1

Sociologija

2

SOCIOLOGIJA; saetak prema udbeniku za gimnazije Sociologija, N. Fanuko, Profil, Zagreb, 2004.

1. Sociologija, znanost o drutvu

Sociologija i svijet u kojem ivimo

Sociologija je znanost koja prouava drutva i naine na koje ta drutva oblikuju ponaanje, vjerovanja i identitet ljudi. Socioloki pogled na drutvo odnosno socioloka objanjenja drutva nisu svakodnevna ili zdravorazumska, iako su nam esto bliska, samorazumljiva i logina. Odnosno, do njih treba tek doi i to ispitivanjem, istraivanjem, praenjem, analiziranjem... dakle, znanstvenim postupcima. Navedimo neka klasina pojanjenja sociolokog gledita:

C. W. Mills govori o sociolokoj imaginaciji- sposobnosti sociologa da povee ovjeka i drutvo odnosno osobnu biografiju pojedinca i povijest drutva (strukturu i razvoj). Iako imamo osobno iskustvo takvo iskustvo nije izolirano i u pravilu je vrlo slino iskustvima drugih ljudi koji ive u naem prostoru i vremenu.

Peter Berger govori o prepoznavanju opeg u pojedinanom to se prije svega odnosi na slinost pojedinanih i opih obrazaca ponaanja s obzirom da svaki pojedinac pripada nekoj opoj kategoriji ljudi pa se od njega oekuju da se ponaau skladu s tom kategorijom (npr. odrasli, djeca, uenici i dr.).

Zygmunt Bauman govori o etiri odlike sociolokog gledita, a nasuprot zdravorazumskog: odgovorni govor (govor koji ima argument, dokaz i provjeru), opseg polja (potrebno je stalno irenje vidokruga kojim se otkriva dublja veza individue i drutvenih procesa), analiza mnogostrukih mrea ljudske meuovisnosti (razumijevanje i objanjenje ljudskog ponaanja treba pomaknuti s razine individualnih motiva i znaenja na razinu meuzavisnosti: motivi i znaenja nas kao pojedinaca se definiraju i mijenjaju u skladu s definicijom i promjenama motiva i znaenja kod drugih ljudi) i zdravorazumsko miljenje je ono to je oito (samoevidentno) dok je socioloko miljenje dubinsko i postavlja pitanja o strukturi i smislu ljudskih akcija.

Norbert Elias smatra da prijelaz s predzananstvenog naina razmiljanja na znanstveni ovisi o zamjeni tretiranja ljudskog ponaanja kao akcije (namjera i motiv pojedinca) tretiranjem kao funkcijom (meuzavisnost pojedinaca u mrei).

Dakle, smisao i vanost sociolokog naina razmiljanja: osvijestiti da drutvo nije stvar-nego proces, iriti prostor slobode miljenja-to vie znamo manje smo podloni manipulacijama, razvijati uzajamno razumijevanje i potovanje-dakle, osjetljivost, toleranciju i solidarnost prema drugima (sociolog Michael Schwalbe- svi elimo dobar ivot i to jedni drugima moramo omoguiti u miroljubivom i suradnikom drutvu).

to je drutvo

U svakodnevnom govoru drutvo izjednaavamo sa: udrugom-udruenjem, odnosima s drugim ljudima (druenje), openiti kolektiv kojem pripadamo (mi-oni), kolektivni ivot uope (dananje drutvo, zapadno drutvo)... Osim toga, drutvom se ne bavi samo sociologija; tu su jo sociologiji metodologijom i predmetom bliske znanosti koje naglaavaju neka druga pitanja: ekonomija (proizvodnja i razmjena dobara), politika znanost (vlast i

3

mo), psihologija (unutarnja stanja pojedinca), povijest (prolost drutva) i antropologija (jednostavna i primitivna drutva; bliska sociologiji.

Socioloki pogled na drutvo

Za razliku od svakodnevnog socioloko razumijevanje drutva ima nekoliko posebnih znaenja: mrea zbiljskih odnosa meu pojednicima, regularnost i ureenost ljudskog ponaanja, institucionalna struktura i meupovezanost, sustav povezanih drutvenih sila, apstraktni kolektiv koji utjee na pojedince, skup zajednikih normi i vrijednosti, povijesna razdoblja, epohe i ere. Stoga, posebnosti sociolokog izuavanja drutva su: 1. Sociologija izuava cjelokupnost drutvenog ivota-ne samo ekonomske aspekte ve povezanost pojedinca, obitelji, ekonomije, politike, religije. 2. Sociologija naglaava utjecaja konteksta na ponaanje pojedinaca-vanjskih imbenika. 3. Sociologija polazi od toga da je znaenje-smisao koji ljudi pridaju svojim djelovanjima drutveni proizvod i 4. Sociologija u sreditu izuavanja ima kolektive i interakcije meu pojedincima a ne izolirane pojedince. Ferdinand Tonnies razlikuje pojmove drutvo (Gesellschaft) i zajednica (Gemeinschaft) kao dva oblika grupiranja. Drutvo je vrsta kolektiva u kojem prevladavaju neosobni (impersonalni) odnosi, racionalno postignue (interes), kulturna raznolikost i smanjena solidarnost-hladna mehanika cjelina. Zajednica je vrsta kolektiva sa snanim vezama solidarnosti utemeljenima na srodstvu, tradiciji, susjedstvu (seoska drutva)- bliska organska cjelina.

Individualno i kolektivno

Povezanost individualnog i kolektivnog, odnosno pojedinca i drutva sredinja je tema sociologije. Socioloki nominalizam podrazumijeva shvaanje da je drutvo samo ime (nomen), a da aktivno postoje samo pojedinci, jer pojedinci neto ine (djeluju) a ne drutvo-drava ili udruga (zastupa Weber, naglaava akciju nasuprot strukture; pripada mikrosociologiji). Socioloki realizam podrazumijeva drutvo kao injenicu, odnosno drutvo je vie od zbroja svojih dijelova-odluke pojedinaca nisu rezultat psihikih procesa nego izvanjskih okolnosti pa tako drutvo objektivno postoji kao zasebna stvarnost (zastupaju Durkheim i Marx, naglaavaju strukturu nasuprot akcije; pripada makrosociologiji). Primjer u knjizi kojim se ilustrira sloenost individualno-kolektivno je Durkheimovo istraivanje samoubojstva. Kako je rije o individualnom inu Durkheima je zanimalo koliko je tu kolektivnih utjecaja. Kolektivne utjecaje nazvao je drutvene injenice-izvanjski, opi i trajni naini djelovanja, miljenja i osjeanja povezani uz grupe, kulturu, tehnologiju, vrijeme (i dr.) unutar kojih ive pojedinci. Tako je za stopu samoubojstva bilo vano: religija (protestanti su ei samoubojice), obiteljski odnosi (oenjeni i udani su rjei samoubojice), rat i mir (u ratu samoubojstvo opada) i ekonomska kriza (kriza-nezaposlenost poveava samoubojstvo). Osnovni alat za razumijevanje samoubojstva Durkheim pronalazi u

drutvenoj solidarnosti koja ima dvije razine: integracija, snaga povezanosti s drutvenom grupom i regulacija, kontrola individualnih poriva putem normi. Kada nisu u ravnotei, kada imamo viak ili manjak regulacije i integracije dogaaju se samoubojstva i to 4 tipa: egoistino samoubojstvo (niska solidarnost, nedostatna integracija, apatija i depresija, samoubojstva protestanata i samaca), anomino samoubojstvo (niska solidarnost, nedostana regulacija- a nomos-bez normi-, iritacija i frustracija, samoubojstvo nakon razvoda braka-

samoa ili tijekom ekonomske krize), altruistino samoubojstvo (visoka solidarnost,

4

pretjerana integracija, energinost i strast, samoubojstvo u primitivnim drutvima, u Japanu i meu vojnicima) i fatalistino samoubojstvo (visoka solidarnost, pretjerana regulacija, prihvaanje sudbine i rezignacija, samubojstvo robova i neplodnih ena u seoskim drutvima).

Mikrosociologija i makrosociologija

Mikrosociologija je pristup u sociologiji koji se bavi izuavanjem mikro-aspekata odnosno detalja svakodnevnog ivota u kojem pojedinci sudjeluju u interakciji licem-u-lice (komunikacija u razredu, kako se ponaaju lanovi neke grupe). Makrosociologija je pristup koji se bavi izuavanjem velikih grupa, organizacija, institucija i drutvenih sustava- drave, klase, ekonomije, kulture, religije kao i dugotrajnim promjenama i utjecajima na ivot ljudi (ekonomske i politike promjene, utjecaj uvoenja nove tehnologije i dr.).

Drutveno djelovanje (akcija) i drutvena struktura

Mikro i makrosociologija zajedno objanjavaju odnos pojedinca i drutva (drutvene organizacije moemo gledati kao skup ponavljajuih i formaliziranih djelovanja pojedinaca). Drutveno djelovanje (socijalna akcija), po Weberovom shvaanju, je svako ono djelovanje kojem onaj koji djeluje (akter) pridaje neko subjektivno znaenje-smisao odnosno to je ono to pojedinac ini racionalno, s razlogom i motivom. A da bi ga drugi razumjeli mora uzeti u obzir znaenja drugih ( dakle, refleksivno i instinktivno ponaanje nije drutveno djelovanje). Zato Weber smatra razumijevanje kljunim postupkom u sociologiji- trebamo se staviti u poloaj drugih ljudi da bi razumjeli znaenja koja pridaju djelovanju a potom ciljeve i sredstva koja biraju s naglaskom na tipina djelovanja a ne na psihika stanja (Weber razlikuje 4 ista (idealna) tipa djelovanja: svrhovito-racionalno (cilj i sredstva djelovanja su odreeni racionalno-troak, korist i proraunatost-npr. ekonomsko djelovanje), vrijednosno-racionalno (cilj je uvjetovan vrijednosno-uvjerenjem a sredstva mogu biti racionalna npr.

djelovanje uvjetovano religijskim uvjerenjem), tradicionalno (u skladu s ustaljenim

navikama) i afektivno (u skladu sa snanim emocijama, instinktom ili duevnim stanjem)). Drutvena struktura (struere- graditi) je relativno trajan, stabilan i ureen skup odnosa meu ljudima- odnosno, od kojih elemenata je drutvo izgraeno i u kakvim su oni odnosima. Komponente drutvene strukture su: drutveni poloaji, mjesta koja pojedinci zauzimaju u drutvenoj strukturi (statusi su vrednovani drutveni poloaji s obzirom na os vii-nii ili priznatiji-nepriznatiji i ima ih u pravilu onoliko koliko i skupina u kojima sudjelujemo-

organizacije moemo gledati kao skupove pripadajuih statusa), drutvene uloge, skup drutveno odreenih znaajki i oekivanih ponaanja (normi) pridruen jednom poloaju (uloge igramo kao oekivano ponaanje s obzirom na prava i obveze), drutvene grupe, dvoje ili vie ljudi u relativno stabilnoj i trajnoj interakciji, koji dijele zajedniki osjeaj pripadnosti i identiteta (drutvene organizacije su vee grupe koje se osnivaju radi ostvarivanja specifinih ciljeva ili zadovoljavanja posebnih interesa-zovu se jo i formalne organizacije) i, na kraju, drutvene institucije kao skup drutvenih aktivnosti koje se redovito i stalno ponavljaju i koje se odravaju i reguliraju pomou drutvenih normi i vrijednosti. Institucije su kljune za odravanje drutva (sveobuhvatne: ukljuuju sve prethodne komponente ili elemente strukture), a dijelimo ih na: ekonomske, politike, obrazovne, kulturne (religija, znanost, umjetnost), institucije povezane s drutvenim nejednakostima, institucije srodstva (brak, obitelj, socijalizacija mladih). Izmeu djelovanja i strukture postoji odnos meuzavisnosti; meusobno se uvjetuju-ljudi stvaraju drutvo, a drutvo oblikuje ljude (razliite socioloke teorije razliito objanjavaju odnos akcija-struktura).

5

Primjer sloenosti i meusobnog utjecaja: Namjeravane i nenamjeravane posljedice-svi se vozimo autom kako bi negdje bre stigli, ali ukoliko svatko sjeda u auto vrlo je izvjesno da e se dogoditi suprotno-guva i zastoj (ovakve nenamjeravane posljedice se jo nazivaju Uinak agregacije). S druge strane, funkcije su pozitivne posljedice kojima neki dio pridonosi

odranju cjeline (kola-dio, a drutvo-cjelina) pa je ameriki sociolog Robert King Merton uveo razliku izmeu manifestnih (namjeravanih, oitih, povrinskih) funkcija i latentnih (nenamjeravane, skrivene, dubinske) funkcije. Npr. kola na manifestnoj razini obrazuje pojedince kako bi brinuli o svojoj egzistenciji, a na latentnoj osigurava da drutvo ima dovoljan broj funkcionalnih pojedinaca kako bi se drutvo odralo.

Znanost o drutvu

to je znanost? Znanost ine skup provjerljivih i javnosti dostupnih spoznaja koje su liene osobnih-subjektivnih utisaka, uvjerenja ili prosudbi: odnosno, spoznaje moraju biti

objektivne. Osnovni elementi znanstvenog postupka su: injenice (ono to jest ili skup prihvaenih tvrdnji o onome to opaamo, ali, kako kae matematiar J.H. Poincare skup injenica nije znanost, kao to ni skup cigala nije kua- potrebna je objektivna veza meu injenicama), Princip determinacije-kauzalnosti (svaka posljedica ima svoj uzrok, odnosno sve to se dogaa ima svoje ozroke i ta bi veza u istim uvjetima trebala opstati), Empirijska provjera (empirija znai iskustvo, a podrazumijeva metodino opaanje i mjerenje- npr. promatranje ili eksperiment...) i Teorija (skup logiki povezanih tvrdnji kojima se objanjavaju injenice i dogaaji-theoria na grki znai gledanje, razmatranje-uz pretpostavku identinih okolnosti teorijom se mogu objanjavati i budui dogaaji- dakle, znanost je empirijska i teorijska djelatnost). U sociologiji, za razliku od prirodnih znanosti, nije mogue niti jednostavno provoditi sve elemente znanstvenog postupka (npr. etiki problem eksperimenata s ljudima) pa treba rei: prvo, sociologija istrauje ljudska djelovanja, njihove posljedica i znaenja koja ljudi pridaju djelovanju a znaenja su kulturno odreena i, drugo, sociologija se bavi pojavama koje su viestruko uzrokovane, odnosno, ne postoji samo jedan uzrok pa predvianja u sociologiji nisu toliko precizna. Dakle, sociologija jest znanost (ima empirijsku dimenziju-objektivno i sustavno prikupljanje podataka, a ima i teorijsku

dimenziju-skup logiki povezanih ideja o drutvu), ali s posebnim obiljejima jer se njen predmet-drutvo bitno razlikuje od prirode.

Socioloka pitanja

4 su takva pitanja: 1. injenina pitanja (koliki je neki drutveni fenomen ili proces-dimenzije; statistike), 2. Komparativna pitanja (injenice nam ne govore same po sebi mnogo; tek kad ih dovedemo u vezu s drugim podacima na istoj ili slinoj razini moemo iznositi generalizacije ili poopavanja), 3. Razvojna pitanja (fenomen usporeujemo u vremenu- s prolim stanjima) i 4. Teorijska pitanja (stvaranje apstraktnih zakljuaka na temelju mnogih empirijskih situacija-smisao i objanjenje nekog fenomena).

(Prosvjetitelj Condorcet kae istina, vrlina i srea su neraskidivo povezane to e rei da su znanost i moral meusobno uvjetovane, ali danas to nije tako: vrijednosti-ono to bi trebalo biti i injenice-ono to jest se razlikuju. Danas kaemo da je znanost vrijednosno neutralna i da tei odvojiti vrijednosti od injenica. Pristup koji svijet tumai iz subjektivno-relativistikog ugla naziva se hermeneutika-interpretacija, a pristup koji tei objasniti uzroke ljudskih ponaanja putem objektivnih znanstvenih postupaka naziva se pozitivizam-naturalizam. Weber kae da sociologija i druge drutvene znanosti moraju biti slobodne od vrijednosti, ali i drutveno relevantne; to znai, ukoliko neko istraivanje ima tri faze, prva i trea faza kada se odabire to e se istraivati i kako e se nakon zavrenog istraivanja

6

primijeniti rezultati ovisi o vrijednosnom sustavu onih koji istrauju. Druga faza, samo istraivanje i objanjavanje injenica, mora biti liena moralnih, osobnih i kulturno uvjetovanih prosudbi.)

2. Nastanak i razvoj sociologije

Filozofsko shvaanje drutva

Platon (Drava) i Aristotel (zoon politikon) poistovjeuju drutvo i dravu-idealno ureenu politiku zajednicu. Dravu kao ishod prirodnih ljudskih nagona objanjavaju Thomas Hobbes (1588.-1679.)-ovjek je po prirodi egoistian i nemoralan, John Locke (1632.-1704.)-ovjek slobodno raspolae svojim vlasnitvom i Jean Jacques Rousseau (1712.-1778.)-ovjek je po prirodi dobar ali ga civilizacija i kultura iskvaruju stvarajui nejednakosti. Hobbes smatra da se negativno prirodno stanje nepovjerenja, straha i rata (homo

homini lupus-ovjek je ovjeku vuk; bellum omnium contra omnes-rat svih protiv sviju) moe prevladati prirodnim zakonom-eljom za mirom i dravom koja e to osigurati-drutvenim ugovorom ograniava se apsolutna sloboda pojedinca i stvara se zajednika politika volja (drutvo je tako mehaniki zbroj pojedinaca-nominalistiko shvaanje). Prvi oblik sociolokog miljenja nalazimo kod filozofa Montesquieu-a (1689.-1755.). U knjizi Duh zakona govori da drutveni procesi nisu proizvod zakonodavca ve su odraz materijalnih uvjeta drutva-klimatskih i geografskih uvjeta (sve u drutvu je povezano s tim kontekstom). Neki smatraju da je pravi praotac sociologije Adam Ferguson (1723.-1816. knjiga Rasprava o povijesti civilnog drutva) koji za razliku od Aristotela ljudsku prirodu ne gleda zadano ve je ovjek odreen drutvenim grupama i uvjetima u kojima ivi. Neotesana drutva su nerazvijena drutva u kojima dominiraju osjeaji privrenosti, a civilna drutva su razvijena i u njima dominira odbojnost (izvor drutvenih promjena, ne nuno pozitivnih- je u obliku vlasnitva, podjeli rada, drutvenoj nejednakosti i sukobima; promjene su rezultat namjeravanih i nenamjeravanih djelovanja).

Drutvene i povijesne okolnosti nastanka sociologije

Ove okolnosti (od sredine 18. stoljea do danas) su povezane s Modernosti u kulturnom, drutvenom i politikom smislu (moderno drutvo nasuprot tradicionalnom); prosvjetiteljstvo (filozofski i kulturno politiki pokret 18. st. ukljuuje vjeru u razum-racionalizam i iskustvenu spoznaju-empirizam a nasuprot bilo kojem autoritetu koji osporavu

ovjeku mo i pravo da samostalno rasuuje i odluuje-osloboenje od predrasuda i zabluda-vjera u progres i politiki liberalizam), romantizam (za razliku od prosvjetitelja koji vjeruju da postoji univerzalni zakon isti za drutvo i prirodu u romantizmu prevladava ideja da drutvo ima vlastite zakonitosti i utemeljeno je na duhovnim vrijednostima-drutvo je organska zajednica ljudi gemeischaft utemeljena na tradiciji, zajednici, moralu, narodu-

drutvo je neto vie od mehanikog zbroja pojedinaca koji osim racionalne imaju i iracionalnu stranu; pojedinci i zajednica su ugroeni modernim drutvom), politike revolucije (revolucije 1789. i 1848. ukazuju na drutvo koje se moe korjenito promijeniti ljudskom akcijom-sloboda i pravda, a revolucija tada dobiva znaenje korjenite promjene a do tada se koristila za objanjenje krunog kretanja planeta; sociolog Nisbet smatra sociologiju konzervativnim odgovorom na Francusku revoluciju jer je pozivala na red i stabilnost nakona

kaosa revolucije), industrijska revolucija i nastanak kapitalizma (nastaju moderna trina gospodarstva i industrijska drutva; problem nejednakosti i siromatva, a socijalizam nastaje kao protest protiv kapitalizma-revolucije i marksizam), urbanizacija (naputanje sela i rast

7

gradova sa svim pozitivnim i negativnim aspektima-time se posebno bavila ikaka socioloka kola), religijske promjene (moderno drutvo je znaajno utjecalo na religioznost, a religija gubi znaaj-sociolozi raznoliko gledaju na religiju) i razvoj znanosti (openit razvoj svih znanosti, pogotovo prirodnih vanih za proizvodnju-drutvene znanosti se razvijaju na specifian nain).

Osnivai sociologije

August Comte (1798.-1857.) Otac sociologije; autor imena sociologija (po njemu socijalna fizika); drutvo ima svoju socijalnu dinamiku-razvoj i promjene i socijalnu statiku-poredak; tvorac teorije o razvoju drutva u tri faze: teoloka (do 1300. g. dominira religija-drutvom vladaju ratnici a vode ga proroci), metafizika (od 1300. -1800. g. dominiraju apstraktne sile-priroda, a vladaju sveenici i pravnici) i pozitivna (poslije 1800. znanost zamjenjuje boga i prirodu-industrijalci i znanstvenici). Autor izjave Znati da bi se predvidjelo, a predvidjeti da bi se djelovalo jer vjeruje da iste zakonitosti vrijede za prirodu i drutvo, a sociologiji je zadaa otkriti te zakonitosti-to se naziva pozitivizam-spoznaja kako bi se djelovalo da se u drutvu postigne red i mir nasuprot sebinom interesu pojedinca (zbog toga je prosvjetiteljstvo negativna filozofija jer podupire pojedinca da rui kolektivitete obitelj-pleme-naciju koji za Comtea predstavljaju temelj drutva).

Herbert Spencer (1820.-1903.), naglaava da ljudi i drutva poput ivotinjskih vrsta podlijeu evoluciji-struktura drutva (drava, obitelj, ekonomija su mozak, srce, jetra drutva) evolucijom postaje sve sloenijom pa se javlja potreba za unutarnjom politikom regulacijom; dva osnovna tipa drutva su militaristiko (tradicionalno i zatvoreno-regulacija je preputena centraliziranoj dravi) i industrijsko (moderno i otvoreno-regulacija pripada decentraliziranoj dravi koja se ne smije mijeati u prirodne procese-tako je razvio koncept preivljavanje najsposobnijih kojim je utjecao na pojavu socijalnog darvinizma a to je da moniji ili bolje prilagoeni mogu u ratu i borbi podrediti i iskorijeniti slabije).

Karl Marx (1818.-1883.), osnovni pravac njegovog nauavanja je historijski materijalizam, a zasniva se na ideji da su ekonomski odnosi klju razvoja drutva i predstavljaju bazu-osnovicu, a politika, pravo, religija i kultura nadgradnju drutva; proizvodni odnosi i proizvodne snage (odnosi vlasnitva, rada, prisvajanja profita) definiraju sve odnose moi u drutvu (vladajua klasa je najprije vladajua materijalna sila a tako i vladajua duhovna sila); ideologija predstavlja cameru obscuru, a religija dolinu suza i opijum za narod u nadgradnji drutva. Bavio se drutvom budunosti- komunizmom koje bi se trebalo realizirati revolucijom, a donijelo bi punu jednakost i slobodu pojedinca; to je pokazao kao

nuni povijesni slijed klasnog sukoba izmeu dvije drutvene klase od kojih jedna popuno dominira i eksploatira drugu- kapitalisti i radnici; otuenje je objektivna posljedica kapitalistike proizvodnje koja se zasniva na otuenju od rada, proizvoda, proizvodnog procesa i ovjeka samog; kljuno djelo je Kapital. Marx je vaan ne samo za sociologiju ve i ekonomiju.

Emile Durkheim (1858.-1917.) predmet sociologije su drutvene injenice koje su neovisne o ljudskoj interpretaciji. Kljuni elementi u interpretaciji drutva su podjela rada i drutvena solidarnost (moralne vrijednosti i osjeaji povezanosti) koji osiguravaju drutvenu integraciju; 2 su vrste solidarnosti mehanika (primitivna podjela rada u tradicionalnim drutvima ine ljude slinima) i organska (razvijena podjela rada u modernim drutvima pa se ljudi diferenciraju, a povezanost slabi); razvio je teoriju anomije kao nemogunosti prilagodbe na brze promjene; napravio jednu od kljunih studija u sociologiji- onu o

8

samoubojstvu kao posljedici drutvenih promjena (anomijsko, fatalistiko, altruistiko i egoistiko samoubojstvo); kao jednu od najvanijih institucija za drutvenu integraciju navodi religiju (razlikuje sveto-strahopotovanje i poniznost i profano-nereligijsko i nesveto-svjetovno) iji rituali znaajno doprinose solidarnosti a u moderno doba to su politiki rituali ; kljuna djela su Samoubojstvo, Elementarni oblici religijskog ivota, Podjela rada i drutvena solidarnost.

Max Weber (1864.-1920.) razlikuje strukturu i akciju (drutveno djelovanje) kojoj pojedinac pripisuje subjektivno znaenje uzimajui u obzir znaenja i motive drugih; 4 tipa djelovanja: svrhovito-racionalno, vrijednosno-racionalno, tradicionalno i afektivno. Razvio

idealni tip u prouavanju socijalnih fenomena kao apstraktnih znaajki (generalizacija) koje treba traiti u svakom pojedinanom sluaju npr. birokracija ih ima 7 (pravila, ); birokracija je povezana s racionalizacijom i modernizacijom kao prateim sveopim procesima u suvremenom drutvu. Autor je teorije o viedimenzionalnoj stratifikaciji sa tri kljuna kriterija-klasa, drutveni ugled i politika stranka; razvio je teoriju drave kao instrumenta prisile; po njemu postoje 3 tipa vlasti s obzirom na porijeklo legitimiteta

(tradicionalna, karizmatska i legalno racionalna). Religija je vana institucija u nastanku kapitalizma jer je pruila svjetonazor (tedljivost, marljivost, samodisciplina) koji je osigurao temeljna naela razvoja; kljuna djela su Protestantska etika i duh kapitalizma i Privreda i drutvo. Racionalizacija je najznaajniji proces modernog drutva- sve je podlono kalkulaciji i formalizaciji-budunost je pesimistina i oekuje nas elini kavez sveope birokratizacije.

Teorijske perspektive u sociologiji

Teorijske perspektive na razliite naine objanjavaju sloeni fenomen drutva i niti jedna ne daje potpuno objanjenje (ponekad moemo rei da su to grupe teorija). Tri su takve perspektive: Funkcionalizam se razvija oko stavova Durkheima i Spencera, ali i antropologa

Radcliffe-Browna (1881.-1955.) i Malinowskoga (1884.-1942.) a pretpostavlja da drutvo ima strukturu (obitelj, religija, politike institucije, grupe i dr.) i da njen svaki dio ima funkciju odravanja stabilnosti cjeline (poput organa u tijelu). Ponekad se ova perspektiva naziva i strukturalni funkcionalizam. Najzasluniji za razvoj ove perspektive su Talcott Parsons (1902.-1979.) i Robert K. Merton (1910.). Parsons smatra da je drutvo sistem koji se odrava vrijednosnim konsenzusom-slaganjem oko najvanijih ciljeva i sredstava u drutvu. Merton uvodi podjelu na manifestne i latentne funkcije, iako sva djelovanja nisu pozitivna-mogu

biti i disfunkcionalna. Funkcionalna analiza ustanovljuje to je za koga funkcionalno,a to disfunkcionalno- Herbert Gans kae da je funkcija siromatva da osigura popunjavanje neeljenih radnih mjesta, kupovinu loih proizvoda i zbog siromanih postoji policija, socijalni radnici i odvjetnici. Funkcionalizam naglaava stabilnost, integraciju, ravnoteu, a ne bavi se promjenama i sukobima u drutvu.

Konfliktna perspektiva kao i funkcionalizam pripada makrosociolokom pristupu, to znai da se bavi strukturom. Nasuprot stabilnosti naglaava nestabilnost, sukob, napetost i drutvene promjene. Poseban naglasak stavlja na nejednakost, suprostavljene interese i prinudu. Inspiraciju konfliktna perspektiva pronalazi u Marxovoj teoriji o dubinskom

suprostavljanju klasa i klasnoj borbi kao pokretau povijesnih promjena- ipak, suvremena konfliktna teorija sukobe ne vidi samo na tom planu (konflikti postoje izmeu generacija, soplova, rasa, potroaa i proizvoaa i dr.). Konflikti ne znae nuno nasilje, ve je to i svijest o razliitim mogunostima pristupa bogatstvu, moi i prestiu. Lewis Coser smatra

9

konflikt korisnim jer ubrzava integraciju neke grupe i osvjetavanje njenih interesa. Konfliktna i funkcionalistika perspektiva su prije komplementarne nego suprostavljene.

Interakcionistika perspektiva je mikrosocioloka perspektiva. Povezujemo je s najprije s Weberom,a poslije s Georgeom Herbertom Meadom (1863.-1931.). Nastoji odgovoriti na

pitanje kako ljudi stvaraju, odravaju i mijenjaju drutvo, a istovremeno ih to drutvo oblikuje?. Postoji vie pristupa (Goffmanova dramaturgija, teorija socijalne razmjene, etnometodologija) od kojih je najzanajniji simboliki interakcionizam- stav po kojem drutvo ne postoji izvan ljudskih interakcija a usredotouje se na detaljne aspekte interakcije npr. razmjena znaenja unutar grupe ljudi- na koji nain netko postaje lanom grupe. Drutvo se stalno iznova mijenja i stvara kroz interakcije. Ne obraa panju na vanjske izvore nejednakosti- mo, bogatstvo i to je osnovni nedostatak ove perspektive jer zanemaruje strukturu.

Feministika perspektiva proiruje marksistiko polazite o suprotnosti vlasnika i radnika na sukob mukaraca i ena. Tri su vane toke: poloaj ena u drutvu- polazite istraivanja, ene su sredinji subjekti istraivanja- svijet se tumai iz enske perspektive i feministika sociologija je vrijednosno angairana, a ne neutralna- tei stvoriti bolji svijet za ene (Sandra Harding dri da je klasina sociologija tumaila svijet kroz oi bijelih, zapadnjakih i graanskih mukaraca). Feministice se bore protiv ideologije roda na mikro i makro razini, odnosno da ene predstavljaju posebnu skupinu ljudi, posebnih sposobnosti i posebnog poloaja u drutvu i da njihov doprinos u drutvu nije mjerljiv sa doprinosom mukaraca.

3. Kultura i drutvo (aljiva pria Horacea Minera o narodu Nacirema-American govori o objektivnom nainu gledanju na svakodnevnu kulturu Zapada-opsjednutost higijenom.)

Kultura (lat. colere, nastanjivati, uzgajati, tovati, tititi) ima veliki broj znaenja: kultura nasuprot biologiji- drutveno kao nebioloko (jezik, obiaj, simbol), kultura kao nain ivota- drutva i narodi u nekoj fazi razvoja (renesansna kultura, seoska kultura, subkultura), kultura kao duhovni proizvod- umjetnost (glazba, knjievnost ). Kultura se pojavljuje i u nekim djelatnostima (poljoprivreda, farmacija). Kulturu u sociologiji odreujemo kao cjelokupno drutveno nasljee grupe ljudi to ukljuuje nauene obrasce miljenja, osjeanja i djelovanja kao i izraze tih obrazaca u materijalnim objektima. Dakle, kulturu ine sljedei fenomeni: proizvodi-orua-tehnike (to ini materijalnu kulturu), obrasci ponaanja i zajednike vrijednosti-vjerovanja-norme (nematerijalna kultura). Drutvo i kultura su povezani; drutvo je zbiljska i konkretna grupa ljudi koja primjenjuje kulturu na svoj nain (vjerovanja, norme, orua) na odreenom prostoru. Civilizacija je konkretan stupanj u razvoju neke kulture.

Bioloka evolucija i kultura

Ljudi kao vrsta nisu najnapredniji u prirodi zbog biolokih ve kulturnih znaajki i suradnju u drutvu. Norman Storer kae da biljke i ivotinje ne priznaju drutvo, ast i publiku kao realne, samo ljudi. U povijesti razlikujemo vie vrsta drutava (kriteriji su razliiti: govorimo o primitivnim i civiliziranim drutvima ili o divljatvu-barbarstvu-civilizaciji; o jednostavnim ili sloenim drutvima; o drutvima bez pisma, povijesnim i modernim drutvima i dr.): lovaka i sakupljaka kultura ( srodstvo osnova drutvene strukture; egalitarno-razlike tek po spolu i dobi; lov, ribolov, sakupljai-esto sele; danas 250 000 ljudi ivi tako u Brazilu, Nova Gvineja), pastirska i ratarska drutva (prije 20 000 godina lovake skupine prelaze na

10

domai uzgoj ivotinja i biljaka; uzgoj ivotinja radi tegljenja i prijevoza-drutva sve vie surauju; trgovina i rat stvaraju sve vee razlike i nejednakost u moi i bogatstvu-hijerarhijsko; nastaju stalna naselja; danas tako ive Arapi i Mongoli), drutva tradicionalnih drava (rast gradova; pojava pisma; novac; nastanak drave; doline pored rijeka; kaemo da su to velike civilizacije zbog napretka umjetnosti i znanja), industrijska drutva (znanost i koritenje energije su osnova proizvodnje; tehnoloki razvoj-para, struja, nuklearna energija; u poljoprivredi radi malo ljudi veina u sekundarnom sektoru; brza urbanizacija; modernost, birokracija, demokracija) i postindustrijska drutva (tercijarni sektor; automatizacija; informatizacija; vanost obrazovanja).

Ope znaajke kulture

Kultura je temeljena na simbolima (simboli upuuju na mnogostruka i duboka znaenja obrazaca- to su fenomeni koji imaju drutveno pripisana znaenja) odnosno na simbolikoj komunikaciji. Za razliku od znaka koji je neproduktivan jer ima samo jedno znaenje, simboli su produktivni jer u razliitim kulturama mogu znaiti razliite stvari (npr. debljina; simbol svetosti krave u Indiji je religijska kategorija i upuuje na to da se krave ne ubijaju, govedina ne jede, ali i na to da su krave korisnije jer daju mlijeko i volove za rad, a izmet se koristi za

grijanje odnosno prehrana biljkama je ekonominija nego mesom; s druge strane, muslimani i idovi ne jedu svinjetinu iz religijskih razloga odnosno postoji stroga zabrana ne zbog toga to je svinja posebno prljava ve je njeno uzdravanje u pustinjski krajevima neekonomino).

Kultura je nauena i prenosi se socijalizacijom, a najvanije sredstvo u tome je jezik. To je drutveno strukturiran sistem zvunih obrazaca sa specifinim i proizvoljnim znaenjima. Kako e se neto zvati ne potjee od prirode stvari ve od odnosa sa drugim rijeima u jeziku (drvo nasuprot kamenu ili travi). Jezik isto tako predstavlja drutvenu akumulaciju iskustva i uenjem se prenosi na budue narataje. Jezik ukljuuje znakove i simbole odnosno moe biti skup tonih pravila u komunikaciji kao i produktivan i otvoren sustav za izraavanje novih iskustava. Sapir-Whorfova hipoteza (antropolozi Edward Sapir, Benjamin Whorf)

pretpostavlja da putem jezika mi ne samo da imenujemo stvarnost ve je i putem jezika doivljavamo pa tako i oblikujemo (urbana i moderna drutva imaju vie apstraktnih i opih pojmova od tradicionalnih pa Eskimi nemaju opi termin snijeg kao mi a imaju dvadesetak razliitih zamjenskih rijei; isto tako, gramatika jezika Hopi indijanaca poznaje samo prolo i sadanje vrijeme, pa se budunost ne vidi- Hopi stalno predviaju kraj svijeta).

Kultura je zajednika i uglavnom ima kolektivne a ne individualne znaajke to se osigurava oblicima socijalne kontrole. U tom smislu najvanije su norme, vrijednosti i rituali. Norme su pisana i napisana pravila ponaanja u odreenim situacijama i u pravilu odreuju sankcije (nagrade ili kazne, manje ili vie otre). Vrste: folkways, norme svakodnevnog i pristojnog ponaanja-uobiajeno oekivano ponaanje (nepridravanje izaziva podsmijeh i nelagodu, blage sankcije), mores-moral, drutveno obvezujue i imaju veliki znaaj uz otre sankcije (esto izopenje jer je nepridravanje povezivo s grijehom- dakle, obiajno pravo), tabu, najotrija moralna norma i znai apsolutnu zabranu i iskjluivanje (tabu incesta: zabrana spolnih odnosa meu srodnicima za Claude Levi-Straussa znai prelazak iz prirodnog u kulturno stanje) i zakoni, pisane norme s formaliziranim sankcijama i institucijama za

njihovo provoenje (uzor im je u moralu, ali nisu tako trajne ve su podlone promjenama). Vrijednosti ne propisuju izravno prihvatljivo ili neprihvatljivo ponaanje (ne propisuju izravne sankcije), one su apstraktne ideje o tome to je dobro, ispravno i poeljno, npr. obitelj, prijateljstvo i dr. Vrijednosti su esto osnova za donoenje normi (npr. jednakost je

11

neto to svi potujemo ali u socijalistikim drutvima dolo je do egalitarizma-formalnog izjednaavanja ljudi) i znaajno se mogu razlikovati meu drutvima pogotovo onima koja su religiozna u odnosu na ona koja nisu. Povijesni razvoj dovodi do naputanja tradicionalnih i do usvajanja modernih vrijednosti, a sociolog Ronald Inglehart kae da se vrijednosti danas pomiu od materijalistikih (modernih) ka postmaterijalistikim (postmodernim) vrijednostima to znai da se moderne vrijednosti individualnog ekonomskog blagostanja zamjenjuju s vrijednostima kvalitete ivota-ekologija, samoostvarenje i kreativnost. Rituali su kolektivni, repetitivni obrasci ponaanja koji se odvijaju po standardiziranim pravilima i u odreeno vrijeme s ciljem izazivanja osjeaja, usmjeravanja spoznaje ili organiziranja grupe. Vrste: rituali solidarnosti (vjenanje, sprovod) povezuju pojedinca s kolektivom odnosno obnavljaju povezanost pojedinca i kolektiva i to ne samo u religijskom smislu (Durkheim u

ritualima australskih domorodaca vidi boanski simbol-drutvenu intgraciju) ve i politikom smislu (zastava, himna, nacionalni praznici) i rituali prijelaza koji odreuju poloaj pojedinca u grupi (roenje, pubertet, vjenanje i smrt)- sazrijevanje ili ritual maturacije za Arnold van Gennepa ima tri faze: faza odvajanja od obitelji i stavljanje na kunju, faza liminalnosti kada pripravnik gubi stari status a novi nije dobio pri emu se uloge izokreu (npr. karnevalsko ludovanje, sve je naopako) i faza ponovnog ukljuivanja (reinkorporacije) kada se stvari ponovno vraaju u normalu i pripravnik simboliki stjee novi status. Osim ovih, postoje rituali otpora mladih kao i interakcijski rituali (Goffman).

Kultura je kumulativna to znai da se kultura nasljeuje ali i iri, raste i nadopunjava.

Kultura se neprestano mijenja. Kulturna promjena dolazi iz tri procesa: 1. inovacija-

odnosi se na otkria, odnosno na prvu spoznaju nekih injenica (staklo) i na izume, kombinaciju ve spoznatih injenica (tehnika primjena stakla-naoale), 2. difuzija, proces kojim se nove ideje, ponaanja i tehnologije prenose s osobe na osobu, s grupe na grupu ili s drutva na drutvo (npr. kukuruz je danas domai a doao je iz Amerike- mi smo ga usvajali postupno)- kada neka grupa uslijed difuzije izgubi svoje izvorne znaajke govorimo o akulturaciji, 3. gubljenje kulturnih obrazaca, uslijed usvajanja modernih obrazaca (mediji i

popularna kultura) neki se tradicionalni potpuno izgube pa nemamo spoznaje kako su se

odvijali (mumificiranje u Egiptu). William Ogburn misli da danas dolazi do kulturalnog

zaostajanja (cultural lag) nematerijalne kulture (vjerovanja, vrijednosti i norme) za

materijalnom (fiziki i tehnoloki aspekti), jer danas u vremenu ope difuzije ljudi lake prihvaaju tue proizvode nego ideje. Na sociolog Josip upanov pokuao je na temelju Ogburnove ideje shvatiti zato su rezultati u naoj industriji loiji nego na Zapadu pa je uveo pojam egalitarni sindrom. To znai da imamo jednaku tehnologiju kao na zapadu, ali sustav vrijednosti je ostao kao u tradicionalnom, seoskom drutvu- egalitarno nagraivanje za razliito nagraivanje, tzv. jednaki eluci.

Kulturne varijacije

Iako po Georgeu Murdocku postoje zajedniki elementi u svim kulturama koje je nazvao kulturnim univerzalijama (on ih je nabrojao 88: jezik, prehrambeni tabui, religija, zabrana

incesta, raunanje vremena, umjetnost, ples i dr.) kulture se ipak velikim dijelom razlikuju. Najoitije je razlika vidljiva na razini etnikih grupa (to treba razlikovati od rase jer dvije etnike grupe mogu pripadati istoj rasi; isto tako i od klasa jer etnike grupe ukljuuju ljude razliitog statusa) koje su odreene po kulturnom kriteriju: jezik, religija, povijest, osjeaj pripadanja, podrijetlo. Razlike meu kulturama moemo doivjeti na dva naina: etnocentrizam to je prosudba druge kulture iz vlastite perspektive (mi sebe odreujemo kao

12

najbolji a druge kao loije ili primitivne to je u povijesti bilo uzrokom predrasuda i sukoba) i kulturni relativizam to je prosudba druge kulture iz perspektive nje same (potrebno je razumjeti neku kulturu u potpunosti da bismo donijeli neki sud; npr. kanibalizam

smatramo odvratnim iako ga moemo razumjeti ukoliko razumijemo njegovu funkciju kao religijskog rituala- rtve kanibalizma su ratni zarobljenici, ija se snaga preuzima a red uspostavlja nakon kaosa rata). Razlike unutar kultura pripisujemo modernim drutvima koja su sloena, a pojedinci sudjeluju u zajednikoj dominantnoj kulturi, ali isto tako dijele niz specifinih vrijednosti i normi na razini svoje grupe, pa imamo: subkulturu, skup normi, vrijednosti i obrazaca koji neku grupu razlikuju od drutva (kulturni otok, npr. Amii) a kriteriji mogu biti razliiti: rasa, spol, dob (razne mladenake subkulture), socioekonomska pripadnost (radnika supkultura), profesija, devijantnost (narkomanska subkultura) i dr. (zajedniko im je da su to varijacije identiteta, ali nisu u bitnom proturjeju s dominantnom kulturom), i kontrakulturu, kada su norme i vrijednosti u proturjeju, raskoraku ili sukobu s dominantnom kulturom (kritika drutva; hippies ili antiglobalisti).

Kultura u suvremenom drutvu

Tipovi kultura u suvremenom drutvu (kultura: raznolika i promjenjiva): visoka kultura (elitna, smatramo je vrhuncem duhovnog stvaralatva a podrazumijeva strunost i obrazovanost), narodna kultura (puka, smatramo da je jednostavna, prenosi se naratajima i dio je tradicije i izvornog identiteta neke grupe), masovna kultura (proizvod industrijskog

drutva i masovnih medija; film, TV, pop-glazba, Internet, mobiteli; sadraji se proizvode zbog potronje i profita) i popularna kultura (varijacija masovne kulture a odnosi se na proizvode koje cijeni veliki broj ljudi, a za razliku od masovne kulture koja ima malu ili

nikakvu umjetniku vrijednost popularna kultura ima izvjesnu i prihvaenu umjetniku vrijednost- Harry Potter). Potroako drutvo danas podrazumijeva potronju kroz dvije vrijednosti: upotrebnu i simboliku (antropologinja Mary Douglas kae da je potronja u osnovi kulturno a ne ekonomsko pitanje to znai da ljudi ne kupuju neto da bi zadovoljili potrebu nego zato jer smo prihvatili znaenje te robe). Ipak, obje te vrijednosti su vane iako ponekad razmjenska (cijena!) vrijednost nije isto to i upotrebna vrijednost (majica s potpisom kota tri puta vie od obine ali da li je tri puta bolja?) to opet postavlja u sredite simboliku stranu robe- potpis. Marx takvu situaciju naziva fetiizam robe, kada roba postane eljena po sebi (imati majicu s potpisom jer ona sama po sebi neto znai i nijedna cijena nije previsoka). Takvo stanje stvari se, po marksistima, odrava putem ideologije-lane ili krive svijesti koja izokrenuti svijet eli prikazati kao normalan (normalan brak, izbor, karijera, auto, odjea) a cilj je prije svega klasna podvojenost kapitalizma-dominacija vlasnika nad radnitvom (stoga grupa marksista pod nazivom frankfurtska kola; Horkheimer, Adorno, Marcuse smatraju da kapitalizam pretvara moderno drutvo u masovno drutvo u kojem svi isti i pasivni a kljuno sredstvo u tome je kulturna industrija-proizvode se zabava, slobodno vrijeme, stil ivota- a sve zbog profita. Na ovaj problem moemo gledati na dva naina: prvi je da su masovna i popularna kultura negativni i da su ideoloki proizvodi niske vrijednosti (frankfurtovci predlau elitnu kulturu), a drugi je da su ove dvije kulture pozitivne jer se u njihovoj potronji

moe uivati i umjetniki izraziti.

Danas postoji veliki broj proizvoda koji se nude na tritu i svi se oni na odreeni nain povezuju s stilom ivota (britanski sociolog Colin Cambell to naziva Romantika etika i duh konzumerizma-to je parafraza Webera- danas ljudi tee potronji a ne proizvodnji i to kroz matu, udnju i uivanje u potronji). Aktivna publika znai da ljudi danas ne prihvaaju

13

pasivno to im se nudi ve to primjenjuju ovisno o interesu, statusu, spolu (kreativno spajanje naizgled razliitih i nepovezanih obrazaca se naziva bricolage). Isto tako, neke sociologe zabrinjava-a zbog promidbene kulture- opasnost kulturne homogenizacije, a to je da postanemo dio identine, standardizirane i amerikanizirane kulture. To ipak ne stoji jer procesi glokalizacije (globalna potronja dobiva razliito znaenje u lokalnoj potronji-prilagodba menua McDonaldsa lokalnoj tradiciji) i kreolizacije (hibridizacije, kada se

razliiti elementi iz drugih-i/ili globalnih- kultura mijeaju tako da dobivaju novo znaenje-kada se Coca Cola ne pije sama ve se dodaje alkoholu) ukazuju na razliite mogunosti primjene globalnih obrazaca.

Postmoderna kultura predstavlja suvremeno stanje kulture u odnosu na dosadanji moderni kulturni obrazac (rijei, racionalizam, visoka i niska kultura odvojena, vrste i anrovi odvojeni; Beatlesi i opera odvojeni). Postmoderna kultura u prvi plan stavlja slike, osjeaje, ironiju, relativizam znaenja, visoka i niska kultura se spajaju, anrovi se mijeaju, estetizacija svakodnevnog ivota (operni pjevai snimaju spotove, pjevaju skupa s pop-rock zvijezdama). Ukratko, kako britanski sociolog Scott Lash kae, postmoderno stanje je figuralno, a moderno diskurzivno (diskurs- nain govorenja i razmiljanja o nekom predmetu spoznaje-spominje se francuski filozof Michel Faucault i njegov diskurs o ludilu po

emu se ludilo u povijesti razliito tretiralo; srednji vijek-ludilo opasno, renesansa-ludilo kao izokrenuta mudrost, 19. st.-ludilo kao bolesna mentalna lijenost, danas- ludilo bolest izljeiva psihijatrijskim postupcima).

4. Socijalizacija i identitet (Uvod: Victor, Kamala, Amala i Anna su djeca ija je manjkava socijalizacija imala za dramatine posljedice za razvoj linosti i njihov ivot.)

to je socijalizacija

To je sloeni proces uenja kojim-interakcijom sa drutvenom okolinom-usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponaanja potrebna za ivot u drutvu. Kroz socijalizaciju svatko od nas usvaja norme i vrijednosti (internalizacija) pri emu kao rezultat nastaje linost kao spoj osobnog ivotnog iskustva i usvojenih sadraja a svijest o svojoj linosti vodi do identiteta.

Kultura i biologija

Kulturni determinizam je stajalite da su za ljudsko ponaanje kljuni kulturni imbenici (John Locke to naziva tabula rasa, ovjek je prazna ploa na koju ivot ispisuje iskustvo-tako uimo). Bioloki determinizam dri da su osobine i ponaanja ljudi odreeni univerzalnim prirodnim znaajkama- genetskim nasljeem ljudskim vrste. Najistaknutiji primjer takvog stava je sociobiologija. Sociobiologija predstavlja primjenu darwinove teorije prirodnog

odabira (opstaju najbolje osobine ljudi) i genetike na drutvo; inkluzivna podobnost je temeljna kategorija koja znai da se svaki pojedinac ponaa onako kako bi prenio to vie svojih genetskih obiljeja (sebini gen) na potomstvo- tako se biraju partneri, zbog toga se brinemo za obitelj i srodnike- a hipergamija ena u odnosu na mukarce (poliginija) se objanjava kao rezultat vee reproduktivne investicije-brige za potomstvo ena u odnosu na mukarce. Kulturni determinizam je nastojala potvrditi Margaret Mead (amerika antropologinja, objavila Sazrijevanje na Samoi i Spol i temperament u tri primitivna drutva- tri plemena na Novoj Gvineji Arapei, Mundugumori i ambuli kao posebni sluajevi rodne suprotstavljenosti) tako da je pretpostavila da slobodno i oputeno samoansko drutvo utjee na stavove djevojaka o seksu i adolescenciji kao ugodnoj i slobodnoj fazi sazrijevanja.

Kasnija istraivanja su potvrdila da je Mead pogrijeila-zbog nepoznavanja lokalnog jezika i nedovoljno dubokog istraivanja- i da su djevojke podvrgnute nasilnoj defloraciji kao i

14

drugim patrijarhalnim ritualima kao i u drugim drutvima. Edward Wilson, osniva sociobiologije, tako kae biologija dri kulturu na uzici. Ukratko, biologija i kultura se meusobno uvjetuju i zajedniki utjeu na ljudsko ponaanje.

Drutvene uloge

Drutvene uloge podrazumijevaju niz normi, odnosno kulturno definiranih prava i obveza. Ulogama odreujemo oekivana ponaanja koje povezujemo s poloajem neke osobe (lijenik). Uloga je osnovna veza pojedinca i kolektiva; karakteristike: idealna i zbiljska uloga (idealna uloga je oekivana kategorija, ali u stvarnosti postoje ljudi ije uloge vie ili manje odstupaju od idealne-to ostali toleriraju ukoliko to odstupanje ne prijee granice kada moraju nastupiti sankcije), skup uloga (svi igramo vie uloga, a te su uloge takve da ukljuuju interakciju s drugim ljudima-reciprone su i tako nastaju stabilne grupe-nema lijenika bez pacijenata i obrnuto), napetosti i problemi u izvoenju uloga (sluaj nejasno i nedovoljno definirane uloge-kada nije jasno to se od nas oekuje-npr. adolescent, ili sluaj konflikta uloga kada jedna osoba mora ispunjavati proturjene zahtjeve suprotstavljenih uloga-majka i zaposlena ena: vano je odrediti prioritete i razjasniti oekivanja).

Tipovi socijalizacije

Osnovna podjela je primarna i sekundarna socijalizacija. Primarna socijalizacija ukljuuje ranije faze ivota kada uimo govoriti, misliti, osnovne vrijednosti i norme (obitelj i bliska sredina-djetinjstvo), a sekundarna socijalizacija se poklapa s formalnim obrazovanjem kada

uimo uloge izvan obitelji i irimo spektar odnosa s drugima. Osim ove podjele imamo i specifine socijalizacije (koje se uglavnom poklapaju s fazom sekundarne): anticipativna socijalizacija (socijalizacija za neke budue uloge-uenici i studenti), razvojna socijalizacija (podrazumijeva stalno prilagoavanje novim okolnostima- poklapa se s cjeloivotnim uenjem), obrnuta socijalizacija (zamjena subjekata i objekata socijalizacije-mladi pouavaju starije jer bre usvajaju nove tehnologije) i resocijalizacija (preoblikovanje ponaanja jer se osoba nae u novim okolnostima, najee povratak na proputene elemente primarne socijalizacije- Erving Goffman organizacije koje se bave resocijalizacijom-zatvori,

mentalne bolnice, vojska- naziva totalnim institucijama jer; 1. osoblje stalno nadgleda

tienike, 2. okoli je standardiziran i uniformiran i 3. sve aktivnosti podlijeu pravilima i kontroli). Naini socijalizacije su razliiti, a najee govorimo o tradicionalnom (jasna oekivanja i sankcije, patrijarhalnost, neisticanje, inzistiranje na pravilima) i modernom (osobnost i individualnost, disciplina utemeljena na osjeajima, pravila se dogovaraju, manjak autoriteta) odgoju.

imbenici socijalizacije

imbenici (agensi) socijalizacije su grupe i institucije u kojima se ona odvija: obitelj (vezano uz roditelje i njihove uloge kao uzor-psiholoki, socioekonomski), kola (znanja i vjetine, socijalne navike), grupa vrnjaka (vane za neformalnu socijalizaciju mladih), masovni mediji (TV, tisak, Internet pruaju informacije koje ne moemo usvojiti na drugim mjestima- ili uzore), ostali imbenici (posao, religija, hobby). Talcott Parsons govori o socijalizaciji mladih kroz partikularistika mjerila (u obitelji dijete je pojedinac-osoba afektivna, prevladavaju odnosi kvalitete uz difuznost pravila) i univerzalistika mjerila (u koli dijete je jedno od mnogih, prevladava neutralni odnos, a mjeri se specifina izvedba i potivanje pravila).

Identitet

15

Identitet- sustavno uspostavljanje slinosti i razlika u odnosu na okolinu. Osobni identitet (ja) podrazumijeva specifine razlike nas kao linosti-jedinki, a socijalni identitet naglaava slinost i pripadanje grupi-kolektivu. Openito govorei svaki je identitet socijalan a ovisi o vezi unutarnjih i vanjskih faktorima: to mislimo o sebi i to drugi misle o nama. U tom smislu govorimo o primarnom identitetu (u primarnoj socijalizaciji a djeca imaju malo

ili nimalo prilike utjecati na njega) koji se sastoji od osobnosti-linosti (ja kao pripadnik ljudske vrste i kao poseban i stabilan sustav fizikih i psiholokih osobina), spol i roda (spol je bioloka kategorija, a rod kulturna definicija spola ili to znai biti mukarac i ena u odreenoj kulturi-muskulinost i femininost), srodstvo i etnicitet (povezivanje individualnog s kolektivnim iskustvom, uglavnom se odvija preko stereotipova). Sekundarni identiteti

(sekundarna socijalizacija, pojedinci svojim izborima mogu utjecati na njih) ukljuuje zanimanje (identifikacija s zanimanjem, profesijom, obrazovanjem), klasni identitet

(socioekonomski poloaj), stil ivota i potronje (slijeenje obrasca razlikovanja od ostalih- sociolog Anthony Giddens smatra da dananja politika ne slijedi emancipacijsku politiku ekonomskih klasa ve politiku razlike ivotnih stilova). Sociologinja Harriet Bradley (knjiga Razlomljeni identitet) predlae da se razlikuju tri vrste identiteta: pasivni identiteti (potencijalni identiteti, klasa, sloj, etnicitet- ljudi se ne poistovjeuju s njima esto niti su ih svjesni, osim ako se neto ne dogodi to ih aktivira-recesija, rat), aktivni identiteti (ljudi su ih svjesni i ine temelj njihovih akcija- ukljuuju spol ili pravo osobe) i politizirani identiteti (kolektivni identiteti za koji vjerujemo da je i na-feministice, homoseksualci podrazumijevaju stalnu i organiziranu politiku aktivnost).

Socijalna kontrola i devijantnost

Iako internalizacijom (pounutrenjem) pojedinci usvajaju vanjske norme (i ine ih svojima) ipak socijalizacija nije uvijek savrena, pa se socijalnom kontrolom kao skupom sredstava nastoji osigurati potivanje normi. Sankcije su svaka reakcija drugih na ponaanje pojedinaca ili grupa kako bi se osiguralo potivanje normi. Mogu biti pozitivne (nagrade za konformnost) i negativne (kazne) ali i formalne (sankcije koje provode organizacije i

institucije-zatvor ili novana kazna) i neformalne (pohvala ili prijekor). Devijantnost je ponaanje koje iznad prihvatljive mjere odstupa od normi drutva. Isticanje devijantnosti kao negativnog ponaanja ima nekoliko vanih funkcija: 1. promicanje drutvene konformnosti, sociolog Edward Sagarin kae da stavljanje odreenih ponaanja izvan zakona ima za cilj pokazati ljudima to se od njih oekuje kao prilagoenih lanova, 2. uvrivanje drutvenih normi, mnoge su norme neformalne i nepisane pa devijantnost slui kao podsjetnik na moralne granice ponaanja (tzv. proizvoenje drutvenog neprijatelja-rtvenog jarca-scapegoating npr. progon vjetica), 3. osnaivanje grupe, sudski procesi po Randalu Collinsu imaju za cilj osnaiti solidarnost i vjeru u zakone, 4. katalizator promjene, esto krenje nekih zakona moe upozoriti da moda zakoni nisu dobro pisani, npr. nula promila.

Pristupi devijantnosti: 1. Teorija strukturalnog pritiska. Povezujemo je s E. Durkheimom i

njegovim pojmom anomije to znai da u modernom drutvo usljed estih i brzih promjena ljudi postaju nesigurni u to to se od njih oekuje- stare norme vie ne vrijede a nove nisu jasno definirane. Stoga je anomija stanje neprilagoenosti na promjene koje su izvanjske- odnosno devijantnost je uzrokovana izvana. R. K. Merton je nadopunio Durkheima i definirao

strukturalni pritisak kao izvanjsku ravnoteu ciljeva (npr. bogatstvo) i sredstava (kako postati bogat) i pri tom razlikuje pet modela izbora ciljeva i sredstava (to nisu tipovi linosti ve tipovi izvoenja uloga): konformnost (prihvaanje institucionaliziranih sredstava i ciljeva-oekivano ponaanje), inovacija (prihvaanje ciljeva ali su sredstva drugaija-pljaka, prevara), ritualizam (naputanje ili zanemarivanje ciljeva ali uporno slijeenje sredstava-

16

birokrat), povlaenje (odbaeni; naputaju ciljeve i sredstva) i pobuna (naputanje pa zamjena ciljeva i sredstava-teroristi). 2. Teorija kulturne transmisije. Devijantno ponaanje se ui kao i normalno i to kao lanovi grupe-asocijacije. Takav fenomen je Edwin Sutherland nazvao diferencijalna asocijacija, za to su posebno vane primarne grupe i tko je uzor. 3. Konfliktna perspektiva. Krenje normi i kanjavanje je posljedica nejednakog pristupa izvorima moi i suprotstavljenih interesa. Moni kontroliraju izradu i provoenje zakona, pa se kriminal siromanih kanjava otro, a kriminal monih blago (pronevjere se kanjavaju novane, a za provalu zatvor). Ova perspektiva u obzir uzima samo makro uvjete u drutvu dok pojedincu ne pripisuje nikakvu odgovornost. 4. Teorija etiketiranja (E. Lemert, H.

Becker, K. Erikson) ima sljedea obiljeja; 1. nijedan in nije po sebi devijantan ve to ovisi tko ga definira, 2. svi se ljudi ponaaju manje ili vie devijantno, ali najvei broj tih ponaanja ne smatramo ozbiljnim krenjem normi, to je primarna devijantnost (prolazi nezapaeno-kraa iz susjedovog vrta ili krenje prometnih propisa), 3. pravila definiraju oni koji imaju drutvenu i politiku mo, 4. Sekundarna devijantnost (etiketiranje), kada netko esto kri pravila dobiva etiketu po kojoj je to njegovo uobiajeno ponaanje-etiketa je proizvod okoline a tako i devijantnost, 5. Etiketirani su obino odbaeni i izolirani, pa se udruuju u grupe- devijantne subkulture. Nijedan od pristupa ne objanjava devijantnost u cjelosti, moemo rei da su komplementarni.

5. Socijalna interakcija, grupe i organizacije (Uvod: tekst o nelagodi kao interakcijskom

fenomenu i kako ga izbjei)

Socijalna interakcija

Drutveno djelovanje je svako ponaanje usmjereno drugim ljudima ili se odvija pod utjecajem drugih, a socijalna interakcija podrazumijeva obostrano i uzajamno utjecanje

dviju ili vie osoba na meusobno ponaanje. Drutveni ivot je sastavljen od mnotva svakodnevnih interakcija (mikrosociologija). (Komunikacijski gledano postoji verbalna

komunikacija; artikulirani jezik i poruke i neverbalna komunikacija; govor tijela, parajezik

i dodir. Psiholog Mehrabian dri da je tek 7% poruke verbalno, a 38% vokalno i 55% facijalno).

Socijalna konstrukcija zbilje

Povezano s knjigom Socijalna konstrukcija zbilje Petera Bergera i Thomasa Luckmanna.

Postavlja se pitanje na koji nain subjektivna znaenja i njihova razmjena postaju objektivna znaenja. Zbilja se konstruira kao zdravo za gotovo i neupitno upravo preko jezika kada neto imenujemo i ponavljamo to prihvaamo kao realno- postojee. Time preutno prihvaamo drutvena znaenja interakcije u odreenim situacijama. Definicija situacije je pojam kojim odreujemo nain shvaanja i interpretacije neposrednih okolnosti u kojima se nalazimo. Sociolog William Thomas to je izrazio reenicom (Thomasov teorem) Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim posljedicama, dakle realnost je odreena svijeu o posljedicama, a ne samo putem objektivnog stanja.

Teorije socijalne interakcije

Simboliki interakcionizam. Na ivot se odvija u fizikoj okolini ali i simbolikoj- okolini u kojoj sve ima odreeno znaenje koje je drutveno ili kulturno konstruirano. Simboli su nositelji tog znaenja a oko njih se pregovara i dogovara i tako se uspostavlja drutveni poredak.

17

Dramaturki pristup (E. Goffman). Drutveni ivot nalikuje kazalitu i svi smo u istom trenutku glumci i publika. Predstavljanje sebe je polazna toka- svi se elimo glumom predstaviti na najbolji nain ovisno o oekivanju drugi, a ono to je neusklaeno s tom slikom nastojimo prikriti i kontrolirati to se zove upravljanje utiskom o sebi. Dvije razine drutvene stvarnosti su prednji plan (pozornica, frontstage- ponaamo se u skladu s onim to publika oekuje, konobar pred gostima) i stranji plan (iza kulisa pripremamo uloge, slobodnije i oputenije uz povjerenje drugih koji sudjeluju u predstavi- backstage, konobar u kuhinji).

Etnometodologija. Predstavlja prouavanje naina i postupaka (obrazaca i rituala razgovor) koji obini ljudi (ethnos) koriste kako bi dali smisao onome to rade. Kljuna je pretpostavka- mislimo da je stvarnost sigurna i neupitna, ali je zapravo nestabilna i ovisi o nizu preutnih i nepisanih pravila i njihovo ruenje uzrokuje ozbiljne posljedice.

Teorija socijalne razmjene. Socijalna interakcija je oblik socijalnog knjigovodstva, pregled onoga to ulaemo i dobivamo; nagrade, trokovi, profiti. Kako se to ne odnosi na materijalno nego i na emocije, ugled, pripadnost tako naim vezama s ljudima pristupamo s eljom da uloimo i da dobijemo (da budemo prihvaeni kao prijatelji moramo neto i dati) a to se zove norma recipronosti. Nijedan od ovih pristupa ne objanjava ukupnu interakciju ve neki njen dio.

Drutvene grupe

Drutvena grupa je odreeni broj ljudi u relativno stalnoj i redovitoj interakciji. Drutvena grupa meu lanovima razvija osjeaj mi za razliku od agregata koji skup anonimnih pojedinaca sa slabom i sporadinom interakcijom (Goffman to zove nefokusirano okupljanje). Socijalna kategorija je statistiko okupljanje po odreenom kriteriju (broj novoroene djece ima statistike znaajke to je vano u istraivanjima) Vrste:

Primarne i sekundarne grupe (Charles Horton Cooley 1864.-1929.; primarne grupe za njega

se odnose na male dugotrajne grupe s izraenom bliskou i povezanou-obitelj, poklapa se s gemeinschaftom i partikularizmom; sekundarne grupe su ciljno i interesno orijentirane, odnosi

su neosobni i formalni, poklapa se gesellschaftom i univerzalizmom), referentne grupe

(slue kao osnova i mjerilo za procjenjivanje i oblikovanje naih djelovanja; normativna funkcija znai da nam referentne grupe pruaju norme koje moramo slijediti ukoliko elimo pripadati npr. visokom sloju; komparativna funkcija znai da nam referentne grupe daju okvir za usporedbu s grupom u kojoj stvarno jesmo- ukoliko su ta obiljeja u raskoraku govorimo o relativnoj deprivaciji, nezadovoljstvu zbog nemogunosti postizanja eljenog poloaja). Spominje se studija o napredovanju u amerikoj vojsci- svojim su poloajem bili zadovoljniji oni koji su imali manje anse za napredovanje jer su se ravnali prema sebi slinima- svojoj referentnoj grupi, a manje su bili zadovoljni oni koji su ee napredovali jer su se osjeali zakinutima.

Grupna dinamika. Dvije su karakteristike vane za dinamiku grupe: Veliina grupe (broj lanova uvjetuje kakva e biti njihova interakcija u grupi; Georg Simmel kae da postoji dijada kao dvolana grupa-intenzivna i aktivna interakcija ali nestabilna i trijada-vie lanova donosi vie moguih veza-tri a novi lan moe biti miritelj, udruiti se s jednim i dr., ukratko grupa je stabilnija ali su odnosi formalniji i povrniji-vei broj lanova donosi jo vie stabilnosti-istraivanja ukazuju da je najbolji broj pet) i Vodstvo grupe (postoje dva tipa vodstva; instrumentalno koje vodi grupu ka ostvarivanju cilja i ekspresivno vodstvo koje

osigurava emocionalnu i moralnu potporu; stilovi odluivanja su: autoritarno voenje-

18

voa preuzima odgovornost i samostalno vodi, dobro u kriznim situacijama uz mogue nezadovoljstvo ostalih; demokratsko voenje- svi su ukljueni u proces voenja, iako u kriznim situacijama nije produktivno ipak je oslanjanje na prijedloge i uee drugih esto efikasno; laissez-faire voenje- lanovi grupe se ne oslanjaju na autoritet i na voenje, svi odluuju za sebe- potrebni su visoko motivirani pojedinci za suradnju npr. znanstvenici u timu.

Organizacije

Organizacija je sekundarna drutvena grupa koja na regularnoj osnovi obavlja odreenu djelatnost i ima znaajke: a) specifian cilj (racionalno planiranje), b) definirano lanstvo (podjela rada), c) pravila ponaanja (formalizirana pravila) i d) odnose autoriteta (hijerarhija i impersonalnost). Zbog vanosti formalnih pravila ove se organizacije zovu i formalne organizacije.

Tipovi organizacija (Amitai Etzioni). Etzioni kombinira tri tipa moi viih nad niima (mo prinude, mo nagraivanja, normativna mo-moralna mo) i tri tipa ukljuenosti niih (otuujui, proraunati, moralno ukljueni) pa odreuje tri najea tipa organizacija: prinudne (prinuda+otuujue; ne svojom voljom- zatvori, duevne bolnice), utilitaristike (nagraivanje+proraunatost; ostvarujemo cilj i korist-banke, tvornice) i normativne organizacije (normativno+moralno; na temelju uvjerenja-politike stranke, crkve- zovemo ih i dobrovoljne udruge). Ni jedna stvarna organizacija ne predstavlja isti tip navedenih organizacija, ve mjeavinu. (Spominju se kao primjer prinudnih organizacija Goffmanove totalne institucije u knjizi Asylums i film Let iznad kukavijeg gnijezda. Francuski filozof Faucault proiruje strogi nadzor zatvora u 19. stoljeu na navike nadzora modernog drutva tako da karceralna organizacija zatvora danas postaje karceralno drutvo ili karceralni grad- svuda oko nas kamere.)

Birokracija

Iako birokracija ima negativni prizvuk (a postoji jo od stare Kini kao i srednjovjekovnoj Katolikoj crkvi) ona se povezuje s modernim drutvom i s pojmom racionalizacije odnosno pojavom koju Weber odreuje kao obrazac kalkulacije, efikasnosti, koritenja tehnologije i znanosti uz sveubuhvatnost u drutvu. to vie, Weber to iskljuivo povezuje s birokracijom za koju idealni tip ukljuuje: 1. Precizna podjela rada, 2. Hijerarhija autoriteta, 3. Precizan sustav pisanih pravila i propisa, 4. Naobrazba slubenika, 5. Slubenici ne posjeduju sredstva na kojima rade, 6. Zaposlenje se smatra karijerom, 7. Impersonalnost i objektivnost. Iako bi

birokracija trebala biti racionalna, uinkovita, smislena i objektivna ona to esto nije; problem je to se uvijek u formalnim strukturama (ljudi i odnosi koji potivaju pravila i ustroj) razvijaju i neformalne strukture (koje zaobilaze pravila, hijerarhiju, korumpirane su, daju

prednost osobnom poznanstvu ili srodstvu itd.). Kada se govori o poremeajima birokracije govorimo o njenim disfunkcijama: izokrenuta racionalnost (odluke moda racionalne izazivaju suprotne uinke, dravna matura je racionalan in, a izaziva kaos), nesposobnost djelovanja u promijenjenim uvjetima (T. Veblen to naziva izvjebana nesposobnost-nemogunost pronalaenja novih rjeenja za nove probleme- samo ustaljene), samodovoljnost birokracije (organizacija postane sama sebi svrhom-izgubi se osnovni

razlog postojanja), Parkinsonov zakon (satirini Parkinson; Opseg posla poveava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno za njegovo obavljanje- to znai da u birokraciji izmiljaju posao i zaposlenike), oligarhija (Robert Michels, Weberov student, misli da sve birokracije s

obzirom da se na vrhu piramide nalaze najmoniji postaju oligarhijske jer najmoniji nemaju nikog da ih kontrolira i to koriste za sebe- to naziva eljezni zakon oligarhije). Weber:

19

Birokracija e biti savrenija to vie bude dehumanizirana, to potpunije uspije iz slubenog posla eliminirati ljubav, mrnju i sve isto osobne, iracionalne i emocionalne elemente koje izmiu kalkulaciji (elini kavez).

Kolektivno ponaanje

Kolektivno ponaanje nije organizirano, ve spontano i nestrukturirano. 3 obiljeja: ograniena socijalna interakcija (privremena), nejasne socijalne granice (nema pripadanja i svatko moe postati dio) i slabe i nekonvencionalne norme (neuobiajeno i spontano ponaanje). Vrste; Raspreno kolektivno ponaanje podrazumijeva irenje nekog obrasca, a moe biti: Glasine (prenoenje neprovjerenih informacija neformalnim putem, od usta do usta-esto u nesigurnim prilikama ili vremenima-tra), Moda (to je obrazac nekritikog prihvaanja novina u raznim podrujima-odijevanju, jeziku-kao lanovi suvremenog drutva ljudi su otvoreniji novinama i promjenama-Simmel tvrdi da trendove odreuju bogati jer oni sebi prvi mogu priutiti novine, a kako to postaje vremenom uobiajeno pojeftinjuje i siromaniji slojevi mogu priutiti sebi takve novine bogati se okreu neem novom), Modne ludosti (trenutna i kratkotrajna oduevljenja u zabavi, glazbi, odjei-modni detalji), Pomama, masovna histerija i panika (oblici ponaanja kao dramatina reakcija na vijesti u masovnim razmjerima i gubitak orijentacije; primjer Orsona Wellesa koji je izveo radiodramu o invaziji

Marsovaca na Zemlju, a reakcije ljudi su panine; slino kravlje ludilo, svinjska gripa, povoljna cijena), Javnost (javno mnijenje kao rezultat stavova koje nameu masovni mediji imaju teinu u drutvima koja cijene javnu raspravu, ali je u cjelosti javnost povodljiva i podilazi utjecaju medija). Konvergirajue kolektivno ponaanje ima vru strukturu od rasprenih, a podrazumijeva koncenraciju ljudi na istom mjestu u isto vrijeme, a najpoznatiji je primjer gomila. Herbert Blumer razlikuje etiri tipa gomile s obzirom na emocionalnu ukljuenost; sluajna gomila (spontano okupljanje, traje kratko i povrna ukljuenost, promatranje poara), konvencionalna gomila (okuplja se planski i regulirano-publika), ekspresivna gomila (okupljanja na kojima su ljudi ekspresivni i afektivni, navijanje) i

aktivna gomila (snane emocije prerastaju u fokusiranost na jedan cilj-rulja, agresivna i ruilaka). Sve gomile imaju tri zajednike karakteristike: sugestibilnost (sklonost utjecaju, povodljivost), deindividualizacija (gubitak osobnog identiteta i odgovornosti) i osjeaj neranjivosti (osjeaj moi i nepobjedivosti vodi do agresije).

(Spominju se i tri teorije o kolektivnom ponaanju: Teorija zaraze (autor francuski psiholog Gustav Le Bon kae da gomila na ljude djeluje iracionalno i hipnotiki s izraenim emocijama i to putem- imitacije, sugestibilnosti i cirkularne reakcije), Teorija konvergencije

(u gomili se okupljaju ljudi koji dijele odreene stavove to je preduvjet da bi se ponaali iracionalno- u rasistikim gomilama sudjeluju ljudi koji i izvan tih gomila imaju rasistike stavove) i Teorija nastajuih normi (u gomili ljudi izgrauju nova mjerila ponaanja, spontano i emocionalno, to je vano u nesigurnim vremenima). Ove teorije se ne sukobljavaju ve nadopunjavaju.)

6. Drutvene nejednakosti i stratifikacija (Uvod; film Titanic i nejednake anse za preivljavanje s obzirom na klase putnika)

Drutvene nejednakosti

Drutvene nejednakosti su injenica, a poinju od nejednakih ivotnih ansi da steknemo ugled, bogatstvo, obrazovanje i dr., a uglavnom ovise vie o organizaciji drutva nego o osobinama pojedinca. Aristotel je mislio da su drutvene razlike prirodne (slobodni-robovi, mukarci-ene), a od 18. stoljea govorimo o prirodnom pravu da se ljudi raaju ali i ostaju

20

s pravima, dok se nejednakosti temelje samo na opoj koristi (Deklaracija o pravima ovjeka i graanina Francuske revolucije 1789.). Jednakost u modernom drutvu objanjava Thomas Marshall (1893.-1982.) preko pojma graanstva to je status punopravnog lana zajednice i to na tri razine: graanska prava (individualne slobode i prava), politiko graanstvo (pravo sudjelovanja u politikom ivotu) i socijalno graanstvo (pravo na ivotni standard). Tri su koncepcije jednakosti: jednakost ansi (svi ljudi bi trebali imati jednake mogunosti zauzimanja dr. poloaja i to na temelju postignua a ne askripcije, tzv. univerzalistika mjerila jednaka za sve nasuprot partikularizma-samo za neke, npr. za mukarce pa govorimo o diskriminaciji), jednakost starta (pretpostavka za jednakost nije jednaka ansa nego jednaka startna pozicija, jer sposobnosti i zasluge ako je startna pozicija bolja ne igraju ulogu)

i jednakost rezultata (svi bi trebali ivjeti istim ivotnim standardom s istim ivotnim ansama; radikalno i dvojbeno-odnosi li se to na apsolutnu jednakost ili na izvjesnu nejednakost koja bi bila motivirajua).

Drutveni poloaji: pripisani i postignuti

Drutveni poloaj je mjesto koje pojedinac zauzima u drutvenoj strukturi (ne smijemo ga izjednaiti s ulogama ili sa zanimanjima ljudi iako ima dodirnih toaka). Ako drutvene poloaje rangiramo na ljestvici vie-nie govorimo o drutvenom statusu. S obzirom na stjecanje dr. poloaji mogu biti: Pripisani (askribirani) drutveni poloaj (od roenja, poloaj je naslijeen pa postoje ogranienja- kastinski sustav, rasna segregacija, aristokracija) i Postignuti poloaj (znanje, nadarenost, upornost- individualno postignue a ne nasljedstvo). Ipak, pripisivanje i postignue kao kriteriji se mijeaju u svim drutvima (u modernom drutvu cijeni se postignue, ali je vano i obiteljsko porijeklo, drutvene veze i poznanstva). Ugrubo, moemo razlikovati dva tipa drutva: stratifikacijski (prevladava pripisani poloaj-feudalizam) i funkcionalni (prevladava postignuti poloaj- otvoreno suvremeno drutvo).

Drutvena diferencijacija i drutvena stratifikacija

Drutvena diferencijacija je oblik nejednakosti koji podrazumijeva razlikovanje ljudi s obzirom na razliite djelatnosti i uloge (po spolu ili dobi) a da se to ne odraava na status (mlad-star, muko-ensko, trgovac-zidar, lijep-ruan). Drutvena stratifikacija je, doslovno, raslojavanje drutva odnosno strukturirana, stabilna i trajna nejednakost meu skupinama u nekom drutvu. Znaajke stratifikacije: odnosi se na skupine i poloaje (ne na pojedince), to je strukturirana nejednakost to znai da postoji obrazac (vii-srednji-nii), stabilna je i trajna (esto se prenosi naratajima i povijesno dugotrajna) i postoji skup ideja koji je opravdava i ini prirodnom (ideologija). Stratifikaciju obino povezujemo s modernim drutvom to je obino praeno i diferencijacijom dok se sama diferencijacija pojavljuje u tradicionalnim drutvima. Osnovna komponenta stratifikacije je drutveni sloj (stratum) unutar kojeg pojedinci slino ive, imaju sline ivotne anse, obrazovanje, religiju i dr. esto su povezani branim, srodnikim ili neformalnim odnosima pa nerijetko pripadaju istim subkulturama (radnika supkultura). Sistemi stratifikacije su: ropstvo (ekstremna nejednakost-ljudi posjeduju jedni druge), kaste (u Indiji a povezan je usko sa religijskim

uvjerenjem o reinkarnaciji kao sustavom nagrade i kazne za prethodni ivot), stalei (tri stalea u europskom feudalizmu su nasljedna-relativno zatvoreni) i klase (otvorenije jer nemaju zakonskih ni religijskih kriterija pripadanja, pojedinci pokretljivi ovisno o postignuu, osnovni kriterij je ekonomski, pripadnost je neosobne-impersonalne prirode-odreena je poloajem na tritu rada).

21

Teorije stratifikacije u suvremenom drutvu su: Funkcionalistika teorija (stratifikacija je nuna i korisna jer motivacijski djeluje na pojedince da zauzimaju vanije poloaje koji su i nagraivaniji-vie e se truditi da ouvaju poloaj i stalno usavravati-dakle, talent, rad i korisnost su kriterij uspjeha; no, da li je uvijek tako), Marxova teorija klasa (stratifikacija je

odraz suprotstavljenih interesa razliitih grupa odnosno klasa koje Marx definira kao skupine koje imaju zajedniki odnos prema sredstvima za proizvodnju-vlasnici i radnici-vlasnici prisvajaju viak vrijednosti utemeljen na vlasnitvu a radnici razvijajui klasnu svijest od klase po sebi-drutvena masa koja nije povezana postaju klasa za sebe-radnici svjesni drutvene i politike pozicije i spremni za borbu- socijalizam ipak nije unitio stratifikaciju, a ni ekonomski kriterij nije jedini za razlikovanje ljudi), teorija stratifikacije Maxa Webera

(tzv. multidimenzionalna stratifikacija je rezultat razlika u raspodjeli moi koja nije samo ekonomska ve ima i druge izvore pa Weber razlikuje tri dimenzije stratifikacije: ekonomski poredak (osnovu ine klase-skupine koje imaju razliitu trinu ili klasnu situaciju- vlasnici, radnici, kvalifikacije), socijalni poredak (osnova je drutveni presti a Weber ljude iste statusne situacije naziva statusnim grupama- stil ivota, obrazovanje, ugled, porijeklo) i politiki poredak (najvaniji kriterij je politika stranka; lanovi stranke kao grupa mogu lake ostvariti pojedinane i grupne interese).

Novije teorije stratifikacije. Predstavljaju kombinaciju navedenih: Teorija klasa Erika

Olina Wrighta (navodi tri kriterija koja su bitna za raslojavanje: kontrola novanih sredstava i kapitala, kontrola fizikih sredstava za rad i kontrola nad radnom snagom; na temelju toga imamo kapitaliste, sitne kapitaliste i radnike koji skupa imaju bazinu klasnu lokaciju dok neke klase-poput menadera-imaju kontrolu a ne i vlasnitvo spadaju u kontradiktornu klasnu lokaciju), Teorija socijalnog zatvaranja Franka Parkina (drutveno zatvaranje je proces kojim grupa nastoji zadrati iskljuivu kontrolu nad resursima ograniavajuu im pristup- Parkin smatra da su najvaniji resursi vlasnitvo i bogatstvo, ali se pristup moe ograniiti putem jezika, vjere, etniciteta- a za to postoje dva naina: iskljuivanje nepoeljnih i napad na one koji su povlatenom poloaju-uzurpacija a kada se istovremeno koriste govorimo o dvostrukom zatvaranju).

Stratifikacija, mo i ivotne anse

John Scott je za objanjenje stratifikacije koristio Weberovu teoriju s jednom izmjenom; Scott prihvaa klasnu situaciju kao izraz ekonomske moi, statusnu situaciju kao izraz drutvene-komunalne moi, ali umjesto politike sfere Scott predlae mo autoriteta odnosno zapovjednu situaciju, jer mo ne moraju imati samo oni koji se bave politikom. Kao idealne tipove grupa koje pripadaju ovim situacijama razlikujemo drutvene klase, drutvene stalee i drutvene blokove. Stratumi-slojevi nastaju kao kombinacije ova tri idealna tipa. Posebno su zanimljivi drutveni blokovi jer se pojedinci unutar njih poznaju, surauju, sklapaju brakove i tako nastaju elite- grupe s povlatenom zapovjednom situacijom. Teoriju elita najvie zastupa Cecil Wright Mills kada je ustvrdio da amerikim drutvom vladaju tri elite: politika, vojna i korporacijska.

Kauzalne (uzrone) komponente ivotnih ansi odreene su sa klasnom situacijom (poloaj na tritu: vlasnitvo, obrazovanje, kvalifikacija) i statusnom situacijom (ivotni stil: prehrana, ponaanje, odjea, stanovanje i dr.). Istraivanja pokazuju da su bogatiji u pravilu bolje obrazovani, ali i vii, tei, snaniji od siromanijih i ive due (ak su i izgledi da siromani odu u rat i poginu dvostruko vei nego kod viih klasa). (Pogledaj duhoviti primjer o odgoju meu klasama). Osim toga, Talcott Parsons, prisjetimo se, partikularistike kriterije povezuje s askribiranim statusom, a univerzalistike kriterije povezuje s postignutim

22

statusom gdje dominantnu ulogu igraju zanimanja. Vrednovanjem zanimanja dobivamo

ljestvicu prestia zanimanja-manualni rad na dnu, pa nemanualni rad a na vrhu rukovodea zanimanja- to je istovremeno odraz klasne i statusne situacije.

Profesije su zanimanja utemeljena na sistematskim i formalnim znanjima. Zanimanja su

naprosto posao koji pojedinac obavlja a dijelom se za to obuava na samom poslu dok profesije podrazumijevaju uglednije i nagraivanije poslove za to je preduvjet visoko obrazovanje- iako to nije uvijek jedini uvjet. Funkcionalistiki pogled na profesije (lijenici, odvjetnici) ukljuuje: zasnovane na apstraktnom i specijaliziranom znanju (diploma i visoka autonomija), briga i vanost za interese zajednice (lijenici-zdravlje), poseban etiki kodeks (Hipokratova zakletva) i visoke nagrade (proizlaze iz vanosti za zajednicu). Weberovski pogled na profesije znai da su one statusne grupe koje zbog drutvenog zatvaranja osiguravaju monopol na odreeni posao (odvjetnici- pravni fakultet, pravosudni ispit, dozvola za rad) odnosno usluge i nagrade za njih. Sva zanimanja, dakle, ne mogu postati profesije jer

ne mogu zadovoljiti gornje kriterije, pa onda govorimo o niim profesijama ili poluprofesijama jer njihovo znanje nije formalizirano i svatko se moe mijeati u njihove kompetencije (uitelji ili medicinske sestre iako mogu biti kvalificiranije od lijenika).

Empirijsko istraivanje stratifikacije

Kako je stratifikacija sloen fenomen tako je i veliki broj metoda; evo nekih: subjektivna metoda (ispituje se kojoj klasi pojedinci pripadaju tako da oni sami to procjene s obzirom da

dijele znaajke sa sebi slinima- problem je u tome to nismo sigurni da li ispitanici tu objektivno spadaju s obzirom na objektivne pokazatelje; prihod, obrazovanje i dr.),

reputacijska metoda (sociolog W. Lloyd Warner; zasniva se na procjenama i klasifikaciji

drugih-ovdje je problem to ova metoda pretpostavlja klasu kao grupu sa stalnom interakcijom pa je pogodna za istraivanje manjih zajednica iz ega je teko poopiti) i objektivna metoda (osnova su pokazatelji prihoda, obrazovanja i zanimanja, daju se lako

mjeriti- npr. prihod i obrazovanje dobijemo iz statistikog godinjaka). U Hrvatskoj je provedeno istraivanje po reputacijskoj i subjektivnoj metodi (Globus 2002.), a meu sociolozima stratifikaciju su istraivali Stipe uvar (politika klasa, menaderi i kapitalisti, jet set, obrtnici, intelektualni proleterijat, radnici, seljaci, deklasirani-umirovljenici i

obespravljeni) i Zoran Malenica (vladajua elita-politiari i gospodarstvenici, srednji slojevi-sitni poduzetnici, vii i nii profesionalci, slubenici i nii slojevi-radnici raznih kvalifikacija, poljoprivrednici, umirovljenici, nezaposleni).

Socijalna pokretljivost (mobilnost)

Socijalna pokretljivost oznaava pomicanje grupa ili pojedinaca izmeu razliitih socioekonomskih poloaja. Drutva u kojima se poloaji relativno lako mijenjaju nazivamo otvorena drutva (klase; ponekad se nazivaju i meritokratska drutva- merit, eng. zasluga), a drutva u kojima je to tee nazivamo zatvorena drutva. Vertikalna pokretljivost znai pomicanje gore-dolje na stratifikacijskoj ljestvici, a horizontalna pokretljivost oznaava kretanje u prostoru- selidbe i migracije (esto se ove dvije migracije kombiniraju). Ukoliko prouavamo mobilnost pojedinca unutar njegovog ivotnog vijeka govorimo o intrageneracijskoj (unutargeneracijskoj) pokretljivosti, a ukoliko prouavamo mobilnost pojedinca u vie generacija (usporedba s roditeljima) onda govorimo o intergeneracijskoj (meugeneracijskoj) pokretljivosti.

U izuavanju mobilnosti koristimo dvije vrste analiza: statusna analiza (Lipset i Bendix; polazi se od individualnog poloaja na drutvenoj ljestvici na kojoj se pojedinci rangiraju s

23

obzirom na prihod, obrazovanje i dr.- razvojem modernog drutva i obrazovanja raste broj nemanualnih radnika a posljedica je uzlazna socijalna mobilnost) i klasna analiza (naglaava klasnu strukturu, a ne postignue- odnosno, u modernom drutvu se mobilnost poveava ali su anse za zauzimanje vieg poloaja ostale iste- djeca povlatenih e u veini sluajeva zauzeti povlatene poloaje- isti je sluaj sa siromanima pa tako dolazi do samoregrutacije).

Pojam apsolutne mobilnosti se odnosi na situaciju kada sinovi nadiu oeve po pitanju prihoda, prestia i dr. Izraava se postotno u nekoj kategoriji, a u pravilu ovisi o strukturi zanimanja u modernim drutvima. Relativna mobilnost se izraava kao vrijednost od 0-1 pri emu govorimo o ansama za mobilnost prema gore (1 je perfektna mobilnost bez obzira na klasno porijeklo, a 0 da nema ansi; u stvarnosti to izgleda ovako: sin manualnog radnika ima upola manje anse za visoko zanimanje od sina nemanualnog radnika i etiri puta manje ansi od sina strunjaka). Iako zbog promjene strukture zanimanja imamo veu apsolutnu mobilnost to ne znai da su anse-relativna mobilnost- vee, zapravo su veini drutava sline ili iste. U tom smislu dano je objanjenje putem bazinog modela: u veini zemalja se menaderi i profesionalci uzimaju kao gornja grupa, a nekvalificirani radnici kao donja grupa- u oba

sluaja se poloaj nasljeuje. Oni izmeu, srednja klasa, u pravilu mijenja svoj poloaj gore-dolje. U budunosti e narasti broj upravljakih i strunih poslova, ali i broj dobro obrazovanih ljudi koji e htjeti ih popuniti-problem je u tome to je takvih poslova manje nego ljudi, pa obrazovanje predstavlja vaan uvjet ali ne jami uzlaznu mobilnost.

7. Obitelj i kola; Obitelj, brak i srodstvo (uvodni tekst govori o dogovorenim brakovima u Indiji)

Obitelj je relativno trajna grupa povezana srodstvom, brakom ili usvajanjem, iji lanovi ive zajedno, ekonomski surauju i skrbe za potomstvo (obitelj se odnosi na obitavanje a porodica se ire odnosi na srodstvo). S obzirom na razliite kriterije moemo govoriti o raznoliko ureenim obiteljima: po sastavu obitelji moemo govoriti o proirenoj obitelji (roditelji i njihova djeca ali i drugi srodnici obitavaju skupa, u Hrvatskoj iako je moderna zemlja

moemo pronai esto takav sluaj stoga imamo razvijeno srodniko nazivlje-stric, ujak, tetak, punac, svekar i dr.) kao i o nuklearnoj obitelji (roditelji i djeca- ako ivimo s majkom, ocem, braom i sestrama ivimo u obitelji orijentacije, a ako kao otac ili majka ivimo s naom djecom ivimo u obitelji prokreacije); obzirom na nasljeivanje govorimo patrilinearnom nasljeivanju (nasljeivanje porijekla, imovine i statusa po ocu), matrilinearnom ili bilinearnom (po obe linije) nasljeivanju; po obitavanju govorimo o patrilokalnim obiteljima, matrilokalnim i neolokalnim obiteljima (novovjenani ive odvojeno od obe linije); obzirom na odnose moi (tko donosi odluke u obitelji) govorimo o patrijarhalnim obiteljima, matrijarhalnim obiteljima ili egalitarnim obiteljima

(ravnopravni i partnerski odnosi u modernim obiteljima).

Funkcije obitelji (funkcionalistika perspektiva dri obitelj najvanijom za zadovoljavanje strukturalnih potreba drutva): 1. regulacija spolnog ponaanja, 2. reprodukcija, 3. socijalizacija, 4. skrb, zatita i emocionalna potpora i 5. pridavanje socijalnoga poloaja. Konfliktna perspektiva gleda na obitelj kao na pozornicu klasne borbe i dominaciju

mukaraca i ena (Friedrich Engels) dok Randall Collins smatra da su ene u povijesti bile seksualne nagrade za mukarce a mukarci seksualni agresori. ene su tretirane kao vlasnitvo, najprije oeva kao sredstava za pregovore, a kasnije njihovih mueva. Danas kada su ene obrazovanije i neovisnije, po Collinsu, same pregovaraju oko vlastite seksualnosti u zamjenu za ugled mueva, a u najnovije vrijeme ene svoje druenje s mukarcima usmjeravaju prema druenju, zabavi i uitku.

24

Brak u usporednoj perspektivi

Brak je drutveno prihvaena seksualna zajednica dvoje ili vie ljudi. Dvije su osnovne vrste: monogamija (prevladava u industrijskom drutvu; u braku je mogue imati jednog suprunika suprotnog spola, a uzastopna monogamija znai da je mogue imati druge partnere samo ne istovremeno; sociolog Sanderson smatra da se monogamija javlja u drutvima u kojima je preskupo imati vie od jedne ene) i poligamija (suprunik ima vie od jednog branog partnera suprotnog spola) s podvrstama: poliginija (jedan mu i vie ena; u 80% drutava doputa ovakav brak, ali je neostvariv jer svi mukarci ekonomski nisu u stanju skrbiti o vie ena-islam) i poliandrija (jedna ena i vie mueva; tek u 0,5% drutava ovakav brak se prakticira, uglavnom je razlog manjak ena raspoloivih za brak-npr. bratski brak u sluaju poliginije jer odreeni broj mukaraca ukoliko ne eli ostati neoenjen pribjegava poliandriji kao i sluaj s drutvima u kojima dolazi do ubojstva enske novoroenadi).

Izbjegavanje incesta (spolnih odnosa s najbliim srodnicima) je univerzalna pojava dok je tabu incesta prisutan u samo nekim drutvima. Incest je, unato tome, u povijesti bio dijelom svih drutava- dok se kod nekih smatrao dijelom nasilja kod drugih se to smatrao poeljnim u odravanju aristokratskih povlastica (Egipat, Havaji, Inke). Kako objasniti da se danas incest izbjegava? Dva su tipa objanjenja: socio-kulturna (Bronislav Malinowski dri da spolni odnosi u obitelji izazivaju ljubomoru i kaos pa se zabrana incesta uvodi kako bi se sauvao integritet u obitelji; Claude Levi-Strauss zabranu incesta tumai prijelazom iz prirode u kulturu jer su tako ljudi bili prisiljeni traiti partnere izvan obitelji pa se stvaraju savezi i bioloko-psiholoka (osnova biolokih objanjenja je u kontroli genetskog materijala-malformacija; najzanimljivije je objanjenje Edwarda Westermarcka koji kae da ljudi koji dugo ive u bliskosti nisu spolno zainteresirani jedni za druge dok brat i sestra mogu osjetiti spolnu privlanost ukoliko su ivjeli odvojeno-to se zove nezainteresiranost zbog bliskosti; sociolozi su nali potvrdu u izraelskim kibucima-ivotnim zadrugama u Izraelu u kojima su se djeca zajedniki odgajala-tek 0,5% brakova je sklopljeno meu tom djecom kasnije u ivotu iako nisu bila u srodstvu.

Egzogamija je openito kulturno pravilo sklapanja braka izvan srodnike skupine to se ne odnosi samo na izbjegavanje incesta ve openito na sklonost traenja partnera izvan srodstva to se objanjava potrebom da grupe surauju i ive u miru. Endogamija je pojava sklapanja braka unutar pojedine grupe a odnosi se na statistiku pravilnost da e se brak sklopiti unutar iste rasne, etnike, religijske i statusne grupe.

Razvoj moderne obitelji na Zapadu

Nuklearna obitelj danas dominira na Zapadu, a tri su teorije zato se to dogaa: Industrijalizacija i obitelj- Talcott Parsons kae da obitelj mora zadovoljiti dvije potrebe: potrebu za primarnom socijalizacijom i stabilizacijom linosti. Moderno drutvo nema potrebu za proirenom obitelji jer njene funkcije, prije svega proizvodnju i obrazovanje preuzimaju specijalizirane institucije, a ostaje nuklearna obitelj koja zadovoljava navedene

potrebe. U njoj mukarci imaju instrumentalnu ulogu a ene ekspresivnu ulogu (to je upitno, jer mukarci i ene u obitelji mogu imati obje uloge) dok je obitelj vana jer pomae svojim lanovima-djeci da ostvare bolji poloaj odnosno ne djeluje univerzalistiki, ve partikularistiki odnosno pripisuje poloaj. Osim toga, nuklearna obitelj je mobilna na tritu rada. Kapitalizam i obitelj- teorija je na marksistikom tragu pa je nuklearna obitelj izvor jeftine radne snage pogotovo enske. Kuanski poslovi su takoer rad ali ene za njega ne dobivaju plau a kad se zaposle ene se tretiraju kao rezervna radna snaga pa se njen rad

25

vrednuje manje nego mukarev. Isto tako, obitelj se smatra dijelom oputanja za radnu snagu koja se uglavnom iscrpljuje na radnom mjestu. Patrijarhalnost i obitelj- teorija na tragu

feministike kritike po kojoj problem nije u kapitalizmu to se tie odnosa mukaraca i ena ve u patrijarhalnosti-ene su u braku eksploatirane (kuanski rad je posljedica iskljuivanja ena s trita rada, a zaposlene ene su loije plaene). Patrijarhalnost je opa znaajka, ne samo obitelji, ve i svih drutava iako za feministice nema razloga za to.

Povijesne promjene u 18. i 19. stoljeu (povjesniar Lawrence Stone) koje se tiu promjena unutar obitelji su: odnosi meu lanovima obitelji sve se vie oznaavaju osjeajima i privrenosti, sve vanije postaju osobne slobode i srea u braku, sve vaniji postaje spolni uitak i razdvajanje uitka od grijeha i osjeaja krivnje i sve vea elja za privatnou obiteljskog ivota. Najvanija promjena za povjesniara Edwarda Shortera na polju seksualnog ponaanja; usmjerenost na zadovoljstvo i uitak proizlazi iz ponaanja pojedinca u okviru kapitalistikog trinog sustava vrijednosti u kojem su egoizam i individualizam najvaniji. Seksualna i emocionalna elja da se bude slobodan proizlaze iz kapitalizma, a to se najbolje vidi iz broja nezakonite djece.

Strastvena ljubav (snana emocionalna vezanost koja moe biti i drutveno opasna) nije isto to i romantina ljubav koja podrazumijeva uz emocionalnu vezanost i trajnu ivotnu vezanost (povezano s razdobljem kada se pojavljuju ljubavne prie, romanse, ljubavni romani). Romantina ljubav nije tako spontana kao strastvena iako je povezana s intimnou i bliskosti-ona podrazumijeva psihiku bliskost, srodnost osoba. Partneri aktivno trae drugu osobu koja e ih uiniti cjelovitima to mijenja karakter intimnosti: ene i mukarci u toj su potrazi neovisni a spolni odnosi su dio intimnosti a ne tek dio reprodukcije- pa je romantina ljubav postala pretpostavka braka i obitelji. ene su se u romantinoj ulozi bolje snalazile- zahvaljujui dvostrukom moralu ostajale su kod kue (dok su mukarci preutno upranjavali poroke izvan braka) i uspjeno kontrolirale brak i obitelj preko ideala majinstva i supruge. Kada su u posljednje vrijeme postale konkurencija mukarcima i na tritu rada bio je otvoren put emancipaciji (Anthony Giddens kae ene su imale ulogu emocionalnih revolucionara modernosti).

Suvremena obitelj: promjene i problemi

Stav da je obitelj u krizi zasniva se na nekoliko pretpostavki: 1. normalna obitelj je vjenani par s djecom dok su samohrano roditeljstvo i homoseksualni brak abnormalni, 2. podjela rada po spolu je normalna, 3. seks je doputen samo unutar braka. Ovakvi stavovi su prilino tradicionalistiki i nisu u suglasju s opom demokratskim ozrajem sloboda i prava na izbor. Isto tako, kritiari obitelji naglaavaju da je obitelj jo uvijek snana institucija unutar koje se obnavlja drutvena nejednakost-nasljeivanjem imovine, ali i kroz odnos spolova- ene su jo uvijek podreene i objekt nasilja.

Kao alternativni stilovi ivota ivotu u obitelji obino navodimo: Komune su se javile u 19. stoljeu i to u Novoj Engleskoj u SAD kao oblik zajednikog ivota bez privatnog vlasnitva i privrenosti samo jednom spolnom partneru, a svi odrasli smatrani su roditeljima sve djece. 60-tih godina prologa stoljea nastao je hippie pokret i nastao je vei broj komuna s slobodnim spolnim ivotom i zajednikim odgojem djece. Problem s komunama je bio u tome to su bile izo