MARIN DRŽIĆ (1508-1567)

• Potekao iz poznate pučanske trgovačke obitelji, koja je za Držićeva života proživjela financijski slom.

• O njegovu osnovnom obrazovanju nema podataka.

• Najstariji dokumenti o Držiću povezani su s njegovim imenovanjem 1526. godine na mjesto jednog od dvojice rektora crkve Svih svetih (zvane Domino) u Dubrovniku.

• U veljači 1538. godine Držić je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijeće umoljenih dodjeljuje mu novčanu potporu za daljnju naobrazbu.

• Godine 1541. boravi kao student u Sieni, gdje Senat, 12. lipnja, prihvaća njegovu kandidaturu za rektora studentskog doma, uz što se vezala funkcija prorektora Sveučilišta

• Obavljajući rektorske dužnosti Držić dolazi u sukob s upraviteljem koji nadzire dom i sveučilište kao i s dijelom studenata.

• Usprkos zabrani skupova i predstava u privatnim kućama, što je u ono vrijeme u Sieni bilo obvezatno,

• u noći s 8. na 9. veljače 1542., kao jedan od glumaca Držić sudjeluje u predstavi neidentificirane komedije.

• Za razliku od drugih, znatno strože kažnjenih sudionika, biva kažnjen samo ukorom.

• O tome što je Držić u Sieni studirao nema neposrednih dokaza, jedino se, na temelju postojećih informacija, može pretpostaviti da je to najvjerojatnije bilo kanonsko pravo.

• poznato je da studij nije završio.

• Tijekom sljedećih godina obavlja funkciju rektora crkve Svih svetih, upravljajući istodobno svojim skromnim imanjem i obavljajući sitne državne poslove.

• Tijekom čitava Držićeva života provlači se motiv materijalnih teškoća, velik dio posvećenih mu dokumenata, počinjući od 1535. i završavajući s 1562. godinom, govori o raznovrsnim novčanim obvezama, kao i uzimanim i na vrijeme neisplaćivanim dugovima.

• U ekstremnim inačicama Držićev lik ocrtava se ili kao lik neodgovornog pustolova koji neprestance trči za novcem, ili kao lik pobunjena plebejca koji se bori za bolji, pravedniji svijet.

• Kronologija Držićeva stvaralaštva u mnogim je točkama nesigurna.

• Sve informacije o njegovu književnom djelovanju odnose se na godine 1548-59.

• Na temelju raznovrsne dokumentacije rekonstruiran je sljedeći redoslijed njegovih dramskih djela:

DJELA

• izgubljena komedija Pomet,

• pastoralna drama u stihu Tirena,1549,

• rustikalna farsa u stihu Novela od Stanca 1550,

• rustikalno--mitološka drama u stihu Venere i Adon 1551,

• Tirena, 1551,

• komedija u prozi Dundo Maroje, 1551,

• komedija u prozi Skup 1555?.

• Pjerina, komedije sačuvane u fragmentima

• Izvođači Držićevih drama bile su amaterske družine: između ostalog,

• družina Pomet, • družine Garzarija i • Od Bidzara, sastavljene od mladih plemića, • družine koja se zvala Njarnjasi i koja je izvodila

pastorale.

• Godine 1551. pojavila se jedina Držićeva knjiga objavljena za njegova života.

• Nije sačuvan nijedan primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedećim izdanjima (Venecija 1607, 1630)

• da je sadržavalo Držićevu ljubavnu liriku, • i tri dramska djela: Tirenu, Pripovijes kako se

Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novelu od Stanca.

• Preostala Držićeva djela sačuvala su se, često u nepotpunu obliku, u rukopisima, od kojih najstariji potječu iz druge polovice 16. st.

• Jedina Držićeva tragedija jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za izvođenje dobila je 1559. godine

KRONOLOGIJA I MJESTO IZVEDBE DRŽIĆEVIH DJELA

• Predstave su se izvodile u siječnju i veljači u vrijeme poklada.

• Držićeva su se djela izvodila kao javne i kao zatvorene privatne tj. pirne predstave.

• Javne predstave su se igrale na otvorenom ili zatvorenom prostoru.

• Pomet i Tirena su igrane kao javne «prid Dvorom».• Dundo Maroje kao javna u dvorani Vjećnice.• Ostale su bile zatvorenog tipa kao pirne predstave.

Drama i pastirske igre

• Pastirske igre

• Grčkog su podrijetla

• Ekloge s dijalozima pastira – vrste idiločnog pjesništva

• U 15. st. Svečane igre u kojima nastupaju likovi iz mitologije i povijesti

• Iz njih su se razvile pastirske igre

PASTORALE

• upoznao se sa Sienskim pastoralama• likovi: ninfe, zaljubljeni pastiri, seljaci• Tirena, Venera i Adon, Plakir, Džuho Krpeta• Odnos prema seljacima – simpatičan i

dobrodušan• U mitološko-sentimentalan okvir pastirskih igara

upleo je Držić komično-realistične seljačke prizore u kojima je prikazao naše ljude iz dubrovačkog zaleđa koji govore o sebi i suvremenim pojavama

Marin Držić: Tirena

 Imena:     TIRENA, vila     LJUBMIR, pastir     KUPIDO     Iz neba glas     SATIR     REMETA     VUČETA     OBRAD     LJUBENKO     RADMILO     RADAT     MILJENKO, Vlašić     STOJNA, mati Miljenkova     DRAGIĆ, sin Radatov

TIRENA

• prid dvorom 1548. ili 1549.• Spoj pastirske igre i seljačke lakrdije.• Na scenu je pored idealiziranih i sentimentalnih

pastira doveo i prave realističke likove, sa seljačkim imenima i drastično smiješnim govorom dubrovačke okolice.

• To je tipična dramatizirana ekloga onog vremena s pastirom Ljubmirom zaljubljenim u vilu Tirenu.

• Pobješnjeli satir ranjava Ljubmira. • Vila oživljava zaljubljenika.

KOMEDIJE

• U 15. st u Italiji se počeo prevoditi Plautove i Terencije.

• Namjera da se djela učine pristupačnim.• Javljaju se talijanske komedije pisani po uzoru

na rimske pisce.• preuzimali su dijelove antičkih komedija• dijelove su prilagođavali renesansnoj sredini• teoretičari određivali pravila za pojedine

književne vrste

• Držić uvodi u svoja djela likove iz Plautovskih komedija, ali on je ujedno i realist.

• U njegovim likovima prepoznajemo ljude iz suvremenog Dubrovnika.

• Niti jedan lik nije izmišljen.• Stalne figure: stari škrti očevi, rasipni sinovi,

okretni sluge i služavke, kurtizane, svodilje. • Stalnoj figura dodaju se nove crte koja će lik

učiniti živom.

KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA U DUBROVNIKU

• Nova tehnička rješenja omogućuju odvajanje prizorišta od gledališta

• Držić se u svom radu oslonio na dva uporišta– Domaće dramsko, scensko i prikazivačko – Džorine ekloge, – Vetranovićevi pastirsko mitološki dramoleti, pet njegovih

prikazanja, – Nalješkovićeve komedije, jedna nepoznata tragedija i jedna

nepoznata pirna drama, – Hvaranin Lucić sa svojom Robinjom– Vlastito siensko iskustvo– Čitao je pažljivo Plautove drame

• Držić je uz komediju donosio i scensko-tlocrtne dispozive pojedinih prizora (dekorcija, odjeća, geste)

• Terencije je služilo kao uzor za našu eruditsku komediju, ovo je predložak kako su nastale ostale komedije

• Sebastiano Serlijevi traktati o arhitekturi – služe kao Držiću kao upute u rješenju scenskog prostora.

• tragična• pastirska• komična scena

• Renesansno kazalište • Drama je lišena improvizacija• prevladava vedri stvaralački duh• likovi su atipični – likovi nisu klaunovi plautovske

komedije• unosi u svoje djelo vlastitu svakodnevnicu• smijeh je gorak, jetka okusa i često poguban• komedija je nadživjela vrijeme u kojem je nastala

NOVELA OD STANCA

• Vesela varijacija na staru temu o seljaku ismijanom u radu.

• Stari hercegovački seljak Stanac kojeg obijesni dubrovački mladići nađu u pokladnoj noći kraj studenca.

• Đivo ga uvjeri da se može pomladiti od vile.

• Pisana u stihovima kao i pastorale.

Novela od Stanca

• Pisana je u jednom činu, sa sedam prizora. • Pokladne je tematike s elementima farse. • Napisana je 1550. godine za pir dubrovačkog

plemića Martolice Džamanjića, na kojemu je i praizvedena.

• Naziv novela u naslovu djela znači šala, smicalica i time upućuje na samu radnju djela, a ne na kratku proznu vrstu koju se danas u teoriji književnosti naziva novelom.

Prvi prizor:

• Mladi dubrovački plemići Vlaho i Miho se sreću na ulici u noći, za vrijeme karnevala.

• Kako su bili maskirani, dolazi do nesporazuma i zamalo do borbe mačevima. Kad se prepoznaju, počinju se iz šale izazivati i hvaliti kako provode noć s kurtizanama, a Miho se čak i podiči svojim uspješnim bijegom od kuće kroz prozor.

• Miho predlaže Vlahu da učine novelu nekom Vlahu (seljaku iz dubrovačkog zaleđa) koji je došao prenoćiti u Dubrovnik i, budući da nije našao smještaj, smjestio se kraj Fontane uz mir.

• No odjednom im dolazi neki stranac i oni trgaju mačeve spremni na borbu

Drugi prizor:

• Stranac im prilazi s mačem u ruci i prijetnjama, no oni ga prepoznaju i shvaćaju da je to njihov prijatelj Dživo Pešica.

• Začuđeni ga Miho upita zašto se obukao kao Vlah, a ovaj im obznanjuje da je i on sam planirao učiniti novelu pridošlom Vlahu.

• Zajedno odlaze k fontani.

Treći prizor:

• Dok Vlaho i Miho promatraju skriveni, Dživo Pešica prilazi k Vlahu i upita ga, glumeći i sam priprostog seljaka, što tu radi tako usamljen.

• Vlah mu se izjada kako nigdje nije našao smještaj u Dubrovniku i kako je prisiljen prenoćiti kod fontane i bdjeti u strahu da mu tko ne bi ukrao kozle, maslac i sir koje je donio kako bi ih prodao.

• Dživo mu se zatim predstavlja kao bogati trgovac stokom iz Gacka (mjesto u istočnoj Hercegovini, dubrovačkom zaleđu) i pokušava ga opčiniti svojom mudrošću i vještinom trgovanja.

• Kad vidi da mu se Vlah počinje diviti, slaže mu kako je, kad je prvi put došao u Dubrovnik, bio starac kao i on, i kako su ga vile pomladile upravo na tom mjestu gdje se sada nalaze.

• Vlah mu povjeruje i počinje se čuditi toj neobičnoj priči.

• Dživo od njega saznaje da se zove Stanac i da dolazi s rijeke Pive (u današnjoj Crnoj Gori), a sam mu se predstavlja kao Sedmi Muž, prezimena Dugi Nos.

• Uvjerava Stanca da bi se i on u toj noći mogao pomladiti i preporučuje mu da pričeka vile.

• Stanac naivno povjeruje i obraduje se misleći da će se stvarno pomladiti, te da će ga njegova žena Miona zavoljeti, budući da je puno mlađa od njega.

• Dživo Sedmi Muž mu opiše svoju ženu vrijeđajući ju i oponašajući seljački mentalitet i ponašanje, te time Stanca još dublje uvjeri u stvarnost priče.

• Odlazi i ostavlja naivnog Stanca opčinjenog pričom o pomlađivanju samog kod fontane.

Četvrti prizor:

• Dživo se vraća k prijateljima Vlahu i Mihu koji su se cijelo vrijeme smijali promatrajući ga kako vara starog Vlaha Stanca.

• Tad se pojavljuje i skupina ljudi maskirana u vile, i ova trojica mladih Dubrovčana ih odlučuju pozvati da dovrše započetu šalu.

Peti prizor:

• Stanac priziva vile da mu dođu i pomlade ga.

Šesti prizor:

• Prilazi mu družina maskirana u vile i obraća mu se.

• Počinju brati bilje za svoje čarolije i uvjeravaju Stanca da će ga pretvoriti u magarca, pticu, čudovište ili buhu.

• U strahu da to doista i ne učine, moli ih da ga pretvore u dvatesetogodišnjeg mladića, na što varalice pristaju

Sedmi prizor:

• Pridružuje im se i skupina Dubrovčana maskiranih u Vlahe.

• Počinju plesati s "vilama", a Stanac ih promatra. "Vlasi" zatraže od "vila" da ih pomlade, no Stanac se pobuni i zatraži od njih da prvo njemu udovolje tu želju.

• "Vile" pristaju i zapovijedaju mu da šuti dok ga pomlađuju.

• Stancu odsijeku bradu i namažu mu lice mašću, a kozle mu ukradu zajedno sa sirom i maslacom i ostave mu novca koliko je taj ukradeni teret vrijedio.

• Nakon što svi pobjegnu, Stanac shvaća da je prevaren i počinje panično vikati da uhvate varalice.

DUNDO MAROJE

• Smiješna dramska historija starog i škrtog dubrovačkog trgovca Maroja i njegovog lakoumnog sina Mara, koji očevih pet tisuća dukata troši na kurtizanu Lauru u Rimu mjesto na trgovinu.

• Radnja se događa pred Laurinom kućom u Rimu.

• Stigao je stari Maroje koji traži račun od sina i spasi što se spasiti da.

• Težište komedije je u opširnoj intrigi koju vode sluge Popiva i Pomet.

• Popiva nastoji izvući iz škripca svog gospodara Mara.

• Pomet pomaže starom Maroju da nadmudri sina.

• Pomet pomaže i Ugu Tudešku da osvoji Lauru.

• U Rimu se nalazi i Pera koja je preobučena kao mladić došla potražiti svoga vjerenika.

• Kraj: prepoznavanje: – Laura se zvala Mande. – Petrunjela se zvala u Dubrovniku Milica.

• Laura je kći bogatog trgovca i prirodno je da se uda za Uga.

• Maro se vraća u Dubrovnik. • Saznaje da je dobio neko nasljedstvo pa može

zaboraviti ludorije iz mladosti. • Uzimajući likove iz dubrovačkog života, iz svoje

neposredne okoline može se dobiti točna slika suvremenog Dubrovnika.

• Kao da se prisustvovalo na gradskim ulicama ili u susjedstvu.

BokčiloDundo Maruje

Pijero Niko 5000 dukataVlaho razlog sukoba

Maro Popiva

UgoTudešakPomet

Pera Laura Baba (dadilja) Petrunjela

Prvi prolog - DUGI NOS, NEGROMANT, GOVORI:

• Dugi Nos pozdravlja čitav puk koji pred njim stoji.

• Kaže kako ga je već prije tri godine sreća dovela u njihov grad,

• Kaže, kada je već tu opet u vrijeme poklada, nije mogao a da im ne pokaže opet koju lijepu stvar.

• Ali prije nego će im reći jednu tajnu,

• Kad je prije tri godine otišao iz Dubrovnika, krenuo je put „Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore“.

• Nakon toga krenuo je put „Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljci mali, s ždralovi boj biju“. Otamo je krenuo u Novu Indiju, „gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica“.

• Tada je htio krenuti u Staru Indiju, no rekoše mu da se tamo ne može ići jer se na tom putu ispriječilo ledeno more i vječna zima, a na drugoj je strani pržilo vječno sunce i tamo ne može živ čovjek ostati niti zemlja može dati plod.

• Tamo se može doći samo čarobnjaštvom. • I tako je Dugi Nos otvorio svoje čarobnjačke

knjige i našao se u Staroj Indiji.

• Tamo je našao divan život, utopijsku zemlju, u kojoj ne postoji „moje“ i „tvoje“, sve je svačije i svatko je gospodar svega.

• Ljudi su blagi, tihi, razumni i mudri, a i njihova je vanjština jednako lijepa.

• Nisu zavidni i lakomi, svaki čovjek ima samo dobre misli, iskreni su.

• To su ljudi nazbilj.

• Također, vidio je u jednom gradu veliku i jako ukrašen zgradu, a ispred kameni „čovječji“ lik, lutka, kip lica majmunskog, nakaznog, čudovišnog, s nogama od čaplje, sa žabljim tijelom.

• Dugi Nos upitao je otkud tu tolika ružnoća. Ispričaše mu kako su prije mnogo vremena mnogi čarobnjaci (negromanti) dolazili ovamo po zlato, i tako im donijeli mnogo tih nakaznih lutaka,

• a žene, „koje polakšu pamet imaju od ljudi“, rekle su kako bi bilo jako smiješno da te lutke znaju hodati i govoriti, te su stoga rekli čarobnjacima da ožive te lutke ako žele dobiti zlato jer te lutke ovako mrtve nisu nimalo zanimljive.

• I tako, lakomi čarobnjaci oživješe te nakazne lutke.

• One su u početku bile toliko smiješne da nijedan pir ili gozba nisu mogli proći, a da oni nisu pozvani.

• Te su nakaze ljudi nahvao.

• Tada su se ljudi nahvao počeli miješati sa ženama nazbilj i množiti se, te ih je uskoro bilo više od ljudi nazbilj.

• Htjeli su zagospodariti ljudima nazbilj, no ljudi nazbilj uspjeli su ih protjerati iz njihove zemlje.

• Ljudi nahvao, zajedno s čarobnjacima, vratiše se opet u zemlju ljudi nazbilj u vrijeme kad je umro blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturn, „u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu“ .

• I tako Saturnovi manje razumni nasljednici primiše ljude nahvao, koji su se pomiješali s dobrima, razumnima i lijepima.

• Bilo je ljudi nahvao više nego ljudi nazbilj.

• Stoga su započeli rat za prevlast.

• Nekad pobjeđuju ljudi nazbilj, a nekad ljudi nahvao.

• Taj se rat još uvijek vodi: „i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda“.

• A sada, kaže Dugi Nos, pokazat će puku jednu lijepu stvar, u kojoj će se vidjeti ljudi nazbilj i ljudi nahvao.

• Učinit će da se pred njima pokaže Rim, i kako se u Rimu odvija jedna lijepa komedija.

• I kako su im prije na sceni bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubiša, zato će im ih i sada prikazati. A da ne dulji previše, doći će Prolog u kojem će im biti rečeno o čemu se radi u komediji.

• I neka im bude drago što znaju razliku između ljudi nazbilj i nahvao jer će im ta komedija sada prikazati te ljude.

• Dobri će uvijek biti dobri, a ljudi nahvao će uvijek govoriti zlo jer iz zlih usta ni ne može izaći ništa drugo doli zlo.

Drugi prolog

• Izvodi Pomet-družina. • Budući da je vrijeme poklada, odlučili su

puku prikazati jednu komediju, koja možda neće biti toliko lijepa i dobra, ali će bar žene u publici biti lijepe, a dobri svi koji slušaju.Komedija donosi jednu novu i jednu staru stvar.

• Nova je ta što se ova komedija nastavlja na onu prvu, o Pometu, „kako da je ona i ova sve jedna komedija“; a stara je stvar što će u njoj biti isti likovi – Dundo Maroje, Pavo Novobrđanin, Pomet i ostali.

• “I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova će bit u Rimu, a vi ćete iz Dubrovnika gledat.“

• Kažu, ako publici scena nije dovoljno lijepa, to je zato što im arhitekti nisu tu; a i ako im komedija ne bude toliko draga, bar će im biti dragi likovi.

• Govore kako je uloženo puno truda u stvaranje komedije.

• Šest glumaca ju je u šest dana sklopilo.

• Tada donose ukratko o čemu se radilo u prvoj komediji, „Pomet“.

• Dundu Maroju sin je Maro ukrao dukate, a kada ih je vratio, Dundo je s njim sklopio pogodbu:– da Maro, ako želi da mu se oprosti,– ode u Anconu s pet tisuća dukata koje će mu Dundo

dati, – zatim iz Ancone u Firenzu kupiti tkaninu koju će

prodati u Sofiji,

.

• i ako se vrati s dobitkom, dat će mu pismeni ugovor u kojem će se odreći sveg novca kako bi se Maro mogao oženiti i tada će Maro dobiti i sav ostali novac na raspolaganje.

• Pomet-družina upozorava gledatelje da nikada ne daju svoje novce ni sinu ni ijednom drugom mladiću dok ne vide kako se ponaša u svim bitnim situacijama jer je mladost „po svoj naravi nesvijesna i puna vjetra“, i bliža je zlu nego dobrom;

• njezina je pamet ograničena i njom vlada volja više nego razlog.

• To im govore da im se ne dogodi ono što se dogodilo Dundu Maroju, koji je dao sinu pet tisuća dukata, nakon čega je Maro otišao u Anconu, no iz Ancone nije otišao u Firenzu, nego u Rim i tamo potrošio sav novac.

• Saznavši to, Dundo se odmah uputio u Rim sa svojim vinarom Bokčilom. Što će slijediti nakon toga, otkrit će im komedija, koja će sretno završiti.

• Družina dalje savjetuje gledatelje da čuvaju novac od lude djece jer se ovakvo što događalo i u njihovu gradu, a nemaju svi sreću kao Dundo Maroje.

• U komediji će se dogoditi i to da će Marova zaručnica, čuvši za ludo Marovo ponašanje, bojeći se da ju ne ostavi, uzme tristo dukata i zaputi se s bratom Dživom u Rim, a putem se prerušila u momka, glumeći da je sluga svog brata.

• Što će biti nakon toga, ispričat će komedija.• I to je sve što Pomet-družina želi reći. Mole

gledatelje da otvore srce i zavole njih i njihov rad;

• a ako učine suprotno, i lijepa komedija će im biti užasna.

• No znaju da su gledatelji dobri pa će zato i misliti dobro o njima, a sa zlima neka raspravlja negromant

SKUP

• Rađena po Plautovoj Aleulaliji.• U poznati okvir Držić radnju smješta u Dubrovni.• Može se vidjeti kako se u Dubrovniku živi lijepo i

ugodno kako kaže Đivo. • Upravo Đivo smješta komediju u Dubrovnik.

Mladići se oslobađaju srednjovjekovnih predrasuda ustaju protiv svojih očeva koji imaju samo strast za bogaćenjem i jedini idol – novac. Držić osuđuje tu gramzljivost

GOVOR

• Držić se služio govorom koji je slušao svakodnevno na ulici.

• U narodnom govoru pronalazi veliko bogatstvo izraza.

• Ne uzima samo neke izraze nego se obilno koristi svim osobinama narodnog usmenog izražavanja.

• Tako u svoj jezik unosi više jezične i sočnosti• Predstavnici sredina zadržavaju osobitosti

govora kraja iz kojeg dolaze.• Govorom je jače naglasio socijalnu satiru.

SKUP

MJESTO I VRIJEME RADNJE: Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držićevo doba, dakle u 16. stoljeću. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanističkog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. određuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.

• O PROLOGU ''SKUPA'':Na samom se početku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko biće koje živi u šumi.

• On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreći joj da poistovjećuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajući Njarnjase, glumačku družinu koja će igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju').

• Samo je ime Njarnjasi igra riječi koja označave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas-gradu. Satir potom tumači o kojoj je komediji riječ i koja je osnovna nit fabule.

• Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem će se temeljiti komedija: to je sukob između škrtosti i uživanja u blagu, između starosti i mladosti, a ponajviše između snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva.

• Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta.

• Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeću pr. Krista napisao komediju sličnog sadržaja pod nazivom ''Ćup sa zlatom – Aulularija''.