66

2. OSNOVNI GRAFIKI MATERIJALI - GRAFIKE BOJE

67

1. UVOD Svaka tehnika tiska je zapravo vrlo kompleksan proces koji za tisak koristi razliite strojeve po konstrukciji, brzini tiska i tiskovnoj formi. Kao osnovni materijal za tisak grafikih proizvoda koriste se razliite tiskovne podloge i odgovarajue im grafike, odnosno tiskarske boje. Cilj izrade odnosno krajnji rezultata tiska i dorade je to vjernije reoroducirati dizajnerski uradak u odgovarajui grafiki proizvod. Razliiti tiskovni procesi, tiskovne podloga te brzine tiska uvjetuju uporabu tiskarskih boja razliitih svojstava koja odgovaraju konkretnoj tiskarskoj tehnici i tiskovnoj podlozi. Sastav komponenata boja varira, ovisno o vrsti tiska. Razliite boje po svom sastavu i karakteristikama upotrebljavaju se za offset tehniku tiska, visoki tisak, duboki tisak, fleksografski tisak ili sitotisak. Ove osnovne tehnike tiska, imaju dvije svoje inaice a to su tisak na arke ili rotacioni tisak odnosno tisak iz role. Tehnike tiska se takoer razlikuju po mehanizmu suenja: suenje boje pri odgovarajuoj radnoj temperaturi prostora, prisilnom suenju, UV zraenjem, IR zraenjem ili snopom elektrona. Boje su esto formulirane za specijalne namjene pa posjeduju specijalna svojstva kao na primjer: otpornost na razliita povrinska oteenja kod sloivih i nesloivih kutija i ambalae uope, otpornost na izbljeivanje pri izloenom danjem svjetlu i atmosferilijama plakati svih vrsta i veliina, te netoksinost kao uvjet za prehrambenu ambalau, ambalau za ljekove i ambalau za djeje igrake. Nain na koji e se tiskarska boja ponaati u procesu tiska, kakva e joj biti konzistencija (viskoznost, ljepljivost, tenost...), hoe li prilikom otiskivanja boja dobro i brzo prijanjati na tiskovnu podlogu, kakva e biti jaina obojenja te kakvo e biti njezino suenje, hoe li se boja praiti ili moda upati papir? Na sva napred spomenuta pitanja odgovor ovisi uglavnom, o kemijskom sastavu i vrsti pigmenta, punila, veziva, otapala, smole i raznih dodataka kao osnovnih komponenata za formuliranje tiskarskih boja. U daljnem teksat e se opisati temeljni procesi i komponente za izradu tiskarskih boja: pigmenti, punila, veziva, suila, otapala, smole i razliiti dodaci bojama. Navest e se osnovna svojstva tiskarskih boja, pogodnosti boja za pojedine tehnike konvencionalnog tiska te mehanizmi suenja tiskarksih boja na razliitim tiskovnim podlogama, o emu zapravo ovisi krajnji rezultat a to je kvalitetno otisnut i doraen grafiki proizvod.

68

Neophodno je potrebno da dizajneri i svi sudionici u procesu izrade grafikog proizvoda poznaju zahtjev krajnjeg proizvoda obzirom na temperaturu, svjetlo i slino, odnos i kompatibilnost tehnike tiska, tiskovne podloge i grafike boje u ciju izrade kvalitetnog grafikog proizvoda po zamisli grafikog dizajnera. 2. TEORIJA BOJA 2.1. BOJA Boja je subjektivan psihofiziki doivljaj ili subjektivan osjet. Taj osjet u oku nastaje kao posljedica djelovanja elektromagnetskog zraenja koje izaziva fizikalni podraaj ili stimulus. Isti fizikalni podraaji (stimiulusi) mogu izazvati razliite osjete boja kod razliitih ljudi odnosno isti spektralni sastav svjetla kod razliitih uvjeta promatranja izazvat e razliite osjete kod istog promatraa.

Rije boja openito podrazumijeva dva pojma:

1. Prvi je pojam apstraktne naravi, te izraava optiki osjeaj koji dijeluje na ovjeka, kad vidi neku obojenu tvar. Taj osjeaj izraava se rijeima koje opisuju boju: uto, zeleno, plavo, crveno...

2. Drugi pojam boje je materijalne naravi te oznaava samu tvar kao nositelja boje, a iskazujemo ga nazivom pojedinih boja: kromovo utilo, cinober, ultramarin, milory plava i slino. Ovaj pojam ne smije se zamijeniti s esto upotrebljavanim izrazom pigment, koji zapravo oznaava samo obojene tvari netopive u vodi.

Ljudsko oko osjetljivo je samo na "vidljivo" svjetlo zapravo elektromagnetske valove duljine od oko = 380-760 nm. Ovisno o valnoj duljini zraenja koja e razliito podraivati receptore u oku, dobiva se doivljaj odreene boje. U oku postoje 3 vrste receptora koji imaju razliite maksimalne osjetljivosti u 3 spektralna podruja: plavom, zelenom i crvenom. Ako u oko dospije plavo svjetlo biti e pobueni receptori za plavo te e se izazvane promjene ivcima prenijeti do mozga i doivjet emo plavu boju. Ukoliko u oko dospiju sve 3 boje svjetla plava, zelena i crvena pobudit e se sve 3 vrste receptora i doivjet emo bijelu boju, ako su boje veeg intenziteta, ili crnu boju ako su boje manjeg intenziteta. Ljudsko oko moe razlikovati u vidljivom spektru oko 160 razliitih nijansi boja. Najvea osjetljivost oka je kod veeg intenziteta osvijetljenja kao uz dnevno svjetlo kada su pobueni tapii i unjii kod valne duljine od 555 nm. Dok je kod manjeg intenziteta osvijetljenja, kada su pobueni samo tapii, najvea osjetljivost oka je kod valne duljine od 500 nm.

69

SLIKA 1. VIDLJIVI DIO SPEKTRA

Ljudsko oko zahvaljujui grai omoguava osjet vida i osjet boja. Ovi osjeti nastaju u jednoj od ovojnica oka - mrenici. U njoj se nalaze dvije vrste fotoosjetljivih stanica, tapii i unjii, koji su ivcima povezani s mozgom. tapii promjera 2 m, kojih ima vrlo veliki broj, osjetljivi su na male intenzitete rasvjete od 0,2 luksa i omoguavaju osjet akromatinih - "nearenih" boja.

unjii su osjetljivi uz vee intenzitete rasvjete od 30 luksa i omoguavaju osjet arenih boja. U ovim fotoosjetljivim stanicama nalaze se fotoaktivne tvari koje se pod utjecajem svjetla kemijski mijenjaju i te se promjene ivcima prenose do mozga.

Osjet boje prema teoriji mogu je zato to u oku postoje tri vrste receptora. Ti receptori (fotoosjetljive stanice) imaju razliite maksimalne osjetljivosti u tri spektralna podruja: plavom, zelenom i crvenom.

Osjet boje ukratko moe se objasniti na sljedei nain. Ako u oko dospije plavo svjetlo onda e biti pobueni receptori za plavo, dobivene promjene prenijet e se ivcima do mozga, pa emo doivjeti plavu boju. Ako pak u oko dospiju sve tri osnovne boje svjetlosti, plava, zelena, i crvena i to veeg intenziteta, pobudit e se sva tri receptora, pa emo doivjeti bijelu boju - odnosno crnu, ako su intenziteti osnovnih boja bili mali.

2.2. Psihofizike karakteristike boje

arene boje osim valne duljine karakteriziraju i tri svojstva:

1. Ton boje ili tonalnost boje je kvaliteta arene boje odreena valnom duljinom zraka svjetlosti, koje u oku izazivaju osjet te boje. Odnosno, to je kvalitetno svojstvo kojim se neka arena boja razlikuje od sive boje. Ton boje oznaava vrstu boje odnosno boju samu po sebi.

2. Stupanj zasienja ili koliina bijelog (saturacija) je mjera za zasienost boje ili istou boje. Stupanj zasienosti govori o odsutnosti bijele boje u nekoj arenoj boji. Mali stupanj zasienja kae da je boja blijeda.

70

3. Stupanj tamnoe, svjetloa ili luminancija je sadraj crne boje u nekoj arenoj boji. Stupanj tamnoe kod ega crno daje najvei stupanj tamnoe, ton boje je jednak nuli. Boja odreena sa tri karakteristike tonom, svjetlinom i zasienjem moe se opisati u dijagramu boja s 3 koordinate odnosno u cilindrinom koordinatnom sustavu. - Ton predstavlja veliinu kuta , a ona je odreena udaljenou radijusa vektora od polarne osi. - Zasienje predstavlja udaljenost boje na radijusu vektora od akromatske osi. to je udaljenost boje od akromatske osi vea, vee je i zasienje boje. - Svjetlina boje je udaljenost okomite projekcije toke B na vertikalnoj osi od toke 0 koja je ishodite sustava i predstavlja crnu boju. Boja odreena sa navedenih trima karakteristikama tonom, svjetlinom i zasienjem moe se opisati u dijagramu boja s 3 koordinate odnosno u cilindrinom koordinatnom sustavu.

Slika 1. Cilindrini koordinatni sustav

71

SLIKA 2. CILINDRINI KOORDINATNI SUSTAV

Na psihofizike karakteristike boja nadovezuju se fizikalne veliine: - Ton boje predstavlja dominantnu valnu duljinu. - Zasienje predstavlja istou pobude (). - Svjetlina predstavlja fizikalnu veliinu luminacije. Ton i zasienje ine kromatinost boje. 2.3. IZVORI I VRSTE SVJETLOSTI Svjetlo nastaje u izvorima svjetlosti koji mogu biti izravni (primarni) i neizravni (sekundarni). Izravni izvori emitiraju svjetlo odnosno emitiraju zraenje isijavanjem a mogu biti: - prirodni izvori: svjetlost sunca - umjetni izvori: arulje, svjea... Iz ovih izvora svjetlost izravno dolazi u nae oko. Za razliku od njih neizravni izvori su prenosioci energije zraenja i to su skoro sva tijela u prirodi. Tijela e prenositi primljenu energiju svjetla apsorpcijom, refleksijom i transmisijom. Izravni izvori svjetlosti najee emitiraju polikromatsku svjetlost koja je sastavljenja od kontinuiranog niza boja ije je zraenje izmeu 380 i 760 nm. Takvu bijelu svjetlost ako je naprimjer izvor sunce, moemo rastaviti pomou optike prizme na monokromatsko svjetlo odreenih valnih duljina. Ukoliko su povoljni uvjeti moemo razaznati velik niz (spektar) boja. Osjet ljubiaste boje daje zraanje valne duljine = 390 do 450 nm, plave = 450 do 500 nm, zelene = 500 do 570 nm, ute = 570 do 600 nm, naranaste = 600 do 620 nm i crvene = 620 do 760 nm.

72

Slika 3. Optika prizma

Osim od izravnih izvora do naeg oka dolazi i svjetlost iz neizravnih izvora odnosno svih tijela iz nae okoline. Pri tome e ta tijela reflektirati, apsorbirati ili prenosti primljenu energiju zraenja. Upravo o toj refleksiji, apsorpciji ili transmisiji ovisi boja tijela. Prilikom refleksije ili transmisije svjetlosti tijelo e uvijek dio primljene svjetlosti apsorbirati tako da e boja tijela ovisiti o apsorpcijskim svojstvima njegove povrine. Bijela povrina u jednakoj mjeri reflektira sva valna podruja bijele svjetlosti, dok crna povrina potpuno apsorbira takvu svjetlost, siva povrina e djelomino, ali u jednakoj mjeri reflektirati sva valna podruja bijele svjetlosti. Bijela, crna i siva boja zavise o stupnju osvjetljenosti zapravo o sposobnosti povrine da slabije ili jae apsorbira sva valna podruja bijele svjetlosti. Te boje nemaju svoje karakteristino valno podruje, pa se zato ne smatraju pravim (kromatskim) ve akromatskim ili neutralnim bojama. Pravom kromatskom bojom biti e obojeno neko tijelo ukoliko ono pokazuje selektivnu apsorpciju odnosno ako njegova povrina apsorbira samo odreena valna podruja bijele svjetlosti. Boja koju e ta povrina tijela imati odnosno reflektirati je komplementarna apsorbiranoj boji. Moemo konstatiratida e tijelo imati utu boju ako ga osvjetlimo bijelom svjetlosti. Ono najjae apsorbira ljubiasto plavi dio spektra ( = 450 nm), a najjae reflektira zraenje koje odgovara utom dijelu spektra ( = 580 nm). Ako je tijelo transparentno ono e prenositi primljenu energiju zraenja.

73

Slika. 4. Karakteristike boja

2.4. MIJEANJE BOJA Svaka boja nastaje mjeanjem 3 osnovne primarne boje: crvene, zelene i plave. Boje nastale mjeanjem su uvijek manje zasiene od boja od kojih su nastale. Dva su osnovna naina mijeanja boja: aditivno i suptraktivno mijeanje. Aditivno mjeanje boja, aditivna sinteza, nastaje mijeanjem obojenih svjetal plavog, zelenog i crvenog, a koja se dobiju proputanjem bijelog svjetla kroz filtre tih boja. Ako tu obojenu svjetlost dovedemo na bijeli ekran na njemu se stvaraju novi podraaji koji u oku izazivaju podraaj boja dobiven aditivnom sintezom. Mijeanjem tih boja nastaju sljedee boje:

plavo + zeleno = plavozelena (cijan) plavo + crveno = purpurna (magenta) zeleno + crveno = uta

Totalnom aditivnom sintezom nastaje bijela boja. Aditivna sinteza koristi se u TV i kolor monitorima.

74

Slika 5. Aditivna sinteza

Supraktivno mijeanje boja, suptraktivna sinteza nastaje tako da se bijelom svjetlu pomou filtara oduzimaju pojedini dijelovi spektra. - Pomou utog filtra svjetlu se oduzima plava komponenta i nastaje uta boja. - Pomou purpurnog filtra svjetlu se oduzima zelena komponenta i nastaje purpurna boja (magenta). - Pomou plavozelenog filtra svjetlu se oduzima crvena komponenta i nastaje plavozelena boja (cijan). Totalnom suptraktivnom sintezom nastaje crna boja. Cijan, magenta i uta su osnovne boje za kolor repro-fotografiju i viebojni tisak u cjelini. Pigmenti u bojilima za tisak su manje isti od bojila za kolor fotografiju. Zato se u praksi odnosno u tisku gotovo nikad ne moe postii ista crna boja totalnom suptraktivnom sintezom. Obino se u tisku dobiva izrazito tamno smea boja gdje uglavnom fali dubina boje. Zato se u procesu separacij boja za tisak i u samom tisku kao etvrta boja koristi crna boja u kombinaciji sa ostale tri. Uporabom crne boje se dobiva u tisku vei kontrast, bolje se istiu detalji i ie su sjene a ujedno se i smanjuju koliine utroenih skupih arenih boja u tamnijim tonovima kolorne reprodukcije, a to znatno utjee na smanjenje utroka boje odnosno trokova u procesu tiska i izrade grafikog proizvoda.

75

Slika 6. Suptraktivna sinteza

3. GRAFIKE BOJE

Grafike boje, za razliku od svih ostalih boja, prenose se na tiskovne podloge iskljuivo pomou tiskarskih strojeva.

Glavna funkcija tiskarske boje je da odrazi kontrast to bolje uoljiv od podloge, a primjetljiv u svim svojim detaljima (raster tokica) koji zajedno daju cjelinu reprodukcije. Grafike, odnosno tiskarske boje su sloeni koloidni ili molekularni disperzni sustavi, koji se sastoje od:

- pigmenata ili bojila - punila (pomonog pigmenta) - veziva (izradjena na bazi umjetnih smola i mineralnih i vegetativnih ulja) - smola - otapala (hlapive organske tekuine) ili vode - voskova - suila (sikativa) - razliitih dodataka (aditiva...)

Optimalnom kombinacijom, formuliranjem, navedenih komponenata dobivaju se boje koje su svojim sastavom te fizikalnim i kemijskim osobinama prikladne za tisak odreenom tiskarskom tehnikom na odabranu tiskovnu podlogu uz poznatu brzinu tiska. Pogodnost boje za tisak s obzirom na tehniku tiska, konstrukciju i brzinu tiskarskog stroja, vrstu tiskovne forme, kvalitetu tiskovne podloge te ostalih faktora u procesu tiska, uvjetovana je svojstvima boje. Neka od vanijih svojstava su: konzistencija, viskoznost, ljepljivost, teljivost, hlapljivost, suivost, sposobnost moenja, pokritnost i izdanost.

76

Tiskarske boje se prema konzistenciji dijele na pastozne (guste) i tekue (fluidne, rijetke) boje. Prema tehnikama tiska dijele se na boje za konvencionalne tehnike tiska i bojila za digitalne tehnike tiska. Nadalje dijele se prema krajnjoj upotebi (za novine revije i asopise, za knjige, za ambalau, za plakate, vrijedonosnice, tapete itd.) te prema nainu suenja (absorpcija, isparavanje otapala ukljuujui i ulja (heatset), oksidacija, polimerizacija, UV,IR.)

Svaka tiskovna forma bez obzita na tehniku tiska, sastavljena je od tiskovnih elemenata i slobodnih povrina. Nanos boje na tiskovne elemente je samo nekoliko mikrona i zavisi o tehnici tiska i tiskovnoj podlozi, a kree se od priblino 2 do 60 mikrona. Openito, moemo rei da su debljine filma otisnute boje na papirne ili kartonske tiskovne podloge za odreene tiskarske tehnike sljedee:

- offset ~ 2 - 3 mikrona

- visoki tisak ~ 3 - 4 mikrona

- duboki tisak ~ 12 mikrona

- sitotisak ~ 20 - 60 mikrona

Grafike boje kao to je ve reeno razlikuju se po svojim fizikalno-kemijskim svojstvima zavisno o tehnici tiska i tiskovnoj podlozi. Uloga boje je da sliku i tekst sa tiskovne forme prenese na tiskovnu podlogu sa to je mogue manje gubitaka u informaciji. Put koji kod tog prijenosa prelazi boja moe biti razliit po svojoj duljini.

S tog gledita postoje dvije vrste grafikih boja:

a) Grafike boje koje prelaze dugi put od bojanika do otiska (visoki tisak, offsetni tisak). Za ove tehnike tiska mogu se koristiti boje koje u svom sastavu nemaju otapala koja brzo isparavaju. Boja ne smije suiti u bojaniku, na valjcima za razribavanje boje, niti na tiskovnoj formi u procesu tiska, ve samo na tiskovnoj podlozi. To su boje slabe temosti odnosno relativno velike konzistencije, pastozne odnosno guste boje.

b) Grafike boje koje prelaze kratak put od bojanika do tiskovne podloge (duboki tisak, flexsotisak, sitotisak). Za ove tehnike tiska koriste se otapala koja brzo isparavaju. Boje su male konzistencije, fluidne odnosno rijetke boje.

Prema fizikalnim svojstvima, grafike boje djelimo prema:

1. Konzistenciji, tenosti:

a) tekue boje

b) boje slabog teenja

77

2. pokrivnosti :

a) transparentne boje

b) pokrivne boje

3. suenju:

a) brzosuive boje

b) polusuive boje

c) nesuive boje

Kvaliteta otiska bitno ovisi o suenju boje na tiskovnoj podlogi. Boja u pravilu nesmije suiti na valjcima stroja i tiskovnoj formi, prije nego to se otisne na tiskovnu podlogu. Prava brzina suenja je faktor kvalitete i ekonominosti, zato treba naglasiti: neophodno je potrebno formulirati razliite boje po njihovim svojstvima za razliite tiskarske tehnike, brzine strojeva i tiskovne podloge, odnosno grafike proizvode.

Grafike boje i lakovi dijele se u sedam osnovnih skupina:

1. Boje za visoki tisak

2. Boje za offst ili ravni tisak

3. Boje za duboki tisak

4. Boje za sitotisak, propusni tisak

5. Boje za flexsotisak

6. Bronce, metalne boje

7. Uvjetno nevidljive boje (UV i IR)

8. Grafiki lakovi

- Boje za visoki tisak otiskuju se s izboenih tiskovnih povrina. Ove boje sastoje se od pigmenata dispergiranih u vezivima od sintetskih smola otopljenim u vegetabilnim uljima. Obino sue oksipolimerizacijom. Ove boje su "duge" i imaju relativno veliku ljepljivost. U reolokim terminima moe se rei da imaju srednje plastini viskozitet i relativno nisku granicu teenja.

- Offsetne boje otiskuju se s "ravne " povrine. Spadaju u "duge" boje sa velikom ljepljivosti. Boje imaju visoku granicu teenja. Pigmenti i veziva za offsetne boje moraju biti otporni prema vodi.

78

- Boje za duboki tisak otiskuju se iz udubljenih tiskovnih povrina (lonia). Boje imaju kratak put od bojanika do otiska. Suenje se bazira na penetraciji boje i ishlapljivanju otapala. Otisnute na neupojne tiskovne podloge sue iskljuivo ishlapljivanjem otapala. Ove boje su malog viskoziteta odnosmo tene, rijetke. Pigmenti za ove boje su malih specifinih teina a dispergirani u rijetkim vezivima (smola i otapalo).

- Boje za sitotisak otiskuju se na tiskovnu podlogu protiskivanjem kroz otvore na mreici koja je nositelj tiskovne forme. Ove boje sue oksipolimerizacijom i polimerizacijom te ishlapljivanjem otapala. Budui da se tehnika sitotisak koristi za tisak na vrlo razliite tiskovne podloge, ravne i neravne (staklo, skaj, tkanina, koa, plastika svih vrsta, papir, karton...) boje se pripremaju za skoro svaku tiskovnu podlogu posebno. - Boje za flexsotisak otiskuju se sa tiskovne forme koja je pripremljena kao za visoki tisak a obojenje tiskovnih elemenata vri se rastriranim valjkom sa rijetkim bojama kao u dubokom tisku.

4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ( SVOJSTVA) BOJA

Svojstva tiskarske boje potrebno je prilagoditi razliitim uvjetima otiskivanja, razliitim tehnikama tiska, brzinama otiskivanja i tiskovnim podlogama. Osnovna svojstva tiskarske boje su: konzistencija, kohezija, adhezija, duga boja, kratka boja, ljepljivost, viskoznost, teljivost, tiskotropija, povrinska napetost, ton u masi, podton, vrni ton i tinktorijalna mo. 1. KONZISZENCIJA opisuje ope stanje boje u masi, a obuhvaa svojstva kao to su: koheziju, adheziju, viskoznost, teenje, granicu teenja, tiskotropiju i povrinsku napetost. Konzistencija se kod kvalitetnih boja ustali tri do etiri dana nakon izradbe boje. Ukoliko komponente tiskarske boje meusobno reagiraju, sustav nije stabilan i takva boja nije pogodna za tisak. Konzistencija tiskarske boje mijenja se promjenom temperature i odreenog stupnja mijeanja, a do promjena moe doi i s vremenom stajanja boje. Prema konzistenciji razlikujemo dvije vrste boja: "rijetke" i "guste" boje, odnosno boje lake i teke konzistencije. Tiskarske boje lake konzistencije su rijetke, fluidne i rukovanje njima je jednostavno, dok su tiskarske boje teke konzistencije guste i pastozne, a rukovanje njima je oteano. 2. ADHEZIJA je privlana sila meu esticama razliitih tvari i o njoj gotovo izravno ovisi ljepljivost. Kada govorimo o adheziji izmeu tiskarske boje i tiskovne podloge, zapravo prvo mislimo na moenje tiskovne forme bojom prije otiska na tiskovnu podlogu. Sposobnost moenja odreene boje odreuje se jainom sila izmeu estica boje i materijala od kojeg je

79

napravljena tiskovna forma. Sile adhezije moraju biti dovoljno jake kako bi se boja prihvatila na tiskovnu formu i zatim u cjelosti prenijela na tiskovnu podlogu. Boja se treba dobro prenositi sa tiskovne forme na tiskovnu podlogu, a ne smije ostati na tiskovnoj formi ili upati papir koji se najee rabi kao tiskovna podloga.

3. KOHEZIJA je privlana sila izmeu estica iste tvari. Za tiskarsku boju je najvanija kohezija veziva. Razlikujemo tiskarske boje jake kohezije, tiskari ih obino nazivaju "duge" boje jer se pri otiskivanju, odnosno pri odvajanju tiskovne forme od tiskovne podloge razvlae u duge niti. Za razliku od njih, "kratke" boje su tiskarske boje sa slabom kohezijom koje se razvlaenjem prekidaju.

4. DUGA BOJA u procesu tiska razvlai se u dugake niti. Te boje su obino previe ljepljive i usjed pucanja niti uzrokuju praenje boje. Ta praina pada na otisak lijepi se za otisak i za tiskovnu formu, to u konanici rezultira mazanjem otiska odnosno nekvalitetnim tiskom. Duge boje daju otar otisak.

5. KRATKA BOJA ima malu ljepljivost, dobro je pokretna, dobro lei na tiskovnoj podlozi, ima dobru pokritnost a za vrijeme tiska ne prai. Loa osobina kratke boje je to daje relativno neotar otisak, to znai da ne ocrtava dovoljno dobro detalje. Ako je boja previe kratka i slabo ljepljiva ostat e leati u bojaniku i nee se prenositi na valjke za razribavanje. Proizvoai tiskarskih boja nastoje formulirati boje koje su kratke i povoljnog viskoziteta, ali i dovoljno ljepljive da omogue kvalitetan otisak.

6. LJEPLJIVOST se moe definirati kao otpor boje razvlaenju. Ljepljivost boje ovisi o njezinoj povrinskoj napetosti i njezinoj viskoznosti. Tiskar obino priruno ocjenjuje ljepljivost tiskarske boje prema duljini niti, i to tako da boju stavi izmeu palca i kaiprsta i nastoji prste rastaviti. Ljepljiva boja razvlai se u duge niti, boja neznatne ljepljivosti lijepit e se malo, a eventualno nastale niti odmah e se prekinuti. Premala ljepljivost boje uzrokuje taloenje boje u bojaniku i zapunjavanje rastera na tiskovnoj formi. Previsoka ljepljivost boje uzrokuje ljepljenje na tiskovnu formu i upanje, a s tim je u vezi neist otisak Svojstvo ljepljivosti je rezultat djelovanja kohezijskih i adhezijskih sila tvari od kojih je formulirana tiskarska boja. 7. VISKOZNOST je reoloko svojstvo boje. To je pojava koja se javlja uslijed trenja meu esticama boje koja tee, odnosno unutarnje trenje ili frikcija. Viskoznost ovisi o temperaturi, zapravo porastom temperature viskoznost se smanjuje i boja postaje tenija no to ovisi i o strukturi tvari odnosno o sastavu tiskarske boje. Viskoznost neke boje se odrauje mjerenjem otpora prolaza metalne ploice odreene teine kroz boju u jedinici vremena ili otporom rotacije metalnog valjka u boji, za guste boje.

80

Za rijetke boje priruno se koristi Fordova aica, odnosno mjeri se protok odreenog volumena boje kroz rupicu definiranog promjera u jedinici vremena ili elektronikim viskozimetrom uronjenom u bojanik.

8. TEENJE BOJE, ili fluiditet je veliina obrnuto proporcionalna dinamikoj viskoznosti. To je svojstvo tvari da lako tee. Za razliku od viskoznosti, teljivost je proporcionalna povienju temperature. Boja sa dobrim teenjem dobro e se porazmjestiti po valjcima za razribavanje.

9.TIKSOTROPIJA je poeljno svojstvo nekih koloidnih otopina koje mirovanjem prelaze u pseudogel (lani gel) a koji se mjeanjem razara i prelazi u tekue stanje. Ta pojava je karakteristina za veinu pastoznih tiskarskih boja u kojima se duljim stajanjem stvara gel, a razribavanjem na stroju ili mijeanjem pseudogel se razara. Pojava tiskotropije objanjava se kao posljedica elektrikog naboja estica koje se zbog toga orjentiraju u pravilne nizove ili mreice te tvore pseudogel, a mijeanjem se takav raspored estica poremeti i boja ponovo postaje teljiva. 10. POVRINSKA NAPETOST je pojava napetosti na povrini svake tekuine. Molekula u unutranjosti tekuine okruena je sa svih strana susjednim molekulama koje uzajamno djeluju jedna na drugu jednakim kohezijskim silama to ih odrava u stanju ravnotee. Na molekule koje se nalaze na povrini tekuine djeluju s jedne strane privlane sile susjednih molekula, a s druge strane adhezijske sile molekula tvari s kojom su u dodiru. Te dvije vrste sila nisu u ravnotei pa na povrinske molekule djeluju sile koje ih nastoje uvui u unutranjost i na taj nain smanjiti ukupnu povrinu tekuine to rezultira pojavom povrinske napetosti odnosno pjenjenja.

11. VRNI TON je boja koju vidimo na otisku neposredno po izlazu istog iz tiskovnog agregata. Kod mnogih boja vrni ton mijenja se suenjem boje na otisku. Openito se moe rei da su boje neto svijetljije neposredno nakon otiska na tiskovnu podlogu. Iz tog razloga treba priekati par trenutaka da se otisak osui i tek tada donositi sud o nijansi otisnute boje.

12. POD TON je boja koja se vidi na otisku kad se on odstrani od izvora svjetlosti. Razliiti izvori svjetlosti emitiraju razliitu boju svjetlosti koja bitno utjee na donoenje suda o otisnutoj nijansi boje i cjelog otisnutog arka. Najbolje je gledati otisak i donositi sud o kvaliteti viebojne reprodukcije pri rasvjeti koja je najblie danjem svijetlu.

13. TINKTORIJALNA MO je jaina boje koja ovisi o ueu pigmenata u boji. Moe se rei da boja ima veu mo obojenja to ima vie pigmenata. No ova konstatacija vrijedi samo do odreene granice jer preveliki sadraj pigmenata u

81

boji moe biti uzrokom loijeg otiska. Zapunjava se raster na tiskovnoj formi ili mae otisak.

14. TON U MASI je nijansa boje koju vidimo kad otvorimo pakovanje, ambalau. Ta nijansa se razlikuje od nijanse na otisku i to u praksi vrlo esto. Transparentne boje pokazuju najveu razliku izmeu tona u masi i otisnutog tona. Pokrivne boje obino pokazuju gotovo isti ton u masi i na otisku.

5. PIGMENTI I BOJILA ZA TISKARSKE BOJE

Pigmenti su prirodni ili umjetno dobiveni fini kruti praci koji pomjeani s prikladnim tekuinama (vezivima) imaju svojstvo da daju obojenje tiskarskoj boji. Osnovno svojstvo koje karakterizira pigment je njegova netopivost u vodi odnosno vezivima u kojima se raspruju, dispergiraju, i u kojima se trebaju dobro moiti. Prema tome, tiskarska boja je zapravo disperzni sustav s vezivom kao disperzivnim sredstvom i pigmentom kao dispegiranom tvari. O vrsti i svojstvima pigmenata ovise mnoga bitna svojstva tiskarske boje, a najvanija od njih prema kojima se ocjenjuje i kvaliteta pigmenta su obojenje , pokritnost, utroak ulja, veliina estica odnosno disperzitet, tvrdoa estice, gustoa, svjetlostalnost, otpornost prema luinama, toplini itd. Pigmenti se ne veu s biljnim i ivotinjskim vlaknima, i po tome se bitno razlikuju od bojila. Pigmenti daju obojenje bojama i oni su osnovni dio svake grafike boje, vidljiv oku za vrijeme procesa tiska i poslije na tiskovnoj podlozi. Bojila se za razliku od pigmenata tope u vodi ili raznim organskim otapalima te se takodjer upotrebljavaju za izradu grafikih boja i to uglavnom rijetkih. Podjele pigmenata Pigmente moemo podijeliti prema podrijetlu, kemijskom sastavu, boji, strukturi i uporabi. Prema podrijelu imamo: - prirodne (mineralne, biljne i ivotinjske) - umjetne ili sintetike pigmente

82

Prema kemijskom sastavu razlikujemo: - anorganske - organske pigmente , Prema boji dijelimo ih na: - akromatske (bijele i crne) - kromatske (obojene i arene) pigmente Prema strukturi imamo: - amorfne (nemaju pravilnu strukturu) - kristalne (imaju pravilnu strukturu) pigmente Prema uporabi dijele se na: - optike (koji daju obojenje) - pigmente sa specijalnim svojstvima (magnetske, fluorescentne) Veliina estica pigmenta Karakteristino svojstvo pigmenta je veliina estica pigmenta. Prosjena veliina estica iznosi od 0.01 do 10 m, a najee se upotrebljavaju estice veliine od 0.1 do 10 m. Nepoeljne su velike tvrde estice jer djeluju abrazivno na tiskovnu forumu i tiskovnu podlogu. Meutim, nepoeljne su i male, vrlo fine estice jer daju mali doprinos opacitetu, mogu zapunjavati raster na tiskovnoj formi, a ponekad mogu uzrokovati i nepoeljan bronani odbljesak. Zbog toga je veliina estica pigmenata vrlo bitno svojstvo tiskarskih boja koje ovisi o: - uvjetima postanka (za prirodne pigmente) - uvjetima sinteze (za umjetne pigmente) - mljevenju pigmenata (finoi mliva - za sve pigmente) to su estice pigmenta manje imaju veu specifinu povrinu pa je vea i uljna apsorpcija odnosno moenje pigmenta vezivom (potrebno je vie ulja kako bi se dobro moio pigment). Moenjem se prekidaju sile kohezije izmeu estica pigmenta, a poinju prevladavati sile adhezije izmeu pigmenata i veziva to pridonosi dobroj disperziji pigmenta u vezivima.

83

Pokritnost Pokritnost pigmenta, opacitet ili neprozirnost oznaava sposobnost pigmenta da pokrije neku tiskovnu podlogu, nakon to se dispergira u odreenom vezivu i jednoliko nanese na tu podlogu. Prema pokritnosti pigmente dijelimo na: - pokritne - transparentne - transparentno-pokritne Pokritnost ovisi o vrsti i veliini estica pigmenta. Izdanost (jaina ili tinktorijalna mo) Izdani su oni pigmenti koji imaju veliku pokritnu mo, to znai kako se s malo pigmenta moe pokriti relativno velika povrina. Svjetlostalnost (svjetlostabilnost) Svjetlostalnost je svojstvo neke tvari da pod utjecajem svjetlosnih zraka ne mijenja svoju boju, oblik i povrinu. To je vrlo vano svojstvo pigmenta jer veina pigmenata pod utjecajem sunevog zraenja mijenjaju ton boje. Veina pigmenta izblijedi, a samo neki potamne (kromovi pigmenti). Postojanost pigmenta prema svjetlu oznaava se brojevima od 1 do 8, gdje je s 8 oznaen pigment najpostojaniji prema svjetlu, a s 1 najmanje svjetlostalan pigment. . Tekstura Pod teksturom pdrazumijevamo nekoliko svojstava istodobno: - relativnu tvrdou ili mekou suhog pigmenta - strukturu pigmenta (kristalni ili amorfni) - lakou kojom se pigment moi tijekom mijeanja s vezivom - veliinu estica Pigmenti mekane teksture lako se smrve u fini praak meu prstima, dok se pigmenti tvrde teksture smrve u tvrdi (otri) praak poput pijeska.

84

Ostala svojstva Ostala svojstva pigmenata ovise o uporabi pigmenta odnosno tiskarske boje ime moe biti uvjetovana na primjer otpornost pigmenta na luine, vodu, toplinu, lakiranje, odnosno na organska otapala koja su sastavnice laka, plastificiranje ,otpornost na temperaturu.

Svojstva koja moraju imati pigmenti za pripremu grafikih boja:

- mo obojenja i pokrivanja

- jasnoa i ista nijansa visokog intenziteta

- dobro kvaenje u vezivima

- netopivost u svim medijima za izradu veziva

- dobro mjeanje i dispergiranje u vezivima

- nakon dispergiranja nesmiju ponovno aglomerirati

- povoljnu teksturu pogodnu za grafike boje

- moraju biti inertni na svjetlo, temperaturu i ostale vanjske utjecaje

- otpornost na vodu, kiseline, alkalije, razna otapala

U proizvodnji pigmenata posebno se vodi kontrola veliine estica pigmenta, jer veliina estica utjee na fizikalna svojstva grafikih boja. to su estice pigmenta manje, to je specifina povrina vea, a vea je i uljna adsorpcija.

Ovdje treba naglasiti da je za formulaciju tiskarskih boja vrlo teko pronai pigment koji bi zadovoljio sve zahtjeve odnosno imao sva navedena svojstva. Zato se uvijek pri formulaciji i proizvodnji odreene boje izabire pigment koji najbolje odgovara odreenoj tehnici tiska, tiskovnoj podlogi, uvjetima tiska i grafikom proizvodu.

85

5.2. CRNI PIGMENTI

Crnim tiskarskim bojama obojenje daju najveim dijelom ae. Oko 2/3 ukupne potronje aa koristi se za izradu crnih boja za tisak novina. No, od ukupne proizvodnje aa oko 92 % koristi se u gumarskoj industriji. ae obuhvaaju iroku paletu crnih pigmenata koji se dobivaju nekompletnim izgaranjem plina i ulja te termalnom dekompozicijom (raslanjivanjem) plina.

Kanalne ae dobijaju se izgaranjem prirodnog plina na puno malih plamenika. Tokom procesa izgaranja plina, ae se hvataju na hladnu metalnu plou i zatim struu sa povrine iste.

Pene ae dobijaju se izgaranjem plina na relativno velikim plamenicima postavljenim u vatrostalnim komorama. Sagorijevanjem plina u komorama stvara se aa koja se hvata na hladne stjenke komore. Nakon zatvaranja plina odnosno prestanka sagorijevanja, sa hladnih stijenki komora skidaju se ae.

aa svjetiljke dobije se nepotpunim izgaranjem ulja na elinim tavama. Dobivena aa sabire se kanalima ili elektrostatski.

Termalne ae dobivaju se u peima gdje se ugljikovodini plinovi dekomponiraju (rastavljaju) na ugljik i vodik.

Drugi crni pigmenti

Grafit, dobija se kopanjem rude ili grijanjem odabranih ugljikovih minerala u elektrinim peima i mljevenjem.

Kotani crni pigment, dobija se iz pougljenjenih ivotinjskih kosti u peima i mljevenjem kotanog ugljena u fini crni prah.

Vegetabilni crni pigmenti, dobijaju se iz pougljenjenog drveta u peima i mljivenjem u fini crni prah.

Crni eljezni oksidi umjetni otporni na temperaturu,alkalije,otapala,sapune i voskove,ali otapaju se u kiselinama.Jeftini su.

ae su isti amorfni ugljik. Dolaze u upotrebi kao prah ili kao kuglice. aa je otporna prema svjetlu, atmosferilijama, luinama i kiselinama. Karakteriziraju je ekstremno fine estice velike povrine. Tipovi aa koje se koriste za formuliranje crnih tiskarskih boja su veliine promjera od 20 do 80 m. Ove ae imaju veliku tinktorijalnu mo. to su estice ae manje to e boja biti crnija a ujedo je i via uljna adsorpcija. Mjeanjem sa pogodnim vezivima formuliraju se odgovarajue crne boje.

86

5.3. Bojila Bojila su krute organske tvari koje daju obojenje tiskarskim bojama. Za rezliku od pigmenata bojila se uglavnom otapaju u otapalima (vezivu) s kojima tvore molekularne disperzije. Upravo zbog disperzije na molekularnoj razini, ove su otopine "iste", prozirne. Bojila su zbog finog disperziteta sjajna, vrlo izdana i transparentna. Prema podrijetlu bojila se dijele na: - prirodna - umjetna Prirodna bojila koja su biljnog ili ivotinjskog podrijetla danas se gotovo i ne rabe, jer su ih iz uporabe istisnula kvalitetnija i po sastavu odnosno svojstvima konzistentna umjetna bojila. Umjetna bojila dobivaju se najee sintezom od aromatskih ugljikovodika i srodnih spojeva iz katrana kamenog ugljena. Svaki obojeni organski spoj sadri kromogen, a boja mu ovisi o kromoforu (kromoforna skupina - nosioc obojenja organskih spojeva). Osim toga svako bojilo, za razliku od ostalih obojenih organskih spojeva sadri auksokrom koji bojilu daje mogunost obojenja neke sekundarne supstance. Glavni nedostatak bojila je njihova mala molekularna masa. Zbog transparentnosti nemaju veliu pokritnu mo kao to ju imaju anorganski pigmenti i drugi sintetiki i organski pigmenti. Zbog male gustoe bojila u molekularnim disperzijama, bojila je potrebno otiskivati u relativno debelim slojevima, kako bi se dobila zadovoljavajua gustoa obojenja otiska.

6. PUNILA ZA TISKARSKE BOJE

Jedna od vanih komponenata za formuliraje tiskarskih boja su punila ili pomoni pigmenti. Uglavnom je potrebno da boja ne bude previe koncentrirana pigmentima, jer previe pigmenata u boji negativno djeluje na tiskarska svojstva boje. Punila ne utjeu na ton tiskarske boje, ali mijenjaju reoloka svojstva tiskarskih boja. Izmeu ostalog poboljavaju bojama konzistenciju pa one postaju pogodnije za tisak. Punila su zapravo fino zrnati bijeli ili transparentni anorganski praci. Kao i pigmenti, i ona su netopiva u vezivima. Punila dodana u veziva daju transparentnu disperziju. Zadatak punila je da u odreenom postotku zamijene skupe pigmente i da svojim pozitivnim svojstvima utjeu na tiskarska svojstva boja. U upotrebi su jeftina mineralna punila, i umjetna punila koja su neto skuplja. Umjetna punila su bijeli finozrnati praci, a najee se dobivaju taloenjem teko topivih soli. Ova punila imaju manju tvrdou i vei disperzitet od prirodnih pa je njihova uporaba vea.

87

Zbog toga to mogu promjeniti reoloka svojstva tiskarske boje, punila ne smiju kemijski reagirati s vezivom ili se u njemu otapati. Punila su netopiva u vodi ili u vezivima u kojima se dispergiraju i u kojima se trebaju dobro moiti. Vodene disperzije punila su neprozirne, a uljne disperzije punila su djelomino prozirne.

Punila se razlikuja po kemijskom sastavu i po finoi estice. Srednja veliina estica je izmeu 0,01 i 1 mikron. No na veliinu estice, zapravo njenu povrinu, mogue je kemijski utjecati i s tim prilagoditi je vezivu, odnosno utjecati na njeno kvaenje.

Indeks loma punila je izmeu 1,45 i 1,65. Pri odabiru punila nastoji se da njegov indeks loma bude to blie indeksu loma tiskarskih veziva ~ 1,48. Specifina teina punila kree se izmeu 1,5 i 4,5 g/cm3. Zavisno o boji, punila moraju biti bijela ili transparentna i ne smiju utjecati na ton pigmenta. Punila moraju biti otporna na veziva i to na dui rok, ne smiju kemijski reagirati.

Punilo Kina Klej je u prirodi rairen aluminijev silikat. Dobiva se kopanjem rude, pranjem, taloenjem, suenjem i kalciniranjem. Ovo punilo je bijeli finozrnati prah, meke strukture. Upotrebljava se za pripremu boja za duboki tisak i sitotisak. Uglavnom za sititisak!!!!

Punilo Aluminijev hidroksid jedno je od najvanijih punila u industriji grafikih boja. Dobiva se taloenjem aluminijevog sulfata ili alauna sa sodom. Odlikuje se malom specifinom teinom, velikom disperzijom i jako je transparentan. Odporan je prema svjetlu, alkalijama i vodi ali neotporan na visoke temperature. Koristi se za izradu arenih boja i za sve transparentne boje. Najpoznatija punila koja se rabe u proizvodnji tiskarskih boja su: - barijev sulfat - aluminijev hidroksid - magnezijev karbonat - kalcijev karbonat - talk - glina - silicijev dioksid

7. VEZIVA

Veziva su tekua komponenta grafike boje. Ona slue kao sredstvo za dispergiranje pigmenta a i nositelj su pigmentnih estica. Vezivo daje boji odgovarajua reoloka svojstva, plastinost i teenje. Zadatak veziva je da nosi pigmentnu esticu kroz distributivne sustave strojeva za tisak sve do tiskovne podloge. Vezivo vee pigmentne estice za povrinu tiskovne podloge i daje bojama potrebne suive osobine. Koje e se vezivo upotrijebiti zavisi o tehnici tiska, brzini suenja i tiskovnoj podlozi.

88

Tiskarska boja mora imati dobra svojstvo ljepljivosti, viskoziteta, duljinu teenja, odreenu radnu temperaturu i jo neka svojstva kako bi stroj mogao dobro raditi. Boje sa veim viskozitetom ne smiju ostati nepomine u bojaniku ili se okretati a da se pritom ravnomjerno ne prenose na valjke za razribavanje. Ako je put od bojanika do tiskovne forme dug, boja ne smije sadravati lakohlapljive sastojke ( otapala) da se ne osui pri transportu preko valjaka. to je brzina stroja vea, boja mora imati manji viskozitet.

Veziva za tiskarske boje moemo podjeliti u etri grupe, no treba napomenuti da svaka od grupa ima itav niz podgrupa. S obzirom na mogunost upotrebe djelimo ih na:

- nesuiva veziva

- suiva veziva

- kompoziciona veziva

- hlapiva veziva

Sva spomenuta veziva su u tekuem stanju i imaju odreene fizikalne i kemijske konstante, a najvanije su:

1. kiselinski broj

2. specifina teina

3. refrakcija (lom svjetlosti)

4. jodni broj

5. osapunjeni dio

6. neosapunjeni dio

7. vrelite

8. tvrdoa filma u osuanom stanju

9. retencija otapala

10. otpornost na vodu

11. sposobnost kvaenja

12. prijenosne vrijednosti

89

Ulja koja se upotrebljavaju u industriji grafikih boja po porijeklu moemo podjeliti na:

1. mineralna ulja

2. vegetabilna ulja

- suiva, polusuiva, nesuiva

3. ivotinjska ulja

- kopnene ivotinje, morske ivotinje

4. sintetska ulja

Prema sastavu vezivo moe biti: - viskozna tekua tvar - otopina dobivena otapanjem krute smole u ulju - otopina dobivena otapanjem krute smole u organskom otapalu

- vodena emulzija dobivena emulgiranjem krute smole s vodom

Vaziva koja se upotrebljavaju u izradi tiskarskih boja

Laneno ulje je vegetabilno ulje. Dobiva se preanjem ili ekstrakcijom sjemenki lana. Spada u polusuiva veziva. Sui za tri do est dana, no suenje se moe ubrzati dodatkom suila i tada sui za par sati. Prilikom suenja na povrini otisnute boje stvara tanki film. Litografski firnis je ugueno laneno ulje a dobije se kuhanjem lanenog ulja bez prisustva zraka.

Litografski firnisi izrauju se u raznim konzistencijama a one se oznaavaju prema USA metodi sa brojevima od 0 od 9, gdje je broj 0 rijetka konzistencija a broj 9 oznaava vrlo gusto ulje.

Kompoziciona veziva su smjese suivih i nesuivih veziva. Primjena je kod boja za offsetni tisak. Ova veziva daju osueni hrapav film pa s tim omoguavaju dobar prijem druge boje i koriste se za izradu arenih boja.

Mineralna ulja uglavnom su produkti nafte. Uz vegetabilna ulja, najvie se koriste za pripremu grafikih boja gdje zamjenjuju laneno ulje u boji za brzotisne strojeve. Jedno od najvanijih mineralnih ulja u industriji grafikih boja su teka strojna ulja. Ova ulja nalaze se u jeftinim grafikim bojama i imaju dobra tiskarska svojstva koja pospjeuju "sjedanje" boje na tiskovnu podlogu. Boje izraene na bazi mineralnih ulja sue iskljuivo penetracijom u strukturu papira. To u praksi znai da ona nikad potpuno ne osue.

90

Asfaltna veziva upotrebljavaju se u velikim koliinama u proizvodnji grafikih boja zbog svojih odlinih svojstava i jeftinoe. To su uglavnom smjese prirodnih i petrolejskih asfalta te stearina razrijeenih u mineralnom ulju. Ona daju crnim bojama odgovarajuu duinu i teenje. Hlapiva veziva izraena su uglavnom iz smola i lakohlapivih organskih otapala. Nekada su se pri formulaciji tiskarske boje iskljuivo rabila veziva na osnovi lanenog ulja, a dananja veziva sve ee sadre razliite tvari kao to su sintetike smole, voskovi, razna otapala (alkoholi, esteri, ketoni) i drugi dodaci. U upotrebi su jo razna sintetika suiva ulja, zatim ricinusovo ulje za boje za prehrambenu industriju, epoxy veziva...

8. OTAPALA ZA GRAFIKE BOJE

Otapala u industriji grafikih boja predstavljaju organsku tekuinu koja se koristi za otapanje razliitih smolnih materijala koji stvaraju film na povrini otisnute boje. Osnovna funkcija otapala je da zadri smolni materijal u tekuem stanju sve dok se boja ne otisne na tiskovnu podlogu, a slue i kao plastifikatori tvrdog filma. Poslije otiska otapalo mora to prije ishlapiti da bi boja na tiskovnoj podlozi to bre osuila. To osobito vrijedi za neupojne podloge. Izbor otapala ovisi o: - vrsti upotrebljene smole,

- brzini stroja , - tiskovnoj podlozi, - krajnjem produktu, - potrebnoj zdravstvenoj ispravnosti produkta.

Najvanija svojstva otapala su: . Brzina isparavanja otapala je izuzetno vana.

Ova brzina je naroito vana za rijetke boje i grafike lakove (duboki tisak, fleksotisak). Brzina isparavanja otapala nije uvijek sukladna vrelitu otapala, to znai kako otapalo nieg vrelita ne isparava uvijek bre od otapala vieg vrelita. Brzina isparavanja nekog otapala usporeuje se s brzinom isparavanja iste koliine etera, a oznaava se kao broj brzine isparavanja (BBI).

91

Prema brzini isparavanja otapala dijelimo u tri grupe:

1. Otapala koja brzo sue, broj brzine isparavanja manji je BBI < 10

2. Otapala koja srednje sue, broj brzine isparavanja je BBI 10 do 35

3. Otapala koja sporo sue, broj brzine isparavanja je BBI > 35

Brzina isparavanja je broj koji kae koliko puta se neko otapalo due isparava od etera.

Da bi se u praksi dobilo odgovarajue otapalo esto je potrebno pomjeati dva otapala razliitih karakteristika. Ako se pomjeaju dva otapale razliitih vrelita dobit e se mjeavina s konstantnim vreliem koje je nie od vrelita komponenata iz kojih je sastavljena. Takova se mjeavina zove azeotropna smjesa. Kod pripreme azeotropnih smjesa za tiskarske boje mora se strogo voditi rauna o isparavanju i koncentraciji para u prostoru za tisak zbog mogue eksplozije. Ovo naroito vrijedii za rijetke boje u tehnici dubokog i flekso tiska.

Prema kemijskom sastavu otapala se dijele na:

1. Ketoni, otapala koja se koriste u industriji grafikih boja su: aceton, metiletilketon. Zbog niskog vrelita mogu se upotrebljavati samo za boje koje moraju izuzetno brzo suiti.

2. Esteri koji su sastavni dio graf. boja: razni acetati, etilacetat, izopropilacetat...

3. Alkoholi: etilni alkohol, izopropilni alkohol ,n-propanol,

4. Ugljikovodici, predstavljaju najvanija otapala u industriji graf. boja. U ovu grupu spadaju: toluen, ksilen, nafta, benzin...

92

9. SMOLE

Vano mjesto u proizvodnji i formuliranju grafikih boja zauzimaju smole. Smole su po kemijskom sastavu organski spojevi, a mogu biti viskozne tekuine ili amorfne krute tvari relativno velike molekularne mase. One su zapravo nekristalizirajue tekue ili krute tvari relativno velike molekulerne teine. Daju tiskarskim bojama osobine vrstoe, sjaja, adhezije i fleksibilnosti. Rabe se u industriji boja i lakova. Netopive su u vodi, a topive u nekim organskim otapalima. S prikladnim otapalom tvore hlapivo vezivo, a sa min.i vrg. uljem daju umjetni firnis, a rabe se i kao sastavni dijelovi veziva za tiskarske boje.

Smole djelimo na: 1. prirodne - biljne (kolofonij, kopal, manila, jantar) - ivotinjske (elak) - mineralne (asfalti) 2. Umjetne - poluprirodne (kemijski modificirane prirodne smole) - umjetne (sintetike smole - polimeri) Danas se upotrebljavaju uglavnom umjetne smole i umjetne smole modificirane kolofonijem.

Prirodne smole prema nainu dobivanja dijelimo:

1.Smole koje se dobiju iz biljaka struganjem ili zarezivznjem (recentne smole, kolofonij).

2. Recentnofosilne smole koje se dobivaju djelomino iz biljaka a djelomino iz zemlje (kopal).

3. Fosilne smole koje se vade iskljuivo iz zemlje (jantar).

- Kolofonij je prirodna smola i jedna od najvanijih u industriji grafikih boja. Razlikuje se po boji i oznaava se posebnim oznakama, strogo je standardiziran. Upotrebljavaju se dva standarda oznaavanja:

1. Amerike oznake od najsvjetljije do najtamnije nijanse: X WW, WG, N, M, K, I, H, G, F, E, D, B, OP

2. Francuske oznake : AAAAA, AAAA, AAA, AA, AB, WW, WG, N, M, K, I, H, E, D

93

- Umjetne smole su vrlo kvalitetne smole i upotrebljavaju se za pripremu boja i lakova gdje se trae posebni uvjeti kao to su: postojanost prema viim temperaturama, kiselinama, luinama, i drugim kemikalijama.

Postoje dvije grupe sintetskih smola:

a) Kondenzacione smole, nastaju kemijskim procesom kondenzacije.

b) Polimerizacione smole koje nastaju polimerizacijom Od prirodnih smola u proizvodnji tiskarskih boja i lakova najvie su se rabili kolofonij i elak. Umjetne smole se danas sve vie rabe, a proizvodnja modernih tiskarskih boja bez njih je nezamisliva.

10. SIKATIVI ILI SUILA Suila ili sikativi su tvari koje se dodaju tiskarskoj boji kako bi poboljala njenu suivost. Suila ubrzavaju suenje tiskarskih boja koje sue oksipolimerizacijom. Ona su efikasni samo kad se upotrebljavaju u bojama koje sadre ulja ili veziva koja oksidiraju i koja s tim na povrini otiska tvore film. Suila se u boju dodaju naknadno, a ne kao sastojak za formuliranje boje, to znai da se dodaju direktno na tiskarskom stroju u bojanik. Suila se moraju dodavati vrlo oprezno jer ako se previe povea koncentracija suila u boji, boja moe poeti suiti na transportnim sustavima. Za pripremu sikativa - suila upotrebljavaju se metali: olovo, mangan i kobalt. Po kemijskom sastavu suila su organski spojevi, oleati, rezinati i naftenati kobalta, mangana i olova. Suila se meusobno razlikuju po brzini i nainu suenja. Samo optimalne koliine suila ubrzavaju suenje otisaka tiskarskih boja. Prevelik dodatak uzrokovao bi kontraefekt. Optimalne koliine suila su za Co - 0,13%, Mn - 0,12%, Pb - 0,45%. Brzina suenja tiskarske boje ovisi o vrsti i koliini suila, temperaturi i udjelu vlage. Suila se dijele na pastozna i tekua. Bitne razlike izmeu te dvije vrste suila nema. Pastozna suila su pogodna za dodavanje bojama lake konzistencije koju bi tekue suilo jo vie smanjilo. Rabe se i za viebojne otiske u prvoj boji jer na otisku daju mekani film koji dobro prihvaa sljedeu boju. Kobaltna suila najvie ubrzavaju suenje (5-10 puta bre od ostalih). Odlikuju se brzim povrinskim suenjem boje pri emu se na njenoj povrini obino stvara tvrdi, staklasti film koji usporava daljnje prodiranje kisika u donje slojeve boje, pa se ostatak boje sui sporije to moe uzrokovati velike probleme u viebojnom tisku. Zbog toga se kobaltna suila rabe u jednobojnom

94

tisku i tisku na neupojnim podlogama. U viebojnom tisku dodaju se u posljednju boju. Manganova suila ubrzavaju oksidaciju i polimerizaciju. Kataliziraju suenje boje u cijelom sloju. Nedostatak ovih suila jest u tome to s kisikom stvaraju smei spoj koji mijenja nijansu svijetlih boja u nepoeljnju tamniju. Olovna suila sue najsporije, ali itav sloj boje prosuuju jednolino. Prikladna su za boje u visokom tisku. Zbog otrovnosti olova (Pb),uglavnom se vie ne upotrebljavaju. Kod viebojnog otiskivanja u prvu boju treba dodati najmanje suila - najslabije suilo, a u zadnju treba dodati najvie suila - najjae suilo.

Kombinacija na bazi olovo - mangan daje najbolji rezultat suenja od bilo kojeg pojedinanog metala. Olovni sikativi izbjegavaju se kao suilo u bojama za tisak prehrambene ambalae.

Koncentrirani ili uljni sikativi sastoje se iz koncentriranih otopina linoleata, rezinata ili borata olova i mangana, otopljenih u lanenom ili nekom drugom pogodnom ulju sa ili bez dodatka sintetskih smola ili kolofonija. Ovi sikativi se primjenjuju za tisak u offset tehnici za kvalitetne boje gdje boji daju sjaj i itkost.

11. DODACI TISKARSKIM BOJAMA

U sluaju kada tiskarske boje treba modificirati, odnosno poboljati neka njihova svojstva suenje, (otpornost na trenje, plastinost, miris... ) za konano formuliranje boje upotrebljavaju se odreeni dodaci. Dodaci se trebaju lako povezati s vezivom ili gotovom tiskarskom bojom.

Kao dodaci bojama obino se upotrebljavaju razne kombinacije:

- voskova

- sapuna

- masti

- ulja

- fino dispergiranih punila

- mirisa

- odpjenjivaa

- antioksidansi

95

Optimalnim dodatkom voska, ulja ili masti moe se skratiti boja tj. moe se smanjiti ljepljivost boje, smanjiti sljepljivanje otisaka te poveati otpornost otisaka na otiranje. Antioksidanti se dodaju tiskarskoj boji jer brzo reagiraju s kisikom i tako usporavaju oksidaciju suivih ulja. Na taj nain inhibiraju suenje boje u ambalai ili na valjcima tiskarskog stroja. Tvari za moenje u optimalnim koliinama pospjeuju dispergiranje pigmenata u vezivu i inhibiraju zgruavanja pigmenata.

Mirisi u tiskarskoj boji uklanjaju neugodne mirise ulja, suila i drugih tvari. Miris u boju dodaje proizvoa ili tiskar grafiar prije otiskivanja. Dodatak mirisa ne smije promijeniti reoloka svojstva tiskarskih boja. Mirisi se nazivaju pokrivai mirisa to oni zapravo i jesu jer dodatkom npr.mirisa vanilije u boju za tampu ambalae za prehrambene proizvode samo se pokriva lo miris boje ali se ne uklanja.Boja treba biti formulirana i izradjena iz kvalitetnih sirovina bez mirisa.

12. MEHANIZMI SUENJA TISKARSKE BOJE U PROCESU TISKA NA UPOJNIM I NEUPOJNIM TISKOVNIM PODLOGAMA

Za kvalitetan otisak, u svim tehnikama tiska i na svim tiskovnim podlogama, izuzetno je vano suenje boje.

Dobar otisak izmeu ostalog je onaj otisak gdje je postignuta dobra povezanost tiskarske boje s podlogom na koju se tiska. Otisak mora biti otporan prema otiranju, brisanju i pritisku, a to je u direktnoj vezi sa suenjem boje. Osim suenja boje na otisku, suenje utjee i na pravilan rad strojeva za tisak.

Suenje otisnutog sloja boje openito djeli se u dvije faze, pa govorimo o poetnom suenju odnosno prihvaanju boje kojom otisak postaje suh na dodir (dovoljno da se otisnuti arak moe dalje preraivati bez mrljanja) i suenje kojim otisak postaje potpuno suh.

Suenje boja na otisku ovisi o:

1. Upotrijebljenoj boji odnosno vezivima i otapalima i nanosu boje

2. Podlozi na koju se tiska ( neupojna, slabo upojna, upojna )

3. Brzini tiska, tehnici tiska i vrsti stroja na kome se tiska

96

4. Doziranju boje na stroju

5. Konzistenciji boje

6. Temperaturi boje i radnog prostora (mikro klima)

7. Suenju taloenjem

8. Prisilnom suenju

Suenje boje je prijelaz boje iz tekueg u kruto stanje na tiskovnoj podlozi i odvija se sljedeim procesima:

1. Upijanje boje ili penetracija

Suenje prodiranjem (penetracijom) veziva u tiskovnu podlogu najjednostavniji je nain suenja koji za razliku od drugih mehanizama ne ukljuuje kemijsku promjenu veziva. Javlja se prilikom otiskivanja na svakoj upojnoj podlozi. Tiskarska boja se apsorbira na povrinu papira ili kartona i malo prodire u njegovu strukturu. Otisak je zatien samo strukturom vlakanaca, pa je njegova otpornost na trenje relativno mala. Penetracijom sue se: - roto boje za novinski tisak - "cold set" boje za offsetne rotacije - neke jeftinije boje za duboki tisak Penetracija je takoer vana pri suenju ostalih tiskarskih boja kada se s njima tiska na papirima i kartonima, a nema nikakve vanosti pri tisku na neupojnim podlogama. Boje koje se sue penetracijom sue se vrlo brzo, ako se tiska na odgovarajuoj tiskovnoj podlozi, a stabilnost takvih boja na tiskarskom stroju je dobra.

Gotovo iskljuivo penetriranjem sue boje za tisak novina. Ove boje izraene su na bazi veziva koje ne sui. Vezivo je takve konzistencije da lagano prodire u papir i vee se na vlakanca u papiru, no bitno je da se pritom ne odvoji pigment.

97

2. Isparavanje

Mehanizmom suenja isparavanjem sue se tiskarske boje kojima je vezivo prireeno otapanjem smole ili polimera u prikladnom organskom otapalu (hlapivo vezivo). Isparavanje otapala jedan je od najeih mehanizama suenja za sve tehnike tiska. Karakteristian je u prvom redu za fleksografske boje i boje dubokog tiska, ali i za sitotiskarske i "heat set" web offset boje. Brzina isparavanja ovisi o: - brzini isparavanja otapala ili smjese otapala ili mineralnog ulja (temp.) - brzini kojom smola otputa otapalo - lakoi migracije otapala kroz sloj (film) otiska

Boje za duboki tisak, fleksotisak, sitotisak i grafiki lakovi sadre otapala koja za vrijeme tiska isparavaju a na tiskovnoj podlozi ostane kruta boja. Vezivo ovih boja sastavljeno je uglavnom od smola i otapala, bez ulja. Ove vrste boja nesmiju suiti na valjcima ili tiskovnoj formi. Put boje od bojanika do tiskovne podloge je kratak.

3. Oksipolimerizacija

Oksipolimerizacija kao mehanizam suenja karakteristina je za tiskarske boje u kojima vezivo sadri suiva ili polusuiva ulja. Ulje reagira s kisikom iz zraka te se polimerizira u kruti (vrsti) film na povrini otiska. Suiva ulja sadre nezasiene masne kiseline kod kojih se reakcije oksidacije ili polimerizacije odvijaju na nezasienim dvostrukim kovalentnim vezama. Osueni otisci imaju glatku i zatvorenu povrinu. Takve boje mogu sadravati manju ili veu koliinu suila (sikativa) koja djeluju kao katalizator i ubrzavaju suenje. Ako ni to nije dovoljno, reakcija se dodatno moe ubrzati zagrijavanjem, prisilnim suenjem. Usprkos svim naporima oksipolimerizacija je jo uvijek prespora za tisak. U pravilu se rabi za specijalne sluajeve kao za tisak sa offsetnim bojama ili bojama za visoki tisak na neupojnim podlogama (filmovi, folije) gdje nije mogue otiskivanje brzosueim bojama ili prisilnim suenjem.

4. Brzo suenje ili "quicksetting" Brzo suenje ili "quicksetting" kombinirani je mehanizam suenja koji se sastoji od penetracije i oksipolimerizacije. U brzosueoj tiskarskoj boji nalaze se dvije sastavnice: vrlo viskozna otopina krute smole u suivom ulju i mineralno ulje male viskoznosti u kojem se dispergira vrlo viskozna otopina krute smole. Kada se takvim bojama otiskuje na odgovarajuim tiskovnim podlogama, kao to su premazni papiri, dolazi do brzog poetnog suenja (prihvaanja) boje, jer

98

sastavnica male viskoznosti (mineralno ulje) selektivno penetrira u tiskovnu podlogu, a smolasta sastavnica s pigmentom zaostaje na povrini tiskovne podloge. Brzo suenje temeljni je mahanizam suenja veine offsetnih boja i boja za visoki tisak kad se tiska na papiru ili kartonu. Tijekom odjeljivanja sastavnica poveava se ljepljivost otiska do maksimuma nakon ega se smanjuje do nule na suhom otisku. Zbog toga moe doi do sljepljivanja naklade i stvaranja kontra otiska (mrljanje na poleini otisaka) pa se esto rabe praci protiv sljepljivanja otisnutih araka ili se suenja pospjeuje (ubrzava) IR zraenjem. Nije uputno na izlagaem stolu slagati velii broj araka nego je potrebno slagati manje visine otisnutih araka, kako bi boja postepeno osuila bez posljedica sljepljivanja naklade usljed teine naklade. 5. Taloenje Taloenje je mehanizam suenja boja za visoki tisak i fleksografskih boja. Mehanizam suenja je sljedei: smola koja je topiva u nekom odreenom otapalu pri odreenim uvjetima, moe postati netopiva u istom tom otapalu, ako se uvjeti promjene. Boje za visoki tisak sadre vrlo kisele smole otopljene u glikolu. Nakon otiskivanja glikol (otapalo) apsorbira vlagu iz zraka i kartona (tiskovne podloge), a smole postaju netopive u smjesi glikola i vode te dolazi do taloenja smole. Smola se taloi na otisku odnosno boja se sui. Boje koje se sue na opisani nain sue se vrlo brzo, a uz taloenje, kao mehanizam suenja, vana je i penetracija. Najmodernije boje koje se sue na ovaj nain su razliite emulzije. Poetno suenje uzrokuje adsorpcija vode nakon ega dolazi do izluivanja i sljepljivanja smole s tiskovnom podlogom. Tiskarske boje koje se sue kemijski sadre dvije sastavnice koje meusobno reagiraju tvorei kruti polimerni sloj odnosno film velike molekularne mase. U pravilu su takvi otisci jaeg sjaja, bolje se lijepe na "teke" neupojne tiskovne podloge i otpornije su na fizikalne i kemijske promjene. Te su boje skuplje pa se rabe za tisak specijalnih otisaka koje nije mogue otisnuti drugim bojama. Kemijsko suenje se sve vie rabi za fleksotisak, duboki tisak i sitotisak zbog razliitih zahtjevnijih tiskovnih podloga. Kako ne bi dolo do kemijskog suenja boje u ambalai proizvoai isporuuju boje u obliku dvokomponentnog sustava koji treba izmjeati neposredno prije uporabe.

99

6. Prisilno suenje Suenje toplinom je zapravo prisilno suenje u suionicama, a kako se esto rabi takvo se suenje vie ne kategorizira kao ubrzano suenje ve na neki nain suenje toplinom spada u temeljne mehanizme suenja tiskarskih boja. "Prava" ubrzana suenja tiskarskih boja su: - UV (eng. Ultra Violet) suenje (suenje ultraljubiastim valovima) - IR (eng. Infra Red) suenje (suenje infrecrvenim valovima)

- EB (eng. Electron Beam) suenje (suenje elektronskim snopom)

- RF (eng. Radio Frequences) suenje (suenje radio valovima)

- MW (eng. Micro Waves) suenje (suenje mikrovalovima)

UV, IR, EB, RF i MW su energije razliitih elektromagnetskih zraenja.

7. UV suenje UV boje su specijalne boje koje ostaju u tekuem stanju do trenutka izlaganja UV zrakama. UV zraenja odgovarajue valne duljine uzrokuju vrlo brze lanane reakcije u filmu boje iji je rezultat gotovo ternutano suenje otisnute boje. Isti mehanizam potir i suenje UV laka. UV boje sastavljene su od pretpolimerne smole, razrjeivaa, fotoinicijatora (koji se aktivira UV zraenjem i zapoinje reakciju suenja), razliitih dodataka i pigmenta koji boji daje obojenje. 8. EB suenje EB boje, tiskarske boje koje se sue snopom elektrona, vrlo su sline UV bojama, no za razliku od njih, EB boje ne sadre fotoinicijatore. Naime, snop elektrona koji se generira u EB suioniku sadri dovoljno energije za reakciju polimerizacije koja zapoinje bez fotoinicijatora. Stoga su EB boje jeftinije od UV boja, stabilnije su tijekom skladitenja i nema opasnosti od zagaenja otiska ostacima fotoinicijatora.

100

9. RF i MW suenje Radiovalovi i mikrovalovi imaju vee valne duljine od IR valova pa uzrokuju stvaranje topline unutar otisnutog sloja (filma) ili premaza koji sadri polarne molekule vode ili u manjoj mjeri molekule alkohola. Zbog osloboene energije u suioniku molekule brzo osciliraju pa se unutarnjim posmikom stvara toplina. Postupak je specijalno uinkovit za ekoloki prihvatljive boje temeljene na vodi koje se, u naelu, sporo sue.

Za kvalitetan otisak, u svim tehnikama tiska i na svim tiskovnim podlogama, izuzetno je vano suenje boje. Dobar otisak izmeu ostalog je onaj otisak gdje je postignuta dobra povezanost grafike boje s podlogom na koju se tiska. Otisak mora biti otporan prema otiranju, brisanju i pritisku, a to je u direktnoj vezi sa suenjem boje. Osim suenja boje na otisku, dobro suenje boja utjee i na pravilan rad strojeva za tisak.

13. ISPITIVANJE SVOJSTAVA GRAFIKIH BOJA Ispituju se najee sljedea svojstva: Duljina boja Grafike boje se u pravilu razlikuju po svojstvima odnosno po sastavu. Boje obino imaju miris. Mogu biti duge ili kratke. Boje su ljepljive, a ljepljivost je razliita od boje do boje. Neke imaju veu stabilnost na valjcima za otiskivanje od drugih. Povremeno boje mogu praiti. Ponekad se pigmenti u boji taloe ili cure u otopinu za vlaenje (u offsetnom tisku). Nadalje tiskarske boje koriste se za tisak razliitim tehnikama tiska s razliitim brzinama strojeva i na ponekad vrlo razliitim tiskovnim podlogama ( osobito sitotisak). To su razlozi da se esto mora pristupiti ispitivanju svojstava tiskarskih boja. Duga boja je ona boja koja se moe razvui u dugaku nit kada je podignemo ili pomiemo lopaticom ili prstom s ploe za razribavanje ili mjeanje boje. Kratka boja puca pri istim uvjetima (ne razvlai se u duge niti).Obino je boja duga jer ima dobra svojstva teenja. Kada se boja sve vie i vie razribava na ploi za razribavanje, postaje dulja, to je posljedica smanjenja kohezijskih sila boje odnosno veziva. Razliite boje se razliito produljuju tijekom razribavanja. Tek nakon razribavanja dviju boja u istom vremenu i s istom silom, mogu se usporeivati njihove duljine. Boja mora biti dovoljno duga kako se ne bi vratila u bojanik i kako bi se dobro distribuirala na valjcima za otiskivanje.

101

Ljepljivost ili vlanost boja Ovisno o ljepljivosti, boja prua vei ili manji otpor razvlaenju (boje vee ljepljivosti pruaju vei otpor odnosno tee ih je razvlaiti). Moe se mjeriti, grubo, potezanjem s prstom s valjka za razribavanje tankog sloja neosuene boje. O ljepljivosti ovisi koliina energije koja se troi u tisku za rotaciju valjaka, za distribuciju boje te za odvajanje papira od tiskovnih povrina s gumene navlake offsetnog cilindra. Prevelika ljepljivost boje rezultira prevelikom potronjom energije, stvaranjem topline u cilindrima, te upanjem ili cijepanjem papira. Pri mjerenju ljepljivosti povrine cilindra i papira moraju biti namoene bojom. Kada se te dvije povrine brzo odvoje, sloj boje izmeu njih se razdjeli. Obino oko 50% boja prianja na svaku od povrina. Do iznimke dolazi pri prijenosu boje s gumene navlake na papir. U tom sluaju prenosi se vie od 50% boje na papir. Taj povean prijenos posljedica je adsorpcije veziva ili otapala u papir, to poveava ljepljivost na papiru. Vanost ljepljivosti Ako je ljepljivost boje prevelika, moe uzrokovati upanje papira ili odvajanje premaza s premaznog papira. Ako je ljepljivost premala uzrokuje probleme pri suenju boje, te smanjuje sjaj i otrinu rasterskih tokica. Boje za etverobojni tisak u tisku na mokro formulirane su tako da prva otisnuta boja ima najveu ljepljivost, a svaka sljedea ima progresivno manju ljepljivost. Ovo formuliranje boje izvedeno je tako da se boje koje se kasnije otiskuju, dobro prihvate na boje koje su otisnute prije. Proizvoai boja isporuuju boje za etverobojni tisak (CMYK) s odreenim redoslijedom ljepljivosti, ali kada su boje na tiskarskom stroju, moe doi do poveanja ili smanjenja ljepljivosti svake od boja. Osim ako se ne pojave iste promjene ljepljivosti kad svake boje, mogue je da promjene ljepljivosti boja rezultiraju slabim prihvaanjem boja u tisku. Iz boja koje sadre otapalo, otapalo hlapi, pa ima se poveava ljepljivost. Neka otapala se mogu apsorbirati u valjke ili gumene navlake, pa se ljepljivost jo vie poveava. U procesu tiska zagrijavaju se valjci za nonos boje, zagrijava se i boja i ljepljivost se smanjuje. Nakon to se boja otisne na papir, malo otapala i veziva se apsorbira u papir pa im se poveava ljepljivost otisnutog sloja boje odnosno otiska. Tiskovne ploe u offsetnom tisku se uvaju ovlaene vodom. Dio vode se emulgira u boji, a dio je prisutan na povrini boje. Koliina vode u i na boji mijenja znaajno njezinu ljepljivost.

102

Zbog svih navedenih varijabli, redoslijed ljepljivosti se moe izmijeniti. Kako bi se boje u viebojnom tisku dobro prihvaale, ljepljivost prve otisnute boje na papir treba biti vea od ljepljivosti druge boje, u onom trenutku kada se druga boja prihvaa na prvu. Naalost, ne postoji nain kako bi se odredile ove ljepljivosti. Ako doe do slabog prihvaanja boje, ljepljivost jedne ili druge boja se mora prilagoditi uvjetima tiska. Openito, raspon ljepljivosti boja mora se smanjivati kako se brzina u tisku poveava. Zato je ljepljivost roto boja relativno mala. Vea ljepljivost se zahtjeva kod boja za offsetni tisak na arke. Boje smanjenje ljepljivosti mogu zadovoljiti i kod tiska na arke pri veim brzinama odnosno do 15000 otisaka na sat. Praenje boja Ponekad boje prae tijekom tiska. Praenje boje znai da se na tisue estica boje oslobaaju s tiskarskih cilindara i tvore finu prainu u tiskarskom prostoru. Praenje se obino dogaa kada je boja vrlo duga. Brzina tiska je isto vana. Ako je boja na granici praenja, ne mora praiti pri malim brzinama, ali moe poeti praiti kada se povea brzina tiska. Kako bi razumjeli praenje boja, moramo znati to se dogaa kada se sloj boje odvaja na rotirajuim valjcima za boju. Uzastopnim snimanjem ponaanja boje u stroju, snimljene fotografije su pokazale da se odmah po prolazu kroz dodirnu povrinu tiskovnog i offsetnog cilindra boja formira na tisue sitnih vlakana i niti. Te niti postaju sve dulje sve dok njihova duljina ne dosegne 10 puta veu vrijednost i u tom trenutku pucaju na dva ili vie dijela. Kada puknu duljina im se vrlo brzo smanjuje i stapa se s ostatkom boje na tiskovnom i offsetnom cilindru. U boji koja prai te niti se mogu protegnuti do 3 mm prije pucanja. Neke od njih pucaju na dva ili vie mjesta i tako se tvore slobodno-gibajue estice boje, odnosno praina od boje koje uzrokuje mazanje otiska. Emulgiranje vode u boji Boja i voda se, u naelu, ne mijeanju odnosno voda se ne otapa u boji, ali siune kapljice vode dispergiraju se u boji tijekom offsetnog tiska. Posljkedica je nastajanje emulzija vode u boji. Dobra offsetna boja emulgira oko 25 - 30% vode. Kada boja emulgira znatno vie vode kaemo da je natopljena vodom. Boja gubi svoju viskoznost i postaje vrlo kratka. Ovakvo stanje dovodi do ispranih otisaka i povremeno do nestajanja djelova reprodukcije slike li teksta. Posljedice emulgiranja uzrokuju i habanja cilindara za boju te guljenja boje s valjaka i tiskovne forme. Vodom natopljena boja moe biti odgovorna za ljepljenje boje na tiskovnu podlogu.

103

Boja koja upija previe vode, definitivno je slaba boja, ali i boje koje emulgiraju samo male koliine vode, takoer nisu dobre. Pretpostavlja se, kako se voda ne emulgira samo u boji, ve je djelomino prisutna i kao povrinska vlanost. U normalnim uvjetima, ta mala koliina povrinske vlage omoguuje kvalitetan tisak. Ako boja emulgira samo malu koliinu boje, tada viak ostaje kao povrinska vlaga, a otisci imaju pahuljasti izgled, jer se boja ne moe prihvatiti na male povrine zatiene vodom. Offsetne boje se trebaju tiskati sa to je mogue manje vode, a istodobno dovoljno, kako slobodne povrine tiskovne forme ne bi poele prihvaati boju i s tim mazati otisak. Na taj nain se koliina emulgirane vode u boji "dri" na prihvatljivoj granici, samo s malom koliinom povrinske vlage na boji. Stabilnost boje u tisku Stabilnost boje u tisku je pojam koji se odnosi na vrijeme tijekom kojih boja moe ostati neosuena u bojaniku i na valjcima za razribavanje. Postoje dva glavna razloga zato boje postaju guste i sue se na valjcima. Prvi, ukljuuje povezanost boja sa suivim uljnim vezivima. Kada se ostave predugo u stroju koji miruje, takve se boje oksidiraju i polimeriziraju, to dovodi do suenja. Drugi razlog je veliki udjel otapala u boji. Kada se valjci zagriju, takve boje gube dosta otapala hlapljenjem pa se sue na valjcima. Stabilnost boje u tisku je esto kompromis. Stabilnost boja sa suivim uljnim vezivima se smanjuje kako se koliina suila u boji poveava. Vea koliina suila moe biti potrebna kako bi se otisnuta boja bre suila. Postoje odreeni "ustupci" kada se rabe "heat set" boje za rotaciju. Ako boje sadre otapala koje ima neto niu toku vrenja, one se sue s manjom koliinom topline u suioniku i imaju manju stabilnost u tisku. Uporaba vodom hlaenih valjaka u sustavu stroja za tisak znatno pomae u ovom sluaju. Ideal je imati boje koje se danima ne sue na valjcima za otiskivanje, a nakon otiskivanja se odmah osue. UV boje su najblie tom idealu. Koagulacija pigmenta i razmazivanje Dobar pigment se sastoji od vrlo siunih estica. estice pigmenta su dispergirane u vezivu boje kada je boja razribana na trovaljku u procesu izrade boje. Ponekad se estice pigmenta nagomilavaju. Tu pojavu zovemo koagulacija ili flokulacija pigmenta. Koagulacija se zbiva kada offsetna boja dolazi u dodir s vodom u procesu tiska. Kada pigment koagulira, boja postaje

104

vrlo kratka ili pastozna. Ovakvo stanje moe dovesti do otkidanja boje s cilindra za nonos boje i struganja valjaka i tiskovne forme. Zato neki pigmenti koaguliraju, moe se objasniti kako slijedi: estice pigmenta obavijene su s filmom adsorbiranih molekula veziva. Ovakvo stanje obino se ne mijenja i nakon to se otopina za vlaenje emulgira u boji. Neki pigmenti "radije" apsorbiraju molekule vode nego molekule veziva. U prisutnosti vode pigmenti otputaju molekule veziva i apsorbiraju sloj melekula vode. Kako su molekule vode vrlo polarne, estice pigmenta, takoer postaju polarne. Polarne estice se meusobno elektriki privlae. Iz tog razloga se veina estica pigmenta aglomerira stvarajui puno vee estice - pigmentne aglomerate.

Pigmenti za offsetne boje trebaju se odabirati tako da ne "ulaze" u otopinu za vlaenje, odnosno pigmenti ne smiju biti topivi u vodi ili u razrijeenim kiselim otopinama.

14. OPE KARAKTERISTIKE GRAFIKIH BOJA I POSEBNOSTI S OBZIROM NA TEHNIKE TISKA Tiskarske tehnike moemo podijeliiti u dvije osnovne skupine: 1. Indirektne tehnike tiska (offset, suhi offset, tampon tisak), kod kojih se boja s tiskovne forme prvo prenosi na posrednika (gumeni valjak, tampon i sl.), a zatim na tiskovnu podlogu. 2. Direktne tehnike tiska (duboki tisak, sitotisak, fleksotisak, visoki tisak) su tehnike tiska kod kojih se boja direktno sa tiskovne forme prenosi na tiskovnu podlogu. Visoki tisak Kod tiskovne forme za visoki tisak tiskovne povrine su uzdignute dok se slobodne povrine nalaze u osnovnoj ravnini. Bojilo se nanosi valjcima ili pritiskanjem ploe preko tampona s bojom na tiskovne elemente, dok slobodne udubljene povrine ne prihvaaju boju. Glavni predstavnici visokog tiska su knjigotisak i flekostisak. Dok se u knjigotisku koriste vrste metalne tiskovne forme u fleksotisku se koriste fleksibilne fotopolimerne tiskovne forme. Fleksografski tisak je tehnika visokog tiska koja se prvenstveno koristi za tisak na ambalai. Obje tehnike spadaju u direktne tehnike tiska - dodir izmeu tiskovne forme i tiskovne podloge je neposredan. U visoki tisak ubraja se i suhi offset (letterset) koji spada u indirektne tehnike tiska.

105

Slika 7. Shematski prikaz obojenja TF u visokom tisku

Fleksografski tisak Fleksotisak je direktni rotacioni visoki tisak. Tiskovna forma je u direktnom dodiru s materijalom za otiskivanje. Bojilo koje je vrlo rijetko preko duktora se prenosi na aniloks cilindar, a s njega na temeljni cilindar oko kojeg je obavijena tiskovna forma. Uloga aniloks valjka je doziranje tankog i jednolinog nanosa bojila na tiskovnu formu. Tiskovna forma moe izdrati velike naklade, jer su guma i fotopolimeri izdrljivi na troenje, a osim toga, pritisci kod fleksotiska su vrlo mali u odnosu na druge tehnike tiska. U fleksotisku se koriste rijetke, tekue boje. Prema viskoznosti i svojstvima sline su bojama za bakrotisak. Budui da je flekostisak rotacioni tisak, potrebna je mala viskoznost boja. Za tisak ambalae koriste se tri tipa fleksografskih boja:

- boje na bazi alkohola (vezivo na bazi alkohola) - boje na bazi vode (vezivo na bazi vode)

- UV bojila

106

Slika 8. Shematski prikaz obojenja TF u fleksotisku

Fleksografske boje na bazi otapala sadre: 40-60% vodenog ili alkoholnog otapala, 15-25% veziva, 10-25% pigmenata i 5-10% aditiva. Koliinskim udjelom otapala bojilu se regulira viskoznost. Bojila na bazi alkoholnog otapala primjenjuju se na neupojnim aluminijskim i polimernim folijama. Suenje takvih bojila vri se isparavanjem i hlapljenjem otapala (koje se ubrzava izlaganjem svjee otisnutim otisaka povienoj temperaturi). Boje na bazi vode primjenjuju se na upojnije podloge s hrapavijom povrinom (papir i karton). Otisci dobiveni takvim bojama zahtjevaju neto due vrijeme za suenje. UV bojila ne sadre otapala te se sastoje od: 55-80% veziva, 10-20% pigmenata, 5-15% fotoinicijatora i 5-10% aditiva. Izlaganjem otiska UV zraenju dolazi do momentalnog suenja tj. osvjetljeni fotoinicijatori zapoinju polimerizaciju to rezultira skruivanjem. Takvim se bojama postiu visoko kvalitetni otisci s dobrim mehanikim i kemijskim svojstvima, a svoju primjenu pronali su na podlogama tipa: papir, PVC, aluminijske folije, laminati.

107

Duboki tisak Duboki tisak je tehnika tiska pri kojoj je tiskovna forma nainjena tako da su slobodne povrine u osnovnoj ravnini, a tiskovne povrine udubljene. Glavni predstavnik dubokog tiska je bakrotisak, koji spada u direktne tehnike tiska. Boja ulazi u udubljene tiskovne povrine lonie, a viak boje koji ostaje na slobodnim povrinama skida se pomou rakela (posebnog elinog noa), te se uz odgovarajui pritisak boja prenosi na tiskovnu podlogu. Tiskovna forma moe biti elina ploa ili bakreni valjak (bakrotisak), a izrauje se elektrograviranjem ili jetkanjem (stari proces). Bakrotisak se odlikuje visokom kvalitetom reprodukcija, isplativ je za tisak velikih naklada.

Slika 9. Shematski prikaz obojenja TF u dubokom tisku Bakrotiskarska bojila su jednostavnog sastava, i uglavnom se sastoje od pigmenata, veziva i otapala. Pravilan odabir otapala ima velik utjecaj na tiskovnost i kvalitetu otiska. Najea otapala koritena jesu: toluen, ksilen, petrolejski pirit, etanol, etilacetat i voda. Bakrotiskarska boje mogu biti na bazi alkohola i vode. Ona se danas uglavnom primjenjuju za tisak ambalae, te grafikih proizvoda kao to su: papirnate vreice, omotni papiri i prehrambena bezmirisna ambalaa. Ilustracijski je bakrotisak svoju primjenu pronaao kod viebojnog tiska asopisa, kataloga, zatitnih dokumenata, novca, maraka, plastinih i metalnih folija i sl.

108

Proces suenja otisaka provodi se isparavanjem ( hlaplenjem) 70-75% ukupne mase boje.. Nakon suenja, naneeni sloj boje na tiskovnoj podlozi je izmeu 0,8 i 2 m na neupojnim podlogama. Ploni ili offsetni tisak Offsetni tisak je danas u hrvatskoj grafikoj industriji najzastupljenija tiskarska tehnika. Offsetnom tiskarskom tehnikom tiskaju se razliiti grafiki proizvodi kao to su: monografije, viebojni asopisi, broure, plakati do formata B0, letci, potanske marke, diplome, sklopiva ambalaa, omoti... Razlog takvoj zastupljenosti offsetnog tiska je u injenici da je danas jednostavan pripremni proces i visoko kvalitetna konstrukcija offsetnih strojeva, kojima se postie kvalitetan otisak relativno niske proizvodne cijene. Tiskovna forma za ploni (offsetni) tisak ima tiskovne elemente i slobodne povrine gotovo u istoj ravnini (razlika je u nekoliko m), dok se boja s tiskovne forme prenosi na tiskovnu podlogu posredstvom offsetnog cilindra. Funkcioniranje tiskovnih formi u plonom tisku temelji se na oleofilnosti odnosno hidrofobnosti tiskovnih elemenata (prihvaaju boju, a odbijaju vodu), te hidrofilnosti i oleofobnosti slobodnih povrina (prihvaaju vodu, a odbijaju boju). Danas je najee koritena tiskovna forma za offsetni tisak monometalna aluminijska ploa oslojena tankim fotoosjetljivim diazo slojem.

Slika 10. Shematski prikaz obojenja TF u offsetnom tisku

109

Openito se smatra da je tiskarska boja za indirektni ploni tisak najsloenija boja. Ova boja izloena je djelovanju tekuine za vlaenje i mora podnijeti dvostruki prijelaz - prijelaz s tiskovne forme na "offset cilindar" te prijelaz s "offset cilindra" na tiskovnu podlogu. Boje za ploni tisak ne smiju u veoj koliini emulgirati vodu (iz tekuine za vlaenje) to se zbiva ako se boja previe razrijedi ili ako se doda previe suila. Takoer, od ovih se boja oekuje dobra ljepljivost, no ovdje treba postii optimum - otak otisak, a da ne doe do "upanja" papira (tiskovne podloge). Ova dva zahtjeva treba uskladiti, prvenstveno odabirom pravilne viskoznosti boje - ovisno o brzini tiska. Kako se radi o indirektnom tisku, nanosi boje na tiskovnu podlogu u odnosu na druge tehnike tiska su tanji oko 2 m. To znai da pigmenti boja za ploni tisak moraju biti vrlo izdani te da je koncentracija pigmenata u boji velika. Od pigmenata se takoer oekuje otpornost na vodu i kiseline (u protivnom dolazi do toniranja). Veziva ovih boja su temeljena na lanenom ulju i mineralnom ulju i sintetikim smolama. Boje za ploni tisak najee se sue oksipolimerizacijom povrinskog sloja, hlapljenjem i penetracijom tekuih komponenti bojila u tiskovnu podlogu i prisilnim suenjem. Propusni tisak ili sitotisak Propusni tisak (sitotisak) je najsvestranija tiskarska tehnika, koja se uspjeno koristi i u drugim industrijskim granama (tekstilna industrija, elektronika industrija, auto industrija itd.) Dobre osobine sitotiska odlikuju se u mogunosti tiska na razliitim oblicima i vrstama tiskovih podloga (drvo, tekstil, staklo, keramika, guma, plastika, koa, juta, karton, papir). Kod propusnog tiska tiskovna forma je fina mreica napeta preko drvenog ili metalnog okvira. Tiskovne elemente predstavljaju otvorene oice mreice dok su slobodne povrine zatvorene. Boja se nanosi preko cijelog sita i gumenim rakelom protiskuje kroz tiskovne povrine. Mreice sita se izrauju od, sintetskih niti i ica od antikorozivnog elika. Sitotisak je jednostavan za uporabu, pogodan za tisak na sve materijale (upojne i neupojne podloge). Prednost sitotiska je da se zbog elastinosti tiskovne forme moe otiskivati na neravnim, hrapavim i oblim povrinama. Nedostatak je visoka potronja boje (od svih klasinih tiskarskih tehnika sitotisak ima najdeblji sloj otisnute boje).

110

Slika 11. shematski prikaz obojenja TF u sitotisku

Kvaliteta tiska u sitotiska u usporedbi sa ostalim konvecionalnim tehnikama neto je slabija, no u potpunosti zadovoljava potrebe za koje se koristi. Reproducirane rasterske tokice nisu pravilnog oblika, to je rezultat nepravilne mreaste strukture na mjestima preplitanja mrenih niti. Sitotisak je jedina tiskarska tehnika koja nema odreene formate tiska. Teoretski sitom se mogu otisnuti bilo koji formati ve prema potrebi koje zahtjeva grafiki proizvod. Bojila za sitotisak pripremaju se neposredno prije tiska. Za tiskovne podloge koje posjeduju veu povrinski mo apsorbiranja, primjenjuju se jednokomponentna sitotiskarska bojila. U takvo orginalno gusto bojilo kao dodatak se dodaje razrijeva, koji ujedno i regulira viskoznost. Jednokomponentno bojilo se primjenjuje za tisak na upojne tiskarske podloge koje se sue penetracijom, hlapljenjem i oksipolimerizacijom. Za tisak na neupojne tiskovne podloge koriste se specijalna dvokomponentna brzosuea bojila. Takvim bojilima se dodaje katalizator, kojim zapoeinje proces suenja. Hlapljenjem i isparavanjem povrinskog sloja bojila na tiskovnoj podlozi rezultira osuenim otiskom. Po strukturi razliite tiskovne podloge zahtjevaju i razliite boje i one se prema tim zahtjevima posebno formuliraju. Od kriteriji koji se zahtjevaju za sitotiskarsku boju najvaniji su odreena viskoznost i pokritnost. Viskoznost utjee na prolaz boje kroz tiskovne elemente na mreici, to ujedno znai i na brzinu tiska, te na debljinu nanosa na podlogu i otrinu rubova. Uz sitotiskarske boje esto se koriste i lakovi koji zatiuju otisak ili mu daju sjaj.

111

15. TONERI ZA DIGITALNI TISAK GRAFIKIH PROIZVODA Digitalni tisak se namee kao idealno rjeenje ako govorimo o tisku malih naklada. Prilikom nabave stroja za digitalni tisak svakako treba uzeti u obzir znaajno smanjenje postojeih trokova koji su dosta nii ako ih usporeujemo sa trokovima otiskivanja na offsetnom stroju, ali samo ako je rije o vrlo malim nakladama. Offsetni tisak, ukoliko se tiska mala naklada pretpostavlja visoku cijenu po komadu, jer je u tu cijenu uraunata, osim pripreme za tisak i dizajna, i cijena filmova, cijena montae na folije, cijena offsetne ploe itd. Osim toga, prednost digitalnog tiska u odnosu na offsetni jest da kod digitalnog tiska nije potrebna nikakva posebna priprema stroja, koja je inae vana komponenta cijene offset tiska, a zahtjeva i odreeno vrijeme. Za otisak u digitalnom tisku dovoljno je uitati materijal sa nekog od optikih medija za pohranu podataka (CD, DVD), nakon ega se pokree proces tiskanja. Elektrofotografija Elektrofotografski nain otiskivanja patentirao je Chaster Carlson 1942. Osnovni princip temelji se na fotoelektrinog efektu, dok se sam proces provodi u nekoliko faza:

- Nabijanje bubnja - Osvjetljavanje bubnja laserom (formiranje latentne tiskovne forme) - Nanos tonera na bubanj - Prenoenje tonera sa bubnja na tiskovnu podlogu - Fiksiranje tonera na tiskovnoj podlozi - ienje bubnja od ostatka tonera

Proces otiskivanja zapoinje fazom nabijanja bubnja statikim elektricitetom. U toj fazi se elektriki nabija fotoosjetljiva povrina bubnja, ime se stvara homogeno nabijena povrina. Zatim povrinu bubnja selektivno osvjetljava laser, koji svojom definiranom svjetlou izbija nosioce elektrostatskog naboja, ime takva povrina postaje nieg potencijala. Krajnji rezultat je virtualna tiskovna forma, s tiskovnim elementima i slobodnim povrinama razliitog energetskog potencijala. Prijenos tonera s tiskovne forme na tiskovnu podlogu pomae nabijena korona, koja svojim elektrostatskim silama privlai toner. Pri zavretku otiskivanja temeljni cilindar se mehaniki i elektriki oisti, ime se priprema za sljedei ciklus otiskivanja.

112

Slika 12. Osnovni princip elektrofotografije

Elektrofotografske tiskarske strojeve karakterizira mogunost tiska na: tiskovne podloge gramatura od 70 do 300 g/m2, precizan registar, i mogunost reproduciranja viebojnih otisaka najee izlazne rezolucije do 600 DPI (eng. dots per inch). Mogui nedostaci mogu se pronai u: malom formatu tiskovne podloge, ogranienom broju vrsta papira pogodnih za kvalitetno otiskivanje, i nezadovoljavajuoj reprodukciji veih jednotonskih povrina. Osnovna podjela tonera je na prakaste i tekue, a prakasti mogu biti jednokomponentni i dvokomponentni. Veina dananjih pisaa koristi prakasti dvokomponentni toner koji se sastoji od estica nosaa i estica koje daju obojenje. estice nosaa mogu biti veliine 30-35 m, a po sastavu su eljezni, stakleni ili prah nekih soli. Jednokomponentni toneri sastoje se od 50% eljeznog oksida, 30% smole, 10% pigmenata i 5% aditiva. U novije vrijeme pojavljuju se i mikrotoneri iji je sastav slian jednokomponentnom toneru, a temeljna razlika je u veliini estica koja se kod mikrotonera kree od 4-15 m. Od jednokomponentnih tonera postoje oni na magnetskoj i nemagnetskoj osnovi. Magnetski jednokomponenti toneri imaju jezgru od eljeznog oksida, a sastojci koji mu daju obojenje (pigmenti, veziva, aditivi) ovijaju tu jezgru. Tako moe doi do obojenja na relativno jednostavan nain, bez mijeanja sa esticama nosaima. Mana jednokomponentnog tonera jest ta da se zbog

113

postojeeg eljeznog oksida ne mogu dobiti arene boje (cijan, magenta i uta) koje odgovaraju standardu. Nemagnetski jednokomponentni toneri se upotrebljavanju kod viebojnih sustava s manjim brzinama tiska. S ovim tonerima je tee dobiti jednolik nanos na veim obojenim povrinama, a k tome nastaje sklonost praenju tj. nekontrolirane estice tonera mogu smetati procesu tiska i djelovati na smanjenje kvalitete. Povoljne karakteristike dvokomponentnog tonera su postojanost i slaba reakcija sa vlagom u zraku, dok je nepovoljna veliina estica zbog ega nije mogue postii fini otisak. estice jednokomponentnog tonera su manje od estica dvokomponentnog tonera, ali je nepovoljna reakcija sa vlagom u zraku. Tekui toneri sadre oko 79% otapala, 12% smole, 8% pigmenata i 1% aditiva, a estice su veliine od 0,1-2 m. Napravljeni su tako da se u tekuini koja slui kao nosa nalaze rasprene vrlo male estice pigmenata. Nabijene estice pigmenata se u procesu razvijanja koncentriraju na mjestima tiskovnih povrina nakon ega prelaze iz tekuine u bubanj. Ovakav proces prijenosa zahtjeva osjetljivu termiku i elektrinu kontrolu. Dio tekuine koji prijee na bubanj mora se sa tiskovnih povrina ukloniti usisavanjem i ishlapljivanjem. Do revolucije u laserskom ispisu dolo je pojavom polimeriziranog tonera koji se sastoji od dvije osnovne komponente: obojenog pigmenta i specijalne smole kao inicijatora polimerizacije. Obje komponente se nalaze u tekuem stanju, a kombinacijom razliitih omjera, te brzinom mjeanja i temperaturom mogu se dobiti razliite vrste polimeriziranog tonera. Polimerizirani toner nudi upola manja zrnca od konvecionalnog tonera ime je omogueno podizanje rezolucija laserskih pisaa. Osim toga, zrnca su uniformne veliine i oblika ime se postie ujednaena granulacija, glatki prijelazi i otriji ispis. Prednosti koritenja ove vrste tonera je vea ekonominost i iskoristivost tonera, a uz to se produljuje i ivotni vijek bubnja. Smanjuje se i koliina otpadnog tonera to onemoguuje prljanje unutar pisaa. Polimerizirani toner u usporedbi sa konvencionalnim ima manje talite to rezultira smanjenjem utroka elektrine energije potrebne za grijanje jedinice za fiksiranje i produuje njen ivotni vijek. Otisak se dobije na nain da tiskovna podloga adhezijom prihvaa bojio koje se tako vee za tiskovnu podlogu. Tako dobiveni otisak moe se po mogunosti zrano suiti ili zagrijavati sa infracrvenim grijaem odnosno ksenonskom bljeskalicom. Najznaajniji momenat kod ovog tonera je ipak zatita okolia: smanjena je emisija CO2, para karbonatne kiseline, sulfatoksida i duinog oksida za 30%.

114

Ink Jet Ink jet je tiskarska tehnika kod koje se ureaj za otiskivanje ne nalazi u direktnom kontaktu s tiskovnim podlogama, to omoguuje otisak na neravnim povrinama. Kao metoda kreiranja tiskane slike pojavio se pojam trcanja kapljica boje prema tiskovnoj podlozi. Sam naziv dolazi od engleske rijei ink (tinta) i jet (mlaznica). Osnovni zahtjev za kreiranje slike ink jet sustavom je generirati kontrolirani tok kapljica. Drugi zahtjev je kontrolirati te kapljice na njihovom putu do tiskovne podloge. Ink jet tehnologij