Dragi moji, još jeno leto j za nami. Suša nas je ošušila, bura oplela, dažja j bilo jušto na meru pa j grozje

slatko bilo i dobro rodilo, a i turisti su nan soldi prnesli. Čuda nas se j malo i podebjalo, to bi reć da lačni nismo bili, magar je kriza na se strani, ma raje ćemo reć da to z leti telu pride. Neki su se i z dijetami mučili, a su kuliko kalali, to će njin peza pred blagdani najboje povedet. Ma žalit se nećemo kakovo god da j bilo to pasano leto, leh ćemo z ufanjem va još boje poć naprvo. Meritali smo po seh dobreh užanci i propisi staro leto otpravit z dobren jilon i pilon, pa z punen štumikon po domaću veselo zakantat. Na Ćakuloninen silvestarsken stole će bit starinsko, takorekuć sakidajno jilo, ma na blagdanski mod storeno, z dihon našega kraja. Za to nan ne rabi ni čuda soldi, ni hrana za ku ne znamo ni ča je ni skud je. Tr su i naši stari z domaćun hranun feštali, pa moremo i mi. Zato nan sen skupa želin neka nas taj domaći dih i duh našeh stareh užanci drži zdrave, šesne, žvelte i vesele va celen Noven 2016. lete!

Pešt od ocvirki na palente

Skuhajte palentu kot i vavek, golicu al kompiricu, pa ju rastegnite va veli štamp na centimetar debelo. Pomažite ju z putron, odzgora naribajte malo parmezana al domaćega trjega sira i va peknjice na naglo zapecite da se stori rumena korica. Poten pustite neka se stisne i ohladi. Dobru pest-dve ocvirki posvema speštajte na sitno skupa z 1-2 česni česna, malo petrsina, 2 žlice sitno nakosane nadimjene pancete, 2 kisela kumara, 2 trdo kuhana jaja, žlicun domaće masti zmešane z žlicun putra i 2 žlice slapa, da dobijete lepi kremasti pešt. To morete po starinsku mastit, ma ako ćete brže i lagje, se to skipa hitite va blender i dobro zmiksajte. Dobro posolite (pazite, aš su i ocvirki i panceta već slani), popaprite po voje i stavite da se ohladi. Va obični dani pešt morete samo namazat na kus palente, ma ov put ćemo to storit defešta. Mrzlu palentu žmujon za rakiju zirežite na kolića, pa na saki kus stavite malo

pešta od ocvirki – da bu lepče, to morete storit špricun za kolači. Tako parićano još ukrasite z feticun kiselega kumara i jednen ocvirkon. Na sred stola obrnite nopak žmuji za vino z nogicun, zdola pod žmuj va košaricu za muffine stavite po jedan kus palente z pešton, a na nogicu položite drugi kus – tako će saki dobit dva kusa, a i stol će bit lepi za videt.

Pečenka va plamike z broskvun na kiselo

Pol kocke putra (okol 15 deki) pustite na teplemu da malo omekne. Kiticu petrsina, ruzmarina, vlasca i malo pancete sitno speštajte, pa začinite solun, papron i črjenun paprikun. Kus svinjetine od buta, najboje ružicu, na saka 2 centimetra zarežite na koso, neka zarezi budu dopol mesa duboki. Va ti žepi narivajte storeni putar z travami. Z onen ča ostane namažite meso se na okole. Meso poten povežite z špagon da ima lepu formu. Dubji štamp namažite z mastun i položite vanj meso. Okolo hitite malo kapule na grubo narezane, česna, merlina, paprike, šaku cizib i kiticu ruzmarina. Pokrijte z kartun za peć, al z aluminijskun folijun i pecite okol 2 ure na pomalo (170-180 stupnji). Poten maknite kartu i pecite još samo tuliko da odzgora lepu rumen stori.Dokla se meso peče, parićajte broskvu za prilog – celu glavicu narežite na cindrići i skuhajte da malo omekča. Neka ostane malo hrustava. Brzo ocedite i prolejte kratko z ledenun vodun da ostane zelena. Neka ostane mjačna. Malo pancete na sitno nakošite i sled popržite. Tako teplu pancetu skupa s mastun ka se od nje otopila hitite na broskvu, posolite, popaprite, poprhajte malo z mlevenen feferonon i prolejte žlicun-dve octa. Morete va to dodat i malo kuhanega kompira. Se zmešajte i stavite na veli pijat, ma neka sredina pijata ostane prazna za meso. Pijat neka stoji na teplemu dokla god se skupa ne stavite na stol. Pečeno meso oslobodite od špaga i još vrelo stavite sred pijata. Se ča j ostalo va štampu dobro propasirajte va toć. Dolejte va to dec vina i kratko zavrite. Pol vrelega toća nalejte

Starinsko na blagdanski modva pijat okol mesa, a ča j ostalo, va lončić za poslužit. Tako parićanu pečenku još rabi važgat i zarad tega rabi držat velu teplinu.Pijat z pečenkun stavite sred stola i pogasite vela svetla radi bojega efekta. Dokla j meso još jako teplo da more storit dosti sape od alkohola, prelejte ga z štanpon rakije i oprezno važgite štapićon. Pustite da plamik sam posvema zgori rakiju da se ne bi alkohol oćutil va jilu, pa poten režite fete na suprotnu stran od žepi z travami da se vide šare va mesu.Ako pak nimate kuraja storit „vatromet“ na stole, bit će dosti i onaj toć va ken ste skuhali malo vina, jednako dobar gušt će bit.

Božićni štrudel na zvezdu storen

Storite testo za štrudel od pol kila muke, 2-3 žlice sitno mleveneh menduli, malo soli i cukara, 2 jaja, kockicun kvasa (al vrećicun suhega kvasa), jednako velun kockicun putra i kvarat litre mjačnega mleka. Pustite neka se pomalo zdiže. Va malo rakije stavite močit par suheh smokav, sliv i cizib. Kad omeknu, ocedite jih. Za filu očistite 4 jabuke i nakosajte na komadići, nemojte ribat. Oparite jih na malo putra, pa va njih zmešajte na sitno kosane namočene i ocejene smokve, slive i cizibe. Dodajte 2-3 žlice cukara i potiho kuhajte da dobijete kremu kot marmeladu. Va to žmešajte žlicu mlevenega rogača i žlicu kakao praha. Pustite neka se omjači.Zdignjeno testo na lahko premesite i razdelitena 4 kusi. Parićajte najveći plitki štamp i va njega položite kartu za peć. Na tu kartu ćete slagat zvezdu. Kus testa na tanko razvajajte va kolo, namažite z filun i pokrijte z drugen kolon, pa ponovite tako da na vrh bude testo. Jušto va sred kola položite nopak lončić od kafa, pa z oštren nožon zarežite kolo od ruba lončića do kraja kola na 16 jednako debeleh trakic. Dve po dve trakice zavijte va spiralu jednu suprotno od druge i kraji njin zalepite. Tako ćete storit zvezdu od 8 kraki. Stavite pol ure na teplo, pa va peknjicu, neka se peče okol pol ure na 200 stupnji. Kad omrzne, sredinu i kraji poprhajte z cukaron va prahu, kot da j sneg pal po zvezde.

Uz domaći kanat i dobro vino, ne pozabite i na bušić na pol noći! Jedan bušić van šaje vaša

Ćakulona!

Naš sugovornik jedan je od najviđenijih ljudi Pehlina, a nije Pehinar rođenjem. Na Pehlin je došao tek 1971. godine, ali je sudjelovao u prijelomnim događanjima koja su ovo seosko naselje pretvorila u urbanu cjelinu. Govorimo s Ivanom Bratušom, čovjekom koji je poticao i sudjelovao u realizaciji najvećih projekata na Pehlinu. A trebalo je za to žrtvovati podosta slobodna vremena, silnu energiju, založiti mnoga prijateljstva, utrošiti mnogo intelektualnih napora. I sve to badava, bez ikakve naknade - za dobrobit Pehlina i Pehlinara. Zapravo naknade je bilo – očitovala se u stisku ruke, osmjehu u očima, ponekom javnom pljesku sumještana. Kostanj: Ivo, u Ljubljani ste završili arhitekturu 1963. godine kao stipendist “3. maja”, brodogradilišta. Otkuda arhitekt u brodogradilištu?Ivan Bratuša: Pa nije to tako čudno. Po završetku studija moj prvi radni dan bio je u škveru. Posao arhitekta je zapravo spoj umjetnosti i konstrukcije, a u brodogradilištu to znači oblikovanje interijera, od kabina u kojima boravi posada do soba za putnike, salona, kuhinje, zapravo svih mjesta gdje borave ljudi, osim strojarnice u kojoj ipak glavnu riječ imaju strojari. Radio sam kao projektant palubnog nadgrađa i, bez lažne skromnosti, bio sam među trojicom najboljih projektanata u hrvatskoj brodogradnji. Sredinom sedamdesetih, točnije 1974. god. prelazim u Zanatkomerc-OPI. Bio sam generalni direktor poduzeća, u to vrijeme jednog od najjačih u Rijeci u domeni male privrede, sve do 1990. godine.K: Na Pehlin dolazite kao, što bi rekli domaći, “prišlić”.IB: Da, tako nekako, ha ha. Za zeta sam u kuću Kukanićevih došao 1971. Nekako odmah nakon toga, u drugom mjesecu 1972. godine osniva se Mjesna zajednica Pehlin. Na Zboru građana u prepunoj sali Doma kulture na prijedlog aktivista u sastavu Josip Rubeša-Androv, Ivan Jelovica-Rudnar, Bogdan Srok, Franjo Štefan i Kazimir Blečić-Lukov, izabran sam za prvog predsjednika MZ, te sam do 1992. u više mandata obnašao tu dužnost. U jednom mandatu bio sam i odbornik u Skupštini općine Rijeka. Pored društvenih aktivnosti na Pehlinu, koje su oduzimale podosta vremena bio sam i predsjednik NK Halubjan, i tajnik Veslačkog kluba Jadran-Rijeka.K: U vrijeme kad je osnovana Mjesna zajednica Pehlin od društvene, ali i komunalne infrastrukture nije imao gotovo ništa. IB: Upravo tako. Pehlinu je, kao prigradskom naselju, puno toga nedostajalo. Savjet MZ razradio je plan najnužnijih potreba za boljitak mjesta. Posebno moram napomenuti da je Savjet bio homogen u donošenju odluka, a posebno je bio kvalitetan rad u potkomisijama i to naročito u komunalnoj. Ali treba reći da je najvažnije, kao i uvijek, bilo pitanje ljudi. Njihove suradnje, spremnosti da se dio svog slobodnog vremena ne provede s obitelji, djecom, na izletu, u kinu, kazalištu, već da se uloži za dobrobit zajednice.

K: Plan je bio vrlo ambiciozan – pretvoriti selo Pehlin u gradsku četvrt Rijeke.IB: Pa mogli bismo to tako sažeti. Ukratko željeli smo dovesti vodovod u svaku ulicu na Pehlinu i to je relativno brzo i ostvareno zahvaljujući radnim akcijama na kojima su radili mladi iz cijele Jugoslavije. Živjeli su u naselju Lovorka Kukanić koje i danas postoji. Paralelno s izgradnjom vodovoda uređena je i sadašnja glavna prometnica. U njenom je trupu i mješovita oborinsko-fekalna kanalizacija. A zahvljajujući tim radovima, asfaltirane su i mnoge sporedne ceste na Pehlinu koje su i dan danas u uporabi, štoviše omogućile su novu stambenu izgradnju. Bilo je jako uzbudljivo tih godina, slika Pehlina mijenjala se iz dana u dan. Javna rasvjeta došla je do svake kuće, do svakog klančića i sporedne cestice. K: Mlađi čitatelji neće vjerovati, ali u to je vrijeme na Pehlinu možda bilo stotinjak telefona.IB: Ne mogu reći koliko ih je bilo, ali svakako ih nije bilo dovoljno. Proveli smo veliku akciju lobiranja, kako u Općini tako i na Pošti. A trebalo je lobirati i na Pehlinu. Jer Pošta nije mogla povući linije i proširiti kapacitete u centrali za desetak telefofna. Morali smo imati zahtjeve za stotinu i više telefona da bi nas uopće ozbiljno shvatili. A to nije bilo jednostavno – jer tada su građani plaćali uvođenje telefona u svoje domaćinstvo. Ipak, uspjeli smo sve to riješiti i uvođenje telefona je ostvareno. K: Krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina Pehlin je bio veliko gradilište. Obiteljske kuće nicale su svuda poput gljiva poslije kiše. Nastali su i problemi, zar ne?IB: Povoljni krediti i duh zajedništva koji je vladao praktički su gotovo svakome, u to vrijeme, omogućili da izgradi kuću. Neki su, što u žurbi, što da „preskoče“ financijska davanja, gradili i bez građevinskih dozvola. Mnogo kuća u naselju Blažićevo, na primjer, izgrađeno je tako. I onda je nastao problem legalizacije. Mjesna je zajednica aktivno zastupala građane pred Općinom, tražili smo pogodnosti, pisali dopise, peticije... Bio je to svojevrsni pritisak u kojem smo zalagali i svoj obraz pred ljudima u Općini. Na kraju problem bespravne gradnje na Blažićevu je riješen, a mnogi su tamošnji stanovnici već i zaboravili kakva se borba vodila. K: Povećano doseljavanje na Pehlin (stizali su ljudi sa svih strana) stvorilo je i potrebu za širenjem škole.IB: Prije škole uspjeli smo Pehlin uključiti u naselja u kojima su građeni Centri primarne zdravstvene zaštite. Oni su građeni sredstvima samodoprinosa, pa je tako i na Pehlinu napravljen jedan takav centar – danas poznat kao „ambulanta“. I da, nakon „ambulante“ došla je na red škola. Koliko smo samo sastanaka održali u Općini, u Mjesnoj zajednici... tada već u novim prostorima Mjesne zajednice jer smo nekako u to vrijeme kupili kuću Berta Lučića putem Ri – 19 (danas bi rekli agencije za komunalni razvoj Rijeke). To je primjer koji zorno prikazuje kako se radilo. Istovremeno

smo gurali projekt škole, uredili Park 88 stabala za druga Tita, to je današnji park na Baretićevom, te uređivali nove prostorije Mjesne zajednice. Uz nekoliko soba za sastanke na prvom katu u kojima su se okupljali mladi, socijalistički savez, crveni križ i drugi, u prizemlju smo uredili Klub umirovljenika u kojem se znalo okupiti i po pedeset-šezdeset umirovljenika. A odlazak Mjesne zajednice iz doma na Minakovu omogućio je i kvalitetniji rad vrtića. K: Nekako je u to vrijeme i pisac ovih redaka, kao „prišlić“, došao na Pehlin i uključio se u rad Mjesne zajednice. Sjećam se „guranja“ projekta škole, ali i maratonskih sastanaka s Autotrolejom oko gradske autobusne linije za Pehlin. U to se vrijeme u urbanističkom planu rezerviralo i mjesto za autobusno okretište na Turkovu.IB: Uvijek smo radili na nekoliko projekata paralelno. U Mjesnoj zajednici je bilo aktivno dvadesetak ljudi, a nekoliko puta godišnje na Zborovima građana konzultirali smo mještane i obavještavali ih o učinjenome. Tajnica Branka jedva je uspijevala pratiti nas i rijetki su dani kada nije i poslijepodne dolazila u Mjesnu zajednicu. Ali, i rezultati su bili vidljivi. Proširena je škola, projektirao ju je naš mještanin Zdenko Saftić. A ostvareni su i temelji za uvođenje gradskog autobusa, što je riješeno sa zadrškom. K: Nabrojili smo samo najvažnije projekte u kojima ste osobno sudjelovali, ali posao Mjesne zajednice bio je još širi.IB: Ma da. Spomenimo samo Mirovna vijeća na kojima su se rješavale manje građanske razmirice (međe, služnosti i slično). Potom rad mladih. Pa niz udruga... Građani su često dolazili i po raznorazne potvrde u Mjesnu zajednicu. Posebno se vodila briga za očuvanje tradicionalnih posjeta spomenicima poginulim u ratu za slobodu svoje domovine. Kad sve ovako nabrojeno pogledam moram priznati da smo doista mnogo toga napravili. I ponosan sam što sam u tome i sam sudjelovao, pa recimo, kao jedan od ključnih sudionika. Damir Konestra

Ivan Bratuša – Dobitnik Nagrade Udruge Pehlin za doprinos lokalnoj zajedniciPEHLIN SMO OD SELA PRETVORILI U URBANO NASELJE

siječanj - antonšćak

2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

veljač

a -

seča

nj 2

016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

SIJ

1

Nov

a go

dina

S

IJ 1

7 A

nton

jaS

IJ 6

S

veta

tri k

ralja

VE

LJ 9

P

US

T

ožuja

k -

mar

ač 2

016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

trav

anj -

aprlj 2

016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

OŽU

27

Usk

rs -

Vaza

nO

ŽU 2

8 U

skrš

nji p

oned

jelja

k - V

azm

eni p

unde

jak

svib

anj -

maj

2

016

pu

sč

ps

n 12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23/3

024/3

125

26

27

28

29

lipan

j -

ivan

jski

2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

SV

I 1

Pra

znik

rada

SV

I 26

Tije

lovo

LIP

22

Dan

ant

ifaši

stič

ke b

orbe

LIP

25

Dan

drž

avno

sti

srpan

j -

jako

vjan

ski 2

016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

kolo

voz

- ag

ust

2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

KO

L 5

D

an d

omov

insk

e za

hval

nost

iK

OL

15

Velik

a G

ospa

ruja

n -

mih

ojsk

i 2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

listo

pad

- luči

nsk

i 2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24/3

125

26

27

28

29

30

RU

J 22

-25

Mat

ejna

LIS

T 8

Dan

neo

visn

osti

LIS

T 2

Bel

a ne

deja

studen

i -

mar

tinjs

ki 2016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

pro

sinac

- božićnjak

2

016

pu

sč

ps

n

12

34

56

78

910

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

STU

1

Svi

sve

ti

S

TU 1

1 M

artin

ja

PR

O 2

5, 2

6 B

ožić

ni b

lagd

ani