rapko orman

7/23/2019 Rapko Orman

1/334

rapko orman

PREKO

DESETGORA


2/334


3/334

JADI NE VUJADINE(1982)


4/334


5/334

5

DJEVOJKA JE SVOJE OI KLELA

ovo bih okoi ovooko

u trnje crnoda uvijek imajutrnja u oku

ovo bih okoi ovookou vir dubokou nebo visoko

da im se od vitlai nebesa

oko zanebesa

ovo bih okoi ovookou eljust vujuvukoloko

kada nisuto sam htjela

ne vidjelane vidjela


6/334

6

BUSIJA

u meni nebiljei otrovnetrave

iz mene glasza ljuterane

gluha je moja noza vuji zub*i lisijirep

u mojoj gori

zelengorane raste

sve pasje jezikei gorovezezmije su grizle

(a)ljut ijed ti jeosladi zimoradi sve bilje

(pa)mlai


7/334

7

zalizi mauranuza ljutu ranu

eto ti i vile

---------------------*vuji zub, lisiji rep, pasji jezik, zelengora, gorovez, oslad,zimorad,zaliz i maurana - narodni nazivi ljekovitog bilja


8/334

8

BIJELI DVORI

u gori zelenojdan bijelina grani

pod granom granodragikamen


9/334

9

UVIJEK NEKO VIJEE ?

juerdanas

i sutra

i danei noii jutra

bdjelo jemrklo je

zorno jevijealo vijeea da je oka sklopilodok ti je

za poetaki ruke

i nogei oko

popiloa za kraj

izvijealo je vijeejal e pognut glavujal umrijee


10/334

10

POELI

poeli da priamu rog e ti kamen

poeli da molim

neuniti znampoeli da kunem

ojadiu gradpoeli da odajem

odae se sampoeli da jauem

utnja je moj glaspoeli da nestanem

sree te moje oipoeli me u pepeo

grob ti je u meni

poeli


11/334

11

GLAS ISPOD UTNJE

sveto je bilo

bio je nemir

i neu dopustitida se sruiu meni

sveto u reizadaviuu sebisveto bi iz meneizdajom bi glasalo

o glasu ispod utnjekamenu duguje

na kraju jeostalosamo da

pljunem


12/334

12

KULA

nebo visokoa kamen mrtavza sve kletve

ljudi neljudivrijeme nevrijemeuzaludna uzdanjau svemolitvekolo kamenou mom strukuza svelobanjei pirove

od kletveod molitveod kamenatee jemoje

pamenje


13/334

OD VIDIKA DO POVIKA(1985)


14/334


15/334

15

SVEM MIRU SVIJETA

treba smrtno vrijemeod smrtioteti

u grlu bezglasaglaszagrliti

laserom suncasjeneotapati

svem miru svijeta

rijeipomiriti

(pa)neka danneka rad

neka ivot

neka vodekolo vode

ja

znam da jesuznam da sad


16/334

16

i znamdae

sigurnokazaljke ovesvakome mjeriti


17/334

17

KARIJATIDE KLESARI

uvukli ste svoje prsteu na korijenunijeli ste svoju matu

u na izgleduklesali svoj umu na neum

ponirete u sekroz nau genezudivite se sebikroz nasutite o naemteretu

izmeu zemlje i svodagledate mirnonae glave

protiv tee

vivi


18/334

18

PJESNIK KUA

kad pjesnik kuu gradini jedna rijenije kamen

ni zemlja nijejedan kroz jedan(djedovi grobane dajuod sebe)

ni jedna bankane dajekredite

a pjesnik kuu gradiiu kuu ugrauje

sto pragovasto prozorasto balkona

isvena sto strana svijeta

pamu kua sva od sunca

sva bez dobai ovjeku okrenuta


19/334

19

kolo neko usred kueelja neka usred srca

pjesma glasnapado neba


20/334

20

TRAIM

traim jedan oblakvranci vjetra najezde

traim jedno nebo

oko se zanebesatraim jednu zoruo danu mi govore

traim jednu vatrugrijala je druge

traim jednu rijejezik mi se pokae

traim jednu utnjupovici u mene

ljudi


21/334

21

KAD STARA PRIA

mir ljudikad stara priasjeanja tamu

na vidik izvukuvatra od prsta i prua planeglad se sakrijeda je komije ne vide

jedna glava a sto mukapreko glavejedna dua a u duisve je duisve iz srcai sve oko

pa u oko

pa dubokostara priaa kosa i ita rastu

kad proe ratdoe mirmir ljudikad stara priaopet zime zebu u nogamaotac izae

pa stara ueu muku glavu kuelahko tekoruke i hljeb razlamai eka da se janje ojanji


22/334

22

kukuruz ozrnii djeca stanuna noge

kad stara priapukne san

i svijet zabijelidjeca odrastui odurijei se u osamu povukui nodugo svanjiva

a stara ekada se vrata otvorei suze poteku


23/334

23

SA MOJE RIJEKE

sa moje rijekeotekle rukeu bijele daleke vode

uz moju rijekuna mom kamenom poljuvjetar se talasa njiva

poelio

na mojoj rijecietiri mlinasa etiri kolaito preivaju

vrtilo semlinsko kolovrtoglavotvrdoglavovrtilo sei stalomoda malo

posustalomoda maloali stalo

sa moje rijekesan moje rijekerazli se na sve strane


24/334

24

i osta rijekabez snabez vatrebez sebe

a voda jo tee


25/334

25

OZBILJNA PJESMA

naui bebu da ne bude bebakad plae da zna kad plaenije ova noza pla

i nije plaza san

naui bebu kad gueda zna kako gue

podstanari morajutiho tiho

naui bebu da ne bude bebakad je sama da znada je sama

nije ovo mjesto za dvojeza troje

naui bebu kad raste da tiho rastei kad die da die tie


naui bebu na mrak i na memlunek u snu grlitoplinu rodne kuei nek zna



26/334

26

DJED

pomrijee moji vrnjacimeni je ostalo

da senadam

VILIN KONJIC

da mi je smrt dala

jo pola danane znam taj vijeku to bihstratio

SMRT PIJETLA

strano me ukokane nije kokanije koka


27/334

IG IVE RANE(1996)


28/334


29/334

29

PROPLAMSAJ

u ijednom kad

trenutku rat svribljeska svoga uma ja u biti isti

luak vano ree ostali nee


30/334

30

KALEM HADI JUSUFA LIVNJAKA

pod prste ruke drvca stoljetna stavljamsavijam i brojim ruka se u aku stisnedavno li bjee jusufe puno li bajrama proetrag kalema nadivi pisca poruke donese do nas

pa jamano znamo dua je nala spasakalem i molitva smirie pet puta ezan na dan

pourite na namaz pourite na spas

davno li bjee jusufe plod elje u srcu zarudihurma nauma u dui dozri odlika lika preli u odlukudodirnut kamen svetita udahnut miris zemzema

toj elji ivot podesi grijeni siromah jusufsin muhamedov roen u kasabi livnumujezin zaviajne lala-paine damije

pa duda-daferove u upanj potokutoj elji napor namijeni

pet puta ezan na dan za plau od dvanaest akitom doda dobit od sitne slobodne trgovinetako dok ne sabra osamnaest hiljada aki

pa na put krenu skromno iz kasabe ispraen

oko se svijeta nagleda uho se besjeda nasluakud proo to dojmio i pojmio zapisa

godinu dana nakon umoran al miran s puta se vratikad s minareta zaui ezan pourite na namazpourite na spas kasaba zakljuijusufov glas


31/334

31

davno li bjee jusufe trag kalema pisca nadividanas se s minareta prodorno steru stereo ezani

pet puta na dan vrte se vrpce ejtanski izumitobe ja rabbi ni ake ne bi

(1989)


32/334

32

MOLITVA DO NEBA NIJE DOPRLA

pred sruenom damijom (urinicom)

dua dobrotvora rajske je bae davno nastanilauitak bi joj se pomutio kad bi uzviena saznala

ta je zora jakim raspuknuem otkrilas visine se prosuo stas i ljepota minareta

puko erdan bisera sasula ogrlicaplam kandilja s glasom mujezina utrnopraina prekrila stoljea pala zadubina

od lijepog bruenog kamena nasta lomna gomilairoka zjapa u oku duboka u dui ranagavran je u preletu graknuo stresle se grane topole

barbari i ejtani pijani pod ruku kolo vode

sad je posve jasno molitva do neba nije doprlada je usliana jamano ova nose ne bi dogodila

(1994)


33/334

33

KUA U PLAMENU

noplamsajutro patrljkom dimnjakabode nebo


34/334

34

ZANOS PALIKUA

nourami plamento je ta igra svjetla i mrakadruica slikara zanos palikua

kugla plamena prsne ko razbijen valpokulja hulja zublja zalie obale noizapljusne nebo ugasi zvijezde

pa se s visine srui na kuni pragtu zduno gori glavinja gasne

na kraju ostane garav zidi nebo


35/334

35

HEMINGVEJ VARIJACIJE (?)

poslije svake sruene zgrade grad je manjiiza svake spaljene kue mrak je veizemlja se ljudskim tijelom hrani

i ta rei kome reiapnem panija zmije faizma oko mene gmiupisnem bosna a veme kao laokonta udavi steuevrope (ni)je manje ernestehoe da me u nju vodea evropa mi je dolaevo dovde


36/334

36

MIR PTICAMA

ponekad nou u mene ulete sirote pticeprekriju grane srca okite kronje dueprostrem im dragu volju podesim itava sebe

slugu pokorna na usluzi slasnu hranu i piehou da se zbliim sprijateljim upitomimtraim lijepu rijetetoim ih pjevamosmijehom mazim okom milujem gladimugaam koliko mogu ako (jo) ta treba

bit e mi drago izvolite molim

dakako ako elite to prenijeti ili reiuz va glas sterem panju i tiinu

iz perja ptice istegnu vrat i uglas sloe

smrt ratu mir pticama

(slian slogan kao da sam negdje uo)

kada su patnice odletjele iz menedugo sam kao molitvu ponavljao zanesenmir pticama mir pticama


37/334

37

JAVU SNOM BUDIM

ponekad nou u mene uvuku se kradom djecamjesto radosti graje unesu utnju i sjetu

pa se i ja rastuim rijeskinem sa jezika

i sluam svu notue hladna jesenja kia

djeca su vidim pokisla promrzla uurenausnom im suim kosu u prste huem ljubimdajem tople napitke suho rublje vatru

postavljam vruu veeru raspremam postelje isteoima pipam lica odgonetam donesenu tajnu

djeca se polahko otkravljuju udno me gledajuute

i ba kad mi je rijeu propnju htjela da iskoistraan prasak propara otvore mojih ula

prenem se i oslunem je li san ili javagranate su ludo padale cijela se bosna tresla

a djeca a djeca vrisnem


38/334

38

RIJEKOJU ZABRANJUJEM

ponekad nou u mene ue lik eneneujno na prstima pipa ice da potegnekrik potom u meni duboko odjekuje

mene su silovali mene su silovalidotakni mi obraz kae ena i reci je li crntjeim je da nije da crn obraz imajuoni koje je odbijala a nije mogla ni molbomni molitvom ni suzom ni prezirom(ne znam ta eni jo preostaje)iz noi prijete neki strani glasovi kazaljkesahata pokreu vrijeme puke pucajurat jo nisu ubili kaem a tako dugo bijurat stvarno treba ubiti u elo mu pucati u eloena u meni plae i ja joj dlanom s lica

skidam zrnca suza i kunem se da rijekoju ne moei koju nee neu nikad izgovoriti(znam da ona razara treba je iz jezika izbacitiglavu joj zmijsku stui da ne ujedada ne sike da se u duu ne uvlai)okupiu oko sebe djeake neka zapamte mladieljude svih dobi pakosne (enske) jezikei narediti strogo da joj vrata ne otvoreda je preko jezika vie nikad ne prevaledaleko joj konak sikterkunem se eni da u to uinitii da e me svi posluati(izgovaram ove rijei samouvjereno sigurno kaoda je naredba veizvrena uinak vidljiv uveliko)

pucanj koji ujem tie me se naravno


39/334

39

ali se ne bojim navika je iz mene strahistjerala ravnoduje uselila(ono se lake nosi ali uspavljuje strae opreza

pa manje titi)ovo je nokaem eni a ti gledaj u svitanjeiz noi se ono bolje vidi iza noi i doe

gledaj u svitanje to i noak ini


40/334

40

SVOJE UDO SVIJETA

proizvoai konzerva rekordno prebacujuproizvodni plan

viak ko prerod ita humanitarci u bosnu aljukao i riu i grah ulje i mlijeko u prahu

(bosna je i tako neto to svijet nee a ima)gladna se usta upinju da ne lipsaju pred klanjegrobari se ljute kasapi frku

bijes granatirano bljujuko im to kvari posao ko mrsi raunea konzerve pristiu morem zrakom drumomsa svih strana svijeta mnoe se limene kutijena raznim jezicima piu ribe u uljusadrajno keze preklane ivotinje

planina limenih konzerva udesna narastanasuprot trenutku pamenja carstvu zaborava

nalae bosni kad se vihor stiada joj kostur razuen sklopi konzervirasmjesti u reljef i u karte svijetakao svoje udoedo podlaca hulja licemjera(bosna je i tako neto to svijet hoe i ima)

poslije jasno slijede turistiki prospektikolor fotosi i spotovi video i tv kanalii sve to taban planete kaklji i golica

jamano e potom svijet na ibret pokuljatiu zemlju bosnu na visove lima(s njih vevidik puca do narednog rata)tu moe zblanut zjene kljukati i mozakda pukne il ene(bosna i tako svoje udo svijeta ima)


41/334

41

MOLITVA

boe svemogui gospodaru svjetovau oblake suze iznad bosne podignikii se ozebli veselimo kao cigani

kad ona pada ne padaju granate

a sunce nam boe milostiviza neka bolja sauvaj vremenadaleko ga odavde odmakni i skloni

jer bi demoni i na njeg pucali

amin gospodaru amen gospodine


42/334

42

KOLAskica za portret o.p.

tvoj cijeli ivot oko kole se vrtiizvan kole ne zna kako bi bez kole(kola ti je sudbina ivotna orbita)

u koli si koli bio puno odanpo svrenoj koli radio u koli(zajam bespovratan za nove kole dao)

u koli i izvan kole ivot te je kolaonakolan i prekolan bio puno puta(sve to pripisuje dobrom kunom odgoju)

kola ti je drvo ivota fundament a ti njegov listkad ti stablo (s)lome jasno i list klone

(misli ti nastanjuju samo neduni ljudi)

kola ti je sudbina ivotna orbitau kolu su te priveli goloruka bez tita(taj dan u tvom mjestu nazvae danom pobune)

u koli si dozivao bune i bundijeu oko se slili krivci bez krivice(na usporedbu povijest nije bila spremna)

kad si iziao iz kole udaljili su te od kole

tvoj rad u koli tetio bi koli

sad si izvan kole no i to je kola


43/334

43

DRUGI IN

salihu crnom mriglumcu amateru

ostali su u prvominu carevi kraljevi kapetaniostali kao i ostali u igri u glasu pamenja u pljesku

priznajmo znali su vjeto svoju kou na te obuiiznova pod njom odivjeti ivot

potom tiho otii

ostali su kaem oni i ostali u prvom inuti si s hrabrou pustolova odluno krenuo u drugimjesto radnje je novo vrijeme dogaanja ovosadraj se ivi i igra bez teksta

za tobom su iz prvog ina ostale ae otrova i bolatihu jeku u nesnu rane due diukocka je baena ti si s nadom preao pragnebom zaplovio u svijet jednog kinog jutrazastor je dignut in drugi poeomizanscen se tka od tkiva ivota

winnipeg ah winnipeg

livno, 12.12.1995.


44/334

44

SJAJ I SJENA

kroz oko duga s repom pijetla proe(ko to kalja boje u zrcalu muti)

u ljepoti cvijeta procvjetaju zjene(ko to jesen doziva dan u oblak oblai)

plavetnilu neba bigliu bulbuli(kom to gavran grake u stranoj oluji)

sjaj svjetluca bljeti u svome obilju(kog to sjena liska oma tmine stee)

voe svijeta svijetu slatke rijei zbore(koga to prodiru ponori i pomori)

igra od iskona plete se i titra


45/334

SVLAK GOLE KOE

(1999)


46/334


47/334

47

KORIJEN

teka vremena kauidi idi

kamokako

duboko me ileu tlo uililenit mogu da se otrgnemnit da krenem


48/334

48

HISTORIJA

traara i vraaravukodlak i mag

zajae za vrat pijemodinu grize mozakgolu kou svlai

prznicasvaa se sama sa sobomu ovaj dan unosi prstevue u proloststoljea mranih prnje bucakao da se u njima krijukljui budunosti

amonijakalnabazdi na izburat i krv

eh da mogu ravnoduanrei fujta me se tie

demoni omamljenioko menezuje


49/334

49

RAZGLEDNICE

na mom stolustaklom pritisnuteute razglednice

ute i bljetebeoslo roterdamhag vinipeg londonistambul tokholm

svaki dan gledamte razglednicei kao da vidim za stolomokupljenu porodicu

svi sjede na svom mjestusamo ja stojimi gledam

ne mogu se nagledati


50/334

50

NJENO DIRAJ DIRKE

merimi kljuo

znam za plam julatulipane i suncokrete

za van goghova platnazlatna polja itaznam za razinu prostrtuispod moraznam za roterdam boorn 172

ne znam kako umiapat i drhatna vjetru vjetrenjaa

bilo kako bijekad ga zapljusne sliv

to budi zaspala ulamjesec uti li il utilije li u pjesmu opojneki drukiji sevdah

dodirni dirke njenimprstima merimauglas sloi glas harmonikei srcadah bosne nek talasai na talasima hladnih moranjeno diraj dirkeod apata do bola

(5. 8. 1997)


51/334

51

ZLATNO DOBA LAI

rat je kraljevstvo laizlatno doba u cvatu

lana zlatna italano drago kamenjelani sjaj krune

la ima ralo i raljebrlog i okot za pohodto joj na put stane oblaeobloge lai stisnu istinuupnu iz sve snageda joj istisnu duu

kad istina ustukne sukne larazapne mree isplete spletkemase ponese zaludi svijet

rat je carstvo laizlatno doba u zrenju

kad se la obrne (p)ostane alto je taj prelomni momenatsvod je dotaknutletvica preskoenai la pada pada

zlatno doba laiulazi u mir i umire


52/334

52

PRESVLAK RIJEI BUMERANG

rijei svlae ratnu odjeuareno odbacuju perjekosmate iaju se

eljaju i gladesilaze meke s usanaciviliziraju seuljuuju

dobar znak napokon

a sve do juer mahnitopljuvane i ispaljivanegaale u glavu

sad okukom rijeketeku u drugom smjeru

jezik presvuenrane duboke lie


53/334

53

SUMNJA LI OVJEK

leim na poduu dan jutro zalorasteem kimu

bolu glavu otkidam

besparica me kljucaod koga pozajmiti

kuno zvonce zatreseotvaram i pozivam

prijatelja unutraon u urbi s vratamoli pozajmicu

kad je otiaodjetliprokljuca

sumnja li ovjeku moju rije

(26. 11. 1997)


54/334

54

NARANASTA SVJETLOST

prelazim preko pijacekia jesenja lijetandovi pokislo perje

mokre gajbe naranabojom svojom svijetle

svijetli i lampa djetinjstva

odsjaji ko vrijee puuuz naranu i majinu ruku

kia uporno lijemunja oblak sjecka

zatvaram latice sjeanjatiho da odsjaji ostanu njeni

mokre gajbe naranai dalje svijetle


55/334

55

NA TRONU TRAVA

prui pipke mrakazgrua zatrpa

uvijek iznadispod sklopljene oidrevne razvaline troje

trava zna ta radiu dosluhu je s vremenom

iz dubine jede zemljugloe kostinaputenu kuuzaboravom posipa

pusta mezarja ravna

ljuta na ljutoj rani

kad potare putu propanj se propnekooperi

pobjedniki likujecvjetovima mae

vjetar u valovimazanosno ziba

jesen usisa u sepijana oboli od utice


56/334

56

od dodira zimske studisvehne

u travnju na tron krenemlada i zelena


57/334

57

SVLAK GOLE KOE

arulje oiju arevidim sa arom ti svlaeod glave do pete kou

svjetlosti svici trnumalo kozmiko sazvijeeila kucavica

zanos dozvan iz snovapotraja znatno

kasnije kad minu plimajutro puhnu u jedraopojne sumaglice

zjena irom otvori dveriumjesto suze kanu udessa kraja prie

u svlakuispod zguljene koelika svoga otkriegolu nutrinu


58/334

58


59/334

GLAS OBOJEN SLIKOM(2000)


60/334


61/334

61

APELES IZA SLIKE

na tvoju sliku sa groemptice su slijetale i zobaletrgale zrnje i grozdove

kljucale kljunovimaa onda se vidno zbunjenevraale na okolna stabla

da li su ptiju glad ovomvarkom utaileili je glad eluca raslaodgovori majstoreza odgovor sam spremio pohvalei pokude

no ti uti kao sve si rekaoi nita vie

iza slike si znam ja ispred i ne znamda li nas ona spaja ili razdvaja

ti i dalje uti kua moje strpljenje

uho tvoje budno oekuje moju rijereci mi kako da iz slike izaem

oko nas tiina duge kose raspliekalma poput plamena lie listove loze

ti uti ja utim


62/334

62

kad se sudare rogovi utnjerika jelena umom odjekne


63/334

63

APELES ISPRED SLIKE

slika je izmeu nas samo je uloga novati si ispred i ima rije

ja iza napet ekam da se oglasi

no ti uti kua moje strpljenje

iva nemira naglo mi rastesvodim je na mjeru smiromutnji tvojoj traim uzroke i krivce

naglas ih sebi govorim brojim u sebi dvojbemoda je za to kriva moja eljamoda oi jo sliku pijumoda je rijezaglavilamoda zub jeziku smetamoda se jo nije upalila lampica sjealicamoda i moda moda i moda

uo si glas moj reci odgovor pravi

no ti uti kao sve si rekaoi nita vie

ti si doista udan zagonetan tipne znam ta me s tobom

kroz stoljea poveza

jedino znamkad sklonim sliku izmeu nasostanem sam


64/334

64

PAZARNI DAN

vladi marjanoviu

danas je pazarni dan i zamisli

nijednog konja za prodajunekad u svoje doba ive si na platno izvodiotopot galop propanj uzdah rijei i slikekonjska snaga caruje a konja nigdje

ulicom i sada prolaze ivi modeli svetaca(dokono tromo bez ara pomamnih drijebaca)mogli bi ui u boje u malter pobono urastitako stasiti momci iroka plea i ruke(iz njih bi u tvoje doba varcarke sisale snagu)uz dim i vrisak muzike itav bi ivot proveli

velika volovska kola ekala bi prazna u poljuda sunce za goru zae da nosijeno pokrijenovo jutro kad svane dan u san moe uvesti

evo me ponad grada mir se ko miris iritu treba zastati jutru oi otvoritisunce namamiti na sjene i kue sa tvojih platananad rijeku nadnijeti i traiti biser kapi u slapuno i te nam kapi naiskap oka izmiu

bistrica i kruica nisu bistre i pitke ko nekadada se s rakijom piju da poslije razgale okrijepe

zalud je pregrt sklapati i dlanove u vodu uvlaitini za ribe zamisli za ribe nisu iste ni zranea ti si ribe volio i ribnjak vilenski gradioda se oi odmore na zlatnom peraju i krljutis kojih se boje rasiplju kad se sa suncem poljube


65/334

65

(i te nam kapi kaem naiskap oka izmiu)

danas je pazarni dan otvaram bocu rakijezalivam suho grlo mijeam boje i malterdah mrtve prirode zbori

molim minutu utnje


66/334

66

LETI ANELE

fra anelu kaiu

ruitelji nemaju srca ni milostisva e stara zdanja do temelja sruitizato ispred njih leti anelerazapni tafelaj prenesi na platnau crtee i akvareleduu spasi

leti anelegrad ovaj dugo e te pamtiti


67/334

67

MAG TUMAPTIJEG LETA

hasanu ljubuniu

ima neka nit vezana za krilo pticeptica naravno leti svijetli mata

kad arobnim letom napuni zjeneruka vjeto povue nitdadne joj do znanjada sleti na bijelo poljerazapeta platna

igrom ponesena opijena snenasigurnom rukom (s)voenazanosna upitomljenamaginom sjenom krila

prekrije polje

(moda je to huma pticaiz sufijske poezije)kad se zavjese krila skloneizrone ljudi i prostoriudesne bojei

brian glas zvaa opominjaa

kad poubijate sve moje pticei moje snoveta ete onda


68/334

68

SVJEDOK I SLIKE

u ateljeu age pivia

svjedoiti odgovorno mogu kako su nastale ove slikedolazio sam esto meu razapeta platna

upijao mirise sobe udisao boje

ovdje sve s bjeline poinje isto na istoko bijeli papir preda mnomko platno na erefu sestre vezilje

u bjelini se prostire bojno polje polje za bojeu polje iroko ulazi slikar bjelinu kroz boje provlaikakav li e vez izvesti kako li iz boja izai

bjelina se bojama blago daje nestaje

na njoj se proplanak pali livade mirisom kitevrbe i vidici pucaju nebo zaviajno kapljei sve je mirno sve mirno

kad se grad na platna propne kadrovi djetinjstvaizrone

sokaci avlije penderi doksati minareti tornjevirijeka obale obaljuje litice oblak kaklje

kad se otvore slike jo jedno polje u oko uekonji u propnju u trku lepravi vileni

od zuja motora sklonjeni od ome rauna sauvani

dolazio sam esto meu razapeta platnaotvarale se slike ko listovi romanasrce se punilo i raslo od dodira i mira


69/334

69

ODSJAJI ISPOD MLINA

vatroslavu kuliu

u usta mlinskih kamenova padala su zrna itapod mlinom u sudaru s kaikama pjenuala voda

iz zimskih povoja/jaja (pro)kljuvalo pile proljeau mlinarovom mlinu lila se pjesma i rakijastari mlinar mladina dobio prvog unuka

kroz mlinske glibe voda se bijesno obarala ruilavrtoglavo vrtei etiri mlinska kamenadjetinji plase gubio u omahamarijeka u trku plela crijeva valova

um je punio ui i ae uz tutanj mlinskih kolamale lae misli odnosila voda

(odavde do mora za njih rijeka je uvijek plovna)zrake djedovih zjena padale su na elo unukauperci sunca na valove udan sliv pretakanja

kasnije kada je unuk izrastao u slikaravalovi i sunce bljeskali su na njegovim platnima

grau za ovu pjesmu kazivala mojas ljubavlju pjesnika zapisala ova ruka


70/334

70

MLINAROV SIN

prid skulpturama jakova brdara

sinosu opet mesari u vodu criva bacalii drobove krava a voda ko voda

svata nanese pa nanos blokira mlinsko koloujutro mlinarov sin ulazi u voduvrbovo granje s kaika mlinskih sklanjaklupka criva sue kroz prste

pobono provlai klizavu preua criva dugaka dugakaod starih grka do grkljana

prolaze kroz njegove rukei pazi iz ruku izlaze neki novi likovineki novi oblici iz utrobe ispod mlinamlinarov sin trai konjske gnjate

pa meso obmata pod gnjate kopito stavljai tek kad se konj prid mlinom oglasimlinarov sin iz vode izlazivrie ita sa njega skida

potom ga dugo po sapima tapei rukom pipa

kada u mlin mlade cure navratemlinarov sin na njih oko bacau glinu zavlai ruke i

akt stvara


71/334

71

DJECA ULICE

pred slikom romana petrovia

i tako nekako kao da mi gledaju u lices ulice djeca neka i tako nekako kao

ubogo da mole il potajno prijeteza hudu sudbu i izgon iz svogmalog svijeta

djeca su tu da okom im pipam okonije to varka stvorena

potezom majstorskog kistana njihovom licu kao da seulice svijeta dotiu i kao da sesusreu ova i ona vremena

()

gledam i gledamjedno po jedno to licea usnule lampice sjealice

pale se nad minulim slikamai vrabac djetinjstva prenekrila razvije razmota

ja se prosto djeaki zbunimpa ne znam jesu li ovo moji drugariiz snova ili iz ivota

svejedno je li jedno ili drugo snovi ili javaneto se tako u meni kri i odlama

pa mi pod grlo cvil silni procvili


72/334

72

ne bi li debili debeli dembeliu huci u buci u trcizastali i vidjeliko rida i jecane nije u pitanju pjesniku pitanju su djeca

slikar se davno umorio i legao da mirno poivasvijet bijeli oku otvara lice i iri vidikeulica se u svijet naglo produavana njoj djeca rastu djeca ulicei tako nekako kao da susa ove slike


73/334

73

SVITAK PJESNIKA KRANJEVIA

(dolazak u livno 1886)

saonice u snijeg polau inevranci bosanci nozdrve ire

dah sue brk ledi mrk pogleduprt u svitak bijeli

vlasi misli prebire pjesnikvalovi vjetra ko vali morana dohvat oka puca kasabamjesto prognanika drznika sanjara

pogled zasijee buru zub kamisrce zazebe damar zaljuljanemirnu duu bundije

grlatog nepomirainapokon evo ga

pjesnik se u zgrenu ruku prelipred njim se otvara zemljopis zamak zabaeniza pamtivijek za opameenja

a kad saonice u ariju uoezaas se glas proneseda je doao novi uitelj trgovake kolei pjesnik

potom bura zaurla na vrbe na ljudevaro se uuri isklopi


74/334

74

STOL SLAVKA GOTOVCA

stol je tvoja os sidro u luci more tiho mirnoponekad kad zapue bura i burno i burno naravnostol kae gdje si tajnica i govornica pouzdana

u zenit odvede dan u svako doba godine

stol se nalazi u kutu (i nikom na putu)s velikog stakla esto slete krilca suncana stol ko na pamet padnu zlatni kljui sjeanja

pospu zrnca ivota jednostavna topla

ispred je bata i kad ljeto iznese stolovestol tvoj izie sjenom se kronje zaodjeneza njim ti sjedi i die ist zrak(kad je vetakav die zrak ist)

ljudi dolaze za tvoj stol i on ih prima za seu mir uvodi ako su nemirni glasu otvara slavine

pa curi mlaz svjetla dana pa prosto tee rije

kad ljudi odu od stola stol zauti a potoms njihovim likom u knjige novi listovi uu


75/334

SITNI SATI NESANICE(2001)


76/334


77/334

77

DOZIVANJE PJESME

dugo venisamnapisao pjesmuo konopcu

(zatega izmeu kia)visi sua

pred konicom stiharoje se pele rijeikora ipka pucazrnca jedra na vidikiznose krv zreluvenama pluta splavstrpljiva lovca

vrebamuzalud

mrdnem prstomu neboodlete krila

ne da pticada ruka njeno

pero takne


78/334

78

RAANJE PJESME

sjedim na rubu jutrakroz prozor lahorgura miris ljeta

razbijam glavu kako da osmislim dannit iste misli nit iste rijeinit istog djelaime da napadnem zlodragi Zaratustra

pjevam da ne poludim(ako i taj pjev ludost nije)

preda mnom prostrta PerzijaHafiz Sadi kaligrafijailim iz mate

traim jedno zrnce u poplavi pijeskaboju za boju glasaslovo za tit

pustinja ee edan palme listzuji roj rijei

ptica krilom plete stihove u letudugo dozivam je magijom mamim

pruam rukuda sleti


79/334

79

ZAARANI KRUG

esto me pritisnu nevolje(uostalom kao i mnoge ljude)zaklecaju koljena

jasika ubrza titraje

zaveljaj istresem na papirvaga Arhimedau meni

precizno pokaekoliko stih uroni u duutoliko otjecanjemolaka breme

od pjesama se ne ivi

kae ena barometarvrijeme ne mari za vers

pod tabanom pjesnikaue pehlivananjie

odluim da zavazdaodloim pero

na nie etaena kljune sfere ivotamisao usmjerim

ta se desi


80/334

80

misao se natopi nedaamana goloj nizbrdici snijeganaraste zavaljana grudazuj zebnje nesanicenastani sannemira snajper stjera

uza zid

kuda kamo

isuem pero masvojisturim titvitlam


81/334

81

DEMONSTRIRAM DIOGENA

iak sunca u zenitupalim svijeudemonstriram Diogena

uz svijeu on jekao to je poznatotraio ovjeka

ja se naginjem nad Bosnomu njenim vodamatraim zlatnu ribicutri elje arke da miispuni

prva mrnju u korijenunek munje spredruga neprijateljstva sjemenek se zatretrea ljudi ove zemlje

bogati nek budui sretni

kad je svijeakao zvijezda repatica

put svoj plameni prelasvanulo je u meni

nit ovjekanit zlatne ribice


82/334

82

DEMONSTRIRAM NASRUDINA

velika carevinaamanzajaem magarca i krenem

drumovima bijelimdemonstriram Nasrudina

prouavao sam dugo njegovo djelou svakoj zgodi i u nezgodi svakojznam ta se dogodi

neka mala prevaravjeta podvala eretasitna kraa nestalukiskrice duha

ala i smijeh

jaem od varoi do varoiznam u kojoj jo ivoive njegovi zasadi

razgovaram s ljudimamnogi utljivi zabrinutituni ak

neki se u trku samo obazru na meneki me fotoaparatom pokupeneki tapu i mene i magarcaneki misle da nas snimaskrivena kamera


83/334

83

neki tvrde da sam poblesavioeno

ja se trudim u elji upinjemda bar neto budekao u hodinoj prii

nita ne bi isto

umoran od drumova i gradovagazei rijeke i potoke do grlakui stigoh

edan i bez magarca

duh Nasrudinov seiznad mene smjekao


84/334

84

DEMONSTRIRAM DEMOSTENA

proljee lae zimedaleko odmakle od obalevonj podrumske vlage

podiu kovitlaci vjetrasa spisarijei se osipaju kaozrnca suncokretasa spomenika slijeu golubovii zoblju

na razgovor mora statiu naslov pjesme

piljak pod jezikdan i nogovora vjebe

pljusak vokala zaodjenutumom

prema nepcu i nebuglas hrli i sokokrila me njihova nosena visove retorikehou da te izbliza zaustimDemostene

jezikom liznem umijee

evo me napokon stajemna postolje elaznam da u s ove visinerazvihoriti glasa strune


85/334

85

rijei e jamano prokljuati

i mase i mase

pogled puca niz vispodnoje ee

preda mnom udan neki demosDemostene

odlaziostavlja polja pustasit svake prie


86/334

86

SAN O GANDIJU

ponekad u san doe mi Ganditih i miranuzbudi me njegov dolazak zbuni

jezik mi se zapetljarojevi rijei polegnu u konicuumukne zvuk

kako zapoeti razgovoro emu

moda krenuti od indoevropskihjezikaah to je tako daleko dalekomoda poi od pohoda

Aleksandra Makedonskog na Indijui pohodi su davni dalekitrista i kusur godinaudaljeni od nove eremoda priati o Gandijevoj Indiji

pa se lijepo ispriati ovjekuza sva zla koja su barbariovog kontinenta nanijelinjegovoj siromanoj zemlji

vidi Gandi moju zbunjenostosjea dileme zvrkkoji me u vrtnji driu mjestu


87/334

87

s jezika njegovaoekujem rije

pacifik uti

na kraju kada sam odluioda u muk zvuk ukljuim

istupi Gandina umornu glavu mojuoinski brino poloiruku isposnika

venama vlage u menimlaz sunca poteerui jerihonskoj

poljupci kie

iza sna

krepakjavom hodim


88/334

88

OBRII SUZE PANDORA

emu grinja savjestituna ljepotice Pandora

plaemu

izbaci vlagu iz glavene daj da iznutra

potapa ljepotu

kutija to tvojom je zovuizum je Zeusovi nalogda se snese na zemlju

i bez nje

mnoga legla zlasvijet ima

milijunima sijaaposao cvjeta

kutija tvojau usporedbi s njima

jedva je na repumaijeg kalja

i nije nevano reiposlije pranjenjau njoj je ostala nada


89/334

89

sijai drski danasi nju ubijaju

obrii suze Pandora

ta nije ivot

samo kutija


90/334

90

PRAZNA OBEANJA

svaka rijeimala je svoju bojusve neke divne boje tooi pune i rastu

svaki slog imao je svoj zvuksve neki zanosni tonovisve neki skladni akordikroz otvor njenosttoesvako slovo slovilo je o proljeui cvijeusve neka nova proljeasve neki novi mirisi

sve je treptalo u zraku

u svlakusamo da se uzme

kad se pijesak slovasasuo na drugu stranuklepsidre

balone rijei odnijelevode i vjetriiz ruiaste izmaglicezanosa

po licu pljusnunaslov pjesme


91/334

91

BOSANSKI TORNI PSIPATETINO

ni lave morskih pasavie nije senzacija

unatoja bihstihom da zavijaju autentini

bosanski torni psilave da odjekuje megafonima

planinajazbine da se tresunek uju vucinek znajuda po Bosni ovaca klanjevie nije samo puka

vuija formalnost

odlue li se pak vucida se i dalje vukuoko torovamoraju da raunajui na zube u svojoj koiiza ugriza jasnorane pekui bole

istina u horu tornjakajo ima puno nesuglasjakakofonije kako to kauglazbe znalci


92/334

92

ulau se ogromni naporida nestanulavei da se sjate

dotle vucipamet u glavu

tornjajte se od torovagubite semarnemate anse


93/334

93

FATUM

A.Taliu

ti ima

Sanski MostiSanicu

japoruene mostoveinesanicu


94/334

94

AHOVSKA PARTIJA IVOTA

jutro na Novu 95.

debele bale bijelcazatrpale zemlju

poljem glamokim burazajahala pomamne drijepceiz poreta bukovina bukvalnootvorila baranu vatru

po takvom kijametu ko bioekivao gosta

a on je doaokoat i kosmatza njim jo dvojica

Fehko Lutvica imao je62o marakatraili su jo

psovke su pljutalei prijetnjeake i izme

pod grlo potom no

u jednom trenutkukrvnik na vitriniopazi ahrtvi ponudi igru ivota izgubi li partijugubi i glavu


95/334

95

Fehko je igraonije imao kud

pobijediti ili izgubitibiti ili ne bitiveliko hamletovsko pitanje

pod elom malog ovjeka

u svakom ishoduslutio jesmrt je neizbjena

pakad vemora skonati

bolje kao pobjednik

potezi koji su slijedilivodili su protivnika u mat

da ne bi one dvojiceslutnje bi se ostvarile

Fehko Lutvica jo dieljutog protivnikasad u miru pozivana partiju ahana kahvuna pratanje


96/334

96

SAGA O KEANU IHANSENU

Hansen Ger Kristian nije liceiz Andersenove bajke

doao je stvaran iz Danskeu glamoko selo Dragnjiu ljetoljeta gospodnjeg 2ooo.

njegov domain i prijateljSulejman zvani Keanna zgaritu rodne kue

podie novuHansen je doao da pomogne

i tu pamet stane

kao da je mata Andersenovadrumovima prognanikaodvela Keana do Danskeu dramu njegova ivotakao sunca zrakuuvela novo lice

Hansen perastakala pa farmerima farmu plemenitih zeeva

kada sam na ranu meu zeevimakae Kean

priini mi se da je oko mene


97/334

97

moje nekadanje stadoovce pasu janjci skakuuliu mi dlanove

blejesrce se napuni naraste

Hansen voli bosansku kuhinju(zasluga supruga Enise i Inge)kapljice ljivoviceopijaju ga pejsai i vidicikada se na Cincar popne i pogledanjegove krilate oi letei iznad nizina Danske

Kean i Hansen dva jaranakuu u Dragnjiu grade


98/334

98

BLIC U DEVET

devet je satijutrosmjena godinjih doba

zaposleni su na svomradnom mjestuu ovoj zemljina alosttakvih je tako malo

ispred ambasada redoviguvasrea se trais one strane

planete

uenici su u kolskim klupamadobivaju jutarnje

porcije poukeu njihove male glaveulijevaju se velike rijeke

junake prolosti

vojnici su uvelikou ratuuvjebavaju opsadu gradovaruenje mostovaunitavanje ive sile


99/334

99

komisija za traenje nestalihlicaotkopava masovne grobniceiz jama paklenih nazivaizvlai ostatkesmrskanih tijela

gladni biskaju kontejnerezar nije srea to nekiimaju na pretek

politiari se pripremajuza predizborne nastupe

posebnu panju obraajuna didaskalijeovdje

(o blagostanju je rije)razvedriti licesvaki slog smijekom zasladiti

po dui poeati glasae

radnici u Bihauprekinuli trajk glau

invalidi deblokirali putZenica Sarajevo

devet je satijutrodoba godinjih smjena


100/334

100

vremenska prognoza glasiiza sunca kiaiza kie sunce


101/334

101

SAGA O KAHVI

nikad noga moja nije stalana vrelo tlo Etiopijenit ruka dotakla kahve grm

u prapostojbini njegovojpokrajini Kafio

plod biljke presjeen utapTurci donijee na Balkan

u Bosni dobi tri imenasrodna i bliskakao njezini jezici

Zeus nije znao

za taj napitak

ja znamispijam svako jutrogutam svaki dan

ne mogu se potuiti na uslugukonobari profesionalnidonosei kahvu i kavu i kafu

biljeim to sa zadovoljstvomiznova snujemsan o nadi


102/334

102

ponegdje jo istinaovenotro oine okomzubima krine

ovena kao ejtana

izbacim naglavake iz prie

potomkako i trebau miru meraim

pijem


103/334

103

MAJSTOR I KRUKA

I. Muliu

amfiteatar tla

gledalite kue i baeparterom agori bistra rijeka

na uskoj terasi padineizrasla kruka

proljee pospe beharomplodovima medenim zasladiljeto

pod njom u hladusnovao majstor

gdje da sagradiobuarsku radnju

dua je htjela tupod krukomstablo smetalonaumu graditelja

sjea sauvaj Boekao da bi sjekaograne due

nakon duga snovanjaotpoe gradnjaneobino zdanje ubrzo ugleda


104/334

104

svjetlo dana

i gledaj

stablo ostalo usred radionicekronja iznad krova

suncu mae

uvijek sam volio ovdje doi

svaki put kad svratimvidimmajstor sjedi u (svojoj) radionici

pod krukomkuje ije lijepi

kruka s njim avrlja

jezikom biljke


105/334

105

MAJKA I MOLITVA

umom nekoivahnai tijelomodluna i uporna

majka mojauila me sure i dove

nakon togaduga stanka zavlada

sad je starica uplovilau devedeset i treu

iza njena vodi ispisana

doba ula i uma

mene uveliko zasule sijede

sjedim o utnju naslonjenrazuma znanog blijesakekam

estica pele po elu mile

listam listove sjeanjasure i dove dozivam

Boga molimda me sauva


106/334

106

duga vijeka

godinu dana nakoniznad majina mezaraaptao je zrakumila Szymborska:

ivot, makar i dug,uvijek e biti kratak


107/334

107

RAZGOVOR UGODNI

starac Mustafaprijatelja moga otacpita me iji sam

kako se zovem

odgovor mojzaari njegove oi

znam ja stare Ormaneznam ti dedu Arifakakav ovjekkakva snaga

svake srijede na atu

doi na pazarnaroda vakouz jedan kantarslui dva momkai kolac

Arif zasue rukavisprui desnu i kaemjeri

kantardija o ruku vjeakantar i vreumjeri i prekoezdeset oka


108/334

108

kakva je to snaga bilaponavlja Mustafa

ja se posve uozbiljimnapuem ko pa kaem

dedo je imao trinaest unukasnagu njegovu naslijedio jesamo jedankaiprstom pokaemda sam to ja

starac upire pogledu moju tanku mravu rukui puca od smijeha


109/334

109

PAKOST

kostpa

kost


110/334

110

NITA SVATA

na ulici u etnjiu prolazu na ledinisretnu me znanci

pozdrave zastanu pitajuta ima

nita kaem nitaiz navike nita kaemnita

nita kau i oni

koraknem daljepitanje isto

svata kaem svatatek tako da nije nitasvata kaem

oho ba finosmijee se znancispremni da uju svata

priam svatapriaju nitadokoni kratimo vrijeme

potom poemo mirnosvako na svoju stranu


111/334

111

odnesu svataponesem nita

ne znam je li svata svatanita nije ba nitastvarno nije


112/334

112

AKVAREL

stojim na obali rijekepogled zaroniou jednu misao

u vodi slikaakvareludi sa mnomda se stopi

plavet pluta

ptica na nebukrilca suncamiluje melek

krilate letemoje oi


113/334

113

DAH NA OGLEDALU

itakohodim ivotom

svjedoci dah na ogledaluzapis na vodiu

pjesme oi su mojeiskapaleinoi sipke sonatesitnisatinesanice

okako dugoekamdasvane


114/334

114


115/334

ALBUM VIDNIH POLJA(2oo4)


116/334


117/334

117

BOJNO ILI BOJENO

boj je zavrenraziite se ratniciostavite me na miru

meni su potrebni majstorisliku da mi vrate

umjesto bojnoja hou polje bojenoza duu i zaoi

raziite se ratnicivratite polje polju


118/334

118

NOGE

kuda sve nisu ilegdje sve nisu doleta sve s nogu nisu inile

(kroile na Mjesecuspele na stan snijega/Himalaje

popele na glavustale nogom za vrat)

iza njih ostaju tragoviutisnuto stopalou tlo vremena

bez nogu zamislit se ne moe

toak historijeu ratu nisu samo pjeadijau ljubavi jo niko nijezabiljeio sve pridjevekoji s njima pletu ogrlicu(o kako bi to biokrasan zapisizdaan vrt iz botanike)

a glagola tekkoliko li se oko njihvrzma imota


119/334

119

sa rukama su u kontra ritmulijeva-desna desna-lijevarukama zavidenogoljub nogopis nogovetne poznaju zemaljski jezici

nikad ne zna gdje e teodnijetini kamo stremi njihovkorak

preko praga (i tamo i amo)u stih u tople rukeu polja njenostihajde da ih u tom smjeruvode putokazi

munine i gorinei nogama je

preko glave


120/334

120

U GALERIJI

u galeriji moga prijateljanakit unikatnisuveniri

i slike

mlada njegova kerkas osmijehom Mona Lizearm i drado/daje svemu

ljepotom izloaka opijendohodim do nje

uz smijeak pitamta bi lopov najradijeodnio iz galerije

od slike do slikelete oi djevojakeodgovor utemeljen trae

priskoim u pomo

s izrazom ozbiljna ovjeka(siguran da izlobine oduzimamni gram ljepote)kaem uvjerljivo


121/334

121

tebe djevojkotebetu nema dileme

djevojka se smije


122/334

122

NEKI KOLSKI PRIMJERI

nekada smo gradili kolesa puno stakla

puno sunca

djeci vidici da se ire

potom smou ratu(to nam je u krvi)kole sveli na razvalinei logore

danas smo kolevratili djeci

a djece nema


123/334

123

SLIKA

H. Gradaeviu

kad sklopim oi

vidimkonj se u trku ruiti s mrtvana iva skae

jae ikidie


124/334

124

SAN NA JEZIKU JAVE

iznebuha ko vreaispade preda me biviradni kolega

sanjao sam te kaepruajui mi ruku

osjetih na sebipipke istraivaana licu sondauza oslonce sna

ta nanese sanpitam reda radi

sanjam oprostizna da nisam zlurad da si obolio od neketeke bolestilijeka joj veleima u Americi

kao dobrom ovjekuza skupo lijeenje u snuskupljamo novane priloge

ti se potom pakirai ide


125/334

125

smijeei se kolegin sanprevodim na jezik jave

teka bolest jamimbesparica to jelijeka joj zbilja

ima u Americi

samonit se pakiramniti idem


126/334

126

SAGA IZ BOEMA

u kafiu Boem(nekad su tu bilii posteri Tina)

sjedim s prijateljima

u skladu sa naimzrelim godinamaozbiljno dakle(a kako drukije)

bistrimo vode sportai politike

za na stolsa naunicom na pupku

i krpicama po mjerigodina i trendadolazi djevojkako slika lijepa

meu dugim prstima(sjajem okovanim)dri cigaretu

uz smijeak(zubi su joj dva niza bisera)utivo s isprikommoli da pripali


127/334

127

prekidamo priugledamo se meusobnoispitivakioekujui da bar jedan od nas

brzinom kaubojapotegne iz depa

ali

ao nam je djevojkokaemosvi smo nepuai

da za ovim stolom sjediest djevojaka / enasigurno ne bi ostala

bez vatre

djevojka rastee usnesmijekom nas asti

istoga dana kupio sam - upalja


128/334

128

SUSRET NA MOSTU

tri lijepe ivahne eneprooe mimo menei stadoe

jedna se okrenuizusti glasno moje imeu susret poe

rukujemo se na mostukao generali

(preivjeli smo rativom glavom svjedoimoda smo pobjednici)

dugo se nismo vidjelidugo

sjeam se dobro toglica i likaiz davne nae mladosti

(neu ga sad opisivatiopisi rasteu radnjuusporavaju priu)

fotorobot za njene pedesetetada da sam radio

potpuno sam siguran


129/334

129

da bih postupio ovako

zadrao ljepotuizvjesno zatamnio sjaj u okuucrtao poneku borudodao na teini

sve druge tragove vremenavjeto bih sakrioispod

uinak vjerna slika enekoja sada stoji

preda mnom

poslije susreta na mostupokuavam u svom sjeanju

nai njezino ime

uzalud

stari se stari moj


130/334

130

MAJKA

roena poetkom stoljeakroz ivothodila dugim trnovitim

stazamausput raala djecu

bolesti bolovalatri teka rata preko glave

preturilaa smrti teksmrti najbliih

u godini za koju nismo znalikojem stoljeu pripadatajanstveni znak / glas neki

najavi joj odlazak

naveer u posteljikahvu poeljela

potomtraila naoale(one smee velike)iznemoglo tijelo podiglana lakte

pa nas djecu svojunetremice gledala

neka vas Bog uvarekla je


131/334

131

u zorukad me je iz snazvonce kuno prenuloznao sam ta je

tri ljeta poslije

na mezarurahla se zemlja slegla

podiem niane

ispod imena i prezimenaispisane godine roenjai smrti

izmeu njihumjesto ivota

povuena crta


132/334

132

AMANET

sestra je bila tkalja na glasuilime tkala arene

boju do boje slagala

u ruha djevojakamnoge je kueukrasila zlatnim rukama

u svoje ruhokako i prilii djevojciumijee je utkalai ljubav

od vjenanja zakasnjelogsmrt je bila bra

za uspomene i rahmetmajka je rasporedila

platna vezena sestramameni vunena tkanja

uvao sam amanetuvao uspomenu

za lijepa vremenaprovjetravaona balkonu


133/334

133

za runa sloenemotrio na ormaru

plaio sam se moljacaoni znamneumoljivo melju

krzno i vunu

posluao sam savjetelistove lavande sapunekamfori druga zatitna orujauperio protiv

dobro se straa dralai dugo

jednog proljetnog danakad sam razastro tkanjaostao sam skamenjen


134/334

134

SAGA O NANI KANI

za Lanu

nana Kana zvana Behka

prognanica od Foeu sarajevskoj Ferhadijiprodaje ljekobilje

za svaku bolest ima travuuz travu rijesmirenu blagu

iz zaveljaja preda sekesice razne razastrei oi ivahne

kada je neko upitakako je i kako iviGospodaru svjetovazahvaljujei dobro dobro kae

samo ponekadi ne svakomeispria svoju ivotnu priuoive tada njeni mili i dragi

toplinom posperodna kua


135/334

135

s nanom Kanom ivipreivjeli sinu glavi njegovojumjesto u cijevi zlikovcazaglavio metak

nanuprodavaicu s ulicesklanjaju policajci

kad oni odunana Kana razvee zaveljajza jednu marku

jednu kesicu dajeidvoja usta hrani


136/334

136

TUBALICA (SA TRI LICA)

razumijem te vileni atebrate ree pjesnikna pragu starog mlina

ti po vjetrumlin po vodi

ja na listu

piem slovo/tubalicu

vjetar u grivi ne ivi viekroz badanj voda ne mrmorimori mora versa duu

ti po vjetrumlin po vodi

ja na listu

putam slovo/tubalicu


137/334

137

S KRAJA SVIJETA ?

s kraja svijeta ovjekpoput uitelja zemljopisauze tap

pa namzabrinut al sabrankao na prokletstvo

po/kaza

ovdje je kraj svijetaaovdje ja

moe da me zapljusnei bezazlen val

pada me izgurada me nema


138/334

138

KRAJ ?

u mome krajuuz putove staresteru se groblja

jedno veliko gradskos niana izdano alje

poljupce suncu

u doba davnokad je sve bilo

jednostavno i prostonarod ga nazvaKRAJ

zamislite KRAJ

tu se svaka priazavravai ova strofa na krajuostaje suvina


139/334

DOBRO NEMA VEZE(2009)


140/334


141/334

141

PJESMA MOJA

usud je htio da piem pjesmeotkucaje s njima ravna srceako pouzdano i ne znam ta hou

znam ta neu i tane volim

neu onako kako drugi hoeobrasce ne volimza razlike ne uzimam samo nijansetok moj moj romorkaiprsta moga otisak

natovarene zbiljom ivotas obje noge na zemlji

stoje moje pjesme(koliko ivota u versutoliko misli o ivotu)

proza u njima otvaralirska vrata naracijeiza svakog slova mudrostiglavom i bradom stoje sijedeiz strofa kao iz stripovaiskau slikemjera / uhoda ispotiha baci okoizdaleka mjerka

teke metafore rime zvuk jakigru rijei (i) saltomortaleostavio sam na obalama mladosti


142/334

142

(rojevi varnica gasnu u sjeanju)sa zaviajne rijeke

ponio (sam) kaplje bistre pitkes rijeke potjee i kolopletmate sna i ubora

blaga i susretljivapjesma moja ima lik ovjeka(odraz vidan due otisci isti)trenutke radosti odslikavavalere bolai sve to se stere izmeu

polja i polja polja i polja

ja pjesmu tako osjeam i nosimtakvu je hou

pa eto svilena gajtana

eto satareevo glava na panj


143/334

143

NA PJESME KAMATE

H. Elezoviu

u starom kamenom gradurazorenom hramu kulture

i stihovljapjesnik Hamopodigao kredit da objavinovu zbirku poezije

banka je dakako zaraunalakamate zelenakedrava na ime porezaizvukla svaku petu novanicu(prethodno je usput reenodo gola oiala njegovu mirovinu)

sa sofre njenih fondovasubjektu ove pjesmene pade ni mrva(o sofri i mrvi narod je mudro zborio)ostatak iz kese pjesnik istreseizdavau

tako se rodila zbirkaZmijama sam otrov pozajmljivo

kritiari su zapisali da je njena pojava

veliki doprinos beha knjievnosti

eh sad zamislite pjesnikakoji za bagatelu


144/334

144

pro/daje zbirku versada bar donekle pokrijetiraa malog nemale trokove

za takvu robu ne mare parajlije(iskustvo vlastite koe)

potencijalnim muterijamauzalud e izvrati depove

a pjesnik je svaku rijeu golom kupao znojuu svako slovo stiha mozak izlioi duu

danas i ovdje na alostdivlji prsti materijevratove duha steu / dave


145/334

145

OTKUD PISCU FRIIDER

za Admirala M.

otvori friider zavirikai ta ima

nitaup bez blagadanima zjapi prazannasuan sanja izdanost zemlje

puninu obilja

pun ili prazandobri moj kolega

biti ili ne bitidragi moj Hamleteivot ili smrt

dilema vjenai pitanje

no pustimo visove filozofije(vrebaju nas pipci patetikeizlizane zuje fraze)

pustimo vjenost

otkud piscu friiderpitanje je sad

otkud


146/334

146

ZAVRNUTE UI

izabrane saksije pjesamakao mirise u cvjetnom vrtuzasadila je Jozefina Dautbegovi

uRazliite ljubavi

tu knjigu jedini primjerakpokazala mi je poetesau Sarajevu

i obeala

poslije knjievne veeri u Mostaruu posveti je zapisala Obeanje je obeanje

potom srdano poklonila

stih po stih pjesmu po pjesmukod kue itam u miruniu se prizori iz ivotaliju Plivini slapovi mislidomovina u koferu miriemajinom duicom

kao biljeg(vatreni peat Amera farmeravodeni ig vrijedne novanice)listovima blistavih pjesamazavrem ui(svojim uenicima zbog njih


147/334

147

esto odrim lekcijuoitam bukvicu)

nakon nekoliko danaponovo se laam knjigeprovjeravam prve dojmove

ispravljam svoje brzopletepropuste

s posebnom panjom prebiremneobiljeene stranice

na kraju drugog itanjacijela knjiga imazavrnute ui


148/334

148

BUDUNOST

ona je ispred nasnedostina neuhvatljivaizmie kao duga

ekamo je ona je nadaunaprijed je oblaimo u svijetlo ruhou toplo uukavamou ruiasto

obino nas iznevjerine doeili ako i doenije to ona iz nae matene moemo je prepoznati

nema blagostanja ni raskoidrukija je u detaljimau sjaju i ljepotine bljeti

mnogi s pravom kauda to i nije budunost

kad nam s vidika nestaneokreemo se unazadizvlaimo ladice sjeanjarazgremo listamoa to je veznakda sunce naeg nebaar gubi


149/334

149

i sjajnaginje prema zapadu

samo je pojedinci ivene znam da li u njoj uivajui jesu li sretni


150/334

150

NOVE ATLANTIDE

s tjemena nae planetestiu slike kojeznanstvenike uznemiruju

i svijet plae

pucaju avoviogromne litice ledaodlamaju se i stropotavajuuz prasak nebeskii pljusak

morem plutaju sante golemeu bijelim odijelima

brodari / medvjedi polarni

poziraju

o kako im se ljulja pod nogama

iz dana u dan na sjeveru(i jugu)leda je manje

u crnim prognozamavodostaj rastei prijeti potopom

hoe li opetnakon milenijskih odmakaarheolozi i pustolovi tragati


151/334

151

za izgubljenim Atlantidamahoe li i njihove znanstvene tezestajati na klimavim nogamaod kojih li e krhotinanae civilizacijesklapati sliice mozaika

vriti rekonstrukciju

ili e i do njihdoprijeti samo legende i mitovi

prie bez pokria


152/334

152

REKLAMA RINOSA

od mene Rinosa pa do poetkatvoje ere

proteklo je vie stoljea

nego uzvodno od tebedo te velikepovijesnevododijelnice vremena

ako ne zna zbog ega se glasameto ti ruevine grada Memfisa

pa vidi na stupu kamenomta pie

Ovdje ivim ja Rinos

sa otoka Kretepo milosti bogova nadaren samsposobnouda najbre i najtanijetumaim snove svakojakei to po veomaumjerenoj cijeni

od Rinosa do danasdobra reklama mamisnagom magneta privlaimnoge muterije

navali narode navalisanjaj da e biti bolje


153/334

153

a Rinos ekako on to vezna i umijetebe radi i zarad djece tvoje(za male pare za bagatelu)ugraditi lijepo u svitanjeu mirnije i vedrije

dakako

sanjaj draga blagostanjesanjajsvaku rijeRinosa

ja plaam

bez kredita i jamacajedino jo to mogu


154/334

154

AVA

koliko lijepih ena ima ovo ime(i manje lijepih i runih naravno)koliko mukaraca zadrhti kad se ono izgovori

ita se slijeva nadesnoanagram daje isto

kad kaem AVA uvijek preda meiz velikog bljeska ekranaiskoineodoljiva divadara raskonog i ariu svom procvatu bila je san mladiamodel ljepotear unosila u ile i matu

no ovaj trenutak nije za dozivna sjeanjaniti za lamentacijuoi se istina lijepe za AVUAVA u nominativuna tlocrtu

pogledajte kako se veliko V uvuklo / usjekloizmeu dva velika A(AVA)oslonac ravnomjeran s obje stranemladiizmeu dvije vatredvije draganekoje u svakom momentu eleda unutarnje crte svoje spoje s njimza sebe veu


155/334

155

usree

AVApogledajte taj skladsredinji kamen na zidanom lukuto grli obale

rijeka u kojoj se vjeno brka i izlaeneto mu vanomrmori / ape


156/334

156

NA OBALI RIJEKE

stojim na obalikroz zjene rijekasanjivo tee

vane misli odnosivoda

a mogle su ukrasit pjesmuivot osvijetlitosvjetlat obraz

sve tee sve se mijenjakae filozof / panta rhei

brzaci rijeke / ivota

struu obale klisuresutjeska suava prolazestiska

iza tjesnacakao sunce iza kie

bljesne ravnica

ravnica u svom vidokrugu ravnaima vremena za svesve mirom umirinikud ne uri

to ne znai da vode njene stojei da se ne kreu


157/334

157

gledaj dokle su mene / tebe donijelei kud nas nose


158/334

158

ZANOSNA PJESMA

prvom unuku

upirem pogledna prste propinjem

da elje mojezvijezda s neba dotaknei utisne im lik svoji sjaj

prvi krak eljeza sreu veemneka ti ona pod korakilime stere

drugi krak

stavljam na krila leptirakroz igru matui snovedjetinjstvo nek lepra

krak trei otvaraslavine blagih glagolasvijetom da po/tekuljubav i dobrotau carstvu tom snujemodrastanje tvoje

i zrenje

etvrti krak pakkroz moje vrijeme vodi


159/334

159

bude li ikad uzvodno hodio(do izvora do korijena)

pazi da te s/umornog stablagrana gorinene gane

peti krak popuni samkucaj ga srcemposipaj pameu

( i )

put tvoj nek imavlastiti znak

12. 3. 2005.


160/334

160

SUSRET NA CESTI

cestom prema zapaduprai peugeot 2o6na posao nosi mene i kolegu

s juga prema sjeverudva vukasijeku polje livanjsko

jutro jesenje na sebi nosei glad vuju

u zadatku iz matematikenepoznanice bi se odnosilena mjesto i vrijeme polaskavukova i vozila

brzinu kretanjaduljinu prijeenog putasusret na cesti

na sva ta pitanjarjeenje zadatka dalo bi

precizne odgovore

i hladne

izostali bi izraziiznenaenja na licukad smo vukoveugledali pa staliar koji do divljenja


161/334

161

razgara sliku u okusrea to su na krajui vuci sitii glave na broju

u svojoj divljoj pameti

sigurno su neke dojmovei vukovi ponijeli

kakvemoemo samo zamiljati


162/334

162

SLIICE OD ORAHA

iz vonjaka prognanikihi baaorahe

ostavljene siroteposijekli su i odvezliratni profiteri

iza njih razvalinegrane razbacanei panjevi

u nove godovekapat e godinei godine

dok mladi orasihlad stari

pod kronjevrate


163/334

163

SLIKA

djeak iz Gazeije su djetinjstvo pogazilei razorile

gusjenice i granateu paklenoj zemlji svojojpred svojom pasjom kuicomprotiv uasakoji vjeno trajedie ruku

na tenkove armadestrane smrtonosne

pucaiz prake


164/334

164

MEULJUDSKI ODNOSI

za Admira Z.

o unapreenju meuljudskihodnosa

u bivem socijalistikompotroeni suplaninski vijenci rijeiodtampane ume papira

u ovom sadanjembujaju crne kronike

sliku meuljudskihiznosi mladiiz svog okruenja

jednim okom veligledam na monitorsvog kompjutorai radimdrugo oko

jenastraimotri da mi nekoiza

ne zabode nou lea


165/334

165

MALI OVJEK

to je taj mali ovjekmali izdrljivi bosanski konj

bua bosanska hraniteljica

mrav u mravinjakuvidljiv a nevidljivstalno u oporuuvijek mnoina

pogledaj taj prijelaz preko vodekamen od kamena na korak

podmetnuta plea malog ovjekasamo koracaj i eto tena drugoj obali

sve bitke i sve pobjedeiznio je na svojim ramenimasamo su voe lopueza svoju slavu slavoluke gradilii trijumfalne kapijea mali ovjek svjetinaima dlanove nek pljeei nek se divi visostii klanjatron je toboeu ime malog ovjeka inio sveza malog ovjeka

mali ovjek ima sanon uvijek iznova sanja


166/334

166

da e biti bolje

samo ne zna kada


167/334

167

MALO

malo na umu malo na jezikumalo u krvi

malo je izmeu nita i mnogomalo izmeu nita i netomalo lai malo istinemalo ljubavi malo dobrotemalo smijehamalo je kie u oblakuovog danamalo tugemalo buba u glavi

malo danas malo sutra

udaljavamo se od roenjaod kue od ljudi od sebemalo pomaloa tako malo ovjeku trebada bude sretani tako malo da se poklizneugane nogu sleti u provaliju

proe il zaglavi kost u grluizgubi rijekoja bi povela za rukuizvela na svijetle staze ivota

o kako je to malo velikoo kako je to malo blizu i daleko

tek malo je zakaio letvicu u preskoku


168/334

168

nedostajalo je ono malo na tluu zaletuono malo u vremenutek malo ga dijelilo od svjetskog rekordaod ugleda i slaveod ostvarenja sna

tek malo je falilo za glavni zgoditakza jackpot

nekima je uvijek malomalo u okumalo u srcumalo zemlje u grobu


169/334

169

KONOPAC

ne moete reida sam ja repa bez korijena

pogledajte gdje mi je jedan

a gdje drugi kraj

Gordijevim vorom mjerio samveliinu pameti(sve dok me zbog nemoiAleksandra Makedonskogne isijee ma)na jarbole podizao jedra i zastave

putniku i prosjaku torbudrao o ramenuna samaru jahao

rukom kauboja nabacivaona rogove i vratove

penjao se na visovepotezao osvajao

svjedok sam oajasvjedok smrtnih mukauvijek sam se pitao kuda i kakoizmigolji dua(Jesenjin je prethodno svojuostavio u pjesmama)kad stegnem vrat i ivot podveemkao vreu

ne moete rei da danas


170/334

170

moete bez menebudete li me omalovaavaliodrijeit u sve svoje uzloveniz valove i vjetrove pustiti

plovne objektezategnuti odnose

ispreden iz biljaponosim se svojim rodomi domovinom planetom

pruam se s kraja na kraj svijeta


171/334

171

KIE

neto su se na ovo ljeto okomile kieliju po tjemenu i ramenimaispod tankih majica kvase

lea i grudimali rukavci se odvojepa niz pojas gola tijelakao suze niz liceskliznu u plitke hlaice djevojakadok one bez kiobrana

pretravaju ulicu i kikoui vrite

vozai ih netedimice prskajugumama automobila

pri tom mangupski dobacujui keze face

takvi prizori postali su manirina ulicama provincija

djevojke ne ostaju dunepunim im glasom spominjui oca i majkui sve po spisku

prije cure nisu bile ovakvegovori starija enau prolazu


172/334

172

ne znam je li pri tome mislilakako nikad goliavije

po kii nisu hodile(i ne samo kii)ili na psovku koju bikao i djevojke

istresao svaki normalan mukarac

u ovim momentima psovka tjeismanjuje napone / nagone bijesalogina postaje i prirodna

ba tako nekakokao i sunce koje se evoiza oblaka pomalja


173/334

173

U SALONU LJEPOTE

u malom salonu ljepotetri frizerke mladesa smjekom uljepavaju

novogodinje frizure dama

s one strane staklakia dira tipke lirikenote blage svira

za stolom uz vratagospoa sjedii jakua astiaj kapuino i okolada

ekanje krate

vitki prsti djevojakiklize kroz koserazigrano lepravo

te prste ba njih unosim u stihprste sviraca unijeli su drugiprije mene prije nove ere(uj kako dobuju po bubnjuantikog versa)

svakoj dami pri odlaskuu frizuru zadijevamcvjetove ukrasnih pridjeva


174/334

174

uz veliko hvalasvaka se ljubazno smjeka

ova divna ulogatrai puno mjere i takta

promai cilj

ako se igra nametljivo usiljeno

kad sam iziao u nokia se beumno plelas ulinim snopljem svjetiljaka


175/334

175

U TRAMVAJU

ena zrelih tridesetihustaje sa stolice tramvajske(i) kae

izvolite

gledam oko sebe(i) ne znamkome ustupa mjesto

sutradanopet u tramvajustudentica ljupka mlada

podie se sa sjedita(i) kae

izvolite

bijela brada i jamjerimo se pogledimas lica itamo godineu sluaju naemsamo one odluujuko e sjest na stolicu

kad je bijela bradapokretom rukemeni prednost dalaneto me malicetaknu


176/334

176

RAZGOVOR S UNUKOM

kad se telefon / mobitel oglasiunuka mojasvilena zraka sunca

prua ruice dohvaa glasiz udne sprave

esto se to dogodii kad ja pozovem

tada joj na uhudre slualicu

s usana mojihza djeju probavu

poteku rijei zaslaeneblage

ona s jezika putagoluba gugutanada gue zrakomi leti

od guguta selice neba razvedrisvijet proljepa


177/334

177

IZ KNJIGE SNIMANJA

Ciganka ulazi u tramvajzaveljaj areniobjesila o vratu

s prvog sjeditaustaje damauglaena lijepadaje joj mjesto

Ciganka sjeda na stolicurazmie krpe zaveljajaiz njih oi garave virei lice

izgled jasno otkrivakojem pripada soju

koje je dobi djeakpitamiz usta majke doznajemda je vrnjak mog unuka

tog dana nisamkupio novine


178/334

178

TERS

u rjeniku stranih rijeiova rijeje nabusitadrska opaka zloudna

u svijesti mojoj ona je konkretnaovjekolikaima munje u oima

biu ruci koji fijueima lice kiselo punoljutnje zlovoljei katapult ima

bijes iz njeg izbacujezagauje okolinu

ters ko barut naglo planestalno ima trun u okuulj na nozizmiju na jezikunaotren zub

prevedite ovu rijena sve jezike svijetaizgovorite je onako kako seu njima glasa

pogledajte joj gabaritevidite dokle baca

(ta zapaate)


179/334

179

ni jedna nije tako sveobuhvatnai potpunani jedna nije tako suglasnasrdita i otresitani jedna se ne bi tako s udima

bosanskim srodila

stoljeima je tuu svom na svomposve domaa

(a znamo da je tersiz turskog jezika)


180/334

180

DOBRO NEMA VEZE

o slikaru livanjskom boemumogla bi se napisati knjigasadrajna zanimljiva

dobro nema veze govorio jeu svim prilikamadobro nema veze i kad je dobrodobro nema vezei kad nije dobro

jeo je (i) sirovu nekuhanu hranudobro nema vezeod alkoholizma lijeio seu bolnici na Rabu

dobro nema vezetoplim bojama po podu stanaslikao ilimda njime ugrije cvokot zime

u ratuslikara boema odveli suna crtu razgranienjadobro nema vezerazmijenili s robljems druge strane

iza rata priali suda ivi u Vojvodini

poslije se pronio glas


181/334

181

da je nastanio nebeske prostore(Boe usliajkist mu u rukeu vjenosti nagradi izobiljem

boja i platna)

o slikaru livanjskom boemumogla bi se napisati knjigasadrajna zanimljiva

ja evo piem samo pjesmui to ovakvu

dobro nema veze


182/334

182

KLOARI NA PIJACI

iz svojih mranih brlogas jutrom izmigolje na pijacui tu poinju novi stari dan

dareljivi su ljudi ovog gradaneto milostinje nakapaneto se sitno skucada se zalije grlo

gledao sam mnogo putakako oronuli sjedena niskom zidu pijace

boca hoda od usta do ustakap po kap solidarno povlae

da dulje traje

nikad im nisam vidiozalogaj u ustima

svaka pijaca imasvoje kloarekao to ima svoje tandovei svoje bilo

peat ivota na licu nosepuno je tragova duboka oranjapuno patnjepuno taloga sa dna


183/334

183

poslije ratau ovaj gradskitnice se slile i prosjacidolaze i odlazevrte oko pijace

dareljivi su ljudi ovog mjestaneto milodara nakapaneto se sitno skuca

pa se zalije grlo


184/334

184

POPLAVA KAFIA

iza rata po Bosniprosuli se kafiiu mjestu mom malom

pljute na sve strane

kud god kroimiz njih treti muzika

ljeti stolovi iziuna ulice i trgoveu ljetne baegrad prokljuau zraku se melodije sudarajuodzvanjaju akordi

noi pretvaraju u dan

vlasnici kafianovonastali bogatuniesto mijenjaju posluguna minku interijeranovac izdano troe

bljeska sve i sjakupa se u glamuru

iza rata u domajijezik engleski osvaja prostore(kao nekada turski i njemaki)

kafii koji u svom nazivu


185/334

185

engleski zaobiunisu u trendu(mnogi ne znajuni ta nazivi znaenit da ih pravilnonapiu i izgovore)

svijeta nezaposlenai kafia nigdje viena svijetu


186/334

186

KINEZI DOLAZE

i suvie je lijepa ova zemljai suvie privlanai gostoljubiva

da bi poslije progona i odlaskarodnih izdanakaostala pusta

majke kineskeone iste iz Paviljona enaPearl Buck

porodile su mravinjake sinovamravi kad se razmilemogu naselitiitav svijet

(treba li vei jamacda zemljica Bosna uzaludvapiti neeza stopom ljudskomi rukom)

Kinezi dolaze

pogledaj kako putaju korijenu plodno tlo naeu gradovima veim veimajusvoje kvartovetrgovine kineske niuna sve stranedizajn robe


187/334

187

i cijenalijepe se za plitke depovesirotinje bosanske

posluaj kako klizerijei nae

s njihova jezika

dolaze Kinezi

rasa kojoj su veliki umoviprorekli budunost

u zemlji ovojza njih je vepoela


188/334

188

SAGA O STVARIMA

preseljavao sam mnogo putaseljakao iz kue u kuu

potezao vukao

svaki putpo mjeri noveprekrajao sam starei nabavljao druge nune stvari

nakon svake selidbemnoge stvari postanu suvine

podrum i tavan naselekontejnere i deponije

zbog pomanjkanja prostoraponekad i delikatnosti darivanjaja sam ih najeeiznosio iz kue

koristei moje slabe straneneke su se kriomi sa malo izmijenjenim likomu uspomene vraale

prilazio sam im s nevjericom(vidi kakvi su ljudividi kakva vremena)

provjeravao identitet


189/334

189

pipnem ih prstimaosjetim jesudotaknem okomvidim jesuoslunem utnju njihovukau se jesu

potom poteku rijei(sezame otvori sjeanja)glagoljamo priamo

Boe kako se o svemuljudski ispriamo

kasnije kad stvari odune znam u zanosu

jesam li ja stvarno

avrljao s njimaili su me u snu pohodilaneka mlada stara vremena


190/334

190

STARI I NOVI STANARI

stari stanari zgradanegoduju i gunaju

novi vlasnicirenoviraju stanove(rue se i zidaju zidovi

parket stari parapreureuju kupatilasmanjuju i proiruju hodnici

prekrajaju sobebalkoni ograujuuz stepenite uznosi materijali namjetaj)

u svako doba dana(kakav kuni redkakvi bakrai)tutnje koraciudaraju ekii

builice zvrjezvrndaju maine / strojevi

kako u miru uspavati klinceotkunjati poslijepodneivce smiritikako odgledati svoju teve emisijurazgovarati s ukuanima

kupovina i zamjena stanova


191/334

191

(edo rata)nikad ovako nije

bila u trendu

stari stanari zgradanegoduju i gunaju

Boga mole da sena njihovom ulazunikad vie ne pojavi novistanar


192/334

192

CIJENA PUEVA

poslije kie pohrle pueviiznesu se iz ljutura ikao gliste lijepe po tlu

plaze i pruaju nabreklo tijeloi rogove

sakupljai pueva znajukad je ulov najboljii kad se nee uzalud pentrati

po kliskim sluzavim stijenama

ima li pueva u tvom mjestui kolika im je cijena

pita me pjesnik iz Krajine

pueva ima kaemi sakupljaa ima

puevi su domaisakupljai najee dolazeiz susjedne Dalmacije(tamo su puevi na cijeni)nerijetko rodne etveodnose preko granice

za cijenu mjerenu novcemne pitaj ne znamznam samo da su neki Sinjaniu Livnu mom Livornuiznad izvora Bistrice


193/334

193

pueve s visoke liticeplatili ivotom

pjesnik iz Krajinei sam sakupljapuevamisli da se alim

ili ga moda plaim da puevepusti na miru

smijeei se velida sam neozbiljan

a ja samkako to zbilja nalaegovorio ozbiljno


194/334

194

KOROV IZ MOJE BAE

nekad to bjeevrt ogledni iz botanikelijehe i gredice ko lekcije

ko tijela iz geometrijeluk crveni i luk bijeli salate mrkvaperun grah kupus krompiri tikveruka i panjani traga od traviceni klice od korova

danas je baarazbucana frizurakoprive iak zova

pelin metvica ipurak glog

znane i neznane biljkesamoniklei sve to ne mazioko ljudsko i ruka

pomini plot susjedne baegricka je i smanjuje

na putu do nje estoraunica je preprekakad odem naberem ljekovita bilja(drim se uputa fitoterapeuta / vidara)i vidam rane i godine

u asovima kad bol mine


195/334

195

piem pjesme pune naracijenaracija me podsjea na koroviz moje bae

plijeve je i upajuiz vrtova lirike

u mojim pjesmama imasigurno utoite


196/334

196

PETICIJA ZA SMRT STABLA

ima jedan parku parku stablo

pod stablom klupa

(tako bi poeo ljubipotekla njena bajkovitapria)

pjesnik romantik iao bi jo daljeproirio scenografiju

po parku prosuo mirisena kronju sveo ptice i cvrkuteklupi ostavio ljubav i poljupce

stihovi ovi na alostnemaju takve poticaje

to vie nije park u kojem se strofezavodnice svlae(zli jezici e rei da traim runo u lijepom)to nije neko stablo koje u meni raste iz mladostito nije neka posebna klupaima takvih na sve strane

pjesma ova nikla je iz bola

stablo s poetka prieduboko je ganulo proljee

potreslo moje tiho predveerje


197/334


198/334

198

NE BRE OD IVOTA

na ulicama Sarajevaitam slogan

NE BRE OD IVOTA!

lijep tako sadrajani lapidaranzapeo mi za okozalijepio za mozak

poelio sam da ljepota draguljapretraje trenutakjednog sloganada ivot u pjesmi produi

elja rukave zasuka

konstrukciju lirskog zdanjapodizao sam oko njegamukotrpno gradioi dugo

kad sam pomislioda je posao okonancrv u glavi proradi

nisam li jana lea trkaeg grlanatovario samar

pobjedniku ivotnih utrka


199/334

199

ispleo vijenac od trnjaosvajau zlatne u maratonu

podmetnuo take

snaga crva ubrzocijelo zdanje stropota

kad sam iz blata i kalaizvukao draguljna svjetlo danaon punim sjajem zablista

potpun i savren


200/334

200

DEFINITIVNO I TOTALNO

definitivno sam odluiotandemu iz naslovaotvoriti stih

obje su se rijeitotalno ufurale u govormladih osobaobje zavladale medijimaa znano je ko uza semlade imai medije u rukamataj ima mo

bez procedure administrativne

zastoja i zavrzlamaprelaze graniceprostiru se po predjelima jezikabive drave(kako je tek onatotalno propala)i svuda im je kaokod svoje kue

totalno i definitivnodobili su svojih pet minutastalno su u trendu

definitivno je puhnuo vjetar u jedratotalno se podigla magla


201/334

201

definitivno je doao do pametitotalno se predala sreidefinitivno je sve otkaenototalno ludo

definitivno i totalno

ne donose odluke brzopleto(pogledaj ta im jesve prethodilo)kljuu bravi one okreustavljaju taku na i

sada i ovdjeu eri nagle ekspanzijeizlizane klize s jezikana sve strane dobacuju

ini mi se da vie onakonisu od rijei


202/334

202

MAGLIJE DRUGA PRIA

u osnovnoj i srednjojmladac iz ove prienije uio koja je najvia beha planina

nije znao ni gdje se nalazini po emu je dobila ime

to gradivo jednostavnonije bilo u kolskom programunjegovog kantona(izvan programa tek bi ponekadtumarao kartom svoje zemlje)

studentsko logorovanje 2005odvelo ga je do Gorada

na Drinu hladnu i plahuu programu raftingsplavarenje na rijenim brzacima

izvan programaprofesor je odluio da svoje studentekao na Olimp

popne na vrh Maglia

po dolasku sa logorovanjamladis oduevljenjem priao draima raftingaumijeu jahanja valovaudaru u podvodne stijeneispadanju iz amca


203/334

203

plivanju

Maglije druga pria kae

ljepotu vidika umanjuju strahovinjih mora imati svaki ovjek

koji prvi put na strane visove staneu bezdan pogleda

u stanu na komodi sa cvijeemkao poasni eksponat kao amuletdri nogometne patikeu njima je nu opremeosvojio vrh planine i drave

Maglije sasvim druga priakae sa strahopotovanjem

i nauena lekcija


204/334

204

PERO I NJUH

na ulici ovoga ljetanakon nekoliko poratnihsretnem isljednika slube sigurnosti /

dravne bezbjednostiu onoj bivoj

on pozdravlja prvo pero Livnaja njuh tajnog agenta oko sokolovo(pri takvu pozdravuvazda smo se smijali)

iz kratka razgovora saznajemda mu je dobro u velikom gradui da i dalje radi svoj posao

on zna (zato je njuh)da sam posao ekao godinamata sada radimgdje sam na slubii da jo uvijek piem pjesme

nakon susreta postavljam stvarina svoje mjestou stvari vidimkako nismo ni svjesnida obojica Sizifa guramokotrljamo

on profesionalno i revno


205/334

205

nadzire razvaline dravejau dui nosimkrhke stabljike stihovakupam u goloj vodi

(a)u ovoj dravi nikoozbiljno ne dri do draveinikom nije do pjesme


206/334

206

LJETO EZDESETO

sva minula ljetaskupila se u jedno miholjskos kine kabanice jesen je

prosula sjeme sjeteptice selice pjev su ugnijezdileu sjeanja

plah i hitar korakostao je na putu iza lea

drvo ivota jo nije doseglovrak Panieve omorikeima tu jo uzbrdice da se penje

bit e tu jo nizbrdice da se pada

alarmne signale tijelualju tjelesne straeudari srani i modanirodnu etvu anju

kad bih voljom Uzvienogu ovom asunapustio zemni svijetznam ta bi se prialo predsvjeim slovom osmrtnice

mogao je jo ne okusi starostigovorili bi stariji od menerano ode preranomrsili bi vrnjaci saaljivo


207/334

207

mislei na sebeprijatelji bi minuti rijedalida odutistarih nam je pun kufer

ponavljali bi mladii dosta

ene Nausikaje bile bi ravnoduneuzdahe izgubljene ljubavinedosanjane snove

plam mladostisve to nebeskim putemuvelo je sunce u smiraj

iz usta zlobnikarazumije seizluine neu izvlaiti

kao u predsoblju besvijestitipnem se za uhougrizem za jezik i kaemta ja to bulaznim ta buncamsmrt je i tako vazdaizmeu jake i ije(duboki naklon narodnoj mudrosti)spremna da skoi u svakom trenuda epa

sve dotle valja oslukivati biloi biti sretan to bije


208/334

208

SRCE JE DUA

Ako je i infarkt, od srca je.(grafit)

uvijek se to dogaalo drugima

sada na alost tebi srce mojestislo u grudima steglo

nije li voda neto runo nanijelakao amanet kao dar sa izvoranije li neki um doumio iz krvotoka predakata li se to u moje posude umovlakom pretakalo

pa me snalo

zanosno srce moje u aru je kucalou aru se opeklo

ostali oiljci

kao sa priguenog nosaa zvukauti boja moga glasa

ne pijem ne puimetam svakodnevnomasne zalogaje odmiem oimateina malo ispod s visinom ne ravnada srce ne bi takla mrnji sam govorio mar

srce je dua srce je duaponavljam nek se eho nastani / utisne u vijuge

mozgamoda se tu venaziru neka zrncaobjanjenja


209/334

209

mada se razumom / rijeju ne moe dokuiti svakatajna

srce je dua srce je dua odzvanja

spuva due priznajem upijala je svegorine izofrenog vremena

otopine bola naslage tugekap po kap mrak po mrak

oaju i lamentaciji na oi ni na um ne damznam stihovi pjesme ove ne stojena znanstvenim nogamasrce moje jest jasikatreperi i na uzdah i na daak

(duboko u meni stih / refren odzvanja)

Livno / Tuzla, 3. 3 3. 4. 2009.


210/334

210

DRAL OD PAPIRA

Aliji Kebi

MOST dral od papiraimao je mona krila i letio na sve

strane svijeta

s peatom lirske ruke urednikaobiljeio je epohu

u fazi tvoje kratke i ozbiljne bolestiopsjedala me stara

japanska legendato slovi hiljadu dralovanapravljenih od papira

donosi ozdravljenjedakle ivot

ja nisam tebi tako visoko podizao letvicutraio sam najbliu spasonosnustepenicu na kojoj bi se naaolijek iz legende

ozdravljenje nije dolotrebalo je napraviti

jo jednog drala od papira

jo jednog

sad vidim tugo avajda je to bilo mnogo


211/334

211

i previeletvica ostade nedostina iznad glaveiznad ivota

legendarnog drala od papirau tvom maniru

napravit e ruke prijateljati si ga u stvari veispisaosvojim ivotom

(21. 1. 2008)


212/334

212

LEGENDA O ZAKOPANOM BLAGU

Fikretu Ibrahimpaiu Fii

znao si uitelju pronai putdo tajnih odaja skrivenog

blagaznao da on vodikroz aktivna stanja glagolauio (nas) kako ovjeku jednom moeodivjeti dvakako se iz kanda snaotima java

kucao si danononona sva zakljuana vrata

(sezame otvori se)skucao veliko blago

zavijen velom tajnejedan njegov dioostavio (si) tragaimaiz buduih stoljea

ije li ruke eka to blagokoje zakopa svojima

odgovor tvoj je odgovor mudracazagonetan golicavijuge mozga mazi

podgrijava legendu


213/334

213

blago moe pronaisamo ovjek ista srcakoji e znati gdje traii koji e cijeniti ono

to bude pronaao

potom si se ista srcastopio sa sjajem zvijezdaodjezdio u legendu


214/334

214

NEKROLOG

rudar rudaru

etrdeset godinabio si krtica

ukopavao sedubokopod zemljui nikad nisi rekaoda ti je crnazemlja teka

nee ni sada(znam te brate)garant

sretno


215/334

215

KAD BIH SE PONOVO RODIO

prvi ovjek

kad bih se ponovo rodioi sto puta rodio

poelio bih u novom ivotuisti ovaj ivot

od njega ni za dlakuni za jotu ne bih odstupionita ba nita mijenjao

drugi ovjek

kad bih se ponovo rodioi trista puta rodio

iz ovog ivotani za ivu glavune bih nita ponionita ba nita ponovio

novi stari ivotprimio bih kao kaznuosudu na teku robijuSizifov kamen

trei ovjekstajao je izmeu njihi smjekao se


216/334

216


217/334

PJESMOVITA PROZA IVOTA

(2011)


218/334


219/334

219

VODENI KRUGOVI PJESME

itakoteku rijeke

(tvoje i moje rijeke)teku i pritoke(moje i tvoje pritoke)donose i pronose svoje vodenekada tihe i bistrenekada mutne i plaheu trku pok

rapko orman

Documents