uvodni dio konacan

UVOD

Čovjek svakodnevno koristi različite kozmetičke proizvode. Kozmetički proizvodi podliježu

ispitivanjima kako bi se utvrdila njihova mikrobiološka čistoća i sigurnost primjene kod

potrošača. Zaštita od različitih mikroorganizama postiže se primjenom konzervansa u

formulacijama. Konzervansi trebaju pružiti zaštitu kako kozmetičkom proizvodu tako i

potrošačima. Ukoliko se mikroorganizmi nalaze u kozmetičkom proizvodu dolazi do kvarenja,

promjene osobina proizvoda i skraćivanja roka trajanja. Također, takav proizvod predstavlja

opasnost po zdravlje potrošača. Primjena konzervansa u kozmetičkim proizvodima je potrebna

posebno iz razloga što se većina proizvoda čuva u kupaonicama. Kao što znamo kupaonice su

vlažna i topla mjesta što predstavlja idealne uslove za razvoj mikroorganizama. Postoji mnogo

primjera gdje je kontaminirana kozmetika izazvala različite infekcije patogenim

mikroorganizmima.

U posljednje vrijeme konzervansi i njihova primjena u kozmetičkim proizvodima su pod stalnim

pritiskom medija. Često se mogu pročitati naslovi koji ukazuju na štetnosti konzervansa i

njihovu sposobnost da izazovu ozbiljne bolesti. Kao najveća opasnost predstavlja se grupa

konzervansa koji se zajedničkim imenom nazivaju parabeni. Povezuju se sa nastankom raka

dojke. Sve je pokrenulo jedno istraživanje, ali je jednostavno konstatovano da se parabeni nalaze

u tkivu bez odgovora na pitanje zašto i kako. Još uvijek nije definitivno dokazano da su parabeni

krivci za rak dojke. Ovo je popularna tema i nije moguće pronaći dovoljno podataka o istoj na

našem jeziku, osim navedenih medijskih naslova. Zbog velikog pritiska i nepotpunih informacija

ljudi često zanemare važnost prisutnosti konzervansa u proizvodima. U radu će posebno biti

obrađena ispitivanja koja su provedena u cilju dokazivanja sigurnosti odnosno štetnosti parabena

kao konzervansa.

Konzervansi koji se primjenju u kozmetičkim proizvodima moraju biti dozvoljeni od strane

regulatornih tijela zemlje ili regije u kojoj se proizvode. Svi se moraju primijeniti u okviru

dozvoljenih koncentracija.

Posljednjih nekoliko godina sve je veća potražnja za prirodnom kozmetikom koja ne sadrži

sintetske konzervanse već prirodne. Sve se dešava ne samo zbog različitih pritisaka i istraživanje

već se jednostavno kozmetika bez parabena koja se često označava kao „prirodna“ bolje prodaje

na tržištu. Ulogu konzervansa preuzimaju između ostalih eterična ulja i različiti biljni ekstrakti.

Kao novi problemi javljaju se različite alergijske reakcije na navedene prirodne konzervanse, ali

i njihova slabija efikasnost protiv različitih kontaminatora.

1

Definicija i podjela kozmetičkih proizvoda

Primjena kozmetičkih proizvoda u različitim oblicima javlja se još prije 7000 godina. Danas su

kozmetički proizvodi u širokoj primjeni i pripadaju grupi koja se najčešće koristi. Prema

podacima velikog broja istraživanja, čovjek dnevno koristi oko devet kozmetičkih proizvoda u

različitim oblicima. Koriste ih muškarci i žene, starije i mlade osobe, ali i bebe. Iz tog razloga

kozmetika treba da bude sigurna za primjenu i da sadrži sastojke za koje je dokazano da nemaju

uticaja po zdravlje ljudi. Kozmetika se u novije vrijeme dijeli na prirodnu i sintetsku, a veliki

broj ljudi teži primjeni prirodne o čemu će biti govora u jednom od poglavlja magistarskog rada.

„Kozmetički proizvodi su tvari i pripravci namijenjeni čišćenju, njezi, zaštiti, mirisanju i

uljepšavanju vanjskih dijelova ljudskog tijela te čišćenju i njezi zubi i usne šupljine“ (Čajkovac,

2000).

Slika 1. Kozmetički proizvodi za uljepšavanje

Izvor : http://www.savjetnica.com/wp-content/uploads/2010/03/kozmeticki-proizvodi.jpg

Kozmetički proizvodi mogu biti klasificirani kao :

a) proizvodi za kožu, b) proizvodi za sluznicu i polusluznicu, c) proizvodi za kosu, d) proizvodi

za uklanjanje dlaka sa lica i tjela, e) proizvodi za uljepšavanje, f) proizvodi za parfimiranje, g)

proizvodi za uklanjanje pripravaka za uljepšavanje sa kože lica i tijela, područja oko očiju,usnica

i noktiju (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 2009).

2

Prema EU Direktivi 1223/2009 kozmetički proizvodi uključuju :

Kreme,

emulzije,

losioni, gel i ulja za kožu,

maske za lice, maske za lice,

puderi,

puderi za šminku,

puderi za korištenje nakon kupanja,

higijenski puderi,

toaletni sapuni,

dozodorans sapuni,

parfemi,

proizvodi za kupanje i tuširanje,

toaletne i kolonjske vode,

proizvodi za depilaciju,

dezodoransi i antiperspiranti,

proizvodi za bojenje kose,

dekorativni proizvodi za kosu,

proizvodi za uvijanje ,ravnanje i popravak kose,

proizvodi za čišćenje kose,

regeneratori za kosu,

proizvodi za brijanje,

proizvodi za šminkanje i uklanjanje šminke,

proizvodi koji se primjenjuju na usne,

proizvodi za njegu usta i zuba,

proizvodi za njegu i ukrašavanje nokata,

proizvodi za vanjsku intimnu higijenu,

proizvodi za sunčanje,

proizvodi za samotamnjenje,

proizvodi za izbjeljivanje koze i

proizvodi protiv bora.

Definicija i podjela konzervansa

3

Konzerviranje predstavlja postupak zaštite proizvoda od mikrobiološke kontaminacije. U tu

svrhu koriste se konzervansi kojima se nastoji zaštititi kozmetički proizvod sve do isteka roka

trajanja. Konzerviranje kao postupak javlja se u 13. stoljeću kada se koristio etanol. U danjašnje

vrijeme u tu svrhu postoji veliki broj konzervansa koji su djelotvorni protiv raznih vrsta

bakterija, gljivica i plijesni.

Konzervansi su stanični otrovi relativno toksičniji za mikroorganizme nego za viša živa bića. Te

antimikrobne djelatne tvari zaštićuju pripravke od mikrobiološkog kvarenja,a bolesnika od

infekcije (Senjković, 1994).

Osnovna podjela konzervansa jeste na prirodne i sintetske.

Tipovi konzervansa prema djelovanju su :

antimikrobni konzervansi,

antioksidansi.

Antimikrobni konzervansi mogu djelovati bakteriostatski i fungistatski, odnosno baktericidno i

fungicidno. Konzervansi koji djeluju bakteriostatski i fungistatski sprječavaju samo rast i

razmnožavanje bakterija i gljivica, a konzervansi koji djeluju baktericidno i fungicidno izazivaju

trajna oštećenja bakterija i gljivica.

Klasifikacija antimikrobnih konzervansa u kozmetici prema funkcionalnoj grupi prisutnoj u

molekularnoj strukturi:

organske kiseline (soli i esteri),

aldehid i formaldehid,

amini, amidi, piridin i benzalkonijeve soli,

fenoli i derivati,

alkohol i derivati,

imidazol derivati,

ostali konzervansi (Polati, Gosetti, Gennaro, 2007).

Antioksidansi se dodaju u kozmetičke proizvode kako bi se spriječio oksidativni raspad

formulacije i njenih sastojaka.

Tabela 1. Antioksidansi koji se mogu koristiti u kozmetičkim pripravcima

Redni Naziv Područje primjene Najveća dopuštena Napomena4

broj koncentracija (%)

1. Alkilgalati Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom

0,15 %

2. Butilhidroksianisol (BHA) Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom

0,2 %

3. Butilhidroksitoluol (BHT) Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom

0,2 %

4. Fosfonska kiselina Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži

1,0 % Samo za sapune i preparate za brijanje

5. o-Tolil-bigvand Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži


6. Esteri askorbinske kiseline (askorbil-palmitat, stearat i oleat)

Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom

0,2 %

7. Natrij-fosfonatTetranatrij-l-hidroksietan-1,1-difosfonat

Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži


8. Vodeno staklo(natrij-silikat)

Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži


9. d,l-Tokoferol Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom

0,1%

Izvor : Čajkovac, 2000:125.

MIKROBIOLOŠKA KONTAMINACIJA

5

Kozmetički proizvodi predstavljaju idealno mjesto za razvoj mikroorganizama. Sadrže vodu i

ulja, ali i sastojke kao što su peptidi, vitamini, minerali, biljni ekstrakti i ugljikohidrati. Kada se

navedeni sastojci otapaju u vodi koja je neizostavni sastojak kozmetičkih proizvoda dobijemo

medij koji je pogodan za razvoj mikroorganizama. Kao što sam prethodno navela najveća

opasnost su bakterije, gljivice i plijesni.

Slika 2. Kontaminacija kreme

Izvor : Roden, 2010.

Osim vode i hranjivih sastojaka za rast mikroorganizama važni su dostupnost kiseonika,

optimalna temperatura i pH vrijednost. Kada govorimo o optimalnoj pH vrijednosti za razvoj

bakterija ona iznosi oko pH 7,0. Plijesni rastu u okviru pH 5-6. Mnogi mikroorganizmi rastu i

izvan optimalnih pH vrijednosti zbog veće tolerancije, ali je u tom slučaju rast znatno usporen.

Dostupnost kiseonika ne mora biti presudna za razvoj mikroorganizama, jer postoje oni koji

rastu i uz prisutnost kiseonika i bez kiseonika. Ti mikroorganizmi se nazivaju fakultativni.

Isključenje kisika ne može spriječiti rast mikroorganizama. Temperatura je također važan faktor

za rast i razvoj mikroorganizama. Optimalna temperatura za većinu patogenih bakterija je 37 0C.

Bakterije se prema temperaturi koja im odgovara za rast i razvoj dijele na :

psihrofilne bakterije (najbolje rastu na 15 do 20 0C, mogu rasti na 0 do 5 0C),

mezofilne bakterije (najbolje rastu na 25 do 40 0C, a ne rastu preko 45 0C ili ispod 5 0C),

Termofilne (najbolje rastu na 55 0C, neke rastu i na 80 0C i više).

6

Gljivice rastu na 15-25 0C, ali mogu rasti i na 37 0C ukoliko je rijeć o ljudskim patogenima

(Baird, Denyer, 2007).

Ukoliko se ispune uslovi za rast i razvoj mikroorganizama u proizvodu dolazi do kontaminacije,

kvarenja i propadanja proizvoda. Najčešći znakovi kvarenja proizvoda su :

gubitak ili promjena boje i mirisa,

promjena pH,

raspad emulzije (odvajanje faza),

gubitak viskoznosti,

Kontaminacija proizvoda može biti :

primarna,

sekundarna.

Primarna kontaminacija može nastati prilikom proizvodnje, a sekundarna prilikom korištenja

proizvoda.

Prilikom izrade kozmetičkih proizvoda ne zahtjeva se sterilna izrada, ali proizvodi moraju biti na

adekvatan način zaštičeni od djelovanja mikroorganizama. Proizvod se ne može zaštititi samo

dodatkom konzervansa, to je složen proces koji ovisi od niza faktora. Uspješno očuvanje ovisi od

hemijskih i fizikalnih osobina, sastojaka, proizvodnog procesa, pakovanja, materijala i u velikom

broju slučajeva, osoblja. Primarna kontaminacija se može spriječiti pridržavanjem standarda

dobre proizvođačke prakse (GMP).

Studije provedene na proizvodima za osobnu njegu tijekom 1960. i 1970. pokazale su da je 24%

neotvorenih proizvoda kontaminirano (Roden, 2010).

Spore bakterja je teško uništiti. Procesi koji se odvijaju na visokim temperaturama eliminisat će

većinu mikroorganizama, ali to nije garancija za mikrobiološki ispravan proizvod. Izbor sirovina

je važan faktor, a najrizičnije sirovine su dijelovi korjena, listova ili blato. Voda koja se koristi u

toku proizvodnje može biti kontaminirana. Prilikom izbora tipa emulzije u obzir treba uzeti da su

za razvoj mikroorganizama pogodnije emulzije tipa U/V. Kada se razmnože u emulzijama

dovode do narušavanja fizičke i hemijske stabilnosti. Sve uslove treba prilagoditi kako bi se

održala stabilnost proizvoda, ali i konzervansa.

Mikrobiološko upravljanje kvalitetom (MQM) uključuje :

7

sirovinu,

formulaciju,

konzerviranje,

higijenu proizvodnje,

sanitarni dizajn (Siegert, 2005)

Osoblje može imati ključnu ulogu širenju kontaminacije. Tokom proizvodnog procesa može doći

do prenosa kontaminacije od zaposlenika do mašina i proizvoda. Kako bi se to spriječilo

potrebno se pridržavati mnogih propisa. Nakon pauze i izlaska iz postrojenja potrebno je prati

ruke. Ukoliko neko od osoblja ima rane ili posjekotine potrebno je da su adekvatno tertirane i da

se nose rukavice. Rukavice bi trebale biti neizostavn dio opreme svih uposlenika. Kosa i odjeća

su često izvor kontaminacije tako da je preporučljivo da uposlenici imaju posebnu opremu koja

će se nositi tokom proizvodnje.

Siegert (2005) je predstavio plan kako održati higijenu i utvrditi kritičke tačke za razvoj

kontaminacije. Najvažnije upute su :

rukovati pravilno vodom koja se koristi u proizvodnji,

dodatak biocida kao prve sirovine u proces, ali samo u slučaju da se biocid neće

inaktivirati,

zaštititi otopine djelovanjem biocida,

spriječiti kondenzaciju,

čuvati materijal i pribor čistim i suhim,

čuvati fabrike urednim i čistim.

.Kao što možemo vidjeti postoji niz pravila i preporuka kako bi se spriječila primarna

kontaminacija. Međutim, veliki problem predstavlja sekundarna kontaminacija prilikom

korištenja proizvoda. Kozmetičke proizvode najčešće čuvamo na mjestima koji su idealni za rast

i razvoj mikroorganizama (topla i vlažna mjesta), a često ih ostavimo i otvorene. Svi navedeni

razlozi ukazuju na to da su konzervansi potrebni u kozmetičkim proizvodima kako bi se

spriječila kontaminacija, ali i ozbiljni zdravstveni problemi koji nastaju primjenom

kontaminirane kozmetike.

Tabela 2. Vrste i postotak mikroorganizama koji kontaminiraju kozmetiku nakon upotrebe

8

Mikroorganizmi Izolirani iz šampona Izolirani iz losiona za kožu

Citrobacter freundii 18 0

Enterobacter spp.a 37 9

Klebsiella spp. b 9 9

Pseudomonas spp. c 9 21

Serratia spp. d 18 4

Gram-negativni rod. (non-fermentativne bakterije)

0 4

Gram-negativni rod. (fermentativne bakterije)

9 0

Bacillus spp. 0 4

Staphhylococcus epidermidis 0 4

Propionibacterium sp. 0 4

Sarcina sp. 0 4

Gljivice i plijesni 0 29a - E. aerogenes, E. agglomerans, E. cloacae.b – K. Pneumoniae i K. oxytoca.c - P. putida, P. fluorescens, P. paucimobilis, P. aeruginosa i P. maltophilia.d – S. liquefaciens, S. odorifera i S. rubidaea.

Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih od Brannan i Dille, 1990.

Kada govorimo o mikroorganizmima koji su kontaminatori trebamo znati da se oni dijele na

prave (akutne) patogene i oportunističke patogene. Kontaminacija je mnogo zastuplljenija od

strane oportunističkih patogena. Navedeni mikroorganizmi postaju patogeni ukoliko im se ukažu

povoljni uslovi za rast i razmnožavanje.

Tabela 3. Mikroorganizmi izolirani iz 6008 proizvoda prilikom istraživanja od 1959. do 1978.

Mikroorganizmi Broj izloranih

Pseudomonas aeruginosa 46

Escherichia coli 6

Staphylococcus aureus 2

Druge vrste Pseudomonasa 36

Enterobacter spp. 5

Klebsiella spp. 6

Proteus spp. 1

Izvor : Bloomfield, 2007.

Period nakon otvaranja

9

PAO (Period After Opening) predstavlja period nakon otvaranja tokom kojeg se kozmetički

proizvod može koristiti, a da nije štetan za potrošače. Obavezno označavanje je doneseno

DIREKTIVOM 2003/15/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. Februara

2003. o izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 76/768/EEZ o usklađivanju zakonodavstava

država članica o kozmetičkim proizvodima.

Slika 3. Simbol PAO

Izvor : Anon., 2005.

Na primarnoj i sekundarnoj ambalaži nalazi se simbol otvorene kutije,a period se označava

brojem mjeseci i/ili godina, koji su navedeni izvan ili unutar simbola kao što je prikazano na

slici. Znak mora biti neizbrisiv i vidljiv, a veličina i boja nisu definirani.

Simbol je usvojen od strane Europske komisije u suradnji sa državama članicama i kozmetičkom

industrijom. Zahtjev označavanja obuhvata kozmetičke proizvode koji se plasiraju na europsko

tržište od 11.03.2005. i nadalje (Anon.,2005).

Prema Siegert (2011) na PAO može utjecati :

stabilnost konzervansa,

vrsta pakovanja,

navike potrošača i

uvjeti čuvanja nakon otvaranja.

PAO mora biti naznačen na proizvodima koji ima rok trajanju duži od 30 mjeseci ili više, a ne

mora biti naznačen u slijedečim kategorijama : proizvodi koji se upotrebljavaju samo jednom,

proizvodi koji nemaju rizik od kontaminacije i proizvodi koji se ne otvaraju, odnosno pakovani u

hermetičku amabalžu.

Istraživanja

10

Campana, Scesa, Patrone, Vittoria i Baffone (2006) su proveli istraživanje sa ciljem procjene

moguće mikrobiološke kontaminacije nekoliko kozmetičkih proizvoda u tri različita stanja,

odnosno upotrebe (netaknut, u upotrebi i proizvod koji je gotovo istrošen). Također, istraživali

su djelotvornost zaštite najčešće korištenih sistema za konzerviranje. U ispitivanju su koristili tri

mikrobiološka testa opterečenja (challenge tests).

Prilikom provođenja ispitivanja koristili su 91 komercijalno dostupan proizvod (23 u/v emulzije,

47 proizvoda koji stvaraju pjenu(stavit fus notu objasnit), 21 vodena pasta). Istraživači su

prikupili proizvode u tri države, a koristili su neotvoreni proizvod, proizvod koji je korišten 14

dana i proizvod nakon primjene od 30 dana. Mikroorganizmi koje su ispitivali su : Escherichia

coli, P. aeruginosa, Salmonella spp., S. aureus i enterobacteria.

U istraživanju su sudjelovali studenti koji su nasumično odabrani. Dali su im alikvotni dio

kezmetičkog proizvoda (1ml tekućeg proizvoda ili 1g paste). Prikupljaju se u sterilne epruvete.

Svaki od potrošača je dao kozmetički opis. Mikrobiološke analize kao što su brojanje ukupnog

broja bakterija i izolacija i identifikacija bakterija izvodili su se na prikupljeni kozmetičkim

alikvotama.

Postupci u toku mikrobiološke analize

Prikupljene uzorke kozmetičkih proizvoda autori istraživanja su analizirali kako bi se odredio

ukupan broj bakterija. Svaki od uzoraka su serijski razrijedili (od 10-1 do 10-4 staničnih mililitara-

1) u fiziološki pufer i homogenizirali. Uzgoj su proveli na tripton soja agaru i inkubirali na 37 0C.

Ploče su posmatrali nakon 24h i 5 dana, odredili su broj jedinica koje stvaraju kolonije (CFU ml -

1). Svaki test su izveli duplo.

Kako bi odredili prisutnost patoloških mikroorganizama , 1 ml svakog 10-1 razrijeđenog uzorka

se inkorporira u slani agar sa manitolom, agar MacConkey i cetrimide agar. Na taj način se

omogućava rast Staphylococcus spp., enterobacteria and Pseudomonas spp. Uzorke su inkubirali

na 370C kroz 24h, a izolate su identificirali standardnim biohemijskim testovima.

Testovi koji su korišteni prilikom ispitivanja učinkovitosti su CTFA test, brzi test opterečenja

(RCT), FUI test. Izveli su testove na dva kozmetička proizvoda (krema za tijelo i pjena za

kupanje). Navedeni kozmetički proizvodi su odabrani između ostalih testnih proizvoda, a sadže

istu kombinaciju konzervansa (fenoksietanol, metilparaben, etilparaben, butilparaben,

propilparaben i izobutilparaben). Razlikuju se samo po prisutnosti imidazolidinil uree u kremi za

tijelo.

11

Prema rezultatima koje su Campana, et al. (2006) predstavili kontaminacija nije zabilježena u u/v

emulzijama i vodenim pastama, a 47 proizvoda koji stvaraju pjenu pokazali su kontaminaciju od

čega kupke (3/22), šamponi (1/15) i tekuči sapuni (1/10). Rezultati pokazuju ukupan broj u

rasponu između 1x102 i 3x104 CFU ml-1. U svim slučajevima onečišćenje je pronađeno u

proizvodima koji su pred kraj primjene, a samo jedan slučaj u toku primjene. Vrste koju su

izolinane su Staphylococcus warneri (dva slučaja), S. epidermidis (dva slučaja) i P. putida (jedan

slučaj).

Netaknuti proizvodi nisu pokazali kontaminaciju bakterijama, a u proizvodima koji su se koristili

došlo je do kontaminacije od strane Staphylococcus spp. I Pseudomonas spp. Autori istraživanja

navode kako je mogući izvor kontaminacije ruke korisnika proizvoda, jer često dolaze u kontakt

sa proizvodom neovisno da li poslije ili prije pranja. Obnavljanje potencijalnih patogenih vrsta u

ispitanim proizvodima koji proizvode pjenu sugerira da sistem koristenih konzervansa nije

učinkovit. Međutim, autori navode da se sistemi konzerviranja korišteni u ovih proizvoda i u

emulzijama su isti tako da je moguča kontaminacija nastala uslijed različitih formilacija. Do ovih

navoda su dosli nakon saznanja da bi formulacije mogle uticati na inaktivaciju sistema

konzerviranja. Emulzije također sadrže i neke tvari (npr. Površinski aktivne tvari ) koje mogu

doprinijeti kroz sinergizam do boljeg očuvanja proizvoda. Što se tiče drugog djela istraživanja,

sistem konzervansa dva testirana kozmetička preparata, kombinacija metilparaben i

propilparaben pokazali su najdužu antimikrobnu djelotvornost. Na taj način su zadovoljili

kriterije CTFA i FUI. Kada je korišten RCT, krema za tijelo nije zadovoljila kriterije ove

procedure zbog rezistencije P. aeruginosa (Campana, et al. 2006) .

Campana, et al. (2006) smatraju da većina testiranih kozmetičkih preparata ne predstavljaju rizk

po potrošače u toku primjene proizvoda. Također navode da zbog obnavljanja patogenih vrsta u

nekim proizvodima ne treba se oslanjati samo na ispitivanja antimikrobne učinkovitosti u

netaknutim proizvodima, več treba vršiti i procjene učinkovitosti tokom primjene proizvoda.

Najčešći kontaminatori

Mikroorganizmi koji najčešće kontaminiraju kozmetičke proizvode su : Staphylococcus aureus,

Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphylococcus episermidis, Candida albicans i

Aspergillus niger.

Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis

12

Ove vrste bakterija pripadaju rodu Staphylococcus. Bakterije su gram-pozitivni koki.

Staphylococus aureus je relativno otporna bakterija koja uzrokuje infekcije na koži. U težim

oblicima uzrokuje sepsu, upalu pluća, meningitis. Europska farmakopeja propisuje odsustvo S.

aureus u svim pripravcima koji dolaze u duži kontakt sa kožom i sluznicom (koža, desni, nos,

uho, usna šupljina, vaginalna primjena, transdermalni flasteri) te proizvodima koji sadrže

sirovine prirodnog porijekla. Staphylococcus epidermidis izaziva infekcije kod osoba sa

smanjenim imunitetom. Bakterije roda Staphylococcus stvaraju ispupčene, okrugle, glatke

kolonije ravnih krajeva. Kolonije vste S. aureus su žute boje.

Pseudomonas aeruginosa

Ova vrsta bakterije pripada rodu Pseudomonas. Bakterija je gram-negativni bacil. Vrlo je

otporna vrsta. Uzrokuje infekcije koje se nazivaju pseudomonijaze. Infekcije najčešće

obuhvataju urinarni, respiratorni i gastrointestinalni trakt. Takođe izaziva dermatitis, infekcije

rana i opekotina. Europska farmakopeja propisuje odsustvo P. Aeruginosa u svim pripravcima

koji dolaze u duži kontakt sa kožom i sluznicom (koža, desni, nos, uho, usna šupljina, vaginalna

primjena, transdermalni flasteri, inhalatori). Najčešće stvara spljoštene kolonije nazubljenih

krajeva, sivo-zelenog metalnog sjaja, hrapave ili glatke površine, glatke kolonije s oštrim

krajevima.

Prema podacima iz 1970. godine zabilježeno je nekolko slučajeva sljepoće zbog kontaminacije

maskara Pseudomonasom.

U Europskoj uniji provedena su ispitivanja od 2005. do 2008. na 173 kozmetička proizvoda koji

s povučeni iz upotrebe. U 24 kozmetička proizvoda utvrđena je kontaminacija sa Pseudomonas

aeruginosa (Roden, 2010).

Slika 4. Infekcija izazvana bakterijom Pseudomonas aeruginosa

Izvor : http://dermaproblems.com

13

Escherichia coli

Ova vrsta bakterije pripada rodu Escherichia. Nalazi se u organizmu ljudi i životinja kao sasatvni

dio normalne mikroflore. Prilagođava se temeperaturi od +8 0C do +45 0C.Bakterija je gram-

negativni bacil. Izaziva različite komplikacije i infekcije koje obuhvataju probavni i urogenitalni

sistem.

Slika 5. Kolonije E. coli

Izvor : http://www.inpharma.hr/index.php/news/81/20/Escherichia-coli

Aspergillus niger

Predstavlja plijesan koja pripada rodu Aspergillus. Stvara različite vrste mikotoksina. Odgovoran

za većinu razlićitih infekcija. Veliki je problem ukoliko kontaminira kozmetički proizvod.

Najčešći put ulaska u organizam jeste putem bronhijalnog sistema, ali mogu uči i putem oštečene

kože i sluznice.

Slika 6. Rast A. niger

Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/Agar_plate#mediaviewer/File:Aniger_pda.jpg

Candida albicans

14

http://en.wikipedia.org/wiki/Agar_plate#mediaviewer/File:Aniger_pda.jpg

Predstavlja gljivicu koja pripada rodu Candida. Pogoduju joj vlažna mjesta tako da su

kozmetički proizvodi idealni za razvoj kolonija. Najčešći je uzročnik gljivičnih infekcija u

ljudskom organizmu. Gotovo 70% svih infekcija kod ljudi koje su izazvane rodom Candida

uzrok je C. albicans. Može se širiti i uzrokovati sekundarne infekcije pluća, bubrega, genitalnih i

drugih organa.

Slika 7. Infekcija izazvana gljivicom Candida albicans

Izvor : http://medicalpicturesinfo.com/candida-albicans/

Izbor konzervansa

Jedan od najvažnijih zadataka prilikom odabrira konzervansa jeste uspostaviti balans štete i

koristi. To znači odabrati konzervans koji će pružiti zaštitu proizvodu od kontaminacije, ali ne

smije djelovati štetno na zdaravlje potrošača. Kada tome dodamo i izbjegavanje faktora koji

djeluju nepovoljno na aktivnost konzervansa dolazimo do zaključka da je proces odabira jako

zahtjevan.

Faktori koji utiču na aktivnost konzervansa

Postoje mnogi faktori koju utiču na aktivnost konzervansa. Oni uključuju :

koeficijent raspodjele lipid-voda,

pH vrijednost supstrata kojem se dodaju,

prisutnost drugih pomočnih tvari,

uslovi skladištenja (temperatura),

pribor koji se koristi pri izradi i

15

http://medicalpicturesinfo.com/candida-albicans/

ambalaža.

Konzervansi su bolje topivi u nepolarnim nego u polarnim otapalima. Topivost u vodi je

preduvjet da konzervans dospio do ćelijske membrane mikroorganizma, a topivost u lipidima da

dospije u ćeliju. Iz navedenog razloga je koeficijent raspodjele lipid-voda od velike važnosti za

aktivnost konzervansa. Antimikrobno djelovanje konzervansa je pod snažnim utjecajem pH

supstrata, ali i okoliša. Vrijednost Ph se može prilagoditi aktivnosti konzervansa, ali u obzir treba

uzeti da pojedine vrijednosti izuzetno odgovaraju razvoju mikroorganizama.

Tabela 4. Optimalan pH za pojedine konzervanse

Konzervans Optimalni pH raspon

Benzojeva kiselina (+ soli) Kiselo; 2-5

Benzil alkohol Kiselo; < 5

Bronopol Slabo kiselo; 5-7

Hlorbutanol Kiselo; 4

Etanol Kiselo

Parabeni Široki spektar ; 3-9.5

Fenoksietanol Široki spektar

Propionska kiselina Kiselo

Sorbinska kiselina Kiselo; <6.5

Tiomersal Neutralno; 7-8

Ako je topivost konzervansa u vodi zadovoljavajuća mora se ipak računati sa gubitcima zbog

fizičkih i hemijskih reakcija sa drugim pomoćnim tvarima. Mnoge anorganske i organske

pomoćne tvari adsorbiraju na svoju površinu mnoge konzervanse (Senjković, 1994).

Derivati celuloze mogu inaktivirati antibakterijsku aktivnost metilparabena i fenoksietanola. Za

proteine je poznato da inaktiviraju antimikrobno djelovanje benzojeve kiseline, formaldehida,

parabena. Benzojeva kiselina može izgubiti antimikrobnu aktivnost u formulacijama koje sadrže

proteine i glicerol. Anionski surfaktanti su sposobni da ograniče antimikrobnu aktivnost

dihlorobenzil alkohola i parabena. Neionski surfaktanti, polisorbat 80 može ometati

antimikrobnu aktivnost parabena .

Mnoge tvari povećavaju topivost konzervansa u vodi. Jedna od tih tvari je i propilenglikol koji

povećava topivost metilparabena u vodi. Propilenglikol i sam djeluje kao konzervans pa se može

reći da djeluje sinergistički sa metilparabenom. Sinergistički sa konzervansima djeluju

reduktivna sredstva, mirisi, eterična ulja (Senjković, 1994).

16

Temperatura tokom izrade pripravka može imati veliki uticaj na stabilnost konzervansa u

formulaciji. Fizčka stabilnost konzervansa može biti oštečena visokim temperaturama. Od velike

je važnosti znati temperaturnu toleranciju konzervansa kako bi se prevenirao mogući negativni

učinak. Aktivnost konzervansa se uglavnom povećava sa rastom temperature.

Tabela 5. Primjeri temperaturne tolerancije za pojedine konzervanse

Konzervans Tolerantna temperatura

Benzojeva kiselina < 50 0C

Bronopol < 50 0C

Dehidrooctena kiselina i do 120 0F

Hlorfenezin < 80 0C

Fenoksietanol < 85 0C

DMDM Hidantion < 60 0C

Pakovanje u kojem ćemo zadržati proizvod nakon izrade i plasirati ga na tržište je također važan

faktor prilikom odabira konzervansa. Izbor materijala je važan kako bi se spriječio gubitak

efikasnosti konzervansa zbog adsorpcije na pakovni materijal. Rijetki su slučajevi adsorpcije na

pribor prilikom izrade. Hemijski sastav pakovnog materijala može imati uticaj na konzervans,

naprimjer konzervans može izgubiti efikasnost prilikom inkompatibilnosti sa hemijskim

sastojcima pakovanja.

Slika . Kontaminacija gljivicama.

Izvor : Roden, 2010.

Neki od primjera inkompatibilnosti konzervansa:

bronopol je inkompatibilan sa željezom i aluminijskim metalima;

17

sorbinska kiselina je nestabilana u smeđim staklenim bocama, pvc kontajnerima;

parabeni mogu biti adsorbovani na gumene zatvarače, najlon i pvc.

Još jedan razlog zbog kojeg treba paziti na izbor ambalaže jeste što se kod nekih povečava šansa

od kontaminacije tokom upotrebe.

Mikrobiloška aktivnost konzervansa

Mali je broj konzervansa koji imaju široku antimikrobnu aktivnost protiv bakterija, gljivica i

plijesni. Česti su slučajevi da je konzervans aktivan protiv gram-pozitivnih, ali ne i gram-

negativnih bakterija i obrnuto. To je jedan od razloga zbog čega se koriste kombinacije razlićitih

konzervansa u kozmetičkim proizvodima.

Tabela 6. Mikrobiološka aktivnost konzervansa koji se upotrebljavaju u većini kozmetičkih

proizvoda

Parabeni Aktivni protiv gljivica i gram-pozitivnih bakterija. Imaju slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.

Bronopol Širok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Benzil-alkohol Ima jaču aktivnost protiv gram-pozitivnih bakterija, a malo slabiju protiv gram-negativnih bakterija i gljivica.

Imidazolidinil urea Aktivan protiv bakterija, ali nema aktivnosti protiv gljivica.

Formaldehid Širok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Benzalkonij hlorid Aktivan protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i nekih gljivica.

Benzojeva kiselina Fungicidna, a posjeduje i aktivnost protiv nekih bakterija.

Benzetonij hlorid Aktivan protiv gram-negativnih, gram-pozitivnih bakterija i nekih gljivica. Slaba djelotvornost protiv Pseudomonsa.

Triklosan Dobra aktivnost protiv gram-pozitivnih koki, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas aeruginosa.

Salicilna kiselina Više je djelotvorna protiv gljivica.Quaternium-15 Aktivan protiv bakterija, ali slab protiv gljivica.Cink pirition Jaka aktivnost protiv gljivica, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas vrsta

Fenoksietanol Aktivan protiv gram-negativnih bakterija, a slaba aktivnost protiv gljivica.

DMDM Hidantio Širok spektar aktivnosti protiv bakterija, gljivica i plijesni. Fungicidna aktivnost samo pri velikim koncentracijama.

Dehidrooctena kiselina

Fungicidna, ali ima i manju aktivnost protiv bakterija.

Hlorheksidin Bakteriostatska aktivnost prilikom nižih koncentracija, a baktericidna na višim koncnetracijama.

Hlorobutanol Širok spektar aktivnosti, ali više djelotvoran protiv bakterija.Etanol Aktivan protiv vegetativnih bakterija.Dihlorobenzil alkohol Dobra aktivnost protiv gljivica, ali slabija protiv gljivica.

Idealan konzervans

18

Kako bi se prevladao široki spektar mikroorganizama i u isto vrijeme ne bi djelovalo negativno

na kožu i druge sastojke kozmetičkog proizvoda jako je važno odabrati pravi i odgovarajuči

konzervans. Idealni konzervans bi trebao imati slijedeće osobine :

širok spektar djelovanja protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i gljivica,

učinkovit u širokom pH rasponu,

učinkovit tijekom predviđenog roka trajanja,

da je bez mirisa i boje,

ne smije reagirati sa ostalim sastojcima formulacije,

ne smije reagirati sa pakovnim materijalom,

da djeluje brzo,

da je siguran za primjenu (netoksičan i neiritirajući) i

lako dostupan i isplativ.

Kada pogledamo navedene zahtjeve možemo zaključiti da ni jedan konzervans ne ispunjava sve

uslove. Zato se za svaki proizvod treba odabrati konzervans koji je po svojim osobinama

približno „idealan“ konzervans.

Istraživanja

Lalitha i Parasada Rao (2014) su predstavili rezultate istraživanja antimikrobne efikasnosti nižih

koncentracija konzervansa. Također su ukazali na to da su kombinacije konzervansa mnogo više

učinkovite protiv mikroorganizama.

U ovom istraživanju ispitivali su antimikrobnu efikasnost fenoksietanola, kalijevog sorbata,

sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog benzoata. Ispitana je Minimalna

inhibitorna koncentracija (MIC) konzervansa, pojedinačno i u kombinacijama protiv

Micrococcus luteus, Staphylococcus epidermidis i Pseudomonas aeruginosa. U svom ispitivanju

navedeni autori su koristili niz test izazova kako bi utvrdili efikasnost konzervansa u

kozmetičkim proizvodima .

Minimalnu inhibitornu koncentraciju su odredili za šest konzervasa sa Pseudomonas aeruginosa,

Staphylococcus epidermidis i Micrococcus luteus. Minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) je

najmanja koncentracija konzervansa koja sprječava rast i razmnožavanje mikroorganizama.

Inkubaciju su izvršili na 25 ± 2 ºC kroz 48h sa 0,1, 0,2, 0,3, 0,4, 0,5, 0,6, 0,7, 0,8, 0,9 i 1%

19

fenoksietanola, kalijevog sorbata, sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog

benzoata.

U istraživanju su koristili kremu sa metilparabenom i propilparabenom koju su kupili u lokalnom

marketu. Polisorbat 80 (Tween 80) je dodat u kremu kako bi se neutralizovao efekat

konzervansa. Kremu se inokulirali standardnom suspenzijom mikroorganizama koja odgovara

105-106 CFU. Nakon toga su dodali konzervanse u različitim koncentracijama u inokulum i

inkubirali na 25ºC 14 dana. Rezultate su pratili i bilježili 0, 7 i 14 dan. Uzorci su inokulirani na

hranjivom agaru, inkubirani na 35 ± 2ºC kroz 18-24h i posmatrani na rast Pseudomonas

aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis. Kontrolni uzorak bez dodatih

konzervansa u kremu je inokuliran i uključen u svaki test.

Lalitha i Parasada Rao (2014) rezultate su predstavili u tabelama 1-3 i tabeli 4. U tabelama 1-3

predstavljen je rast Pseudomonas aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis u

uzorcima sa pojedinačnim konzervansima. U tabeli 4 predstavljen je rast navedenih

mikroorganitama u uzorcima sa kombinacijama konzervansa.

U tabeli 1. predstavili su rezultate odgovora Pseudomonas aeruginosa prema različitim

koncentracijama konzervansa 7 i 14 dan :

Tabela 7.


Dan-7 Dan-14

% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0

PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --

PS + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +

SA + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + --

SB + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +

MP + + + + + -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +

PP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + + + + +

% - koncentracije konzervansa ; PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; + - rast nakon inkubacije, 7 i 14 dana ; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1690)

U tabeli 2. predstavili su rezultate odgovora Micrococcus luteus prema različitim


20

Tabela 8.

Micrococcus luteus

Dan-7 Dan-14

% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0

PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + -- -- --

PS + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --

SA + + -- -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --

SB + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --

MP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --

PP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --


U tabeli 3. predstavili su rezultate odgovora Staphylococcus epidermidis prema različitim


Tabela 9.

Staphylococcus epidermidis

Dan-7 Dan-14

% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0

PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + --

PS + + + + + -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +

SA + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --

SB + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +

MP + + + + + + + -- -- -- + + + + + + + + + +

PP + + + + + + + + -- -- + + + + + + + + + +


21

U tabeli 4. predstavili su rezultate odgovora bakterija prema 0,1% kombinacijama konzervansa :

Tabela 10.

Kombinacijekonzervansa


D0 D7 D14

Micrococcus luteus

D0 D7 D14

Staphylococcus epidermidis

D0 D7 D14

PE+PS + + + + + + + + +

PE+SA + -- -- + -- -- + -- --

PE+SB + + -- + -- -- + + --

PE+MP + -- -- + -- -- + -- --

PE+PP + -- -- + -- -- + -- --

PS+SA + -- -- + -- -- + -- --

PS+SB + + + + + + + + --

PS+MP + -- -- + + + + + --

PS+PP + -- -- + -- -- + -- --

SA+SB + -- -- + -- -- + -- --

SA+MP + -- -- + -- -- + -- --

SA+PP + -- -- + -- -- + -- --

SB+MP + -- -- + + -- + -- --

SB+PP + -- -- + -- -- + -- --

MP+PP + -- -- + -- -- + -- --

SVIH 6 + -- -- + -- -- + -- --

PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; D0- rast na dan 0, D7-rast na dan 7, D14- rast na dan 14; +- rast bakterija; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1692)

Rezultati predstavljeni u tabelama 1-3 ukazuju na to da je rast na danu 0 uočen u svim uzorcima.

U tijeku dana 7. rast je uočen samo u uzorcima sa niskom koncentracijama, a inhibicija je

uočena na većim koncentracijama. Prilikom 14. dana rast mikroorganizama je obnovljen tako da

Lalitha i Parasada Rao (2014) ukazuju na to da pojedinačni konzervansi nisu efikasni protiv

bakterija kroz duže vrijeme.

Rezultati predstavljeni u tabeli 4. pokazuju da kombinacije konzervansa i na nižim

koncentracijama smanjuju rast mikroorganizama. Najmanje učinkovita kombinacija konzervansa

protiv sva tri korištena mikroorganizma je fenoksietanol i kalijev sorbat. Također, kombinacija

kalijev sorbat i natrijev benzoat je bez učinka kod Pseudomonas aeruginosa i Micrococcus

luteus, a inhibicija je zabilježena tek dan 14. u uzorku sa Staphylococcus epidermidis.

Kombinacije konzervansa mogu potencijalno imati sinergističke ili aditivne efekte protiv širokog

spektra mikroorganizama, prevenirati alergijski kontaktni dermatitis i smanjiti infekcije (Lalitha i

Parasada Rao,2014).

22

Izvor informacija prilikom odabira konzervansa

U svom radu o procjeni sigurnosti potrošača, Heid, Kanti, McNamee i Apel (2006) ukazuju na

izvore informacija o konzervansima.

Često se kontaktira proizvođač konzervansa kako bi se dobile informacije o njegovoj

djelotvornosti. Prilikom prikupljanja informacija o djelotvornosti potrebno je tražiti i podatke o

toksikološkim ispitivanjima. Navedena ispitivanja je proizvođač dužan izvršiti i posjedovati

rezultate istih. Većina tih podataka je dostupna i besplatna pa se na taj način smanjuju troškovi,

ali i vrijeme jer se ne trebaju ponavljati pretklinička i klinička ispitivanja. Testovi sigurnosti

variraju od proizvođača do prizvođača, ali bi trebali uključivati : akutna toksična ispitivanja,

testove iritacije očiju i kože, testove senzibilizacije kože i testove mutagenosti.

Drugi izvori informacija koje Heid i saradnici (2006) preporučavaju su : Američko udruženje za

kozmetičku indistriju (CTFA), Europsko udruženje za kozmetičku industriju (COLIPA) i

Recenzije kozmetičkih satojaka (CIRs).

Izvještaj od srane CIR-a obuhvata određeni sastojak ili kombinacije sastojaka i uključuje

koncentracije koje se koriste u kozmetičkim proizvodima uz kombinaciju podataka toksičnosti i

sigurnosti. CIR služi kao jedan dobar izvor informacija o konzervansima i koncentracijama koje

se koriste u kozmetičkim proizvodima

Regulacija konzervansa

Kako bi se konzervans mogao koristiti u kozmetičkom preparatu potrebno je da se nalazi na listi

dozvoljenih konzervansa. Svaka regija ili zemlja ima naćin na koji reguliše primjenu

konzervansa. U Europi je na snazi EU regulativa 1223/2009 koja je stupila na snagu 11.07.2013.

Navedena regulativa zamijenjuje Direktivu 76/768/EC iz 1976. godine.

U okviru regulative 1223/2009 nalazi se PRILOG V koji predstavlja listu konzervansa koji su

dopušteni za primjenu u kozmetičkim proizvodima. Lista sadrži 58. konzervansa, koncentracije u

okviru kojih je dopuštena primjena, preparate u kojim se koriste i važne napomene prilikom

korištenja.

U Japanu regulacija kozmetičke industrije pripada okvirima Japanske vlade. Japanska vlada

reguliše kozmetičku industriju preko Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi u skladu sa

zakonom o farmaceutskom poslovanju. Usvojena je lista zabranjenih sastojaka, ograničenih

sastojaka, lista dopuštenih UV filtera i lista dopuštenih konzervansa. Proizvođači i uvoznici

kozmetike morali su imati odobrenje i licencu izdatu od strane Ministarstva zdravstva, rada i

23

socijalne skrbi. Tijekom 2001. godine u Japanu su promijenili kozmetičku regulaciju kako bi se

eliminisala potreba za prethodna odobrenja kozmetičkih sastojaka. Odobrenja su ipak potrebna

za UV filtere, boje i konzervanse.

U Sjedinjenim Američkim Državama regulacija kozmetičkih preparata i njihovih sastojaka

pripada okvirima Agencije za hranu i lijekove (FDA). Nemaju listu dozvoljenih konzervansa iz

razloga što agencija ne odobrava konzervanse. Međutim FDA koristi listu zabranjenih

konzervansa. U SAD-u je 1976. osnovana Stručna komisija za provjeru kozmetičkih sastojaka.

Stručna komisja provodi nezavisne analize i provjere sigurnosti kozmetičkih proizvoda.

Rezultate objavljuju u Međunarodnom časopisu za toksikologiju.

U Australiji sastojci u kozmetici smatraju se industrijskim hemikalijama i kao takvi su regulisani

Nacionalnim programom za procjenu i obavještavanje o industrijskim hemikalijama (NICNAS).

EU regulativa korištena je kao temelj za regulacije kozmetike u Kini (Higijenski standard za

kozmetiku), Savezu država Jugoistočne Azije (ASEAN kozmetička direktiva), Koreji

(Kozmetički zakon 6025) i Novom Zelandu (Grupa kozmetičkih standarda), (Roden 2010:196).

24

PRILOG V

Redni broj

Ime INCI EU ime

Najveća dopuštena koncentracija u proizvodu

Druga ograničenja i zahtjevi

Obavezna upozorenja na ambalaži

1. Benzojeva kiselina i njena natrijeva sol

Benzoic acid and its sodium salt

Proizvodi koji se ispiru,osim proizvoda za oralnu njegu : 2,5% (izraženo kao kiselina)

Proizvodi za oralnu njegu : 1,7% (izraženo kao kiselina)

Proizvodi koji ostaju na koži ili kosi : 0,5% (izraženo kao kiselina)

1a. Ostale soli benzojeve kiseline i esteri benzojeve kiseline

Benzoic acid

Salts of benzoic acid other than that listed under reference number 1 and esters of benzoic acid

0,5% (izraženo kao kiselina)

2. Propionska kiselina i soli

Propionic Acid

Propionic acid and its salts


3. Salicilna kiselina i soli

Salicylic Acid

Salicylic acid and its salts 1


Ne smije se koristitu u proizvodima za djecu ispod 3.godine starosti,osim za šampone

Ne koristit za djecu ispod 3 godine starosti2

1 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 98.2 Isključivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu do 3 godine starosti i koji ostaju u dužem dodiru sa kožom.

25

4. Sorbinska kiselina i soli

Sorbic Acid

Sorbic acid (hexa-2,4-dienoic acid) and its salts


5. Formaldehid i paraformaldehid

Formaldehyde

Formaldehyde and paraformaldehyde3

Proizvodi za oralnu higijenu : 0,1%

Osim za proizvode za oralnu higijenu : 0,2%

Izražen kao slobodni formaldehid

Zabranjen za aerosole

6. Premješteno ili obrisano7. o-fenilfenol i soli

o-Phenylphenol

Biphenyl-2-ol(o-phenylphenol) and its salts

0,2% (izraženo kao fenol)

8. Cinkov pirition

Zinc pyrithione

Pyrithione zinc4

Proizvodi za kosu: 1,0%

Ostali proizvodi : 0,5%

Samo za proizvode koji se ispiru.Zabranjen u proizvodima za usnu šupljinu

9. Anorganski sulfiti i hidrogensulfiti

Inorganic sulphites and hydrogen- sulphites5

0,2% (izraženo kao slobodni SO2)

10. Premješteno ili obrsano11.

Hlorbutanol

Chlorobutanol

0,5% Zabranjen za aerosole

Sadrži hlorbutanol

3 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 13.4 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 101.5 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 99.

26

12. 4-hidroksibenzojeva kiselina, soli i esteri

4-Hydroxybenzoic Acid

4-Hydroxybenzoic acid its salts and esters

0,4% (izraženo kao kiselina) za jedan ester

0,8% (izraženo kao kiselina) za smjesu estera

13. Dehidrooctena kiselina i soli

Dehydroacetic Acid

3-Acetyl-6-methylpyran-2,4 (3H)- dione and its salts


Zabranjen za aerosole

14. Mravlja kiselina i njezina natrijeva sol

Formic Acid and Sodium Format

Formic acid and its sodium salt


15. Dibromoheksamidin i soli uključujući isetionat

Dibromohexamidine Isethionate

3,3'-Dibromo-4,4'- hexamethylenedioxydi-benzamidine and its salts (including isethionate)

0,1 %

16. Tiomersal

Thimersal

Thiomersal

0,007 % (izraženo kao Hg)Ako se dodaju i drugi dopušteni živini spojevi , ukupna koncentracija Hg ne smije prijeći 0,007 %

Samo za proizvode za šminkanje područja oko očiju i proizvode za uklanjanje šminke sa područja oko očiju

Sadrži tiomersal

17. Fenilživine (II) soli,uključujući borat

Phenylmercuric Borate

Phenylmercuric salts

0,007 % (izraženo kao Hg)Ako se dodaju i drugi dopušteni živini spojevi , ukupna

Sadrži Fenilživine (II)spojeve

27

(including borate) koncentracija Hg ne smije prijeći 0,007 %

18.Undecilenska kiselina i soli

Undecylenic Acid

Undec-10-enoic acid and its salts


19. Heksetidin

Hexetidine

5- Pyrimidinamine, 1,3-bis (2-ethylhexyl) hexahydro-5- methyl-

0,1%

20. 5-bromo-5-nitro-1,3-dioksan

5-Bromo-5-Nitro-1,3-Dioxane

5-Bromo-5-nitro- 1,3-dioxane

0,1%

Samo za proizvode koji se ispiru

Izbjegavati stvaranje nitrozamina

21. Bronopol

2-Bromo-2-Nitropropane-1,3-Diol

Bronopol

0,1%

Izbjegavati stvaranje nitrozamina

22. Dihlorobenzil alkohol

Dichlorobenzyl Alcohol

2,4-Dichlorobenzyl alcohol

0,15%

28

23. Triklokarban

Triclocarban

1-(4-Chlorophenyl)-3-(3,4-dichlorophenyl) urea6

0,2%

Kriteriji za čistoću: 3,3!,4,4!-

tetrahloroazobenzen<1ppm; 3,3!, 4,4! -tetrahloroazoksibenzen <1 pm

24

.

Hlorkrezol

p-Chloro-m-Cresol

4-Chloro-m-Cresol

0,2%

Zabranjen u proizvodima koji dolaze u dodir sa sluznicom

25. Triklosan

Triclosan

5-Chloro-2- (2,4- dichlorophenoxy) phenol

0,3%

26. Hloroksilenol

Chloroxylenol0,5%

27. Imidazolidinil urea

Imidazolidinyl Urea

N,N″-methylenebis[N′-[3- (hydroxymethyl)- 2,5-dioxoimidazolidin-4-yl]urea]

0,6%

28. Poliheksametilen bigvanid hidrohlorid

Polyaminopropyl biguanide

Poly(1-hexametylenebiguanide) hydrochloride

0,3%

6 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 100.29

29. Fenoksietanol

Phenoxyethanol

2-Phenoxyethanol

1,0%

30. Metenamin

Methenamine

Hexamethylene tetramine (methenamine)

0,15%

31. Metenamin3-hloroalilohlorid

Quaternium-15

Methenamine3-chloroallylochloride

0,2%

32. Hlorofenoksiimidazolil dimetil butanon

Climbazole

1-(4-Chlorophenoxy)-1- (imidazol-1-yl)- 3,3-dimethylbutan- 2-one

0,5%

33. DMDM Hidantoin

DMDM Hydantoin

1,3-Bis(hydroxymethyl)-5,5-dimethylimidazolidine-2,4-dione

0,6%

34. Benzil alkohol

Benzyl alcohol71,0%

35. Pirokton olamin

Piroctone Olamine

1-Hydroxy-4-methyl-6(2,4,4-trymethylpentyl)2-pyridon and its monoethanolamine salt

Proizvodi koji se ispiru : 1,0%

Ostali proizvodi: 0,5%

36. Premješteno ili obrisano

7 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 45.30

37. Bromohlorofen

Bromochlorophene

2,2'-methylene-bis(6-bromo-4- chlorophenol)

0,1%

38. p-Izopropil-m-krezol

Isopropyl Cresol4-Isopropyl-m-cresol

0,1%

39. Metilhloroizotiazolinon i Metilizotiazolinon sa magnezijevim hloridom i magnezijevim nitratom

Methylchloroizothiazolinone and Methylisothiazolinone and Magnesi-um Chloride and Magnesium Nitrate

Mixture of 5-Chloro-2-methyl-isothiazol-3(2H)-one and 2-methylisothiazol-3(2H)-one with magnesium chloride and magnesium nitrate

0,0015% (mješavine 3:15-hloro-2-metilizotiazol-3(2H)- on i 2-metilizotiazol- 3(2H)-on)

40. Hlorofen

Chlorophene

2-Benzyl-4-chlorophenol

0,2%

41. Hloroacetamid

Chloroacetamide

2-Chloroacetamide

0,3%

Sadrži hloroacetamid

42. Hlorheksidin i diglukonat,diacetat idihidrohlorid

Chlorhexidine and its Digluconate, Diacetateand Dihydrochloride

Chlorhexidine and its digluconate, diacetateand dihydrochloride

0,3% (izraženo kao hlorheksidin)

31

43. Fenoksiizopropanol

Phenoxyisopropanol

1-Phenoxypropan-2-ol8

1,0%

Samo za proizvode koji se ispiru

44. Alkil(C12-C22) trimetil amonij bromid ihlorid

Alkil(C12-C22)trimethyl ammonium bromideand chloride

0,1%

45. Dimetil oksazolidin

Dimethyl Oxazolidine

4,4-Dimethyl -1,3-oxizalidine

0,1%

pH gotovog proizvoda nesmije biti < 6

46. Diazolidinil urea

Diazolidinyl Urea

N-(Hydroxymethyl)-N-(dihydroxymethyl-1,3-dioxo-2,5-imidazolidinyl-4)-N.-(hydroxymethyl) urea

0,5%

47. Heksamidin i soli(uključujući Diizetionat i phidroksibenzoat)

Hexamidine and its Diisethionate andParaben

1,6-Di (4-amidinophenoxy)-n-hexane(Hexamidine) and its salts (inc. isethionateand p-hydroxy-benzoate)

0,1%

48. Glutaraldehid

Glutaraldehyde (Pentane-1,5-dial)

0,1%Zabranjen za aerosole

Sadrži glutaraldehid9

8 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 54.9 Samo ako je koncentracija u gotovom proizvodu >0,05%

32

49. 7-Etilbiciklooksazolidin

7-Ethylbicyclooxazolidine

5-Ethyl-3,7-dioxa-1-azabicyclo (3.3.0)octane

0,3%

Zabranjeno za proizvode za oralnu higijenu i proizvode koji dolaze u dodir sa sluznicom

50. Hlorfenezin

Chlorphenesin

3-(p-Chlorophenoxy)-propane-1,2-diol(chlorphenesin)

0,3%

51. Natrijev hidroksimetilglicinat

Sodium Hydroxymethylglycinate

Sodium hydroxymethylamino acetate(Sodium hydroxymethylglycinate)

0,5%

52. Srebreni hlorid nanešen na titan dioksidu

Diethylhexyl Sodium Sulfosuccinate (and)Titanium Dioxide (and) Silver Chloride

Silver chloride deposited on Titaniumdioxide

0,004% (izraženo kao AgCl)

20%AgCl na TiO2Zabranjeno u proiz. zadjecu ispod 3 godine uproizvodima za oralnuhigijenu i za proizvodekoji se apliciraju okousnica i očiju

53. Benzetonij hlorid

Benzethonium Chloride

Benzethonium chloride

0,1%

a) proizvodi koji se ispirub) proizvodi koji ostajuna koži, ali ne za oralnuhigijenu

33

54. Benzalkonij hlorid, bromid i saharinat

Benzalkonium Chloride,Bromide andSaccharinanate

Benzalkonium chloride, bromide and saccharinate10

0,1%(izraženo kao benzalkonij klorid)

Izbjegavati dodir s očima

55. Benzilhemiformal

Benzylhemiformal

Benzylhemiformal

0,15%

Jedino za proizvode koji se ispiru

56. 3-Jodo -2-propinil-butil-karbamat

Jodopropynyl Butylcarbamate

3-Iodo-2-propynyl butylcarbamate

Proizvodi koji se ispiru: 0,02 %

Proizvodi koji ostaju na koži ili kosi:0,01 %, osim kod deodoranata /antiperspiranata: 0,0075 %

1. Nije za upotrebu uproizvodima za oralnuhigijenu i njegu usnica(a) ne smije se upotrebljavatiu proizvodimakoje koriste djeca ispod3 godine starosti, osim uproizvodima za kupanje/ gelovima za tuširanje išamponima11

(b)- ne smije se koristitiu losionima i kremama zatijelo- ne koristiti u proizvodimaza djecu mlađu od3 godine

(a)Ne koristiti kod djeceispod 3 godine starosti12

(b) Ne koristiti kod djeceispod 3 godine starosti 13

10 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 65.11 Isključivo za proizvode,osim proizvoda za kupanje/gelova za tuširanje i šampona,koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.12 Isključivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.13 Odnosi se na bilo koji proizvod koji se nanosi na veliku površinu tijela.

34

57. Metilizotiazolinon

Methylisothiazolinone

2-Methyl-2H- isothiazol-3-one

0,01%

58. Etil lauroil arginat HCl

Ethyl-N-alpha- dodecanoyl-L- arginate hydrochloride 14

0,4%

Ne smije se koristiti u proizvodima za njegu usana, proizvodima za usta i sprejevima

Izvor : EU regulativa 1223/2009

Ispitivanje učinka (efikasnosti) konzervansa

Kozmetička direktiva zahtjeva provođenje testa opterećenja (challenge test) kako bi se utvrdila

sigurnost i mikrobiloška stabilnost proizvoda, ali ovom direktivom nije tačno propisano koji se

postupak koristi prilikom testa opterećenja. Dugo godina koriste se testovi utvrđeni od strane EU

i US Farmakopeje,Kozmetičke asocijacije država Jugoistočne Azije, in-house test protokola.

Nova metoda, prvo izdanje ISO 11930 je objavljeno 2012. godine pod naslovom „Evaluacija

antimikrobne zaštite kozmetičkih proizvoda“.

Metode koje se najčešće koriste u kozmetičkoj industriji :

1. Metode Farmakopeje :

a) Ph. Eur. 7-5.1.3 „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“ ;

b) USP 35 poglavlje 51 „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“ ;

2. CTFA mikrobiološke smjernice :

a) CTFA M-3 „Metoda za testiranje konzerviranja vodomješljivih proizvoda za osobnu

njegu“ ;

b) CTFA M-4 „Metoda za testiranje konzerviranja kozmetike koja se koristi u području

očiju“ ;

c) CTFA M-5 „Metoda za testiranje neobrađenih supstrata proizvoda za osobnu njegu“ ;

d) CTFA M-6 „Metoda za testiranje atipičnih proizvoda za osobnu njegu“ ;

e) CTFA M-7 „Brza metoda za testiranje konzerviranja vodomješivih proizvoda za

osobnu njegu“;

14 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 197.35

3. Kozmetičke asocijacije država Jugoistočne Azije, test učinkovitosti konzervansa za

kozmetičke proizvode, dukument N0 ACM MAL 08;

4. In-house testni protokoli:

a) Schülke KoKo test „Određivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u kozmetičkim

proizvodima“ ;

b) Schülke FeuTuKo test „Metod za određivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u

vlažnim maramicama“ ;

5. ISO standard :

a) ISO 11930 „Evaluacija antimikrobne zaštite kozmetičkog proizvoda“ (Siegert, 2013);

Tabela 11. Preporučeni mikroorganizmi za različite test metode

SCCS ISO 11930 ASEAN KoKo test




Enterobacter gergoviae

Staphylococcus aureus



Escherichia coli

Candida albicans Escherichia coli Enterobacter aerogenes

Klebsiella pneumoniae

Specifične bakterije za koje je poznato do dovode do kvarenja kozmetičkih proizvoda

Candida albicans

Aspergillus brasiliensis

Candida albicans

Aspergillus nigerPseudomonas aeruginosa

Psudomonas fluorescensPseudomonas putidaKocuria rhizophila


Candida albicans


Pencillium pinophilum

Za proizvode koji su topivi u vodi ili koji se miješaju sa vodom najbolje metode za dokazivanje

antimikrobne zaštite su : metode farmakopeje, KoKo test, CTFA M-3, CTFA M-4 i ASEAN

testovi. U usporedbi sa drugim metodama ISO 11930 je ukupni standard za procjenu

antimikrobne stabilizacije kozmetičkih proizvoda. Test učinkovitosti konzervansa nije potreban

za kozmetičke proizvode koji imaju nisku mogućnost kontaminacije u skladu sa ISO 29621.

36

Testovi kao što su USP 35, ISO 11930, ASEAN, Ph. Eur 7 koriste samo patogene

mikroorganizme. CTFA preporuča da se kozmetika koja se koristi u području očiju testira sa više

vrsta. CTFA metode imaju največe varijabilnosti i samo su korištenja različitih vrsta

mikroorganizma navedena (Siegert, 2013).

Kada je riječ o provjeri stabilnosti proizvoda, Siegert(2005), preporučava mikrobiološki test

izazova KoKo test. U ovom testu mješavine bakterija, gljivica i plijesni se inokuliraju šest puta

(jednom sedmično) u testni materijal. Postupak se vrši sa ciljem da testni materijal bude bez

mikroba tokom ovog perioda. Inokulum sadrži patogene mikroorganizme koje najčešće uzrokuju

kvarenje proizvoda. Svi se kultiviraju odvojeno i izravno miješaju kako bi se osigurao stalan

sastav. Uzorak se može smatrati dobro konzerviranim, ako prođe rok od šest sedmica pod

navedenim uslovima bez rasta mikroorganizama. Samo Schülke KoKo test ima potpune

preporuke od strane SCCS.

Metode farmakopeje

Ph. Eur. 7-5.1.3 „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“

U Europskoj Framakopeji u poglavlju „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“ detaljno je

objašnjena metoda testiranja učinkovitosti antimikrobnog konzervansa. Prema farmakopeji

konzervirajuča svojstva pripravka su odgovarajuča ako je u uslovima ispitivanja došlo do

značajnog pada ili ne povečanja u broju mikroorganizama u inokuliranom preparatu prilikom

propisanog vremenskog trajanja i temperature.

Mikroorganizmi koji se koriste u testu su :



Candida albicans

Asperigllus brasiliensis

Priprema testa započinje sa inokulacijom (nasađivanjem) na agar kazein soja za bakterije ili

sabouraud dekstrozni agar bez dodatka antibiotika za gljivice. Inkubirati bakterijske kulture na

30- 35ºC tijekom 18-24h, kulture C. albicans na 20-25ºC tijekom 48h i A. brasiliensis na 20-25ºC

tijekom jedne sedmice ili dobivene dobre sporulacije. Prema uputama za prikupljanje kultura

koristiti sterilne suspendirane tekućine koje sadrže 9 g/L natrij hlorida R , za dispergiranje i

prenos površinskog rasta u prikladnu posudu. Dodati dovoljno suspendirajuče tekučine da se

37

smanji mikrobiološko brojanje na oko 108 mikroorganizama po mililitru. Za sakupljanje bakterija

i A. niger kultura koristiti sterilnu suspendirajuču tekućinu koja sadrži 9 g/L natrijevog hlorida

R. Za prikupljanje kulture A. brasiliensis koristiti sterilnu suspendirajuču tekućinu koja sadrži 9

g/L natrijevog hlorida R i 0,5 g/L polisorbata 80, prilagoditi broj spora na oko 108 po mililitru

dodatkom iste otopine. Ukloniti odmah pogodan uzorak od svake suspenzije i odrediti broj

jedinica formiranih kolonija po mililitru pomoču brojanja kolonija na pločama ili filtracijske

membrane. Ova vrijednost služi za određivanje inokuluma i osnovica je za korištenje u testu.

Suspenzija se treba koristiti odmah.

Za brojanje održivih mikroorganizama u inokuliranom proizvodu koristiti agar medium.

Inokulirane serije spremnika proizvoda se ispituju, svaki sa suspenzijom od jednog test

organizma da inokulum od 105 do 106 mikroorganizama po mililitru ili gramu pripravka.

Volumen suspenzije inokuluma ne prelazi 1% volumena proizvoda. Dobro promiješati kako bi se

osigurala homogenost. Održavanje inokuliranog proizvoda je na 20-25ºC zaštičeno od svijetlosti.

Uklanjanje odgovarajučeg uzorka iz svakog spremnika, obično 1ml ili 1g, na nulti sat i po

adekvatnim intervalima prema vrsti proizvoda, određivanje broja održivih mikroorganizama

brojenjem na ploči ili membranskom filtracijom. Posebno se upozorava na moguću zaostalu

antimikrobu aktivnost proizvoda koja mora biti eliminirana. U ovom poglavlju dati su i kriteriji

za prihvatanje, a jedan od primjera je za preparate za uho, nos, inhalacije i kožne pripravke.

Tabela 12. Kriterij prihvatanja

Log reduction

2 dana 7 dana 14 dana 28 dana

Bakterije A 2 3 - NI

B - - 3 NI

Gljivice A - - 2 NI

B - - 1 NI

NI-bez povečanja živih bakterija;

Kriterij A izražava preporuča učinkovitost koja treba biti postignuta. U opravdanim slučajevima, gdje se kriteriji A

ne mogu postići, kriterij B mora biti postignut.

USP 35 poglavlje 51 „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“

38

U farmakopeji Sjedinjenih država pod poglavljem „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“

objašnjena je metoda USP za testiranje efikasnosti konzervansa. Mikroorganizmi koji se koriste

u testu :


Escherichia coli


Candida albicans


Tijekom testa vrši se inkubacija bakterija na 30-35ºC kroz 18 do 24h. Inkubacija gljivica na

20-25ºC kroz 48h,a plijesni na 20-25ºC kroz jednu sedmicu. Za prikupljanje bakterija i gljivica

koristi se fiziološka otopina (0,9% NaCl), a zatim se razrijede suspendovane čelije 1x108

CFU/ml. Plijesni se prikupljaju sterilnom fiziološkom otopinom koja sadrži 0,05% polisorbata

80 uz prilagodjavanje brojanja spora na 1x108 CFU/ml. Broj formiranja jedinica kolonija po

mililitru određuje iznos inokuluma koji se koristi u testu. Test se provodi tako da se 20 ml

uzorka proizvoda prenosi u sterilne, ograničene bakteriološke tube. Inokulacija test uzorka sa

suspenzijom vrši se sa omjerom 0,01 ml inokulata u 20 ml test uzorka. Koncentracija

mikroorganizama u otopini prema uputama treba da bude između 1x105 i 1x106 CFU/ml. Broj

održivih mikroorganizama u suspenziji inokuluma određuje se metodom brojanja kolonija na

pločama. Inokulirani spremnici se inkubiraju na 20-25ºC i ispituju nakon 7, 14, 21 i 28 dana

nakon inokulacije (Sutton, 2006).

Efikasan konzervirani sistem će smanjiti nivo održivih bakterija na manje od 0.1% od početne

koncentracije od dana 14. Kada se govori o gljivicama i plijesni nivo opadati ili ostati isti.

PARABENI

Parabeni su konzervansi koji se široko koriste u očuvanju kozmetike, hrane i farmaceutskih

proizvoda. Prve primjene u kozmetici zabilježene su 1930. godine. Koriste se u preko 22.000

kozmetičkih proizvoda. U posljednjih nekoliko godina izazvali su veliku zanimaciju šire javnosti

u vezi sigurnosti njihove primjene, posebno u kozmetici.

Dopušteni su za primjenu u kozmetičkim proizvodima što dokazuje prisutnost u prilogu V,

regulative 1223/2009. Pod rednim brojem 12. nalaze se 4-hidroksibenzojeva kiselina, soli i

39

esteri. Kada se u formulaciji koristi jedan ester dopuštena maksimalna koncentracija je 0,4%, a

za smjesu estera dopuštena maksimalna koncentracija je 0,8%.

Parabeni se nalaze u hrani kao što su pekarski proizvodi, prerađeno povrće, masti i ulja, začini,

ekstrakti kafe, voćni sokovi,kiseli krastavci, bezalkoholna pića, smrznuti mliječni proizvodi

(Soni, Carabin i Burdock, 2005, prema Daniel, 1986). Mnoge primjene parabena u prehrambenoj

industriji uključuju kolače, peciva, preljevi i punjenja (0,03-0,06 % u omjeru 3:1 metil i

propilparabeni), bezalkoholna pića (0,03-0,05% u omjeru 2:1 metil i propil parabeni), džemovi i

želei (0,07% u omjeru metil i propilparabeni), masline i kiseli krastavci (0,15 kombinacije

parabena), sirupi (0,07%).

Neki od parabena se prirodno nalaze u biljkama kao što su paradajz, jagode, maline, mrkva,

grožđe, luk itd (Plavšić.,2011). Jedan od primjera jeste metilparaben koji se nalazi u plodu

borovnice i djeluje kao antimikrobni agens.

Parabeni su se u farmaceutskim proizvodima počeli koristiti sredinom 1900. godina, a zatim

slijedi njihova široka primjena. Formulacije u kojima se parabeni koriste kao konzervansi

najčešće uključuju čepiće, pilule, sirupe, otopine, anestetike, injekcijske otopine, različite tablete,

preparati za kontracepciju. Propilparaben je jedan od najčešće korištenih parabena u

farmaceutskim preparatima (Soni, et al. 2005).

Metilparaben i etilparaben su najčešće korišteni parabeni, a također pored vode najčešće

korišteni sastojci u kozmetičkim proizvodima (Bakhtiar, 2007).

Hemijska struktura

Parabeni su alkil esteri p-hidroksibenzojeve kiseline. Razlikuju se u esterskim skupinama koje

mogu biti : metil-, etil-, propil-, butil-, isopropil-, isobutil-.

Slika 9. Hemijska struktura parabena

R= alkil lanci metil (CH3) za metilparaben, etil (C2H5) za

etilparaben, propil (C3H7) za propilparaben, isopropil (C3H7) za

isopropilparaben, butil (C4H9) za butilparaben, isobutil (C4H9) za

isobutilparaben;

40

Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paraben-2D-skeletal.png

Svaki od estera ima različitu topljivost i antimikrobnu efikasnost. Kako se dužina alkilnog lanca

povečava topljivost u vodi se smanjuje, a topljivost u uljima povećava.

U čistom obliku parabeni su općenito mali bezbojni kristali ili kristalni prah gotovo bez okusa i

mirisa. Higroskopne su prirode i imaju visok ulje/voda koeficijent. Topljivi su u alkohilu, eteru,

glicerolu. Kada je riječ o topivosti u vodi možemo reči da su slabo ili gotovo nikako topljivi u

vodi (CIR, 2008).

Parabeni se pripremaju esterifikacijom p-hidroksibenzojeve kiseline sa odgovarajučim

alkoholom uz prisustvo kiselog katalizatora kao što je sumporna kiselina. Kiselina se nautralizira

sa kaustičnom sodom, a proizvod kristalizira hlađenjem, centrifugiranjem, sušenjem pod

vakumom, mljevenjem i mješanjem (CIR, 2008). Parabeni su stabilni na zraku i otporni su na

hidrolizu u vodi i kiselim otopinama. Povečanje dužine alkil lanca parabena, povečava otpornost

na hidrolizu.

Za određivanje parabena u hrani, kozmetičkim proizvodima i farmaceutskim preparatima često

se koristi hromatografija, naručito tekućinska hromatografija visoke djelotvornosti (HPLC).

Tabela 12. Fizičke i hemijske osobine parabena

Karakteristike Metil- Etil- Propil- Butil-Molekularna težina

152.16 166.18 180.21 194.23

Hemijska formula

C8H8O3 C9H10O3 C10H12O3 C11H14O3

Tačka topljenja (C0)

131 116-118 96-98 68-69

Tačka ključanja (C0)

270-280 297-298 - -

pKa 8.17 8.22 8.35 8.37Gustoća - - 1.0630 -Topljivost Alkohol vrlo topiv vrlo topiv topiv topivEter vrlo topiv vrlo topiv topiv topivAceton vrlo topiv topiv topiv topivBenzen blago topiv - - -Propilen glikol - - - -Glicerin blago topiv blago topiv - blago topiv

Izvor : Autor na osnovu podataka (CIR, 2008) i (Soni, et al. 2005)

41

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paraben-2D-skeletal.png

Upotreba u kozmetici

Parabeni se pojedinačno ili u kombinacijama koriste u gotovo svim vrstama kozmetičkih

proizvoda. Miješanje parabena poboljšava djelotvornost što je prednost korištenja različitih

mješavina parabena. Popularni su kao konzervansi jer su bez mirisa i okusa, praktički pH

neutralni, ne izazivaju promjene boje formulacije. Također niska toksičnost, široka antimikrobna

aktivnost, dopuštena primjena kroz zakonske regulative širom svijeta, biorazgradivost, inertnost,

niska cijena dodatne su prednosti. Hemijska stabilnost prilikom različitog raspona pH(4,5-7,5) i

temperature je odlična (Soni, et al. 2005). Parabeni su prema navedenim osobinama jako blizu

idealnog konzervansa.

Prema izvještaju Eldera (1984) koriste se u preko 13,200 različitih formulacija.

Prema izvjestajima industrije, prema Američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA),

metilparaben je korišten u 8786 proizvoda, etilparaben je korišten u 2679 proizvoda,

propilparaben je korišten u 7118 proizvoda, isopropilparaben je korišten u 48 proizvoda,

butilparaben 3001 proizvod, isobutilparaben u 624 proizvoda .

Slika 10. Frekvencija upotrebe konzervansa u kozmetičkim formulacijama u 2005. godini

Metilparaben Propilparaben Butilparaben Etilparaben Fenoksietanol

Izvor:Steinberg, 2006 dostupno na http://www.ueno-fc.co.jp/MEDIA/PARABEN_HP%20DATA_2009_en.pdf

42

http://www.ueno-fc.co.jp/MEDIA/PARABEN_HP%20DATA_2009_en.pdf

Kada govorimo o antimikrobnom djelovanju parabena treba naglasiti da imaju jaču aktivnost

protiv gljivica i plijesni, ali slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.

Slika 11. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv a) Esceherichia coli, b) Staphylococcus

aureus, c) Candida albicans ; Lijeva strana – bez parabena ; Desna strana – sa parabenima;

Slika 12. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv : d) Pseudomonas aeruginosa ,

e) Aspergillus niger ; Lijeva strana – bez parabena ; Desna strana – sa parabenima;

Izvor : http://www.chemopharma.com/images/PARABENS%20ex%20UENO.pdf

Istraživanja

Mizuba i Sheikh (1986) su predstavili rezultate istraživanja antimikrobne efikasnosti kalijevih

soli četiri parabena. Cilj istraživanja je bio utvrditi antimikrobnu efikasnost topivih kalijevih soli

metilparabena, etilparabena, propilparabena i butilparabena, odnosno utvrditi da li su efikasniji

od njihovih odgovarajučih parabena (estera p-hidroksibenzojeve kiseline). Kao što znamo

kalijeve soli parabena su više topive u vodi od parabena tako da je to jako značajno za navedeno

istaživanje. Također, u toku ispitivanja utvrdili su utjecaj određenih sastojaka na stabilnost i

antimikrobnu efikasnost parabena.

43

http://www.chemopharma.com/images/PARABENS%20ex%20UENO.pdf

Za autore sitraživanja važne su bile četiri činjenice u vezi parabena, aktivnost protiv gljivica i

gram-pozitivnih bakterija, ovisnost antimikrobne aktivnosti parabena o količini koja je topiva u

vodi, povećanje aktivnosti parabena sa povečanjem dužine alkilnog lanca, veča antimikrobna

aktivnost sa večom molekularnom težinom parabena.

U početnoj fazi istraživanja odredili su minimalne inhibitorne koncentracije (MICs), ali i

minimalne baktericidne koncentracije (MBCs) i minimalne fungicidne koncentracije (MFCs).

Autori navode da zbog zamučenja u mediju nakon dodatka parabena i kalijevih soli parabena

nisu bili u ogučnosti odrediti minimalne inhibitorne koncentracije.

Mizuba i Sheikh (1986) u istraživanju su koristili slijedeče mikroorganizme : Aspergillus niger,

Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i

Staphylococcus aureus.

Bakterije korištene u inokulumu rasle su na 32º C kroz 24h na Triptikaza soj agaru u Roux

bocama, čelije su sakupljenje, oprane i suspendirane u sterilnoj 0,85% fiziološkoj otopini. A.

niger je rastao na Sabouraud dekstroza agaru na 28º C kroz 10 dana, a čelije su također

prikupljene, oprane i suspendirane u sterilnoj fiziološkoj otopini. Test medij se sastojao od 0,05

M NH4Cl, 0,05 M MgCl2x6H2O, 0,005 M Na2SO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M

KH2PO4 i 0,0056 M glukoze prilagođeno na pH 7.0. MBC/ MFC testove provodili su 28 dana sa

sedmičnim uzimanjem uzoraka.

Kalijeve soli parabena su visoko topive kada se uporede sa parabenima. Topivosti kalijevih soli

parabena i parabena u deioniziranoj vodi v/v na 20ºC je : KMP=33%, KEP=50%, KPP=50%,

KBP= 50%, MP=0,23%, EP=0,075%, PP=0,03% I BP=0,01% (Mizuba i Sheikh, 1986, prema

Merck index).

Nekoliko sastojaka korištenih u formulaciji (aluminum hidroksid, ethylenediaminetetraacetate,

propilen-glikol, simethicone, sorbitol, tween 80, magnezij hidroksid) su testirali kako bi se utvrdio

njihov utjecaj na aktivnost 1,6 mg/ml KMP, KEP, KPP I KBP i 1,0 mg/ml MP, EP, PP I BP.

Konzervanisu su bili aktivni na ovom nivou protiv osjetljivih mikroorganizama. Koncentracija

sastojaka stimulira nivoe u proizvodima.

Efekat sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena su bili različiti, a autori

istraživanja su ih predstavili u tabeli.

44

Tabela 14. Rezultati utjecaja sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena

KMP MP KEP EP KPP PP KBP BP Satojci za hranjivu podlogu (bez konzervansa)

Aluminum hidroksid (5,0 g/10ml medium, pH 7.9)A. niger + + - - - + - - +E. cloacae + + - - + - - - +

P. aeruginosa - + + - + + - - + S. aureus - - - - - - - - + Ethylenediaminetetraacetate (0,05 mg/10 ml medium, pH 6.9)

A. niger - - - - - - - - -E. cloacae - - - - - - - - -

P. aeruginosa - - - - - - - - + S. aureus - - - - - - - - - Propilen-glikol (1,0 g/10 ml medium, pH 7.2)

A. niger - - + - - - - - +E. cloacae - - - - - - - - +

P. aeruginosa - - - - - + + + + S. aureus - - - - - - - - + Simethicone (0,3 g/10 ml medium, pH 7 )

A. niger - - + - - + - + +E. cloacae + + + - - + - + +

P. aeruginosa + - + + + + + + + S. aureus + - - - + + + - + Sorbitol (1,0 g/10 ml medium, pH 6.9)

A. niger - - - - - - - - +E. cloacae - - + - - - - + +

P. aeruginosa - + - - + + + - + S. aureus - - - - - - - - + Tween 80 (2,5 g/10 ml medium, pH 7.0)

A. niger + + + + + + + + +E. cloacae + + + + + + + + +

P. aeruginosa + + + + + + + + + S. aureus - - + + - - - - +

Izvor : Mizuba i Sheikh (1986)

Svi mikroorganizmi su rasli u istom mediju korištenom u toku testa. EDTA ima direktan efekat

na neke mikroorganizme jer oslobađa lipide stanične stjenke odvajanjem magnezijevih iona. Bila

je mikrobicidna protiv A. niger, E. cloacae i S. aureus, ali ne protiv soja Pseudomonas koji je

korišten u testu. Za EDTA je u par istraživanja dokazano da uzrokuje lizu vrste P. auruginosa.

Sinergizam između EDTA i sastojaka sa antimikrobiološkim osobinama protiv bakterija

izvješten je od strane MacGregor i Elliker, odnosno Richard i McBride. Sinergistička aktivnost

45

EDTA sa parabenima ili sa kalijevim solima parabena rezultirala je smrču P. aerugonosa, a koja

nije bili usmrčena sa samo EDTA u mediju. Simethicone i Tween 80 su imali štetan učinak na

sve parabene i kalijeve soli parabena. Istraživači navode da ovaj podatak za Tween 80 nije

iznenađujuči jer je on jedan od surfaktanata koji se koristi da neutralizira antimikrobnu aktivnost

antispetika i konzervansa. Sorbitol nije imao učinka na aktivnost parabena ili kalijevih soli u

večini slučajeva. Imao je negativan utjecaj na BP i KEP protiv E. cloacae.

Ranija istraživanja od strane Rae (1938) su pokazala da propilen glikol ima konzervativnu

aktivnost u koncentraciji 10-20%, dok su Prickett i saradnici (1961)pokazali da poboljšava

aktivnost parabena. Autori istraživanja izvještavaju da u uslovima njihovog testa antimokrobna

aktivnost parabena i kalijevih soli parabena je poboljšana protiv E. cloacae i S. aureus, ali ne i

protiv P. aeruginosa. Aluminij hidroksid pojačava aktivnost BP i KBP, ali se miješa sa

aktivnošču KMP, KEP i MP protiv test organizama izuzev S. aureus.

Mizuba i Sheikh (1986) navode da rezultati ukuzuju na to da iz razloga što sastojci korišteni u

formulaciji mogu povečati, ostati neutralni ili ometati parabene ili kalijeve soli parabena, izbor

konzervansa treba ovisiti o mikrobiološkoj kontaminaciji kojoj će preparat biti najvjerovatnije

izložen.

Antimikrobnu aktivnost KBP, koji je više topiv od BP testirali su na pH 4-8. KBP je neznatno

više efikasan na pH 8 protiv A. niger i C. albicans. Ova teze je potvrđena i ranije od strane

Bandelini (1958) koji je pokazao da su parabeni više djelotvorni protiv gljivica na pH>7.0. KBP

je bio učinkovit protiv P. aeruginosa na ≤pH 6 i bio je efikasan protiv S. aureus kroz široko

područje pH. Rezultati su pokazali da formulacije u kojim se koristi KBP, pH vrijednost treba

biti ≤6 jer je aktivan protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija i gljivica, ali je na

neutralnom ili alkalnom pH neefikasan protiv P. aeruginosa.

Mizuba i Sheikh (1986) su izvijestili da rezultati podupiru slijedeče zaključke :

a) Topive u vodi, kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost protiv

mikroorganizama u odnosu na manje u vodi topive parabene;

b) Sastojci koji se koriste u formulacijama utiču na antimikrobnu aktivnost parabena i

njihovih kalijevih soli, djelujuči bitno mikrobicidno ili sinergistički (EDTA i magnezijum

hidroksid) ili smetaku antimikrobnoj aktivnosti (tween 80 i simethicone) protiv određenih

mikroorganizama.

c) Antimikrobna aktivnost KBH je veća na ≤ pH 6.0 nego na ≥ pH 7.0

46

Istraživanja koja povezuju primjenu parabena sa nastankom raka dojke

Upotreba kozmetike sa prabenima povezuje se sa nastankom raka dojke. Događaj koji je

pokrenuo val sumnji i pritisak na proizvođače koji koriste parabene, desio se objavom rada u

časopisu za primjenjenu toksikologiju (Journal of Applied Toxicology), 2004. godine. Darbre,

Aljarrah, Miller, Coldham, Sauer i Pope su ispitivali prisutnot parabena u uzorcima ljudskih

dojki oboljelih od raka.

U radu su koristili uzorke oboljelih dojki, prikupljene i pohranjene u tečnom azotu. U početnoj

fazi istraživačkog ekspermenta bilo je moguče otkriti parabene u tkivu ljudske dojke pomoču

metoda ekstrakcije, nakon toga u tankoslojnoj hromatografiji protivno standarda parabena.

Alikvote (10-400 ng) metilparabena, etilparabena, n-propilparabena i isobutilparabena su

pokrenuti na tankom sloju ploča i mogli su se otkriti pod ultraljubičastim svjetlom. Pod ovim

uslovima standardi parabema su se vodili u istom položaju. Ekstrakti tkiva ljudskih dojki sadrže

spojeve vidljive pod ultraljubičastim svjetlom na istoj relativnoj poziciji kao paraben standardi.

Autori navode da prema gruboj procjeni relativnih nivoa paraben standarda, procjenjuje se

tijekom šest zasebnih ekstrakcija, uzorci se nalaze u području 10-50ng parabena po gramu tkiva

dojke. Relativni intenzitet parabena ekstrahiranih iz 1g tkiva bio je 11703, što odgovara 47,1ng

paraben g-1 tkiva. Parabeni su u ispitivanju izvađeni iz uzorka svakog tumora dojke (20 uzoraka)

i analizirani su HPLCMS/MS protivno parben standarda. Mjerene su srednje koncentracije

svakog od šest parabena u ekstraktima dvadest tumora ljudske dojke (u rasponu od 0-12,8 ng g-1

tkiva). Ukupni srednji nivo parabena je utvrđen da je u nivou 20 ng g-1 tkiva. Autori navode da

ovaj podatak dodaje parabene na popis okolišnih estrogenih hemikalija koje se mogu nači da se

akumuliraju u ljudskoj dojci (Darbre, et al. 2004).

Autori navode da barem jedan od parabena prisutnih u kozmetičkim, prehrambenim i

farmaceutskim proizvodima može apsorbovati i zadržavati u tkivima ljudskog tijela. U četiri od

dvadest tumora, ukupna koncentracija parabena je bila dvostruko viša od prosječnog nivoa.

U istraživanju zanimljivo je da je paraben koji je otkriven u največoj količini metilparaben.

Autori predpostavljaju da njegova prisutnost u večoj količini može biti posljedica njegove rašine

upotrebe u proizvodima. Alternativno može odražavati veču sposobnost metilparabena da se

aporbira u tijelo i tkiva i da se odupire hidrolizi i esterazi ljudske kože i potkožnog masnog tkiva.

Također, navode da butilparaben nije pronađen ni u jednom do dvadest uzoraka tumora dojke i

da to može biti iz razloga manje primjene u proizvodima (Darbre, et al. 2004).

47

Slika 12. HPLCMS/MS hromatogram za metilparaben, etilparaben, isobutilparaben, n-

propilparaben i n-butilparaben, ekstrakt ljudskih tumora dojke

Izvor : Darbre, et al. (2004).

U ovoj studiji autori su koristili dvadeset uzoraka zbog dostupnosti materijala, a navode u

zaključku da su potrebna odgovarajuča normalna tkiva kako bi se utvrdilo da li postoje razlike

između normalnog i oboljelog tkiva.

Nakon objavljivaja istraživanja i dobivenih rezultata mnogi istraživaći i različite organizacije

dale su mišljenje o istom. Mnogi od njih navode da se ne mogu utvrditi veze između pronađenih

parabena u uzorcima oboljelih dojki i parabena iz kozmetike kao potencijalnog uzročnika raka.

Član CTPA, Dr. Chris Flower (2004) je rekao : „Opsežna istraživanja na raspolaganju našim

članovima i dalje ukazuju na to da ne postoji dokazana veza između porasta stope raka dojke i

korištenja kozmetike. Istraživanje Dr. Dabre temelji se na izuzetno malim uzorcima od dvadest

tumora i ne uključuje bilo kakve referentne uzorke od normalnog tkiva“.

Iako je ovo zanimljiva studija, veličina uzoraka je mala. Nema uzročno-posljedične veze između

kozmetčkih proizvoda koji se koriste u području pazušne jame i raka dojke (Sullivan, 2004).

48

Harvey i Everett (2004) navode da u istraživanu od strane Dr. Dabre nisu dati odgovori na

najvažnija pitanja, kako su parabeni dospjeli u dojke, da li su toliko izdržljivi i da li mogu

izazvati tolika oštečenja ? Iz tog razloga misle da su potrebna nova i šira istraživanja.

U prilog navedenim mišljenjima je i izjava od strane Lobermeier, Tschoetschel, Westie i

Heymann (1996): „Mi zaključujemo da je paraben esteraza III od keratinocita (enzima kože koji

razgrađuje parabene) dovoljna da u potpunosti hidrolizira tragove parabena koji mogu uči u kožu

putem topikalne primjene“.

Sikora (2004) tvrdi : „Mi smo svi izloženi razlićitim vrstama hemikalija, ali to ne znači da svi

oni izazivaju rak. Pitanje je hoće li hemikalije imati utjecaja na hormone, ali i nivo koji ćete

pronaći u zdravom tkivu dojke. Uzročna veza postoji,a li nipošto nije dokazana “.

In vitro studija od strane Routledgea (1998) je pokazala komparativne aktivnosti parabena sa

estradiolom u rasponu od 10.000 (butilparaben) do 1.000.000 (metilparaben), a in vivo studija

nije pokazala estrogensku aktivnost za metilparaben, a aktivnost za butilparaben je 100.000 puta

slabija od estradiola. Dio studije se odnosi na bioakumulaciju parabena. Čak i da se prihvati da

su parabeni pronađeni u tkivu dojke nije moguće potvrditi bilo koji oblik akumulacije iz jedne

tačke, a rezultati bi mogli biti nivoi prisutni tokom metaboličkih procesa u pozadini.

Godfrey (n.d.) navodi da ignoriše rezultate za benzilparaben, jer se takva smjesa rijetko koristi u

očuvanju proizvoda za njegu, ukoliko i uopšte. Prema ovom autoru jedan od najviše upitnih

aspekata rada Dr. Dabre je upotreba „ispravljeni prosjek nivoa parabena“ na osnovu toga da 4 od

20 tumora sadrže više od dva puta prosječnog ukupnog nivoa parabena, a onda ona dozvoljava

samo 50% oporavka parabena kroz analitički postupak. Pravi „ispravljen prosječni nivo“

parabena treba da bude 41,2 ng/g.

Komentari o razlozima za otkrivanje višeg nivoa metilparabena su veoma zanimljivi. Početni

zaključak je vjerovatno dijelom upravu, tj. da se metilparaben široko koristi u potrošačkim

proizvodima, ali to prati zapanjujuča tvrdnja da metilparaben ima veću sposobnost „da se

apsorbira u tkivo i da se odupre hidrolizi esteraza ljudske kože i potkožnog masnog tkiva“.

Osnove hemije govore da je duži lanac estera više otporan na hidrolizu, prema tome

metilparaben je mnogo češće hidrolizovan, a manje vjerovatno će se apsorbovati putem masnog

tkiva, (Godfrey, n.d.). Također, u svom radu gdje iznosi mišljenje o aktuelnoj temi Godfrey

navodi da je Dr. Darbre upoznata sa činjenicom da velika većina proizvoda koji se koriste u

području pazušne jame na sadrži parabene, ali da ona ignoriše tu činjenicu.

49

U finalnom dijelu Godfrey ne zaboravlja navesti činjenicu da on nije toksikolog, ali da je

zapažanje napravljeno na osnovu diskusije sa stručnim toksikologom i dosadašnjim iskustvom.

Smatra da Dr. Darbre treba testirati i normalno tkivo dojke kako bi osigurla kontrolu za svoju

studiju.

U novom istraživanju učestvovalo je 40 žena koje su se liječile zbog primarnog karcinoma dojke.

Ovo istraživanje je otkrilo prisutnost paraben estera kod 99% uzoraka tkiva žena sa rakom dojke.

Prisutno je bilo pet različitih estera u 60% slučajeva (Mercola, 2012).

Koncentracije pet estera p-hidroksibenzojeve kiseline izmerene su pomoću HPLC-MS/MS na

četiri serijske lokacije u području ljudskih grudi, od pazušne jame do prsne kosti koristeći tkivo

ljudske dojke prikopljenih u Engleskoj od 2005 do 2008. Jedan ili više paraben estera su

brojčano izskazani 158/160 (99%) u uzorcima tkiva, a 96/160 (60%) svih pet estera. Varijacije

su značajne s obzirom na pojedine paraben estere, locirane unutar jedne dojke i sličnim

lokacijama kod različitih grudi. Ukupne vrijednosti madijana u nanogramima po gramu tkiva su

za 160 uzoraka iznosile najviše za n-propilparaben [16.8 (raspon 0-2052.7)] i metilparaben [16.6

(range 0-5102.9)], a niže su iznosile za n-butilparaben [5.8 (raspon 0-95.4)], etillparaben [3.4

(raspon 0-499.7)] and isobutilparaben [2.1 (raspon 0-802.9)]. Ukupna vrijednost medijana za

ukupne parabene je iznosila ng g-1 tkiva (raspon 0-5134,5). Izvor parabena se ne može utvrditi,

ali paraben je izmjeren kod 7/40 pacijenata koji su izvijestili da nikada u životu nisu koristili

kozmetiku ispod pazuha. Nisu pronađene korelacije između paraben koncentracija i dobi

pacijenata (37-91 godina), duljine dojenja (0-23 mjeseca), lokacije tumora ili sadržaja estrogen

receptora (Barr, Metaxas, Harbach, Savoy i Darbre, 2012).

U međunarodnom znanstvenom časopisu za toksikologiju, 2008. godine objavljeno je

istraživanje od srane Mirck i saradnika u vezi sa povezanošču raka dojke i korištenja

antiperspiranata. Mirick i saradnici (2002) izvještavaju o studiji ljudi sa rakom dojke. Svrha

studije je bila provjera internet glasina da antiperspiranti izazivaju rak dojke. Žene (20 do 74

godine) sa rakom dojke koji je dijagnosticiran između 1992. i 1995. upoređene su sa kontrolnim

subjektima koji su odabrani nasumično. Osobni interviju su koristili za prikupljanje podataka o

izloženosti i zanimacijama. Tokom razvijanja upitnika, naučnici su postali svjesni internet

glasina da antiperspiranti mogu sadržavati štetne tvari koje bi mogle biti apsorbovane putem

ranica i abrazija uzrokovanih brijanjem pazušne jame. Autori su dodali dva stupnja pitanja za

rješavanje ove hipoteze. Pojedinke su prvo pitane da li su redovno brijale pazuhe, a ako je

odgovor bio da onda su upitane da li su aplicirale bilo kakve proizvode za regulaciju znojenja

pahuha, koji su to proizvodi bili i da li su ih aplicirali unutar 1h od brijanja. Nekoliko mjerenja

50

korištenja antiperspiranata su korištena, uključujući uvijek/nikad redovno korištenje, isključivo

korištenje antiperspiranata (u odnosu na dezodorans ili talk) i aplikacije u roku 1h od brijanja.

Ranije su svi (pacijenti i kontrolne skupine) barem jednom u životu koristili neku metodu

depilacije, najčešće britvu za brijanje. Nakon svih mjerenja u istraživanju autori su zaključili da

ni u jednom od tri mjerenja nije bilo povezanosti između korištenja antiperspiranata i rizika od

raka dojke.

Izvještaj CIR (ispitivanja sigurnosti primjene parabena)

U toku 2008. godine od strane Stručne kosmisije za provjeru kozmetičkih sastojaka (CIR)

objavljeno je konačno izvješće o procjeni sigurnosti metilparabena, etilparabena, propilparabena,

isopropilparabena, butilparabena, isobutilparabena i benzilparabena koji se koriste u

kozmetičkim proizvodima. U izvještaju se predstavljeni rezultati istraživanja koji su dobiveni od

strane različitih istraživača.

Apsorpcija, metabolizam i izlučivanje

Odbor za GRAS supstance izvjestio je da se u štakora, zečeva, pasa, mačaka i ljudi, parabeni

apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta i metaboliziraju. Ni metil ni etil parabeni se ne

akumuliraju u tjelu (Soni et al. 2005).

Slika 13. Eliminacija parabena

Izvor : http://www.cosmeticsinfo.org/preservatives-infographic

51

Whitworth i Jun (1973) ispitivali su uticaj surfaktanata (tenzida) na apsorpciju parabena koristeći

žabe. Svaku od pet žaba uronili su u 500ml otopine Metilparabena, Etilparabena, Propilparabena

i Butilparabena tokom 2h , a koncentraciju nisu naveli. Prisutnost parabena u koži žabe nisu

utvrdili već samo ostatak koncentracije parabena u tekućini.

Ishiwatari i saradnici (2005) vršili studiju korišteči volontere kod kojih su mjerili nivoe

metilparabena u stratum corneumu. Kozmetičke emulzije koje su sadržavale 0,15%, 0,25% i

0,5% metilparabena aplicirali su jednom na podlaktice jednog muškog i ženskog subjekta. 1, 2, 5

i 12 sati nakon aplikacije malo područje je očišćeno od emulzije i metilparaben je ekstrahiran

primjenom staklenog cilindra sa 0,5 ml etanola kroz 5min. Koncentracije metilparabena su

odredili u etanolnoj otopini koristeči HPLC i gasnu hromatografiju-masenu spektmetriju za

druge postupke.

Zdravi odrasli Japanci (1 muški, 11 ženskih) aplicirali sam losion (6 subjekata) ili losion i

emulziju (6 subjekata) koji su sadržavali metilparaben (koncentracija nije poznata) dva puta

dnevno kroz jedan mjesec. Koncentracije metilparabena u stratum corneumu su određivali

koristeči GC/MS prije prve aplikacije, na 1, 2, 3 i 4 sedmice i 2 dana nakon prestanka apliciranja.

Kod pojedinačne aplikacije metilparaben je dostigao vrh 1 do 2h nakon aplikacije (vrh je bio

blago veči za svaku veču korištenu koncentraciju) i vratio se na osnovicu nakon 12h. Prema

izvještaju autora ponovljene aplikacije su vremenom rezultirale povečanjem koncentracije u

stratum corneumu za obe aplikacije losiona i losiona plus emulzija. Nakon dva dana

metilparaben se vratio na nivoe kao i prije postupka.

U nizu studija Tsukamoto i Terada (1960, 1962) ispitivali su metaboličku sudbinu metilparabena

u zečeva. Pojedinačne doze (0,4 ili 0,8 g/kg) metilparabena aplicirane su zečevima sondom.

Prema izvještajima autora 39% primjenjenih doza metilparabena izlučuje se kao slobodna p-

hidroksibenzojeva kiselina, dok se ostatak javlja kao glicin(15%), glukuronska kiselina (ester-

7% i 15% eter) i sulfatna kiselina (10%) konjugata p-hidroksibenzojeva kiseline. Izlučivanje

metabolita je bilo brzo sa 86% izlučenog kroz 24h.

Komatsu i Suzuki (1979) ispitivali perkutanu apsorpciju butilparabena kroz kožu zamorca in

vitro. Autori su izvijestili da u prisutnosti solubilizatora kao što su polisorbat 80, propilen glikol,

apsorpcija butilparabena je smanjena ali je antimikrobna aktivnost povečana. U izvještaju stoji

da količina butilparabena koja prolazi kroz kožu ovisi o koeficijentu raspodjele i prisutnosti

sredstva za pospješivanje otapanja.

Antimikrobni učinci

52

Loos (1935) je predstavio rezultat da je Benzilparaben na 0,01% bio efikasan u prevenciji rasta

gljivice Epidermophyton interdigitale i Microsporum audouni.

Neidig i Berrell (1944) su izvijestili da prilikom pH vrijednosti izvan 8 može doći do hidrolize

estera što smanjuje konzervirajući efekat parabena.

Cavill i Vincent (1948) su potvrdili da je ester lanac potreban za antimikrobnu aktivnost.

Murell i Vincent (1950) su objavili da aktivnost parabena raste sa povećanjem alkilnog lanca.

Atkins (1950) je izjavio da iako antimikrobna aktivnost raste sa povećanjem dužine alkilnog

lanca, sa druge strane topivost u vodi se snižava. Mikrobiloška replikacija se dešava u vodenoj

fazi ulje/voda formulacija tako da količina parabena u vodenoj fazi generalno određuje

efikasnost konzervansa.

Gottfried (1962) je izjavio da lokacija fenolne hidrksilne grupe na benzenovom prstenu može

smanjiti ili povećati antimikrobnu aktivnost parabena.

Bronswijk i Koekkoek (1971) su testirali aktivnost Metilparabena protiv Dermatophagoides

pteronyssinus. Metilparaben na 0%,1%,5% ili 7% su dodali u kulturu. Inkubiranje je trajalo 28

dana. Rezultat koji su dobili je bio smanjenje rasta već na 1% Metilparabena. Na

koncentracijama 5% i 7% rast je potpuno inhibiran.

Freese i saradnici (1973) tvrde da parabeni inhibiraju čelijsku oksidaciju tako što inhibiraju

sastojke koji doniraju elektrone za eletkron-transportni mehanizam čelije.

Allwood (1973) je izvijestio da neionski surfaktanti na nižim koncentacijama mogu imati

sinergistički efekat sa parabenima, a da veće koncentracije surfaktanata inhibiraju aktivnost

konzervansa.

Close i Neilson (1976) su identifikovali Pseudomonas koji je otporan na Propilparaben. Takođe

ustanovili su da imaju sposobnost esterazama hidrolizirati Propilparaben i koristiti metabolite

kao izvor ugljika.

O'Neilli i Mead (1982) su ispitivali djelotvornost parabena protiv Aspergillus niger,

Enterobacter hafnia, Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Penicillium species, Pseudomonas

aeruginosa, P. cepacia, Pseudomonas putida, Serratia liquifaciens, S. marcescens i Serratia

rubidaea. Prema njihovim rezultatima Metilparaben u uljnim emulzijama na 0,8% je bio efikasan

protiv veoma rezistentnog S. marcescens. Podjednako efikasna je bila i mješavina 0,4%

Metilparabena i 0,4% Etilparabena. Metilparaben na koncentraciji od 0,4% nije bio efikasan.

53

Prema rezultatima autora ispitivanja efikasnost u ovom slučaju nije pokazala ni mješavina 0,4%

Metilparabena i 0,4% Propilparabena. Autori ispitivanja su zaključili da je Metilparaben najviše

efikasan konzervans od parabena i da se smije koristiti zajedno sa Etilparabenom samo kada

postoje određeni limiti u koncentraciji Metilparabena.

Vezanje proteina

Tzortzatou i Hayhoe (1974) izvijestili su da Metilparaben i Propilparaben povećavaju aktivnost

dihidrofolat reduktaze.

Patel (1968) je izvijestio da Metilparaben, Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben vežu

albumin goveđeg seruma (BSA). Takođe su ukazali na to da se vezanje povećava sa povećanjem

dužine ester lanca.

Otagiri i Perrin (1977) izvijestili da vezanje serumskih albumina raste značajno od

propilparabena do butilparabena.

Rasmussen i saradnici (1976) su primjetili da Metilparaben istiskuje bilirubin sa albumina.

Citotoksičnost

Ansel i Cadwallader (1964) su ispitali efekat Metilparabena, Etilparabena, Propilaparabena i

Butilparabena na eritrocite ljudi i zečeva in vitro. Prema rezultatima autora Butilparaben na

koncentraciji 0.02% izaziva hemolizu u 12% eritrocita zečeva i 6% eritrocita ljudi. Koncentracije

od 0,25% Metiparabena, 0,17% Etilparabena i 0,05% Propilparabena nisu urokovale hemolizu.

Efekat na tkiva

Pomerat i Leake (1954) su ispitivali Metilparaben na toksičnost u tkivnim kulturama

embrionalne pileće slezene i kože odraslih ljudi. Rezultat koji su dobili za tkivo slezene je bio da

koncentracija od 520 do 1040 µg/ml inhibira rast, a koncentracija od 30 do 60 µg/ml izaziva

ozljede. U kulturama kože koncentracije koje su bile potrebne za najmanju inhibiciju rasta i

ozljede bile su 175-350 µg/ml i 140-175 µg/ml.

White (1967) je ispitivao efekte Metilparabena i Propilparabena na kultivirane embrionalne

pileće bedrene kosti in vitro. Prema rezultatima koje je dobio na koncentraciji od 0,25 i 2,5

µg/ml Metilparabena došlo je do povećanja težine kostiju. Značajan rast je uočio i na

koncentraciji od 0,025 do 2,5 µg/ml Propilparabena. Kada je koristio mješavinu uočio je

povećanje na malim koncentracijama i to na 0,025 g/ml svakog. Autor ispitivanja napominje da

efekat parabena može biti s obzirom na njihovu sposobnost stabiliziranja lizosoma.

54

Nathan i Sears (1961) izvijestili su efekat 0,1% i 0,2% metilparabena na vagus, simpatičke

nerve, korjen spinalnog živca, in vivo u mačaka. Autori izvještavaju da kad je apliciran direktno

metilparaben je blokirao provođenje živčanog impulsa mijeliniziranih i nemijeliniziranih nerava.

Autori navode da injekcija metilarabena može uzrokovati degeneraciju u broju okolnih nerava.

Kitamura (1979) istraživao anestetičke efekte perfuziranih parabena na izolirane periferne nerve

i izoliranu kičmenu moždinu žabe. Metilparaben, etilparaben i propilparaben blokirali su

provođenje nerava. Autor je zaključio da kao konzervansi u anestetičkim otopinama,

metilparaben i propilparaben mogu pojačati djelovanje anestetika.

Jones i saradnici (1975) istraživali efekat metilparabena na izoliranu traheju zamorca, izolirani

jednjak zečeva i predkomore sisavaca. Metilparaben prema autorima inducira slabu, o dozi

ovisnu relaksaciju glatkih mišiča. Autori zaključuju da metilparaben posjeduje nespecifične

spazmolitičke akcije, koje su moguča posljedica njegovih anestetičkih efekata.

Animalna toksičnost

Litton Bionetics (1974) su izveli niz toksičnih akutnih oralnih studija koristeći štakore. Autori

ispitivanja su koristili Metilparaben u 0,85% fiziloškoj otopini. Primijenili su ga oralno na grupu

od 5 do 10 štakora u dozama od 100 do 5000 mg/kg. Navedene životinje su posmatrali 10 dana i

onda ubili. Izvijestili su da su svih 10 životinja uginule u roku od 24h kada su primile 5000

mg/kg. Takođe izvijestili su da nije bilo uginulih životinja na 100 i 500 mg/kg. Akutnu oralnu

LD50 odredili su na vrijednost 2100 mg/kg.

Ovi autori su ponovili ispitivanje koristeći Metilparaben kao 21,8% fiziološku suspenziju oralno

svakom od 10 štakora u dozi od 5000 mg/kg. Životinje su posmatrali 7 dana i onda ubili. Autori

ispitivanja nisu uočili toksičnost, abnormalno ponašanje,a ni veće lezije.

CTFA (1976) vršili su studiju u kojoj je Metilparaben administriran gastrointestinalnom

intubacijom u 5 ženskih štakora u dozi od 15,000 mg/kg. Kako su izvijestili životinje su bile

normalne kroz studiju i nije bilo krupnih lezija kada su vršili autopsiju 7 dan. Proizvode koji su

sadržavali 0,2% ili 0,8% Metilparabena aplicirali su gastrointestinalnom intubacojom u štakore u

dozama 15,000 mg/kg što prema njihovom izvještaju nije uzrokovalo smrt.

Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali Etilparaben gastričnom intubacijom grupi od 4 ženska

štakora u dozama 2, 20 i 200 mg/kg. Navedene štakore su posmatrali sedmicu i ubili. Prema

njihovim rezultatima nije bilo uginulih životinja kao posljedice ispitivanja,a tjelesna težina je

povećana normalno. Takođe utvrdili su da nije bilo makroskopskih abnormalnosti.

55

CTFA (1980a) je izvijestila da je Etlparaben testiran na akutnu oralnu toksičnost kao 20%

otopina u propilen glikolu. Doze do 4,64 ili 2,15 g/kg su aplicirali gastričnom intubacijom grupi

od 5 ženskih miševa. Prema njihovim rezultatima tri životinje su uginule prilikom aplikacije

veće doze,a ni jedna manjom dozom.Prema izviještaju CTFA koncentracija 0,2% Etilparabena

nije uzrokovala uginuće kada su se aplicirali grupi od 5 štakora u dozi 15 g/kg.

Proizvodi koji su sadržavali 0,2% ili 0,3% Propilparabena nisu uzrokovali uginuće kada su

aplicirani štakorima u dozama 15 g/kg (CTFA 1977a; Leberco Laboratories 1978b).

Proizvodi koji sadrže 0,2% ili 0,3% Butilparabena nisu uzrokovali uginuće kada su aplicirani

oralno štakorima u dozama od 5 i 25 g/kg (CTFA 1976b, 1980b).

Loos (1935) je izjavio da nije bilo uginuća ni toksičnih efekata kada je 10 g/kg Benzilaparabena

aplicirao oralnom intubacijom grupi miševa.

CTFA (1985) predstavili studiju u kojoj su 5 g/kg Benzilparabena dali grupi štakora što prema

njihovim rezultatima nije izazvalo uginuća.

Sado (1973) je ispitivao akutnu oralnu toksičnost Etilparabena, Propilparabena, Butilparabena i

kombinacije parabena na miševima. Prema njegovim rezultatima akutna oralna LD50 za

Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben je bila 6008, 6332 i 13,200 mg/kg. Prema njegovim

rezultatima spojevi ne izražavaju sinergističku toksičnost.

Proizvodi koji sadrže oba 0,25% Propilparabena i 0,1% Butilparabena ne uzrokuju uginuće

ukoliko se primjene oralno u koncentraciji 5 ml/kg u 10 štakora (CTFA 1980c).

Akutna dermalna toksičnost

Proizvodi za kosu koji su sadržavali 0,2% Metilparabena testirani su na akutnu dermalnu

toksičnost u 3 muška i 3 ženska albino kunića. Doze od 2,0 ml/kg su aplicirali na neoštećenu i

kožu sa oštećenjima. Nisu primijetili toksične efekte nakn 14 dana od ispitivanja (CTFA 1981d) .

Akutna dermalna toksičnost očnih make up formulacija koje sadrže 0,2% Butilparabena ili 0,2%

Metilparabena i 0,1% Propilparabena ispitivani su koristeći štakore. Prema njihovim rezultatima

vrijednost LD50 je bila veća od 2 g/kg (CTFA 1979c, 1980b).

56

Akutna subkutana toksičnost

Bijlsma (1928) je aplicirao Metilparaben subkutano mišu u dozi 333 mg/kg. Prema njegovim

rezultatima doze veća od 165 mg/kg uzrokovale su iscrpljenost, ataksiju i poremećaje disanja.

Zbog limita topivosti veće doze nisu testirane.

Mason i saradnici (1971) administrirali subkutano metilparaben na pet grupa od 20 Fischer

štakora u dozama do 500 mg/kg (10 muških/10 ženskih po grupi). Prema izvještaju autra nije

bilo uginulih životinja, a akutna LD50 je >500 mg/kg.

Adler-Hradecky i Kelentey(1960) su aplicirali natrijeve soli Metilparabena, Etilparabena,

Propilparabena i Butilparabena subkutano grupi od 5 miševa. Objavili su akutnu LD50 koja iznosi

1,20, 1,65, 1,65 i 2,5 g/kg.

Akutna intravenozna toksičnost

Simonelli i Marri (1939) primjenili metilparaben intravenozno u tri zeca u dozama 0,289, 0,69,

0,92 g/kg. Najmanja doza uzrokuje prolazni, mali pad u arterijskom krvnom pritisku. Životinje

koje su primile 0,69 g/kg imale su prolaznu hipotenziju i smanjeno disanje. Autori izvještavaju

da su životinje koje su primile dozu od 0,92 g/kg uginule.

Kohn (1933) izvjestio da intravenozna injekcija benzilparabena (doza nije poznata) data psima i

mačkama nije izazvala varijacije u koncentraciji šečera u krvi životinja.

Ghirardi (1940) izvjestio da intravenozna injekcija data psima sa 0,7 g/kg benzilparabena nije

uzrokovala znakove bolesti.

Matthews i saradnici (1956) injicirali metilparaben ili propilparaben intravenozno psima u

rastučim dozama (1-1400 mg/kg), a zatim su pratili i mjerili efekte na kardiovaskularni i

autonomni nervni sistem. Prema izvještaju autora parabeni nisu imali efekta na nervni sistem.

Smrt je povezana sa hipotenzivnim djelovanjem uključujući oštar, ali kratak pad krvnog pritiska

i odgovarajučeg porasta u vratnom venoznom pritisku.

Subhronična oralna toksičnost

Bijlsma (1928) je aplicirao 18 mg/kg/dnevno Metilparabena psu 28 dana i 53 mg/kg/dnevno

drugom psu četiri dana. Životinje su ubijene na kraju ispitivanja. Prema autoru ispitivanja

toksičnost nije zabilježena, a nisu ni lezije nakon autopsije.

57

Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali oralno putem hrane Etilparaben grupi od 10 štakora (5

muških/5 ženskih po grupama). Koncentracije Etilparabena su bile 2,0%, 1,0% i 0,2% tokom 25

sedmica. Prema njihovim rezultatima kroz test nije bilo promjena u izgledu, ponašanju, ishrani,

smrtnosti. Tek od 22 do 25 sedmice primijetili su variranje težine od 0,2% i 0,1%. Vrijednosti

eritrocita, hemoglobina, hematokrita i bijelih krvnih zrnaca su prema rezultatima bile uredne

tokom studije. Tokom studije nisu zabilježili mikroskopske i makroskopske abnormalnosti.

Navedeni autori su takođe aplicirali gastrointestinalnom intubacijom Etilparaben u tri grupe od 4

ženska štakora. Koristili su doze od 2, 20 i 200 mg/kg 6 dana. Životinje su nakon studije ubijene.

Prema rezultatima autora težina je bila povećana. Nisu zabilježili uginule životinje i

abnormalnosti.

Ishizeki i saradnici (1978) su predstavili studiju u kojoj su hranili zamorca sa 1g Benzilparabena

tokom 19 dana. Prema rezultatima nisu zabilježili znakove toksičnosti.

CTFA (1980d) predstavlja studiju u kojoj su preparate koji sadrže 0,2% Metilparabena i 0,2%

Propilparabena aplicirali oralno grupi od 10 muških i 10 ženskih štakora. Koristili su doze od 0,

40 ili 200 mg/kg/dnevno kroz jedan mjesec. Testni materijal su pripremili kao 2% i 10%

disperziju u kukuruznom ulju. Prema rezultatima autora svi su preživjeli ispitivanje osim jednog.

U živih štakora nije bilo znakova toksičnosti. Ispitivanjem su utvrdili da je uginuli štakor imao

pneumoniu koja je vjerovatno uzrokovana ulaskom testnog materijala u traheju.

Subhronična dermalna toksičnost

CTFA (1980g) predstavlja studiju dermalne toksične studije prilikom koje su koristili preparat

koji je sadržavao 0,2% Metilparabena. Ispitivanje je trajalo tri mjeseca. Za ispitivanje su koristili

grupu od pet muških i pet ženskih zečeva, koristili su doze od 6.6 mg/cm2 i 11 mg/cm2 na preko

8.4% površine tijela. Prema rezultatima ispitivanja proizvod je uzrokovao crvenilo i manje

edeme. Dvije životinje uginule tokom studije. Tokom ispitivanja došlo je do povećanja težine,

veće potrošnje hrane, promjene hemije krvi, a organi su bili negativni na toksikološke promjene.

CTFA (1980g) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala tri mjeseca, ispitivanje dermalne

toksičnosti formulacije koja sadrži 0,2% metilparabena. Formulaciju su aplicirali grupi od pet

muških i pet ženskih zečeva u dozama od 6,6 mg/cm2 i 11 mg/cm2 na preko 8,4% područja tijela.

Prema izvještaju proizvod uzrokuje crvenilo, blagi edem. Sve životinje koje su tretirane su

preživjele. Tjelesna težina se povečala, potreba za hranom također. Hemija krvi, urinarne

vrijednosti i težina organa su bili negativni na promjene uzrokovane toksičnim djelovanjem.

58

CTFA (1981f) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala trinaest sedmica, radilo se o

dermalnoj toksičnoj studiji na štakorima. Korštei su krema sa 0,7% metilparabena ili losion sa

0,3% propilparabena. Grupama od 10 štakora aplicirali su tpikalne doze kreme 4,12 g/kg.

Kontrolnu grupu činile su 10 netretiranih životinja. Sve apliakcije su radili na obrijanoj prednjoj

koži leđa, što je činilo 10% do 15% ukupnog područja tijela. Prema izvještaju sve životinje su

preživjele istraživanje. Zabilježena je depresija tjelesne težine u muških subjekata u obe testne

grupe. Blage promjene u hematološkoj hemiji, hemijskim parametrima krvi i težini organa

smatrane su beznačajnim. Na kraju su autori istraživanja zaključili da nije bilo kumulativne

sistemske toksičnosti od ovih proizvoda.

CTFA (1981f) predstavila rezultate istraživanja dermalne toksičnosti sa proizvodima koji sadrže

0,2% metilparabena i 0,2% propilparabena, studija je trajala tri mjeseca. U istraživanju su

koristili zećeve koje su podjelili u tri grupe za tretmane i dvije grupe bez tretmana. Svaka grupa

je sadržavala šest ili osam životinja, sa jednakim brojem muških i ženskih. Formulaciju su

aplicirali u dozama od 2 i 6 mg/cm2 preko 10% površine tijela. Prema izvještaju javio se eritem,

blagi edem i blaga deskvamacija. Veče doze su bile više iritantnije. Izlaganje UV nije imalo

značajan utjecaj na jačinu iritacije. Dvije životinje su uginule u toku tretmana. Težina tijela se

povečala kao i potreba za hranom. Autori navode da hemija krvi i mjerne vrijednosti urina ne

ukazuju na toksičnost.

Hronična orlna toksičnost

Mathews i saradnici (1956) predstavili studiju u u kojoj je korišten metilparaben ili

propilparaben, a oni su inkorporirani u ishranu u koncentracijama 2 i 8%, dati su grupama od 24

štakora u periodu od 96 sedmica. Etilparaben i butilparaben su dati istom broju štakora u

koncentracijama 2 i 8% u periodu od 12 sedmica. Negativne kontrole su bile uključene u studiju.

Štakori, posebno muški imali su povečanje tjelesne težine odmah na početku studije. Na 8%

koncentracije etilparaben smanjio stopu rasta štakora, smanjio motornu aktivnost i u nekim

slučajevima uzrokovao smrt u roku prve sedmice. Svi muški subjekti koji su hranjeni sa 8%

butilparabena uginuli su prije dvanaeste sedmice. Ženke hranjene na ovaj način su pokazivale

znakove toksičnosti. Prema izvještaju autora na 2% parabeni nisu izazivali toksičnost. Ovi autori

su također hranili pse : 6 pasa, 1g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 378 do 422

dana i 3 psa, 0,5g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 318 do 394 dana. Dva psa

koja nisu tretirali koristili su kao kontrolnu grupu. Svi psi su na kraju ubijeni kako bi se izvršila

autopsija. Autori su naveli da nisu uočeni znakovi toksičnosti parabena. Navode također da su

svi psi bili u dobrom stanju u toku ispitivanja. Sva tkiva su bila normalna.

59

Hronična subkutana toksičnost

Mason i saradnici (1971) su aplicirali metilparaben subkutanim injekcijama u dozama od 3,5,

2,0, 1,1 i 0,6 mg/kg grupi od 80, 60, 40 i 20 Fisher štakora, dva puta sedmično kroz 52 sedmice.

Nakon 52 sedmice neke životinje su ubijene, ostale su posmatrane još 6 mjeseci i onda ubijene

kako bi izvršili autopsiju. Toksičnost su određivali kroz vrijeme preživljavanja, promjene u

težini i promjene u organima. Kada su uporedili sa kontrolnim grupama, štakori koji su bili

tretirani parabenima nisu imali vidljivih razlika u smrtnosti, promjenama težine i lezijama.

Iritacija kože

CTFA (1976c) predstavila rezultate ispitivanja u kojem su koristili nerazrijeđeni Metilparaben.

Ispitivanje su proveli Draize tehnikom kožne iritacije i koristili su devet zečeva. Aplicirali su 0,1

ml uzorka na obrijanu kožu zečeva. Dobili su vrijednost rezultante primarnog iritantnog indexa

0,67 (max. vrijednost 4.0), vrijednost prema autorima iskazuje blagu iritaciju. CTFA (1980h)

predstavila rezultate Draize tehnike kožne iritacije u toku koje su koristili Etilparaben 100% i

10% u vodi na grupi od devet zečeva. Prema rezultatima ispitivanja razrijeđeni i nerazrijeđeni

sastojci nisu pokazali iritaciju.

Sokol (1952) izjavio da je paste koje sadrže hidrofilne masti i bilo 10% metilparabena ili

propilparabena aplicirao na obrijanu kožu leđa albino zečeva kroz 48h i da nije bilo znakova

iritacije. Također u izvještaju navodi da ni metilparaben ni propilparaben, pa ni njihovi produkti

raspada nisu uočeni kada su oni ubijeni i njihovi bubrezi odstranjeni radi analize.

CTFA (1981o) predstavili studiju u kojoj su koristili frizerske proizvode koji sadrže 0,2%

metilparabena. Studija u kojoj se istraživala iritacija kože trajala je 21 dan. Nerazblaženu

količinu od 0,5 ml proizvoda aplicirali su topikalno na netaknutu površinu šest albino zečeva,

jednom dnevno kroz 21 dan. 24h nakon svake aplikacije i prije svake aplikacije kožne čelije su

promatrane, bilježili su eritem i edem prema Driaze skali. Prema izvještaju testni materijal je u

početku pokazivao blaži iritaciju, koja se povečala od balge do umjerene na kraju prve sedmice i

ostala umjerena kroz ostatak studije. Autori su uzeli u obzir da je ovaj stupanj iritacije tipičan za

ove vrste proizvoda.

Proizvodi koji su sadržavali 0,2% Etilparabena uzrokovali su minimalne do blage iritacije u

ispitivanjima na zečevima, sa PIIs 0,17 do 0,56 (CTFA 1981h i i).

60

CTFA (1977b) predstavila rezultate studije u kojoj su koristili proizvode sa 0,3%

Propilaparbena. Aplicirali su ih na obrijanu kožu devet albino kunića i posmatrali četiri dana.

Prema rezultatima autora proizvod uzrokuje minimalnu iritaciju sa PII 0,5 (max. 4,0).

CTFA (1976d) izviještava o studiji provedenoj na kunićima. Koristili su proizvod sa 0,3%

Butilparabena i aplicirali ga na leđa šest kunića i posmatrali tri dana. Prema rezultatima gotovo

svi uzorci pokazali minimalnu iritaciju.

CTFA (1980c) izvijestila o testu u kojem je proizvod koji sadrži 0,2% Propilparabena uzrokovao

minimalnu iritaciju na koži zečeva, PII 0,5. Za proizvod koji sadrži 0,2% Butilparabena

izvijestili su da nije iritantan,ali PII od 2,75 ukazuje na umjerenu iritaciju. Prema njihovim

rezultatima nije bilo iritacija sa proizvodima koji su sadržavali 0,2% Propilparabena i 0,1%

Butilparabena.

CTFA (1979c) izvijestila da su testirali proizvod koji je sadržavao 0,2% Metilparabena i 0,1%

Propilparabena. Prema rezultatima proizvod je izazvao minimalne iritacije sa PII 0,5.

Alderete i Klug (1970) su aplicirali intradermalno 0,1% metilparabena u obrijanu kožu leđa četiri

zamorca. Aplicirali su pet dana sedmično, a sve je ukupno trajalo osam sedmica. Nakon 24h od

svake injekcije mjesta su pregledali i bilježili zapažanja. Prema njihovim rezultatima dolazi do

povećanja senzibilizacije nakon ponovljene izloženosti.

CTFA (1981q) izvještava da su testirali formulacije koje sadrže metilparaben u koncentraciji od

0,2%. Ispitivali su kontaktnu senzibilizaciju koristeći pet muških i pet ženskih zamoraca.

Koristili su dozu do 0,5 ml i aplicirali je topikalno na obrijanu kožu leđa navedenih životinja.

Aplikacije su vršili tri puta sedmično. Prema rezultatima koje su predstavili blaga iritacija je

uočena tokom faze indukcije, ali bez reakcija tokom ispitivanja.

Sokol (1952) predstavio studiju u kojoj je injecirao intrakutano zamorcima metilparaben,

etilparaben, propilparaben i butilparaben, tri puta sedmično kroz tri sedmice (10 injekcija).

Navodi da nije bilo reakcija 24h poslije prve injekcije. Nije bilo alergijskih reakcija na parabene.

Matthews i saradnici (1956) predstavili studiju gdje su metilparaben, etilparaben, propilparaben i

butilparaben aplicirali intrakutano u obrijanu kožu 10 zamoraca . Injekcije su davali tri puta

sedmično kroz tri sedmice. Navode da nije bilo reakcija životinja na parabene. Zaključili su da

ovi sastojci ne izazvvaju preosjetljivost.

61

Očna iritacija

Simonelli i Marri (1939) predstavili rezultate studije u kojoj su metilparaben u koncentraciji do

0,2% aplicirali u oči zečeva. U največoj testiranoj koncentraciji metilparaben je izazvao blagu,

prolaznu konjuktivnu hipermiju.

CTFA (1976e) izvjesili o studiji u kojoj su metilparaben u 100% koncentraciji aplicirali u oči šet

albino zečeva. Sastojak je prema izvještaju autora izazvao blagi prolazni nadražaj sa rezultatom

iritacije očiju 1/110 na dan 1.

CTFA (1980i) izvjestilo da je etilparaben na 100% apliciran u oči od šet albino zečeva izazvao

blagu iritaciju, sa maksimalnim rezultatom iritacije očiju 2/110 na dan 1. Etilparaben u 10% u

vodi nije pokazivao znakove iritacije.

Veliki broj proizvoda koji sadrže metilparaben, etilparaben, propilparaben i/ili butilparaben

ispitani su na očnu iritaciju u različitim studijama. Korištene su koncentracije od 0,1% do 0,8%.

Većina proizvoda nije pokazivala znakove očne iritacije (CTFA 1979c, 1979f, 1979g, 1980h,

1981j, 1981k; Laberco Laboratories 1978e, 1978f, 1979c). Ostali proizvodi su uzrokovali blagu

do minimalnu iritaciju, sa rezultatima od 0,1 do 3,3/110 (CTFA 1980c, 1981l, 1981m, 1981n;

Stillmeadow 1978b).

Iritacija sluznice

CTFA (1980c) predstavila studiju u kojoj su proizvodi koji su sadržavali 0,2% propilparabena i

0,1% butilparabena aplicirali na genitalnu sluznicu šets ženskih albino zečeva. Pojedinačna

aplikacija 0,1 ml nerazblaženog proizvoda nije pokazivala dokaze iritacije sluznice kroz period

od 7 dana.

Klinička procjena sigurnosti (Iritacija i senzibilizacija)

U članku, Sokol (1952) opisao je studiju u kojoj su metilparaben, mtilparaben, propilparaben i

butilparaben aplicirani u leđa pedeset ljudi. Koristili su koncentracije od 5%, 7%, 10%, 12% i

15% u propilenglikolu. Test spojeve su aplicirali pet dana, nakon čega su uklonili flastere. Prema

predstavljenim rezultatima koncentracije individualnih parabena koje nisu izazvale iritacije su :

5% metilparabena, 7% etilparabena, 12% butilparabena i 5% butilparabena. Veče koncentracije

su pokazale neke dokaze iritacije.

Hjortth i Trolle-Lassen (1963) predstavili studiju u kojoj su ispitivali osjetljivost i unakrsnu

osjetljivost pacijenata sa ekcemom na paraben estere. Preliminarne testove su vršili koristeči

62

standardni epikutani test sa mješavinom koja sadrži 10% metilparabena, 2% etilparabena i 2%

propilparabena u jednakim djelovima aquaphor i vodi. Petnaest slučajeva pozitivnih na ovu

mješavinu su analizirani na osjetljivost na benzilparaben, 7/15 su bili osjetljivi na oba 1% i 5%

benzilparaben otopina. U toku daljeg istitivanja 32 pacijenta , koristeni su parabeni 5% u

vazelinu ili eucerinu i vodi kako bi se utvrdila unakrsna osjetljivot . Rezultate su prestavili u

tabeli .

Tabela 15. Unakrsna osjetljivost između paraben estera

Metilparaben Etilparaben Proplparaben

Slučajevi Pozitivno

21

Negativn

o

11

Pozitivno

27

Negativn

o

5

Pozitivno

22

Negativno

9

Etilparaben Pozitivan

Negativan

27 18 18 - - - -

5 3 3 - - - -

Propilparaben Pozitivan

Negativan

22 22 15 20 2 - -

9 9 5 7 2 - -

Benzilparaben Pozitivan

Negativan

14 14 10 12 2 13 1

17 17 16 15 2 9 8

Izvor : Autor na osnovu podatak preuzetih iz CIR, 2008 prema Hjorth i Trolle-Lassen, 1963

Wuepper (1967) je izvijestio o unakrsnoj reaktivnosti parabena. Četiri pacijenta sa poznatom

osjetljivošću na parabene su testirani epikutanim testom. U ispitivanju su korišteni

metilparaben,etilparaben, propilparaben i butilparaben (5% u vazelinu). Tri od četiri pacijenta su

testirali sa 0,1% i 1% svakog parabena i 5% p-hidroksibenzojevom kiselinom. Subjektima su

takođe aplicirali 0,1 ml p-hidroksibenzojeve kiseline intradermalno. Prema rezultatima autora

postojala je unakrsna reaktivnost svakog paraben estera. Sva četiri pacijenta su imali reakciju na

jedan ili više estera na koncentraciji od 5%. Samo je jedan pacijent imao reakciju na

koncentraciji od 0,1%. Prema izvještaju jedan pacijent je imao pozitivnu reakciju na

intradermalnu i topikalnu aplikaciju p-hidroksibenzojeve kiseline.

Evans (1970) zaključuje da u večini slučajeva osobe koje su osjetljive na parabene imaju

hronične dermatoze, a mogu biti u kontaktu sa ovim sastojcima.

Fisher (1971) izvještava da je mala incidenca kontaktne senzibilizacije na parabene u zdravih

Amerikanaca. Na osnovu ovog podatka i raširene primjene parabena zaključio je da topikalna

primjena parabena ne predstavlja opasnost po ljude. Marzulli i Maibach (1973) potvrdili ovaj

zaključak.

63

Adams i Maibach (1985) su predstavili pet godina dugu studiju u kojoj su proučavali reakcije na

kozmetiku. Prema njihovim podacima od 713 pacijenata sa vezanim kozmetičkim reakcijama,

554 je izjavilo da nema hronične kožne bolesti. U izvještaju 115 osoba je imalo atopijski

dermatitis ili isti u prošlosti,a 36 pacijenata je imalo u prošlosti hronični dermatitis. Prema

izvještaju autora ispitivanja epikutani test je identificirao 19 pojedinaca sa pozitivnim reakcijama

na neodređene parabene.

Menne i Hjorth (1988) predstavili su rezultat epikutanog testa sa paraben esterima. U ispitivanju

učestvovalo 8020 ljudi. Ispitivanje je izvršeno u standardnim serijama koristeći mješavine

parabena. Prema rezultatima autora ispitivanja 76 pojedinaca je reagiralo pozitivno. Autori su

zaključili da su parabeni slabi senzibilizatori.

Goh i Yuen (1994) predstavili su rezultate epikutanog testa kojeg su proveli između radnika u

metalnoj industriji. U ispitivanju je učestvovalo ukupno 247 radnika sa dermatitisom, a od toga

180 muškaraca i 94 žene. Prema izvještaju autora jedna radnica je imala pozitivan epikutani test

na mješavinu parabena (3% svaki od benzilparabena, butilparabena, etilparabena, metilparabena

i propilparabena).

Schnuch i saradnici (1998) predstavili rezultate dugogodišnje studije, epikutanih testiranja sa

konzervansima, antimikrobnim lijekovima i industrijskim biocidima. Testirali su 22,602

pacijenta epikutanim testom. U testu su koristili mješavine parabena (15% u vazelinu) u

standardnim serijama. Od 22,602 pacijenta koja su učestvovala u testiranju bilo je 364 pozitivnih

odnosno 1.6%.

Lestringant i saradnici (1999) izvještavali o kontaktnom alergijskom dermatitisu u Ujedinjenim

Arapskim Emiratima. U ispitivanju predstavljena 376 (143 muškarca i 230 žena) pacijenata sa

mogućim kontaktnim dermatitisom i podvrgnuti su epikutanom testu. Pozitivan epikutani test na

mješavine parabena autori su zabilježili u četiri muškarca (2.8%) i petnaest žena (6.5%).

Wilkinson i saradnici (2002) predstavili desetogodišnji pregled rezultata epikutanih testova na

konzervanse. Prema autorima izvještaja postotak pozitivnih reakcija bio je relativno ravan tokom

ovog perioda sa varijacijama između 0.5% i 1%.

Storrs i saradnici (1989) su izvijestili o prevalenciji alergijskih reakcija u pacijenata sa sumnjom

na alergijski kontaktni dermatitis koji su testirani alergenima konzervansa. U istraživanju navode

da je od 661 pacijenta testiranog u periodu od 1984. do 1985. sa mješavinom parabena (12% u

vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben i butilparaben) bilo tek sedam

alergijskih reakcija.

64

Marks i saradnici (1995) su objavili rezultate epikutanog (patch testa). Uzorci mješavine

parabena (15% u vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben, butilparaben i

benzilaparben) uzrokovali su 2,3% pozitivnih rezultata u 3476 pacijenta testirana u periodu od

1992. do 1994. Dobivene rezultate su uporedili sa pozitivnim odgovorima na reakcije od 1,3% u

pacijenata testiranih od 1989. do 1990. U 3086 pacijenata testiranih od 1994. do 1996. bilo je 1,8

pozitivnih alergijskih reakcija na mješavine parabena. U 4096 pacijenata testiranih od 1996-

1998. bilo je 1,7% pozitivnih alergijskih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% svaki

metilparaben, etilparabena, propilparaben, butilparaben). U 5803 pacijenta testiranih između

1998-2000 bilo je 1,0% pozitivnih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% metilparaben,

etilparaben, propilparaben i butilparaben). U 4898 pacijenta testirana epikutanim testom bilo je

0,6% alergijskih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% metilparaben, etilparaben,

propilparaben i butilparaben).

Tabela 16 . Rezultati epikutanih testova (patch tests) 1962-1982

Sastojak Koncentracija Broj subjekata Prethodna osjetljivost ili dermatitis

Procedura Pozitivne reakcije

Procenat pozitivnih reakcija

Izvor podataka

Paraben mješavina(bez opisa)

14% 5799 Da Epikutani test

_ 1,13% Hjorth and Trolle-Lassen 1962.

EtilparabenEtilparaben

5%1% 210 Da

Standardni epikutani test

431,15%20,5%

CramerandUnrein1963.



1%

5% u vazelinu

160

30

Ne

Ne

Epikutani test

0

0

0%

0%

SchorrandMohajerin

1966.

Metilparaben, Etilparaben,Propilparaben

15% u kaolinu(5% pojedinačno)

91 Da Epikutani test

4 4,4% Wuepper

1967.


5% u vazelinu 273

260

Da

Ne

Epikutani test

2

0

0,8%

0%

Schorr

1968.

Metilparaben,Etilparaben,Propilparaben

15 % u vazelinu(5% pojedinačno)

100 Da Epikutani test

3 3% Fisher

1971.

65


12% u vazelinu(3% pojedinačno)

2000

2000

Da

Da

24-h epikutani test

48-h epikutani test

-

-

1,3% muškarci

2,3%žene

Bandmani saradnici

1972.

Parabenmješavina

15% u parafinu(3% pojedinačno)

1000 (477 muškaraca,523 žena)

Da Epikutanitest

4 muškarca,6 žena

0,84% muškarci,1.15% žene

Cronin

1972.

Parabenmješavina

15% u vazelinu 2061 Da Epikutanitest

44 2,1% North American ContactDermatitis Group1972.



1200 Da 48-hEpikutani test

38 3% North American ContactDermatitis Group1972.


2% u lanolinu 148 Da Epikutani test

45 30.4% Maucher1974.



4825 Da 24-h Epikutani test

91 1.9% MarzulliandMaibach1976.


15% u parafinu 1312 (603 muškaraca, 709 žena)

Da 48-h Epikutani test

18 muškaraca,13 žena

3% muškarci, 1.86% žene

Husain

1977.

Metilparaben,Propilparaben

1% 60 (14 muškaraca, 46 žena)

Da Epikutani test

7 11,7% Jenni and Zala 1980.

Paraben mješavina(3% pojedinačno metilparaben, etilparaben, propilparaben, butilparaben i benzilparaben)

15% u vazelinu 1862 (716 muškaraca, 1146 žena)

Da Epikutani test

40 2,1% North American ContactDermatitis Group

1980.


15% u vazelinu 4600 Da Epikutani test

57 1,24% RomagueraandGrimalt1980.


15% u vazelinu 465 Da Epikutani test

9 1,5% Meynadier i saradnici1982.

Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih iz CIR,2008.

Parabeni iz kozmetičkih proizvoda aplicirani preko kože prodiru kroz stratum corneum.

Hemikalije koje poremete stratum corneum mogu povečati penetraciju kroz kožu metilparabena i

etilparabena, ali ne utječu na penetraciju parabena sa dužim ester lancima. Uneseni parabeni se

brzo apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta, hidrolizirani u p-hodroksibenzojevu kiselinu,

66

konjugovani, a konjugat se izlučuje urinom. Mnoga istraživanja pokazuju da se parabeni ne

akumuliraju u tijelu. Serumske koncentracije parabena čak i nakon intravenske primjene brzo

opadaju i slabe. Različite koncentracije parabena su nađene u fekalijama, ovisno o količini doze i

naćinu aplikacije. Parabeni se mogu vezati za proteine i ovisno o enzimskom sistemu mogu

smanjiti ili povečati enzimsku aktivnost. Parabeni se natječu sa bilirubinom za vezna mjesta na

albuminu u serumu (CIR, 2008).

Parabeni imaju različite fiziološke i farmakološke efekte. Postoje različiti izvještaji o

antikonvulzivnom, vazodilatacijskom, analgetičkom i anestetičkom djelovanju parabena na

životinje.

U izvještaju od strane CIR, 2008 navodi se da akutne toksične studije na životinjama ukazuju da

su parabeni praktički netoksični.

Metilparaben (100% i 10%), propilparaben (10%) i etilparaben (100% i 10%) su bili u većini,

blago iritantni prilikom aplikacije na kožu zeca. Benzilparaben apliciran direktno (0,5g) na kožu

zeca nije pokazao značajnu iritaciju. Metilparaben i etilparaben na 100% koncentraciji su

djelovali blago iritirajuče kada su aplicirani u oči zečeva, a nije bilo neželjenih reakcija na 0,1g

benzilparabena. Subhronične i hronične oralne studije ukazuju da su parabeni netoksični.

Praktički testovi na životinjama ukazuju da su parabeni nenadražujuči (CIR,2008).

Prema izvještajima metilparaben i propilparaben nisu pokazivali kancerogenost. Metilparaben

nije bio teratogen u zečevima, štakorima, miševima i hrčcima, etilparaben nije bio teratogen u

štakora. Parabeni se također intenzivno proučavaju na toksičnost za mušku reproduktivnost. U

jednoj in vito studiji, vijabilnost spermija je eliminirana koncentracijama nižim od 6 mg/ml

metilparabena, 8 mg/ml etilparabena, 3 mg/ml propilparabena ili 1mg/ml butilparabena, ali u in

vivo studiji 0,1% ili 1,0%. Metilparaben i etilparaben u ishrani miševa nisu ukazali na toksične

efekte na spermu. Propilparaben je imao utjecaja na spermu u koncentracijama 0,01% do 1,0%.

Prema izvještajima težina epididimusa i sjemenih vezikula se smanjuje kod štakora nakon 1%

oralne doze butilparabena. Butilparaben se veže za estrogen receptore u izoliranoj maternici

štakora, ali sa afinitetom manjim od prirodnog estradiola. Nekolko provjera endokrinih

poremečaja generalno pokazuju mali efekat parabena(CIR,2008).

U izvještaju se također navodi da su parabeni neiritirajuči i nenadražujuči za normalnu kožu.

Nadražujuči efekat parabena je uglavnom zabilježen kada se koristi na oštečenoj koži. Navodi se

da su u slučajevima kada su pacijenti da hroničnim dermatitisom podvrgnuti epikutanom testu sa

mješavinom parabena, došlo je do izazivanja iritacije od strane parbena u manje od 4% takvih

67

pojedinaca. Testovi iritacije i osjetljivosti na formulacijama koje sadrže od 0,1% do 0,8% jednog

ili dva parabena nisu pokazali znakove iritacije ili osjetljivosti.

U finalnom izvještaju se navodi da predhodno razmatrani i dostupni akutni, subhronični i

hronični testovi toksičnosti koji su se provodili koristeči različite naćine izloženosti, pokazali

nisku toksičnost parabena u koncentracijama koje će se koristiti u kozmetici.

Ekspertna komisija bilježi da metabolizam parabena zauzima mjesto u živoj koži. Iako su

rezultati ovog metabolizma različiti od studije do studije, Ekspertna komisija vjeruje da

konzervativna procjena od 50% metaboliziranih penetracija mogu biti korišteni za usporedbu

izloženosti uz negativne učinke. Prema njima metabolizam parabena u koži vjerovatno će

rezultirati nisko kao 1% nemetaboliziranog parabena dostupnog za apsorpciju u tijelu. Ekspertna

komisija vjeruje da dostupni podatci pokazuju da su parabeni, u večini, slabašno estrogeni. CIR

ekspertna komisija je uporedila izloženost parabenima NOAEL. NOAEL je največa doza koja ne

uzrokuje oštečenje. CIR Ekspertna komisija je selektovala NOAEL od 1000 mg/kg dan -1

baziranu na večini statičkih i dobro provedenih studija efekta butilparabena na muški

reproduktivni sistem. Ekspertna komisija u izvještaju priznaje da je jedna studija izvijestila

estrogensku aktivnost u uterotropnim testnim sistemima parabenskog metabolita. Ostale tri

studije nisu pokazale estrogensku aktivnost. Komisija napominje da dostupne studije na

životinjama, metilparabena i etilparabena, pokazuju odsutnost učinka tako da se smatra malo

vjerovatnim da PHBA ima značajniju estrogensku aktivnost (CIR, 2008).

Bazirani na sistemskim dozama (za odrasle, pojedinačni parabeni = 0,59 mg/kg dan-1 i

kombinacije parabena = 1,18 mg/kg dan-1; za djecu, pojedinačni prabeni = 0,168 mg/kg dan-1 i

kombinacije parabena = 0,336 mg/kg dan-1 ) i NOAEL za butilparaben od 1000 mg/kg dan-1,

granica sigurnosti može se odrediti podjelom NOEL sa sistemskim dozama čime se dobiju

granice sigurnosti (CIR, 2008).

Tabela 17. Margine sigurnosti za parabene u kozmetici

Izložena populacija Izloženost parabenima MOS (granica sigurnosti)Djeca Pojedinačni parabeni 5952Djeca Kombinacije parabena 2976Odrasli Pojedinačni parabeni 1690Odrasli Kombinacije parabena 840

Izvor : CIR, 2008.

Na kraju finalnog izvještaja od strane CIR Stručne komisije (2008) predstavljen je zaključak koji

glasi : „metilparaben, etilparaben, propilparaben, isopropilparaben, butilparaben,

68

isobutilparaben i benzilparaben su sigurni kao kozmetički sastojci na način i u koncentracijama

koje su opisane u izvještaju“.

PRIRODNA KOZMETIKA

U posljednje vrijeme sve je više popularna prirodna kozmetika, odnosno organska kozmetika.

Mnogo su prisutni natpisi „natural“, „organic“, „paraben free“, „preservative free“, „prirodna

kozmetika“, kako u javnosti i medijima tako i na pakovanjima kozmetičkih proizvoda.

Termin organska kozmetika ne znači da je je to svaka kozmetika koja sadrži prirodne supstance.

Organska kozmetika podliježe standardima FDA, ima poseban certifikat i sastoji se od sirovina

koje su uzgojene organskom proizvodnjom. Certifikat je garancija za organski proizvod i

njegovo dobivanje je ozbiljan i dugotrajan proces koji se sastoji od praćenja uzgoja i dobivanja

materijala čiji su aktivni sastojci sadržaini u proizvodu, pa sve do pakovanja i transporta.

Organski preparati se prave od ekstrakata, ulja i voskova organski uzgojenih biljnih vrsta. Ovi

preparati ne sadrže vještačke boje, vještačke mirise, plastike, parabene i mnoge druge supstance

za koje postoje saznanja o toksičnosti i hipoalergenosti (Anon., 2013).- lily kozmetika

Na nivou EU I SAD-a postoje institucije koje strogo kontroliraju izdavanje certifikata za

prirodnu i organsku kozmetiku, a najznačajnije su COSMEBIO, BDIH, ECOCERT, NaTRUE,

SOIL ASSOCIATION, ICEA i USDA ORGANIC (Kemig, 2011).

Kada se govori o prirodnoj kozmetici većina misli da se ustvari radi samo o kozmetici koja je

bez sintetskih konzervansa. To ne treba ni da čudi jer su zapravo konzervansi kozmetički sastojci

koji u posljednje vrijeme izazivaju najviše kontraverzi. Svakako da je ideja o kozemetici bez

sintetskih konzervansa zanimljiva, ali je veliko pitanje kolko je ostvariva. Prema svim

osobinama prirodna kozmetika predstavlja idealno mjesto za razvoj mikroorganizama.

Tabela 18. Približan rok trajanja za kreme

Bez konzervansa Nekoliko dana

Ekstrakt sjemena grejpa (1%) Nekoliko sedmica

Metilparaben (1%) Nekoliko mjeseci

Propilparaben, metilparaben, Diazolidinil urea i ekstrakt sjemena grejpa (1%)

Nekoliko mjeseci do više od godine

Izvor : MakingCosmetics, 2012.

69

Postoje neke prirodne supstance koje pokazuju antimikrobno djelovanje. Njihov učinak se

prvenstveno temelji na njihovom antioksidativnom djelovanju, sprječavanju užeglosti masti i ulja

(MakingCosmetics, 2012).

Prednost prirodnih konzervansa :

- potrošači u večoj mjeri preferiraju kozmetiku sa prirodnim konzervansima,

- često djeluju u širokom pH rasponu,

- mnogi daju mirisnu notu proizvodima,

- ne zagađuju okolinu,

- lako dostupni.

Nedostatci prirodnih konzervansa :

- obično ne ihibiraju rast mikroorganizama kao sintetski konzervansi,

- nedostaje širok spektar djelovanja,

- obično su potrebne veće koncentracije,

- mogu imati nepovoljan utjecaj na miris i boju,

- konzistencija može varirati od serije do serije.

Slika 14. Izrada prirodne kozmetike

Izvor : www.soluna-kozmetika.com

Kao prirodni konzervansi najčešće se koriste različiti biljni ekstrakti, eterična ulja i vitamini A i

E. Kada govorimo o biljnim ekstraktima među najčešće korištenim su : ekstrakt sjemenki grejpa,

ekstrakt šumskog lišaja, ekstrakt ružmarina i mnogi drugi.

CO2 ekstrakt šumskog lišaja- Usnea barbata, dobiven ekstrakcijom pomoću superkritičnog CO2

zbog viskog sadržaja usninske kiseline (4%) dodaje se u preparate u nižoj koncentraciji (0,5%)

70

https://www.google.ba/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&docid=K9aMtTXU0jRBgM&tbnid=TnmmX7a9aTA2qM:&ved=0CAQQjB0&url=http%3A%2F%2Fwww.soluna-kozmetika.com%2Fprirodna-kozmetika&ei=YhsIVJLvHIXbOdaogOAD&psig=AFQjCNGdG83FUDM76Uglq7LBf4qFfySkEQ&ust=1409903763726615

kako bi se spriječio rast i razvoj mikroorganizama. Usninska pokazuje jako antimikrobno

djelovanje na veliki broj gljivica i bakterija (Anon., 2014).

CO2 ekstrakt ružmarina- Rosmarinus officinalis, sadrži visoke koncentracije karnozolne kiseline

(9%) koja sprječava oksidaciju lipida i koristan je dodatak uljima kod kojih postoji mogućnost

oksidacije. Osim toga posjeduje antibakterijsko djelovanje na mnoge bakterije (Anon., 2014).

Ekstrakst sjemena grejpa detaljno će biti opisan u narednim dijelovima rada.

Najčešće korištena eterična ulja kao konzervansi su : čajevac (Melaleuca alternifolia), majčina

dušica (Thymus vulgaris), limunova trava (Cymbopogon citratus), origano (Origanum vulgare),

ružmarin (Rosmarinus officinalis), lavanda (Lavendula officinalis) i mnogi drugi (Dreger,

Wielgus, 2013).

Eterična ulja

Rastući zahtjevi za preservative-free i prirodnom kozmetikom doveli su promovisanja ideje o

zamjeni sintetičkih konzervansa sa eteričnim uljima (EOs) koji posjeduju antimikrobne osobine.

Antimikrobni učinak eteričnog ulja ovisi o sadržaju, koncentraciji i potencijalnim interakcijama

sa sastojcima formulacije. Formulacije koje sadrže kombinacije eteričnih ulja i sintetskih

konzervansa predložene su kao kompromis koji omogućava smanjene koncentracije obe

komponente zbog njihovih sinergističkih aktivnosti. Iako se večina eteričnih ulja smatra

sigurnim , neki od njih mogu uzrokovati rizik alergija i fototoksičnih reakcija. Danas su eterična

ulja predmet intenzivnih naučnih istraživanja i privlače veliku pažnju kozmetičke i farmaceutske

industrije zbog potencijalnog djelovanja kao aktivni farmakološki spojevi ili prirodni

konzervansi. Velika raznolikost ove grupe prirodnih spojeva i širok spektar biloških osobina čini

ih aktraktivnim. Bez obzira na mirisne osobine eteričnih ulja, antimikrobna i antifungalna

aktivnost su ciljevi istraživanja (Dreager and Wielgus, 2013).

Slika 15. Eterično ulje lavande

Izvor : http://www.prakticanzivot.com/

71

Antimikrobna afikasnost eteričnih ulja je dobro poznata i dokumentovana u raznim radovima.

Efikasni su protiv oba, saprofitnih bakterija i gljivica koji izazivaju najviše onečišćenja

kozmetičkih proizvoda (Bacillus sp., Micrococcus sp., Aereomonas sp., Acinetobacter sp. i

Aspergillus sp. or Penicillium sp.), ali također i protiv humanih patogena (Staphylococcus sp.,

Streptococcus sp., Salmonella sp. or Candida sp. itd.). Za razliku od njihove antimikrobne

aktivnosti, mehanizam njihovog djelovanja josš uvijek nije dovoljno ispitan. Antimikrobna

aktivnost eteričnih ulja ovisi o njihovom sastavu i koncentraciji komponenti (Dreager and

Wielgus, 2013).

Sastav i odnos jedinjenja varira i zavisi od hemotipa, starosti biljke, klimatskih i ekoloških

uslova, vremena prikupljanja i načina destilacije (Angioni, et al. 2006., Jerković, et. al. 2001., De

Martino, et al. 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013). Eterična ulja su složene i raznolike

grupe prirodnih spojeva koji se obično sastoje od terpena sa terpenoidima i araomatičnih i

alifatskih spojeva niske molekularne težine. Sastav eteričnih ulja često je određen sa dva ili tri

glavna spoja u većim koncentracijama (20-70%), koji određuju biološke osobine eteričnih ulja

(Bekkali, 2008, prema Dreager and Wielgus, 2013).

Antibakterijska aktivnost eteričnih ulja može uključivati nekoliko mehanizama djelovanja, a

jedan dokumentovanih je disrupcija membrane od strane lipofilnih komponenti. Terpeni i

terpenoidi su lipofilni spojevi koji prolaze kroz staničnu stjenku i citoplazmatsku membranu pa

remete njihovu strukturu i permeabiliziraju ih. Permeabilizacija obično izaziva lančane reakcije :

gubitak iona i smanjenje membranskog potencijala, kolaps protonske pumpe, iscrpljivanje ATP

bazena vodoći do smrti čelije (Dreager and Wielgus, 2013). Neki terpenoidi sa funkcionalnim

grupama mogu stupiti u interakciju sa integrisanim enzimima membrane kao što su respiratorni

enzimi , inaktivirati ih i prekinuti vitalne funkcije čelije (Cox, et al. 2000). Najčešće opisivani

mehanizmi antimikrobne aktivnosti eteričnih ulja su prekid i permeabilizacija membrana dok

drugi mehanizmi zahtjevaju dalje studije i razumjevanje. Eterična ulja su efikasna protiv gljivica,

što je jako važno za konzervanse. Utvrđeno je da neka eterična ulja pokazuju največi potencijal

protiv Candida vrsta i Aspergillus sp. (Ahmad, et al. 2011., Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012).

Antifungalno djelovanje uključuje lezije citoplazmatske membrane od strane poremečaja

biosinteze sterola što je dokumentovano u čelijama Candida, Aspergillus flavus i Botrytis cinerea

(Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012., Shao, et al. 2013). Mehanizam antifungalnog djelovanja

još uvijek nije potpuno poznat. Predpostavlja se da drugi mehanizmi koji ne uključuju

membranske poremečaje također učestvuju u antifungalnoj aktivnosti. Antimikroban aktivnost

eteričnih ulja rezultat je ne samo prisutnosti glavnog aktivnog jedinjenja več također interakcije

72

između različitih komponenti. Sinergizam timola i karvakrola ili obje komponente sa eugenolom

primječen je protiv sojeva E. coli (Pe, et al. 2007., prema Dreager and Wielgus, 2013).

Antimikrobna aktivnost eteričnih ulja je rezultat aktivnosti mnogih spojeva i složenih interakcija

između njih. Antimikrobni učinak ovisi od sadržaja, koncentracije i interakcije između glavnih

aktivnih spojeva, ali i osjetljivosti mikroorganizama (Dreager and Wielgus, 2013).

Studije efikasnosti eteričnog ulja Thymus vulgaris u dvije kreme otkrile su nezadovoljavajući

učinak konzerviranja (Manou, et al. 1998). Zadovoljavajući kriteriji su bili protiv sojeva

bakterija i djelimično protiv kvasaca (samo v/o formulacije), ali ne i protiv Aspergillus niger

iako je bila visko koncentracija ulja timijana (3%). Uzorci ulja sadržavali su visoke koncentracije

timola (38,6% i 43%), ali relativno niske koncentacije karvakrola (9,8% i 2,2%). Autori

predpostavljaju da će vjerovatno optimalni omjer oba fenolna sastojka ulja poboljšati

antifungalnu efikasnost. Različito ponašanje ulja tamjana protiv C. albicans u dvije formulacije

(o/v i v/u) objašnjava se smanjenjem bioraspoloživosti vode i veći pH u pripremi v/o koja bi

mogla promovirati bolje fungicidno dejstvo.

Kombinacije Calamintha officinalis eteričnog ulja (1,0%) i EDTA u ketokramagol kremu

rezultira dobrom konzervativnom aktivnošću i zadovoljava kriterije testa izazova (challenge

test). Zadovoljavajuća konzervacija posljedica je djelovanja EDTA i viske koncentracije karvona

(64,3%). U narednoj studiji eterično ulje Calamintha officinalis (1% i 2%) primjenjeno je samo u

formulaciji kreme i šampona. Efekat konzerviranja je bio ograničen na veću koncentraciju ulja

2%, (Nostro et al., 2002, 2004).

Studija antimikrobne emulzijske formulacije koja se sadržavala kolagen hidrolizat pokazala je da

formulacija koja sadrži Thymus onites eterično ulje, djeluje protiv bakterija i gljivica. Autor je

također primjetio da formulacija sa antimikrobnim učinkom ima povoljnu viskoznost

(Yorganciouglu et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013).

Mnogi eterična ulja smatraju sigurnim zbog prirodnog porijekla, ali to ne isključuje mogučnost

alergija i toksičnosti. Neka od eteričnih ulja mogu izazvati iritacije, senzibilizaciju, alergijske

reakcije uljučujući i anafilaksije (Antignac et a.., prema Dreager and Wielgus, 2013).

Toksičnost eteričnih ulja može se označiti kao mala ili srednja. Pokazuju citotoksičnost u in vitro

testovima na CC50 vrijednostima od 5,0 do 1,950 μg/ml. Treba napomenuti da se antimikrobni

učinak eteričnih ulja postiže kada je njihova koncentracija u rasponu 20-20000 μg/ml (Reichiling

et al., 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013).

73

Slika 16. Alergijska reakcija na koži

Izvor : http://vladimiria.blogspot.com/

Najčešće neželjene reakcije su iritacija i senzibilizacija kože u kontaktu sa formulacijama koje

sadrže eterična ulja. Određivanje agenta senzibilizacije je težak posao zbog složenog sastava ulja

i varijabilnosti sastojaka (Vigan et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013). Iritacija varira

od vrste i sastava ulja. Alergijske reakcije na Cananga odorata i Cymbopogon eterična ulja

najčešće su zabilježene u Europi (Uter et al., 2000, 2008., prema Dreager and Wielgus, 2013).

Okidacija uljnih sastojaka povečava njihov nadražujuči potencijal.

Istraživanja

Kunicka-Styczynska, Sikora i Kalemba (2009) su svoju studiju „Antimicrobial activity of

lavender, tea tree and lemon oils in cosmetic preservative systems“ proveli kako bi provjerili

antimikrobnu aktivnost komercijalnih eteričnih ulja : lavande, čajevca i limuna, kao

komponenata sistema za konzerviranje u uljnom i vodenom mlijeku za tijelo.

Ispitivali su učinkovitost inhibicije samo eteričnih ulja (0·5%), u mješavinama (1%) i u

kombinaciji sa sintetičkim konzervansima DMDM Hidantoin i 3-Jodo -2-propinil-butil-karbamat

mješavine (0·1% i 0·2% ), protiv Staphylococcus aureus ATCC 6538, Pseudomonas aeruginosa

ATCC 9027, Candida sp. ŁOCK 0008 i Aspergillus niger ATCC 16404 u skladu sa standardima

Komisije Ph. Eur.

U ekspermentu su koristili komercijalna eterična ulja. Hemijski sastav eteričnog ulja čajevca i

lavande ispunjavali su zahtjeve Komisije Ph. Eur, a ulje limuna je imalo niži sadržaj γ- terpinene

tj. 2·3% u odnosu na potrebnih 6·0-12·0%.

U in vitro ekspermentima, ulja su pokazivala sličnu inhibitornu aktivnost protiv pojedinih

mikroorganizama i male razlike u ubitačnoj aktivnosti. Inhibicijska aktivnost ispitivanih ulja

određuej se na temelju vrijednosti MIC kako slijedi : ulje čajevca>lavandino ulje>ulje limuna. U

74

isto vrijeme, osjetljivost mikroorganizama je kako slijedi: Asp. Niger> Candida sp. > Staph.

aureus> Ps. Aeruginosa, a u in vitro ekspermentu kvasci i plijesni su više osjetljiviji od bakterija.

U mlijeku za tijelo bez konzervansa, čelijski broj Ps. Aeruginosa i Candida sp. Povečan je za

jednu logaritamsku jedinicu, ali populacija Asp. Niger smanjena je za jednu logaritamsku

jedinicu. Staph. aureus čelije su uginule i njihov broj je smanjen za četiri logaritamske jedinite u

toku testa. Največu osjetljivost na sintetske konzervanse pokazao je Staph. aureus. Konzervans

sa najnižom testiranom koncentracijom, tj. 0·1% eliminirao je Staph. aureus i Asp. niger iz

formulacije nakon 7 i 14 dana inkubacije. Međutim bez efikasnosti je protiv Ps. aeruginosa i

Candida sp.

Lavandino ulje i ulje čajevca koji su dodati u kozmetičke formulacije u koncentraciji 0·5% ubili

su Staph. aureus, nakon dva dana inkubacije. U isto vrijeme ulje lavande ne utječe na preostale

mikroorganizme, a ulje čajevca samo malo inhibira rast Asp. niger (oko jedne logaritamske

jedinice). Nakon sedam dana testa izazova, inhibitorni efekat protiv Ps. aeruginosa zabilježeno je

u mlijeku za tijelo sa mješavinom oba ulja, u koncentraciji 0·5% oba. Međutim, smjesa se nije

pokazala učinkovitom protiv gljivica. Uvođenje sintetskog konzervansa u koncentraciji 0·1% u

formulaciju koja sadrži 0·5% lavandinog ulja i ulja čajevca pokreče neočekivani inhibitorni

učinak protiv svih testiranih sojeva več nakon dva dana. Smjesa ulja značajno povečava

aktivnost konzervansa. Limunovo ulje dodano u mlijeko za tijelo u koncentraciji od 0·5%

pokazalo slabiju inhibitornu aktivnost protiv Staph. aureus kada se uporedi sa uljem čajevca.

Prema podacima nema statistički značajnih razlika u aktivnosti ulja limuna i ulja čajevca protiv

drugih mikroorganizama. Kombinacija sintetskih konzervansa u koncentraciji 0·2% i oba ulja u

koncentraciji 0·5% inhibira sve mikroorganizme prisutne u mlijeku nakon dva dana inkubacije.

Dodatak ulja limuna ili čajevca povečava se fungistatska aktivnost sintetskih konzervansa. U

mlijeku za tijelo koji sadrži 1% mješavine navedenih ulja, Staph. aureus nije pronađen od drugg

dana, a inhibicija rasta Ps. aeruginosa, Candida sp. i Asp. niger nije uočena (Kunicka-

Styczynska, at al. 2009).

U svim kombinacijama eteričnih ulja sa sintetičkim konzervansima zabilježen je sinergistički

učinak. Sinergizam između eteričnih ulja i metil p-hidroksibenzoata (MPB) zabilježen je u kremi

za kožu, istraživanje su proveli Maccioni et al. (2002) kako se navodi u radu Kunicka-

Styczynska, at al. (2009), Laurus nobilis, Eucalyptus globulus i Salvia officinalis ulja dodana u

koncentraciji od 0·025% i 0·01255 bila su aktivna samo u kombinaciji sa MPB. Kako se navodi

u radu (Styczynska, at al. 2009) ova pojava je zabilježena i za ulje čajevca u formulacijama sa

dodanim etanolom (Messager et al. 2005a). Do sinergizma i antagonizma također može doći

između komponenti ulja čajevca i sastojaka formulacije (Cox at al., 2001, prema Kunicka-75

Styczynska, at al. 2009 ). Komparativna studije efikasnosti konzervansa biljnih ekstrakata,

eteričnih ulja (Lavandulla officinalis, Melaleuca alternifolia and Cinnamonium zeylannicum) i

metilparabena, pokazali su veću inhibitornu aktivnost eteričnih ulja od sintetskih konzervansa i

ekstrakata u kozmetičkim emulzijama. Ulje cimeta (2,5%) je bio najpotentniji inhibitor rasta S.

aureus, E. coli and C. albicans. Ovisno o testiranim sojevima mikroorganizama, antimikrobna

aktivnost eteričnog ulja (2,5%) je u nekim slučajevima 3,5 puta jači od metilparabena (0,4%).

Ova studija je pokazala da je moguće zamijeniti sintetske konzervanse eteričnim uljima, ali u

visokim koncentracijama (Herman et al. 2013).

Manja aktivnost eteričnih ulja u kozmetičkim formulacijama u usporedbi sa in vitro uvjetima

mogu biti posljedica prisutnosti lipidnih tvari. Visok afinitet eteričnih ulja za masne kozmetičke

sastojke ograničava njihovu dostupnost u vodenoj fazi što rezultira smanjenjem antimikrobne

aktivnosti (Manou et al., 1998; Nostro et al., 2002, 2004). Iz tog razloga donekle je opravdano

povečanje koncentracije eteričnog ulja u pripravku. Koncentracija ulja Artemisia afra, Lavandula

officinalis, Rosmarinus officinalis i Pteronia incana u vodenoj kremi povečana na 1·5%

pridonosi boljoj antimikrobnoj efikasnosti ovih preparata. Autori su primjetili da EDTA

doprinosi smanjenju održivosti bakterija i gljivica (Muyima et al. 2002).

Prema Kunicka-Styczynska, at al. 2009. povečanje koncentracije ulja limuna i čajevca do 1% u

mlijeku za tijelo nisu doveli do željenog učinka. U suprotnom slučaju, spoj ulja lavande i čajevca

u koncentraciji od 0·5% aktivira se vidljiv sinergistički efekat protiv Ps. aeruginosa i mnogo

slabiji prema gljivicama. Eterična ulja bez sintetičkih konzervansa djelovali su kao aktivni

konzervativni sistem samo protiv gram-pozitivnih bakterija, Staph. aureus, paralelno sa

ekspermentima ulja L. nobilis, E. globulus i S. officialis u kremama (Maccioni et al. 2002). Taj

učinak nije zabilježen u gram-negativnim bakterijama Ps. aeruginosa. Veča osjetljivost gram-

pozitivnih bakterija rezultat je manje složene strukture i sastava staničnog zida što rezultira

boljom propustljivošću eteričnih ulja (Inouye 2003; Kalemba and Kunicka 2003; Bakkali et al.

2008). Rast Ps. aeruginosa i Candida sp. u formulacijama s eteričnim uljima, nakon faze

adaptacije dokazuje nisku osjetljivost tih organizama i njihovu sposobnost da se koristiti

komponentama mlijeka za tijelo kao izvorom ugljika. Slična pojava je zabilježena za Ps.

aeruginosa u v/u formulacijama koji su sadržavali ulje Thymus vulgaris (Manou et al. 1998).

Rast Candida albicans u prisutnosti 0·5% A. Afra, L. officinalis, R. officinalis i P. Incana ulja u

formulacija krema također potvrđuje navedena opažanja (Muyima et al. 2002, prema Kunicka-

Styczynska, at al. 2009 ).

76

Primjena eteričnih ulja za očuvanje kozmetičkih formulacija još uvijek je upitna zbog njihove

relativno niske antimikrobne aktivnosti u odnosu na često korištene hemijske konzervanse

(Kabara 1984). Konzervans sistemi koji se sastoje od eteričnog ulja i hemijskih konzervansa su

kompromisno rješenje. Međutim, mogućnost interakcije uljnih komponenti, sintetskih

konzervansa i kozmetičkih komponenti potrebno je testirati sisteme konzervansa u određenim

formulacijama (Kunicka-Styczynska, at al. 2009 ).

Ispitivanja (prirodni ekstrakti)

Gilišić, Cakić, Cekić i Nikolić (2013) su u svome istraživanju „Razvoj i ispitivanje antiseptičnih

bioaktivnih kozmetičkih formulacija prirodnog porjekla“ između ostalog predstavili rezultate za

antimikrobnu aktivnost krema. Riječ je o bioaktivnim kozmetičkim formulacijama u formi

kreme sa antiseptičnim osobinama, na bazi prirodnih ekstrakata ( ekstrakt lišaja Usnea barbata L.

i cvasti kamilice Matricaria recutita L.) i sintetskih (dekstran sulfat).

Za određivanje antimikrobne aktivnosti krema autori su koristili uzorke sa usninskom kiselinom

(0,2 g/ml) i sa ekstraktom kamilice (0,1 g/ml), a radi poređenja aktivnosti u ispitivanje su

uključili uzorke hidrantne kreme bez aktivnih supstanci (u količini 0,1 i 0,2 g/ml), kao i same

aktivne supstance usninska kiselina (0,005 g/ml) i ekstrakt kamilice (0,1 g/ml). Ispitane uzorke

su rastvarali u dimetilsulfoksidu. Antimikrobnu aktivnost su testirali na gram-negativne bakterije

(Escherichia coli i Sallmonela enteritidis), gram-pozitivne bakterije (Staphylococcus aureus i

Bacillus subtilis) i na gljivicu Candida albicans, agar difuzionom metodom. Rezultate

antimikrobne aktivnosti su predstavili u tabeli.

Slika 17. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti u istraživanju Gilišić et al. 2013.

Izvor : Gilišić et al. 2013

77

Hidrantna krema nije pokazala djelovanje na testirane mikroorganizme. Umjereno dejstvo je

pokazala hidrantna krema sa ekstraktom kamilice pri testiranju na S. enteritidis, S. aureus i B.

subtilis. Hidrantna krema sa usninskom kiselinom ima jako djelovanje na C. Albicans, S. aureus

i B. subtilis, a umjereno djelovanje ima na E. coli i S. enteritidis. Usninska kiselina je pokazala

djelovanje na sve mikroorganizme, a najbolju aktivnost na B. subtilis i C. albicans. Ekstrakt

kamilice je okazao visku aktivnost na gram negativnu bakteriju S. enteritidis, što se odrazilo i na

hidrantnu kremu sa ovim ekstraktom. Zaključeno je da najbolje antimikrobno djelovanje na

testirane mikroorganizme ima krema sa usninskom kiselinom, a da su sinergističko dejstvo i širi

spektar djelovanja utvrđeni kod kreme sa usninskom kiselinom i ekstraktom kamilice. Ova

formulacija ima najbolje djelovanje na gram-pozitivnu bakteriju Bacillus subtilis i na gljivicu

Candida albicans (Gilišić et al. 2013).

Poznato je da ulje kamilice ima visok sadržaj alfa-bisabolola koji je zaslužan za antibakterijsku i

antifungalnu aktivnost, ali je tačan mehanizam djelovanja i dalje nejasan (Szelenyi et al, 1979;

Isaac et al. 1979; Isaac et al. 1975, prema Gilišić et al. 2013).

Usninska kiselina je supstanca sa izraženim antibakterijskim djelovanjem. To je antibiotik koji

selektivno inhibira uzročnike infekcija. Ispoljava jako antibiotsko djelovanje na veliki broj

gljivica i bakterija. Prisustvo usninske kiseline u prirodnom proizvodu u niskim dozama djeluje i

na bakterijske i gljivične promjene na koži i sluznici (Weckessera et al. 2007; Dorman et al.

2000, prema prema Gilišić et al. 2013).

Ekstrakt sjemena grejpa

Ekstrakt sjemena grejpa (Grapefruit Seed Extract) poznat pod skračenicom GSE, predstavlja

komercijalni proizvod koji potiče iz sjemena i pulpe grejpa (Citrus paradisi Macf., Rutaceae).

Hemijska istraživanja otkrila su prisutnost flavonoida, askorbinske kiseline, tokoferola, limunske

kiseline, limonoida, sterola i minerala u sjemenu i pulpi grejpa (Drewnowski et al. 2000;

Tirillini, 2000; Armando et al. 1998; Bennett et al. 1989; Braddock et al. 2001; Tushiswili et al.

1983., prema Cvetinić, Vladimir-Knežević, 2004).

Postoji mnogo podataka o ljekovitom djelovanju sjemena grejpa i korištenju kod različitih

oboljenja kao što su ekcemi, akne, čirevi, upale grla, atletsko stopalo, prehlade,

gastrointestinalne infekcije, gastritis, alergije i parazitske bolesti (Sachs et al. 1997; Sharamon et

al. 1997, prema Takeoka et al. 2001).

78

Slika 18. Grejp

Izvor : http://zena.hr/

Kovačević (2012) navodi da je ekstrakt sjemenki grejpa sintetička kombinacija srži grejpa i

hemikalija. Izrađuje se vađenjem srži, ne samo sjemenki. Prilikom proizvodnje soka od grejpa u

industrijskom hemijskom procesu u nekoliko koraka se fenolni spojevi mijenjaju u kvartarne

amonijeve spojeve, a uz to se još koristi toplina i dodatne hemikalije. Neke od hemikalija koje se

koriste navodi Kovačević (2012) : amonijev hlorid, triklosan, metilparaben i benzetonij hlorid.

Takeoka et al. (2001) godine u svome radu „Identification of Benzethonium Chloride in

Commercial Grapefruit Seed Extracts“ ispitivali su prisutnost benzetonij hlorida u

komercijalnom GSE. Komercijalni ekstrakt sjemena grejpa je ekstrahovan hloroformom. Nakon

isparavanja otapala vršila se analiza različitim tehnikama : tekuča hromatografija viskoh

preformanci, ionizacija elektroraspršivanjem, nuklearnom magnetnom rezonancom,

spektroskopijom i elementarnim analizama. Ovaj rad je nepobitno dokazao da je benzetonij

hlorid prisutan u komercijalnim ekstraktima sjemenki grejpa. Veča količina benzetoj hlorida bila

je prisutna u prahu GSE uzoraka u odnosu na teče GSE uzorke, iako nisu utvrdili tačne

koncentracije. Ovo istraživanje je potvrdilo zaključke istraživanja koje su proveli von Woedtke

et al. (1999). Smatra se da benzetoj hlorid potječe iz postupka vađenja i/ili prerade sjemena i

pulpe grejpa.

79

http://zena.hr/

Osim toga rezultati istraživanja Brandin et al. (2007) pokazuju da GSE može stupiti u interakciju

sa lijekovima zbog svoje sposobnosti da inhibira CYP3A4, važan enzim koji je uključen u

metabolizam lijekova.

Izvještaj od strane Instituta za farmaceutiku, Ernst Moritz Arndt sveučilišta Greifswald iz sadrži

slijedeći izvještaj :

„Pregledana je antimikrobna učinkovitost, kao i sadržaj tvari za konzerviranje šest

komercijalnih ekstrakata sjemenki grejpa. Pet od šest ekstrakata su pokazali visok rast

inhibirajućeg djelovanja protiv testiranih mikroba. U svim antimikrobnim aktivnim ekstraktima

sjemenki grejpa je pomoću tankoslojne hromatografije otkriven konzervans benzentonij hlorid.

Osim toga, tri su ekstrakta sadržavala tvari za očuvanje, triklosan i metil paraben. U samo

jednom od testiranih ekstrakata sjemenki grejpa nisu otkrivene tvari za konzerviranje. Međutim,

s tim ekstraktima, kao i s nekoliko ekstrakata domaće izrade napravljenim od sjemenki i srži

grejpa bez soka (citrus paradisi) nije otkriveno antimikrobno djelovanje. Iz toga se zaključuje da

je moćan kao i gotovo opće antimikrobno djelovanje koje se pripisuje ekstraktu sjemenki grejpa

samo zbog sadržaja sintetičkih tvari koje služe kao konzervans. Čini se da nisu prisutni prirodni

proizvodi s antimikrobnim djelovanjem.“

USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) je provelo istraživanje na osnovu gore spomenutog u

Njemačkoj i zaključeno je:

„Potvrđujući ranije istraživanje provedeno u Njemačkoj, otkrili smo da neki od ekstrakata

sjemenki grejpa sadrže benzentonij klorid, sintetičku antimikrobnu tvar koja se obično koristi u

kozmetici i odobren je jednino za tematsko korištenje uz relativni visoki udio od 8%“

Istraživanja

Al–Âni, Tawfik, Shehab (2011) istraživali antimikrobni učinak vodenog i alkoholnog ekstrakta

sjemenki grejpa (Citrus Paradisi Rutaceae). U istraživanju su koristili vodene i alkoholne

(etanolne) ekstrakte sjemenki grejpa „GSE“ u 20% (w/v) koncentraciji. Koncentracija je ispitana

na aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella pneumonia, Candida

albicans i mješavine oralne flore. Za određivanje antimikrobnog učinka koristili su in vitro disk-

difuzionu metodu. Njihova antimikrobna i antifungalna aktivnost upoređena je u odnosu na

aktivnost hlorheksedin otopina u dvije koncentracije (0,12 i 0,2%) kao kontrola.

80

Sjemenke grejpa su sušili na zraku u periodu od dvije sedmice kako bi se spriječio gubitak

sastojaka. Nakon sušenja su ih usitnili u prah. Voda i etanolni alkohol su korišteni za

ekstrakciju. Prilikom ripreme vodenog ekstrakta 40g sušenog praha sjemena stavili su u 160ml

sterilne destilirane vode i ostavili na sobnoj temperaturi 24h. Smjesu su filtrirali prvo gazom, a

zatim filter papirom. Nakon filtracije stavili su u inkubator na 37 Cº. Tekučina se ispari, a

istaloženi ekstrakt ostaje na dnu. Nakon toga vršena je sterilizacija. Za pripremu alkoholnog

ekstrakta koristili su 20g sušenog praha dodali su u 200ml etanola. Postupak je isti kao kod

vodenog ekstrakta, ali je korišteno otapalo za ekstrahiranje 95% etanol. Tkođer vršena je

sterilizacija. Kao što smo naveli autori su u istraživanju koristili in vitro disk-difuzionu metodu.

U testu su koristili četiri vrste bakterijskih izolata : Staphylococcus aureus, Proteus vul-garis,

Klebsiella pneumonia i mješovitu oralnu floru. Antifungalno djelovanje je testirano protiv

Candida albicans. Kolonije su prošarane na Muller-Hinton agaru, a u roku 15 minuta

inokulirane. Ploče su smještene u inkubator na 37 Cº tijekom 24h za bakterije i 48h za Candida

albicans. Nakon inkubacije ploče su ispitane, zone inhibicije rasta mjerene i zabilježene. Mjerili

su antimikrobnu aktivnost svakog ekstrakta od promjera zone inhibicije i usporedili su sa CHX

otopinom (0,12 i 0,2%).

Etanolni ekstrakt nije pokazao nikakvu zonu inhibicije. Vodeni ekstrakt (20%) je bio aktivan

protiv svih gram-negativnih bakterija. GSE je pokazao največu zonu inhibicije za normalnu floru

(18mm), ali manja aktivnost na rast Staphylococcus aureus (10mm). Za usporedbu, CHX 0,2%

pokazao najveću zonu inhibicije protiv normalne flore (20mm), dok je izvršio manju aktivnost

na rast S. aureus, Proteus sp. and Klebsiella sp (18mm). Zona inhibicije za CHX 0,12% je 7, 11,

18 and 22mm za S. aureus, Proteus sp., Klebsiella sp, i normalnu floru. Vodeni ekstrakt (20%) je

bio aktivan protiv Candida albicans sa zonom inhibicije 12mm u promjeru (Al–Âni et al., 2011).

Slika 19. Usporedba učinka 20% vodene otopine GSE I CHX (0,2% i 0,12%) na različitim

vrstama mikroorganizama

Izvor : Al–Âni et al., 2011.

81

Adedeji i saradnici (2008) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) dobili iste rezultate za

etanolni ekstrakt, tj. da etanolni ekstrakt nije pokazao aktivnost protiv testnih mikroorganizama.

Kroum i saradnici (2009) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) utvrdili da je metanolni

ekstrakt aktivniji od etanolnog.

Reagor i saradnici (2002), Von Woedtke i saradnici (1999), Giuseppe i saradnici (2007) kako je

navedeno u al. radu (Al–Âni et, 2011), tvrde da etanolni GSE ima dobru antimikrobnu aktivnost

protiv mnogih vrsta mikroorganizama. Vodeni GSE ima konstantno dobro antimikrobno

djelovanje protiv svih testiranih biotipa.

Haggers i saradnici (2002) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) uz pomoć prenosnog

skeniranja elektronskim mikroskopom prikazali GSE antibakterijsko djelovanje. Navode da je

bilo očito da GSE narušava bakterijsku membranu i oslobađa citoplazmatski sadržaj u roku

15min nakon kontakta i na više razrijeđenim koncentracijama.

Krajewska i saradnici (1999) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011), otkrili da 33%

(m/V) GSE koncentracija pokazuje jako antifungalno djelovanje protiv sojeva kao što su gljivice

i kvasac i da ima nižu aktivnost protiv dermatofita i plijesni.

U zaključku (Al–Âni et al., 2011) navode da je korištenje 20% koncentracije vodene otopine

GSE ima učinkovitu aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella

pneumonia, Candida albicans and normalne flore usne šupljine. Antibakterijska aktivnost

ekstrakta može biti jako korisna, jer je njegova aktivnost upoređena sa jednim od

najrasprostranjenih antiseptičnih otopina.

Ionescu et al. (1990) ispitivali antimikrobnu efikasnost GSE protiv 794 bakterijska i 93 gljivična

soja. Prema izvještaju 0,5% otopina pokazala je efikasnost protiv gram-pozitivnih bakterija

(Streptococcus sp., Staphylococcus aureus, Enterococcus sp.), gram-negativnih bakterija

(Enterobacter sp. and E. coli sp.) i različitih gljivica i plijesni (Candida, Geotrichum, Aspergillus.

and Penicillium sp.). Primjena istog agenta u pacijenata sa atopijskim ekcemom rezultira

inhibicijom rasta Candida sp., Geotrichum sp., E. coli.

Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004) u svome radu „Antimicrobial activity of grapefruit seed and

pulp ethanolic extract“ ispitivali djelovanje etanolnog ekstrakta sjemenki i pulpe ploda grejpa

(Citrus paradisi Macf., Rutaceae). U istraživanju su koristili 20 sojeva bakterija i 10 sojeva

kvasaca.

82

Self-made etanolni ekstrakt Citrus paradisi Mecf. (Rutaceae) pripremljen je iz komercijalno

dostupnih grejpfruta. Osušen na zraku, praškasti biljni materijal (pulpe i sjemenke u omjeru 4:1)

su ekstrahirali sa 70% etanolom u Soxhlet aparatu tijekom 6h. Nakon hlađenja, otapalo su

uklonili i suhi ostatak je analiziran. Za mikrobiološko ispitivanje, 33% (m/V) ekstrakta

pripremljeno je koristeći 70% etanol.

Testirali su deset gram-pozitivnih (Bacillus cereus ATCC 11778, B. subtilis NCTC 8236,

Sarcina flava MFBF, S. lutea ATCC 9341, Staphylococcus aureus ATCC 6538P, S. aureus

ATCC 29213, S.epidermidis MFBF, Enterococcus faecalis ATCC 20201, Streptococcus sp.

MFBF, Listeria monocytogenes MFBF), deset gram-negativnih bakterija (Escherichia coli O:157

MFBF, E. coli O:128MFBF, Shigella sonnei MFBF, Salmonella enteritidis MFBF, Yersinia

enterocolitica O:9 MFBF, Citrobacter freundii MFBF, Klebsiella oxytoca MFBF, Proteus

mirabilis MFBF, P.vulgaris MFBF, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895) i deset sojeva

kvasaca (Candida albicans MFBF 1, C. albicans MFBF 2, C. albicans MFBF3, C. krusei MFBF,

C. krusei MFBF K1, C. tropicalis MFBF, C. tropicalis MFBF T1, C. parapsilosis MFBF,

Saccharomyces cerevisiae MFBF V1, Kluyveromyces maxianus MFBF CC4).

Antibakterijski i antifungalni učinak ekstrakata je testiran postupkom difuzije na hranjivom

agaru i standardnom metodom dilucije. Agar difuzionu metodu vršili su u skladu sa propisima

Europske farmakopeje.

Spektrofotometrijski je određeno da suhi ekstrakt sadrži 3,92% ukupnih polifenola, dok je udio

flavonoida iznosio 0,11%. Prisutnost flavanona naringina i hesperidina u etanolnom ekstraktu

potvrđena je tankoslojnom hromatografijom (Cvetnić i Vladimir-Knežević, 2004).

70% etanol kao kontrola nije pokazao zone inhibicije. Ekstrakt je bio aktivan protiv svih gram-

pozitivnih bakterija, ali nije bilo inhibitornog efekta na rast testiranih gram-negativnih bakterija.

GSE je urokovao največe zone ihibicije za Listeria monocytogenes (16 mm), Streptococcus

faecalis (15 mm) i Bacillus subtilis (14 mm). Etanolni ekstrakt je pokazao nižu aktivnost (zona

inhibicije 10-12mm) protiv Bacillus cereus, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus, S.

epidermidis and Streptococcus sp. Podaci također ukazuju na to da je inhibran rast svih testiranih

kvasaca. Inhibicijska zona od 13mm je zabilježena za Saccharomyces cerevisiae,

Kluyveromyces maxianus and Candida tropicalis MFBF. Ostali testirani sojevi Candida

tropicalis i dva soja C. krusei pokazali su zonu od 12mm.

83

Tabela 15. Antimikrobna efikasnost GSE

Mikroorganizmi GSE koncentracija (%, m/V)Bakterije 16,50 8,25 4,13 2,06 1,03Bacillus cereus ATCC 11778 - ± + + +Bacillus subtilis NCTC 8236 - ± + + +Sarcina flava MFBF - ± + + +Sarcina lutea ATCC 9341 - - + + +Staphylococcus aureus ATCC 6538P - - + + +Staphylococcus aureus ATCC 29213 - - + + +Staphylococcusepidermidis MFBF - - + + +Streptococcus faecalis ATCC 20201 - - - + +Streptococcus sp. MFBF - - - + +Listeria monocytogenes MFBF - - - + +Escherichia coli O:157 MFBF - ± ± + +Escherichia coli O:128MFBF - - ± + +Shigella sonnei MFBF - - + + +Salmonella enteritidis MFBF - - - - +Yersinia enterocolitica O:9 MFBF - - + + +Citrobacter freundii MFBF - + + + +Klebsiella oxytoca MFBF - - + + +Proteus mirabilis MFBF - + + + +Proteus vulgaris MFBF - + + + +Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895 - - + + +KvasciCandida albicans MFBF 1 - + + + +Candida albicans MFBF 2 - - + + +Candida albicans MFBF 3 - - + + +Candida krusei MFBF - - + + +Candida krusei MFBF K1 - - + + +Candida tropicalis MFBF - + + + +Candida tropicalis MFBF T1 - + + + +Candida parapsilosis MFBF - + + + +Saccharomyces cerevisiae MFBF V1 - - + + +Kluyveromyces maxianus MFBF CC4 - + + + +

(-)Nema rasta mikroorganizama (baktericidna/fungicidna aktivnost GSE); (±) - blagi rast mikroorganizama (bakteriostatska aktivnost GSE) ; (+) normalan rast mikroorganizama (bez aktivnosti GSE);

Izvor : Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004)

U bujonu GSE je bio djelotvoran protiv svih testnih mikroorganizama, čak i garm negativnih

bakterija. Najjači učinak ekstrakta (MIC 2,06 m/V) zabilježen je protiv Salmonella enteritidis.

Rast Listeria monocytogenes, Streptococcus strains i Escherichia coli je inhibiran sa 4,13%

(m/V) GSE. Bacillus cereus, B. subtilis, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus,

S.epidermidis, Shigella sonnei, Yersinia enterocolitica, Klebsiella oxytoca i Pseudomonas

aeruginosa su bili osjetljivi na višu koncentraciju ekstrakta (8,25% m/V). Največa MIC

vrijednost 16,50% (m/V) je procjenjena za Citrobacter freundi, Proteus mirabilis i P. vulgaris.

Saccharomyces cerevisiae, Candida krusei i dva soja of C. albicans su pokazali veču osjetljivost

84

od ostalih kvasaca. Koncentracija ekstrakta 16,50% (m/V) je baktericidna/fungicidna za sve

testirane bakterije i kvasce (Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004).

Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004) navode da su njihovi rezultati pokazali razliku između

antimikrobne efikasnosti self-made GSE i nekih dostupnih komercijalnih preparata o čemu je

bilo izvještaja prije, Reagor et al. 2002 i Krajewska-Kulak et al. 2003.

Autori zaključuju da potpuno prirodni etanolni ekstrakt sjemenki i pulpe ploda grejpa utječe na

ispitane bakterije i kvasce, ali da ispoljava manju antimikrobnu učinkovitost u usporedbi sa

nekim komercijalnim pripravcima. Navedene razlike mogu biti uzrokovane razlikama u sadržaju

polifenola posebno flavonoida. Sve ovo ih je dovelo do zaključka da antibakterijske i

antifungalne osobine komercijalno dostupnih proizvoda ne trebaju biti nužno posljedica samo

prisutnosti sintetskih zaštitnih sredstava, ali navode da su potrebna dalja istraživanja.

85

ZAKLJUČAK

Mikrobiološka čistoća je jedan od najvažnijih ciljeva u kozmetičkoj industriji. Kao što

znamo kozmetika ne mora biti sterilna, ali mora biti adekvatno zaštičena od kontaminacije

mikroorganizmima. Konzervansi su tvari koje uspješno štite kozmetičke proizvode od

mikrobiološke kontaminacije. Pravilan odabir konzervansa i njegove koncentracije je od velike

važnosti. Premala količina konzervansa ne može zaustaviti rast mikroorganizama što dovodi do

propadanja proizvoda, a prevelika količina može izazvati alergije, dermatitis i druga neželjena

dejstva. Može se zaključiti da konzervansi u kozmetici imaju dvije funkcije :

zaštita kozmetičkog proizvoda i osiguranje trajnosti,

zaštita potrošača od štetnog djelovanja kontaminiranog proizvoda.

Kozmetički proizvodi prema svojim osobinama i sastojcima idealni su za razvoj kontaminacije.

Voda, ulja, peptidi i ugljikohidrati idealan su medij za rast mikroorganizama. Kada još tome

dodamo naćine čuvanja kozmetičkih proizvoda možemo reći da su zapravo svi uslovi za rast i

razvoj mikroorganizama u proizvodima ispunjeni. Zbog toga, ali i zbog činjenice da večina

kozmetičkih proizvoda dolazi u dodir sa nesterilnom kožom (kreme, dekorativa kozmetika)

možemo zaključiti da su konzervansi u kozmetici itekako potrebni. Naravno, sve vrste proizvoda

ne trebaju jednake količine konzervansa, tako npr. šamponi i ostali proizvodi koji se ispiru

trebaju manje konzervansa od krema i dekorativne kozmetike.

Konzervans koji ima idealno djelovanje i zadovoljava sve kriterije ne postoji što također

predstavlja otežavajuču okolnost. Iz tog razloga često se opravdano koriste kombinacije različitih

konzervansa kako bi se upotpunilo djelovanje.

Možemo reći da su konzervansi koji se nazivaju zajedničkim imenom parabeni blizu pojma

idealni konzervans, ali su pod stalnim pristiscima raznih istraživanja i medija. Široko se koriste

konzerviranju hrane, kozmetike i farmaceutskih proizvoda. Aktivni su u okviru pH vrijednosti 4-

8, a kada se govori o antimikrobnoj aktivnosti treba istaknuti da su više aktivni protiv gljivica

nego bakterija. Kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost od parabena.

Sastojci koji se koriste u formulacijma mogu bitno djelovati na antimikrobnu aktivnost parabena,

npr. EDTA djeluje sinergistički, a sa druge strane imamo Tween 80 koji smeta antimikrobnoj

aktivnosti parabena.

Parabeni se povezuju sa nastankom raka dojke, provedeno je nekoliko istraživanja ali nikada nije

utvrđena definitivna povezanost. Brzo se absorbuju, hidroliziraju i konjugat se izlučuje urinom.

Akutne, hronične i subhronične studije pokazuju da su parabeni praktično netoksični. Kada se

86

primjenjuju na normalnu i zdravu kožu ne izazivaju iritaciji i senzibilizaciju. Testiranje

genotoksičnosti u in vitro i in vivo testiranjima dalo je negativne rezultate. Estrogenska aktivnost

parabena, odnosno vezanje na estrogenske receptore je 8000 do 900000 puta slabije nego

estradiol što je zanemarivo. Primjena parabena u okviru dopuštenih koncentracija (pojedinačno

0,4% i smjesa 0,8%) je sigurna, ali su potrebna detaljnija istraživanja i izvještaji kako bi se

potvrdile ili opovrgnule tvrdnje o štetnom djelovanju parabena.

Novi trend u području konzerviranja kozmetike jeste zamjena sintetskih konzervansa sa

antimikrobnim agentima koji se ne vode kao konzervansi u Annex-u V, kozmetičke direktive. To

su pretežno prirodni konzervansi, a kao najbolji kandidat pokazala su se eterična ulja. Kada je

riječ o antimikrobnoj efikasnosti prirodnih konzervansa možemo reći da je znatno niža u odnosu

na sintetske konzervanse tako da su potrebne veće količine što povečava rizik od različitih

alergija i neželjenih reakcija. Ovaj način konzerviranja se proširuje, ali su potrebna znatno veča

istraživanja kako bi se utvrdio definitivni potencijal prirodnih konzervansa i da u budućnosti

ukoliko to bude moguće postanu stalna zamjena sintetskih konzervansa. Trenutno idealan sistem

konzerviranja predstavlja kombinacija prirodnih i sintetskih konzervansa zbog sinergističkog

djelovanja čime se smanjuje koncentracija obe navedene vrste konzervansa.

87

uvodni dio konacan

Documents