Prosječni Hrvat visok 176 centimetara i težak 82 kilograma

Hrvatski antropometrijski sustav. U istraživanju uzete mjere gotovo 31.000 hrvatskih građana. Prosječna Hrvatica ima 163 centimetra i 68 kilograma

Najviši muškarci u Hrvatskoj su Splićani, Ličanke imaju najveće grudi, Ličani su najteži, a Koprivničanke imaju najšire bokove. Podaci su to antropometrijskog istraživanja provedenog od 2005. do 2007. godine na poticaj i uz vodstvo dekana Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Darka Ujevića. Uzete su mjere gotovo 31.000 hrvatskih građana od novorođenačke dobi do 82. godine. Na osnovi tih rezultata trebale bi se dobiti hrvatske norme za konfekcijske brojeve, jer je JUS-ov sustav (jugoslavenski standard) zastario i uvelike uzrokuje teškoće tekstilnoj i obućarskoj proizvodnji. Prema istraživanju, prosječni hrvatski građanin visok je 176 centimetara i težak 82 kilograma, a širine prsa 102 centimetra. Hrvatice su prosječno visoke 163 centimetra i teške 68 kilograma, grudi su im opsega 99, struk 86, a bokovi 104 centimetara. Prosjek je dobiven uzimanjem do 57 mjera u odraslih i do 30 mjera u djece, počevši od opsega glave, duljine ruku i nogu, širine ramena i drugih mjerenja.

Pokazalo se da su stanovnici kontinentalnog dijela Hrvatske sličniji Nijemcima, a Dalmatinci Talijanima. Koliko je važan taj projekt, najbolje znaju u proizvodnji, ponajprije u obućarskoj i tekstilnoj industriji. Teško je prodati majicu na tržište, ako se ne zna koji konfekcijski broj nosi većina stanovništva, a još je teže to procijeniti proizvođačima iz dalekih zemalja svijeta koji izvoze u Hrvatsku. U Španjolskoj je nedavno istraživanje među 10.000 žena pokazalo da ih čak 41 posto ne može naći odgovarajući komad odjeće, jer je većina modela krojena za mlade i vrlo visoke osobe. Istodobno, 80 posto Španjolki ubraja se u »normalan« tip žena visine 162 centimetra i težine 57 kilograma. Zato je tamošnja vlada odlučila uvesti novi sustav konfekcijskih brojeva, usklađen s europskim standardima, kako bi konfekcijske veličine pratile mjere prosječnih Španjolki. Podaci iz Hrvatskog antropometrijskog sustava (HAS) ključni su, jer se slični koriste u svijetu u nizu industrijskih grana. Recimo, u proizvodnji namještaja nije jednostavno »od oka« procijeniti kolika treba biti prosječna duljina kreveta kako kupcima ne bi noge virile izvan ruba ili kako se ne bi trošilo previše materijala na nepotrebno veliki krevet. Automobilska industrija, zahvaljujući mjerama prosječnog kupca, može prilagoditi dimenzije sjedala i udaljenost volana i papučica radi udobnosti i bolje funkcionalnosti. Liječnicima su ključni podaci o promjeni visine i težine stanovništva, jer povećana težina upućuje na pretilost i pojavu niza bolesti koje uzrokuje, osobito kardiovaskularnih. Antropometrijska mjerenja korisna su i u proizvodnji aviona i arhitekturi. U Hrvatskoj su važna i u konfekcijskoj proizvodnji odora za policiju, vojsku, vatrogasce i druge koji nose uniforme. U svijetu vlada poprilična zbrka pri označavanju konfekcijskih brojeva, jer se razlikuju od zemlje do zemlje. Konfekcijski broj 42 u Hrvatskoj odnosi se na ženu opsega grudi 96 centimetara, struka 78, bokova 102 i visine 168 centimetara. Istodobno, talijanski broj 42 odgovara ženi osam centimetara manjeg opsega grudi i bokova, čak 13 centimetara užeg struka i nižoj četiri centimetra. Jasno je da je hrvatski broj 42 namijenjen krupnijim i višim ženama, nego talijanski. U nas se proizvođači najčešće vode za njemačkim sustavom veličina. Zanimljivo da odjeća rađena prema njemačkim standardima znatno bolje pristaje domaćim kupcima, nego izrađena po JUS-u, sustavu odjevnih veličina preuzetih iz bivše Jugoslavije. Osim što je JUS zastario, problem je što su podaci dobiveni na osnovi antropometrijskog mjerenja početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Vojvodini.

Taj dio odabran je zato što je tamo bilo najviše miješanog stanovništva iz cijele tadašnje države, no ta populacija nema ništa zajedničkog s današnjim stanovništvom Hrvatske. Koliko konfekcijski brojevi mogu zadati glavobolje, vjerojatno je svatko osjetio na svojoj koži, tražeći od trgovine do trgovine uvijek istu veličinu, a dobivajući odjevne predmete ili broj veće ili broj manje od one koja pristaje. O tome koliko ćemo biti prosječno visoki ili teški, osim nasljednih osobina, uvelike ovisi o kvaliteti života i prehrambenim navikama. Dokazano je da su djeca rođena u siromašnijim i hranom oskudnijim krajevima rastom niža od vršnjaka na razvijenijim područjima te da se njihov spolni razvoj odgađa za neko vrijeme. Primjerice, pubertetske su promjene (u djevojčica prva menstruacija) nastupile kasnije u mladih za vrijeme gospodarske krize u SAD-u, a to se dogodilo i u Francuskoj i Belgiji za vrijeme ratova u prošlom stoljeću. To je prirodni ljudski mehanizam da u kriznim razdobljima odgađa seksualno sazrijevanje kako bi se produljio razvoj.

Istraživanja zagrebačke školske djece iz 1973. godine pokazala su da su tadašnji učenici u dobi od 11. do 13. godina iz službeničkih obitelji prosječno četiri-pet centimetara viši od vršnjaka iz radničkih obitelji. I djevojčice iz radničkih obitelji u prosjeku su dobivale prvu menstruaciju četiri-pet mjeseci kasnije, nego njihove vršnjakinje iz službeničkih obitelji. Pokazalo se i to da je naraštaj dječaka u dobi od 11 do 16 godina prosječno viši od sedam do 10 centimetara i teži od šest do 10 kilograma, nego njihovi vršnjaci prije 20 godina. Usporede li se podaci o visini i težini sadašnje mladeži s onima iz 1991. godine, današnji su mladići 0,8 centimetara viši, a djevojke 1,1 centimetar. Mladići su tri kilograma teži, a djevojke čak lakše prosječno za 300 grama.

O razmjerima promjene čovjekova stasa svjedoče starogradske jezgre, gdje je dovoljno prošetati i vidjeti da su na stoljećima starim zgradama ulazna vrata često znatno nižeg okvira, nego što se danas izrađuju.

Europljani prerasli Amerikance

Nizozemci su najviši ljudi na svijetu. S tog su mjesta istisnuli Amerikance, jer su ih »prešišali« za gotovo pet centimetara, a Nizozemke su prerasle Amerikanke za 5,7 centimetara. To su podaci istraživanja objavljeni u znanstvenom časopisu Annals of Human Biology. Kao vjerojatan razlog navode se bolja zdravstvena skrb i bolji način prehrane Europljana. Do Drugog svjetskog rata, najviši ljudi na svijetu bili su Amerikanci, ali to se počelo mijenjati nakon 1955. godine otkad su Europljani prosječno porasli dva centimetra, a neki azijski narodi i više. Stereotip da su Japanci najniži na svijetu više ne drži vodu, jer se pokazalo da su se gotovo izjednačili s Amerikancima.

Mjere se i sportaši

Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu počeo je još jedan projekt: antropološkog mjerenja sportaša, osobito nogometaša, košarkaša, rukometaša i vaterpolista. »Zbog intenzivnog treniranja i bavljenja sportom, njihova se tijela s vremenom deformiraju. Plivači i vaterpolisti imaju jači torzo, košarkašima je rame ruke kojom bacaju loptu više od drugog, a nogometaši imaju iznimno jače noge«, tvrdi Ujević. Istraživanje će trajati pet godina i bit će veliki doprinos industriji sportske opreme.

Konfekcijske vojničke odore

Stoljećima su krojači izrađivali odjeću isključivo po mjeri, jer nije postojao standard konfekcijskih brojeva. To se počelo mijenjati za vrijeme građanskog rata u SAD-u, koji se neočekivano produljio, a klasična proizvodnja vojničkih odora nije zadovoljavala potrebe. Prikupljeni su podaci o standardnim konfekcijskim veličinama američkog vojnika, što je olakšalo i ubrzalo proizvodnju odora. Dvadesetih godina prošlog stoljeća počinje i masovna proizvodnja ženske odjeće. Uvođenjem standardnih veličina, proizvođači su odahnuli, jer su zbog dotad proizvoljnog označavanja veličina primali mnogo reklamacija, što je poskupljivalo poslovanje.

Županijske razlike

S prosječnih 172 centimetra, najniži su muškarci u Koprivničko-križevačkoj i Međimurskoj županiji, a najviši u Splitu. Najniže su Varaždinke i Međimurke - 160 centimetara, a najviše Dalmatinke - 167 centimetara. Najveće grudi imaju Ličanke i žene iz Koprivničko-križevačke županije, opsega 103 centimetra. Najmanje grudi imaju žene iz Požeške, Virovitičke i Brodsko-posavske županije. Košarica A je prosječna veličina grudnjaka žena u Hrvatskoj. Najteži su Ličani (prosječno 85 kilograma), a isto vrijedi i za Ličanke (70 kilograma). Najlakše su Varaždinke i Brođanke, prosječne težine 66 kilograma. Najšire bokove imaju Koprivničanke (110 centimetara), a najuže žene iz Virovitice i Brodsko-posavske županije (99 centimetara).

BZVZ

Najveća prepreka boljoj prodaji može biti način na koji prodavac kupcima nudi proizvode ili usluge koje želi da im proda. Svima nama je jako dobro poznata činjenica da ljudi radije kupuju ono što žele, nego ono što im je zaista i potrebno. U ovoj činjenici je sakriven mali paradoks koji može u značajnoj meri olakšati pridobijanje poverenja kupaca i njegovo očuvanje koje će rezultovati kupčevim vraćanjem.

Većina kupaca najverovatnije neće kupiti stvari koje su im potrebne, ali ih ne žele. Sa druge strane, sigurno će kod stvari koje žele uveriti sami sebe da su im one zaista i potrebne.

Neka kupac proda sam sebi

Pristup pridobijanja kupaca i navođenja na odluku o kupovini tako da kupac proda sam sebi se najlakše može proanalizirati na jednom veoma jednostavnom primeru.

Veliki broj nas smatra da ima koji kilogram viška (možda čak i 10 ili 20) i svi mi duboko u podsvesti znamo da za zdravlje moramo osetiti znoj na čelu i 150 udaraca srca u minutu, barem jedan sat dnevno i barem tri puta nedeljno. Naravno, ovo podrazumeva jako puno odricanja i fizičkog napora i upravo iz tog razloga će se većina potencijalnih korisnika ipak odlučiti da ne kupi mesečnu članarinu neke teretane ili fitnes kluba.

Sa druge strane, ovoj populaciji kupaca će neko ponuditi spravu, tablete, kremu, čaj ili neko drugo spiritualno čudo pomoću kog bez napora mogu izgubiti i 10 kilograma za samo mesec dana. Da li oni žele to da kupe? Naravno, jer njihov mozak će momentalno ponuditi racionalno obašnjenje za tu odluku o kupovini: ta sprava, tableta, krema, čaj ili neki drugi proizvod su neophodni jer će se pomoću njih uštedeti vreme, dobiti atletski građeno telo i krenuti putem zdravog i dugog života!

Većina prodavaca bi izuzetno volela da ih kupci opsedaju telefonskim pozivima sa željom da nabave njihove proizvode ili usluge, na način na koji pozivima opsedaju prodavce čudesnih rešenja za mršavljenje. Dakle, osnovno pitanje koje se može postaviti u vezi sa pridobijanjem pažnje kupaca je šta to imaju prodavci preparata za mršavljene, a što nemaju i prodavci drugih proizvoda.

Jedinstveno pitanje koje privlači kupce

Da bismo došli do elementa koji privlači kupce prema određenoj ponudi možemo da uporedimo članarinu fitnes kluba i čudesni preparat za mršavljenje. Oba proizvoda ljudima veće kilaže nude mršavljenje i ta ponuda je u oba slučaja izneta na veoma očit način tako da u tom smislu ne postoji razlika u načinu pridobijanja kupaca. Sa druge strane, ako računovođa kao svoju prednost istakne svoju odgovornost i pedantnost ili kada prodavac odeće istakne njenu lepotu, oni neće imati nikakvih mogućnosti da ih kupac uopšte i primeti. Dakle, u čemu je razlika?

Put do cilja (mršavljenja) je u fitnes centru ili teretani dug i naporan, a kod čuda za mršavljenje kratak i lak. Ključno pitanje koje će u ovom slučaju pridobiti kupca nije kako da smršam, nego kako da smršam, a da ne potrošim previše vremena i truda. Zašto? Na prvo pitanje postoje hiljade mogućih odgovora, odnosno svaki od proizvoda predstavlja po jedan potencijalni odgovor. Na drugo pitanje postoji samo nekoliko odgovora. Cilj koji prodavac mora da postigne je samo jedno rešenje - kupovina proizvoda ili usluge koju upravo on nudi.

Rešenje pitanja pridobijanja kupaca zahteva još dublju analizu. Kako da prodavac koji već ima svoj proizvod ili uslugu pronađe problem kupca koji mu samo on može rešiti na lak i jednostavan način? Kako da kupca uveri da je upravo proizvod koji on nudi rešenje koje je najbliže kupčevim najdubljim željama? Da bi ovo postigao, prodavac mora kupcu da postavi pitanje na koje će odgovor u stvari biti i rešenje kupčevih problema.

Predstavite kupcu proizvod kao rešenje njegovih problema

Ukoliko pogledamo oko sebe, lako ćemo doći do zaključka da nas okružuju ljudi sa brojnim problemima. Ljudi imaju nebrojeno puno problema na svim životnim poljima, a nekih od njih nisu ni svesni sve vreme. Prodavac treba da bude onaj ko će ih podsetiti na te probleme nakon čega će kupci u potpunosti posvetiti pažnju onome što im prodavac saopštava. Podsvest kupcima govori da će uskoro čuti rešenje svog problema i tada se kupac nalazi u situaciji kada želi da kupi rešenje svog problema.

Veliki problem prodavaca predstavlja činjenica da su oni uvereni u izvrsnost svojih proizvoda i usluga. To njihovo uverenje im i pomaže da prodaju. Istovremeno to ih onemogućava da se užive u ulogu kupca i ponude mu ono što on želi - rešenje njegovog problema. Umesto toga prodavac mu nudi rešenje svog problema, nudi mu ono što može da proizvede, što ima u skladištu... Prodavac očajnički traži nove tehničke prednosti, kreativne načine privlačenja pažnje, nove boje, oblike i zvukove, umesto da pokuša da reši problem kupca.

Koji kupčev problem proizvod rešava?

Identifikacija istinskog problema koji kupac želi da reši je izuzetno težak zadatak čije rešavanje dovodi do bogatih nagrada za prodavca. Problem koji bi kupac želeo da reši, prodavac će najlakše otkrititi ako se postavi u položaj kupca i zapita se: "Kako da napravim nešto važno, da ne bih izgubio nešto vredno?" Ovo pitanje govori o stvarima koje su važne ili vredne za kupca, a ne za prodavca.

Prodavac koji rešava probleme svih kupaca neće pridobiti nijednog od njih

Mnogi prodavci na pitanje ko su njihovi kupci kao iz topa odgovaraju: "Svi." Razlog za takav odgovor je savršeno jasan, ali je njegova učinkovitost pod velikim znakon pitanja. Prodavac koji ne ume da opiše svoje kupce, jer ih ima previše, ili ih jednostavno ne poznaje, samim tim dovodi u pitanje i uspeh definisanja problema koje treba da reši svojim kupcima. Sa druge strane, oni prodavci koji znaju kome prodaju, imaju lak zadatak da definišu detalje sa svojim kupcima. Sve ovo je važno i kod rešavanja problema koje konkurencija uopšte nije sposobna da reši ili ih rešava na lošiji način. Na ovaj način će se prodavac izdiferencirati u odnosu na svoje konkurente čime će kupci dobiti dodatne razloge da se opredele upravo za njegovu ponudu.

Prednost treba dati problemima koji pogađaju kupca kao pojedinca ili određene pojedince unutar oragnizacije sa kojom prodavac posluje. Problemi treba da budu dovoljno veliki da ih kupac ne može prevideti ni u kom slučaju.

Na primer, automobili marke Volvo se ne nude svim potencijalnim kupcima. Ova marka već decenijama gradi imidž kompanije koja ceni sigurnost. Volvo je tačnim definisanjem ciljnog tržišta smanjio opseg svojih potencijalnih kupaca, ali je sa druge strane sebi obezbedio sigurnu prodaju u određenom segmentu kupaca.

Prodavac sebi ne sme da dozvoli da u bilo kom trenutku zaboravi šta je to što prodaje. Da bi pridobio i sačuvao poverenje svojih kupaca, prodavac mora uvek da prodaje ono što njegovi kupci žele. On nikada svojim kupcima neće ponuditi svoje proizvode ili usluge, on će im ponuditi isključivo rešenje njihovih problema.

Kina i EU u Ratu grudnjaka

Europska Unija pokrenula je trgovinski rat s Kinom uvođenjem ograničenja na uvoz jeftinog kineskog tekstila: sada europskim kupcima prijeti nestašica i rast cijena na tržištu odjeće, dok se europskim kompanijama uvođenjem kvota nimalo nije pomoglo

Golem udjel tekstila u kineskom izvozu osnova je za druge kineske ekonomske planove jer Kina želi u sljedećoj fazi izvoziti i robe više tehnologije, u što se sada snažno investiraGolem udjel tekstila u kineskom izvozu osnova je za druge kineske ekonomske planove jer Kina želi u sljedećoj fazi izvoziti i robe više tehnologije, u što se sada snažno investiraNovi trgovinski rat između Europske unije i Kine zbog velikog izvoza kineskog tekstila u Europu dobio je naziv "rat grudnjaka". EU je prije nekoliko mjeseci uvela restrikcije na uvoz jeftinih tekstilnih proizvoda iz Kine: kako bi se zaštitila proizvodnja europske modne konfekcije, u lipnju su uvedene precizne kvote za uvoz hlača, grudnjaka, pulovera i majica iz Kine i izazvale znatne poremećaje u odnosima EU i Kine te na samom europskom tržištu. Član Europskog povjerenstva zadužen za trgovinu, Britanac Peter Mandelson, koji je donio tu odluku, nije se obazirao na to da su već naručene goleme količine odjeće iz Kine za jesen i zimu, a najveći dio te robe već je bio na putu.

Zbog Mandelsonove odluke u ovom trenutku u zapadnoeuropskim lukama u kontejnerima iz Kine blokirano je 48 milijuna pulovera, 17 milijuna muških hlača, 3 milijuna grudnjaka i 4 milijuna majica, ukupno 72 milijuna odjevnih predmeta. Veliki europski trgovački lanci, robne kuće i manji prodavači odjeće upozoravaju: ako se ta odluka hitno ne promijeni, ove jeseni i zime u Europi će biti velika nestašica odjeće, jer nema vremena da se sve tolike količine nabave iz drugih izvora. Može se stoga očekivati skok cijena na europskom tržištu odjeće.

Zbog te situacije posvađale su se sjeverne i južne članice EU. Tvrdi se da su kvote uvedene na pritisak Italije, Francuske, Španjolske i Portugala koji imaju snažnu tekstilnu industriju pa su obznanili da je ona zbog jeftine kineske odjeće ugrožena. Europska udruga tekstilnih proizvođača Euratex objavila je da zbog kineskog uvoza svakog tjedna u Europi propadne 200 tvrtki vezanih uz tekstil te da će Europa ove godine izgubiti 250.000 radnih mjesta u tekstilnom sektoru. U Euratexu tvrde da je to zbog dumpinških cijena pa spominju prodaju pulovera za pola eura, što je manje od cijene sirovine i boje, i košulja za pet eura. Kineski je cilj, kažu u toj udruzi, niskim cijenama uništiti europske, u prvom redu talijanske proizvođače, a potom podići cijene. Samo u Italiji, procjenjuje se, u tekstilnoj će se industriji ove godine ugasiti 30.000 radnih mjesta. Opći pad talijanske industrijske proizvodnje posebno je velik u tekstilnoj industriji. Slično je i u Francuskoj, gdje su mnogi zbog liberalne ekonomske politike EU ovog proljeća na referendumu glasovali protiv europskog ustava, tvrdeći da bi još liberalnija politika još više ugrozila francuska radna mjesta.

Sjeverne članice EU, koje nemaju razvijenu tekstilnu industriju, bunile su se protiv kvota, upozoravajući da će se njima destabilizirati prodaja odjeće na europskom tržištu, što će donijeti nestašice i poskupljenja, da će od kvota biti više štete nego koristi jer će biti pogođena privredna grana koja je u EU mnogo jača od tekstilne industrije, maloprodaja u kojoj radi 7 milijuna ljudi, pa bi zbog smanjenog prometa bilo pogođeno čak 26 milijuna ljudi. Zbog zabrane uvoza jeftine kineske robe trgovci će sada morati hitno nabaviti dodatne količine odjeće, a pri tome – tvrde trgovci – neće moći pomoći proizvođačima iz EU.

Kako je ovih dana izjavio jedan švedski trgovački stručnjak, kvotama se uopće ne pomaže talijanskim proizvođačima tekstila. Trgovci, ako im se zabrani uvoz iz Kine, neće zamjenske količine nabavljati u Italiji, jer su ondje cijene previsoke, nego u zemljama izvan EU gdje se proizvodi jeftini tekstil, u Rumunjskoj, Turskoj, Šri Lanki i drugim azijskim zemljama koje imaju velike tekstilne kapacitete. Od te Mandelsonove odluke korist će imati azijske zemlje, a Europljani će imati samo štete.

Već i dosadašnji potezi trgovačkih lanaca pokazuju da će se dodatne nabavke od proizvođača unutar EU zbog zabrane uvoza iz Kine samo minimalno povećati. A cjelokupna privreda EU bit će oštećena, jer će se najveći dio ipak morati uvesti izvan EU po cijenama višim od kineskih.

Podsjeća se na nedavni "rat čelika" koji je počeo u ožujku 2002., kad je SAD uveo carine na uvoz europskog čelika, i završio loše za SAD, jer su američki kupci morali kupovati skuplji američki čelik, pa su poskupjeli razni američki proizvodi, pa i američki automobil, te je njihova prodaja pala upravo na europskom tržištu.

Sve je veći pritisak na Mandelsona da promijeni odluku. On je hitno otputovao u Kinu kako bi pregovarao s kineskom vladom o kvotama koje bi se prilagodile europskim potrebama. U Kini Mandelsonov dolazak smatraju dokazom da je pala sposobnost EU da se štiti od kineskog izvoza. Kineski dnevnik na engleskom Beijing News objavio je karikaturu s četvoricom polugolih Europljana koji na lučkom gatu drže transparente s dobrodošlicom brodu s kineskom robom.

Mandelson je stigao u Kinu da nađe rješenje kako da se ipak uvezu goleme količine kineske odjeće, koje čekaju na iskrcaj u europskim lukama jer je EU postavila granicu od 12 posto godišnjeg rasta uvoza. Kina u pregovorima traži da se EU pridržava vlastitih deklaracija o slobodnoj trgovini, umjesto da Kini postavlja ograničenja.

Kina se godinama borila da postane članicom Svjetske trgovinske organizacije (WTO), u čemu su je sprječavali – posebno iz Washingtona – političkim razlozima. Ulazak u WTO za Kinu je bio ključan jer bez toga nije mogla planirati svoj dinamičan razvoj. Početkom 80-ih Deng Xiaoping pokrenuo je veliku liberalizaciju pod kontrolom Komunističke partije. Odmah je bilo jasno da prave ekonomske reforme neće biti ako kineska privreda ne nađe novi izvore financija – intenzivni izvoz.

Kina je stvorila izvoznu privredu i prije nego što je ušla u WTO. Intenzivno je izvozila u nepovoljnim okolnostima, probijajući se na svjetsko tržište iznimno niskim cijenama proizvoda niske tehnološke obrade, jeftinom potrošnom elektronikom, tekstilom i sličnom robom.

Niske cijene Kina je postizala na tri načina. Reformom sela i ukidanjem komuna golem broj ljudi ostao je bez posla pa su u velegradovima postali vrlo jeftina radna snaga. Svake godine 20 milijuna Kineza sa sela traži posao u industriji. Kina je u inozemstvu počela nabavljati modernu industrijsku tehnologiju koja omogućava jeftinu proizvodnju. A kineska država pomagala je izvoznicima tajnim subvencijama, da se kineska roba probije na svjetskom tržištu, ako treba, i dampinškim cijenama.

Tako je 90-ih kineska roba u većim količinama stigla na svjetsko tržište, posebno u SAD i EU. Kina je napokon 2001. primljena u WTO, ali nije dobila status MES – zemlje s potpuno slobodnom privredom, nego status NME – zemlje s netržišnom privredom, što omogućava drugim zemljama da Kini ipak mogu postavljati kvote i druge restrikcije. Nakon 30 godina 2004. je istekao sporazum MFA, kojim su bile propisane tekstilne kvote za sve izvoznike, pa je i Kina mogla slobodno izvoziti tekstil.

Kina posljednjih godina održava godišnji ekonomski rast od najmanje 9 posto. Ekonomski stručnjaci predviđaju da će do 2010. postati druga najveća ekonomska sila svijeta iza SAD-a. Ona je već sada najznačajniji američki ekonomski partner, a raste i suradnja s EU. Tako je trgovina Kine i EU 2004. iznosila 174 milijarde dolara. Stalno raste kineski izvoz tekstila, a poseban poticaj dobio je ukidanjem sporazuma MFE. Prema službenim kineskim brojkama, u prvih sedam mjeseci ove godine kineski izvoz tekstila dosegnuo je 61,5 milijarde dolara, što je porast od oko 20 posto prema prošloj godini. U lipnju je izvoz tekstila povećan za 28, a u srpnju za 23 posto.

Golem udjel tekstila u kineskom izvozu osnova je za druge kineske ekonomske planove jer Kina želi u sljedećoj fazi izvoziti i robe više tehnologije, u što se sada snažno investira. Zato je Kina vrlo loše prihvatila odluku EU da uvede kvote na kineski tekstil, makar i samo do 2007. Kina će izgubiti znatan prihod i traži da se kvote ukinu. Ne pristaje ni na polovično rješenje, koje nudi Mandelson, da se roba koja čeka na brodovima u europskim lukama uveze sada, ali da to uđe u kvotu za sljedeću godinu, "da ručak pojede za doručak". Kinezi podsjećaju EU da bi bilo dobro da se prema Kini ponaša u skladu s vlastitim proklamiranim načelima slobodne trgovine, i to radi svoga dobra. Masovna prisutnost kineske robe na europskom tržištu zaslužna je što cijene u Europi unatoč poskupljenju nafte nisu skočile, a to pomaže europskim zemljama da održavaju svoj ekonomski rast i socijalni mir. Bez kineske robe u Europi odjeća bi, tvrde ekonomisti, bila 42 posto skuplja, cipela 32 posto, a potrošna elektronika čak 63 posto.

Ima ekonomista koji tvrde da je kineski izvoz zbog niskih cijena vrlo koristan za zapadne zemlje jer drži niskima maloprodajne cijene u europskim dućanima, što je korisno za cijelu europsku privredu. Time Kina kompenzira visoke svjetske cijene nafte, za koje je odgovorna, jer je svojom velikom potrošnjom, koja godišnje raste za 25 posto, povećala potražnju za naftom, a to je rezultiralo sadašnjim visokim cijenama.

Kina je od europskih proizvođača preuzela proizvodnju mnogih roba, nužnih za zadovoljavanje potreba stanovnika najrazvijenijih zemalja, ali čija proizvodnja ne može radnicima donijeti velike plaće. To je omogućilo razvijenim zemljama da visoki standard svojih građana osiguravaju preorijentacijom na proizvodnju skupih roba i usluga, kakve zemlje u razvoju, pa i Kina, još ne mogu ponuditi, što im donosi mnogo veće profite. Europski ekonomisti smatraju da je preseljenje tog ekonomskog sektora u Treći svijet bilo dobra za europske privrede, posebno one koje su se okrenule visokoj tehnologiji, poput britanske, a dobro je i da se kineska privreda razvija, jer EU može svoju visoku tehnologiju plasirati u Kinu.

Tako je barem dok razvijeni svijet u toj sferi ima monopol. Ali ima naznaka da će ga uskoro izgubiti, jer je Kina posljednjih godina akumulirala golem novac i sad ga plasira u nove sfere, kao potencijalni kupac velikih zapadnih kompanija. Kineski proizvođač automobila iz Nanjinga kupio je propali britanski "Rover". Kina želi kupiti velike informatičke tvrtke u SAD-u, američku naftnu kompaniju Unocal, što sve pokazuje da Kina više ne želi biti samo veliki proizvođač jeftinih masovnih roba, nego želi postati konkurent Zapadu. Uostalom, i kinesko visoko školstvo svake godine obrazuje najmanje 2 milijuna stručnjaka za visoku tehnologiju. Prema najnovijim podacima o izvozu kineske elektronike, već 20 posto čine kompjuteri i uredska oprema.

To, više od tekstila, zabrinjava zapadne ekonomiste i političare. Snažan ulazak Kine u toj sferi ugrozit će ono na čemu Zapad temelji svoj ekonomski prosperitet. Ako Kina u tom segmentu svjetske privrede stekne veći udjel i zadobije strateško značenje, svaki poremećaj – namjeran ili slučajan – u kineskim isporukama mogao bi u budućnosti imati mnogo teže posljedice od sadašnjeg nedostatak grudnjaka.

Dinamična ekonomija politički je osnažila Kinu i omogućila dosad neviđeni razvoj kineske oružane sile, što su pokazali i nedavno završeni kinesko-ruski manevri.

Reinženjering kao mogućnost gospodarskog napretka u RHZa provođenje reinženjeringa nije potrebno biti genijalac. Nužno ge je provesti za cjelokupni proces pri čemu je na prvom mjestu kupac odnosno potrošač. U pravilu treba sagledavati kompletni proces koji započinje od dobavljača a završava kod finalnog potrošača.

Počnite od...

 

Uočite proces koji se u pravilu proteže kroz brojne organizacijske jedinice i divizije. Ovo iz razloga jer velike tvrtke, između ostalog, posluju s mnoštvom dobavljača te plasiraju proizvode i usluge brojnim kupcima. Ovo je izuzetno važno jer kako smo već spomenuli, reinženjering se provodi isključivo na procesima te ne uključuje organizacijsku strukturu a niti poslovne funkcije. Razumijevanje procesa treba prikazati na najviše desetak stranica teksta odnosno brojčanih podataka.

Za konačni uspjeh poslovnog reinženjeringa odgovoran je samo vrhovni menadžer. Ujedno proces poslovnog reinženjeringa isključivo inicira vrhovni menadžer to jest vrhovni menadžment. Poslovni reinženjering se ne pokreće s nižih rukovodnih razina.

Realizacija poslovnog reinženjeringa uključuje uspostavu vodstva koje je odgovorno za provedbu. Potrebno je utemeljiti brojne timove i odabrati vođe timova koji će redizajnirati cijeli proces. Vođe su odgovorne i moraju uspostaviti atmosferu koja će pogodovati stvaranju radikalnih ideja. Pri tome je nužno da proces reinženjeringa u što kraćem roku ostvari primjerene rezultate jer u protivnom dolazi do pada motivacija to jest morala zaposlenika.

 

Vođa...kakav bi trebao biti!

 

U pravilu, bilo kakve promjene izazivaju otpor zaposlenika. Valja naglasiti kako se promjenama mogu protiviti i menadžeri ukoliko smatraju da će izgubiti određene privilegije te statusnu moć. Viši menadžerski položaj može rezultirati snažnijim otporom. Voditi računa o tome...

Za vrhovnog vođu provedbe reinženjering procesa treba imenovati glavnog izvršnog direktora odnosno glavnog operativnog direktora. Spomenuti menadžeri imaju uvid u cjelokupne procese funkcioniranja poslovne organizacije. Takav uvid nemaju, na primjer, glavni financijski direktor ili direktor informatičke službe pa oni zbog toga nisu pogodni za položaj vrhovnog menadžera provedbe reinženjering procesa.

Vrhovni vođa poslovnog reinženjeringa nije samo stručnjak bolje reći ekspert. Taj položaj iziskuje bogato osobno iskustvo, intuitivne sposobnosti i pobjednički duh.

Vođa raspolaže znatnom količinom moći koja pored statusne uključuje ekspertnu i karizmatsku što omogućava učinkovito motiviranje suradnika i ostalih zaposlenika. Tako se stvara privrženost reinženjering procesima, što, pored ostalog, rezultira homogenošću unutar tvrtke bolje reći radnih timova. Naglašavamo kako se bez obzira na autoritet vrhovnog poslovnog vođe reinženjering ne provodi individualno bez obzira na broj suradnika i podčinjenih već prije svega uz pomoć brojnih timova.

Jedna od važnih zadaća vođe reinženjering procesa je artikuliranje odgovarajuće atmosfere to jest radnih odnosa koji inspiriraju zaposlenika da stalno provode promjene. Uspostavlja se sustav odgovarajućih simbola.

Osobni primjer to jest odgovarajuće ponašanje vođe snažno stimulira zaposlenike. Takvo ponašanje prvenstveno se očituje kroz otvorenost i srdačnost. Istodobno neophodna su primjerena komunikacijska umijeća koja omogućavaju učinkovitu interakciju nužnu za kolektivnu akciju a sastoji se u sadržajnoj i preciznoj razmjeni informacija. Važna je i neformalna komunikacija koja nije vezana uz obavljanje radnih zadaća.

 

A reinženjering tim?

 

Već smo spomenuli kako se poslovni reinženjering prvenstveno provodi uz pomoć timova a često se radi o samousmjeravajućim timovima. U našem slučaju (R.H.) samousmjeravajući timovi djeluju u uvjetima velike nesigurnosti te brzih promjena različitog karaktera koje se kreću od tehnoloških do političkih.

Članovi tima imaju odgovarajuće uloge kao što su na primjer uloge kreatora, administratora, integratora te operatora. Različite uloge su planski artikuliraju te omogućavaju stvaranje sinergetskog efekta.

Pored fokusiranosti na procese članovi tima se koncentriraju na potrošača odnosno krajnjeg kupca. Dakle, interesi i potrebe kupaca u krajnjoj liniji određuju djelovanje timova. Konkretno govoreći prilikom dizajniranja procesa kupac je glavni orijentir djelovanja. Takvu orijentaciju prati otvorena organizacija koja se temelji na intenzivnoj razmjeni informacija s organizacijskim okruženjem. Ujedno su svi komunikacijski kanali otvoreni. To je temelj za primjenu menadžerskog modela "otvorenih vrata" koji se skladno nadopunjava s poslovnim reinženjeringom. Riječ je o menadžerskom obrascu u kojem su svi menadžeri uvijek dostupni zaposlenicima u smislu rješavanja poslovnih problema, dogovaranja ili rješavanja konflikata.

Izgradnja tima je zasebno menadžersko umijeće. Već smo naglasili važnost timskih uloga ali pored toga treba voditi računa o uspostavi ne samo atmosfere pogodne za inovacije već i atmosfere koja stimulira sklapanje partnerstva pa čak i prijateljstava. Zbog toga se, pored ostalog, organiziraju druženja izvan radnog mjesta. Najčešće se zajednički provode vikendi kada se organiziraju rekreativni sadržaji koji iziskuju timski angažman kao što je na primjer splavarenje.

Nadalje, zaposlenici mogu slobodno predlagati često neobične ideje te bez bojazni kritizirati ideje ostalih članova tima. Takva timska atmosfera iznimno je pogodna za kreativnost te se već potvrdila u praksi kao iznimno učinkovita naročito prilikom razvoja novih proizvoda.

Atmosfera slobode ne smije preći u anarhiju o čemu vode računa kompetentni menadžeri. Zbog toga se postavljaju ciljevi koje tim treba ostvariti. Ciljevi su ambiciozni ali ostvarivi pri čemu pozitivno djeluju na homogenost odnosno motiviranost članova tima.

Angažman u timu iziskuje pažljivo slušanje prijedloga ostalih članova tima. Predložene ideje ne smiju se po svaku cijenu obezvređivati. U tom pogledu poželjna je pozitivna kritika. Nadalje, Michael Hammer navodi kako se kritika uvijek mora odnositi na ideje a ne na osobe. Prilikom prezentiranja ideje treba biti racionalan s vremenom te strpljenjem članova tima. Drugačije rečeno, prilikom izlaganja treba što kraći i maksimalno konstruktivan. (Hammer, Stantton, 1995., str. 64-65)

 

Organizacijska kultura

 

Dobro postavljena, organizacijska kultura stimulira osobni radni angažman. Zaposlenici su motivirani na poduzimanja različitih aktivnosti od kojih brojne nisu utvrđene u opisu radnog mjesta. Tako se preuzima veća odgovornost ali bez bojazni od eventualnih kazni. Na taj način se povećava njihova autonomnost.

Primjerena kultura omogućava prilagodbu na promjene. Stalne promjene postale su jedna od značajki suvremenog poslovanja. Poslovni reinženjering uvodi radikalne promjene.

Poticajna kultura afirmira samostalnost svih zaposlenika uključujući i radnike na proizvodnoj liniji. Oni više nisu pasivni objekt kojim rukovode menadžeri odlučujući o svim pitanjima proizvodnog procesa. Proizvodni radnici se ovlašćuju da odlučuju o brojnim pitanjima što ukazuje na njihovu autonomnost ali i veću odgovornost. Oni više nisu individualci koji obavljaju neku jednostavnu i zaglupljujuću radnu operaciju već postaju članovi tima. Kultura pri tome afirmira duh zajedništva i međusobnog potpomaganja.

Sustav organizacijskih vrijednosti odnosno kultura promiče otvorenost svih komunikacijskih kanala. Na taj način se omogućava djelotvorno prenošenje ne samo informacija već i praktičnih znanja te umijeća. Kultura otvorenih komunikacija je nužna u današnjim uvjetima poslovanja.

U suvremenoj poslovnoj kulturi potrošači se jedan od centralnih elemenata. O potrebama potrošača vode računa ne samo menadžeri već svi zaposlenici. James Champy ustvrđuje kako je potrošačko zadovoljstvo na vrhu prioriteta svih zaposlenika te predstavlja krajnju svrhu svakog posla. (Champy, 1995, str. 85)

Promicanje poslovne izvrsnosti jedna je od vrijednosti suvremene organizacijske kulture. U tom pogledu proučavaju poslovnu praksu svojih konkurenata te uz pomoć poslovne discipline poznate kao benchmarking ostvaruju izvrsnost u svim segmentima poslovanja.

Primjereno nagrađivanje odnosno prikladna motiviranost, također, je jedna od sastavnica organizacijske kulture. Nagrađuju se procesi koje smo većinom već spomenuli pa tako sustav vrijednosti ukazuje na značaj efikasnog i efektivnog djelovanja, važnost kupaca kao centralnog elementa svih aktivnosti, smanjivanja troškova kao instrumenta racionalnijeg korištenja resursa, poboljšavanje kvalitete te ističe značaj dizajna. To sve skupa u konačnici rezultira svjetskom konkurentnošću kako unutar tržišnih niša tako i cjelokupnog tržišta što treba sustavno vrednovati te primjereno nagrađivati. U razvijenim zemljama izuzetno se cijeni i nematerijalno nagrađivanje odnosno stimulansi kao što su, na primjer, kvaliteta radnih odnosa te otvorenost komunikacijskih kanala.

 

Bitno: informatika

 

Bez suvremene informatičke tehnologije poslovni reinženjering se gotovo ne bi mogao ni realizirati. Informatičke tehnologije omogućuju učinkovitu disperziju znanja na sve organizacijske razine.

Nekada je znanje to jest monopolna informacija predstavljalo važno izvorište moći. Pri tome su se informacije koncentrirale u vrhu organizacijske strukture. Vladala je hijerarhija uz pomoć piramidalne strukture pa su niže organizacijske strukture baratale s onolikom količinom informacija koliko je odredilo vrhovno rukovodstvo.

Današnje poslovanje iziskuje brzinu, fleksibilnost to jest stalnu prilagodbu što se ne može ostvariti bez ovlašćivanja i znatne autonomije operativnih radnika. Navedeni procesi iziskuju baratanje sa svim relevantnim informacijama kako bi se kvalitetno odlučivalo. Učinkovitu disperziju informacija nije moguće realizirati bez osobnih računala i umrežavanja te uspostave intraneta i interneta unutar radnih mjesta. Sustavna disperzija informacija inicira strukturalnu prilagodbu. Više nisu potrebni hijerarhijski odnosi već horizontalna organizacijska struktura koja eliminira hijerarhiju i naredbodavne odnose.

Nova informatička tehnologija eliminira stara pravila poslovanja i nameće nove principe djelovanja. O novim i starim pravilima poslovanja s obzirom na suvremenu informatičku tehnologiju govore Michael Hammer i James Champy u knjizi Reinženjering tvrtke (Reeingineering the Corporation).

Do nedavno, djelovanje se temeljilo na činjenici da se informacija može istovremeno pojaviti samo na jednom mjestu. Novo pravilo kazuje da se informacija može pojaviti istovremeno na koliko god je mjesta potrebno. To omogućuje odlučivanje i ovlašćivanje proizvodnih radnika. Jedno od starih pravila sastojalo se u tvrdnji da samo stručnjaci mogu izvršavati složene poslove. Nasuprot tome novo pravilo proklamira da i nestručnjaci mou obavljati određeni stručni posao. Tako se ukazuje na sveobuhvatno povjerenje u operativne radnike a sve donedavno bilo je posve obrnuto.

Prije pojave informatizacije vrijedilo je klasično pravilo da menadžeri moraju birati između centralizacije i decentralizacije. Suvremeni menadžeri mogu uz pomoć informatičke tehnologije istovremeno koristiti prednosti centralizacije i decentralizacije. Tako se stvara okruženje za realizaciju optimalnih poslovnih rezultata.

Jedno od starih pravila sastojalo se u tome da menadžeri odlučuju o svemu. Informatička tehnologija omogućuje učinkovito odlučivanje ne samo menadžera već i svih zaposlenika. Danas, svi zaposlenici bi trebalo da odlučuju u skladu s opsegom svojih ovlasti ali više nema radnika koji ne odlučuju.

U stabilnim uvjetima poslovanja planovi su se donosili u pravilu za dugoročno razdoblje. Uvjeti poslovanja u današnje vrijeme nameću potrebu stalnog korigiranja planova. Novo pravilo poslovanja ukazuje na potrebu da u korekciji planova sudjeluju svi zaposlenici a pogotovo operativni radnici. (Hammer, Champy, 2004., str. 100)

Općenito govoreći, informatička tehnologija doprinosi transformaciji klasične strukture poslovnih organizacija. Međutim, samo instaliranje najsuvremenije informatičke tehnologije nije dovoljno. Nužna je strukturalna prilagodba te dodatno obučavanje svih zaposlenika uz artikulaciju odgovarajuće kulture, timskog rada i vodstva.

 

Zaključak

 

Dakle, revolucija i ovdje. A za bilo kakvu organizacijsko tehnološku revoluciju, potrebni su briljantni kadrovi. Imamo li ih? Ukoliko je odgovor negativan, a je, treba ih u što je moguće kraćemo roku stvoriti. Reinženjering pak nije dovoljno primijenjivan u nas. Vjerujemo kako bi omogućio realizaciju svjetske konkurentnosti u relativno kratkom vremenu.

U fokusu pozornosti je proces koji obuhvaća potrošače, proizvođače, investitore i dobavljače. Usredotočenost na procese uključuje nove strukturalne oblike a radi se prije svega o horizontalnoj odnosno spljoštenoj organizaciji. Jača uloga vodstva i timskog rada pri čemu informatičke tehnologije omogućavaju ovlašćivanje odnosno sve veću autonomiju operativnih radnika. Poslovne vođe postaju treneri koji pripremaju zaposlenike na stalne promjene i brze prilagodbe. Pri tome je od velikog značaja razmjena znanja i umijeća te uzajamno poštivanje.

Te nove poslovne odnose to jest novu poslovnu filozofiju valja što brže razvijati u Hrvatskoj jer omogućuje brzu transformaciju koja je nužna ukoliko želimo ostvariti svjetsku konkurentnost domaćeg gospodarstva.

 

MAK modni saloni, samo su jedan od svjetlih primjera hrvatske tekstilne industrije. Da, one koja je na „izdisaju“. Samo pogled na te vrijedne žene koje malo-malo „izbace“ novu kolekciju dovoljno govori o tome da su sve prije nego dio problematične industrije. Odlična organizacija, dizajn s potpisom, odlično postavljena prodajna strategija. Zvuči jednostavno, zar ne?

MAK MODNU KUĆU vodi g-đa Neda Makjanić Kunić. Vlasnica je. Ovaj posao vodi blizu 25 godina. Da, dobro ste čuli: četvrt stoljeća. Ustrajali su na svom rukopisu – dizajnu, učinkovitoj organizaciji proizvodnog procesa, prilagodljivoj prodajnoj mreži...modernom marketingu. Ovaj uvod je prostorno nedostatan za nabrojati imena njihovih kolekcija. Dodatno, istaknuti su i aktivni članovi strukovnih a i šire udruga. Kontaktiram g-đu Makjanić Kunić. Energična, izravna...susretljiva.

 

Croma-biznet.hr: Vaša modna kuća MAK desetljećima uspješno opstaje na tržištu. I to u „tekstilu", pa još i u proizvodnji. Što Vas čini različitim od onih kojima to ne uspijeva?

Uvijek u svom poslu gledam i učim od najboljih tako da nikada nisam razmišljala o onima koji su možda zastali na poslovnom putu. Ono što me čini različitom možda je upravo to što smo na vrijeme odabrali našu ciljanu skupinu, a to su poslovne žene. Možda je i razlog tome to što izvrsno pratimo što naše klijentice traže. Možda zato što imamo kvalitetan tim ljudi, vodimo računa o kvaliteti materijala, izvrsnoj konstrukciji, dizajnerskom pečatu i sve to po pristupačnoj cijeni.

 

Croma-biznet.hr: Zanima nas...vodite uspješan business. Da li je tako baš uvijek bilo?

Naravno da je svaki početak težak, ali i u tim počecima sam uvijek nastojala odraditi posao dobro,da bi i taj uski krug klijentica bio zadovoljan i tako je od malog pogona polako nastao i pogon kakav je danas.

 

Croma-biznet.hr: Možete li nam ekskluzivno povjeriti koji trenutak u Vašoj poslovnoj karijeri smatrate najtežim?

Mogu reći kroz svih svojih 25 godina rada da se uvijek pričalo o nekakvoj krizi i valjda smo se mi jednostavno na to i navikli, pa od nemogućeg naravimo nešto, međutim moram priznati da je zadnjih godina teže nego za vrijeme rata. Zašto? Zato što je kupovna moć zaista pala i onaj srednji sloj ljudi koji je naša ciljana skupina je po meni ipak pogođen tom krizom. Osim toga, na tržište Hrvatske ušli su mnogi svjetski brandovi, ušla je kako bih rekla lojalna i nelojalna konkurencija. Često puta pričamo o brandovima i o robi upitne kvalitete i vrlo često je odjeća došla u zemlju na način na koji ne treba. Sa zdravom konkurencijom i sa dobrim svjetskim markama nam je čast boriti se jer sam rekla da volim učiti od najboljih, ali ne sa nelojalnom robom upitne kvalitete i jeftinih cijena. I zato ove godine smatram najtežima u radu, ali mi je isto tako izazov boriti se i sačuvati svoju ciljanu skupinu i dobrim radom pridobiti još klijenata.

 

Croma-biznet.hr: A detalji o tome kako ste ga prebrodili?

Uveli smo niz domaćinskih mjera, a to znači da smo se svi naoružali strpljenjem i boljim timskim radom, svakodnevno praćenje tržišta, svakodnevna suradnja sa dućanima, dobar marketing, još bolja kvaliteta odjeće te individualan pristup svakom kupcu.

 

Croma-biznet.hr: Poštovana gđo Makjanić Kunić, gdje vidite najveće prepreke u današnjim pokušajima pozicioniranja malih i srednjih poduzetnika/ca?

Najveću prepreku vidim u odnosu vlasti prema poduzetnicima, a posebno prema proizvodnji koja bi po krizi trebala zauzimati prvo mjesto jer jedino nas proizvodnja može izvući iz krize. Neki mali sitni koraci jesu napravljeni, ali još uvijek to nije dovoljno. Administracija je jako usporena, a zakoni se u korist poduzetnika jako teško mijenjaju, kao da se radi o nekom drugom, a ne o vlastitoj zemlji.

 

Croma-biznet.hr: Kakva je Vaša osobna vizija načina prevladavanja ovih problema?

Moja osobna vizija prevladavanja ovih problema je u izmjenama zakona i odnosa prema proizvodnji i poduzetnicima da bi nastala bolja poduzetnička klima, a posebno da bi se pokrenula proizvodnja upravo država mora ljudima koji vrijedno rade dati poticaje, a ne onima koji su konstantno u gubicima.

 

Croma-biznet.hr: Koliko je to realno?

Pitate me da li je to realno? Ja se nadam da će se poduzetnička klima promjeniti na bolje što se tiče proizvodnje jer u protivnom ne znam kako će biti.

 

Croma-biznet.hr: Što nam MAK priprema u ovoj 2011.-oj?

MAK u 2011., kao i u svim dosadašnjim godinama uvijek priprema sezonski dvije kolekcije i ove godine namijenili smo je našim vrijednim i dobrim klijenticama. Poslovni dio kolekcije pripremam ja i naša kućna dizajnerica, a kolekciju za Cro-a-porter priprema naš dizajner Teo Perić. Slijedimo svjetske, ali i svoje trendove i trudimo se da svakom novom kolekcijom naši kupci budu sve više zadovoljni.

 

Croma-biznet.hr: Kako vidite budućnost MAK-a obzirom na prilagodbe poslovanju po pravilima EU ali i novim tehnologijama?

Polako savladavamo prepreke po pravilima Europske unije i novih tehnologija, savjetujemo se sa stručnjacima. Smatram da to jeste napredak, no i financijski teret za tvrtku, ali bez toga se očigledno više ne može.

 

Croma-biznet.hr: Kakav rasplet možemo očekivati u Vašoj branši...u nas?

S ulaskom u Europsku uniju mislim da će u našoj tekstilnoj branši opstati oni koji su pravilno reagirali na zahtjeve tržišta, oni koji imaju dizajnerski pečat, dobar marketing, a to znači oni koji su stvorili kvalitetan brand i pronašli svoju ciljanu skupinu.

 

Croma-biznet.hr: Aktivni ste i u sekcijama...struci. Imaju li tekstilci dovoljno jak tim a da ponešto promjene...izlobiraju, što god?

Tekstilci se odavno bore, ali očigledno nisu imali jake snage u samoj vlasti da nešto izlobiraju. Evo sada kad je došla voda do grla počela je neka briga za tekstilce, ali lavinu su pokrenuli mladi ljudi ,dizajneri ili organizatori modnih manifestacija.

 

Croma-biznet.hr: Kao sposobna poduzetnica ste poznati ne samo u splitskoj regiji...Ova karta bi mogla biti presudnom i u Vašem „širem" društvenom angažmanu. Izbori se bliže...

Što se tiče društvenog angažmana borim se i za tekstilce i za sve obrtnike i poduzetnike u onoj mjeri koliko mogu, ali u politiku ne bih ulazila jer smatram da sam previše pravedna i previše osjetljiva na probleme drugih. Osim toga u našem društvu odnos poduzetnik – političar još nije sazreo.

 

Croma-biznet.hr: Dopustite da budemo malo i subjektivni. Uspješno voditi tvrtku desecima godina...a u politici je kroničan nedostatak gospodarstvenika...žena, novih lica, zar ne?

Ono što sam upravo rekla u pitanju prije, gospodarstvenici koji se bave politikom su u sukobu interesa koji još uvijek kod nas nije riješen kako treba, tako da zaista takvih ambicija nemam, ali u svakom slučaju podržati ću žene koje imaju ambicija za to. Smatram da su žene i u ovoj krizi dokazale da su jake i podaci upućuju da ni jedna nije firmu dovela u stečaj i da se puno više domaćinski odnose prema svojoj tvrtci da su ustrajnije u poslu i da se rijetko kada čulo da je žena bila uključena u bilo kakvu korupciju i pronevjeru. I zato smatram da novih lica (posebno ženskih) treba u politici.

 

Croma-biznet.hr: Dan ima „samo" 24 sata. Kako bi Vi osobno posavjetovali mlade poduzetnike, posebno poduzetnice u svezi organizacije dnevnih obveza...kako ih uskladiti sa privatnim životom (a da ne zapostave niti jedno...)?

Kada vodite proizvodnju ovakvog tipa kao što je moja zaista se morate jako dobro organizirati, a to znači da od samog početka morate oformiti dobar tim i dobre suradnike da bi vam ostalo vremena za privatni život, da ne zapostavite niti jedno niti drugo. Ja osobno svoj posao izuzetno volim tako da mi se nije teško vratiti i poslijepodne u proizvodnju kada uskladim privatne obaveze. Najveće je zadovoljstvo kada je vaš tim zadovoljan i kada svakodnevno imate sve više i više novih i zadovoljnih mušterija jer ja uvijek kažem da bez njih nebi bilo ni MAK-a. I moje je uvjerenje uvijek pozitivno da brand kojemu se vjeruje neće propasti.