zadarska smotra 3, 2015.

STUDIJE, RASPRAVE, ESEJI

Ante Periša

Je li Isus zaista bio drvodjelja? – Jezična analiza

U hrvatskoj (i ne samo u hrvatskoj) jezičnoj praksi (i uopće kulturi: u filmovima, romanima, raznim tekstovima itd.) uvriježilo se spominjati da je Isus bio drvodjelja, odnosno drvodjeljin sin, što je zasigurno uvjetovano hrvatskim prijevodom Biblije gdje, kad se govori o Isusovu zanimanju, stoji upravo taj termin. Znamenita su osobito dva mjesta gdje se izričito navodi da je Isus bio drvodjelja, odnosno drvodjeljin sin. Prvo je mjesto u Matejevu evanđelju (Mt 13, 55), gdje stoji: “Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija...” Dakle, iako se tu ne govori izričito da je i sam Isus drvodjelja, običaj je bio da sin naslijedi očevo zanimanje (a to je i izričito propisivala jedna zapovijed iz Talmuda), pa se po sebi smatralo da je i Isus naslijedio zanimanje od svojega poočima, Josipa (drvodjeljin sin). Eksplicitna potvrda tomu jest drugo mjesto, na kojem evanđelist Marko izrijekom navodi da je Isus bio drvodjelja (Mk 6, 3): “Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin...” Tako barem stoji u hrvatskom prijevodu Biblije, koji su radili vrsni bibličari, a i izvrsni jezikoslovci. Dakle, očito je da su imali razloga za to.

No, zbog nekoliko razloga nameće se pitanje je li taj termin zapravo pogrješan, odnosno je li Isus uistinu bio drvodjelja? Neodrživost toga termina pokazuje se pri analizi riječi (leksič-ki), ali možda još i više pri analizi jezičnih slika i fraza (frazeološki).

Najprije, na razini riječi. U grčkome izvorniku (na kojemu je napisan ovaj tekst i evanđelja po Mateju i Marku) oba puta stoji riječ tekton. Znači li ta riječ zaista drvodjelja? Čak i onima koji nisu vični starogrčkom jeziku poznata je, primjerice, složenica koja se rabi i u hrvatskom jeziku – arhi-tekt(on). Dakle, tu se pojavljuje riječ tekton (Ð τέκτων), koja u grčkome zapravo znači općenito ‘graditelj’, ‘majstor’, ‘stručnjak za gradnju’ i sl., bez posebne uže specifikacije.

Jeronim u Vulgati taj termin prevodi na latinski riječju faber, a ne faber lignius, kako bi trebalo da je htio staviti drvodjelja. Dakle, i tu ostaje manje-više isto značenjsko polje: radnik, graditelj, građevinar, zanatlija i sl.

Lutherov prijevod na njemački donosi riječ Zimmermann, koja doduše pokriva nešto šire značenje od same riječi drvodjelja, ali je ipak danas dosta obilježena radom s drvetom, osobito pri gradnji kuće, pa se na hrvatski prevodi kao tesar, ali i kao drvodjelja. No, pozna-vatelji biblijskoga jezika i kulture odreda smatraju da je taj smisao preuzak, jer termin tekton

ZADARSKA SMOTRA 3 2015.

zapravo znači radnika koji zna raditi sve ono što je potrebno za gradnju kuće. Dakle, ne da bi se bavio samo obrađivanjem drveta, a pogotovo ne sitnoga drvenog inventara (kako je to prikazano, primjerice, u mnogim filmovima o Isusu), nego i kamena i svega što je potrebno za gradnju kuće,1 tako da je tekton zapravo graditelj, arhitekt, majstor (za gradnju, osobito kamenom i drvetom), građevinski stručnjak...2

Međutim, ni termin drvodjelja nije izoliran slučaj koji bi se pojavljivao samo u hrvatskom jeziku. Tako u engleskome stoji carpenter, u talijanskome falegname, a u češkome tesar, što se ponekad rabi i kod nas. I dok termin drvodjelja izričito znači onoga tko obrađuje drvo, riječ tesar ipak ima šire značenje. Očito je da ta imenica dolazi od (praslavenskoga) glagola tesati (odatle i riječ tesla za alatku kojom se teše), a tesati se osim drveta, može i kamen (primjerice u srpskom jeziku). Tešu se drvene grede. Kamen se kleše i obrađuje; sve za gradnju kuće.

Moglo bi se pitati kad se i zašto dogodio ovaj pomak i specifikacija od općega termina ho tekton do užega drvodjelja. Vjerojatno je tradicija imala neki razlog za to. Možda stoga što je graditeljstvo barem u nekim vremenima i područjima iz navedenih jezika bilo dosta veza-no uz drvo, tj. drvo je zapravo na mnogim područjima bilo i osnovni građevinski materijal. Nažalost, ne možemo sa sigurnošću odgovoriti na ovo pitanje koje bi svakako vrijedilo malo istražiti, ali možemo konstatirati činjenicu da se u mnogim jezicima, kao i u hrvatskom pri-jevodu, koristi termin koji pokriva isto i vrlo slično semantičko područje kao riječ drvodjelja. No, ipak ne smijemo smetnuti s uma da u grčkom izvorniku stoji termin tekton, odnosno u prijevodu našega Jeronima na latinski, u Vulgati, faber, što zapravo znači općenito graditelj.

Dakle, izvorni tekst govori protiv termina drvodjelja. No, je li to dovoljno? Zapravo, pravi razlog zbog kojega smo se i upustili u ovo jezično istraživanje krije se u sljedećoj fazi kojom ovdje želimo dodatno potkrijepiti prethodne tvrdnje.

Naime, kad se pročitaju cjeloviti tekstovi svih četiriju evanđelja, kao i drugi novozavjetni spisi, odmah upada u oči da se nigdje u tekstu ne pojavljuju slike iz drvodjeljskoga svijeta. Isus tako ne koristi metafore o pravljenju stolova i stolica, niti bilo čega od drveta, dok novo-zavjetni tekstovi obiluju brojnim slikama iz graditeljskoga područja, i to slikama koje imaju nemjerljivo značenje u cjelokupnom naviještanju Radosne vijesti. Navedimo samo neke.

Isusa optužuju da je govorio: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići”, našto su mu Židovi rekli: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti ćeš ga u tri dana podići?” (Iv 2, 19). Isus i svoje sveukupno poslanje vidi na tragu onoga što je radio prije javnoga djelova-

1 Više o ovomu, te osobito o obradi drveta u Bibliji vidi: http://www.bibelwissenschaft.de/wibilex/das-bibellexikon/lexikon/sachwort/anzeigen/details/holz-holzbearbeitung/ch/3d0135e59d8a530954ea2e161560701f/

2 Usp. Barbara Goldstein, Jeschua ben Joseph: Leben, Umfeld und Predigt Jesu, Königshausen&Neumann, Würz-burg, 1997., str. 96.; vidi također: http://de.wikipedia.org/wiki/Josef_von_Nazaret. Neki navode da se tu radilo o ci-je njenom zanimanju, možda najbolje kod nas preneseno u smislu uvriježene riječi majstor. Tako njemačkoj riječi Zim-mer mann u hebrejskom i aramejskom odgovara riječ naggar, a spominje se izreka iz Talmuda: “Ima li među nama ka kav majstor (naggar) ili sin nekoga majstora (naggar)?”, koja se rabila kad bi trebalo riješiti i neki teži intelektual-ni problem. Iz toga se zaključuje da je naggar imao i puno šire značenje od tesar te da je općenito značio ‘građevin-ski stručnjak, majstor, umjetnik’. (Usp. Peter Paul Fischer, Rabbi Jechoschua. Jesus aus Nazaret, str. 54. Dostupno na https://books.google.hr/books?id=kHPoW5rCLiQC&pg=PA54&lpg=PA54&dq=peter+paul+fischer+Jesus+von+Nazareth+tekton&source=bl&ots=9_Y2XjE18g&sig=Wa6jekfQKnAP3RwDKRgrDJeccqM&hl=hr&sa=X&ei=N4VlVduFF4O8swG734HYAg&ved=0CCMQ6AEwAQ#v=onepage&q=peter%20paul%20fischer%20Jesus%20von%20Nazareth%20tekton&f=false)

STUDIJE, RASPRAVE, ESEJI

nja: tamo je očito zidao i gradio kuće i sl., a ov-dje sada provodi misiju izgradnje crkve Božje, Hrama. Štoviše, i sama riječ crkva u izvornoj grčkoj terminologiji (ecclesia) po mnogima znači sabor (izabranih) (od ek-lego ‘izabrati, sabrati’), odnosno u hebrejskom (bet-)kneset (znači i školu, i crkvu/zgradu, i vijećnicu/sa-bornicu) pa je poveznica između gradnje kuće i gradnje Crkve, odnosno sabiranja izabranih više nego očita. Prijelaz iz konkretne domene materijalne izgradnje kuće u duhovnu dome-nu izgradnje Crkve kao naroda Božjega. A Isus rabi upravo graditeljske metafore.

Još je snažnija slika tipična za graditelja kad Isus kaže: “Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehi-vati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti.’” (Lk 14, 28–30).

Ili, promotrimo graditeljski jezik kako se manifestira u sljedećoj Isusovoj usporedbi: “Tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zaplju-šti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika” (Mt 7, 24–27; usp. Lk 6, 47–49).

Također, valja spomenuti opet zidarsku (graditeljsku) sliku Isusa kao “zaglavnoga kame-na”, što donose svi sinoptici (Mt 21, 42; Mk 12,10; Lk 20, 17), ali i Djela apostolska: “On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni” (Dj 4, 11).

Iz svega ovoga čini se da je posve jasno da Isus ipak nije bio drvodjelja, kako se to uvri-ježilo prevoditi i kod nas i u mnogim današnjim jezicima, nego zapravo arhitekt, graditelj, majstor... To nedvojbeno pokazuje i analiza samoga izvornog grčkog (i paralelnoga hebrej-sko-aramejskog) termina te pogotovo uporaba brojnih slika upravo iz građevinskoga života u evanđeljima, dok ne možemo naći nijednu sliku niti usporedbu koja bi ukazivala na dr-vodjeljski, odnosno stolarski ili sl. svijet.

Ante Periša