vladimir bartol - alamut

5/23/2018 Vladimir Bartol - Alamut

1/264

Nita nije istinito, sve je doputeno.idovska izreka

Omnia in numero et mensura


2/264

01.

Sredinom proljea tisuu devedeset druge godine, starim putem koji vodi iz Samarkanda i

Buhare kroz sjeverni Horasan, a potom krivuda uz podnoje elbrukog masiva, vukla se vojska,duga karavana. Napustila je Buharu kada se poeo topiti snijeg i tjednima je vebila na putu.

Gonii su vitlali bievima i derali se na iscrpljenu stoku dok su u dugom redu, jedna za drugom,

ile deve, mazge i turkestanske dvogrbe deve pokorno nosei svoj teret. Na niskim, kosmatimkonjiima jahala je naoruana pratnja, pa se izmorena dosadom i obuzeta udnjom osvrtala

prema dugom lancu planina koje su se uzdizale na obzorju. Bili su umorni od dugog jahanja i

jedva su ekali da dodu do cilja. Sve blia se inila snijegom prekrivena kupa Demavenda, dok je

nije skrilo predgorje pokraj kojeg je vodio put. Pirkao je svjeplaninski vjetrikoji je danjuokrepljivao ljude i stoku, ali noi su bile ledeno studene pa su se vojnici i gonii, gunajui,

zbijali oko vatri.

Na jednoj devi, izmeu njene dvije grbe, bila je privrena mala, krletki slina sjenica. S

vremena na vrijeme njena ruka je odgrtala zavjesu na prozoriu, pa je provirivalo plaljivodjevojako lice. Velike, od suza pocrvenjele oi gledale su ljude kao da od njih trae odgovor na

teko pitanje koje je djevojku muilo cijelim putem: kuda je vode, i to namjeravaju s njom? Ali

nitko se nije obazirao na nju. Samo bi voda karavane, mraan pedesetogodinji ovjek u irokojarapskoj halji i s ogromnim bijelim turbanom na glavi, mrzovoljno trepnuo oima kada bi je

ugledao pokraj otvora. Ona bi tada ponovo, brzo povlaila zavjesu na prozoriu i pritajivala se u

unutranjosti krletke. Otkad su je u Buhari otkupili od njena gospodara, ivjela je dijelom u

smrtnom strahu, dijelom u grozniavoj radoznalosti kakva li e je sudbina zadesiti.Jednoga dana, kada su vebili projahali dobar dio puta, niz obronak koji je bio s njihove

desne strane, sruila se eta jahaa i preprijeila im prolaz. ivotinje koje su bile na elu

karavane same od sebe su stale. Voa i pratnja izvukli su teke krive sablje i rasporedili se za

juri. Meu napadaima izdvojio se ovjek na niskom smedem konju i toliko se pribliiokaravani da semogao uti njegov glas. Viknuo je lozinku, primio odziv od vode karavane a onda

su pohitali jedan prema drugome, uljudno se pozdravili i potom je nova eta preuzela vodstvo.Karavana je skrenula s puta u grmlje i nije se zaustavljala sve do pono i. Naposljetku su se

utaborili usred male kotline, u kojoj se ulo daleko huanje planinske rijeke. Zapalili su vatre, na

brzinu neto prezalogajili i potom zapali u dubok san.

Kada je svanulo, ponovo su bili na nogama. Voda karavane priao je sjenici koju sugonii skinuli s deve i stavili je na zemlju, odgrnuo je zavjesu i osornim glasom viknuo:

Halima!

Plaljivo lie pojavilo se na prozoriu, a potom su se otvorila niska, tijesna vrataca.vrsta ruka zgrabila je djevojku za zapee i povukla je iz sjenice.

Halima je zadrhtala cijelim tijelom. Sada je sa mnom svreno, pomislila je.Zapovjednik tudinaca koji su se prethodnog dana pridruili karavani drao je u rukama crni

povez. Voda karavane dao mu je znak i ovjek je, ne progovorivi, stavio djevojci maramu prekooiju i vrsto je zavezao na potiljku. Potom je uzjahao konja, podigao djevojku k sebi u sedlo i

ogrnuo je svojom irokom haljom. On i voda karavane izmijenili su nekoliko rijei. Onda je

potjerao konja u kas. Halima se sklupala i sa strahom privila uz jahaa.um planinske rijeke inio se sve bliim. Negdje su zastali i jahaje s nekim kratko

porazgovarao. Potom je ponovo podboo konja, ali sada je jahao sporije, opreznije, i Halimi se


3/264

inilo kako je put veoma tijesan i kako vodi uz samu rijeku. Studeno je huknulo iz dubine i uas

joj je ponovo stegnuo srce.

Opet su zastali. Halima je ula viku i zveku, a kada su ponovo preli u kas, ispod kopitaje potmulo zatutnjalo. Projahali su most preko rijeke.

Ono to se kasnije zbilo inilo joj se groznim snom. ula je dreku i viku, kao da se svaa

itava vojska ljudi. Jaha

je sjahao ne izmotav

i se iz svoje halje i po

urio je s njom, sad poravnom, sad po nekom stubitu, sve dok joj se nije uinilo da se oko nje jako smrailo. Iznenada

je odgrnuo halju i Halima je osjetila kako su je zgrabile druge ruke. Stresla se u uasu. ovjek

koji ju je preuzeo od jahaa jedva ujno se zahihotao. Odjurio je s njom nekakvim hodnikom.

Iznenada ju je obuzela neobina studen, kao da je dola u podzemni podrum. Pokuavala je nitane misliti, ali nije uspijevala. inilo joj se da se sve vie pribliava posljednji i najstraniji

trenutak.

ovjek koji ju je drao u naruju poeo je jednom rukom pipati po zidu. Napipao je neki

predmet i njime snano zamahnuo. Glasno je odjeknuo gong.Halima je vrisnula i pokuala se istrgnuti ovjeku iz ruku, no on se nasmijeio i gotovo

ljubazno rekao:

Ne deri se, pavijan

iu! Ne

e te nitko oderati.eljezo je zakripalo i Halima je, kroz povez na oima, ponovo vidjela svjetlucanje.

Bacit e me u tamnicu, pomislila je. Pod njom je zahuala voda. Stao joj je dah.

ula je tabananje bosih nogu. Netko je priao i ovjek koji ju je drao predao ju je

doljaku.Evo ti je, Adi rekao je.

Ruke koje su je sada prihvatile bile su ogromne poput lavljih apa i sasvim gole. Kada ju

je podigao k sebi, osjetila je da su mu i grudi gole. Bio je pravi div.Halima se pomirila sa sudbinom. Bezvoljno je pratila ono to se poslije dogaalo. Nosei

je u naruju, ovjek je potrao preko nekakva savitljivog mostia koji se pod njihovom teinom

opasno ljuljao. Potom je zakripalo tlo kao da je posuto sitnim kameniima. Osjeala je ugodnu

toplinu sunevih zraka; svjetlost je prodirala kroz povez na njenim o

ima. Iznenada je odnekuddopro miris zelenila i cvijea.

ovjek je zajedno s djevojkom skoio u un koji se snano zaljuljao. Halima je kriknula i

grevito se uhvatila za diva. Nasmijao se visokim, gotovo djetinjim glasom i ljubazno rekao:Ne boj se, ljupka gazelice. Prevest u te preko i onda smo na cilju... Sjedi, ovdje!

Posjeo ju je na udobno sjedite i prihvatio se vesala.

Uinilo joj se da izdaleka uje smijeh, veseo djevojaki smijeh. Oslunula je. Ne, nije se

varala. Veje raspoznavala pojedinane glasove. Kamen joj je pao sa srca. Moda ju tamo, gdjesu ljudi tako veseli, ne eka nita loe.

un je pristao uz obalu. ovjek je uzeo djevojku u naruje i s njom stao na vrsto tlo.

Ponio ju je nekoliko koraka uzbrdo i tamo je postavio na noge. Okruila ju je glasna vriska i

Halima je zaula bat brojnih sandala koje su se pribli

avale. Div se nasmijao i povikao:Evo vam je!

Potom se vratio unu i odveslao.

Jedna od djevojaka prila je Halimi skidajui joj povez s oiju. Ostale su za to vrijememeusobno razgovarale.

Kako je siuna rekla je prva. Druga je dodala:

I tako je mlada. Pravo dijete.Gledajte kako je mrava primijetila je trea. Sigurno ju je put jako umorio.


4/264

Visoka je i tanka kao empres.

Povez je skliznuo s Haliminih oiju i ona je ostala zapanjena. Oko nje su se rasprostirali

sami vrtovi u prvom proljetnom cvijeu. Djevojke koje su je okruivale bile su lijepe kao hurije.Od svih je najljepa bila ona koja joj je skinula povez.

Gdje sam? upitala je plaljivim glasiem. Djevojke su se nasmijale kao da ih njena

plaljivost zabavlja. Krv joj je udarila u lice, no ljepotica koja ju je spasila poveza nje

no ju jeobgrlila oko pasa i rekla:

Ne boj se, drago dijete. Kod dobrih si ljudi.

Njen glas je bio pokroviteljski topao. Halima se privila uz nju i po glavi su joj se poele

rojiti glupe misli. Moda sam dola nekom kralju?, mislila je u sebi.Vodile su je stazom koja je bila posuta okruglim bijelim kameniima. Lijevo i desno

bile su pravilno rasporeene lijehe u kojima su cvjetali tulipani i zumbuli svih veliina i boja.

Jedni tulipani bili su plamenouti, drugi arkocrveni ili ljubiasti, trei opet areni i atirani.

Zumbuli su bili bijeli i blijedoruiasti, svijetlo i tamnoplavi, lila i svjetlouti. Neki od njih bilisu njeni i prozirni kao da su od stakla. Ljubiice i jaglaci rasli su po rubovima. Na drugim

mjestima pupale su perunike i narcisi. Tu i tamo prve cvjetove otvarao je raskoni bijeli ljiljan.

Omamljujui miris zgusnuo se u zraku.Halima se udila.

Prolazile su pokraj ruinjaka. Grmlje je bilo brino obrezano, a na granicama su se

vidjeli pupovi iz kojih su se ponegdje venazirali crveni, bijeli i uti cvjetovi.

Staza ih je dalje vodila kroz guste bunove narova koji su bili osuti crvenim cvjetovima.Potom su se nizali limunovi i breskve. Dole su u vonjak u kojem su cvjetali bademi i dunje,

jabuke i kruke.

Halima je razrogaila oi.Kako ti je ime, mala? upita jedna od djevojaka.

Halima proaptala je gotovo neujno.

Nasmijale su se. Halimi samo to nisu grunule suze iz oiju.

Ne smijte se, majmunice jedne!

izgrdila ih je Halimina pokroviteljica.

Ostavitecuricu na miru da doe do daha. Umorna je i sva zbunjena.

A Halimi je rekla:Ne zamjeri im njihovu neozbiljnost. Mlade su i vesele, a kada ih budebolje upoznala,

vidjet eda nisu loe. Zavoljet e te.

Ule su u gaj samih empresa. Halima je ula uborenje vode koje je dopiralo sa svih

strana. Negdje izdaleka je potmulo tutnjalo, kao da juri planinska rijeka i sputa se u slap. Kroz

drvee je zasvjetlucalo i Halima je znatieljno pogledala. Ubrzo je poela razaznavati maluutvrdu, koja se, obasjana sunevim zracima, bijelila sred prostranog proplanka. Ispred nje bio je

okrugli ribnjak sa ivim vodoskokom. Tu su zastale i Halima je razgledala oko sebe.

Sa svih strana okruivao ih je planinski masiv. Sunce je sjalo na kamene strmine i

osvjetljavalo snijegom pokrivene grebene. Pogledala je u smjeru odakle je dolazilo. Velikastijena, slina planini, bila je kao namjerno dovaljana na kraj doline u kojoj su bili vrtovi. Na

stijeni se, obasjana jutarnjim suncem, bijelila mona tvrava.to je to? upita bojaljivo i rukom pokae prema bedemima na ijim su se

krajevima uvis dizale dvije visoke kule.

Kasnije e biti dovoljno vremena za pitanja. ree njena pokroviteljica. Umorna

si i najprije emo te okupati, nahraniti i pustiti da se odmori.Halima se polako oslobodila straha i poela znatieljno promatrati svoje pratilje. inilo


5/264

joj se da su jedna od druge ljupkije i ljepe odjevene. Pri hodu umila je svila njihovih irokih

dimija. Gotovo svaka je imala svoju boju koja joj je najbolje pristajala. Tijesni prsluci bili su

raskono vezeni i ukraeni zlatnim kopama optoenim draguljima. Ispod njih su virile svijetle ilibluze jarkih boja od najtanje svile. Oko ruku nosile su bogate narukvice, a oko vrata ogrlice od

bisera ili koralja. Jedne su ile gologlave, druge su imale oko glave omotanu maramu u obliku

malog turbana. Sandale su bile umjetniki izra

ene od bojene ko

e. Halima pogleda svojusirotinju i osjeti sram.

Moda su mi se zbog toga tako smijale pomislila je.

Pribliavale su se malenoj utvrdi. Bila je okrugla, a oko nje i do nje vodilo je nisko

stubite od bijelog kamena. Brojni stupovi nosili su krov kao kod nekog drevnog hrama.Na vratima se pojavila ostarjela ena. Bila je mrava i izduena kao pritka, a drala se

uspravno i nekako oholo. Bila je tamne puti i jako upalih obraza. U njenim velikim tamnim

oima bilo je neeg grozniavog, a tanke su joj usne bile stisnute pa su odavale dojam strogosti i

grubosti. Za njom je dotrala nekakva ukasta maka, iznimno velika i neobino visokih nogu.Zagledala se u Halimu i neprijateljski zafrktala.

Halima je kriknula od straha i stisnula se uz svoju pokroviteljicu. Ova ju je pokuala

umiriti i rekla:Ne boj se naeg Ahrimana. To je, istina, pravi gepard, ali pitom je kao janje i nikome

nee uiniti nita. Kada se navikne na tebe, bit ete i dobri prijatelji.

Pozvala je ivotinju k sebi i vrsto je uhvatila za ogrlicu. Rijeima ju je smirivala sve dok

ova nije prestala reati i pokazivati zube. Potom je rekla Halimi:Vidi, odmah je pitomiji. Kada se budepreodjenula, bit e sasvim domai. A sada ga

lijepo pomiluj da se navikne na tebe. Nita se ne boj. vrsto ga drim.

Halima je savladala prvi strah. Izdaleka se ispruila naprijed, oslonila se lijevom rukomna koljeno a desnom je sasvim lagano pomilovala geparda po leima. ivotinja ih savi u luk kao

prava maka i ljupko zaprede. Halima je naglo odskoila a potom se, zajedno s djevojkama,

nasmijala.

Mirjam, tko je ta plaljiva majmunica?

upitala je starica, probadaju

i Halimuoima.

Adi mi ju je predao, Apama. Joje plaljiva, a ime joj je Halima. Starica je prila

Halimi, odmjerila je od glave do pete i opipala je kao tokupac opipava konja. Moda ne budetako loa. Samo, trebat e je utoviti da ne bude takva mravica.

Potom je dodala s nekom posebnom ljutnjom:

Kae, predala ti ju je ona ukopljena crnaka ivotinja? Dakle, imala ju je u svojim

rukama? O, ta osakaena grdoba! Kako samo Sejiduna moe imati toliko povjerenje u njega!Adi je samo izvrio svoju dunost, Apama uzvratila joj je Mirjam. Hajdemo sad

i pobrinimo se za ovo dijete.

Uhvatila je Halimu ispod ruke i, drei drugom jouvijek geparda za ogrlicu, povukla ih

je oboje za sobom, stubitem u zgradu. Djevojke su ih pratili.Doli su u visok hodnik koji je vodio oko zgrade. Zidovi su bili od bruenog mramora

tako da su se u njima predmeti zrcalili kao u ogledalu.

Sum koraka zamirao je u raskonoj prostirci: Mirjam je, kod jednog od brojnih izlaza,ispustila geparda. Odskakutao je na svojim visokim nogama poput psa, radoznalo okreui svoju

ljupku maju glavicu za Halimom koja je sada konano odahnula.

Skrenule su novim, poprenim hodnikom i ule u okruglu, visoko zasvoenu dvoranu.Halima je vrisnula od zauenosti. Toliku ljepotu nije ni sanjala. Svjetlost je lila kroz stakleni


6/264

krov koji je bio sastavljen od pojedinanih komada jarkih duginih boja. Ljubiasto, plavo,

zeleno, uto, crveno i blijedo pramenje padalo je u okrugli bazen, u kojem je blago pljuskala

voda uzbibana nevidljivim dotokom. Na njenoj povrini poigravale su arene boje, razlijevale sedalje po tlu i zastajale nepomine na leajima pokraj zida ispred kojih i po kojima su bili

poslagani umjetniki vezeni jastuci.

Halima je zastala na ulazu iskolaenih o

iju i otvorenih usta. Mirjam ju je gledala i tihose smijuljila. Nadnijela se nad bazen i potopila ruke u vodu.

Baje ugodno topla rekla je. Zapovjedila je djevojkama koje su dole za njima da

pripreme sve potrebno za kupku. Potom je poela svlaiti Halimu.

Halimu je bilo sram pred djevojkama. Skrila se iza Mirjam i oborila pogled. Djevojke suje znatieljno razgledale i poluglasno se hihotale.

Izlazite, rugobe! najurila ih je Mirjam. Smjesta su se pokunjile i otile. Mirjam je

Halimi povezala kosu, digla je na tjeme kako se ne bi smoilai potopila je u bazen. Dobro ju je

istrljala, oprala, a zatim ju je izvukla iz vode i obrisala mekim runikom. Dala joj je svilenubluzu i zapovjedila da obue iroke dimije koje su pripremile djevojke. Lijep prsluk joj je ipak

bio preirok, a areni haljetak sezao joj je do koljena.

Danas se mora

zadovoljiti mojom odje

om

rekla je.

Ali ubrzo

emo ti skrojitinovu, po tvojoj mjeri, i bit enjome zadovoljna.

Smjestila ju je na leaj i podmetnula gomilu jastuka.

Ovdje se malo odmori, a ja u pogledati to su pripremile djevojke, to e ti se svidjetirekla je.

Pomilovala ju je mekom, ruiastom rukom po obrazu. Tog trenutka obje su osjetile da se

vole. Halima je naglo, bez razmiljanja, poljubila njene prste svoje pokroviteljice. Mirjam ju je

naizgled ljutito pogledala, ali Halima je osjeala da joj ova nije zamjerila. Blaeno senasmijeila.

Samo to je Mirjam otila, Halimu je svladao umor. Sklopila je oi. Pokuala se

oduprijeti snu. Potom je sebi rekla: Odmah u progledati. Ali veje vrsto zaspala.

Kada se probudila, najprije nije znala ni gdje je nito je s njom. Odgrnula je prekriva

kojim su je djevojke pokrile dok je spavala i sjela na rub leaja. Protrljala je oi i potom zurila u

lijepa djevojaka lica koja su bila obasjana raznobojnom svjetlou. Bilo je vekasno

poslijepodne. Mirjam je kleknula pokraj nje na jastuk i ponudila joj zdjelu hladnog mlijeka.Halima ju je prihvatila i poudno ispraznila.

Mirjam joj je iz arenog vra ponovo nalila mlijeka i ponovo ga je Halima na duak

popila. Prila joj je tamnoputa djevojka i ponudila joj na zlatnom posluavniku najrazliitije

slatkie spravljene od ita, meda i voa. Halima je pojela sve to je bilo pred njom.Kako je gladna, sirotica rekla je jedna od djevojaka. Druga je primijetila:

I kako je blijeda.

Stavimo joj na obraze i usne rumenila predlagala je jedna krasna plavokosa.

Dijete se mora prvo najesti

odvratila joj je Mirjam. Okrenula se crnkinji koja jedrala u rukama zlatni posluavnik i zapovjedila joj:

Oguli bananu ili naranu, Saro. Potom je upitala Halimu:Koje voe vie voli, drago dijete?Ne poznajem nijedno. Voljela bih probati oba.

Djevojke su se nasmijale. I Halima se smijeila kada ju je Sara ponudila bananama i

naranama.Konano je poela posustajati od tolikog izobilja. Oblizala je prste i rekla:


7/264

Jomi nikada nije bilo ovako dobro.

Djevojke su prasnule u veseo smijeh. ak je i Mirjam razvukla usne i potapala Halimu

po obrazu. Halima je osjetila kako joj je ponovo prostrujala krv ilama. Oi su joj zasjale,odobrovoljila se i poela povjerljivo razgovarati. Djevojke su posjedale oko nje, ova vezui, ona

ijui, i poele je ispitivati. Za to vrijeme Mirjam joj je tutnula u ruke metalno ogledalce i poela

joj mazati obraze i usne rumenilom, a obrve i trepavice crnilom.Dakle, ime ti je Halima rekla je plavokosa koja je predloila da joj stave rumenilana obraze. A mene zovu Zejneb.

Zejneb je lijepo ime priznala je Halima. Ponovo su se nasmijale.A otkud dolazi? upitala ju je crnkinja koja se zvala Sara.Iz Buhare.

I ja sam dola otuda primijetila je ljepotica okruglog, mjesecu slinog lica i punih

udova. Imala je oblu, dopadljivu bradicu i tople, barunaste oi. Ime mi je Fatima. Tko je bio

tvoj prijanji gospodar?Halima je htjela odgovoriti, ali ju je Mirjam, koja joj je upravo mazala usne, zadrala:

ekaj malo. A vi je ne ometajte. Halima joj brzo poljubi vrke prstiju.

Mir, ru

na curo!

prekorila ju je, no nije joj se posre

ilo da je ru

no pogleda iHalima je sasvim dobro osjeala da je zadobila naklonost sviju. Naprosto je plivala u

zadovoljstvu.

Tko je bio moj prijanji gospodar? ponovila je, kada joj je Mirjam narumenila

usne. Zadovoljno se promatrala u ogledalu i nastavila:Trgovac Ali, star i dobar ovjek.

Zato te prodao ako je bio dobar? upitala je Zejneb.

Bio je siromah. Sasvim je osiromaio. Vie nismo imali nita za jelo. Imao je dvijekeri, ali prosci su ga prevarili. Nisu mu nita platili. Imao je i sina, ali on je nestao. Sigurno su

ga ubili razbojnici ili vojnici.

Oi su joj se napunile suzama.

Njemu su me bili namijenili zaenu.Tko su bili tvoji roditelji? upitala je Fatima.

Nisam ih poznavala i nita ne znam o njima. Ono ega se sjeam jest da sam bila kod

trgovca Alija. Sve dok je sin bio kod kue josmo nekako ivjeli. Ali onda su nastale tekoe.Gospodar je plakao, upao kosu i molio. ena mu je rekla da me odvede u Buharu i proda.

Natovario me na magarca i stigli smo u Buharu. Sve kupce je ispitivao kuda i kome bi me odveli,

a tada je naao trgovca koji je kupovao za vaeg gospodara. Taj trgovac je rekao, zaklinjui se

Prorokovom bradom, da e mi biti kao kraljevni. Trgovac Ali pogodio se za cijenu, no kada sume odveli, glasno je zaplakao. Plakala sam i ja. A sada vidim da je kupac bio u pravu. Ovdje mi

je stvarno kao kraljevni.

Djevojke su se zagledale i, suznih oiju, nasmijeile.

I moj gospodar je plakao kada me prodao

rekla je Zejneb.

Ja nisam roena kaorobinja. Kao sasvim malo dijete ugrabili su me Turci i poveli sa sobom na svoje pa njake.

Nauila sam jahati i gaati lukom poput djeaka. Svi su se udili, jer sam imala plave oi i zlatnu

kosu. Izdaleka su dolazili vidjeti me. Rekli su da e me sigurno kupiti kakav moan poglavarsazna li za mene. Ali tada je dola sultanova vojska i moj gospodar je bio ubijen. Tada mi je bilo

oko deset godina. Povlaili smo se pred sultanovom vojskom i izgubili mnogo ljudi i stoke.

Gospodarev sin preuzeo je vodstvo plemena. Zaljubio se u mene i uzeo me za pravu enu u svojharem. No sultan nam je sve oduzeo i moj gospodar je podivljao. Tukao nas je svaki dan, ali


8/264

sultanu se nije htio pokoriti. Onda su poglavari sklopili mir. K nama su doli trgovci i poeli

kupovati. Zapazio me je jedan Armenac i pratio je u stopu mog gospodara. Nudio mu je stoku i

novac. Jednom su doli u ator. Kada me gospodar ugledao, izvukao je bodei htio me ubostikako ne bi podlegao iskuenju da me proda, ali trgovac ga je sprijeio i zatim su se pogodili.

Mislila sam da u umrijeti. Armenac me odveo u Samarkand. Bio je odvratan. Tamo me prodao

za Sejidunu. Ali prolo je...Mnogo si propatila, sirotice rekla je Halima i suutno je pomilovala po obrazu.

Fatima ju je upitala:

Jesi li bila ena svom gospodaru? Halimi je udarila krv u obraze.Ne, ne znam to misli.Nemoj je ispitivati takve stvari, Fatima rekla je Mirjam. Zar ne vidida je jo

dijete?

O, sa mnom je bilo strano rekla je Fatima i uzdahnula. Roaci su me prodali,

zajedno s majkom, nekom seljaku. Imala sam jedva deset godina kada sam mu morala biti ena.Bio je zaduen, i kako nije mogao platiti, dao me u zamjenu za dug, no nije rekao da sam mu ve

bila ena. Zbog roga me novi gospodar nazivao najrunijim imenima, tukao me i muio, vikao da

smo ga ja i seljak prevarili i zaklinjao se svim muenicima da

e nam do

i glave. Ja ni

ta nisamshvaala. Gospodar je bio star, ruan, i ja sam se pred njim tresla kao pred ejtanom. Pustio je da

me njegove prijanje ene tuku. Potom je doveo i etvrtu prema kojoj je bio sladak kao med,

samo da bi nas mogao time vie muiti. Na kraju nas je spasio voda Sejidunine karavane koji me

kupio za ove vrtove.Halima ju je pogledala suznih oiju. Potom se nasmijeila i rekla:

Vidi, na kraju si dola ovamo gdje ti je dobro.

Zasad je dosta prie upala je Mirjam u rije. Skoro e se smraiti, a i veoma siumorna. Sutra nas eka posao. Tu ti je tapii oisti zube.

tapije bio tanak i na jednom kraju raeljan u sitna vlakanca. Halima je brzo shvatila

napravu. Dali su joj zdjelicu s vodom, a kada je obavila taj posao, povele su je u spavaonicu.

Sara i Zejneb bite tvoje dru

ice

rekla joj je Mirjam.Dobro odgovorila joj je Halima.

Pod spavaonice bio je prekriven mekim arenim tepisima. Tepisi su pokrivali zidove, a

visjeli su i s niskih leaja koji su bili obloeni lijepo vezenim jastucima. Pokraj svake posteljebio je umjetniki izrezbaren toaletni stolina kojem je bilo privreno veliko srebrno ogledalo.

Sa stropa je visio luster s pet svijea, pozlaen i udnih, izvijenih oblika.

Djevojke su odjenule Halimu u bijeli haljetak od tanke svile. Oko pasa vezale su joj

crvenu vrpcu i posjele je pred ogledalo. ula je kako apuu da je ljupka i lijepa. Da, uistinusam lijepa, pomislila je. Poput prave kraljevne. Legla je na postelju, a djevojke su joj

podmetnule jastuke. Pokrile su je perinom i na prstima otile. Zarila je glavu u meke jastuke i,

svjesna bajkovite sree, slatko zaspala.

Probudili su je prvi sunevi zraci koji su prosijali kroz prozor. Otvorila je o

i i zagledalase u slike na zidnim tepisima, koji su bili tkani jarkim bojama. Isprva je mislila da je jouvijek

na putovanju. Na zidu je vidjela lovca na konju koji s kopljem u ruci progoni antilopu. Ispod

njega snagu su odmjeravali tigar i bivol, a crnac je iza tita uperio vrh svog koplja u razjarenoglava. Tamo je gepard vrebao gazelu. Tada se sjetila prethodnog dana i postala svjesna gdje je.

Dobro jutro, pospanko! pozdravila ju je Zejneb koja se upravo digla sa svog leaja.

Halima ju je pogledala i zapanjila se. Kosa joj je, u uvaljanim pramenovima, padala naramena i blistala u sunevim zracima poput suhog zlata. Ljepa je od vile, pomislila je.


9/264

Otpozdravila je sasvim oparana.

Pogledala je na drugi leaj. Tamo je spavala Sara. Bila je napola razgoliena, a njeni

puni, tamni udovi sijali su poput ebanovine. Razgovor je probudio i nju pa je polako otvorila oi.Zasjale su kao dvije tamne, uarene zvijezde. Uprla je pogled u Halimu i udno joj se nasmijeila

a onda ga je oborila, poput divlje make koju je zbunio ovjeji pogled. Ustala je, prila

Haliminoj postelji i sjela na nju.Sino, kada smo Zejneb i ja ile spavati, nisi nas primjeivala rekla je. Poljubilesmo te a ti si samo mrzovoljno progundala i okrenula nam leda.

Halima se nasmijala, mada ju je bilo gotovo strah njena pogleda. Vidjela je i kako joj

gornju usnu pokriva njeno paperje.Uope vas nisam ula odvratila je. Sara ju je gutala oima. Htjela ju je zagrliti, ali

se nije usuivala. Kriom je pogledala Zejneb koja je vesjedila ispred ogledala i eljala kosu.

Tvoju emo morati danas oprati rekla je Sara Halimi.Doputali da ti ja operem kosu?Slaem se.

Ustala je i odvele su je u posebnu kupaonicu.

Zar se kod vas svaki dan kupa?

za

udila se.Naravno! nasmijale su joj se. Potopile su je u drvenu kadu i nestano je poprskale.

Vriskala je, obrisala se runikom i ugodno osvjeena, mugnula u odjeu.

Dorukovale su u ovalnoj blagovaonici. Svaka je imala odreeno mjesto i Halima ih je

pobrojala, zajedno s njom, etrnaest. Smjestili su je na gornji kraj, pokraj Mirjam.Ona ju je upitala:

to si, zapravo, uila?

Znam vesti i ivati, a i kuhati.Kako je s itanjem i pisanjem?

Malo znam itati.

To e trebati upotpuniti. A to je s bavljenjem pjesnitvom?

To nisam uila.Vidi. Sve to, a i jomnogo drugoga, morat euiti kod nas.

Lijepo veselo je rekla Halima. Uvijek sam eljela neto nauiti.Kaem ti da je kod nas strog kolski red kojeg ese morati tono pridravati. I na jo

jedno te upozoravam: ne pitaj o stvarima koje nemaju veze s nastavnim predmetima.

Iako je osjeala da joj je naklonjena i da je voli, danas se Mirjam Halimi inila mnogo

ozbiljnijom i stroom nego prethodnog dana.U svemu u te sluati i sve u raditi tono onako kako mi zapovjedi, rekla je.Slutila je da Mirjam mora imati medu drugima neki posebno povlaten poloaj. Postala je

radoznalom, ali ipak, nije smjela pitati!

Za doruak su pile mlijeko i jele slatke pogaice od suhog voa i meda. Potom je svaka

dobila po jednu naranu.Poslije doruka poela je nastava. Otile su u staklenu dvoranu kojoj se Halima

prethodnog dana toliko divila. Posjedale su po jastucima i svaka je stavila crnu tablicu pred sebe,

na dignuta koljena. Pripremile su pisaljke i ekale. Mirjam je Halimi odredila mjesto i dala jojpribor za pisanje.

Dri to onako kako vidida druge ine, mada jouvijek ne znapisati. Kasnije u te ja

nauiti, a sada se bar privikni na tablicu i pisaljku.Potom je prila ulazu i batom udarila o gong koji je visio na zidu.


10/264

U dvoranu je uao crni div s debelom knjigom u ruci. Na sebi je imao kratke prugaste

hlae i haljetak koji mu je sezao do peta a sprijeda je bio otvoren. Na nogama je imao

jednostavne sandale, a glava mu je bila omotana tankim crvenim turbanom. Spustio se na zanjega pripremljen jastuk, licem okrenut djevojkama, i sjeo na podvijene noge. Rekao je:

Danas emo nastaviti, moje ptiice golubiice, mjestima iz Kur'ana,

na te rije

ielom je pobo

no dotakao knjigu

u kojima nam Prorok govori oposmrtnim radostima i rajskim slastima. Medu vama vidim novu djevojicu-uenicu, bistra oka -

brza skoka, znanja gladnu i uenja eljnu. Kako joj ne bi promakla ni trunka mudrosti i svete

uenosti, neka nam Fatima, umna i razumna, ponovi i objasni to se briljivom vrtlaru Adiju

posreilo usaditi u vaa srca i u njima uzgojiti.Da, to je bio Adi koji ju je juer donio u te vrtove. Halima ga je smjesta prepoznala po

glasu. Sve vrijeme joj se smijalo, ali se hrabro savladavala.

Fatima je podigla svoju lijepu, okruglu bradicu prema uitelju i poela recitirati ljupkim,

gotovo pjevnim glasom:U suretu petnaestom, a u ajetima od etrdeset petog do etrdeset osmog, itamo: Vidi,

bogobojaljivi e stii u vrtove i k izvorima: Uite u miru, sigurno! Srca emo im liiti gnjeva i

sjedite na jastucima, jedan naspram drugog. Ne

e osje

ati umor i nikada ih iz njih ne

emoizgnati...

Adi ju je pohvalio. Potom je pripovijedala napamet i neka druga mjesta. Kada je zavrila,

rekao je Halimi:ula si, srno moja srebrna, hitronoga i znanju sklona, iza bisera svoje druge i sestrice

mudrije, to je moja vjetina i duha dubina u grudi naih ljepookih hurija zasijala i u njima

zavidno proklijala. I ti sada djetinjarije iz srca odagnaj i umno osluni to e ti moja sveta

uenost razotkriti, kako bi bila i na ovom i na onom svijetu vesela.Potom je poeo polako, rijepo rije, diktirati novi odlomak iz Kur'ana. Pisaljke su

kripei klizile po tablicama. Usne djevojaka su, blago se pomiui, tiho ponavljale ono to je

ruka zapisivala.

Sat je bio zavren i Halima je odahnula. Sve joj je izgledalo jako smije

no i

udno, kaoda je bilo nestvarno.

Crnac je ustao, tri puta smjerno dotakao knjigu elom i rekao:Lijepe djeve i uenice moje vrijedne, spretne i okretne, zasad neka bude dovoljno

uenosti i rasipanja moje mudrosti. Ono to ste sluale i savjesno na tablice zapisale, u pamet

utuvite i sve naizust nauite. Pritom, ljupku prepelicu, svoju novu drubenicu, naukama svetim

pouite i njeno neznanje u znanje pretvorite.

Nasmijeio se tako da je zablistala niska bijelih zubi, mudro zakolutao oima idostojanstveno napustio uionicu.

Samo to se za njim spustila zavjesa, Halima je prasnula u glasan smijeh. Njenoj veselosti

pridruile su se i druge. Samo je Mirjam ozbiljno rekla:

Halima, nikada se vie ne smije

smijati Adiju. Mo

da se u po

etku stvarno

ininekako udan, ali ima zlatno srce i mogao bi sve uiniti za nas. Zna mnoge vjetine, kako Kur'an

tako i svjetovnu filozofiju, vlada pjesnitvom i govornitvom, vian je arapskoj i pehlevijskoj

gramatici. Sejiduna ima veliko povjerenje u njega.Halima je oborila oi. Bilo ju je sram, no Mirjam ju je pomilovala po obrazu i dodala:

Nije strano to si se smijala. Ali sada znai ubudue ese ponaati drugaije.

Potvrdno je klimnula glavom i otila s djevojkama u vrtove raditi i plesti.Sara je odvela Halimu u kupaonicu da joj opere kosu. Prvo ju je raeljala, a potom


11/264

svukla do pojasa. Pritom su joj ruke blago podrhtavale tako da je Halimi bilo nekako muno i

neugodno, no nije htjela razmiljati o tome.

Tko je zapravo nagospodar? upitala je. Znatielja ju je nehotice je i^tlvl||ala. Bilaje svjesna toga da ima nekakvu monad Sarom, mada to nije razumijevala, Sara joj je smjesta

usluno odgovorila.

Re

iu ti sve

to znam

rekla je, a glas joj je

udno drhtao.

Samo te

ko tebibudeli me izdala. I morame voljeti. Hoeli mi to obeati?

Hou.

Zna, mi smo sve vlasnitvo Sejidune, a to znai Nagospod. To je strano moan

gospodar. Ali to da ti govorim...Reci! Reci!

Moda ga nikada neevidjeti. Ja i joneke vesmo godinu dana ovdje, pa ga jo

nismo vidjele.A to je to Nagospod?Strpi se, sve u ti otkriti. Znali tko je od ivih prvi iza Alaha?

Kalif.

Nije to

no. Nije ni sultan. Prvi iza Alaha je Sejiduna. Halima je razroga

ila o

i oduenja. Osjeala se kao da doivljava bajkuiz Tisuu i jedne noi. Samo, sada je nije samo

sluala nego je i sama bila usred nje.

Kaeda jonijedna od vas nije vidjela Sejidunu? Sara je nagnula obraz sasvim do

njena uha. Ne, jedna od nas ga dobropoznaje. Ali jao nama dozna li tko da o tome govorimo!utjet u kao grob. Ali tko je ta koja poznaje Sejidunu? Sasvim jasno je slutila koja bi

to mogla biti i sada je htjela to potvrditi.

Mirjam apnula je Sara. Njih dvoje su u dobrim odnosima. Samo teko tebibudeli me izdala!

Ni s kim neu govoriti o tome.

Vrlo dobro. Ali morame voljeti, jer sam ti toliko toga povjerila. Halimu je sve vie

muila znati

elja. Upitala je:Tko je ona stara ena koju smo juer srele ispred kue?

Apama. Ali o njoj je joopasnije govoriti nego o Mirjam. Mirjam je dobra i voli nas, a

Apama je zla i mrzi nas. I ona dobro poznaje Sejidunu. Ali gledaj da ni pred kim ne pokaekako neto zna!

Neu, Saro.

Sara je urila da joj opere kosu.Tako si sva slatka aptala je. Halimu je bilo sram, ali pravila se kao da nita nije

ula. Bilo je jotoliko stvari koje je trebalo saznati.

Tko je Adi? upitala je.

Ukopljenik.

to je to ukopljenik?Mukarac koji nije pravi mukarac.

To ne razumijem.

Sara joj je poela potanko objanjavati, ali Halima ju je zlovoljno prekinula:Ne elim to sluati.

Morat euti i sve druge stvari. Sara je izgledala uvrijeeno. Nakon to ju je oprala

Sara je Haliminu kosu poela mazati miriljavimuljima, a onda ju je raeljala. Rado bi jezagrlila i poljubila, ali Halima ju je tako mrko pogledala ispod oka da se uplaila. Iz kupaonice ju


12/264

je odvela na sunce kako bi joj se kosa bre osuila. Neke djevojke, koje su u blizini ravnale

gredice, primijetile su ih i prile im.

Gdje ste bile tako dugo? upitale su. Halima je oborila oi, a Sara je odvratilavelikom rjeitou:

Kada biste samo znale koliko joj je, sirotici, kosa bila prljava! Kao da je od roenja

nije prala! Dovela sam je u red onoliko koliko sam mogla, ali trebate ju najmanje jo

jedanputtemeljito oprati da bi bila onako kako treba.

Samo da Mirjam nije meu djevojkama pomislila je Halima. Sigurno bi odmah

primijetila njenu neistu savjest, a ako bi je upitala ne bi se usudila zatajiti joj. Tako bi ona

vidjela da nije mogla nijedan dan odrati obeanje kako nee ispitivati.Kada su djevojke otile, Sara ju je izgrdila.

Budeli se tako ponaala, svatko e odmah pogoditi da neto krije. Morase drati

kao da nita ne zna. Onda te nitko nita nee pitati... Ja sada idem za ostalima, a ti ei po suncu

kako bi ti se kosa osuila.Halima je, otkako je dola u taj udni svijet, zapravo sada prvi put bila sama. Nita nije sa

sigurnou znala: ni gdje je, ni kakav je njen zadatak. Sve oko nje bilo je tajnovito, ali to ju nije

brinulo. Naprotiv! Sasvim dobro se snala u tom bajkovitom svijetu. Bar je bilo dovoljno hraneza njenu znatielju! Bit e najbolje da se pravim glupa, pomislila je. Onda se nee osvrtati na

mene i moi u se posvuda motati. A onda e i drugi o meni vie brinuti.

Sara joj je natovarila puno zagonetki koje su je nagonile na razmiljanje. Mirjam, koju je

upoznala kao jako ljubaznu i dobru, imala je i drugo, tajanstveno lice. to je znailo da je ona saSejidunom u dobrim odnosima? Kakva je moApame, koja je bila zla, a takoer je poznavala

Sejidunu? A smijeni Adi, za kojeg je Mirjani rekla da u njega Sejiduna ima veliko povjerenje? I

konano, tko je Sejiduna, taj moni Nagospod, o kojem se Sara usuivala samo apatomgovoriti?

Nije dugo izdrala na istom mjestu. Skrenula je stazom i poela tragati za novinama.

Nadnosila se nad cvjetove, gledala i plaila ivopisne leptire koji su se sputali na njih. Oko nje

su zujale divlje pele i

areni bumbari ote

ali od cvjetnog praha, oblijetali su je insekti i mu

ice, isve se zajedno s njom radovalo toplom, proljetnom suncu. Bio je zaboravljen prijanji ubogi

ivot, zaboravljeno je bilo naporno putovanje puno straha i neizvjesnosti. Sada joj je srce

vriskalo od veselja i ivotne radosti. Osjeala se kao da je uistinu stigla u raj.U grmlju nara neto je unulo. Osluhnula je. Iza zelenila doskakutala je vitka, tankonoga

ivotinja. Gazela, pomislila je. ivotinja je zastala i gledala ju svojim lijepim, smeim oima.

Halima je savladala poetni strah, unula i poela je vabiti nehotice oponaajui udnog tumaa

Kur'ana:Gazelice pelice, zamekei i meni pritri, vitoroga i tankonoga... Vidili, vie ne

znam dalje jer ja nisam ueni Adi. Hajde, dodi Halimi koja je mlada i lijepa a voli milu gazelu pa

je eli milovati i tepati joj...

Sama se morala smijati svojoj govorljivosti. Gazelica je, isturene njukice, dotapkala knjoj i poela je njuiti i lizati po obrazu. Njeno ju je drakala, poela se smijati i, ale radi,

opirati dok je ivotinja sve vie navaljivala na nju. Iznenada joj se uinilo da ju je i neto drugo,

isto tako ivo, dotaklo iza uha i puhnulo u njega. Osvrnula se i skamenila od straha. Tik pokrajnje stajao je uti Ahriman i strasno se natjecao s gazelom u iskazivanju ljubavi. Stropotala se i

jedva zadrala rukama. Nije mogla ni kriknuti ni ustati. Oiju punih oaja zurila je u visokonogu

maku i ekala kad e se baciti na nju. Ali Ahriman oito nije imao nikakve napadake namjere.Ubrzo ju je sasvim zanemario i poeo se igrati s gazelom. Hvatao ju je za ui, zadirkivao je i


13/264

propinjao se k njenom vratu. Mora da su se dobro poznavali i, oito, bili su dobri prijatelji.

Halima se ohrabrila i obgrlila obje ivotinje oko vrata. Gepard je poeo mrmljajui presti poput

prave make, a gazela je ponovo ispruila jezik prema njenom obrazu. Halima im je tepalanajslaim rijeima. Nije joj ilo u glavu kako gepard i gazela mogu biti prijatelji na ovom svijetu,

kada je Prorok stalno govorio da je Alah to udo sauvao za itelje raja.

ula je kako ju zovu. Ustala je i oti

la u smjeru odakle je dopirao glas. Ahriman jeodgegao za njom, a gazela ga je pratila i poput kozlia zaskakivala na njega. Nije se previe

obazirao na nju, tek ju je, s vremena na vrijeme, gricnuo za uho.

Druge su je ekale i rekle da mora s njima na sat plesa. Povezale su joj kosu, digle je na

tjeme i povele sa sobom u staklenu dvoranu. Uitelj plesa bio je ukopljenik Esad, mlad ovjeksrednjeg rasta, glatkog lica i gipkih, gotovo enskih udova. Bio je Afrikanac i tamnoput, ali ne

tako crn kao Adi. Halimi se inio privlanim i smijenim istodobno. Kada je uao, odloio je

dugi haljetak i pred njima ostao samo u kratkim, utim hlaama. Poklonio se s ljubaznim

smijekom i zadovoljno protrljao ruke. Pozvao je Fatimu da zasvira na harfi i uz zvukeinstrumenta poeo se vjeto uvijati.

Njegova umjetnost sastojala se uglavnom u gipkosti trbuha i vladanju njegovim

miiima. Kru

enje ruku i kora

anje nogu bili su samo svojevrsno pra

enje trbu

nih kretnji.Najprije je sam pokazao kako treba, a onda su, iza njega, morale probati i djevojke. Zapovjedio

im je da skinu prsluke i razgolite se do pasa. Halimu je bilo sram, ali kada je vidjela kako su se

druge bezbrino svukle i sama ih je slijedila. Odredio je Zulejhu za prvu plesaicu i postavio je

ispred ostalih. Potom je poslao Fatimu na njeno mjesto, uzeo dugu i tanku sviralu i poeo svirati.Tek sada je Halima obratila panju na Zulejhu. Stasom je bila najljepa. Bila je prva u

plesu i pomonica Esadu u njegovu uenju. Tono je izvravala ono to je elio, a ostale su samo

ponavljale za njom. Iao je sa sviralom u ruci od djevojke do djevojke, struno ocjenjivaogipkost i rad miia, popravljao i sam pokazivao kako treba.

Nakon kolskog sata Halima je bila umorna i gladna. Otile su u vrtove, ali nisu smjele

daleko jer ih je ekao novi predmet, bavljenje pjesnitvom. Halima se poalila Sari da je gladna.

Sara joj je pokazala gdje daeka, a sama je

mugnula u zgradu otkud se brzo vratila. Gurnula jeHalimi u ruku veoguljenu bananu i rekla joj:

Mimo obroka nije nam doputeno jesti. U tom pogledu Mirjam je vrlo stroga, jer se

boji da se suvie ne udebljamo. Sigurno bi me kaznila kada bi znala da sam ti dala jesti.Da netko ne smije jesti samo zato da se ne udeblja, to Halima jo nikada nije ula.

Naprotiv! to je koja bila deblja, to su je vie hvalili. Zato joj se Sarina novost nije dopala. Ta u

ovom udnom kraju posluivali su ih samim dobrim jelima i piima!

I vesu djevojke morale ponovo u uionicu. Pjesnitvu ih je uio Adi, i Halimi se tajpredmet inio jako zabavnim. Odmah se oduevila njime. Ovaj put objanjavao im je kratki stih

gazela i sve djevojke su morale sudjelovati svom svojom sposobnou. Prvi stih je kazala

Mirjam i potom sve vrijeme bila slobodna, dok su se ostale natjecale meusobno i dodavale rimu

na rimu. Poslije desetak stihova iscrpile su svoju domiljatost i ostale su jo

samo FatimaiZejneb, koje su uporno ustrajavale sve dok nisu posustale. Prvi i drugi put Adi je izostavio

Halimu kako bi se privikla. Za vrijeme sluanja izvrsno se zabavljala pa ju je zato Adi trei put

pozvao da se pripremi. Malice se preplaila, ali joj je laskalo to je veimao toliko povjerenja unju, a u sebi je i eljela odmjeriti se s druicama. Mirjam je dala poetni stih:

Kada bih kao ptica imala krila...

Adi je malo priekao, a onda poeo redom prozivati.Odgovarale su mu.


14/264

Zulejha: K suncu bih poletjela.

Sara: Dobra djela bih inila.

Aia: Siromanima bih pomagala.Sit: U samoi bih pjesmu pjevala.

Dada: Zabluda se vazda klonila.

Sada je Adi ljubazno klimnuo glavom Halimi i pozvao ju da nastavi. Pocrvenjela je ipokuala: A ja bih s tobom... Zapela je. Nije mogla dalje.Na vrh mi je jezika rekla je.

Svi su se smijali. Adi je namignuo Fatimi.Daj, Fatimice, ti joj pomozi.A ja bih s tobom istim putem kroila. Halima se odmah usprotivila.

Ne, nisam tako mislila rekla je ljutito. Priekajte, sama u rei. I, nakaljavi se,

stvarno je rekla:

A ja bih s tobom u sam raj letjela.Njene rijei doekao je glasan smijeh. Ustala je, sva crvena od ljutnje i srama, i otrala

prema vratima. Mirjam joj je preprijeila put.

Sada su sveurile da je utje

e i ohrabre. Polako se smirila i obrisala suze. Adi je objasniokako je umjetnost pjesnitva samo poslije dugotrajnog truda dostian cvijetak pa da stoga ne

treba oajavati to je prvi put pogrijeila. Potom je pozvao djevojke da nastave. Ali rime su im

vebile pobjegle. Tako su Fatima i Zejneb same prele u dijalog.

Fatima: Ono to si ula, neka ti bude pouka, Halima.Zejneb: A ti, Fatima, nemoj svakom davati nauka.

Fatima: to ti to smeta, ja znam vie nego ti.

Zejneb: Ne smeta, ali ti svoj drski jezik ukroti.Fatima: U redu, znam da ne podnosimoju odrjeitost. Zejneb: Ne radi se o tom,

samo u zlo ti ubrajam umiljenost. Fatima: Tko je lijep, taj je umiljen. Poniznost je sestra

rugobe. Zejneb: Na mene cilja? Ti? Zaba napuhana od zlobe? Fatima: E, ta ti vrijedi. Da se

divim tvojoj mravosti? Zejneb: Nemoj, ako ne

e. Samo, smijem se tvome sljepilu. Fatima:Tako?! to li bih tek ja mogla na tvoju prostotu rei? Zejneb: A ti mislida egrdnjom

prazninu duha izbjei?Dosta je, golubiice prekinuo ih je Adi. U lijepim rimama i uenim maksimama

ste se odmjeravale i epurile, prepirale i jedna drugu sasijecale, utrkivale se i duhovno hrvale,

meusobno se glodale i oima probadale. Sada svau zaboravite i lijepo se pomirite. Bit e dosta

lijepe uenosti i slatke rjeitosti. U blagovaonicu pourite i tamo se zaslueno pogostite.

Ljubazno se naklonio i napustio uionicu. Djevojke su jurnule za njim i posjedale ublagovaonici na svoja mjesta.

Dok ih je ujutro veekao doruak na stolu, sad su ih za vrijeme jela posluivala tri

ukopljenika: Hamza, Talha i Suhal. Tom prilikom Halima je saznala da imaju na raspolaganju

sedam ukopljenika. Uz dvojicu u

itelja, koje je ve

poznavala, i trojicu koji su im iznosili hranuna stol, bila su jodva uvara vrtova: Muad i Mustafa. Kuhinjom je, zapravo, upravljala Apama;

Hamza, Talha i Suhal bili su njeni pomonici.

Obavljali su poslove u domainstvu, pospremali, prali i brinuli o redu i istoi u cijelojkui. Svi ukopljenici su, zajedno s Apamom, stanovali u jednom posebnom vrtu kojeg su od

njihovog dijelili prokopi. Ukopljenici su tamo imali zasebnu zgradu a Apami je pripadala

posebna kuica.Sve te stvari su u Halimi raspirivale znatielju. Nije se usuivala pitati u prisustvu


15/264

Mirjam, no jedva je ekala da ponovo ostane nasamo sa Sarom.

Ruak se Halimi inio pravom gozbom. Meko peenje s ukusnim, mirisnim umakom,

razno mahunasto povre, kajgana, sir, pogaa, medeni slatkii s kuhanim voem. A kao dodatakaa pia, od kojeg se Halimi udno zavrtjelo u glavi.

To je vino apnula joj je Sara. Sejiduna je pustio da ga pijemo. Poslije ruka

otile su u svoju spavaonicu. Bile su same i Halima je upitala:Zar Sejiduna smije dopustiti vino, kad ga je Prorok zabranio?

Smije. Ta rekla sam ti da je on prvi poslije Alaha. On je novi prorok.

Rekla si da, osim Mirjam i Apame, jonitko od vas nije vidio Sejidunu?Nitko, osim Adija koji je njegov povjerenik. Ali Adi i Apama se nasmrtmrze. Apama

nikoga ne voli. Kao mlada bila je izrazito lijepa, a sada je grize to je sve prolo.

Tko je u stvari Apama?

_Pst. To je strana ena. Zna sve ljubavne tajne i Sejiduna ju je doveoovamo kako bismo

neto nauile od nje. ut eposlijepodne. U mladosti je, po svoj prilici, mnogo uivala.Zato moramo uiti tolike stvari?

_To ne znam tono. Ali mislim da moramo biti spremne za Sejidunu.

Jesmo li namijenjene za njegov harem?Moda. A sada ti meni reci volili me vemalo?

Halima je mrzovoljno namrtila lice. Ljutilo ju je to Sara pita takve gluposti dok je ona

eljela saznati jotoliko vanijih stvari. Legla je na svoju postelju, stavila ruke pod glavu i

zagledala se u strop.Sara je sjela pokraj nje. Nepomino ju je gledala a onda se iznenada nagnula i poela je

strasno ljubiti.

Halima se najprije pravila kao da se sve to nje ne tie. Ali ljubljenje joj je dosadilo pa je,na kraju, odgurnula Saru od sebe.

Voljela bih znati to Sejiduna namjerava s nama rekla je. Sara se pribrala i

popravila kosu.

To bih i ja htjela znati

odvratila je.

Ali o tome nitko ne govori, a zabranjeno je ipitati.

to misli, bi li netko mogao pobjei odavde?Jesi li luda kad pitao takvim stvarima a tek si dola? Kada bi te Apama ula! Zar nisi

vidjela onu tvravu na stijeni? Preko nje je jedini izlaz u svijet pa se uputi tamo, ako se

usuuje!

ija je ona utvrda?ija?! Sve to vidiuokolo, zajedno s nama, pripada Sejiduni.ivi li Sejiduna u onoj tvravi?

Ne znam. Moda.

A ne znakako se zove ovaj kraj?

Ne znam. Mnogo pita. Mo

da ni Apama, ni Adi to ne znaju. Samo Mirjam.Zato samo Mirjam?

Pa rekla sam ti da su u dobrim odnosima.to to znai da su u dobrim odnosima?Da su kao mui ena.

A tko ti je to rekao?

Pst. To smo mi djevojke same pogodile.To ne razumijem.


16/264

Naravno da ne moerazumjeti kada jonisi bila u haremu.

Jesi li ti bila u haremu?

Bila sam, slatko, milo moje. Kada bi ti znala! Moj gospodar bio je eik Muavija. Upoetku sam bila njegova robinja. Kupio me kada sam imala dvanaest godina i brzo sam mu

postala ljubavnicom. Isto ovako, kao sada ja kraj tebe, sjedio je nekoon na rubu mog leaja i

gledao me. Rekao mi je: Slatka moja crna makice. Poljubio me. Kada bih ti samo mogla re

ikako mi je bilo! Bio je krasan ovjek. Sve njegove ene bile su ljubomorne na mene, ali nisu mi

mogle nita jer me je volio vie od svih. Od samog gnjeva i zavisti postajale su starije i sve

runije. Vodio me na svoje pohode. Jednom nas je napalo neprijateljsko pleme i prije nego su se

nai ljudi uspjeli pripremiti za obranu, razbojnici su me ugrabili i odveli sa sobom. Prodali su mena sajmu u Basri za Naeg gospoda. Bila sam jako nesretna.

Naglas je zaplakala. Teke, krupne kapi padale su Halimi na obraze i grudi.

Ne budi tuna, Saro. Pa dobro ti je kod nas.Kada bih znala da me bar malo voli, bilo bi mi lake. Tako je lijep bio moj Muavija, i

tako jako me volio.

Pa volim te, Saro rekla je Halima i pustila joj da je ljubi. Onda je opet poela

zapitkivati:Je li i Mirjam bila u haremu?

Bila je. Ali s njom je bilo drugaije. Bila je poput kraljice. Dva ovjeka su poginula

zbog nje.Zato je onda dola ovamo?Prodali su je roaci njena mua da se osvete, jer mu je bila nevjerna. Time je cijeloj

rodbini nanijela stranu sramotu.

A zato mu je bila nevjerna?Ti to jone razumije, Halima. Nije bio pravi za nju.

Sigurno ju nije volio.

O, volio ju je, jer je od prevelike ljubavi prema njoj i umro.

Kako sve to tako dobro zna?Sama je priala kada je dola kod nas.

Zar nije bila ovdje prije vas?i.

_Nije. Prve smo ovdje bile ja, Fatima, Dada i Safija. Tek onda je dola Mirjam. Tadasmo jomeusobno bile jednake. Samo nam je Apama zapovijedala.

Kako se onda Mirjam upoznala sa Sejidunom?

_To ti ne mogu tono rei. On je prorok i moda sve zna i vidi. Jednomje poslao po nju.

Nije nam rekla, ali smo slutile. Od tada vie nismo bile jednake. Poela nam je zapovijedati isuprotstavljati se Apami. Njena moje postajala sve veom pa je sada i Apama mora sluati.

Zato ju i mrzi.

Sve je to jako udno.

Ula je Zejneb i sjela pred ogledalo, za svoj stoli

, da uredi kosu i dotjera se.Moramo ii, Halima rekla je. Sada e nas Apama poduavati, a njoj se ne smije

zamjeriti. Gledaj da ne uletiu uionicu u posljednji trenutak... Ovdje su ti rumenilo i crnilo da

namaeobrve i obraze. I ruino ulje da se namirie. Mirjam ga je dala za tebe. Pouri!Zajedno sa Sarom pomogla joj je da se dotjera. Potom su sve tri oti le u uionicu.

Ula je Apama, a Halima samo to se nije naglas nasmijala. No pogled stariinih oiju i

zloslutna tiina koja je nastala nakon njena ulaska, opomenuli su je da mora biti oprezna.Djevojke su se digle i duboko naklonile.


17/264

Starica je bila udno nakindurena. Oko koatih nogu klatile su se iroke dimije od crne

svile. Prsluk joj je bio crven i opiven srebrom i zlatom a glavu je pokrivao mali, uti turban s

dugim apljinim perom. Na uima su joj visjele goleme zlatne alke s udjenutim draguljima. Okovrata je nosila vie puta omotanu ogrlicu od velikih bisera, a na zapeima i glenjevima bile su

umjetniki izraene, skupocjene alke. Sva ta raskosamo je isticala njenu ocvalost i runou.

Povrh svega, usne i obraze namazala je kriavim rumenilom, a o

i osjen

ala umjetnim crnilompa je tako stvarno izgledala poput ivog straila. Pokretom je zapovjedila djevojkama da sjednu.

Oima je potraila Halimu, neujno se iskesila a onda poela govoriti kretavim glasom.

Rekla je:Dobro ste nakitile tu malu. Sada babulji krupnim oima u ovjeka kao tele u arena

vrata, kao junica koja jonije vidjela bika i jone zna zato ju ganja... Zato sad nauli ui da

neto pametno naui! Nemoj misliti da su tvoje druice uene pale s neba. Dodue, tjerale su se

po haremima i prije nego su dole u moju kolu, ali tek ovdje im je poelo svitati kako je

sluenje ljubavi teka nauka. U mojoj domovini, u Indiji, poinju s obukom veu najranijojmladosti i zato je mudro reeno: ivot je kratak u usporedbi s duinom uenja... Znali uope,

jadnice, to je to mukarac? Znali zato onaj crni gad, koji te juer donio u nae vrtove, nije

pravi mukarac? Govori!Halima se tresla cijelim tijelom. Oima je grozniavo traila pomooko sebe, ali

djevojke su gledale pred sebe, u pod.

ini mi se da ti se jezik zalijepio za nepce, seljakuo! izderala se starica. ekaj,

ja u ti objasniti.Poela je s nekakvom zlobnom radou objanjavati muke i enske stvari. Halimu je bilo

toliko sram da nije znala kuda bi pogledala.

Jesi li sada razumjela, mala? upitala ju je na kraju.Halima je plaljivo klimnula glavom, premda je vie od polovine preula, a i ostalo joj je

bilo sasvim nejasno.

Sam veliki Alah me kaznio da moram tu uzvienu mudrost utuvljivati u glave takvim

guskama!

uzviknula je.

Sanjaju li uope ovi cvr

ci koliko znanja i koliko uro

enogosjeaja treba ako hoesvestrano zadovoljiti svog gospodara i ljubavnika? Vjeba, vjeba i opet

vjeba! Samo to dovodi uenicu konano do cilja.

Na sreu, pravedna sudbina uskratila vam je mogunost da svojom kobiljom pohotomsramotite uzvienu umjetnost ljubavi. O, mukarac je poput osjetljive harfe na kojoj ena mora

umjeti svirati stotine razliitih melodija! Kad je nevjesta i glupa o, kako e odvratni zvukovi

zazvoniti iz nje! A kad je nadarena i neto je nauila, tada e spretnim rukama iz instrumenta

prizvati neoekivane melodije. Neotesane majmunice! Vae htijenje mora biti: izvui iz danoginstrumenta vie zvukova nego to izgleda da ih ima u njemu. Neka me dobri duhovi potede

pokore da ikad moram uti neuko tandrkanje, kripanje i cviljenje!

Poela je jasno objanjavati ono to je nazivala svojom uzvienom uenou i

umjetno

u, a Halimi su vrat, ui i obrazi crvenjeli od srama. Ipak je i nehotice oslu

kivala.Obuzela ju je grozniava znatielja. Kada bi bila sama sa Sarom ili, pak, da bar nije bila Mirjam

tu, radi koje se najvie sramila, moda bi je Apamino objanjavanje ak i zabavljalo. Ovako,

oborila je oi osjeajui se, iz nepoznatih razloga, krivom i sukrivom.Apama je konano zavrila. Dostojanstveno je napustila uionicu ne pozdravivi, niti se

naklonivi za rastanak. Djevojke su nagrnule van i u grupama otile u etnju vrtovima. Sara se

drala Halime koja se nije usuivala pribliiti Mirjam.No Mirjam ju je sama pozvala. Obgrlila ju je oko pasa i povukla sa sobom. Sara ih je


18/264

pratila poput sjenke.

Jesi li se veprivikla na nanain ivota? upitala je Mirjam.

Sve mi se ini udnim i novim odvratila je Halima.Nadam se da ti nije neugodno?

O, naprotiv! Bami se svia. Samo, toliko je stvari koje ne razumijem.

Strpi se, mila. Sve

e, vremenom, do

i. Halima je naslonila glavu na njeno rame ikriom pogledala Saru. Smjekala se. Uhvatila je njen pogled koji je izraavao muke ljubomore.

Vole me pomislila je. Srce joj se slatko nasmijalo.

Staza ih je dovela kroz kronjaste parkove do umne planinske rijeke koja je tutnjala

duboko dolje, izmeu stijenja. Halima je primijetila da su vrtovi morali biti izgraeni nastjenovitom tlu.

Na jednoj od obalnih stijena sunali su se guteri. Njihova lea blistala su poput

smaragda.Pogledaj kako su lijepi rekla je Mirjam. Halima se stresla.Brrr. Ne volim ih. Zli su.

Zato?

Napadaju djevojke. Mirjam i Sara su se nasmije

ile.Tko li ti je to slagao, drago dijete?

Halima se prepala da je moda opet rekla glupost. Obazrivo je odgovorila:

Moj prijanji gospodar mi je rekao: Boj se mladia! Preskoe li zid i upadnu li u vrt,

bjei od njih. Ispod kaputa sigurno skrivaju gutera ili zmiju. Pustili bi ih na tebe da te ugrizu.Mirjam i Sara su se naglas nasmijale. Sara je oima gutala Halimu, a Mirjam je, grizui

usne, rekla:

No, ovdje nema zlih mladia, a i nai guteri su sasvim pitomi i domai. Jonikomnita naao nisu uinili.

Nakon toga je poela zvidati. Guteri su okretali glave na sve strane kao da trae tko ih

zove.

Halima se stisnula izmeu Mirjam i Sare. Tako se osje

ala dovoljno sigurnom. Rekla je:Stvarno. Lijepi su.

Iz pukotine u stijeni ukazala se iljata glavica i zapalacala ravastim jezikom. Halima se

skamenila od straha. Glava se sve vie dizala i sve je dui postajao njen vrat. Sada vie nije bilosumnje: iz pukotine je izmiljela velika, ukasta zmija koju je dozvalo Mirjamino zvidukanje.

Guteri su se razbjeali na sve strane. Halima je kriknula. Htjela je povui Mirjam i Saru

za sobom, no one su je zadrale.Nemoj se bojati, Halima smirivala ju je Mirjam. To je naa dobra poznanica.

Zovemo je Peri i kada zazvidimo domili iz svoje rupice. Dobra je i nitko se ne moe poaliti na

nju. Uope, u ovim vrtovima svi smo meusobno prijatelji: ljudi i ivotinje. Odsjeeni smo od

cijelog svijeta i radujemo se jedni drugima.

Halimi je laknulo iako jeeljela biti

to dalje od tog mjesta.Molim vas, hajdemo nagovarala ih je. Posluale su je smijui se.

Ne budi tako plaljiva, ukorila ju je Mirjam. Vidida te sve volimo.Imate li i drugih ivotinja?Imamo ih jomnogo. U jednom vrtu je cijeli zvjerinjak. Ali tamo treba ii unom, pa

kada jednom budeslobodna, zamoli Adija ili Mustafu da te odvezu tamo.

O, rado. Je li kraj u kojem smo sada jako prostran?Tako je prostran da bi umrla od gladi kada bi u njemu zalutala.


19/264

Joj! Nikuda vie neu ii sama.

Ipak nije tako strano. Vrt u kojem mi ivimo u stvari je otok koji s jedne strane

zatvara planinska rijeka, a s ostalih strana umjetni prokopi. Nije jako velik i ako ga ne napusti, ato znai ako ne prijeepreko vode, u njemu se ne moeizgubiti... Ali tamo, ispod onih

kamenih litica, tamo su ume, a u njima divlji gepardi...

Otkud vam Ahriman pa da je tako dobar i pitom?Upravo iz onih uma. Nema dugo kako je bio sasvim nalik na mladu makicu. Hranile

smo ga kozjim mlijekom, a ni sada mu ne dajemo meso kako ne bi podivljao. Donio nam ga je

Mustafa.Mustafu ne poznajem.Dobar je ovjek, kao i svi nai ukopljenici. Nekad je bio bakljonoa kod jednog

uglednog kneza, ali to je bio teak posao i zato je pobjegao. On i Muad uvaju vrtove... Ali

vrijeme je da se vratimo u uionicu. Fatima i Zulejha e nas uiti sviranju i pjevanju. Fatima jako

lijepo pjeva.O, to volim!

Sat pjevanja i sviranja bio je djevojkama ugodna razonoda. Mirjam im je doputala svu

slobodu. Mijenjale su mjesta, puhale u tatarske svirale, prebirale po harfi i lutnji, udarale naegipatsku gitaru, skladale i pjevale aljive pjesmice, meusobno se kritizirale i prepirale, a

Fatima i Zulejha uzalud su se trudile da zadobiju potreban ugled. Smijale su se, priale prie i

uivale u nestalucima.

Sara se opet prilijepila uz Halimu.Ti si zaljubljena u Mirjam. Vidjela sam. Halima je slegnula ramenima.

Meni ne moesakriti. Vidim to ti je u srcu.

E, pa to onda?Sari su navrle suze na oi.

Rekla si da eme voljeti.

Nita ti nisam obeala.

Lae! Zato sam ti i bila toliko povjerila.Ne elim vie razgovarati o takvim stvarima.

Sve je umuknulo, a i Sara i Halima su osluhnule. Fatima je uzela gitaru i, pratei se na

njoj, poela pjevati stare, lijepe ljubavne pjesme. Halima je bila zanesena.Te mi rijei moranapisati rekla je Sari.

Hou, ako eme voljeti.

Htjela se stisnuti uz nju, ali Halima ju je odbila.Ne ometaj me sada. Moram sluati.Poslije sata ostale su u uionici i svaka se uhvatila svoga posla. ivale su i vezle,

nekoliko ih je radilo veliku, veupola zavrenu prostirku i nastavilo tkati, a ostale su dovukle u

dvoranu nekoliko lijepo izrezbarenih kolovrata, sjele uz njih i poele vrtjeti kolo. Meusobno su

razgovarale o svakodnevnim stvarima, o svom ranijemivotu, o mu

karcima i o ljubavi. Mirjamih je nadzirala eui meu njima s rukama na leima. Halima je razmiljala o njoj. Jonije

imala svoj vlastiti posao. Prislukivala je sad tu, sad tamo, sve dok se konano njene misli nisu

usredotoile na Mirjam. Ako je ona bila u dobrim odnosima sa Sejidunom, to li se onda izmeunjih dogaalo? Je li i ona, kada je bila u haremu, radila stvari o kojima je govorila Apama? To

nije mogla vjerovati, odbacivala je tako rune misli, uvjeravala se da to ne moe biti istina.

Veerale su tik pred zalazak sunca. Potom su otile u etnju. Na vrtove je iznenada palatama i nad njima su zasijale prve zvijezde.


20/264

Halima je ila stazom drei se sa Sarom i Zejneb za ruke. Poluglasno su razgovarale.

Oglasio se ubor planinske rijeke i predio, stran i ogroman, irio se pred njima u nedogled.

Halimi se stisnulo oko srca. Bilo joj je i gorko i slatko istodobno. Kao da se, sasvim mala,izgubila u tuem, arobnom svijetu. Sve joj se inilo tajanstvenim, gotovo suvie za njen razum.

Usred cestara zaplamsala je vatra. Buktinja se poela kretati i Halima se plaljivo stisnula

uz svoje pratilje. Plamen je prilazio sve blie i, na kraju, pred nju je stupio

ovjek s upaljenombakljom u ruci.

To je Mustafa rekla je Sara koji nadzire vrtove.

Mustafa je bio velik crnac, okruglih obraza, obuen u areni haljetak koji je oko pasa bio

vezan debelim uzetom i sezao mu gotovo do peta. Kada je ugledao djevojke, dobroduno senasmijao.

To je, dakle, nova ptiica koju nam je vjetar donio? rekao je ljubazno, gledajui u

Halimu. Siuno, krhko bie.

Oko plamtee baklje zaplesala je tamna sjenka. Velika nona leptiria poela je kruitioko vatre. Svi su je pratili pogledom. as je gotovo doticala vatru, as se vinula u velikom luku

uvis i gubila se u tami, ali brzo se ponovo vraala i njen ples je bio sve divljiji. Sve ui su

postajali njeni krugovi oko plamena, sve dok joj plamen, naposljetku, nije zahvatio krila.Zacvralo je i nona leptiria je, slina usijanoj zvijezdi padalici, pala na tlo.

Sirotica! uzviknula je Halima. Ali zato je bila tako glupa?

Alah joj je dao strast da nasre na vatru rekao je Mustafa. Laku no!To je udno rekla je Halima vie za sebe.Vratile su se i otile u svoje spavaonice. Svukle su se, legle u postelje a Halimi se od

dogaaja minulog dana vrtjelo u glavi. Smijeni Adi sa svojim rimovanim govorom, spretni

majstor plesa Esad, nakinurena Apama sa svojom besramnom uenou, tajanstvena Mirjam,djevojke i ukopljenici - i usred svega toga ona, Halima, koja je odavna sanjarila o nepoznatim

krajevima i udila za neobinim dogaajima.

Ovako je dobro rekla je sebi i pokuala zaspati.

Tada ju je netko njeno dotakao. Prije nego

to je stigla povikati,

ula je pokraj svog uhaSarin glas:

Budi potpuno mirna, Halima, da se Zejneb ne probudi. Uvukla se pod njen pokrivai

privila je k sebi.Rekla sam ti da to neu rekla je Halima isto tako tiho.

Ali Sara ju je obasula poljupcima tako da je bila sasvim nemona. Naposljetku se nje

oslobodila. Sara ju je poela bodriti i aputati joj na uho rijei ljubavi.

Halima je okrenula leda, zatvorila ui prstima i u trenu zaspala. Sara u stvari nije znalato se s njom dogaa. Sva zbunjena vratila se u svoju postelju.


21/264

02.

Priblino u isto vrijeme kada je Halima pod tako neobinim okolnostima stigla u

nepoznate vrtove, irokim vojnim putem, samo iz suprotnog smjera, sa zapada, prema istom ciljujahao je mladina malom, mrkom magarcu. Nije moglo proi mnogo vremena otkad je skinuo

djeje amulete i oko glave omotao muki turban. Na bradi su mu se pojavile prve malje, a

njegove ive, bistre oi imale su jogotovo sasvim djeji izraz. Dolazio je iz grada Save koji jeotprilike na sredini puta izmeu Hemezana i stare prijestolnice Rej. U Savi je njegov djed Tahir

prije mnogo godina ustanovio drutvo ismailitskog bratstva koje je javno propovijedalo

slavljenje muenika Alija, a u stvari se bavilo prevratnikim planovima protiv seldukih

vladara. U to drutvo primili su i jednog biveg isfahanskog mujezina, no ubrzo poslije toga vlastje iznenadila lanove za vrijeme tajnog sastanka i neke od njih pozatvarala. Sumnja za

dounitvo pala je na mujezina. Motrili su ga i ubrzo se uvjerili da je njihova sumnja bila

opravdana pa su ga tajno osudili na smrt i presudu izvrili. Vlast je zato uhvatila starjeinu

bratstva, Tahira, i zapovjedila da mu se po nareenju velikog vezira Nizamulmulka odrubi glava.Bratstvo se u strahu rasprilo i inilo se da je ismailizam u Savi zauvijek zamro.

Kada je Tahirov unuk napunio dvadeset godina, njegov ga je otac uputio u cijelu stvar.

Zapovjedio mu je da osedla magarca i pripremi se za put. Odveo ga je na kuni toranj i s njegamu pokazao kupasti vrh Demavenda koji se, pokriven snijegom, svjetlucao u beskonanoj daljini

iznad oblaka. Rekao mu je:

Avani, sine moj i Tahirov unue! Kreni ravno cestom koja vodi prema planini

Demavendu. Kada doeu grad Rej, priupitaj kuda vodi put prema Sah-Rudu, Kraljevoj rijeci.Idi uz njen tok do izvora koji je tik ispod strmih padina. Tamo eugledati utvren grad koji se

zove Alamut, Orlovsko Gnijezdo. U njemu stari prijatelj tvog djeda i moga oca Tahira pokoj

mu dui! okuplja sve one koji priznaju ismailitsko uenje. Reci mu tko si i ponudi se da bude

u njegovoj slubi. Tako edobiti mogunost da osvetiubojstvo svoga djeda. Neka te prati mojblagoslov!tahirov unuk opasao je krivu sablju, smjerno se naklonio pred ocem i uzjahao

magarca. Bez tekoa dojahao je u Rej i tamo, u karavanskom prenoitu, upitao kako bi najlakedoao do Kraljeve rijeke.

to li te privlai Sah-Rudu? pitao je krmar. Da tvoje lice nije tako neduno,

osumnjiio bih te da se hoepridruiti poglavaru s planine koji oko sebe okuplja krivovjerne

pse.Ne znam na to misliTahirov unuk pravio se da ne shvaa. Dolazim iz Save i

idem ususret karavani koju je otac poslao u Buharu a koja se, idui kui, negdje zadrala na putu.

Kada izaeiz grada, ostavi Demavend desno. Doi ena utabanu cestu kojom

dolaze karavane s istoka. Dri se te ceste i ona e te sama dovesti do rijeke.

Tahirov unuk se zahvalio i ponovo uzjahao magarca. Poslije dva dana jahanja zauo je udaljini huanje vode. Skrenuo je s puta i potjerao ivotinju ravno prema rijeci. Uz nju je vodila

staza: as kroz pjeana polja, as kroz gusto grmlje. Pad rijeke postajao je sve vei, a huanjevode sve glasnije.

Kada je tako, malo jaui, malo hodajui veproveo dobar dio dana, iznenada ga opkoli

odred konjanika. Napad je doao tako neoekivano da je Tahirov unuk zaboravio trgnuti sablju, a

kada se sjetio i uhvatio je za drku, nije mu bila od koristi. U njega je bilo upereno sedam otrihkopalja. Sramota je bojati se, pomislio je. Ali to uiniti protiv tolike premoi?


22/264

Obratio mu se zapovjednik konjanika:

to ti njukaovuda, utokljune? Zar si doao loviti pastrve? Pazi da ti se udica ne

zakai u vlastitom grkljanu!Tahirov unuk bio je zbunjen. Ako su to sultanovi konjanici, teko njemu kae li istinu. A

ako su ismailiti, bude li utio, smatrat e ga uhodom. Ispustio je drak sablje i oajniki traio

objanjenje na nijemim licima vojnika. Zapovjednik je obradovano namignuo svojoj pratnji.Rekao je:Cini mi se, nedorasli moj pehlivanu, da traineto to nisi izgubio. Pritom je naglo

zgrabio izmeu stremena i sedla, i na njegovoj je ruci, nakratkom koplju, zaleprala bijela

zastava, znak Alijevih pristalica.Ako je samo klopka?, pomislio je Avani. Nita! Riskirat u!, viknuo je u sebi.

Skoio je s magarca i pruio ruku za zastavom koju je zapovjednik konjanika usmjerio prema

njemu. Smjerno ju je prinio elu.Tako treba! uzviknuo je zapovjednik. Ti traizamak Alamut. Onda s nama!

Potjerao je konja stazom uz ah-Rud. Tahirov unuk je ponovo uzjahao magarca i pratio ga na

njemu. Vojnici su krenuli za njima.

Sve vie su se pribli

avali planinskom masivu i hu

anje rijeke postajalo je sve ja

e.Dojahali su do stjenovitog brdaca na kojem se dizao straarski toranj, a na njegovu vrhu vijorila

se bijela zastava. Pokraj tog brdaca korito rijeke skrenulo je u strmi klanac.

Zapovjednik odreda zadrao je konja i zapovjedio ostalima da zastanu. Zamahnuo je

zastavicom prema tornju i s njegovog vrha primio znak da je prolaz slobodan.Jaui, uputie se u taman, hladan klanac. Put je bio prilino uzak, ali dobro napravljen i

na nekim mjestima uklesan u ivu stijenu. Duboko ispod njih buala je planinska rijeka.

Kod jedne okuke zapovjednik je zastao i ispruenom rukom pokazao ispred sebe. Tahirovunuk ugledao je, nedaleko ispred sebe, dvije visoke kule koje su se sred mranih planina bijelile

iznad padina, poput snovienja. Sunce ih je obasjavalo tako da su blistale u njegovim zracima.

To je Alamut rekao je voa i krenuo dalje.

Ponovo su strme padine sakrile obje kule. Put je krivudao dalje uz planinsku rijeku, svedok se klanac nije proirio. Tahirov unuk razrogaio je oi. Pred sobom je ugledao ogromnu

liticu, a na njoj tvravu koja je bila dijelom uklesana u nju.

Sah-Rud se razdvojio u dva kraka i njima je obgrlio tvravu kao da je dri u procjepu.Utvrda je bila itavo malo naselje koje se od naprijed prema straga postepeno dizalo. Njena etiri

kuta tvorile su etiri kule, od kojih su se dvije stranje dizale visoko iznad prednjih. Tvrava,

zajedno s rijekom, nalazila se izmeu dviju strmih, nepristupanih padina pa je tako, poput

snane ograde, zatvarala izlaz iz klanca.To je bio Alamut, najjaa tvrava od njih pedeset u rudbarskom okrugu. Sagradili su je

dejlemski kraljevi i govorili da je neosvojiva.

Zapovjednik odreda dao je znak i sa suprotne strane, s bedema, spustili su na eljeznim

lancima teak most preko planinske rijeke. Konjanici su preko njega protutnjali kroz nadsvo

enukapiju u tvravu.

Doli su u prostrano dvorite koje se, u tri iroke terase, postepeno dizalo. Terase su po

sredini spajala kamena stubita. Dubedema, lijevo i desno, rasle su topole i platane ispod kojihsu bili pravi pravcati panjaci. Na njima su pasla krda konja, magaraca i mazgi. U posebnoj staji

lealo je nekoliko desetina deva i mirno preivalo. Sa strana su bile tale i kasarne, haremi i

druge zgrade.Tahirova unuka doekali su guva i metekao u pelinjaku. Zaueno je gledao oko


23/264

sebe: na srednjoj terasi vjebalo je nekoliko odreda vojnika. uo jeodsjene zapovjedi, udarce

titova i kopalja, zveket sablji. S vremena na vrijeme zanjitio bi konj ili zanjakao magarac.

Drugi ljudi utvrivali su bedeme. Mazge su vukle za sobom teko kamenje koje suradnici dizali koloturima na odreena mjesta. Posvuda su grmjeli vika i dreka, potpuno

zaguujui huanje planinske rijeke.

Sjahali su i zapovjednik je upitao vojnika koji je prolazio:Je li kapetan Minueher u straarnici? Vojnik je stao mirno i odgovorio:Je, desetnik Ebuna.

Zapovjednik je dao znak mladiu da ga slijedi. Skrenuli su k jednoj od donjih kula.

Odnekud su se zauli kratki udarci koje je pratilo bolno jecanje i Tahirov unuk osvrnuo se u tompravcu. Uz kameni stup bio je privezan ovjek a lea su mu bila razgoliena do pasa. Divovski

crnac, u kratkim prugastim hlaama i s crvenim fesom na glavi, mlatio je po njegovoj golotinji

biem ispletenim od remenja. Pri svakom udarcu koa bi pukla na novom mjestu a krv je

mlazom tekla iz rana. Pokraj njega je stajao vojnik s vjedrom vode i s vremena na vrijemepolijevao nesretnika.

Vidjevi uas u oima Tahirova unuka, desetnik Ebuna se podrugljivo nasmijeio.

Kod nas se ne spava na perinama i ne ma

e ambrom

rekao je.

Ako si na toraunao, jako si se prevario.

Tahirov unuk iao je utke pokraj njega. Volio bi znati to je zgrijeio nesretnik kada ga

tako teko kanjavaju, ali udna zebnja oduzimala mu je hrabrost da upita.

Uli su u predvorje kule. Ispod njenih svodova Tahirov je unuk postao svjestan koliko sujaki bili zidovi tvrave. itave naslage kamenja bile su stavljene jedne povrh drugih. Mrano,

vlano stubite vodilo je gore. Stigli su u dugi hodnik, a iz njega u prostranu sobu iji je pod bio

prekriven jednostavnom prostirkom. U kutu je bilo rasprostrto nekoliko jastuka a na njima je,napola sjedei, napola leei, bio izvaljen ovjek od pedesetak godina. Bio je dobro uhranjen i

nosio je kratku, kovravu bradu koja je mjestimino vebila protkana srebrnastim nitima. Na

glavi je imao veliki bijeli turban, a dugi kaput bio mu je vezen srebrom i zlatom. Desetnik Ebuna

se naklonio iekao da ga

ovjek na jastucima oslovi.to novo donosi, Ebuna?

Ovog djeaka smo uhvatili tijekom izvianja, kapetane Minueheru. Kae da je

namjeravao u Alamut.Na te rijei kapetan je polako ustao. Ispred Tahirova unuka izrastao je ovjek velik kao

planina. Podboio se rukama, upiljio pogled u mladia i povikao gromkim glasom:

Tko si ti, nesretnice?

Tahirov unuk se trgnuo, ali je brzo prizvao u sjeanje oeve rijei i postao svjestan da jedoao u zamak kako bi se dobrovoljno ponudio u slubu. Sabrao se i prilino mirno odgovorio:

Zovem se Avani i unuk sam onog Tahira iz Save kojem je, po nareenju velikog

vezira, odrubljena glava.

Kapetan ga je pogledao iznenaeno i s nevjericom.Govorili istinu?

Zato bih lagao, gospodine?

_Ako je tako, onda znaj da je ime tvog djeda zlatnim slovima zapisanou srce svihismailita. I Nagospod bit e veseo da te ubroji u svoje ratnike. Zato si doao u zamak?

Da, da sluim vrhovnom poglavaru ismailita i da osvetim smrt svog djeda.

Dobro. to si nauio?itati i pisati, gospodine. I gramatiku, i pisanje pjesama. Napamet znam gotovo pola


24/264

Kur'ana.

Kapetan se nasmijeio.

Nije loe. A kako stojis vojnikim vjetinama? Tahirov unuk se zbunio.Jaem, gaam lukom, a donekle rukujem maem i kopljem.

Imali enu?

Mladije pocrvenio do u

iju.Nemam, gospodine.

Jesi li se odavao raspusnosti?

Nisam, gospodine.Dobro.Kapetan Minueher se okrenuo desetniku:

Ebuna! Odvedi Ibn Tahira daiju Ebu Suraki. Kai mu da ga ja aljem. Ako se ne

varam, obradovat e mu se.

Naklonili su se i napustili kapetanovu sobu. Ponovo su doli u dvorite. Stup, uz koji jeranije bio privezan ovjek kojeg su bievali, sada je bio prazan. Samo je nekoliko kapi krvi

svjedoilo o onome to se dogaalo. Ibn Tahir je jouvijek osjeao blagi strah, ali vega je

ispunjavala svijest o vlastitoj sigurnosti

oito je ne

to zna

ilo

to je bio unuk mu

enikaTahira!

Krenuli su stubitem na srednju terasu. Desno je bila niska zgrada, nekakva vojarna, pa je

pred njom, desetnik stao i gledao oko sebe kao da nekoga trai.

Tamnoputi mladiu bijelom haljetku, u bijelim hlaama i s bijelim fesom na glaviprotrao je pokraj njih. Desetnik ga je zaustavio i ljubazno rekao:

Kapetan me alje s ovim mladiem estitom daiju Ebu Suraki.

Samo za mnom! tamnoputi mladise irom otvorenih usta, grohotom nasmijao. Upravo nas estiti dai ui pjesnitvu. Na krovu smo.

A onda, okrenuvi se Ibn Tahiru, dodao je:

Dolazik nama da postanefidai? Doivjet emnoga iznenaenja. Ja sam uenik

Ubejde. Ibn Tahir ga je, zajedno s desetnikom pratio ne razumjevi ga dobro.Doli su do krova. Tlo je bilo prekriveno grubim pletenim prostirkama, a na njima je,

podvijenih nogu, sjedilo dvadesetak mladia odjevenih u bijelo, jednako kao uenik Ubejde. Na

koljenima su drali tablice i po njima pisali ono to im je govorio starac u bijelom haljetku kojije, s knjigom u ruci, uao ispred njih.

Kada je ugledao doljake, predavaje ustao. Mrzovoljno je namrtio lice i upitao

desetnika:to traikod nas u ovo doba? Zar ne vidida nastava traje? Desetnik se zbunjeno

nakaljao, a uenik Ubejde se neprimjetno umijeao meu svoje drugove koji su radoznalo

promatrali stranca.

Ebuna je rekao:

Oprostito sam te uznemirio za vrijeme nastave,

estiti dai. Kapetan me

alje k tebi sovim mladiem i predaje ti ga.

Stari misionar i uitelj odmjerio je Ibn Tahira od glave do pete.Tko si ti i to eli, mome? Ibn Tahir se smjerno naklonio.Ime mi je Avani i unuk sam onog Tahira kojem je, po nareenju velikog vezira, u Savi

odrubljena glava. Otac me alje u Alamut da sluim ismailitskoj stvari i osvetim ubojstvo svog

djeda.Starcu se ozarilo lice. Ispruenih ruku pohitao je prema Ibn Tahiru i srdano ga zagrlio.


25/264

Sretne su oi koje te vide u ovom zamku, Tahirov unue! Tvoj djed je bio moj i Naeg

gospoda dobar prijatelj... Hajde, Ebuna, i zahvali kapetanu u moje ime! A vi, mladii, dobro

pogledajte svog novog druga! Kada vam budem tumaio povijest i borbe ismailizma neu moizaobii djeda ovog mladia, ismailita Tahira, koji je u Iranu postao prvi muenik za nau stvar!

Desetnik je namignuo Ibn Tahiru, htijui rei: dobro smo obavili posao, i nestao u otvoru

koji je vodio dolje. Dai Ebu Surake stiskao je mladiu ruku, pitao ga za oca i ku

ne prilike teobeao da e javiti o njegovu dolasku vrhovnom poglavaru. Na kraju, zapovjedio je jednom od

uenika koji je sjedio na podu:

Sulejmane! Odvedi Ibn Tahira u spavaonicu i pokai mu mjesto onog nevaljalca koji

je morao medu obine vojnike! Pobrini se da opere prainu s puta i presvue se, pa neka doveernje molitve bude spreman!

Sulejman je skoio na noge, naklonio se pred starcem i rekao:

Pobrinut u se za to, estiti dai!

Pozvao je Ibn Tahira da ga slijedi. Doli su u donje prostorije. Sred tijesnog hodnikaSulejman je podigao zavjesu iznad ulaza i kroz njega propustio Ibn Tahira.

Uli su u prostranu spavaonicu.

Duzida, nasuprot ulaza, bilo je dvadesetak niskih le

aja. Bile su to velike platnene vre

enapunjene suhom travom i pokrivene prekrivaima od konjske strune. Uzglavlja su bila konjska

sedla. Iznad njih su bile o zid privrene, jedna iznad druge, drvene police, a po njima, u

strogom redu sloene raznovrsne potreptine: glinene zdjele, prostirke za molitvu, pribori za

umivanje i ienje. Pokraj uznoja svake postelje bio je drveni stalak i u njega su bili stavljeniluk s tobolcem i strijelama, koplje i dilit. Sa suprotnog zida strala su tri bronana svijenjaka s

brojnim kracima u koje su bile pobodene votanice. U kutu bio je stup s posudom za ulje. Ispod

svijea visjelo je dvadeset tekih krivih sablji, a pokraj njih isto toliko okruglih, pletenih titovakojima je vrh izboine bio nainjen od bronce. Soba je imala deset malih prozora s reetkama, i

sve u njoj bilo je isto i u najstroem redu.

Ta postelja je prazna rekao je Sulejman i pokazao na jedan od leaja. Njen raniji

vlasnik morao je prije nekoliko dana medu obine vojnike. Tu, pokraj tebe, spavam ja, a na onojstrani spava Jusuf iz Damagana. To je najvei i najjai uenik u eti.

Kaeda je moj prethodnik morao medu obine vojnike? zaudio se Ibn Tahir.Da. Nije zavrijedio da postane fidai. Sulejman je uzeo s police lijepo sloen haljetak,

bijele hlae i bijeli fes.

Hajde u kupaonicu, pozvao je Ibn Tahira.

Otili su u susjednu prostoriju u kojoj je bila kamena kada s tekuom vodom: Ibn Tahir se

brzo okupao. Sulejman mu dade odjeu i on je hitro navue. Vratili su se u spavaonicu. Ibn Tahirje rekao:

Otac mi je predao pozdrave za vrhovnog poglavara. Kada mislida u moi izai pred

njega?

Sulejman se podsmijehnuo.Tu misao brzo izbij iz glave, dragi moj. Ovdje sam vegodinu dana, a jodo danas ne

znam kako izgleda. Od nas uenika nitko ga jonije vidio.Dakle, nije u tvravi?Ovdje je. Ali nikada ne naputa svoju kulu. ut evetakve stvari zbog kojih e

zinuti od uenja. Rekao si da si iz Save. A ja sam rodom iz Kazvina.

Ibn Tahir ga je za to vrijeme paljivo promatrao. Ljepeg mladia gotovo nije mogaozamisliti. Bio je vitkog stasa poput empresa, lice mu je bilo otro isklesano i privlano, a obrazi


26/264

potamnjeli od sunca i vjetra. Kroz tamnu put izbijalo je zdravo rumenilo. Oi su mu bile

barunasto smee i gledale su orlovskim ponosom na svijet. Ispod nosa i oko brade izbijale su

mu njene malje. Izraz cijelog njegovog lica odavao je hrabrost i odvanost, a kada bi senasmijao, zablistala je niska snanih, bijelih zuba. Njegov smijeh bio je iskren, malice

podrugljiv, no to nije odbijalo. Poput nekog pehlivana iz 'Knjige kraljeva', pomislio je Ibn

Tahir. Rekao je:Primijetio sam da su vam svima lica otra i kruta kao da vam je trideset godina. Ali porastu brade jedva bih vam dao dvadeset.

Sulejman se podsmijehnuo, pa odvratio:Priekaj etrnaest dana pa ni ti neebiti drugaiji od nas. Mi ovdje ne beremo cvijee

i ne hvatamo leptire.

Htio bih te neto upitati nastavi Ibn Tahir: Maloprije sam dolje vidio kako su

bievali uz stup privezanog ovjeka. elio bih znati to je zgrijeio da je zasluio takvu kaznu.Straan zloin, dragi moj. Bio je kao pratilac dodijeljen karavani koja je putovala u

Turkestan. Gonii nisu bili ismailiti i usput su pili vino. Ponudili su i njemu, a on je prihvatio

premda ga je Sejiduna najstroe zabranio.

Sejiduna zabranio?

za

udio se Ibn Tahir.

Pa zabrana potje

e jo

od Proroka ivai za sve vjernike!

Ti to ne moerazumjeti, ptice moje. Sejiduna moe dopustiti i zabraniti to god hoe.

Mi, ismailiti, duni smo se pokoravati samo njemu.

Ibn Tahir se zaudio. Nekako mu se stegnulo u dui. Propitivao je dalje.Ranije si rekao da su mog prethodnika poslali meu obine vojnike. to je zgrijeio?

Govorio je o enama, i to vrlo nepristojno.

Zar je zabranjeno?Najstroe! Mi smo izabrana eta i kada budemo posveeni, sluit emo neposredno

Sejiduni.

U to emo biti posveeni?

Vesam ti rekao: u fidaije! Kada zavr

imo

kolu i polo

imo ispite, dobit

emo taj

in.to je to fidai?

Fidai je ismailit koji je spreman rtvovati se bez pitanja, po nareenju vrhovnog

poglavara. Ako pritom pogine, postaje muenik, a izvri li teki zadatak i ostane iv, napreduje udaija ili jovie.

To to ujem sasvim mi je novo. Mislili da e ispit biti jako teak?

U to nema sumnje. Inae se za njega ne bismo spremali svakog dana od jutra do

mraka.estorica su vepoklekla pod teretom. Jedan se sruio na mjestu mrtav, a petorica su

molila da ih uvrste meu obine vojnike.

Zato radije nisu otili iz Alamuta nego da se tako ponize?

E, dragi moj, s Alamutom nemaale. Tko je jednom u zamku ne mo

e svojevoljno

iviz njega. Oko mnogo ega ovdje je puno tajnovitosti.

U sobu su nahrupili uenici. Usput su se bili umili u kupaonici i tako se pripremili za

veernju molitvu. Div, gotovo za glavu vii od Ibn Tahira, izvalio se na postelju pokraj njegove irekao:

Ja sam Jusuf iz Damagana. Nisam loovjek ali nikome ne bih savjetovao da me

izaziva ili da se ali sa mnom. Veeme upoznati.Protegnuo je svoje snane udove kao da je time htio potkrijepiti svoje rijei.


27/264

Ibn Tahir se nasmijeio.

uo sam da si najvei i najjai meu uenicima. Div se munjevito uspravio.

Tko ti je to rekao?Sulejman.

Razoaran, Jusuf se ponovo izvalio.

Mladii su se smijuljili. Ubejde je stupio pred Ibn Tahira, razvukao svoje crna

ke usne irekao:

Kako ti se svia kod nas, Ibn Tahire? Naravno, teko ti je rei, jer si tek doao. Ali

kada budeetiri mjeseca u zamku, koliko sam veja, rasplinut e ti se sve ono to si izvana sa

sobom donio.Jeste li uli tog crnoguzog? podsmijehnuo se Sulejman. Tek to je gurnuo svoj

kljuniu alamutsku medovinu vepokuava davati pouke drugima!

Zar da ih dajem tebi, glupom geaku? razjario se Ubejde.Mir, brao! zagrmio je Jusuf sa svoje postelje. Ne dajte loprimjer novaku!

Mladiirokih lea, krivih nogu i ozbiljnog lica priao je Ibn Tahiru.

Ja sam Dafer iz Reja predstavio se. U zamku sam godinu dana, i budeli

trebao neko objanjenje

to se ti

e nastave, samo me pitaj.Ibn Tahir mu se zahvalio. Uenici su prilazili jedan za drugim i predstavljali se. Afan,

Abdurahman, Omer, Abdulah, Ibn Vakas, Halfa, Suheil, Uzejd, Mahmud, Arslan... Na kraju,

pred njega je stupio najmanji.Ja sam Naim ispod Demavenda rekao je. Svi su se nasmijali.Nesumnjivo jedan od demona koji ive u planini narugao mu se Sulejman.

Naim ga je ljutito pogledao.

Imamo mnogo nastave rekao je i mnogo onoga to moramo uiti. Poznajelinae uitelje? Onaj koji te blagoizvolio primiti je asni dai Ebu Surake. Slavan je misionar i,

uei, proputovao je sve zemlje islama. Sejiduna ga je postavio nama za starjeinu. Predaje

povijest Proroka i svetih muenika koji su pali za ismailitsku stvar, a uz to i gramatiku i

pjesnitvo na doma

em jeziku pehlevi.Jeste li ga uli, cvrkutana? Od sviju najmanji, a najglasniji. Sulejman se smijao, a s

njim i svi ostali. Potom je sam uzeo rije:Ubrzo eupoznati svoje uitelje, Ibn Tahire. Zapamti tek da je dai Ibrahim, koji nam

predaje dogmatiku, algebru, arapsku gramatiku i filozofiju, dobar prijatelj Sejidune i da mu se

nije pametno zamjeriti. Kod njega esve morati znati napamet. A Grk el-Hakim, taj podnosi

svaku brbljariju samo da ne drijezik za zubima. Kapetan Minueher ne trpi prigovore. Kod

njega mora sve biti na brzinu. to budehitriji u ispunjavanju njegovih nareenja to e te viecijeniti i bit emu miliji. Dai Abdulmalik je mlad, ali Sejiduna polae mnogo na njega. Jak je i

otporan u podnoenju napora i boli pa zato prezire onoga koji ne zna stisnuti zube: odgaja u

nama vrstinu volje i njegov predmet je, uz dogmatiku, najvaniji...

Nemoj mi suvie pla

iti golup

ia!

upao mu je Jusuf u rije, -r-Ina

ee nampobjei. Gledajte! Sasvim je blijed.

Ibn Tahir je pocrvenio.Gladan sam rekao je. Cijeli dan nisam nita jeo. Sulejman se luckasto zahihotao.I drugaije eti postiti kod nas, dragi moj. Samo da upoznadaija Abdulmalika.

Otegnuto se oglasio rog.

Na molitvu! povikao je Jusuf. Svatko je uzeo s police po jednu smotanu prostirku is njom odjurio na krov. Ibn Tahir je dohvatio smotuljak koji je bio iznad njegova leaja i slijedio


28/264

ostale.

Na krovu ih je ekao dai Ebu Surake. Kada je vidio da su svi doli i prostrli sedade,

okrenuo se prema zapadu, u smjeru svetih gradova i otpoeo vjerski obred. S glasnom molitvombacio se niice, rairio ruke i ponovo se digao, onako kako nalau zakoni vjernika. Kada je

zavrio jojedanput se uspravio, rairio ruke prema nebu i ponovo kleknuo saginjui se elom do

tla. Molio je:Dodi, el-Mehdi, Obeani i Oekivani. Oslobodi nas samozvanaca i spasi nas odkrivovjernika! Muenici Ali i Ismaile, budite nai zatitnici!

Uenici su oponaali njegove kretnje i za njim ponavljali rijei koje je izgovarao.

Iznenada se smrailo. Do njih su sa susjednih krovova dopirali otegnuti, ravnomjerni molitveniglasovi drugih, i Ibn Tahira obuzela je udna, tjeskobna ganutost. inilo mu se da sve to to

doivljava nije stvarno, da samo sanja udesne snove koji lie na stvarnost a onda i javno

prizivanje Alija i Ismaila, to su se vjernici izvan Alamuta usuivali initi samo iza dobro

zatvorenih vrata! Bio je uplaen i zbunjen.Ustali su, vratili se u spavaonicu i pohranili prostirke na njihova mjesta, a onda su otili

na veeru.

Blagovaonica je bila prostrana dvorana u krilu zgrade nasuprot spavaonice. Svaki uenikimao je svoje mjesto uz zid. Na pod su bili postavljeni mali, od vrbinog prua ispleteni,

podmetai na kojima su uenici sjedili ili uali. Posluivala su ih tri, po redoslijedu odreena

druga. Donijeli su svakome velik komad pogae ispeene bilo od ita, bilo od suhih smokava ili

jabunih kriki. U veliku zdjelu nalili su im mlijeka koje su uvali u ogromnim glinenimkrazima. Nekoliko puta tjedno uenici su dobivali ribu, a jednom tjedno jeli su meso: peenog

vola, janje ili brava. Ebu Surake ih je nadzirao i jeo s njima. Veerali su utke, zaokupljeni

jelom.Poslije veere podijelili su se u manje grupe. Jedni su otili na krov, a drugi se razioe

po nasipima tvrave.

Jusuf i Sulejman poveli su Ibn Tahira sa sobom

vladimir bartol - alamut

Documents