proizvodnja paprike - kako, kada i gde - povrtarstvo - agroplod.rs _ agroplod
DESCRIPTION
Proizvodnja PaprikeTRANSCRIPT
15.12.13. Proizvodnja paprike - kako, kada i gde - Povrtarstvo - AgroPlod.rs | AgroPlod.rs
www.agroplod.rs/zemljoradnja/povrtarstvo/proizvodnja-paprike-kako-kada-i-gde/ 1/5
POLJOPRIVREDNI PORTAL AGROPLOD.RS Nedelja, 15 Decembar 2013. 20:02h Facebook RSS
AKTUELNOSTIVesti
Sajmovi i manifestacijeKalendar manifestacija
ReportažeFoto priloziVideo prilozi
ZEMLJORADNJARatarstvo
PovrtarstvoVoćarstvo
VinogradarstvoHortikulturaLivadarstvoZaštita bilja
Začinsko i lekovito bilje
STOČARSTVOGovedarstvo
Ovčarstvo i kozarstvoSvinjarstvoKonjarstvoŽivinarstvoPčelarstvoRibarstvo
Male životinje
MEHANIZACIJABiljna proizvodnja
Stočarska proizvodnjaObjekti i oprema
Transportna sredstva
PREHRAMBENA INDUSTRIJAMesna industrija
Mlekarska industrijaPekarska industrija
Konditorka industrijaPrerada voća i povrća
Industrija pića
FIRME U POLJOPRIVREDIJOŠ
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJESEOSKI TURIZAMLOV I RIBOLOVZANIMLJIVOSTI
POLJOPRIVREDA U SVETUVREMENSKA PROGNOZA
RECEPTIPOLJOPRIVREDNI REČNIK
15.12.13. Proizvodnja paprike - kako, kada i gde - Povrtarstvo - AgroPlod.rs | AgroPlod.rs
www.agroplod.rs/zemljoradnja/povrtarstvo/proizvodnja-paprike-kako-kada-i-gde/ 2/5
Proizvodnja paprike – kako, kada i gde
četvrtak, 3. novembar. 2011. 02:11
AgroPlod.rs ► Povrtarstvo ► Proizvodnja paprike – kako, kada i gde
Po svom poreklu, paprika (Capsicum annuum
L) je tropska biljka poreklom iz Centralne i
Južne Amerike, odakle su je Španci doneli u
Evropu početkom XVI veka. Bile su to ljute
sorte sa sitnim plodovima, danas poznate kao
„čili“ i služile su kao začin umesto bibera.
Imala je isti naziv kao i biber, koji se i do sada
zadržao u engleskom jeziku: Pepper (sweet-
slatka, hot-ljuta). U naše krajeve je dospela iz
Turske, te je naš, turski, mađarski i nemački
naziv ove biljke isti. U Australiji se koristi i
latinski naziv Capsicum, kao i paprika i
pepper.
Dakle, na Balkanu proizvodnja paprike vrši već
nekoliko stotina godina. Naši povrtari su učili
da se bave baštovanstvom od Bugara, gde se za papriku koristi ime piperka, a za njene plodove-ćuške.
Bugari su bili bliži Mesopotamiji, odakle su preuzeli sisteme navodnjavanja natapanjem-fitarijama. Ovaj sistem
se održao i do naših dana, pogotovu na jugu Srbije, u dolinama reka.
Stotinama godina baštovani su sami ostavljali seme najboljih plodova i biljaka za setvu u sledećoj sezoni.
Kako je paprika fakultativno samooplodna vrsta, kod koje se javlja od 5 do 45% stranooplodnje (ukrštanja
obavljaju insekti, ponajviše pčele i bumbari), to su te najbolje biljke najčešće bile hibridne, pa se od njihovog
semena dobijala F2 generacija sa mnogobrojnim varijacijama svih mogućih osobina. Tako su nastale prirodne
populacije mnogobrojnih formi i oblika, koje su poslužile za stvaranje prvih domaćih sorti, kao što su
Aleksinačka babura (Al-12), Turšijara Ia, Slonova surla i P-26, koje je u Institutu za povrtarstvo iz S. Palanke
selekcionisao njegov osnivač, profesor povrtarstva Inž. Milan Šišković. Kasnije su stvorene, u istom institutu,
sorte Morava, Duga bela, Župska rana, Palanačka babura, Palanačka kapija, P. čudo i druge, a selekcionari
su bili Dr Lazar Kojić, Dr Dušan Stevanović i Mr Žika Miladinović.
U Institutu Novi Sad stvorene su Novosadska bela babura (Inž. Jula Šimić), a kasnije, Amfora, Atina, Anita i
Novsađanka (Dr Đuro Gvozdenović).
Ove sorte su takođe poslužile za uvećanje biodiverziteta paprike u Srbiji, jer mnogi povrtari i dalje sami
„ostavljaju“ seme za svoje potrebe, a insekti rade svoj posao- ukrštaju svaku sa svakom, čas kao oca, čas
kao majku. Zato, nemojte se iznenaditi kada u sorti za koju znate da je slatka naiđete i na ljute plodove.
Ljutina je dominantna osobina, što znači da iz ukrštanja ljute i slatke paprike, sledeća, dakle F1 generacija
će biti ljuta.
Ljutina
Sve sorte paprike sadrže alkaloid kapsaicin od koga potiče ljutina plodova, kao i cele biljke. Postoji američka
skala ljutine sa „Skolvil“ jedinicama od 1 – 100. Prvih 20 se smatraju za slatke, jer čulo ukusa čoveka ne
oseća tako niske sadržaje kapsaicina kao ljutinu – prevladava sladak ukus. Iznad toga su sve ljuće i ljuće, pri
vrhu skale gotovo toksične. Sadržaj ljutih materija u plodu jedne iste sorte mnogo varira u zavisnosti od
starosti (zrelosti) i uslova uspevanja. Mladi plodovi su slabo ljuti, a sa zrenjem se kapsaicin postepeno
nagomilava u perikarpu (mesu) i, pogotovu, placentama, u narodu poznatim kao „konci“ u plodu. Potpuno,
botanički, zreli plodovi, u vreme kada je u njima zrelo i seme, su najljući. Takođe, klimatski uslovi deluju na
manje ili veće nakupljanje ljutine u plodu. Tako ljute paprike negovane preko zime ili ranog proleća u
staklenicima ili plastenicima sadrže manje ljutine od plodova iste sorte gajene na polju preko leta, što znači
da visoke temperature i intenzitet svetlosti imaju jak uticaj na stvaranje kapsaicina u biljci. Preko zime su
plodovi blago ljuti, a preko leta – otrov! Najpoznatije sorte ljutih paprika su feferone, žute i crvene, onda šipke
kao što je Niška, Kobra, Romana i Sirena F1, a od holandskih Pinčir F1. Od sorti sa krupnim plodom
najpoznatija ljutica je Somborka, koja je veoma omiljena u Sandžaku i na Kosovu. U Banatu je poznata
populacija sitnih ljutih papričica pod imenom „frajlice“.
Proizvodnja paprike – obrada zemljišta i đubrenje
Kada je u pitanju proizvodnja paprike, najbolje je da se iste vrši na novim zemljištima, na kojima dugo godina
nisu gajene biljke iz njene porodice; ona sama, paradajz, krompir, plavi patlidžan, krastavac. Najbolje uspeva
u ratarskom plodoredu, posle žitarica (strnina), u uslovima navodnjavanja. Redosled radova je sledeći:
ljuštenje strnjišta, đubrenje organskim i mineralnim đubrivima (npr. 50-60 t/ha goveđeg stajnjaka), fosforom i
kalijumom (50-60 kg čistih hraniva po hektaru), jesenje oranje na 25-35 cm dubine, preoravanje na 20-25 cm u
proleće, predsetveno đubrenje sa oko 500 kg/ha NPK 15:15:15, predsetvena priprema i rasađivanje u maju,
kada rasad ima starost od 45 – 50 dana. Ne postoji idealan recept za sve uslove. Ovo je samo okvir koji
može da se menja u zavisnosti od prirodne plodnosti zemljišta. Pre sadnje može se koristiti herbicid treflan
(1,5-2 lit/ha, sa inkorporacijom nekoliko dana pre sadnje).
Prvo prihranjivanje obavlja se pred početak cvetanja, a drugo pre sklapaja redova, oba sa oko 200 kg/ha KAN-
Popularno Komentari Izdvajamo Oznake
Donec eget consequat nisl. Donec eros.
Nam luctus, diam quis ullamcorper.
Nunc consectetur placerat augue, at
hendrerit turpis.
Pojilice za živinu
Vestibulum viverra auctor mi, ac.
Anketa
Prinos pšenice ove godine bio je:
Zadovoljavajuć
Izuzetan
Vrlo loš
Vote View Results
IRA GmbHwww.ira-gmbh.com
internatonal rope access PVC, ETFE,
Glas, Stahl
15.12.13. Proizvodnja paprike - kako, kada i gde - Povrtarstvo - AgroPlod.rs | AgroPlod.rs
www.agroplod.rs/zemljoradnja/povrtarstvo/proizvodnja-paprike-kako-kada-i-gde/ 3/5
a. Đubriva se rasturaju po sredini između redova, potom obavi okopavanje ili prašenje mašinama, a onda
izvede navodnjavanje, kako bi se hraniva rastvorila i postala pristupačna. Pri međurednoj kultivaciji mašinama,
treba ostaviti zaštitnu zonu po 5 cm oko biljke sa obe strane. Redovno navodnjavanje je od presudnog uticaja
u dobijanju visokih prinosa. Zemljište treba stalno da bude vlažno. U našim klimatskim uslovima izvodi se 10-
12 navodnjavanja sa 20-25 lit/m2. Bolje je zalivati preko dana, po najvećoj vrućini, nego noću. Danju su
zemljište i vazduh topli, kapi veštačke kiše se zagrevaju na svom putu do biljke. I sama biljka je topla i dobro
joj dođe da se okupa po najvećoj vrućini. I čovek ide na reku da se kupa kada mu je toplo, a biljka je samo
živo biće koje ne ume da govori. Često se čuje u žargonu da neka biljka voli vodu ili toplotu. Mi to ne znamo,
ali vidimo u kakvim uslovima brzo raste i daje dobre prinose. Zato treba reći da biljka reaguje tako i tako, a ne
voli ili ne voli. Nije tačno da kaktus ne voli vodu, on je samo nema. Dobro hranjene biljke ne pate od stresova
kakvi su suša, niske i visoke temperature,
previše vlage, nedovoljno osvetljenje i slično,
prirodno su otporne na bolesti pa je njihova
zaštita svedena na najmanju meru. Ona se na
polju sprovodi bakarnim preparatima, ubrzo po
prijemu, kako bi se sprečila pojava bakterijske
pegavosti i opadanja donjeg lišća. Kasnije se
prska i protiv lisnih vaši i pamukove sovice ili
kukuruznog plamenca, ako se ukaže potreba.
Gusenice ove dve štetočine se ubušuju u plod
pored drške. Hrane se semenom. Kroz taj
otvor ulazi voda i ceo plod trune i propada.
Zbog toga je dobro oko njive sa paprikom
posejati kukuruz šećerac, da privuče pažnju
plamenca na sebe.
Začinska paprika i direktna setva
Postoje dva osnovna načina proizvodnje začinske paprike, koja se naziva i industrijska; iz rasada i direktnom
setvom. Direktna setva se koristi po Vojvodini, gde postoje tri fabrike za mlevenje začinske paprike,
Vitaminka u Horgošu, Aleva Novi Kneževac i Aroma Futog. Koriste se sorte selekcionsane za tu namenu.
Plodovi su im sitni, sa tankim mesom i visokim sadržajem suvih materija. Kao mladi imaju zelenu, a kao zreli
tamno crvenu boju. Osnovno svojstvo ovih sorti je bogatstvo crvenom bojenom materijom koja se naziva
kapsantin.
Što je boja mladih plodova paprike tamnije zelena, to je sadržaj kapsantina u botanički zrelim veći. Takva je
npr. sorta Horgoška slatka, koja ima nekoliko varijacija označenih kao HS-1, HS-2… Za setvu jednog
hektara troši se oko 3 kg semena. Setva se obavlja u aprilu, u isto vreme kada se seje i kukuruz. Koriste se
herbicidi za suzbijanje korova, posle setve a pre nicanja, kao što su glifosati ili devrinol, sa inkorporacijom pre
setve. Prinos, a samim tim i uspeh u proizvodnji, najviše zavisi od efikasne borbe protiv korova i suše, tj.
navodnjavanja. Paprika iz direktne setve je otpornija na sušu i bolesti od one iz rasada. Da bi se obezbedilo
ravnomerno i dobro nicanje, priprema zemljišta mora da bude idealna, kao i za setvu u leji. Sada je cela njiva
leja i treba da bude idealno ravna sa idealno usitnjenim površinskim slojem. Da bi se to postiglo, mašine za
predsetvenu pripremu treba da se kreću dijagonalno na pravac osnovne obrade. Prohodi traktora po parceli
treba da se svedu na što manju meru, kako bi se sačuvala rastresitost i struktura orničnog sloja. Proizvodnja
paprike daće dobre rezultate samo ako se sadi na strukturnim zemljištima koja imaju dobar vazdušni,
toplotni i vodni režim. Najbolje raste kada se obezbedi optimalna vlažnost od 75% poljskog vodnog
kapaciteta, tj kada je 25% pora u zemljištu ispunjeno vazduhom, a ostatak vodom. Paprika se seje na dubinu
od 1,5 do 2cm, sa oko 20-25 semenki po dužnom metru i međurednim rastojanjem od 50 cm. U slučaju da
proleće postane hladno, seme, koje je bogato uljem, ne trune već čeka povoljne uslove za nicanje. Tako je
jedne godine Šorokšari nicao 45 dana, ali je uspeh ostvaren. Na parceli sa direktnom setvom treba da stoji
kišno krilo koje se uključuje u slučaju prolećne suše. Kao i u leji, prvo navodnjavanje treba da se obavi odmah
posle setve, a kasnije prema potrebi, kako bi se površinski sloj stalno držao u vlažnom stanju i sprečilo
formiranje pokorice. Ako se formira pokorica, nicanje će biti gotovo nemoguće. Sve sorte paprike mogu da se
gaje direktnom setvom, pa čak i Slonovo uvo. Nju je sejao direktno Slavko Milutinović iz Srbobrana 2003. On
ima idealne uslove zemljišta, bački černozem, i to pored reke Krivaje odakle navodnjava toplom vodom.
Svaka pojava ima svoje dobre i loše strane. Dobre strane direktne setve su izbegavanje troškova oko
proizvodnje rasada i povećana otpornost prema suši i bolestima, a loše su kasnije zrenje i opasnost od ranih
jesenjih mrazeva koji mogu da nastupe i krajem septembra. Ukoliko zapreti opasnost od ranog jesenjeg
mraza, jedini spas je uključivanje sistema za navodnjavanje u kritičnom periodu preko noći. U takvim
slučajevima nema spavanja. Isto se odnosi i na kasne prolećne mrazeve, kada treba spasiti tek rasađen usev.
Začinska paprika se bere kombajnima za boraniju, dakle jednokratno, tako da je čitav proces proizvodnje
mehanizovan. Ukoliko ima mnogo zelenih plodova, može se usev isprskati etrelom, da bi svi plodovi na brzinu
sazreli. Tom prilikom se osuši i otpadne lišće. Posle berbe plodovi se veštački suše a potom melju. Suši se
ceo plod, sa semenom i drškom, i kao takav se i melje. Zbog toga se umanjuje sadržaj crvene boje, ali se
dobija malo ulja iz semena koje se nalazi u prahu aleve paprike.
Postoji i aleva paprika iz domaće radinosti dobijena mlevenjem ili „tucanjem“ u stupi. Sve bi bilo u redu sa
njom da se venci ne suše okačeni po zidovima šupa i štala, pa rojevi muva iz đubrišta uprljaju venčaru tokom
dugog perioda sušenja na suncu. Najpoznatija sorta ovog tipa je Leskovačka venčara. Jednom prilikom sušili
smo i meso Slonovog uva u odškrinutoj rerni električnog šporeta, na 75 stepeni tokom 12 sati, i potom suve
plodove samleli mikserom. Dobili smo alevu najboljeg kvaliteta, bolju od bilo koje iz fabrike. Evo ideje za
industriju, da ispita mogućnosti sušenja ove sorte sa debelim mesom, ali i visokim sadržajem kapsantina.
Paprika iz rasada
Нађи нас на Фејсбуку
AgroPlod.rs
295
Фејсбу ков дру штвени додатак
Свиђа ми се
15.12.13. Proizvodnja paprike - kako, kada i gde - Povrtarstvo - AgroPlod.rs | AgroPlod.rs
www.agroplod.rs/zemljoradnja/povrtarstvo/proizvodnja-paprike-kako-kada-i-gde/ 4/5
Postoji više načina gajenja rasada, gustom
setvom u sandučiće i pikiranjem u toploj leji,
setvom u toploj leji bez pikiranja, setvom u
hladnoj leji u tunelima odakle se rasad čupa i
rasađuje u drugoj polovini maja i setvom u
kontejnere za dobijanje rasada sa busenom
koji se lako prima i daje najbolje rezultate.
Kontejneri su neophodni u ranoj proizvodnji za
gajenje paprike u zaštićenom prostoru. Ovo je
naročito važno kada se paprika gaji na foliji,
jer, ukoliko je rasad tanak i čupan, polegne po
foliji na zemlji i prži se na suncu kao jaje na
tiganju. U tom slučaju treba da se oko rasada
naspe šaka sitne zemlje, da biljka legne na
nju, a ona je mnogo hladnija od folije na suncu.
Za hektar paprike iz rasada potrebno je oko 1 kg semena i minimum 100 m2 leja u kojima će biti oko 900
dobrih biljaka po m2. U gramu semena ima od 100-140 semenki. Seje se na dubinu od 1- 1,5 cm i zaliva
vodom sa rastvorom fungicida kao što su cineb ili previkur. Bolesti poleganja rasada se sprečavaju
preventivnom zaštitom, jer sve može da bude kasno ukoliko se pojavi masovno propadanje usled gljivičnih
infekcija najčešće izazvanih s Rhizochtonia solani, Fusarium sp, Sclerotinia sp, Pythium debaryanum i
drugim. Osnovno pravilo u zaštiti bilja glasi: bolesti se sprečavaju, a ne leče. Sve agrotehničke mere moraju
da se sprovedu na vreme, kako bi se postigao uspeh u proizvodnji. Obolela sadnica se odbacuje pre sadnje,
jer će takva biljka biti cele godine kržljava i daće nizak prinos i slab kvalitet.
Kaljenje rasada
Pre iznošenja na polje rasad paprike treba da se „kali“, tj. otkrije i bar nedelju dana izloži prirodnim uslovima
kao što su direktna sunčeva svetlost, hladne noći, kiša, vetar i sve ono što biljke očekuje tokom života na
stalnom mestu, na otvorenom polju. U protivnom, stablo mladih biljaka može da „izgori“ na suncu, obično sa
južne strane, mrtvo tkivo odrveni i ne raste, usled čega se stablo krivi a često i trune na oštećenom delu koji
je napadnut od saprofita. Takve biljke ne mogu da daju visok prinos.
Najbolje je obavljati rasađivanje po oblačnom vremenu, posle kiše. Ako je rasad odnegovan u kontejnerima,
dakle ima busen, može se bez bojazni saditi i po toplom i sunčanom vremenu. U svakom slučaju biljke treba
još u leji isprskati bakarnim sredstvom i sistemičnim insekticidom, preventivno. Lakše je zaštititi jedan ar
rasada nego hektar rasađenih biljaka. Dan pre čupanja treba da se izvede obilno zalivanje, kako bi se biljke
čupale sa što većim busenom.
U slučaju sadnje u zaštićenom prostoru, kaljenje nije potrebno.
Ako se sadnja obavlja ručno, bolje je iskopati jamiće, zaliti ih i onda saditi, u blato, nego sadiljkom, kada žile
dobijaju neprirodan položaj. Posle sadnje obavezno je zalivanje, kako bi se uspostavio bolji kontakt korena sa
zemljištem. Sa mladim biljkama treba da se postupa nežno, kako bi se izbegla oštećenja na stablu, lišću i
korenu. Klasična sadnja se obavlja na 50 x 25 cm, po jedna biljka. Dubina sadnje-do kotiledona (onih prvih
listića na stablu).
Sorte
Postoje mnogobrojne sorte paprike razvrstane prema tipu ploda na feferone, šipke, trešnjolike, turšijare,
kapije, babure i polubababure, rotunde ili paradajz paprike, te njihove hibride koji su nalik na oba roditelja, na
jednog više na drugog manje.
Najviše se gaje ajvaruše, nekada Kurtovska kapija, a u poslednjoj deceniji Slonovo uvo i druge u tom tipu (Pal.
čudo i Amfora). Mogu da daju prinose oko 60 t/ha. Pravilo u dobijanju visokih prinosa glasi: što više berbi, to
veći ukupni prinos.
U plastenicima se najviše gaje šipke. Sa oko 20 berbi može da se ubere i po 100 plodova po biljci. Najbolji
proizvođač ranog povrća u tunelima kod nas je inž. Vlada Pinčir iz Apatina. Kod njega bi mogla da se osnuje
škola modernog povrtarstva. Holanđani su ime jedne sorte ljute paprike dali po njemu. Sličan je i Lazar Đukić
iz Gospođinaca.
Na slikama možete videti dve nove sorte za
plastenike – Delfinu i Ekstazu, i već proširenu
Romansu. U tunelu treba gajiti papriku uz
kanap, na jedno ili dva stabla, sa orezivanjem
bočnih grana u samom začetku. Na ovakav
način na svakom kolencu rastu jednako krupni
plodovi, od osnove do vrha. Naročito se dobro
pokazala Delfina, koja i u novemmbru daje
plodove slične krupnoće kao i u junu. Ovo je
razumljivo kad se zna da sa starenjem i
porastom biljka ima sve veći broj listova a
približno isti broj plodova. Da bi se obezbedio
ovako dug period berbe krupnih plodova, mora
se obavljati prihranjivanje vodotopivim đubrivima
kroz sistem za navodnjavanje na svakih 10-15 dana, pa i češće, ako je zemljište peskovito i ispiranje hraniva
u dubinu veće. Ukoliko se biljka ne orezuje, u početku daje krupne, a kasnije sve sitnije i sitnije plodove, jer ih
ima mnogo na periferiji krune.
15.12.13. Proizvodnja paprike - kako, kada i gde - Povrtarstvo - AgroPlod.rs | AgroPlod.rs
www.agroplod.rs/zemljoradnja/povrtarstvo/proizvodnja-paprike-kako-kada-i-gde/ 5/5
AKTUELNOSTI
Vesti
Sajmovi i manifestacije
Kalendar manifestacija
Reportaže
Foto prilozi
Video prilozi
MEHANIZACIJA
Biljna proizvodnja
Stočarska proizvodnja
Objekti i oprema
Transportna sredstva
FIRME U POLJOPRIVREDIZEMLJORADNJA
Ratarstvo
Povrtarstvo
Voćarstvo
Vinogradarstvo
Hortikultura
Livadarstvo
Zaštita bilja
Začinsko i lekovito bilje
STOČARSTVO
Govedarstvo
Ovčarstvo i kozarstvo
Svinjarstvo
Konjarstvo
Živinarstvo
Pčelarstvo
Ribarstvo
Male životinje
PREHRAMBENA INDUSTRIJA
Mesna industrija
Mlekarska industrija
Pekarska industrija
Konditorka industrija
Prerada voća i povrća
Industrija pića
RECEPTI
POLJOPRIVREDNI REČNIK
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE SEOSKI TURIZAM LOV I RIBOLOV ZANIMLJIVOSTI POLJOPRIVREDA U SVETU
ViaBalkans.com Navidiku.rs
Oglašavanje | O nama | Drugi o nama | Linkovi | Mapa sajta | Kontakt Copyright © Agroplod.rs 2011. Sva prava zadržana.
0 Tweet 0 Ocena: 5,00 od 1 glasova
Pregled komentara (0) Pošaljite komentar Oštampaj tekst Pošalji prijatelju
Tags: gajenje paprike, ljuta paprika, Proizvodnja paprike, uzgoj paprike, začinska paprika
Slični tekstovi:
Sorte krompira kompanije EuroplantUzgoj dinje I deoMarela – voćka budućnostiPojilice za svinjeKonjička industrija – napredak na pomoluArgentina voli svinjetinu i dobro vinoTorta od šljivaSladoled od bananaKozje mleko – zdravlje u čašiBotulizam opasniji od zmije otrovnice
Pošaljite komentar
Ime (obavezno)
E-mail (ne prikazuje se javno) (obavezno)
Web sajt
Pošalji komentar
Dr Ivo Đinović, prof. povrtarstva
Огласи Google-а ► Paprika