Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija

Skoi na: orijentacija, trai

Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija Socialistina Federativna Republika JugoslavijaJugoszlv Szocialista Szvetsgi KztrsasgRepublika Socialiste Federative e Jugosllavis

1943.1991.

ZastavaGrb

HimnaHej Slaveni

Glavni gradBeograd

Jezik/ciOd AVNOJ-a do 1963. vrijedili su u Saveznoj narodnoj skuptini: srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.[1]

HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Federativna_Republika_Jugoslavija" \l "cite_note-2" [2]

slovenski(SR Slovenija) 1hrvatski jezik(1972.-1990. pod imenomhrvatski knjievni jezik; "hrvatski ili srpski jezik")(SR Hrvatska) 2"srpski ili hrvatski jezik"(SR Bosna i Hercegovina)[3] 3"srpskohrvatski jezik"(SR Srbija, SR Crna Gora, JNA) 4makedonski(SR Makedonija) 5"srpskohrvatski" i albanski(SAP Kosovo) 6"srpskohrvatski" i maarski(SAP Vojvodina) 7

VladaSocijalistika republika

Predsjednik

- 1945. - 1953.

Ivan Ribar (prvi)

- 1953. - 1980.

Josip Broz Tito (drugi)

- 1991.

Stjepan Mesi (zadnji)

Predsjednik Saveznog izvrnog vijea

- 1945. - 1963.

Josip Broz Tito (prvi)

- 1989. - 1991.

Ante Markovi (zadnji)

PovijestHladni rat

-Uspostava

29. studenoga 1943.

-lanstvo u UN24. listopada 1945.

-Ustav21. veljae 1974.

-Istupanje lanica25. lipnja 1991. (Hrvatska i Slovenija), 17. studenoga 1991. (Makedonija), 6. oujka 1992. (Bosna i Hercegovina); 27. travnja 1992. (Srbija i Crna Gora proglaavaju Saveznu Republiku Jugoslaviju).

Povrina

-srpanj 1989.

255.804km (98.766mi)

Stanovnitvo

-srpanj 1989.

23724919

Gustoa92,7/km (240,2/mi)

Valutajugoslavenski dinar

Pozivni broj+38

Vremenska zonaUTC+1

PrethodniceNasljednice

Kraljevina Jugoslavija

Slobodni teritorij TrstaSlovenija

Hrvatska

Makedonija

Bosna i Hercegovina

Savezna Republika Jugoslavija

1 Ustavom SR Slovenije priznat je status narodnosti Maarima i Talijanima, a njihovi jezici su imali status slubenih jezika u pojedinim opinama, te status slubenih jezika u odgojno-obrazovnomu sustavu.2 Ustav SR Hrvatske je slubeni jezik odredio kao hrvatski knjievni jezik (1972.), koji se u tekstu Ustava na jednom mjestu naziva hrvatski ili srpski, a na dva mjesta u tekstu Ustava kao hrvatski knjievni jezik. Do kolske godine 1953./1954. nastavni jezik je bio hrvatski jezik, to je slubeno vraeno tek 9. studenoga 1990. godine. Poznat je otpor "srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom" jednoimenom nazivlju u obliku Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika, te Hrvatskoga proljea. Temeljem Ustava SFRJ (1963.-1971.) postrojbe JNA su imale pravo na prostoru cjelokupne federacije rabiti srpskohrvatski, a od amandmana 1971.[4] i jezike naroda i narodnosti u SR i SAP.3 U SR BiH slubeni se jezik nazivao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.4 Na podruju SR Srbije izvan podruja SAP rabio se samo srpskohrvatski. Srpskohrvatski kao slubeni jezik je zadran u Ustavu Republike Srbije do 2006. g. U SR Crnoj Gori slubeni jezik je bio srpskohrvatski jezik ijekavskog izgovora. U SR Crnoj Gori, albanski jezik je bio slubeni jezik u opinama s veinom Albanaca, te slubeni nastavni jezik u tim podrujima.

5 U Ustavu SR Makedonije slubene narodnosti bile su Albanci i Turci. Albanski i turski jezik su bili slubeni u opinama i naseljima s veinom tih narodnosti, kao i u odgojno-obrazovnomu sustavu.6 U SAP Kosovu, kao priznat slubeni jezik u opinama i naseljima s turskom veinom, bio je turski jezik.7 U SAP Vojvodini slubeni jezici su bili: srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski, maarski, slovaki, rumunjski i rusinski.8 Svaka druga etnika i jezina skupina, imala je puno pravo i slobodu uporabe svoga jezika.[5]

Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, pod kolokvijalnim imenom Druga Jugoslavija ili Titova Jugoslavija podrazumijeva se socijalistika republika koja je obuhvaala dananje drave Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, i Makedoniju, a postojala je od 1943. do 1991. godine.

Sadraj

1 Ime drave 2 Povijest 3 Politika

3.1 Jezina politika 3.2 Organizacija federacije 4 Socijalistike republike i autonomne pokrajine

4.1 DFJ 4.2 FNRJ 5 Gospodarstvo 6 Stanovnitvo 7 Kultura

7.1 Dravni blagdani 8 Nezaustavljiv rast krize nakon Titove smrti 9 Rat i raspad 10 Raspad 11 Drave i polu-drave nasljednice 12 Zanimljivosti

12.1 Prva, druga i trea 12.2 etvrta Jugoslavija? 13 Izvori 14 Povezani lanci 15 Vanjske poveznice

Ime drave [uredi]Drava je promijenila tri slubena imena:

od drugog zasjedanja AVNOJ-a (29. studenoga 1943.) novostvorena drava zove se Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ) [6] deklaracijom Ustavotvorne skuptine od 29. studenoga 1945. drava se zove Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) [7] Ustavom od 7. travnja 1963. drava se zove Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) [8]U doba njenog postojanja nazivali su je Nova Jugoslavija, da bi je razlikovali od prethodne, stare tj. Kraljevine Jugoslavije.

Povijest [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Povijest Socijalistike Federativne Republike JugoslavijePolitika [uredi]Od poetka, pa do pred kraj (slobodni izbori u Hrvatskoj i Sloveniji u travnju 1990.), bila je pod punom vlau Komunistike partije Jugoslavije (kasnije mijenja ime u SKJ - Savez komunista Jugoslavije), ijem je elu od 1939. do 1980. bio Josip Broz Tito.

Vodea uloga Komunistike partije Jugoslavije bila je zajamena ustavom iz 1946. i kasnijim ustavima. Vojska, koja u poetku nosi naziv Jugoslavenska armija a od 1953. Jugoslavenska narodna armija, bila je pod striktnom partijskom kontrolom, te je imala poseban poloaj u politikom sustavu, koji je do izraaja doao u razdoblju raspada drave. Josip Broz Tito je koncentrirao u svojim rukama sve kljune poloaje u dravi i njegov je autoritet bio neupitan sve do njegove smrti 1980. godine. Nakon njegove smrti, najvie tijelo vlasti u SFRJ postaje kolektivno predsjednitvo od osam lanova (po jedan iz svake republike i pokrajine), koji se rotiraju na mjestu predsjedavajueg svakih 12 mjeseci. Time je nastavljeno nastojanje ka decentralizaciji, zapoeto 1970-ih godina. Realna politika mo koncentrirana je ponajvie na razini republika i pokrajina; to je znailo meutim decentralizaciju politike moi u rukama politikih elita republika i pokrajina, a ne stvarnu demokratizaciju.

JNA ostaje jedinstvena i "nadnacionalna", a uloga Saveznog izvrnog vijea SFRJ (savezne vlade), ograniena je na ekonomska pitanja. Vrlo kompliciran sustav odluivanja na saveznom nivou, zamiljen tako da se zadri ravnotea izmeu "unitaristikih" i "separatistikih" tendencija, inio je vrlo tekim donoenje, a jo vie provoenje odluka.

Jezina politika [uredi]U Jugoslaviji se nastavilo (od Drave SHS-a, Kraljevine Jugoslavije, gdje je hrvatski jezik doao u kontakt sa srpskim ponajprije u zajednikim dravnim zajednicama) unitarno nastojanje za oblikovanjem srpskohrvatskoga kao "sredinjega jugoslavenskoga jezika", u leksiku se nastojalo postii sinonimizacijom hrvatskih i srpskih rijei, leksikom egalizacijom i postupkom biranja zajednikih rijei. U praksi se to svodilo na privid jezinoga jedinstva sve prisutnijim pokuajima uklanjanja, minoriziranja ili preuivanja hrvatskih i srpskih razlika.

Organizacija federacije [uredi]Prema Ustavu SFRJ iz 1974. godine Skuptina SFRJ bila je najvie tijelo vlasti u okviru prava i dunosti federacije (Parlament). Skutina SFRJ sastojala se od dva doma:

Savezno vijee kojeg su inili delegati samoupravnih organizacija i zajednica i drutveno-politikih organizacija u republikama i autonomnim pokrajinama.

Vijee republika i pokrajina kojeg su inili delegacije skuptina republika i skuptina autonomnih pokrajina.

Predsjednitvo SFRJ su inili po jedan lan iz svake republike i autonomne pokrajine, koga je birala skuptina republike/autonomne pokrajine, tajnim glasanjem na zajednikoj sjednici svih vijea skuptine i, po poloaju, predsednik Saveza komunista Jugoslavije. Mandat lana Predsjednitva trajao je pet godina. Predsjednitvo SFRJ imalo je predsjednika kojeg je iz reda svojih lanova za vrijem od jedne godine biralo Predsjednitvo. Predsjednitvo je predstavljalo SFRJ u zemlji i inozemstvu i bilo je najvie tijelo rukovoenja i zapovjedanja oruanim snagama SFRJ u ratu i miru, a te ovlasti je u ime Predsjednitva obavljao predsjednik Predsjednitva. Josip Broz Tito bio je Predsjednika Republike bez ogranienja trajanja mandata, odnosno do svoje smrti.

Savezno izvrno vijee bilo je izvrno tijelo Skuptine SFRJ (Vlada). SIV su inili predsejdnik, lanovi Vijea izabrani suglasno naelu ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajue zastupljenosti autonomnih pokrajina i savezni sekretari i drugi dunosnici koji su rukovodili saveznim tijelima uprave i saveznim organizacijama odreenim saveznim zakonom. Predsjednik i lanovi SIV-a birali su se na etiri godine.

Socijalistike republike i autonomne pokrajine [uredi]SFRJ je bila federacija s konfederalnim znaajkama, sastavljena od est socijalistikih republika i dvije socijalistike autonomne pokrajine, pri emu su SAP bile u sastavu SR Srbije.

ImeGlavni gradZastavaGrbPoloaj

Socijalistika Republika Bosna i HercegovinaSarajevo

Socijalistika Republika Crna GoraTitograd*

Socijalistika Republika HrvatskaZagreb

Socijalistika Republika MakedonijaSkopje

Socijalistika Republika SlovenijaLjubljana

Socijalistika Republika SrbijaBeograd

Socijalistika Autonomna Pokrajina KosovoPritina

Socijalistika Autonomna Pokrajina VojvodinaNovi Sad

* Danas Podgorica

DFJ [uredi]U DFJ su postojale: Federalna Drava Crna Gora, Federalna Drava Bosna i Hercegovina, Federalna Drava Hrvatska, Federalna Drava Makedonija, Federalna Drava Slovenija, Federalna Drava Srbija (Autonomno Kosovo i Metohija, Autonomna Vojvodina). U praksi se esto kratilo formalni naziv izuzimajui iz istoga dio "drava".

FNRJ [uredi]U FNRJ su bile: Narodna Republika Bosna i Hercegovina, NR Crna Gora, NR Hrvatska, NR Makedonija, NR Slovenija, NR Srbija (u okviru NR Srbije bile su AP (autonomna pokrajina) Vojvodina i AO (autonomna oblast) Kosovo i Metohija) tonije Autonomna Kosovsko-metohijska oblast.

Detaljna karta republika SFRJ

Gospodarstvo [uredi]Jugoslavija je od 1947. do 1951. provela svoj prvi petogodinji plan, a idejni tvorac plana bio je Andrija Hebrang. Agrarnom se reformom iz 1945. propisalo zavisno od kvalitete zemljita, zemljini maksimum od 25 do 35 hektara, a nacionalizacijom su se poveali dravni zemljini fondovi.[9]Drutveni i politiki sustav razvijao se od poetka 1950-ih, pod krilaticom jugoslavenski put u socijalizam, u originalnom pravcu nazvanom samoupravni socijalizam, baziranom na tzv. drutvenom vlasnitvu (umjesto dravnog vlasnitva, proklamiranog u SSSR-u i drugim komunistikim zemljama) i drutvenom (ili "socijalistikom") samoupravljanju. Taj je sustav bio decentraliziran, bio je fleksibilniji i uvaavao neke elemente trine privrede, tako da je bio ekonomski efikasniji, demokratskiji i pogodniji za razvoj standarda i sloboda graana od sustava drugih komunistikih zemalja, baziranog na strogoj centralno-planskoj privredi i rigidnoj kontroli.

Jugoslavenski model socijalistikoga samoupravljanja doivljavao je brojne izmjene i reforme, da bi od 1976. i Zakona o udruenom radu, postao najblii tzv. trinom socijalizmu iliti trino usmjerenom socijalistikom [radnikom - to je bitno za naglasiti] samoupravljanju.

To je omoguilo brz ekonomski rast 1950-ih godina (nakon to je prevladana kriza izazvana raskolom sa SSSR-om odnosno Informbiroom 1948. godine), zatim i rast ivotnog standarda 1960-ih i smanjivanje politike respresije, u emu je kljuni dogaaj bilo smjenjivanje Aleksandra Rankovia 1966. godine, koji je zastupao centralizam velikosrpskog usmjerenja.

Krajem ezdesetih godina omogueno je jugoslavenskim dravljanima putovanje u inozemstvo. Tada dolazi do znaajne migracije stanovnitva. Najvei broj radnika (gastarbeitera) koji su tada iselili u Zapadnu Europu potjecao je iz Hrvatske i BiH, pri emu su migracijama u BiH najvie bila pogoena upravo podruja naseljena Hrvatima (najvie zapadna Hercegovina). Deviznim doznakama radnika iz inozemstva unosio se kapital u socijalistiku Jugoslaviju. Otvaranje granica posluilo je i politikoj pacifikaciji socijalistike drave, budui je na taj nain politikim neistomiljenicima bio otvoren put u inozemstvo. .[10]Stanovnitvo [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Stanovnitvo JugoslavijeStanovnitvo SFR Jugoslavije po godinama kada su obavljani popisi:

1948. - 15.772.098 stanovnika (prvi nakon 2. svjetskog rata)

1953. - 16.936.573 stanovnika (ponovljeni popis)

1961. - 18.549.291 stanovnika

1971. - 20.522.972 stanovnika (Muslimani priznati kao narod)

1981. - 22.424.711 stanovnika

1991. - 23.528.230 stanovnika (zadnji popis)

Prema zadnjem popisu stanovnitva iz 1991. Jugoslavija je prije raspada imala 23,528.230 stanovnika. Gustoa naseljenosti bila je 92 stanovnika/km2.

1948., 3 godine nakon nastanka, napravljen je prvi, tzv. "skraeni" popis stanovnitva u novonastaloj Jugoslaviji prema kojem je ustanovljeno 15.772.098 stanovnika. Po prvi put je popisivana "nacionalnost" stanovnika, s mogunou da se svatko sam izjasni (ili ne izjasni).

Etniki je sastav 1948. bio sljedei: Srbi 41,5%, Hrvati 24%, Slovenci 9%, Makedonci 5,1%, Albanci 4,8% i drugi. Muslimani su tada voeni kao "Jugoslaveni-neopredijeljeni"; njih je bilo 5,1%, dok se dio stanovnitva islamske vjeroispovijesti iz BiH, Srbije Crne Gore izjasnio kao Hrvati ili Srbi.

Najvei gradovi SFR Jugoslavije 1971. bili su: Beograd (790 100), Zagreb (566 100), Skopje (312 000), Sarajevo (292 200), Ljubljana (173 000), Split (151 900), Novi Sad (141 700), Rijeka (132 900), Ni (127 300), Maribor (97 200), Osijek (93 900), Banja Luka (89 900), Subotica (88 800), Kragujevac (71 200), Pritina (69 500), Bitola (65 900), Zrenjanin (59 600), Titograd (54 500), Panevo (54 300), Tuzla (53 800) i Zenica (51 300).

Kultura [uredi]Dravni blagdani [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Praznici u SFRJNova Godina, Dan rada, Dan mladosti, Dani ustanka (svaka republika je imala svoj), Dan borca, Dan JRM, Dan Republike, Dan JNA, Dan djeje radosti.

Pred raspad, Boi, Uskrs i Dan mrtvih su postali neradnim danima. Bilo je i prijedloga da bude i Dan ujedinjenja, 1. prosinca, ali je odbijen, iz razloga to je tada nastala kraljevina SHS, koja nije priznavala nacionalna prava svim narodima.

Nezaustavljiv rast krize nakon Titove smrti [uredi]Vidi jo: Kronologija raspada SFRJUbrzo poslije Titove smrti izbija prva politika kriza na Kosovu (1981.). Nemiri kosovskih Albanaca uzdrmali su jugoslavensko drutvo.[11]Zatim nastupa teka ekonomska kriza (vlada Milke Planinc 1982.), koju se tijekom slijedeih godina sve vie produbljuje; savezna vlada, partija i cjelokupni sustav pokazuju bespomonost da krizu prevaziu. Takozvani Dugoroni program ekonomske stabilizacije, niz debelih knjiga sa bespredmentnim nizovima brojki i upljih ideolokih fraza, ne dovodi do nikakvog poboljanja.

Vanjski je dug sa est milijardi i 584 milijuna dolara iz 1975. godine narastao na dvadeset milijardi i 501 milijuna dolara krajem 1983. godine. Krajem 1984. godine broj nezaposlenih preao je jedan milijun. Prosjeni dohodak iz 1985. godine inflacija je vratila na razinu koju je SFRJ imala 1967. godine. Od 1981. godine kada je kriza javno priznata svake je godine rastao i broj obustava rada, kako je slubeno nazivan trajk. U 1982. godini bilo ih je 174, u 1986. 851, a u samo prva tri mjeseca 1987 bilo je zabiljeeno 392 trajka, to je u odnosu na prethnodnu godinu bilo poveanje od 87,7%.[12]S uzdrmanim drutvom pod nemirima kosovskih Albanaca, napadom na Titovo politiko nasljee, dnevnopolitiko se preispitivanje proirilo na drutvene znanosti i noviju povijest, Drugi svjetski rat i zloine ustaa nad Srbima u NDH. Problem rtava je i prije u Jugoslaviji bio zlorabljen radi postizanja razliitih ciljeva. Jedan od prinosa Srpske pravoslavne crkve na prijelazu osamdesetih u devedesete bio je ritualno iskapanje kostiju pobijenih i njihovo sahranjivanje. Mlake reakcije na napade na SKJ i politiki sustav u Srbiji priskrbile su toj republici status koja je uz odreene sankcije bila slobodnija za drugaija miljenja.[13] Za potrebe srpske politike pojam masovnih ustakih zloina zamijenio se "jaim" i zvunim pojmom genocid i pitanjem odgovornosti poinilaca genocida.[14] Osim dokazivanja genocidnosti Hrvata u srpskim je znanstvenim krugovima poela rehabilitacija etnikog pokreta. [15] Bijela knjiga Stipe uvara iz 1984. godine primjer je to je SKJ u Hrvatskoj oekivao od znanosti i kulture.

Hranei se srpskim opsesijama oko Kosova, raste srpski nacionalistiki i ovinistiki pokret. On javno nastupa od 1984., kada je objavljen Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, a osvaja vlast u Srbiji kada mu Slobodan Miloevi izraava potporu i 1987. obraunava s oporbom u Savezu komunista Srbije (Ivan Stamboli). Organizirajui tzv. dogaanje naroda, tj. inscenirane masovne spontane prosvjede protiv politikih rukovodstava, Miloevi uspijeva dovesti svoje poslunike na vlast u Vojvodini, na Kosovu i u Crnoj Gori, tj. u polovini federalnih jedinica. To e dovesti do blokade odluivanja u Predsjednitvo SFRJ.

Ova masovna dogaanja "organizirane spontanosti", gdje narod na masovnim skupovima daje podrku karizmatskom voi i jedinoj legalnoj stranci, u Srbiji su potpuno gurnula u drugi plan zahtjeve za stvarnom demokratizacijom (liberalizacijom) politikog sustava u smjeru pluralizma, koji su se glasnije poeli postavljati poetkom 1980-ih. U Sloveniji, koja je bila ekonomski najnaprednija i politiki najzrelija, postupna demokratizacija i pluralizacija dogaala se sredinom 1980-ih unutar postojeih institucija (Posebnu ulogu imao je Savez socijalistike omladine Slovenije, iz kojeg je nastala liberalno-demokratska stranka). U Hrvatskoj, koja kasni, situacija se naglo mijenja poetkom 1989., pojavom novih inicijativa i organizacija (UJDI, HSLS, HDZ i dr.).

Suoen sa ovim "antisocijalistikim" i "nacionalistikim" pokretima, vrh JNA povezuje se sa srpskim rukovodstvom, koje velikosrpsku poziciju maskira pozivom na jugoslavensko jedinstvo. Pokuaji da se po obrascu "dogaanja naroda" slome rukovodstva Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine doivjeli su neuspjeh.

Krajem 1989. savezna vlada Ante Markovia uspijeva znatno poboljati ekonomsku situaciju (unutarnja konvertibilnost jugoslavenskog dinara, znatno usporavanje inflacije), ali politiki raskol e taj uspjeh uiniti uzaludnim. Do kraja 1990. savezna vlada je izgubila realnu mo.

Prvi demokratski i slobodni izbori provedeni su u travnju 1990. u Sloveniji i Hrvatskoj. Ti su izbori bili odrani u redovnom roku, jer u postojeem politikom sustavu izbori su odravani svake etiri godine, uz striktnu kontrolu preko SSRN. Nekoliko zakonskih promjena krajem 1989. i poetkom 1990. omoguile legaliziranje politikih stranaka i drugih slobodnih drutava (udruga), slobodno kandidiranje (uz prikupljanje odreenog broja potpisa) i ravnopravnu predizbornu kampanju. U obje republike pobjeuju antikomunistike snage: koalicija Demos u Sloveniji i HDZ u Hrvatskoj.

Rat i raspad [uredi]Srpska manjina u Hrvatskoj zapoinje 17. kolovoza 1990. oruanu pobunu (usred turistike sezone), uz podrku Srbije i JNA. JNA se grubo umijeala u hrvatske unutarnje stvari: naelnik gl. stoera JNA gen. Blagoje Adi istog je dana zaprijetio vojnom intervencijom ako "u RH padne i jedna glava".[16] Slobodan Miloevi je 19. kolovoza pismom optuio hrvatske vlasti da "Srbima ukida pravo na slobodno izraavanje miljenja".[16] 20. kolovoza, savezna Vlada i vojni vrh SFRJ ultimativno su zahtijevali od hrvatske Vlade da ne sprjeava srpsku pobunu te se otvoreno prijetili Hrvatskoj da e vojno intervenitrati.[16]Sukobi eskaliraju postupno; u nezaustavljivom rastu krize, koja od napetosti i povremenih incidenata prerasta u globalni rat, kljunu ulogu ima ponaanje vodstva JNA, koje u potpunosti staje na srpsku stranu. Tako ona dobiva ogromnu vojnu premo, a Muslimani u Bosni i Hercegovini i Makedonci bivaju gurnuti u situaciju da se, kao i Albanci, Slovenci i Hrvati, moraju odupirati razularenom srpskom nacionalizmu.

Politiki pregovori vode se unutar Predsjednitva SFRJ, koje je meutim blokirano u odluivanju, jer glasuje se uvijek 4:4. Kljunu ulogu ima predstavnik Bosne i Hercegovine Bogi Bogievi, kojeg se Slobodan Miloevi trudio kao Srbina pridobiti na svoju stranu, to bi omoguilo da se izglasa uvoenje izvanrednog stanja i legalizira vojni udar protiv demokratski izabranih vlasti Slovenije i Hrvatske; on je meutim ostao lojalan veini u republikom vodstvu. Nakon toga, odravaju se serije sastanaka republikih lidera. Nita ne dovodi do uspjeha, jer Srbija i JNA nastupaju s pozicija sile i odbacuju svaki kompromis.

Krajem lipnja 1991., Slovenija i Hrvatska istovremeno donose odluku o razdruivanju iz SFRJ. Slovenija alje jedinice svoje Teritorijalne obrane i specijalne policije da zauzmu granine prelaze SFRJ prema Austriji, Maarskoj i Italiji. JNA alje posve nepripripremljene pjeadijske i tenkovske jedinice da to sprijee, oekujui da e demonstracija sile biti dovoljna i da nee biti nikakvog otpora. Slabe, ali odlune i dobro pripremljene slovenske snage meutim onemoguavaju tu akciju. Slobodan Miloevi uskrauje JNA potporu za organiziranje prave vojne akcije, rtvujui Sloveniju da bi lake obraunao s Hrvatskom. Tako je JNA prisiljena osramoena se povui.

Pod meunarodnim pritiskom, Hrvatska i Slovenija pristaju odgoditi stupanje na snagu odluka o osamostaljenju za rok od tri mjeseca. Jasno je da e Sloveniji biti dozvoljeno da ode, meutim sukob u Hrvatskoj tijekom tih mjeseci eskalira do otvorenog rata (vidi: Domovinski rat).

Raspad [uredi]Dana 8. listopada 1991. Slovenija i Hrvatska proglaavaju da je odluka o osamostaljenju stupila na snagu. Vodi se zapletena politika borba na meunarodnom planu o priznavanju tog ina. To je krizna situacija, kada o ishodu odluuje kombinacija pozivanja na pravna naela, politike volje velikih sila i rezultata ratnih sukoba.

Srpsko vodstvo tvrdilo je isprva da pravo na samoopredjeljenje vie ne vrijedi nakon to je jednom bilo "konzumirano" odlukom o udruivanju jo 1918. (neto slino neraskidivosti crkvenoga braka), a zatim da pravo na samoopredjeljenje ne vrijedi za republike u postojeim granicama, nego za narode, pa tako i Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imaju pravo otcijepiti se i formirati svoje drave na podruju gdje su veina, odnosno na podruju koje uz pomo Srbije i JNA uspiju zaposjesti. Tako su bile proglaene tzv. Republika Srpska Krajina na podruju Hrvatske (1991.-1995.) i Republika Srpska na podruju Bosne i Hercegovine. Meunarodna zajednica to nije prihvatila. Republika Srpska Krajina prestala je postojati uspjenim akcijama hrvatske vojske Bljesak i Oluja 1995., a u Bosni i Hercegovini stvoren je pravno dubiozan provizorij sa polu-priznatom Republikom Srpskom koja je tzv. "entitet" unutar federativne BiH.

Analizirajui Ustav SFRJ iz 1974., meunarodna komisija pravnika (Badinterova komisija) zakljuila je u studenom 1991. da Slovenija i Hrvatska (kao i druge republike, ali ne i pokrajine) imaju pravo istupanja iz dravne zajednice, uz striktnu obavezu da meusobno potuju postojee granice, koje od unutarnjih postaju meunarodne. Tako su pravnici zakljuili da se u Hrvatskoj (a to je ve u to doba zapoelo i u BiH) odigrava agresija, a ne graanski rat.

Pritom je od velikog znaaja bilo i to da se nije radilo o otcjepljenju, nego o razdruivanju: Slovenci i Hrvati, koji su se 1918. udruili sa Srbima u dravnu zajednicu, i to ponovili 1945., sada su iskoristili svoje pravo na suverenost unutar teritorijalnih granica svojih nacionalnih drava.

Drave i polu-drave nasljednice [uredi]Nakon daljih napetih pregovora na meunarodnom nivou, u sijenju 1992. niz drava u svijetu priznaje samostalnost Slovenije i Hrvatske. Zatim su pravo na samoopredjeljenje iskoristili i Bosna i Hercegovina (voljom velike veine Hrvata i Muslimana na referendumu, suprotno volji veine Srba koji apstiniraju) i Makedonija.

Dok je Makedoniju ostavila na miru, Srbija je zapoela izrazito surovu agresiju na BiH, koja traje 1992.-1995. Nakon uspjenih operacija u Hrvatskoj, jedinice HVO i Armije BiH, uz podrku iz Hrvatske, prele su u napadaj i u BiH i ozbiljno potisnule Srbe. Pod meunarodnim pritiskom, slijedi primirje i zatim sklapanje bizarno skalupljenog provizorija s meunarodnim protektoratom nad BiH, koji je dodue zaustavio rat ali na dulji je rok neodriv. Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Danas se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta i jednoga distrikta.

Crna Gora i Srbija formirale su novu saveznu dravu, koja je do 2003. nosila naziv Savezna Republika Jugoslavija, a nakon toga samo Srbija i Crna Gora. 21. svibnja 2006. Crna Gora organizira referendum o samoodreenju, na kojem se 55,4% biraa izjasnilo za osamostaljenje.

Raspad Jugoslavije ostavio je provizornim i status Kosova. Srpske vlasti ukinule su autonomiju i provodile sustavni teror, na koji albanska veina dugo odgovara masovnim nenasilnim otporom. Godine 1997. dolazi do oruanog otpora, formiranjem Oslobodilake vojske Kosova. Godine 1999., intervencijom zranih snaga NATO-a, Srbija biva prinuena povui se sa Kosova, emu slijedi i iseljavanje veine srpskog stanovnitva, nad kojem pobjedniki Albanci vre teror.

Kosovo je postalo meunarodni protektorat, pod faktikom albanskom upravom, ali zbog toga to autonomne pokrajine nisu imale pravo na samoopredjeljenje. U veljai 2008. Skuptina Kosova proglasila je Republiku Kosovo, koju je dosad priznalo 85 drava lanica UN-a i Tajvan.

Zanimljivosti [uredi]Prva, druga i trea [uredi]Rije je naravno o kolokvijalnim nazivima, uobiajenim u svakodnevnom govoru, ali pojavljuju se i u ozbiljnoj povijesniarskoj i politolokoj literaturi.

Samo ime Jugoslavija oznaava "dravu junih slavena" (vidi lanak Juni Slaveni. Slubeno se to ime koristi od 1929., kada ranija Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nakon uvoenja estosijeanjske diktature, dobiva ime Kraljevina Jugoslavija. Dravu pod dinastijom Karaorevia, koja je postojala od 1918. do 1941. (za pojedine drave u tadanjoj meunarodnoj zajednici i do 1945.), nazivamo Prva Jugoslavija.

Slijedila je jo tzv. "Trea Jugoslavija", dravna zajednica Srbije i Crne Gore, koja je nosila naziv Savezna Republika Jugoslavija od 1992. do 2003. godine, u iluzornom pokuaju da se prikae kao neposredni nasljednik Druge Jugoslavije. S obzirom na to da su etiri od est drava proglasile razdruivanje iz SFRJ, taj pokuaj zadravanja imena nije imao nikakvog temelja. Od godine 2003. dravni savez nosi ime "Dravna zajednica Srbija i Crna Gora". Na referendumu odranom 21. svibnja 2006. 55,4% glasaa u Crnoj Gori glasovalo je za osamostaljenje. Crna Gora je ubrzo proglasila osamostaljenja, to je meunarodna zajednica, pa i Srbija, ve u lipnju 2006. priznala.

etvrta Jugoslavija? [uredi]Neki autori ak govore o "etiri" Jugoslavije, a prema konceptima njene strukture, odnosno ustavnog ureenja i koncepta.

Dejan Jovi, zagrebaki politolog koji predaje u kotskoj, u svojoj doktorskoj disertaciji a kasnijoj knjizi "Jugoslavija - drava koja je odumrla" spominje "prvu" Jugoslaviju kao onu koja je u svom srcu imala ideju stvaranja jugoslavenske nacije, od 1918. do 1939.[17]"Druga" je bila 'sporazumska', od Sporazuma Cvetkovi-Maek 1939., kada je stvarena Banovina Hrvatska. Time je priznata hrvatska posebnost, ime se odustalo od ideje stvaranja jedne nacije.

"Trea" je bila Titova Jugoslavija, od 1944. do ustavnih izmjena krajem ezdesetih odnosno poetka sedamdesetih. Ona se temeljila na socijalizmu, ali i na jugoslavenstvu. Tito je, primjerice, izjavljivao za sebe da je i Jugoslaven, i da se drava ipak temelji na bratstvu i jedinstvu, tj. ideji etnike slinosti meu njenim konstitutivnim narodima.

etvrta je Jugoslavija po Joviu vie Kardeljeva nego Titova. Ona slijedi koncept Ustava 1974., kojega je autor Edvard Kardelj, a trajala je do 1990. i usvajanja novih ustava pojedinih republika SFRJ.

Izvori [uredi]1. Leksikonska natuknica Narodna skuptina Savezna., dio Stalne komisije Savezne narodne skuptine U: Rui, Silvio (ur.), Priruni privredni leksikon, 1. izd.,Privreda, Zagreb, 1962., str. 228.

b) etiri komisije za utvrivanje autentinosti tekstova materijala Skuptine na jezicima na kojima nisu bili podnijeti: za srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.

2. Stefanovi, Jovan V. Ustavno pravo Jugoslavije i komparativno pravo, knj. 1., III. izd., kolska knjiga, Zagreb, 1965., str. 165.

Kod nas je to pitanje bilo i ranije rijeeno, to se tie saveznih zakona, u Poslovniku Savezne narodne skuptine. On je propisivao da se originali zakona na srpskom, hrvatskom, slovenskom i makedonskom jeziku uvaju u Saveznom izvrnom vijeu i da se na njih stavlja dravni peat (l. 113). Nije, meutim, bilo propisano tko te originale potpisuje. A za zakone koje je donosio Sabor Hrvatske bilo je propisano u Poslovniku Sabora da se njihovi originali uvaju u Saboru i da se na njih stavlja peat Sabora (l. 104).

(Stefanovi, 1965., str. 165.)3. Samardija, Marko. Neko i nedavno: odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnoga jezika, Biblioteka "Dometi", Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2002., str. 117., ISBN 953-6066-97-1

... u 63. lanku Ustava NR BiH ovako glasi: "Zakoni i drugi opti propisi Narodne Republike Bosne i Hercegovine objavljuju se na srpskom ili hrvatskom jeziku".128

(Samardija, 2002., 117.)

4. (srp.) Amandman LI. na Ustav SFRJ, to. 4., 8. srpnja 1971.

5. August Kovaec: Jezici narodnosti i etnikih skupina u SFRJ. U: Pupovac, Milorad (ur.), Jezici i politike: jezina politika u viejezinim zajednicama: zbornik, Biblioteka Nae teme, Centar CK SKH za idejnoteorijski radVladimir Bakari(u suradnji s)Komunist Zagreb, Zagreb, 1988., str. 56. 67., (citat sa str. 57.);

Iako mi jezinu i nacionalnu arolikost Jugoslavije rado istiemo kao neto posve iznimno, moramo odmah rei da to u odnosu na veinu evropskih zemalja nije, osim eventualno po broju razliitih etnikih i jezikih skupina, nita specifino. No posve je jedinstven status etnikih i jezinih skupina u Jugoslaviji u pogledu upotrebe svoga jezika, i openito njegovanja kulturne, jezine i nacionalne posebnosti; ovom modelu u jezinoj politici, kojemu je osnovna naela dao AVNOJ, pribliuju se samo vicarska, i donekle SSSR. Naime, za Jugoslaviju je karakteristino da nema jednog dravnog i nadnacionalnog jezika, koji bi vaio na cijelom teritoriju, a da osim osnovnih nacija (juni Slaveni osim Bugara) i svaka druga etnika i jezina skupina, koja to eli, ima puno pravo i slobodu na upotrebu jezika u gotovo svim sferama javnog ivota (ali ne npr. za slubeni saobraaj u JNA), tj. da na svom jeziku, ili na varijanti svoga jezika, organizira sve stupnjeve kola, izdaje novine, asopise i knjige, da se svojim jezikom slui u lokalnoj administraciji itd. Iako u novije doba i u drugim zemljama, barem naelno, zapaamo sline razvojne tendencije, do danas nijedna zemlja nije dosegla razinu jugoslavenske jezine politike ni u pogledu pravnih normi ni u pogledu prakse. Jugoslavija zauzima posebno mjesto na jezinoj karti Evrope, ne samo po broju i raznorodnosti etnikih i jezinih skupina neko i po upotrebi jezika narodnosti u najrazliitijim sferama ivota.

August Kovaec

6. Hrvoje Matkovi "Povijest Jugoslavije" ISBN 953-6308-12-6 s 257

7. ibid s 280

8. ibid s 341-342

9. Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.

10. Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.

11. Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnika knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., str. 72, ISBN 978-953-212-339-512. Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnika knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., str. 72, ISBN 978-953-212-339-513. Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnika knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., str. 75, ISBN 978-953-212-339-514. Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnika knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., str. 74, ISBN 978-953-212-339-515. Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnika knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., str. 76, ISBN 978-953-212-339-516. 16,0 16,1 16,2 Ivan Bili: Kronologija raspada SFRJ i stvaranje Republike Hrvatske do 15. sijenja 1992., National security and the future, sv.6 br.1-2. oujak 2005.

17. "Jugoslavija - drava koja je odumrla" Dejan Jovi p107

Povezani lanci [uredi] Jugonostalgija TitoizamVanjske poveznice [uredi] CIA Intelligence Report. Yugoslavia: The Outworn Structure (engl.) CIA Intelligence Report]

Dokumentirana Jugoslavija Domai dokumentarni filmovi o socijalistikoj Jugoslaviji

[sakrij]

vruKomunistike drave

Sadanje komunistike drave

Kina Kuba Laos Sjeverna Koreja Vijetnam

Prijanje komunistike drave

DR Afganistan (1978. - 1992.) NSR Albanija (1946. - 1991.) NR Angola (1975. - 1992.) NR Benin (1975. - 1990.) NR Bugarska (1946. - 1990.) ehoslovaka (1948. - 1990.) DDR (1949. - 1990). NDR Etiopija (1974. - 1991.) NDR Jemen (1969. - 1990.) SFR Jugoslavija (1945. - 1991.) Demokratska Kampueja (1975. - 1979.) NR Kongo (1970. - 1991.) Maarska Sovjetska Republika (1919.) NR Maarska (1949. - 1989.) NR Mongolija (1924. - 1992.) NR Mozambik (1970. - 1990.) NR Poljska (1944. - 1989.) SR Rumunjska (1947. - 1989.) Ruska SFSR (1918. - 1922.) SSSR (1922. - 1991.) Somalska DR (1976. - 1991.) NR Tuva (1921. - 1944.)

Kategorije:

Jugoslavija Bive drave Povijest druge Jugoslavije Povijest Bosne i Hercegovine Slovenija u drugoj Jugoslaviji Povijest Srbije Povijest Crne Gore Povijest Makedonije Hrvatska u drugoj JugoslavijiNavigacijski izbornik

Otvori novi suradniki raun Prijavi se lanak Razgovor itaj Uredi Vidi stare izmjeneTop of Form

Bottom of Form

Glavna stranica Kafi Aktualno Nedavne promjene Sluajna stranica Pomo DonacijeIspis/izvoz Napravi zbirku Preuzmi kao PDF Verzija za ispisAlatiDrugi jezici Aragons Bosanski Catal esky Dansk Deutsch Dolnoserbski English Esperanto Espaol Eesti Euskara Suomi Franais Galego Bahasa Indonesia Ido Italiano Latina Lietuvi Latvieu Bahasa Melayu Nederlands Norsk (nynorsk) Norsk (bokml) Occitan Polski Portugus Romn Armneashce Srpskohrvatski / Simple English Slovenina Slovenina Shqip / srpski Svenska Trke / Uyghurche Ting Vit Yorb Bn-lm-g Datum zadnje promjene na ovoj stranici: 05:06, 3. sijenja 2013.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete koritenja za detalje.

Zatita privatnosti Impresum Uvjeti koritenja | Pravne napomene | Odricanje od odgovornosti Mobilni prikaz

_1419347970.bin

_1419347969.unknown