. Razlog tome bio jeisklju~ivo politi~ki. Nakon dono{enjacentralisti~kog Vidovdanskog ustava,28. lipnja 1921., pri ~emu su Pribi}evi} iDemokratska stranka igrali odlu~nuulogu, hrvatsko liberalno gra|anstvo uve}ini se svrstalo u oporbeni blokpredvo|en S. Radi}em. U tom jekontekstu i reformni pokret, zbogstanovitih odno{aja i sa sredi{njomvladom u Beogradu i s hrvatskomzemaljskom vladom te podr{ke tiskavladaju}e Demokratske stranke,postao pogodan za napadne kaosvojevrstan eksponent antihrvatskepolitike.

(nastavit }e se)

br. 147, lipanj 2004. 43

PODLISTAK

Politi~kizatvorenik

naCD-ROM-u!

Prvih 12 godi{ta na{egmjese~nika objavljenoje i na CD-ROM-u. CDizdanje sadrì sve bro-jeve od 1 - 129 u PDF iHTML formatu te bro-jeve od 130 -141 uHTML formatu.

Dvostruki CD-ROM moète naru~iti u sredi{njici HDPZ-a, Voj-novi}eva 15 u Zagrebu, na telefone: 01 / 46 15 437, 46 15 438 ili namail: [email protected]

po cijeni od 140,00 kn.

44 br. 147, lipanj 2004.

UZ KNJIGU USPOMENA DON BALDAMLADO[EVI]A

U travnju ove godine, pod naslovom"Gospodin je bio moja snaga", u Du-brovniku je objavljena knjigauspomena don Balda Mlado{evi}a(ro|. 1922.). Kao nakladnici ove neve-like ali vrijedne publikacije (80 str.) po-javljuju se Biskupija dubrova~ka idubrova~ka podru`nica HDPZ-a. Uskladu s tim, uvodne su pripomenenapisali biskup dr. @elimir Pulji} iurednik te korektor knjige dr. AugustinFrani}, dugogodi{nji hrvatski politi~kiuznik i istaknuti suradnik ovogmjese~nika.

Osim saètaka na engleskome,njema~kom, {panjolskom i francuskomjeziku, u knjigu su uvr{tena i dvapriloga: Mlado{evi}ev "Kartonosu|enika" iz Kazneno-popravnogdoma Lepoglava, te presudaOkru`noga suda u Dubrovniku K-33/48od 22. lipnja 1948., kojom je don Baldoprogla{en krivim {to je u studenome1946. "vode}i brigu o imovini ilegalneorganizacije nazvane Kriàrska zajed-nica" poduzimao korake da se taimovina sa~uva "te na taj na~in poma-gao rad udruènja s fa{isti~kim cilje-vima", kao i radi toga {to je 17. travnja1948. na javnoj glavnoj raspravi izjavio"da su istra`ni organi Uprave dràvnebezbjednosti u toku jednog drugog is-tra`nog postupka (...) pravili na njemurepresalije i fa{isti~ke metode osim ric-inusa, kao i da ga je isljednik Mikulan-dra Ante maltretirao i u zapisniknapisao {to je htio, a on potpisao, jer daje bio maltretiran, te tako svjesno javnoiznosio laì i klevete s naro~itim ciljem,da izloì prezrenju organe narodnevlasti". Da u presudi nema valjanaobrazloènja niti navo|enja odnosnoocjene dokaza, suvi{no je i spominjati.Ali, to nije bila zapreka da za svako odopisanih "kaznenih djela" don Baldubude izre~eno po ~etiri godine tamnice,pa je progla{ena jedinstvena kazna utrajanju od sedam godina.

Potraga za Gunduli}evim grobom

Sredi{nji dio knjige ~ini opisMlado{evi}eva tamnovanja u KPD Le-poglava, s odlascima na neka drugapoznata radili{ta. No, nije manje vaànnjegov - makar saèt - opis nekihdoga|aja iz predratnoga Dubrovnika iKonavala. Piscu ovoga prikaza najdra-

gocjenijom ilustracijom hrvatsko-srpskih odnosa ~ini se podsje}anje nasrebrni lovorov vijenac kojega su du-brova~ki Srbi (ne samo pravoslavni,nego i Srbi-katolici) u Dubrova~komemuzeju poloìli na grob Ivana Gun-duli}a. Na vijencu je pisalo: "Srpskom

pesniku Jovanu Gunduli}u - Srpskopeva~ko dru{tvo Sloga". Tko je ~itaoMurvarovu raspravu "Na izvorimaneistina", zna da to nije bilo izoliranosvojatanje ovoga hrvatskog pjesnika.No, objavljivanje njegovih djela nasrpskome jeziku i pod naslovom "Raznadela Jefta Popovi}a" (Budim, 1827.)jedva da je drskije i neukusnije od vul-garne srpske propagande koju je {iriotada{nji ~asopis Dubrovnik, a koja se,uostalom, na posve sli~an na~in opeto-vala i u komunisti~koj Jugoslaviji (JorjoTadi} i dr.).

Naj{okantnija je zapravo hrvatskareakcija na postavljanje spomenutogavijenca: don Baldo opisuje kako je du-brova~ki ogranak Dru`be bra}e hrvat-skoga zmaja, u dogovoru s Biskupijom ifratrima, u sije~nju 1939. po~eo rasko-

pavati pod franjeva~ke crkve u Gradu.Htjelo se parirati srpskoj propagandikako je Gunduli} pokopan u Trebinju,posvjedo~iv{i tako svoju pripadnostsrpstvu. "Raskopalo se skoro do oltarasv. Antuna i ~ekale su se nove plo~e, jersu dotada{nje bile polomljene, a grobnije na|en. Me|utim, kada su odlu~ilipregledati {to je ispod stubi{ta premasakristiji, odvalili su jednu stepenicu is-pod koje se pojavila grobna plo~a sgrbom Gunduli}a. Pri otvaranju groba~lanovi civilne i crkvene stru~nekomisije prona{li su uz tri poloènaljudska kostrura i posebnu kutiju s po-dacima o pokopanima: Hic iacet inDomino Ioannes Francis Gondola cumduobus suis filiis. (Ovdje po~iva u Go-spodinu \ivo Frano Gunduli} sa svojadva sina). Veselju nije bilo kraja.Zvonila su zvona svih crkava, a ~itav jegrad bio oki}en hrvatskim zastavama..."

Treba li uop}e bolji opis tu`nogahrvatskog poloàja u Kraljevini Jugo-slaviji? Za{to da jedan narod na tajna~in slavi pronalazak posmrtnih osta-taka jednog pjesnika? Ima li jasnije pot-vrde da nam se htjelo zatrti ime ipro{lost, od potrebe za prekapanjemstoljetnih grobova u znamenitoj du-brova~koj crkvi ili od, recimo, uni{tenjapleterne ornamentike na zidovimacrkve sv. Spasa (IX. st.) u Vrhrici, na iz-voru rijeke Cetine? I kad nam se danasho}e nametnuti misao da je nacionalnaposebnost negacija slobode, ili da suznanost i kultura nadnacionalni inaddràvni, zar se ne treba upitati ko-liko toga nam je uni{teno i ukradenozato {to nismo imali vlastite dràve?Koliko je briljantnih umova ba~eno ujame ili pokopano u neobiljeène, us-putne grobove? Koliki su najljep{e go-dine proveli u tamnici, umjesto da radei stvaraju? Ili, ako se ba{ ho}e, zar bi se,primjerice, jedan Ivo Andri} "zave{tao"srpskoj knjièvnosti i kulturi, da suHrvati imali svoju dràvu i da su njemu,i sli~nim moralnim slabi}ima, mogli po-nuditi gra|ansku egzistenciju ili kakvusinekuricu na dràvnim jaslama?

Robija{, pa sve}enik

Progla{enje NDH u Dubrovniku iokolici do~ekano je s odu{evljenjem:"Veselju nije bilo kraja. Grad je bio savu hrvatskim zastavama." No, talijanska

OSVRTI I PRIKAZIOSVRTI I PRIKAZI

Pi{e:

Tomislav JONJI]

br. 147, lipanj 2004. 45

nazo~nost i talijan-sko-~etni~ka suradnja brzosu ugrozili prvotni zanos. Unovim su prilikama gospo-darske i prehrambenete{ko}e i{le na ruku pobun-jenicima protiv dràve. "KrozKonavle se {iri hajdu~ija -pi{e don Baldo - a redaju se ibrojne likvidacije ~estitihHrvata". [to se rat vi{eprimi~e kraju, to partizani bi-vaju objesniji i okrutniji.Povla~enjem hrvatsko-nje-ma~ke posade, dubrova~kopodru~je pada u partizanskeruke, a tada po~inju pokolji."Ubijanje tzv. neprijatelja poKonavlima, slanje uno-va~enih mladi}a na bunkereoko Boke Kotorske, likvida-cija mladih Konavljana i jo{dvojice drugih na Orsuli,plja~ka selja~kog truda - sveje to utjecalo na stvaranjetzv. '{kripara'".

U partizansko-komuni-sti~koj hajci na hrvatsko i ka-toli~ko, don Balda je, zarazliku od mnogih njegovihkolega, sre}om mimoi{lasmrt. No, nije uhi}enje. Prvi je putuhi}en 9. svibnja 1945. Sud za za{titunacionalne ~asti ga je proglasio krivim iosudio, ali je 19. kolovoza 1945. pomi-lovan. Drugi je put uhi}en 14. travnja1947., ali je nakon dvomjese~nog prit-

vora pu{ten zbog nedostatka dokaza.Tre}i put su po njega do{li 31. prosinca1947. Ovoga se puta nije spasio, negoje, kako je re~eno, 22. lipnja 1948.osu|en, a 3. srpnja otpravljen naizdràvanje kazne u KPD Lepoglava.

Odatle je vo|en na razli~itaradili{ta. Prvo je bilo na Go-lome otoku, kamo je 1. lipnja1949. dovedena skupina ro-bija{a da izgradi barake za nje-gove nove stanovnike, prista{erezolucije Informbiroa. Nakontoga su robija{i radili uLonjskome polju (logorGre|ani - Oku~ani), NovomuBeogradu (1949./50.), auto-cesti kod Sibinja i Gradi{ke, uFuìnama i u sisa~koj ~eli~ani.U uspomenama don Baldoopisuje te logore i radili{ta, kaoi mnoge uznike koji su u njimaprolijevali krv i znoj.

Izi{av{i s robije po istekukazne, on je ustrajao u ranijojodluci da postane sve}enikom,pa je 10. oùjka 1956. izare|en. Sve}eni~ku je slu`buobavljao u nizu konavoskihùpa. Zavr{avaju}i knjigu svo-jih uspom3ena, don Baldoposebno nagla{ava kako ni-kada nije po~eo mrziti i kakoje sve patnje prevladaouzdaju}i se u Gospodina i uuskrsnu}e hrvatske dràve:"Molim Gospodina da na{emu

hrvatskom narodu, u ovim te{kimvremenima udijeli milost i sloguisklju~uju}i svaku podijeljenost, da sekod svih probudi zajedni~ki ponos iosje}aj odgovornosti prema Bogu i po-vijesti".

PREDSTAVLJENA KNJIGADON BALDA MLADO[EVI]A

Na blagdan sv. Antuna, 13. lipnja, veliki brojKonavljana redovito sudjeluje u slavlju u Pridvorju.Tako je bilo i ove godine. nakon sv. mise s procesijom,te nastupa folklorne skupine mladeì, ove je godine ufranjeva~kom samostanu u Pridvorju, kojega su tije-kom velikosrpske agresije te{ko o{tetili i zapalilisrpsko-crnogorski napada~i, predstavljena nedavnoobjavljena knjiga don Balda Mlado{evi}a "Gospodinje bio moja snaga". Voditelj predstavljanja knjige fraMarijan Zlove~era, koji je predvodio i misu i propo-vijedao, iskoristio je prigodu da nazo~ni puk pozovena borbu protiv bijele smrti i za nova sve}eni~kazvanja.

Knjigu su predstavili dr. Stijepo Obad, umirovljenisveu~ili{ni profesor iz zadra, rodom ina~e iz Konavala,dr. Augustin Frani}, predsjednik dubrova~ke po-

dru`nice HDPZ-a i ujedno urednik knjige, te samautor.

Obojica predstavlja~a pozabavili su se ne samoknjigom nego i sudbinom autora, kroz koju se ogledasudbina hrvatskog naroda. Dr. Frani} je posebno opi-sao nepravednu osudu, montirani proces, te robija{kepatnje i rad na brojnim radili{tioma, napose naLonjskom polju i u izolaciji Kazneno-popravnog domaLepoglava. Dr. Obad je don Baldov slu~aj obradio ukontekstu konavoskih prilika, napose isti~u}i kako bimlade` i danas pred o~ima trebala uvijek imati ~vrstidon Baldov kriàrski stav.

Nazo~nima se na kraju u ime dubrova~kog biskupadr. @elimira Pulji}a obratio konavoski dekan don @el-jko Kova~evi}, a autoru i predstavlja~ima se u imeop}ine Konavle, koja je znatno pomogla objavljivanjeknjige, zahvalio i na~elnik Luka Korda.

OSVRTI I PRIKAZIOSVRTI I PRIKAZI

46 br. 147, lipanj 2004.

ILIJA PAVKOVI](1914. – 2004.)

Ovih nas je dana napustio i preselio se u vje~nost velikan, hrvatski domo-ljub, Posu{jak, Ilija Pavkovi}, rodom iz Rakitna. Nakon devedeset godinaborbe za hrvatski narod i hrvatsku dràvu, {to svjedo~e policijski i sudskidokumenti, kao i njegovi kolege suborci iz vojske i supatnici iz zatvora. Ve}1933. vezao se u hrvatski pokret borbe za hrvatsku dràvu u Dubrovniku.Nakon povratka u rodno Rakitno razvio je ponosno hrvatsku zastavu ipronio je po selu, ali su ga àndari odmah uhitili, zavezali mu ruke i tako gavodili kroz selo uz psovke i izrugivanja.

U doba stvaranja i obrane hrvatske dràve, po~etkom 1942. Ilija odlazikao dragovoljac u vojsku, koju je sluìo do konca 1945. Vojsku je sluìo upostrojbama bojne Maksa Luburi}a. Rat je zavr{io kao i mnogi drugi naBleiburgu. Nakon predaje i povratka u Domovinu, i{ao je od logora do lo-gora preko Zagreba, Virovitice, Bosanskoga Broda i Mostara s ostalimzarobljenicima. Iz mostarske ]elovine izi{ao je na slobodu, ali na kratko.Ve} 1951. osu|en je u Okru`nom sudu u Bjelovaru na pet godina strogogazatvora i dvije godine gubitka gra|anskih prava. Posu{ka ga je OZN-auhitila u Rakitnu. Kaznu je izdràvao u Lepoglavi s pok. kardinalom Alo-jzijem Stepincem kojega je ponekada i susretao.

Iz svih zatvorskih dokumenata koji su dostupni, vidljivo je da pok. Ilija ni-kada nije "revidirao stav" i kaznu je izdrào do posljednjega dana. U poli-cijskom dossieru o Iliji se kaè: "Vladanja i pona{anja je vrlo slaboga, svojepretpostavljene ne po{tuje, izbjegava od njih zadatke, nema pravilnoga od-nosa prema njima, podcjenjuje ih i ismijava. U kulturno-prosvjetnom radune u~estvuje, zdravstveno stanje dobro, kazna na istoga nije djelovala. Smrtfa{izmu - sloboda narodu. Upravnik: Vuko Glu{ica."

Pogreb pok. Ilije na Pavkovi}a groblju u Rakitnu predvodio je posu{kiùpni vikar fra Stipe Markovi}. Od njega se oprostio rije~ima: "Kod po-hoda Iliji prije Uskrsa pri~ao mi je o svojim ìvotnim putovima i neda}ama,progonima i robijama. Spomenuo mi je kako je jedno vrijeme bio u zatvorubio u zatvoru s blaènim zagreba~kim nadbiskupom Alojzijem Stepincem.Nadam se da }e se ponovno sresti, ovaj puta na boljem mjestu – u vje~nosti.Pok. Ilija svoj je ìvotni put usmjerio k Bogu, pa se nadamo da je do{ao ksvomu cilju."

Brate Ilija, neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si se cijeli ìvot borio.

dipl. ing. @elimir Crnogorac,predsjednik HDPZ-a Hercegovina

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

U SPOMEN

ANGELA ÛBAKOVI]

ro|ena 1. 1. 1929. umrla 19. 5. 2004.Laka joj bila hrvatska zemlja!

HDPZ Podru`nicaSisa~ko-Moslava~ka

U SPOMEN

IVAN RADOÂJ

preminuo 3. lipnja 2004.u 76. godini

Laka mu bila hrvatska zemlja!HDPZ Podru`nicaSisa~ko-Moslava~ka

U SPOMEN

NIKOLAL PELEGRIN

preminuo 9. 6. 2004. u 78. godiniLaka mu bila hrvatska zemlja!

HDPZ Podru`nicaSisa~ko-Moslava~ka

U SPOMEN

VELJKO PETRIÎ]


U SPOMEN

LUCIJA SVATO[ ro|. RUPÎ]

preminula 5. 6. 2004. u 76. godiniLaka joj bila hrvatska zemlja!

U SPOMEN

IVAN GRGOKOVI]


U SPOMEN LUCIJI SVATO[U utorak, 8.lipnja 2004. ispratili smo u krilo hrvatske zemlje dragu i

samoprijegornu suprugu Vinka Svato{a, g|u Luciju Svato{. Ode Lu-cija u krilo Gospodinu!

Bolest joj je skr{ila tijelo, ali oja~ala duh, koji se kroz ~itav njezinpatni~ki ìvot ène obiljeènoga biv{eg hrvatskog ~asnika, poniènog,jedva preìvjelog kri`noputa{a i dugogodi{njeg robija{a, odavno~eli~io u vjeri, nadi i ljubavi.

Titraj sre}e osje}ao se uz zipku dijeteta ili u ti{ini crkve uz oltar Kris-tova tijela. Kako je ìvot ove obitelji bio oslonjen na vjeru, uzor upatnjama ìvota bio im je Krist patnik. To je, kao posebnu vrijednost,prepoznala i sredina u kojoj su ìvjeli. Stoga su Luciju na po~inak do“dana uskrsnu}a mrtvih”, uz brojnu obitelj i rodbinu, ispratili i brojniprijatelji. Nad otvorenim grobom, za Lucijinu veliku ljubav i potporukoju je pruàla suprugu robija{u i ~lanu HDPZ-a, zahvalila joj je KajaPerekovi}.

(K. P.)

br. 147, lipanj 2004. 47

IN THIS ISSUEThe Greater Serbian Chetniks and

Yugoslav Communist partisans killed,during and immediately after the Sec-ond World War, more than six hun-dred Catholic priests, monks andnuns. They also killed many Muslimreligious servants, Evangelical priestsand priests of the Croatian OrthodoxChurch, which was established in1942. Hundreds of priests and monkswere sentenced, after the war, to longimprisonments, and many were forcedto seek refuge abroad. Thus thechurches and religious congregationsshared the destiny of the Croatianpeople. About that speaks the Memo-randum of Croatian priests, which wasin 1954 handed to the then Presidentof the United States of America,Dwight Eisenhower, by CroatianCatholic priests in emigration.

Recalling that significant, but notvery well-known event, Dr. AugustinFrani} presents in this issue the fulltext of the Memorandum. It repre-sents the summary of the nationalhistory and the request addressed tothe democratic West to stop support-ing the Communist dictator JosipBroz Tito and the Yugoslav state cre-ated in violence. As many times be-fore, the West totally neglected, forits self-serving purpose, the pro-claimed right of the nation to self-determination, just as it ignored thelack of democracy and human rightsin Yugoslavia. Croats, Macedonians,Albanians and others became victimsof the sad fact that the CommunistYugoslavia became a strategic ally ofthe so-called democratic West.

The Memorandum of Croatianpriests changed nothing. But, never-theless, it is a valuable documentabout the aspiration of the Croatiannation to be free and live in an inde-pendent state. The fact that theMemorandum was signed by morethan 150 Croatian priests and that itwas accepted wholeheartedly andwithout any reservations by the partof the Croatian nation, which wasable to express their opinion, the po-

litical emigration, shows that Croatsnever accepted the Yugoslav stateand the Communist ideology.

Dr. Frani} included in the textsome parts of the Memorandum,manifestos and conclusions if theBishop Conference during and afterthe war, but also presented some po-lice materials. The Yugoslav politicalpolice saw in this document a fierceattack against the reputation andwholeness of Yugoslavia, and at-tempted to neutralise the signatories,and arrest and trial their collabora-tors and like-minded persons in thehomeland.

* * *

Tomislav Jonji}, the editor-in-chief, gives a review of a book writtenby Father Baldo Mlado{evi}, a priestfrom southern Croatia and long-timepolitical prisoner. He was arrested onthree occasions, and in 1948 he wassentenced based on the accusationthat he had been hiding from theCommunist authorities the materialsand property of a religious youth or-ganisation. He was sentenced tothree more years of imprisonmentbecause of the statement that he hadbeen mistreated during the investiga-

tion. Beside the description of thetrial and a number of valuable dataabout his sentence serving, the editor

especially points out a fact from Fa-ther Baldo’s young days, which illus-trates the position of Croats in theKingdom of Yugoslavia. Encouragedby the Greater Serbian regime, Ser-bian intellectuals were spreading thetheory that Dubrovnik was in fact aSerbian city. In that context, IvanGunduli}, a Croatian poet(1589-1638), was proclaimed a Ser-bian poet and, as they added, he hadconfirmed his Serb origin by selectingTrebinje, a predominantly Orthodoxtown, for his burial. On the eve of theSecond World War, Croatian associa-tions in Dubrovnik started diggingthe floor of the mediaeval FranciscanChurch in Dubrovnik in search forGunduli}’s grave. When the gravewas finally found, celebrationsstarted in Dubrovnik; the city wasadorned with Croatian flags. Theneed to prove in that way the nation-ality of the poet who had died longago, as well as the manner in whichthe evidence found was celebrated,clearly shows what the national rela-tions and the social situation in theKingdom of Yugoslavia were like.

SA@ETAK

Mediaeval Biha}

IN DIESEM HEFTGroßserbische Tschetniks und jugo-

slawische kommunistische Partisanenbrachten während des Zweiten Welt-krieges und unmittelbar danach mehrals sechshundert katholische Priester,Ordensbrueder und Ordenschwesterum, sowie eine grössere Anzahl isla-mischer Glaubensdiener, evangelischePriester und Priester der KroatischenOrthodoxenkirche, die 1942 gegründetwurde. Mehrere Hundert von Priesternund Ordensbruedern wurden nachdem Kriege zu hohen Freiheitsstrafenverurteilt, während eine Großzahl zurEmigration gezwungen wurde. DieKirchen bzw. Glaubensgemeinschaftenteilten auf diese Weise das gleicheSchicksal wie das kroatische Volk.Darüber spricht das Memorandumkroatischer Priester, das 1954 vonkroatischen katholischen Priestern inder Emigration, dem damaligen Präsi-denten der Vereinigten Staaten vonAmerika, Dwight Eisenhower, über-reicht wurde.

Zur Erinnerung an dieses wichtige,jedoch wenig bekannten Ereignisses,bereitet Dr. Augustin Frani} in diesemHeft den vollständigen Text desMemorandums vor. Es stellt eineKurzfassung der nationalenGeschichte dar und zugleich eine Auf-forderung an den demokratischenWesten, die Unterstützung an denkommunistischen Diktator Josip BrozTito und den mit Gewalt geschaffenenjugoslawischen Staat zu beenden.Wieso viele Male zuvor, vergass der Wes-ten seiner Interessen wegen völlig dasproklamierte Recht der Völker aufSelbstständigkeit und ignorierte dasFehlen an Demokratie und Men-schenrechte in Jugoslawien. Kroaten,Mazedonier, Albaner und anderewurden zum Opfer der traurigen Tat-sache, dass das kommunistische Jugo-slawien strategischer Verbündeter dessogenannten demokratischen Wes-tens wurde.

Das Memorandum kroatischerPriester änderte daran nichts. Un-abhängig davon stellt es ein wertvollesDokument dar, wonach das kroatischeVolk nach Freiheit und staatlicher Un-abhängigkeit verlangte. Der Umstand,dass das Memorandum mehr als 150

kroatische Priester unterschrieben ha-ben und dass es mit Begeisterung undohne jegliche Vorbehalte von dem Teildes kroatischen Volkes, das sich über-haupt entscheiden konnte und das war

die politische Emigration, angenom-men wurde, zeigt, dass die Kroatenden jugoslawischen Staat und diekommunistische Ideologie nie ange-nommen hatten.

Dr. Frani} integriert in seinem Textauch verbündende Teile des Memo-randums, Erklärungen undBeschlüsse der Bischofskonferenzenwährend des Krieges und danachsowohl auch polizeiliche Unterlagen.Die jugoslawische politische Führungbezeichnete das Erscheinen diesesMemorandums als einen starkenSchlag auf das Ansehen und die Ein-heit Jugoslawiens und nahm Schrittevor die Unterzeichner zu neutralis-ieren, deren Mitarbeiter undGleichgesinnte in Kroatien zu verhaf-ten und zu verurteilen.

* * *Chefredakteur Tomislav Jonji}

veröffentlicht eine Anschauung desBuches von don Baldo Mlado{evi},einem Priester aus Südkroatien undlangjährigem politischen Häftling. Erwurde drei Mal verhaftet und 1948 un-ter der Anklage, dass er Unterlagenund Eigentum einer katholischerJugendorganisation versteckt hätte,auch verurteilt. Zusätzlich bekam er

noch drei Jahre Haft, weil er demGericht erklärte, dass er während derUntersuchung mißhandelt worden ist.Ausser der Beschreibung des Pro-zesses und einer Reihe von wertvollen

Angaben über Haftbedingungen,weist der Rezensent auf eine Angabeaus don Baldo´s Jugend hin, die dieLage der Kroaten im KönigreichJugoslawien illustriert. Unterstütztvom großserbischen Regime, brachtenserbische Intelektuelle die These Du-brovnik waere serbisch. In diesem Zu-sammenhang haben sie denkroatischen Dichter Ivan Gunduli}(1589 – 1638) als serbisch erklärt, da-zugebend, dass er sein Serbentumdurch Bestimmung seiner Bestattung,in einem orthodoxem Städtchen Tre-binje, bestätigt hätte. Vor demZweiten Weltkrieg nahmen kroatischeVereine Dubrovniks in der wertvollenFranziskanerkirche in DubrovnikAusgrabungen vor, auf der Suche nachGunduli}s Grab. Als sie es tatsächlichfanden, brach in Dubrovnik einegroße Feier aus und die Stadt wurdemit kroatischen Fahnen beschmückt.Die Not, dass die Zugehörigkeit eineslaengst verstorbenen Dichters aufdiese Art bewiesen werden mussteund auch die Art des Feierns, spre-chen deutig von nationalen Beziehun-gen und gesellschaftlichenVerhältnissen im Königreich Jugo-slawien.

48 br. 147, lipanj 2004.

SA@ETAK

Zagreb Ende des XVII. Jh.

glasilo hrvatskog druŠtva politi^kih zatvorenika …

Documents