Nakladnik:Za nakladnika:

Prijevod:Lektura:Tisak: ACT Printlab, d.o.o.Dizajn: ACT Printlab, d.o.o.Naklada: 500 primjeraka

Tiskano u travnju 2014.

Zagreb, 2014

Kazalo1. Uvod i ciljevi 1.1. Kontekst 1.2. Ciljevi studije

2. Metodologija

3. Karakteristike ispitanika u anketi 3.1. Sveučilišta na kojima ispitanici studiraju 3.2. Karakteristike studije 3.3. Osobne karakteristike

4. Stručne i osobne karakteristike / vještine 4.1. Definicije kompetencija 4.2. Percepcije doktoranada o svojim kompetencijama 4.3. Kako su kompetencije razvijane 4.4. Najvažnije kompetencije

5. Angažiranost oko kompetencija

6. Sažetak rezultata

Prilog 1. Analiza razine kompetencija, prema sveučilištu

99

10

11

13131416

1919212631

35

41

42

1.

2.

3.

4.

5.

6.

9

Uvod i ciljevi

1.1. KontekstIstraživanje koje je ovdje opisano dio je projekta Sveučilišta u Zagrebu, koji se provodi u partnerstvu s drugim hrvatskim sveučilištima, a cilj mu je modernizirati doktorsku izo-brazbu u Hrvatskoj. Doktorska izobrazba prolazi kroz značajne promjene diljem Europe, radi osiguranja priljeva stručnjaka koji su kvalificirani da postanu znanstveno-nastavno osoblje u visokom obrazovanju, ali i davanja doprinosa razvoju visokokvalificiranoga kadra u drugim sektorima gospodarstva. U te promjene možemo ubrojiti i činjenicu da je rast u broju polaznika doktorskih programa veći od kapaciteta za njihovo prihvaćanje unutar visokoga obrazovanja. Kako bi se povećala potencijalna zapošljivost doktora zna-nosti i pospješio njihov prijelaz na šire tržište rada, potrebno je da doktorandi stječu širi raspon stručnih i osobnih kompetencija. Ovaj projekt modernizacije nastoji osmisliti nove kurikulume za poboljšanje stručnih i osobnih kompetencija doktoranada, u skladu sa sadašnjim potrebama za visokokvalificiranim stručnjacima na tržištu rada.

U Hrvatskoj, doktorska izobrazba trenutno obuhvaća nastavu i istraživanje, a cilj joj je pružiti doktorandima uvid u znanja i vještine koji su potrebni da bi u svome području istraživanja postali stručnjaci. Iako takav sustav priprema studente za akademski orijen-tiranu karijeru, smatra se da bi on mogao biti nedostatan u proizvodnji doktoranada s rasponom kompetencija kakve se traže na širem tržištu rada (dakle, izvan visokoga ob-razovanja). Trenutno je u Hrvatskoj broj doktora znanosti koji su zaposleni u poslovnom sektoru relativno malen (pet posto prema Državnom zavodu za statistiku, 2009.), što bi se moglo pripisati nedostatku pripremljenosti za takav tip karijere, i/ili nedostatku svijesti o njihovu potencijalu u poslovnom sektoru. Vjerujemo da mnoge kompetencije koje bi omogućile doktorima znanosti lakši prijelaz u poslovni sektor nisu osmišljene na zado-voljavajućoj razini u postojećim doktorskim programima.

Ovdje predstavljamo rezultate novoga istraživanja, osmišljenoga i provedenoga radi is-pitivanja razine stručnih i osobnih kompetencija sadašnjih doktoranada, kao i stupnja u kojemu su te kompetencije bile usvojene kroz njihove doktorske programe. Također, ovo istraživanje obuhvaća i način na koji doktorandi razmišljaju o svojoj budućoj karijeri. U dogovoru s voditeljem projekta, istraživanje osobnih i stručnih kompetencija organizira-no je u odnosu na četiri glavne teme:

1. upravljanje sobom (self-management)2. stručna učinkovitost3. razvoj karijere4. predvodništvo (leadership).

Ujedno je u istom razdoblju provedena i paralelna istraživačka studija, usredotočena na aktualne potrebe za visokoobrazovanim stručnjacima, poput onih sa stupnjem doktora znanosti na hrvatskom tržištu rada (izvan visokoga obrazovanja), a osobito s obzirom na

1.

10

očekivanja poslodavaca u vezi potrebnih stručnih i osobnih kompetencija (koje se obično nazivaju „prenosivim vještinama“). Ta paralelna studija predmet je povezanoga izvještaja.

1.2. Ciljevi istraživanjaGlavni cilj ovoga istraživanja bio je prikupiti stavove studenata koji u ovom trenutku po-hađaju doktorske programe na sveučilištima u Hrvatskoj o sljedećim temama:

• Koja je razina njihovih stručnih i osobnih kompetencija te jesu li sposobni objasniti ih;

• Jesu li te kompetencije usvojili u okviru svoje doktorske izobrazbe ili kroz druga iskustva;

• Kako doktorandi shvaćaju potrebe aktualnoga tržišta rada u odnosu na pitanje vještina i kompetencija doktoranada;

• U kojoj mjeri doktorandi razmišljaju o svojoj karijeri i o interakcijama s organizacijama u poslovnom sektoru (dakle, izvan visokoga obrazovanja).

11

2. MetodologijaIstraživanje je provedeno putem online ankete. Taj je pristup odabran radi prikupljanja informacija od sadašnjih polaznika doktorskih programa (koje u tekstu nazivamo sadaš-njim doktorandima) na kvantitativnoj i reprezentativnoj osnovi.

Osmišljena je i pripremljena online anketa koja se odnosila na definirani raspon osobnih i stručnih kompetencija, što je također korišteno i u paralelnom istraživanju o očekiva-njima poslodavaca. Iako su gotovo sva pitanja u anketi bila kvantitativne prirode, bilo je i nekoliko pitanja otvorenoga tipa koja su od ispitanika tražila komentare.

Sveučilište u Zagrebu prikupilo je od partnera na projektu listu od 5820 osoba za koje se vjeruje da u ovom trenutku studiraju s ciljem postizanja doktorata. Sveučilište je tim osobama 11. veljače 2014. poslalo pismo putem elektroničke pošte, s pozivom da sudje-luju u anketi. Anketa je bila otvorena za odgovore u razdoblju od tri tjedna; za to vrijeme, osobama s liste poslan je i jedan podsjetnik.

Zaprimljeni su odgovori 1785 sudionika ankete. Nakon što je eliminirano nekoliko ispi-tanika koji nisu bili pogodni za istraživanje jer su se nalazili na sveučilištima izvan Hrvat-ske, sastavljen je konačan uzorak za analizu koji je obuhvaćao 1779 odgovora. To je značilo da je ukupni postotak odaziva bio malo iznad 30 posto, što je vrlo dobar postotak odaziva za socioekonomsku anketu velikoga razmjera. U tablicama uz ovaj izvještaj broj odgovora na pojedino pitanje označen je kao n. Rezultati su prikazani u postotcima, te su zaokruže-ni na cijele brojeve, zbog čega ukupan zbroj možda ne iznosi uvijek 100 posto. Rezultati ili skupine za koje smo smatrali da su premali za iskazivanje obilježeni su zvjezdicom (*).

13

Karakteristike ispitanika u anketi

3.1. Sveučilišta na kojima ispitanici studirajuAnketi su se odazvali ispitanici sa svih sedam javnih sveučilišta u Hrvatskoj, a najveći ih je broj sa Sveučilišta u Zagrebu (1241, što je malo ispod 70 posto od ukupnoga broja); s više od 100 ispitanika sa Sveučilišta u Splitu; Sveučilišta u Zadru te Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Tablica 1.). Osam odgovora u kategoriji „Drugo“ su uglavnom doktorandi na združenim programima u kojima sudjeluju dva ili više sveučilišta.

Postotak odaziva na sveučilištima varirao je od nešto iznad 48 posto (Split i Zadar) do 13 posto za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (zanemarujući jedan odgovor iz Dubrovnika). Broj odgovora s pet sveučilišta s najvećom populacijom doktoranada dosta-tan je za prezentiranje izvještaja o nekima od ključnih specifičnih rezultata ovoga istraži-vanja koji se odnose na te institucije.

Tablica 1. Odaziv na istraživanje o doktorandima

Sveučilište Broj odaziva

Postotak odaziva

Populacija doktoranada

Postotak odaziva

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 165 9 1319 13

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 15 1 34 44

Sveučilište u Dubrovniku 1 * 48 *

Sveučilište u Rijeci 60 3 272 22

Sveučilište u Splitu 174 10 359 48

Sveučilište u Zadru 115 6 238 48

Sveučilište u Zagrebu 1241 70 3550 35

Drugo 8 * *

Ukupno 1779 100 5820 31

3.

14

3.2. Karakteristike studijeU razdoblju provođenja ankete, u Hrvatskoj je postojalo 127 doktorskih studijskih pro-grama, uključujući dva programa združeno vođena od strane više sveučilišta. Od ispita-nika se tražilo da navedu naziv svoga doktorskog programa te sveučilište. U tom pogledu, dobiveni su odgovori doktoranada na 120 programa (od ukupno 127), tako da su gotovo svi programi bili zastupljeni. Međutim, analiza nije provedena na razini pojedinoga stu-dijskog programa budući da je broj ispitanika po programu u nekim slučajevima bio vrlo ograničen. Također, ispitanicima je jamčeno da će njihovi odgovori biti povjerljivi, što je moglo biti dovedeno u pitanje objavljivanjem rezultata na razini pojedinoga programa.

Od ispitanika se također tražilo da navedu znanstveno ili umjetničko područje njihove istraživačke discipline (Tablica 2.). Rezultati su pokazali da su se ispitanici bavili istraži-vanjima na svim područjima, no najpopularnija područja bila su humanističke znanosti (20 %), tehničke znanosti (18 %), društvene znanosti (17 %), prirodne znanosti (14 %), te biomedicina i zdravstvo (13 %). Ove informacije pružaju mogućnost analiziranja odgovo-ra na ključna pitanja u odnosu na ispitanike iz različitih znanstvenih područja.

Tablica 2. Znanstvena i umjetnička područja ispitanika (n=1656)

%

Umjetničko područje 1

Biomedicina I zdravstvo 13

Biotehničke znanosti 5

Humanističke znanosti 20

Prirodne znanosti 14

Društvene znanosti 17

Tehničke znanosti 18

Interdisciplinarna područja umjetnosti 2

Interdisciplinarna područja znanosti 10

Drugo 1

Udio ispitanika koji su studirali s punim radnim vremenom ZZZ bio je 53 %, a s dijelom radnoga vremena 47 %. U analizi s obzirom na dob ispitanika (Tablica 4.), uočene su razli-ke. Ispitanici, njih 60 %, u dobi ispod 35 godina studirali su s punim radnim vremenom, a u skupini ispitanika u dobi od 35 godina ili više, 61 % je studiralo s dijelom radnoga vremena.

15

Istraženo je i financiranje ispitanika na doktorskom studiju; ta je analiza pokazala da je gotovo polovica svih ispitanika djelomično ovisna o samofinanciranju. Četrdeset posto ispitanika u potpunosti su se samofinancirali, a još osam posto bilo je barem djelomično ovisno o samofinanciranju (Tablica 3.). Poslodavac je u potpunosti financirao 15 % ispita-nika, a 8 % djelomično. Među ispitanicima koji su naveli „Drugo“ kao izvor financiranja, bilo je i nekoliko doktoranada financiranih putem programa Europske unije.

Tablica 3. Izvori financiranja doktorskih programa ispitanika (n=1681; zbroj postotaka je iznad 100, jer se neke opcije preklapaju)

Izvor financiranja Broj ispitanika %

Isključivo nacionalni ili vladin izvor 307 18

Isključivo sveučilište 205 12

Isključivo poslodavac 257 15

Djelomično poslodavac 114 7

Isključivo samofinanciranje 667 40

Djelomično samofinanciranje 136 8

Druge kombinacije 42 2

Drugo 30 2

Nešto više od 60 % ispitanika koji su studirali s punim radnim vremenom bilo je u prve tri godine doktorskoga programa, premda je bilo i nekoliko ispitanika – doktoranada s punim radnim vremenom koji su na doktorskom programu proveli i do devet godina (Tablica 4.). Za doktorande koji studiraju s dijelom radnoga vremena razmjeri su, s obzi-rom na različite godine studija, bili relativno slični, odnosno bio je vrlo malen broj dok-toranada s dijelom radnoga vremena u kasnijim fazama studiranja. Nešto manje od 100 ispitanika iz cijeloga uzorka nedavno je završilo svoj doktorski studij, a većina od dvade-setak onih koji su naveli opciju „Drugo“ naznačili su da su u fazi pisanja doktorskoga rada ili pred njegovom obranom, tako da su prekodirani u kategoriju „završenih“.

Tablica 4. Godina studija na doktorskom programu (n=1647)

Doktorandi s punim radnim vremenom %

Doktorandi s dijelom radnoga vremena %

Prva godina 13 18

Druga godina 21 27

Treća godina 28 25

16

Četvrta godina 10 9

Peta godina 9 7

Šesta godina 8 6

Sedma godina 2 2

Osma godina * 1

Deveta godina * 1

Završeni 8 4

n 863 784

3.3. Osobne karakteristikeŠto se osobnih karakteristika tiče, nešto više od 61 % ispitanika bile su žene. Dobna raspo-djela ispitanika prezentirana je u Tablici 5., koja pokazuje da je vrlo malo ispitanika bilo mlađe od 25 godina, te da je većina bila u dobi od 25 do 34 godine. Međutim, gotovo trećina ispitanika (32 %) bila je u dobi od 35 godina ili starija.

Tablica 5. Dob ispitanika (n=1716)

%

Mlađi od 25 godina 2

25-29 godina 34

30-34 godine 33

35-39 godina 13

40-44 godina 9

45-49 godina 5

50 godina ili stariji 5

Budući da je bilo važno razumjeti iskustva ispitanika, traženo je od njih da navedu koliko su iskustva imali u radu izvan visokoga obrazovanja. Rezultati su pokazali da je 31 % imalo malo iskustva (manje od godinu dana rada, uključujući one ispitanike koji su radili samo za vrijeme godišnjih odmora), 32 % ih je radilo između jedne i pet godina, a 37 % ih je radilo više od pet godina (Tablica 6.).

17

Tablica 6. Količina radnoga iskustva ispitanika (izvan visokoga obrazovanja) (n=1674)

%

Samo rad za vrijeme godišnjih odmora ili povremeni rad 19

< 1 godine 12

1 - 2 godine 14

3 - 5 godina 18

6 - 10 godina 15

> 10 godina 22

19

Stručne i osobne kompetencije/vještine

4.1. Definicije kompetencijaLista ključnih stručnih i osobnih kompetencija za koje se vjeruje da su poslodavcima re-levantne napravljena je u dogovoru sa Sveučilištem u Zagrebu. Pri tome su u obzir uzeti navedeni ciljevi projekta modernizacije doktorske izobrazbe, kao i optika zapošljivosti (employability lens), kriterij razrađen u Okviru za razvoj istraživača (Vitae Researcher Development Framework (RDF)). Optika zapošljivosti opisuje ona svojstva i sposobnosti, koja obično razviju istraživači, a koja najčešće traže poslodavci izvan visokoga obrazovanja, uključujući i javni sektor, međunarodne organizacije i karitativne ustanove, što je pak utvr-đeno na temelju istraživanja poslodavaca u Europi. Optika zapošljivosti RDF-a je također korištena u razradi dodatnoga modula, vezanoga uz kompetencije doktora znanosti, kao dodatak temeljnome skupu podataka Istraživanja o karijerama doktora znanosti (CDH) koje je provela Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Opisi korišteni kako bi se ispi-tanicima pružilo razumijevanje značenja svake kompetencije preuzeti su iz modula CDH Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, te su prezentirani u Tablici 7. Te kompetenci-je su također korištene u paralelnom istraživanju o očekivanjima poslodavaca.

Tablica 7. Kompetencije na koje se odnosi istraživanje

Naziv kompetencije Opis

Vještine stručne učinkovitosti

Rješavanje problema Formuliranje i primjena primjerenih rješenja za probleme i izazove

Intelektualna znatiželja Originalno i kritičko promišljanje; znatiželja i propitkivanje

Kreativnost Maštovitost i razmišljanje izvan standardnih granica, te razvoj novih spoznaja

Inovativnost Razvijanje novih ideja, procesa ili proizvoda temeljenih na istraživanju

Poduzetničke vještine Prepoznavanje poduzetnih ideja; motiviranost za razvijanje novih ideja i kreiranje novih tvrtki

4.

20

Razumijevanje intelektualnoga vlasništva i autorskoga prava

Razumijevanje autorskoga prava, komercijalizaci-je intelektualnoga vlasništva i ishoda istraživanja

Vještine upravljanja sobom (self-management)

Upravljanje projektima Učinkovito planiranje i upravljanje projektima, te izvršavanje projekata u roku

Upravljanje vremenom Učinkovito upravljanje vlastitim vremenom

Odgovornost Samostalan rad, te preuzimanje odgovornosti za djelovanje

Fleksibilnost Brz odgovor na promjene i laka prilagodba novim situacijama

Proaktivnost Pokazivanje inicijative, te aktivna potraga za informacijama i analiza informacija

Vještine predvodništva (leader-ship)

Učinkovita komunikacija Učinkovito i samopouzdano prenošenje informacija različitim publikama

Timski rad Konstruktivan rad s kolegama, te prihvaćanje njihova doprinosa

Vještine upravljanja ljudima Aktivno građenje odnosa s drugima, te upravljanje na konstruktivan način i uz poštivanje drugih

Predvodništvo i sposobnost utjecanja na druge

Sposobnost utjecanja na druge osobe, usmjera-vanje i poticanje njihova doprinosa

Vještine građenja karijere

Upravljanje karijerom Preuzimanje odgovornosti za vlastiti stručni razvoj i aktivno upravljanje njime

Određivanje mogućnosti u karijeri

Aktivno određivanje raspona mogućnosti zaposlenja u nizu različitih sektora

Umrežavanje Razvijanje, održavanje i korištenje mreža i suradnje

21

Vještine intervjuiranjaPrezentiranje znanja, kompetencija i iskustava u učinkovitim životopisima, prijavama na natječaje, te razgovorima za posao

Poslovna osviještenost Razumijevanje funkcioniranja organizacija, institucija i tvrtki

4.2. Percepcije doktoranada o vlastitim kompetencijamaOd ispitanika se tražilo da ocijene svoju razinu vještina u odnosu na cijeli raspon kompe-tencija stručne učinkovitosti, upravljanja sobom, predvodništva i građenja karijere (Slika 1.). Najviše rangirana kompetencija je odgovornost, pri čemu je 88 % ispitanika ustvrdilo da su u tom pogledu vrlo dobri ili dobri. Druge najčešće visoko rangirane kompetenci-je su kompetencije iz područja osobne učinkovitosti (rješavanje problema, intelektual-na znatiželja, kreativnost) te područja upravljanja sobom (fleksibilnost, proaktivnost), premda su i timski rad i učinkovita komunikacija također prilično visoko ocijenjeni.

Najmanje polovica ispitanika visoko je ili prilično visoko ocijenila gotovo sve kompeten-cije, s izuzetkom određenih kompetencija u skupini građenja karijere. Najslabije rangi-rane kompetencije su poduzetničke vještine i razumijevanje intelektualnoga vlasništva – za te vještine oko 20 % ispitanika smatra da su im slabo razvijene. Najmanji broj ispita-nika postavio je upravljanje karijerom i identificiranje mogućnosti u karijeri među pet visoko ocijenjenih vještina.

Slika 1. Percepcije sadašnjih doktoranada o vlastitim kompetencijama (n=1501-1521); poredak u prezentaciji temelji se na ukupnim srednjim vrijednostima (pri čemu je „vrlo dobroj“ ocjeni pridružen broj 5, a „vrlo slaboj“ 1)

22

Slična analiza obavljena je s obzirom na pojedinu instituciju, kako bi se utvrdilo ocjenju-ju li doktorandi s različitih sveučilišta svoje kompetencije na različite načine. Ukupno gledajući, postoje tek male razlike između sveučilišta. Tablica 8. prikazuje srednje vrijed-nosti za svaku kompetenciju za različita sveučilišta (raspon ocjenjivanja razine kompe-tencije je 5 za „vrlo dobra“ do 1 za „vrlo slaba“). Tablica pokazuje, općenito gledajući, snaž-no izraženu sličnost u odnosu na percipirane razine kompetencija, a posebice je vidljivo da je relativni poredak u razini kompetencija izrazito sličan na svim sveučilištima, a s obzirom na srednje vrijednosti.

Tablica 8. Srednje vrijednosti ocjena doktoranada na različitim sveučilištima o razinama kompetencija

Osijek Rijeka Split Zadar Zagreb Ukupno

Odgovornost 4,33 4,27 4,36 4,41 4,39 4,38

Fleksibilnost 4,27 4,18 4,23 4,15 4,21 4,20

Timski rad 4,28 4,11 4,14 4,13 4,15 4,16

23

Rješavanje problema 4,05 4,09 4,10 4,10 4,11 4,11

Proaktivnost 4,12 4,02 4,12 4,17 4,09 4,10

Intelektualna znatiželja 4,06 4,05 4,05 4,17 4,08 4,08

Kreativnost 3,92 3,86 4,03 4,05 4,00 4,00

Učinkovita komunikacija 4,04 4,02 4,06 3,86 3,96 3,98

Upravljanje lju-dima 3,93 4,09 4,03 3,90 3,93 3,94

Predvodništvo i utjecaj na druge 3,90 3,84 3,90 3,77 3,79 3,82

Upravljanje projektima 3,63 3,77 3,66 3,74 3,81 3,78

Upravljanje vre-menom 3,68 3,79 3,71 3,64 3,76 3,74

Inovativnost 3,57 3,70 3,71 3,82 3,69 3,69

Vještine intervjuiranja 3,75 3,84 3,76 3,69 3,61 3,65

Poslovna osviještenost 3,75 3,75 3,68 3,64 3,61 3,64

Upravljanje karijerom 3,55 3,66 3,54 3,56 3,56 3,57

Umrežavanje 3,66 3,70 3,62 3,65 3,50 3,54

Određivanje mogućnosti u karijeri

3,46 3,52 3,52 3,47 3,41 3,43

Razumijevanje intelektualnoga vlasništva

3,43 3,44 3,54 3,67 3,38 3,42

Poduzetničke vještine 3,31 3,41 3,42 3,41 3,33 3,35

n 139 56 146 87 1060 1488

24

Detaljna analiza rezultata za svaku pojedinu instituciju pokazuje da su ispitanici sa svih sveučilišta ocijenili poduzetničke vještine i razumijevanje intelektualnoga vlasništva kao najslabije razvijene vještine, pri čemu je 15-25 % ispitanika smatralo da su njihove vještine slabe ili vrlo slabe. Na sličnoj razini su i ocjene poslovne osviještenosti, osim kod ispitanika sa Sveučilišta u Rijeci, gdje je tek 5 % ispitanika ocijenilo svoje vještine kao sla-be ili vrlo slabe. Vještine intervjuiranja ocijenjene su nešto niže na Sveučilištima u Zagre-bu i Osijeku (više od 10 % ispitanika smatralo je da su slabe ili vrlo slabe) nego na ostalim sveučilištima. Dijagrami s rezultatima za svaku instituciju predstavljeni su u Prilogu 1.

Obavljena je i analiza percepcija o razini kompetencija s obzirom na znanstveno ili umjetničko područje. Ukupno gledajući, razlike među ispitanicima u različitim područ-jima istraživanja nisu osobito velike, te stoga ovdje nisu detaljno prezentirane. Međutim, postoje određene polusustavne razlike, koje je moguće objasniti demografskim razlika-ma. Malo viši postotak ispitanika na doktorskim programima u prirodnim znanostima češće je kompetencije ocjenjivao lošije od ispitanika s drugih područja, a i manji je posto-tak ocjenjivao neke od kompetencija višim ocjenama. Najveće razlike, premda još uvijek male, iskazane su u odnosu na kompetencije građenja karijere i kompetencije vezane uz poduzetništvo; s druge strane, nema značajnih razlika u odnosu na kompetencije osobne učinkovitosti i upravljanja sobom. Zabilježena je i sklonost ispitanika s područja društve-nih znanosti da najviše rangiraju neke od kompetencija vezanih uz karijeru i poduzetniš-tvo, no ta tendencija nije ravnomjerna za sve kompetencije.

Slika 2. Percepcije razine kompetencija među sadašnjim doktorandima, u odnosu na ko-ličinu njihova radnog iskustva izvan visokoga obrazovanja (kod ispitanika s više od pet godina iskustva i ispitanika s manje od godinu dana iskustva).

25

Slika 2. prikazuje utjecaj različitih razina radnoga iskustva (izvan visokoga obrazovanja) na odabrane kompetencije. Veći postotak ispitanika s više od pet godina radnoga isku-stva izvan visokoga obrazovanja naznačio je vrlo dobru ili dobru razinu za sve odabrane kompetencije od ispitanika koji imaju manje od jedne godine radnoga iskustva. Najma-nje izražena razlika je za kompetencije poput timskoga rada i rješavanja problema, te od-govornosti, što su ujedno i kompetencije koje su općenito najviše ocijenjene. Značajno je veća razlika u slučaju poslovne osviještenosti i poduzetničkih vještina, te u manjoj mjeri za kompetencije upravljanja karijerom i predvodništva.

Ova analiza sugerira da su ocjene ispitanika u pogledu razine nekih kompetencija – oso-bito onih koje su izravno vezane uz rad izvan visokoga obrazovanja – u određenoj mjeri ovisne o njihovom prethodnom iskustvu, uključujući iskustva izvan visokoga obrazova-nja. Iako ta činjenica ne iznenađuje, trebalo bi je imati na umu prilikom razmatranja im-plikacija ovih rezultata za razvoj doktorskih programa.

Također je obavljena i analiza po godini studija za doktorande s punim radnim vreme-nom (jer je ova skupina izravnije usporediva) za isti podskup kompetencija. Analiza je pokazala da su doktorandi s različitih godina studija navodili vrlo slične razine kompe-tencija, te da se za najveći broj kompetencija te razine značajno ne razlikuju. Postoje odre-đene naznake blagoga povećanja u razini kompetencije među ispitanicima u kasnijim fazama doktorskoga studija (za razliku od ispitanika u prvoj godini studija), u odnosu na kompetencije rješavanja problema, odgovornosti i kreativnosti. Međutim, analiza je po-kazala da je razina kompetencije upravljanja karijerom zapravo blago niža među ispitani-cima u kasnijim fazama studija; ipak, sve su varijacije vrlo niske, a većina ih nije značajna. To bi moglo sugerirati da doktorski studijski programi nemaju velik utjecaj na razvoj ovih specifičnih kompetencija, ili da su nedavni studenti započeli studiranje s (percepcijom ili) posjedovanjem skupa vještina više razine, ili da dobivaju više potpore u upravljanju karijerom nego studenti u kasnijim fazama doktorskoga studija.

Mjera u kojoj su ispitanici smatrali da mogu artikulirati svoju razinu vještine u odnosu na analizirane kompetencije, te da mogu za to pružiti i dokaze (Slika 3.), bila je prilič-no sukladna razini same pojedine vještine (Slika 1.). Dakle, ispitanici su imali najviše samopouzdanja u svoju sposobnost prikazivanja vještina u kojima su i bili najbolji, a općenito manje samopouzdanja u odnosu na vještine koje nisu bile razvijene na tako visokoj razini.

Moglo se očekivati da će ispitanici opisati svoje samopouzdanje u prikazivanju svojih vje-ština na taj način, i jasno je da nema jasnoga primjera, barem na razini cijele skupine, gdje bi ispitanici imali visoke razine u nekoj kompetenciji, a da bi im to bilo teško prikazati.

26

Slika 3. Razina samopouzdanja ispitanika (od velikog samopouzdanja do sasvim bez sa-mopouzdanja) u svoju sposobnost prikazivanja kompetencija i pružanja dokaza o njima mogućem poslodavcu (n=1291-1306)

4.3. Kako su kompetencije razvijaneSlika 4. odnosi se na mišljenje ispitanika o tome kako ih sveučilište podupire u razvoju svake pojedine kompetencije tijekom doktorskoga studija. Bili su ponuđeni sljedeći od-govori: formalna potpora razvoju kompetencija putem radionica za usavršavanje, nefor-malna potpora tijekom doktorskoga programa, druge institucionalne aktivnosti, te bez ikakve potpore. Dijagram pokazuje da je relativno mali broj ispitanika kazao da su kom-petencije razvijali kroz formalne kolegije za usavršavanje (manje od 15 % za svaku kom-petenciju, te manje od 10 % za veliki broj kompetencija). Kompetencije za koje je najveći postotak ispitanika naveo da su za njih dobili formalnu obuku jesu rješavanje problema, razumijevanje intelektualnoga vlasništva, učinkovita komunikacija i intelektualna zna-tiželja, a zatim timski rad i upravljanje projektima. Kompetencije za koje su ispitanici u najmanjim postocima navodili postojanje formalne obuke bile su kompetencije građe-nja karijere.

27

Slika 4. Pogledi ispitanika na to kako njihovo sveučilište podupire razvoj njihovih kom-petencija tijekom doktorskoga studija (n=1344-1373)

Veći postotak ispitanika, u usporedbi s gornjim podatcima, smatra da je razvoj njihovih kompetencija ostvaren na neformalan način tijekom doktorskoga studija. Do 40 % ispi-tanika vjeruje je da je tako u slučaju nekih od njihovih kompetencija stručne učinkovito-sti, poput intelektualne znatiželje i rješavanja problema, a gotovo jednak broj ispitanika se izjasnio na isti način i za komunikacijske vještine i timski rad. Međutim, postotak za vještine građenja karijere je oko 20 %.

Oko 15-20 % ispitanika navodi da su svoje vještine razvijali tijekom drugih aktivnosti unutar svoje institucije, pri čemu je otprilike sličan postotak za sve kompetencije.

Ukupno gledajući, ispitanici navode da su se kompetencije jače razvijale tijekom nefor-malnih aktivnosti nego tijekom formalne obuke. Za neke od kompetencija (poput pro-aktivnosti ili odgovornosti) to je nužan i poželjan aspekt doktorskoga studija. Međutim, za druge kompetencije (poput upravljanja projektima, vještina intervjuiranja, razumije-vanja intelektualnoga vlasništva) formalna je obuka prikladan i učinkovit način razvija-nja kompetencija.

Više razloga za brigu daje činjenica da je između 25 % (u slučaju intelektualne znatiželje) i 55 % ispitanika (za poslovnu osviještenost i identificiranje mogućnosti za karijeru) sma-tralo da tijekom doktorskoga studija nisu dobili nikakvu potporu u razvoju tih kompe-tencija. Više od polovice ispitanika smatralo je da je tako i za kompetencije predvodniš-tva, poduzetničkih vještina te sve vještine građenja karijere (osim umrežavanja).

28

Jedna od implikacija ovih rezultata jest da bi bilo korisno pronaći način da se podigne svi-jest doktoranada o vrijednosti njihovih „neformalnih iskustava“ u okviru doktorskoga studija za razvoj kompetencija, odnosno, svijest da se u procesu obavljanja istraživanja ra-zvijaju kompetencije koje imaju vrijednost za širi raspon mogućnosti zapošljavanja. Ovo je prepoznat dio doktorske izobrazbe i bilo bi poželjno da doktorandi redovito razmišlja-ju o svome stručnom razvoju te da ga prate tijekom obavljanja i formalnih i neformalnih aktivnosti.

Analiza prema znanstvenom području ispitanika pokazala je da postoje određene razlike u pogledima ispitanika iz različitih područja, premda te razlike nisu sustavnoga karakte-ra. Veći postotci ispitanika s područja prirodnih znanosti naveli su da ih njihovo sveučili-šte uopće ne podupire u odnosu na razvoj nekoliko vještina građenja karijere, uključuju-ći poslovnu osviještenost i upravljanje karijerom. Zabilježena je i određena tendencija da je manje ispitanika s područja tehničkih znanosti iskazalo da uopće ne dobiva potporu, odnosno naveli su da su od svoga sveučilišta dobili više potpore. Međutim, stupanj ovih razlika bio je osobito velik, a ovakvi trendovi nisu zabilježeni za sve kompetencije.

Veći je broj ispitanika razvio kompetencije neformalnim sredstvima nego formalnom obukom na svim znanstvenim i umjetničkim područjima. Najviši postotci navođenja formalne obuke zabilježeni su za skupine kompetencija koje se odnose na komunikaciju i timski rad. U tom pogledu, najveći postotci su zabilježeni za društvene znanosti, a naj-niži za tehničke znanosti, ali su najveći bili ispod 20 % ispitanika za bilo koje područje. S druge strane, manje od 10 % ispitanika s bilo kojega područja navelo je dobivanje formal-ne obuke za vještine građenja karijere. Moguće je da su ove male varijacije podjednako korelirane različitim karakteristikama doktoranada i sadržajem doktorskih studija.

Analiza je obavljena također i u odnosu na pojedino sveučilište, kao što pokazuju dijagra-mi na Slici 5. Isti format primijenjen je za svaki dijagram, pa je moguće uspoređivati na njima prikazane rezultate. Opći obrazac isti je za svako sveučilište: ispitanici su za svaku kompetenciju smatrali da se vještina više razvijala na neformalan način nego kroz for-malnu obuku. Međutim, postoje određeni pokazatelji nekih razlika među sveučilištima, premda je potrebno podsjetiti da su uzorci za neka sveučilišta bili relativno mali. Rezul-tati sugeriraju da je nešto više ispitanika sa Sveučilišta u Osijeku i Zadru u odnosu na is-pitanike s drugih sveučilišta smatralo da su kompetencije ostvarili kroz formalnu obuku (više od 20 % za neke kompetencije), posebice u odnosu na timski rad, komunikaciju, upravljanje projektima i razumijevanje intelektualnoga vlasništva. U izvjesnoj mjeri, to je bio slučaj i na Sveučilištu u Splitu. Rezultati za različite kompetencije više su varirali na Sveučilištu u Zadru, što je možda dijelom i posljedica manjega uzorka.

S druge strane, blago viši postotak ispitanika na Sveučilištu u Zagrebu nego na drugim sveučilištima iskazao je da nisu ostvarili razvoj kompetencija kroz formalnu obuku. Zna-čajan je podatak da je tako navelo više od polovice ispitanika za skupinu kompetencija građenja karijere.

29

Slika 5. Stavovi ispitanika o tome kako je njihovo sveučilište podupiralo razvoj njihovih kompetencija tijekom doktorskoga studija, prema sveučilištu

(a) Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (n=127)

(b) Sveučilište u Rijeci (n=52)

30

(c) Sveučilište u Splitu (n=132)

(d) Sveučilište u Zadru (n=78)

31

(e) Sveučilište u Zagrebu (n=950)

Ispitanici su u odgovorima na pitanja otvorenoga tipa imali priliku navesti i druge kom-petencije koje su razvili tijekom doktorskoga studija. Neki od tih odgovora bili su srodni skupu kompetencija koji je korišten u ovoj studiji. Najčešće druge kompetencije bile su akademsko pisanje, samostalnost, ustrajnost ili otpornost, analitičke vještine i metode istraživanja (svaku od ovih kompetencija navelo je najmanje 15 ispitanika).

4.4. Najvažnije kompetencijeOd ispitanika je traženo da identificiraju pet kompetencija (iz skupa koji je definiran u anketi) koje smatraju da su im najvažnije u razvoju karijere, što je prikazano na Slici 6(a). Najveći postotak (više od dvije trećine) smatra da je rješavanje problema vrlo važno, a više od polovice je tako ocijenilo kreativnost. S druge strane, 15 % ili manje ispitanika ran-giralo je predvodništvo, upravljanje drugima, poslovnu osviještenost ili vještine vezane uz karijeru među prvih pet kompetencija najvažnijih za njihovu buduću karijeru. Takve percepcije čini se da odražavaju karijerne ambicije mnogih ispitanika.

Od ispitanika je također traženo da odrede pet kompetencija koje smatraju da su najvaž-nije poslodavcima izvan visokoga obrazovanja, što je prikazano na Slici 6(b). Uspored-ba tih podataka s onima na Slici 6(a) pokazuje da je najčešće rangirana kompetencija u odgovorima na oba pitanja rješavanje problema. Manji postotci ispitanika smatraju da će poslodavci visoko vrednovati intelektualnu znatiželju i kreativnost od onih koji su te kompetencije smatrali važnim za svoju karijeru. Mnogo više ispitanika smatra da su od-govornost i timski rad vrlo važni poslodavcima od onih ispitanika koji te kompetencije

32

smatraju važnima za razvoj vlastite karijere. Manje od četvrtine ispitanika smatra da su upravljanje ljudima i poslovna osviještenost vrlo važni poslodavcima, ali znatno više is-pitanika misli tako u odnosu na vlastitu karijeru.

Slika 6. Pet najvažnijih kompetencija u izboru ispitanika za (a) razvoj njihove karijere (n=1358) i (b) za poslodavce izvan visokoga obrazovanja (n=1348)

(a) Najvažnije kompetencije za razvoj vlastite karijere

33

(b) Najvažnije kompetencije za poslodavce izvan visokoga obrazovanja

Odgovori su također analizirani s obzirom na različite široko definirane ambicije u karije-ri; analiza je pokazala da su ispitanici s različitim karijernim ambicijama navodili različite kompetencije kao najvažnije za razvoj njihove karijere (Slika 7.). Analiza je otkrila da više onih koji ciljaju na karijeru u visokom obrazovanju smatra da bi im intelektualna znati-želja i kreativnost mogli biti osobito važni od ispitanika s drugim ambicijama u karijeri. S druge strane, mnogo više ispitanika koji ciljaju na karijeru izvan visokoga obrazovanja smatra da bi im učinkovita komunikacija i poduzetničke vještine mogli biti vrlo važni. Vrlo mali broj ispitanika s obje vrste ambicija u karijeri ocijenio je kompetencije građenja karijere, poput poslovne osviještenosti i poduzetničkih vještina, važnima.

34

Slika 7. Pet najvažnijih kompetencija u izboru ispitanika za razvoj njihove karijere, pre-ma ambicijama u karijeri

Kada je od ispitanika traženo da navedu što je još važno za razvoj njihove karijere, u pi-tanju otvorenoga tipa, većina komentara pokazala je varijacije u odnosu na opći skup kompetencija ili srodne teme. Dodatne karakteristike koje su se najčešće navodile bile su ustrajnost ili otpornost, naporan rad, te posjedovanje visokoga stupnja integriteta i etičnosti, što su sve svojstva koja se obično povezuju uz akademski rad.

35

Angažiranost oko razvoja karijere

Od ispitanika je traženo da navedu svoju dugoročnu ambiciju u karijeri, te također po-dručje na kojem zapravo očekuju da će raditi (Slika 8.). Preko 60 % ispitanika nadalo se da će raditi u visokom obrazovanju. Većina (preko 40 %) stremi zaposlenju na instituciji gdje se bave istraživanjem i nastavom, a oko devet posto nada se radu primarno u istraži-vanju unutar visokoga obrazovanja. Preostalih 39 % ispitanika cilja na rad u zanimanjima izvan visokoga obrazovanja, uključujući 15 % ispitanika koji ciljaju na rad u istraživanju izvan visokoga obrazovanja.

Kada je od ispitanika traženo da navedu svoja stvarna očekivanja o sektoru njihove ka-rijere, postotak ispitanika koji očekuju da će raditi u visokom obrazovanju bio je nešto niži, odnosno 44 % (pri čemu malo ispod 30 % ispitanika očekuje rad u znanstveno-na-stavnom zanimanju). Među većinom ispitanika koji očekuju da neće raditi u visokom obrazovanju, oko 14 % očekuje da će raditi u istraživanju (slično postotku ispitanika koji kažu da žele raditi u istraživanju), no viši postotak (17 %) očekuje da neće raditi ni u viso-kom obrazovanju niti u istraživanju. Jedanaest posto ispitanika odgovorilo je da ne znaju gdje očekuju da će raditi.

Slika 8. Ambicije ispitanika u pogledu njihove dugoročne karijere, te očekivanja o tome gdje će zapravo raditi (n=1299)

5.

36

Slika 8. pokazuje analizu karijernih ambicija prema načinu studiranja; slika pokazuje da ispitanici koji studiraju s punim radnim vremenu u većem postotku žele akademsku ka-rijeru od doktoranada koji studiraju s dijelom radnog vremena, iako je obrazac relativno sličan. Nešto veći postotci doktoranada s dijelom radnog vremena žele raditi u istraži-vanju izvan visokoga obrazovanja, u drugim zanimanjima ili imati svoju vlastitu tvrtku.

Slika 9. Ambicije ispitanika u pogledu karijere, prema načinu studiranja (n=1299)

Ispitanicima je postavljeno pitanje o tome koliko se osjećaju angažiranima oko razvoja karijere, tako da navedu stupanj u kojemu se slažu s rasponom iskaza koji opisuju različi-te oblike angažmana oko karijere ili razmišljanja o karijeri (Slika 10.). Osamdeset ili više posto ispitanika iskazalo je da se u potpunosti slažu ili slažu u odnosu na sljedeće ponu-đene opcije: „razmišljam o potrebama razvoja,“ „potican sam na angažman oko stručno-ga razvoja“, te „preuzimam odgovornost za razvoj svoje karijere.“ Nešto više od polovice ispitanika navelo je da imaju jasan plan karijere, no manje od polovice navelo je da redo-vito razgovaraju s mentorom o karijeri ili da im mentor pomaže u razmišljanju o karijeri. Šezdeset posto ispitanika ne smatra da ih njihov doktorski studij priprema za karijeru izvan visokoga obrazovanja. Također, može se primijetiti da su relativno mali postoci is-pitanika (10-25 %) iskazali potpuno slaganje s bilo kojom od ponuđenih tvrdnji.

Ispitanicima je postavljeno pitanje otvorenoga tipa radi prikupljanja njihovih komen-tara o drugim stvarima koje bi njihovo sveučilište moglo poduzeti u cilju potpore njiho-vom stručnom razvoju. Velik broj prilično individualiziranih komentara je prikupljen, a među češćim temama bile su sugestije da bi sveučilište moglo ispitanicima pomoći u

37

ostvarivanju suradnje s industrijom u pogledu istraživačkoga rada ili prikupljanja istraži-vačkoga iskustva, te da bi trebale postojati veće mogućnosti za međunarodnu mobilnost.

Slika 10. Stupanj slaganja ispitanika s iskazima o njihovu angažmanu oko razvoja karije-re (n=1296-1305)

Analiza je napravljena i za pojedina sveučilišta za određene opcije odgovora, kako bi se ustanovilo postoje li značajne varijacije. Kao što se može vidjeti na Slici 11., postojale su blage razlike između sveučilišta, no te razlike nisu uvijek bile ravnomjerne. Nešto više ispitanika na Sveučilištima u Osijeku (83 %) i Zadru (87 %) kazalo je da su poticani da se angažiraju oko razvoja karijere, a, među njima, nešto ih je više na Sveučilištu u Osijeku (81 %) pohađalo radionice koje su u tome pružale potporu. S druge strane, udio ispita-nika koji su rekli da o svojim ambicijama u karijeri redovito razgovaraju s mentorom je nešto ispod polovice za sva sveučilišta, dok je na Sveučilištu u Zagrebu malo ispod 40 %. Udio ispitanika koji su kazali da ih je njihov doktorski studij pripremio za karijeru izvan visokoga obrazovanja je nešto ispod polovice za sva sveučilišta, dok je opet na Sveučilištu u Zagrebu malo ispod 40 %.

38

Slika 11. Stupanj slaganja ispitanika s izabranim iskazima o njihovom angažmanu oko razvoja karijere, za različita sveučilišta

Obavljena je i određena analiza percepcija ispitanika oko pitanja odnosa njihovih men-tora prema razvoju njihove karijere. Ukupno gledajući, tek nešto više od 45 % ispitanika smatra da im je mentor pomagao ostvariti ambicije u karijeri, no tu su postojale varijacije s obzirom na različite ambicije u karijeri (Slika 12.). Najveći zabilježen postotak je 47 % među onima koji ciljaju na akademsku karijeru (što je slučaj za većinu ispitanika), dok manji postotak (42 %) smatra da im je mentor pomagao u ambiciji da ostvare karijeru izvan visokoga obrazovanja. Manje od 40 % ispitanika koji ciljaju na karijeru izvan viso-koga obrazovanja ili znanosti navelo je da im je mentor pomaže u ostvarivanju ambicija u karijeri, no to svejedno pokazuje da mentori u značajnom postotku pružaju potporu u pogledu ambicija u karijeri. S druge strane, oko 20 % ispitanika označilo je opciju potpu-noga neslaganja u pogledu pitanja je li mentor pružao potporu njihovoj karijeri, a više od 50 % označilo je opciju neslaganja, uključujući ispitanike čije su ambicije usmjerene prema akademskoj karijeri.

39

Slika 12. Stupanj u kojem se ispitanici slažu da im mentor na doktorskom studiju pomaže ostvariti ambicije u karijeri, prema skupinama s različitim ambicijama u karijeri (n=1280)

Od ispitanika je također bilo traženo da iskažu svoje mišljenje o tome što bi još sveuči-lište moglo poduzeti u cilju podupiranja njihova stručnoga razvoja. Neki od njihovih komentara odnose se izgradnju jačih odnosa s poslodavcima izvan visokoga obrazova-nja, radi koristi u pogledu i njihovoga istraživanja i njihove zapošljivosti. Ispitanici su sugerirali da bi sveučilišta mogla:

• izgrađivati jače stručne veze i suradnju s poslodavcima iz privatnog sektora;• organizirati radionice po načelu korak-po-korak o pitanjima komunikacijskih

vještina i vještina intervjuiranja;• organizirati seminare, prezentacije i radionice o razvoju poslovnih vještina;• uključivati poduzetnike u doktorske studije kako bi oni mogli iznijeti svoja

iskustva, putem nastave ili radionica; • stvarati povoljne uvjete za projekte zajedničkoga istraživanja te projekte

skupljanja iskustva ili privremenoga zapošljavanja u tvrtkama;• organizirati sastanke i sajmove poslova s potencijalnim poslodavcima izvan

visokoga obrazovanja;• poduzimati aktivnosti koje bi poticale poslodavce da zapošljavaju više istraživača.

40

41

Sažetak rezultata

• Studija je prikupila vrlo dobar postotak odaziva trenutnih doktoranada, te su njeni rezultati vjerojatno reprezentativni za ukupnu populaciju doktoranada na doktor-skim studijima u Hrvatskoj. Postotak odaziva je također i pokazatelj razine interesa doktoranada za pitanje njihova stručnoga razvoja.

• Pored važnosti informacija koje su prikupljene u pogledu razvoja stručnih i profe-sionalnih kompetencija, visok postotak odaziva također je omogućio i (anonimno) prikupljanje potencijalno korisnih informacija o ispitanicima, poput njihove dobi, količine radnoga iskustva i ambicija u karijeri. Otprilike polovica ispitanika studi-raju u punom radnom vremenu, a 61% ispitanika su žene.

• Najveći broj ispitanika smatra da su jaki u kompetencijama uglavnom iz skupine stručne učinkovitosti (najviše u odgovornosti i proaktivnosti, te u intelektualnoj znatiželji i rješavanju problema), no isto tako i u timskom radu. Vještine upravlja-nja poput vještina upravljanja ljudima i projektima nisu ocijenjene kao podjedna-ko dobro razvijene. Najslabije razvijena skupina kompetencija su vještine građenja karijere.

• Analiza razine kompetencija prema znanstvenom i umjetničkom području te pre-ma sveučilištu ne daje osnovu za nedvosmisleni zaključak. Indicija jasnih ili sustav-nih razlika među područjima ili sveučilištima je malo ili ih uopće nema. Najveća korelacija između razine kompetencije i bilo kojega mjerenog čimbenika je u odno-su na prethodno radno iskustvo, osobito u odnosu na ispitanike s više od pet godi-na iskustva izvan visokoga obrazovanja u usporedbi s onima s manje od jedne godi-ne iskustva. Općenito govoreći, sve uočene razlike mogle su proizlaziti iz različitih karakteristika doktoranada, kao i iz karaktera njihova studijskog programa. Brojevi ispitanika s pojedinih programa bili su premali za obavljanje posebne analize sta-nja na 120 doktorskih studija na kojima su studirali ispitanici.

• Mjera u kojoj je doktorski studij pomogao razvijanju kompetencija varira. Znatno veći broj ispitanika smatra da najveći broj kompetencija razvijaju kroz neformalne aktivnosti ili kroz druga iskustva tijekom njihova doktorskoga studija, nego kroz formalne radionice za obuku. Više od polovice ispitanika smatra da njihov doktor-ski program nije razvijao njihove vještine građenja karijere ili predvodništva. Uo-čene su određene razlike u percepcijama između ispitanika s različitih područja i s različitih sveučilišta, no to nisu veće razlike.

• Nije bilo jasnoga dokaza razvoja kompetencija tijekom trajanja doktorskoga studi-ja ako se pogleda usporedba percepcija razine kompetencija kod ispitanika u prvoj godini studija i ispitanika sa završnih godina studija. Time se otvara pitanje imaju li aktualni doktorski programi većega utjecaja na razvoj analiziranih kompetencija.

• Malo više od 60 % ispitanika cilja na dugoročnu karijeru u visokom obrazovanju, a gotovo polovica (44 %) očekuje da će to i ostvariti. Manje ispitanika izrazilo je ambi-ciju karijere izvan znanosti ili u samozapošljavanju/pokretanju vlastite tvrtke (ma-nje od 10 %, u oba slučaja). Preko polovice ispitanika smatra da ih njihov doktorski studij ne priprema dobro za karijeru izvan visokoga obrazovanja.

6.

42

• Ispitanici nisu ocijenili kompetencije građenja karijere i upravljanja karijerom jed-nako važnima, bilo za razvoj karijere ispitanika ili za poslodavce izvan visokoga ob-razovanja, kao kompetencije vezane uz istraživanje, poput intelektualne znatiželje i kreativnosti, ili kao kompetencije stručne učinkovitosti, poput odgovornosti ili proaktivnosti. Vrlo mali broj ispitanika ocijenio je vrlo važnima poslovnu osviješte-nost ili poduzetničke vještine.

• Vjerovanje ispitanika u svoju sposobnost da mogu dobro prikazati svoje kompeten-cije ili da mogu li o njima pružiti dokaz poslodavcima uglavnom odgovara njihovoj percepcije razini vlastite vještine u određenoj kompetenciji. Preko polovice ispita-nika uvjereni su da mogu prikazati svoju kompetenciju potencijalnom poslodavcu, u odnosu na svaku kompetenciju.

• Većina ispitanika smatra se potaknutom na angažiranje oko osobnoga i stručnoga razvoja, te je iskazala da su preuzeli odgovornost za razvoj vlastite karijere. Više ispi-tanika koji ciljaju na karijeru u visokom obrazovanju smatraju da im njihov mentor pomaže da ostvare svoje ciljeve u karijeri, od ispitanika koji ciljaju na karijere izvan visokoga obrazovanja. Međutim, većina ne smatra da njihovi mentori s njima redovi-to razgovaraju o razvoju karijere ili da im pomažu da ostvare svoje ambicije u karijeri.

Prilog 1. Analiza razine kompetencija, prema sveučilištuSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (n=139)

43

Sveučilište u Rijeci (n=56)

Sveučilište u Splitu (n=146)

44

Sveučilište u Zadru (n=87)

Sveučilište u Zagrebu (n=1050)