zora - skole.hr

1Zora / br. 41 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Do juËer mnogi od vas do-miπljali su se kako da seproπvercaju pokraj deæur-nog uËitelja i cijeli razredbace na koljena svojimnovim tenkama ili πuza-ma. Iznenada, kao grom

iz vedra neba, πkolom je prohu-jala oglasna knjiga i objavila:nema viπe papuËa, a pod veli-kim odmorom - svi van!

Pitali smo uËenike sedmih raz-reda πto misle o novom kuÊnomredu πkole i kako su preæivjeliiznenadni “πok slobode”.

Zoran 5 Mislim da je to veomadobro jer tako ionako mnogi

Dragi Ëitatelji, “Zora” nije mrtva. Ako stenakon proπlogodiπnje stanke pomislili dasada moæete pisati samo za profesore, pre-varili ste se, “Zora” oËekuje vaπe radove.

Ovaj broj priredila je mala druæina sastavljenaod uËenika πestih razreda, pa vas pitamo: “Agdje ste vi?”

Stoga nemojte biti prestrogi kritiËari i opros-tite nam naπe pogreπke i nespretnosti, radilismo kako smo znali i umjeli. Dogodine, kadnam se pridruæite, “Zora” Êe biti bogatija isadræajnija. Napravit Êete list kakav biste viæeljeli. A zasad, ostajte nam zdravi i veseli isretan vam zavrπetak πkolske godine! 3

Pozivnica (to jest poziv na suradnju)

uËenici nisu nosili papuËe i sta-lno su izlazili van po sendviËe.Da budem iskren, i ja sa to Ëi-nio.

Bojan 5 Dobro je! Tak i tak smoprije iπli van bez dopuπtenja, asad idemo s dopuπtenjem i Ëinimi se da je to puno bolje.

Ivana 5 Ja mislim da su πkolskapravila sasvim O.K.!

Amanda 5 Mislim da je to guba.Dok smo nosili papuËe, torbe subile teæe, a i odlazak pod od-morom van je baπ zakon. I na-ma treba malo veselja. Ove slo-bode moraju ostati zauvijek.

Alen 5 Nova pravila su superzato πto se ne moram nositi dvapara tenisica. Pod velikim od-morom mogu udahnuti svjeæegzraka. Ali dobro bi bilo da sepromijeni joπ neπto: da ne uËi-mo one lekcije koje nam neÊetrebati u æivotu.

Matea 5 Nova πkolska pravilasu genijalna. Ovak i onak nismonosili πlape i iπli smo vani, ali jeovak ipak bolje. Joπ samo daimamo garderobu i πkola bi bilasasvim O.K. A imam i jednu pre-poruku za ministra prosvjete iπporta: ukinite ocjenjivanjevjeronuka, glazbenog, tjelesnogi likovnog. 3

»lanovi literarno-novinarske druæine

Mateja Koren, 7. c

Zbogom papuËeanketa meu acima o novom kuÊnom redu πkole

zorazagreb, 2001.list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa 41

©to vas je potaklo da se ba-

vite πportom i kada ste se

poËele baviti atletikom?

Vedrana: Oduvijek sam se æe-ljela baviti nakim πportom. U5. razredu mi se pruæila prili-ka, poËela sam i nastavila.Sada veÊ Ëetiri godine treni-ram atletiku.

Teuta: Nisam niπta radila, jed-nostavno sam besposliËarila, aatletika mi se svidjela kao πpo-rt, pa sam tako i ja, kada mi sepruæila prigoda, krenula na at-letiku. Otada su proπle Ëetirigodine.

Kada ste osvojile prve meda-

lje i koja vam je najdraæa?

Vedrana: Prvu medalju osvoji-la sam u 5. razredu na jednomnatjecanju gdje sam trËala na200 metara i osvojila zlato, anajdraæa mi je s natjecanja uRijeci sa 100 metara. Bilo je toproπle godine.

Teuta: Moja je prva medalj saπkolskog natjecanja na 300 m,a najdraæa mi je zlatna na 200m osvojena u Celju u Sloveniji.

Koliko medalja imate?

Vedrana: Oko dvadeset.

Teuta: Isto tako.

Koje discipline najviπe voli-

te?

Vedrana: Ne volim one kojeimaju veze sa preponama, anajviπe volim 60 i 200 metara.

Teuta: Najviπe volim 200 m iskok u dalj. Ne volim duæe pru-ge i discipline s preponama.

Jeste li za sada zadovoljne

svojim uspjesima?

Vedrana: Pa zasada jesam.

Teuta: Jesam, ako je moj tren-er zadovoljan, i ja sam zado-voljna.

Koliko puta tjedno trenirate i

jesu li treninzi naporni?

Vedrana: Svaki dan, tj. sadamputa tjedno.

Teuta: Treninzi su jako napo-rni, a traju i do tri sata.

©to vam se u atletici svia, a

πto ne?

Vedrana: Svia mi se to πtoputujem, a ne svia mi se toπto su treninzi naporni i oduz-imaju mi mnogo vremena.

Teuta: Isto tako.

Koja je vaπa poruka Ëitatelji-

ma i koji su vam daljnji pla-

novi?

Vedrana: I dalje Êu se baviti

atletikom, a dalje Êu vidjeti πto

bude.

Teuta: Pa zasad Êu se nastaviti

baviti atletikom, a πto dalje ov-

isit Êe o srednjoj πkoli. Poruka

Ëitateljima: PreporuËujem da

pokuπate pa ako vam uspije,

nastavite. Puno je ljepπe i kori-

snije baviti se nekim πportom,

steÊi dobre prijatelje, putovati

na natjecanja i zabavljati se

nego biti na cesti i puπiti. 3

Razgovor vodila:

Vedrana MoriÊ, 6. b


Brze, bræe, najbræeKao πto svi znaju, atletika je “kraljica πportova”. UËenici mnogih πkola bave seatletikom, pa se tako i u naπoj πkoli nekoliko uËenica vrlo uspjeπno bavi atletikom.Meu njima najzapaæenije su Vedrana ©ramek i Teuta Mlekuæ. One su bez konkurencijenajbræe cure na πkoli (DeËki, ne pokuπavajte im pobjeÊi!). Saznajmo neπto o njima!

Veliki odmor ∑ πkolosko igraliπte puno mladih πportaπa

Skrajem prvog polugodi-πta zapoËelo je koπarka-πko prvenstvo Zagrebaza djevojËice 5. i 6. raz-reda. Naπa je πkola pro-πle godine bila meuposljednjima, no ove segodine moæemo pohva-

liti: od sedamdeset i dvije πko-le naπ je “Pero” bio Ëetvrti. Ia-ko se tome i nismo odveÊ na-dale, pobjedom nad proπlogo-diπnjim prvakinjama, ekipomiz πkole Lovre pl. MataËiÊa, shva-tile smo da imamo πansu daosvojimo neku od medalja. Uznaporne treninge i obvezno ki-danje æivaca profesorici MajiMaziÊ pobjede su stizale. »ak

Moje je ime Maja Cvija-noviÊ. Idem u 6. razr-ed i Ëlanica sam mno-gobrojnih slobodnihaktivnosti. Sve slobo-

dne aktivnosti su mi drage izanimljive, ali meu njimaposebno mjesto ima folklor.Folklor mi se svidio veÊ utreÊem razredu, a veÊ u Ëet-vrtom poËela sam uËiti nekeod koraka naπih narodnihplesova. Folkloraπica samjer mi se neobiËno sviajunarodni obiËaji i plesovi.

Folklor u naπoj πkoli vodiprofesorica Sanda KaËurov.Po mom miπljenju ona jevrlo nadarena, ima lijep glasi odliËno poznaje narodneplesove i obiËaje. Folklor ob-iËno imamo dvaput tjedno itada uËimo plesove iz razli-

Ëitih dijelova Hrvatske. Dosad sam nastupala otprilike sedam--osam puta. Prvi nastup neÊu nikada zaboraviti. Bilo je to na Danπkole. U svlaËionici se osjeÊala moja napetost i napetost svihmojih prijatelja koji su sa mnom nastupali. OblaËili smo noπnjepuni napetog iπËekivanja. Bila sam uzbuena i osjeÊala strah.Ako bi se to moglo nazvati strahom. Ne znam πto je to bilo, alitijelom su mi prolazili trnci.Takav osjeÊaj nikad prije nisamosjetila. Tada sam po prvi put plesala i pjevala pred masom ljudi.Sada viπe ne osjeÊam niti jedan od tih tjeskobnih osjeÊaja, veÊjedva Ëekam kada Êu ponovo nastupati. Jako mi je æao πto Êu sazavrπetkom osnovne πkole izgubiti moguÊnost uËenja hrvatskihobiËaja i plesova. Zato se toplo nadam da Êe srednja πkola kojuodaberem imati folklornu druæinu. 3 Maja CvijanoviÊ, 6. c

smo se s trenerom “MataËiÊa”okladile u veliku πvarcvald tor-tu da Êemo ih pobijediti. Pro-πlogodiπnje prvakinje bile supobjeene s 21 koπem razlike,a tortu smo slasno pojele. Uprvom kolu smo bile prve, i udrugom, a i u treÊem je bilo ta-ko. Kada su pri kraju prvenst-va ostala joπ Ëetiri kluba (ameu njima i naπ “Pero”) poËe-lo se igrati za medalje. Prve trimomËadi, naravno, dobijajumedalje, a Ëetvrta ostaje beziËega, ona je gubitnik meupobjednicima. Na æalost, ta Ëe-tvrta ekipa ostale smo mi. Iz-gubivπi od djevojËica i πkole A.B.©imiÊa, koje su na kraju bile

prve, mogle smo igrati samo zatreÊe mjesto. Za broncu smotrebale igrati protiv Æutog brije-ga, kojeg smo u Ëetvrtfinalu,nakon produæetaka, dobile.No, kako se Ëesto dogaa, takosmo izgubile od “ÆutiÊa” i os-tale bez iËega. Poslije porazalile su se suze i igraËica i navi-jaËa, jer to ipak nije mala st-var. Ali, nije ni mala stvar bitiËetvrti od sedamdeset i dvijeekipe. Za utjehu, od kluba Cro-atije (naπih seniorki) dobilesmo kupone za McDonalds-ovBig Mac, pa πto onda reÊi nego:”Ideπ, beba!” 3

Ines KaliniÊ, 6.a


Nije to mala stvarosvrt na koπarkaπko prvenstvo Zagreba za djevojËice 5.-6. razreda

DjevojËice iz PreradoviÊa kolo pletu.

Folklor(zabiljeπka jedne folkloraπice)

Folklor(zabiljeπka jedne folkloraπice)

Zoran TadiÊ jedan je odnajpoznatijih hrvatskihfilmskih redatelja. Akoste kojim sluËajem sed-maπ, onda ste sigurnonedavno na satu hrvats-koga jezika gledali nje-gov dokumentarac Dru-

ge. No, taj film nije TadiÊevonajveÊe ostvarenje, mnogi bise sloæili da je to triler RitamzloËina, film koji se kao i Drugespominje u ovom razgovoru, aprije nekoliko mjeseci moglismo ga vidjeti na televiziji. Go-spodin TadiÊ bio je toliko ljuba-zan da za naπ list progovori osvojim filmovima i radu nafilmu.

Moæete li za naπe Ëitatelje re-

Êi kako Vas je æivotni put do-

veo u filmske vode.

RijeË je uvijek o procesu, a neo trenutku kad Ëovjek odluËida Êe se baviti filmskom reæi-jom. Kao gimnazijalac zamije-tio sam da malo ËeπÊe idem ukino od ostalih momaka u raz-redu i da Ëitam i pratim films-ke kritike. I malo-pomalo Ëov-jek doe do svijesti da bi bilozanimljivo i baviti se filmom.BuduÊi da je pero dostupnijenego kamera, najprije sam po-Ëeo pisati o filmu. Na fakultetusam poËeo asistirati i suraiva-ti na televiziji. I tako nakon ne-kog vremena zapoËnete s do-kumentarcima i - sve krene.

ZnaËi niste oduvijek æeljeli

postati redateljem?

Bilo je potrebno neko vrijemeda se u meni probudi æelja, dadoem do nekakve svjesne od-luke. Ali sada kada se prisje-Êam tih vremena, zaista mi seËini da sam oduvijek æelio pos-tati redatelj. No tek u dvadese-toj sam tu æelju i poËeo ostva-rivati.

Koje osobine mora imati fil-

mski redatelj?

Najprije mora jako voljeti film.Bez toga nema niπta, bez togaje filmski redatelj nesretan Ëo-vjek. Ako volite film, to znaËida Êe se nizovi nedaÊa koje sejavljaju u ovom poslu lakπe ri-jeπiti, a javljaju se prije svegazato πto je hrvatska kinemato-grafija mala kinematografija i


Voljeti filmrazgovor s filmskim redateljem Zoranom TadiÊem

Ëovjek nema puno πanse da seiskaæe i dokaæe i Ëesto mora ra-diti ne samo velike projekteveÊ i manje forme. Ukoliko Ëo-vjek ne voli film, ukoliko ga neraduje svaki oblik djelovanjana filmu i sve πto je vezano zafilm, te ako nije spreman uvi-

jek i stalno sluæiti fimu, nikadaneÊe uspjeti u tom poslu.

Kako dolazite do ideja za sv-

oje filmove?

Nakon nekog vremena primi-jetite da vas neki problem mu-Ëi, da ste zaokupljeni nekompriËom i onda, buduÊi da stesvjesni da ste filmski reæiser,pokuπavate doÊi do nekakve

Koliko se dugo bavite reæi-

jom i koliko ste fimova dos-

ad snimili?

Svoj prvi kratkometraæni filmsnimio sam 1968. g. Dakle, ba-vim se reæijom veÊ 33 godine.Napravio sam osam igranih fil-mova, πto je za jednu ovako m-alu konematografiju priliËnopuno, jer moæemo na prste je-

Mislim da nisam jednini reæis-er koji Êe vam odgovoriti po-malo uobiËajeno. Mi reæiseriponaπamo se prema svojim fil-movima kao roditelji premadjeci. Teπko nam je izdvojitineki film i reÊi da njega voli-mo najviπe. A osim toga, sma-tram da su svi moji igrani fil-movi pribliæno jednake kvali-tete. Meutim, Ritam zloËina

priËe koja bi taj vaπ interes is-kazala na najbolji moguÊi naË-in. Proπla su romantiËna vre-mena, romantiËni naËini shva-Êanja umjetniËkog stvaranja,vremena pjesnika koji u zadi-mljenoj krËmi, kasno u noÊi sje-di i pije i onda ga udari nekak-av grom koji se zove inspiraci-ja, pa onda zatraæi papir i ispi-πe pjesmu. Kao i u svakom oz-biljnom poslu valja puno radi-ti i na vlastitoj ideji i na osmi-πljavanju te ideje.

dne ruke nabrojati hrvatskereæisere koji imaju viπe oddeset filmova. Planiram doseÊitu brojku. Osim tih igranih fil-mova napravio sam i desetkratkometraænih televizijskihdokumentaraca. Radio sam idokumentarne serije, spotove,naruËene filmove i TV drame.Pisao sam i joπ uvijek piπem ofilmu. Zapravo nastojao samæivjeti æivot filmskog radnika.

Moæete li izdvojiti nekoliko

najdraæih ostvarenja i opπir-

nije ih opisati?


imao je najveÊi odjek i neki gasmatraju mojim najboljim ost-varenjem. Volim Ritam zloËina,ali volim i ostale svoje filmove.

Vaπi su igrani filmovi uglavn-

om trileri, zaπto volite taj æanr?

Film je umjetnost u kojoj fak-tor vremena igra znaËajnu ulo-gu. Film traje sat i pol ili dvasata i u tom vremenu trebate,πto je moguÊe ekonomiËnije,ispriËati radnju filma i zain-teresirati gladatelja za ono πtovas kao redatelja interesira. »i-njenica je da u trileru kaostartna pretpostavka postojitajna, a time i æelja za otkri-vanjem svih implikacija te taj-ne. Zbog toga je triler priklad-an okvir za izraæavanje neËijefilmske misli.

Snimate li rado dokumentar-

ne filmove?

U jednom razdoblju svoga re-dateljskog æivota snimao samsamo dokumentarne filmove.Straπno sam ih volio i imaosam sa njima lijepih rezultata.Dokumentarac je neπto pre-krasno jednostavno zato πtosadræi sve tajne filma odnosno,kad se bavite dokumentarcem,onda ste na udaru svih mo-guÊih problema koji se mogudogoditi jednom filmskom re-æiseru. Ti su problemi πirokograspona, od estetskih pa dopravih, moralnih problema.Dokumentarac u svojoj πkrtojformi sve te probleme saæim-lje, Ëime pomaæe reæiseru kodrada na igranom filmu.

Nedavno smo na televiziji

mogli gledati Vaπ film “Rit-

am zloËina”, zaπto ste ga sn-

imili u crno-bijeloj tehnici?

Taj film ima neke atribute kojigrade svoju, da tako kaæem,

dopadljivost na nostalgiji. Akada je o filmu rijeË, nostalgijaznaËi crno-bijeli film. Ja samse filmski odgojio u vrijemecrno-bijelih filmova i misliosam da bi bilo dobro snimiti fi-lm u crno-bijeloj tehnici zbognostalgije, ali i zato da nas pod-sjeti na stara vremena.

Kako zapravo izgleda snima-

nje jednog trilera kao πto je

“Ritam zloËina” i kolko dugo

to traje?

ObiËno snimanje jednog nor-malnog filma traje 30-40 danasnimanja. Razumljivo, pripre-me traju puno duæe. A monta-æa traje pedesetak dana, daklegotovo dvostruko duæe od sni-manja. Meutim, Ritam zloËi-na snimao se na jednom mjes-tu i glumaËka ekipa je bila ma-la, pa smo ga snimili za rekor-dnih 13 dana. Ali to je zaistaiznimka.

U 7. razredu naπi uËenici gle-

daju Vaπ film “Duge”. Gdje

ste snimili taj film i πto ste

æeljeli njime pokazati?

Film je sniman 1972. g. u zabi-ti Dalmatinske zagore, negdjeiznad Obrovca, gdje je æivjelata baka koju smo snimali. Mismo u tom zaseoku traæili ba-ku koja æivi sama s kozom. Na-πli smo ih viπe, ali nam se tanajviπe svidjela pa smo dolazi-li kod nje tri-Ëetiri dana da se snjom malo bolje upoznamo.Nakon desetak dana napokonsmo joj otkrili karte i rekli jojda bismo htjeli snimiti film onjoj. Ona je pristala i sljedeÊidan smo donijeli sve potrebnoza snimanje filma.Vidjevπi sveto ljudstvo i tehniku, ona sepriliËno zaËudila. Naime, dot-

ad se samo jednom fotografi-rala, i to za osobnu iskaznicu,pa se uplaπila svih tih, kako ihje ona zvala, “Ëuda mekanike”.Tako smo morali priËekati joπdva-tri dana da se ona privik-ne. A kad se priviknula, snim-ili smo film za otprilike tri da-na. Filmom sam æelio pokazatikako se i u najπkrtijim uvjeti-ma æivljenja, moæe æivjeti po-nosno i dostojanstveno.

S kojim hrvatskim glumcem

osobito volite suraivati?

Zaπto?

Dræim da u Hrvatskoj imamoprekrasnih glumaca pa Êu ne-ke od njih spomenuti. Fabijan©ovagoviÊ igrao je u πest mojihfilmova i mislim da je on i usvjetskim razmjerima jedanglumaËki velikan. Tu su zatimRade ©erbedæija i Ivica Vido-viÊ. Imate onda malo “tiπih”glumaca koji su takoer sjajni,kao πto je na primjer VlatkoDujiÊ. Sjajan je glumac Ivo Gr-egureviÊ. Kada je o æenama ri-jeË, veliËanstvena je po mommiπljenju Boæidarka Frajt. Onoπto ulijeva optimizam je da ci-jela jedna plejada mladih glu-maca i glumica dolazi.

Imate li u planu ili moæda veÊ

stvarate neki novi film?

Da, trenutno tadim na jednomprojektu za koji scenarij radiPavao PavliËiÊ, i nadam se daÊe doÊi do njegova ostvarenja.Mislim da bi krajem ove godi-ne, ako se ne dogodi neπto ne-predvieno, moglo zapoËetisnimanje. U filmu Êe opet bitielemenata trilera i poigravanjas tajnama. 3

Razgovor vodila: Sara DadiÊ, 6. c


literarni kutakzorin

41

VeËerHladna klupica…Strujanje prohladnog zraka.Pasji laveæ.

Ivana SimiÊ, 7. a

SreÊaTopao, sretan dan.VruÊi kesteni i topao Ëaj.Mirni otkucaji srca.

Ivana SimiÊ, 7. a

Netko te voliKad noÊu na nebu

zvijezde sjaje,tada te NETKO jako voli,tada te netko srcem molida ne zaboraviπ ovaj Ëas

kada ti zvijezde prenose glas,kada te negdje u dubini nebaNETKO zove i NETKO treba.

Hana Lasan, 5. a

LjubavLjubav jeradovanje jutarnjoj zori,plamen vatre πto gori,moje srce puno sreÊei prvo proljetno cvijeÊe.

Ljubav jekap rose na pπenici,pjesma o bijeloj golubici,zlatom oblivena ruæa na prozoru,zraka sunca na kuÊnom ulazu.

Ljubav jevjeËna toplina πto me grijei srebrn mjesec kad se smije,marljiva pËela na πarenom cvijetu,ja vidim ljubav svuda po svijetu.

Hana Lasan, 5. a

7Zora / br. 41 Zorin literarni kutak

Na leima dupina

Danas idem sama brodom u Istru. Jedva Ëekam.Upravo dolazi brod. Joj! Zaboravila sam spremitistvari i uzeti torbu. TrËim prema kuÊi. Ulazim iskupljam sve potrebno. Odjednom Ëujem neπto izdaljine. Brod je krenuo. Pokuπam im viknuti dastanu, ali prekasno. VeÊ su otiπli. ©to Êu sad?Razmiπljam. Odjednom, niotkud, iz vode, izronineπto veliko, sivo-plavo i upita me njeænimglasiÊem: “Zaπto sjediπ tu? Mogu li ti pomoÊi?” Svaprestraπena ispriËam malom dupinu Wiliju (takosam ga u meuvremenu nazvala) πto se dogodilo.On je dugo razmiπljao. Odmah mi je predloæio damu sjednem na lea a on Êe me odvesti kamo godpoæelim. Poæeljela sam da me odvede u Istru, tajnaπ najveÊi poluotok. Nismo dugo putovali, jer jemaleni dupin Wili bio najbolji plivaË u cijelommoru. Stali smo kod Rovinja. To je prekrasan grad.Iza njega prostiru se prekrasne ljubiËaste planine,a iznad Rovinja je prekrasno plavo nebo s malen-im oblaËiÊima koji su se igrali skrivaËa i lovice.Popela sam se s Wilija na kopno. On je savoduπevljen rekao da Êe me priËekati. Dva satakasnije vratila sam se na obalu i ispriËalaWiliju kako su ulice kamene, uske i skliskete da sam vidjela puno stranih turista. URovinju je lijepo. Pokraj grada je malenazelena πumica, a kraj nje je maleni izvorvode i crkvica. Kad sam mu sveispriËala, sjela sam mu na lea. Wili mije predloæio da odemo u Dubrovnik, davidimo taj prekrasan stari grad, kako jeon Ëuo od djeda. Ubrzo smo doπli. Naobali sam ostavila razoËaranog Wilija iotiπla razgledati grad. Upravo koraËam uta-banom, glatkom, kamenom ulicom na kojojse nalazi crkva Sv. Vlaha. Veoma je lijepa ivelika, a na vrhu je kip sv. Vlaha. Otiπla sammalo dalje, kad se odjednom ispred mene pojavivelika kamena tvrava sa spuπtenim drvenimmostom. Preπla sam preko njega. Uπla sam u starigrad. Unutra je bilo puno ljudi, puno restorana iponeko kazaliπte. Vidjela sam i bivπe tamnice. Kadse spustila noÊ, postala sam umorna i polako samotrËala do Wilija i legla na njega. Odjednom je nanas naletio veliki val. Probudila sam se. Shvatilasam da je sve to bio san. Bila sam istodobno sretnai æalosna. Sretna jer se nisam utopila, nego sampala na pod i æalosna πto viπe neÊu vidjeti Wilija iπto je sve to bio samo san.

Ana Bogut, 4. a

Kasna jesenKasna jesen je osjeÊajan umjetnik.Ona ima puno oblika.Kada se hoÊe doπuljati, obiËno se pretvoriu maglu i tiho se, kao lovac, priπulja.Kada hoÊe da je svi primijete i kada hoÊepokvariti djeËji dan, onda poËne ∑ kiπiti.Kada je dobre volje prepusti svoje mjestosuncu i svi smo veseli.Kasna jesen ima odijelo kao u slikara ∑zaprljano bojom.Njene najdraæe boje su æuta, crvena ismea.Ona je prevrtljiva i lukava kao lisica.Ona voli πetati gradom, popravljati svojeradove i raditi nove. Ljuta je i tuæna kadacijeli grad mora prepustiti zimi. Ona tadauniπtava svoje lijepe radove (liπÊe) iodlazi.

Ivor Nikolovski, 4. a


Duga koja mijenja πkoluKad bismo dohvatili vrpce duge, dogodilobi se Ëudo. U πkoli bismo umjesto Ëitanja ipisanja iπli na dvoriπte. Umjesto zadaÊa,dobivali bismo dvije vreÊica slatkiπa, aonaj koji ne pojede sve slatkiπe, dobije joπtri vreÊice slatkiπa za domaÊu zadaÊu.Doma, kad pojedemo sve slatkiπe πto smoih dobili za zadaÊu, gledamo televiziju iliidemo van. I tako iz dana u dan. E, kad bito bilo tako, bilo bi nam lakπe u πkoli.

Martina BegiÊ, 4. b

ProljeÊe u mom graduJednoga jutra kad sam seprobudila i doπla do prozora,ugledala sam slike koje jeproljeÊe kao vrijedan slikarnaslikao preko noÊi. Podmojim prozorom, u vrtu mojezgrade ugledala sam jednu odproljetnih slika.

Visibabe su se bijelile i kao dasu mi zvonile, πafran megledao i smijeπkao mi se,ljubiËice i jaglaci gledali sume ravno u oËi, a narcis seljuljao ne povjetarcu. Jednamala breza je propupala iπirila svoje grane, a tri supËelice oblijetle dva æuta icrvena tulipana. Sunce sesakrilo iza nebodera pa ganisam vidjela. Izaπla sam vani ugledala sunce. Otiπla samiza svoje zgrade i ugledalalivadu punu tratinËica imaslaËaka koji su umivenirosom izgledali prekrasno.Bilo je i dosta toplo.

Ja volim proljeÊe i najl-jepπe mi je godiπnje doba jerje cvjetno, sunËano i πareno.

Andrea ©ariÊ, 4. b

JesenProπlo je dugo i toplo ljeto.PoËela je πkola, ratari skuplja-ju posljednje plodove.Vjeverice i ostale æivotinjeæurno skakuÊu i trËkaraju poraznobojnim kroπnjamadrveÊa i skupljaju zimnicu.Pojavio se naπ dobro poznatislikar, jesen. Istkao je zlatne ismee sagove po naπimparkovima. ©apat i πuπtanje

uvelog liπÊa podnogama najveÊaje radost djeci.

Crni kao noÊ,veliki kao kule,

vuku se kiπnioblaci. Zacviliπe nad

kroπnjama drveÊapoput crne nemani i

zamagliπe vidik. Nakonkiπe u daljinji se Ëuje

huk sova. Mi djeca sjedi-mo uz kamin i sluπamo

bakine priËe. Sutra kad seprobudimo, ugledat Êemo

bijeli prekrivaË. Uskoro ÊeBoæiÊ.

Ana ÆutiÊ, 4. b

©kolski zidoviOni su sigurno pametnijer nas prisluπkuju.Oni su nijemi svjedocinaπeg znanja i neznanja, tuge i veselja, ljubavi iradosti.UËenici ih ponekad πaraju ∑i Ëesto poæele da ih nema.

Andrea ©ariÊ, 4. b

Tko?Tko to maπe repom kad je sretan?Tko ima dlakuËvrstu i jaku?Tko to u igri pokazuje zubei ne voli da ga ljube?Tko se raduje izlasku vangdje bi proveo cijeli dan?Tko to ima Ëetiri nogekao i srce puno dobrote?To Ëudo veseli nasa zove se pas?

Denis NovakoviÊ, 4. b


©to me Ëini sretnimKad se ujutro probudim,pogledam kroz prozor iodmah nazovem prijatelje daizaemo van. Vani priredimoturnir u nogometu. Moji pri-jatelji iz razreda i iz bliæe oko-lice igraju za moju momËad.Svi mi jednako se trudimo dapobijedimo. Na kraju nam seto i ostvari. Sretan sam πtoimam tako dobre prijatelje.Moje djetinjstvo prolazi bezbriga. Sretan sam πto imamroditelje koji me vole ipodræavaju. Mislim da bi djet-injstvo sve djece svijeta treba-lo biti bezbriæno! Za obveze ibrige ionako ima vremena.

Silvio Prskalo, 4. c

Moje Zagorje moliPredveËerje.Moje se Zagorje polako spre-mana san.Utihnuo je ptiËji pjev,πareni pijetao odavno veÊ dri-jema.NeËujno silazi mrak nakuÊice i breæuljke.Tiπina. Mir. Na obzorjuzadnji traci svjetlosti.»uju se zrikavcii svjetla se pale u dvoriπtima.Teπka koraka joπ se ponekiratarvraÊa s lelujavih polja.Mekani zvuci stare crkvice nabrdu.Moje Zagorje moli.

Ivana SimiÊ, 7. a

Zvjezdano neboJedne veËeri izaπla sam van,na balkon. Nebo je bilo bistro,bez oblaka te su se zvijezdejasno vidjele. Prepoznala samDanicu. Ona je najveÊa i najs-jajnija zvijezda.Mjesec je izgledao Ëarobno.Bio je oblika srpa.Sjetila sam se kako djecamjesec crtaju s nosom, oËimai ustima.Nasmijala sam se. Pokuπalasam vidjeti i prepoznati nekazvijeæa.Djed me uËio tome. Nisamvidjela ni jedno zvijeæe.UtrËala sam u stan, uzelaenciklopediju i opet izaπlavan.Potraæila sam slike zvijeæa iusporedila ih sa zvijezdama.Vidjela sam zmiju, glavukonja i razjapljene Ëeljustidinosaura.Æeljela sam joπ maπtati, alime mama pozvala.Morala sam iÊi spavati.

Martina AniπiÊ, 4. b

©to me Ëini sretnim?

Sretnim me Ëine maminaiznenaenja.

Svaki dan izmisli nekakvusitnicu za brata i mene.

Dopuπta nam po jedan satigranja kompjutorom.Ujutro uvijek nalazim

doruËak na stolu,ali baπ neπto fino, ono πto ja

nazivam poslasticom.

Josip KrajnoviÊ, 4. c


MaslaËakNa livadi zelenoj procvao jecvijetak æut,za njim su i drugi maslaËcizasuli dugi put.

Leptir mu draga lice,na granama pjevaju ptice.

Sunce i ostale cvjetove mije,djevojËica se toj ljepoti njeænosmije.

Ines StojkoviÊ, 3. a

Moja majkaMoja mama ima plave oËi poput plavog mora. Lice joj je crveno kao rumena ruæa, a kad se nasmije, tada me najljepπesunce ogrije. Moja majka je najbolja na svijetu i zatoæelim da dugo i sretno æivisa mnom na ovoj planeti.

Ivan Talan, 3. a

ProljeÊeSasvim tiho i neËujno prol-jeÊe je doπlo u parkove,πumice i livade. Sve se zaze-lenjelo, sve se rascvjetalo.Kad sam izaπao van, bio jelijep i sunËan dan. Livada jebila prelijepa u svojojπarenoj haljini. RaznobojnileptiriÊi letjeli su od cvijetado cvijeta. I mi djeca bilismo veseli kao veseli rascv-jetali cvjetovi.

Marlon Ivan BakiÊ, 3. a

Moja majkaMoja majka je lijepa i dobrakao najljepπa bajka.Uvijek me pazi i mazi. Menito veoma godi i ja se uvijampod njenom rukom kaomaËkica. Jako volim svojumajku. Ona je najbolja majkana svijetu. Æelim da joj svedobro bude i da se osjeÊa kaopËelica na cvijetu.

Tihana Tea Muπica, 3. a

Zaljubljeno proljeÊeProljeÊe je doπlo i zaljubilo seu malu djecu. Djeca su garadosno doËekala. Bila su sret-na πto ih voli i grije prvo prol-jetno sunce. Ono je probudiloi cvijeÊe. Djeca su ga htjelabrati, a sunce im je reklo:“Kako se vi radujete æivotu,tako i cvijeÊe voli æivjeti.”Djeca su posluπala, i svi subili zadovoljni.

Tin DujmoviÊ, 3.a


SunceKad sunce izae, probudi secijeli svijet.

Tad svi kaæu da se zaljubilou novi dan i u jedan cvijet.

Uvijek je ljepπe kad sunce sja.Ja sam sretan. Volim cvijet, volim svijeti novi sunËani dan.

Robert Luka BakiÊ, 3. a

Moj bratMoj devetogodiπnji brat zovese Nikola. Mislim, drugi gatako zovu. Tata ga ponekadzove Ante i on se urednoodaziva. Doduπe, Ëesto seljuti, ali tata je uporan i neodustaje. Nikola je vrlo sim-patiËan i dobroÊudan. Uvijekmu se dogaaju smijeπnezgode i nezgode. Tako se jed-nom dok smo πetali uz moreu Karlobagu previπe pribliæiomoru i zavrπio u njemu. To ine bi bilo tako straπno da nijebio mjesec oæujak. Kasnije jeizjavio da mu nije bilo hladnojer je bio obuËen u duge hlaËei toplu vestu.

Jednom, bilo je to prije tri-Ëetiri godine, mama ga jeposlala u trgovinu da kupikruh. Rekla mu je da i sebikupi sladoled. Brzo se vratioiz trgovine sa sladoledom, akruh je zaboravio kupiti.

Nikola je zaboravan, ali uvijekje spreman pomoÊi ili igratikakvu druπtvenu igru. Dobarje prijatelj, ali moram bitioprezna - Nikola ponekadskriva stvari. Gdje je moja bil-jeænica iz zemljopisa?! Nadamse da Êe se sjetiti.

Mirela ZduniÊ, 6. c

PovratakHodam nepoznatom ulicom.Nije me strah. Naprotiv,osjeÊam se nekako sigurno.Na πkolskom igraliπtu vidimdjecu. Zastanem i gledam ihmalo kako se igraju. Tako suvesela i bezbriæna. Krenemdalje. Ispred jedne kuÊe stojiæena. Odjednom pored meneprotrËi neki djeËak. Doe doone æene i zagrli je. Ona senasmijeπi i uzme mu torbu.Zagrljeni krenu prema kuÊi.Prisjetim se svoga djetinjstva.Tako sam i ja uvijek poslijeπkole trËala mami koja je sasmjeπkom na licu stajala navratima i Ëekala me. Krenemdalje i evo me. Stojim predvelikom kuÊom, jarkocrvenog krova. Ta kuÊa jemoja. Ali gdje je mama?Nema je na ulaznim vratima.Sigurno je zaboravila, ali sadÊe ona doÊi? »ekam, alimama ne izlazi?

Tekla Marija Mlekuæ, 6. c


SnijegPada pahulja.

Na klupi je odsjela -Nema nikoga.


Karnevalska povorka

Pred veËe zlatnosvi se tu skupe

veselih lica,Ëitave grupe.

»udna povorkagura se, πeta…TisuÊu maskipa i konfeta.

Zajedno iduklaun i dama,Medo Winnie,svjetlo i tama.

Moæda to imai nekog smisla?!Ostavljaπ tugu,lica pokisla…

A tuga Êe sad ti nadaπ se, tekza oblak zaÊi

zauvijek.

Ozren PuljaniÊ, 7. b

RijeËiSnaga im je velika,Srcu donose radost.Ne vide se,A svaka se sobom ponosi.I prkose i svaaju se,Ponekad i slaæu.Neke vjeËno trajuAko ne laæu.Neke nas nasmiju,Neke nas rastuæe,Ponekad zagrijuU dubini duπe.

Ana KaraËiÊ, 7. b

Smrt moga djedaU kuÊu moga djedaveÊ odavno nitko uπao nije,tamo viπe ne postoji sadani poslije ni prije.

U voÊnjaku vjetargrane drveÊa njiπe,a u maloj troπnoj kuÊiviπe nitko, nitko ne diπe.

Iz dimnjaka viπedim ne piri,niti kos sa krovasvoju pjesmu πiri.

Ni obliænji potokviπe ne æubori,niti stara bakamog djeda kori.

Doris DobraniÊ, 6. a

Kod mog djedaDobar dio ljeta provodim uSlavoniji, kod dide u Vrbovi.Selo se smjestilo nekolikokilometara od Save. Nasuprotsela je brdo zvano Maksinhrast, a tu su joπ i naselja BiliBrig i Staro Petrovo Selo, kojeje poznato po mljekari“Slavija”. Krajolik je uglavnomravan i πumovit, ali zato zan-imljiv i lijep. Na livadi raznocvijeÊe, u πumi lisica, a udvoriπtu domaÊe æivotinje -pravo slavonsko selo. Ljudi sudobri , pogotovo stare bake idide, koji kad me vide smamom zastanu i zapitaju:“Anko, je l’ to tvoj mali?”, amama ponizno odgovara: “Da,moj je.” A onda se svi sjate namene rijeËima: “Slatki mali.”Ipak, lijepo je to. Svi su uVrbovi uvijek raspoloæeni zasmijeh. Moj did me jako voli,kaæe najviπe od sviju. On memauËio cijepati drva i raditisitneæ. Na Svisvete sam uvijeku selu i idem na grob svojebake jer mi jako nedostaje.ObiËaj je iÊi na groblje naSvisvete, a o drugimobiËajima puno ne znam,osim da se na Badnjak cijeli,kako to kaæu u selu, komπilukskupi u πtali moga uje, gdje sedo kasno u noÊ peËe odojak.Ugoaj bude pravi seoski,pogotovo ujutro, kad maglaprekrije oranice, a tiπinu zim-skoga jutra prekine dalekatutnjava vlaka.

Alen FistriÊ, 6. a


MajkaMajka je slapKojim klizi toplina ljubaviI sjaj dobrote.Ona je poput sunca.Kako bez sunËeve svjetlostiNe moæemo æivjeti,Tako bez majke æivot nepostoji.

Ona je biljka,Ja sam pupoljak!|Ona je duga,A ja sam u njojNajljepπa boja.

Nikolina Sjauπ, 7. b

Najdraæa igraËkamoga djetinjstvaNajdraæa igraËka moga djetinjstvabila je malena krpena lutka poimenu Biba. Nju mi je za BoæiÊ,kada sam imala tri i pol godiine,poklonila moja prababa i rekla mida se zove Biba. Bila sam najsretni-je dijete na svijetu. Biba je imalanaranËastu kosu napravljenu odvune, a na licu je imala toËkice odplatna koje su izgledale kaopjegice. Imala je i osmijeh na licu,oËi su joj bile crni gumbiÊi, a nosanije imala pa sam joj ga samanacrtala. Nosila je πarenu haljinu isandale od crnog platna, a imala jei bijele male Ëarapice. »esto samjoj plela pletenice i radila novefrizure.

Jako sam ju voljela. Nije bilo danakada me tete u vrtiÊu ne bi vidjeles Bibom.

Spavala sam s njom, cratla ju, pje-vala o njoj, Ëak sam joj jednomsapunom oprala kosu i malo je

oπiπala. Nakon toga sam se Ëudilazaπto joj kosa ne raste.

Biba mi je prije bila sve, Ëak inajbolja prijateljica i zato joj hvala,a sada neka spava u kutiji zaigraËke koja se joπ i danas nalazina tavanu.


JutroJutro se budisunce sjaji ko’ zlatoa ja se smijeπim.

Sandra Sajtlik, 6. b

Na kraju sam osmogodiπnjeg πkolovanjaDolazi kraj. Polako, ali sigurno bliæi se zavrπetakosnovnog πkolovanja, kraj osmog razreda. Zavrπava jednoveoma vaæno razdoblje moga æivota. Nisam sigurna πtoosjeÊam, tugu ili radost. Mislim, pomalo oboje. Radost πtonapokon odlazim iz razreda koji i nije razred, veÊ samoskup uËenika koji dijele jednu uËionicu i niπta viπe.Koliko sam put priæeljkivala i molila da πto prije doekraj, koliko sam puta bila razoËarana “svojim velikim pri-jateljima” u razredu! No ipak… Znam da Êe mi biti æao,znam da Êe mi nedostajati. Nedostajat Êe mi nekolicinaonih, onih pravih prijatelja s kojima sam osam godinadijelila sve, i tuæne i sretne trenutke, tugu i radost, smijehi plaË. Jako Êe mi nedostajati i uvijek Êu ih se sjeÊati, jersu me oni nauËili πto je prijateljstvo. Pa i dobra staraπkola… No, æivot ide dalje, a ono dobro, ono lijepo πto jebilo, to Êu ponijeti sa sobom u æivot. Ponijet Êu i ono loπe,onu tugu i ljutnju. Ni jedno ni drugo neÊe mi πtetiti.Ddobrog Êu se sa radoπÊu sjeÊati, a loπe Êe me nauËitipuno toga, veÊ i je. Svatko kreÊe svojim putem, a nitko nezna kakav Êe on biti. Moæda dobar, moæda loπ, no usvakom sluËaju, onakav kakvim ga sami napravimo. Sveovisi o nama.

Maja PopoviÊ, 8. b


KodkuÊeVolim putovati,volim upoznavatinove gradove i nova mjesta, aisto tako volim otiÊi kod jedne i druge bake naselo. Svugdje mi je lijepo, svugdje uæivam. Alinakon par dana zaæelim se svoga Zagreba, svogastana, svoje obitelji. Otkud god da se vraÊam,kad ugledam svjetla i obrise Zagreba, meni srceveselo zaigra. Tako uvijek iznova shvatim da jemeni u naπem malom stanu, gdje je nas petero,jako lijepo. Kad dolazim iz πkole kuÊi, veselo mena vratima doËeka moj mali brat Luka, on jenaπa velika maza. Zatim tu je moja mama, kojaje zbog brata tri godine kod kuÊe. Mislim da sumi te tri godine provedene s mojom mamomnajljepπe godine. Kako je lijepo kad znam daujutro ne moram nositi kljuËeve, kad me mamaisprati do vrata, poljubi i zaæeli sreÊu u πkoli.Takoer, kad se vratim kuÊi, mama me opetdoËeka na vratima. Tada operem ruke i ondabrat i ja ruËamo a nakon ruËka idem uËiti.Jedino se katkad posvaam sa svojom starijomsestrom. Ali to nije Ëesto i ja znam da me onajako voli, kao i ja nju. Moj tata radi kao vozaË iËesto nije doma, ali kad je kod kuÊe, onda se snama igra i πali. Eto tako ja provodim vrijemekod kuÊe i mislim da smo mi jedna skromna, alisretna obitelj.

Maja KondiÊ, 6. b

Spaπavanje pjesniËkihslikaMoje ime je Ok,Jednoeki Ok. Jasam super heroj.Spaπavam gradimenom Poez.Da, samo imegovori da je to

grad poezije. U tomgradu æive pjesnici

dugih noseva,kovrËave crvene kose,

izbaËenih trbuπËiÊa,kratkih nogu i nadasve,

niska rasta. Poez uvijek imaproblema, ali zato ima i mene.

No, kako bilo da bilo jednog je danaPoez zadesio straπan problem. Niski,

brkati Ëovac, imenom BrËina, ukrao je sneba i sa zemlje SVE pjesniËke slike,onemoguÊivπi stanovnicima Poeza pisanjepjesama i bajki, πto je za njih bio veliki prob-lem. Pjesma im je, naime, bila neπto najmili-je na svijetu, neπto bez Ëega nisu mogli. TajËovac, BrËina, veliku je vreÊu prepunu pjes-niËkih slika zakljuËao u trezor u svomedvorcu. Moj telefon za hitne sluËajeveneprestano je zvonio. OdluËio sam preuzetistvar u svoje ruke. Zajahao sam svoju kravu©aravu i brzinom puæa nakon nekoliko danastigao do dvorca brkatog BrËine. BrËina jebio alergiËan na krave, pogotovo πarene. Akako je ©arava bila πarena, BrËina se predao.Zaprijetio da Êe mu ©arava popasti brkoveako mi ne kaæe πifru trezora, na πto je onodmah oslobodio pjesniËke slike. A one,noπene na krilima maπte stanovnika Poeza,doletjeli su u pjesme i bajke. I ako u knjiæni-ci vidite knjigu koja nosi naslov JednoekiOk, znajte da su tu knjigu napisali stanovni-ci Poeza u moju Ëast. Maπtovit vam ostatakdana!

Marino ©ariÊ, 6. c


Bijele cipelicei crvena lopta

u zelenoj travi.

Nataπa Dobraπ, 5. b

Cvrkut ptica,glasna djeËja igra -

govor proljeÊa.

Toni JeliÊ, 5. b

ProljeÊe je.Prozor je otvoren,

a vani ljepota.

Andrija KriliÊ, 5. a

Moja majka me voliMajka je kao dar od Boga,Pitam se uvijek tko voli koga?Pa naravno ja znam sve,Djeca vole svoje majËice.

Majka rodi i brata i seku,Ponekad zajedno i kolaËe peku. Majke su dobre kao u snu,I svoje mame one posjeÊuju.

Mama me voli i daje mi jesti,A ponekad moram i pod pomesti.Majke su dobre, lijepe ko cvijeÊe,Pune su one ljubavi i sreÊe.

Martina Stareπina, 2. b

MajËica, mojaneo ËuvarJa svoju majku jakovolim i dala bih sve zanju. OsjeÊam u dubiniduπe nekakvu toplinu iljubav prema njoj. Onaje za mene kao aneoËuvar. Majka, ona me jedonijela na svijet! Hm…a tko bi drugi? Ponekadase pitam: “Zaπto volimosvoje make? Pa naravno!Volimo ih zato πto tozasluæuju.”

Valerija PavleniÊ, 2. b


Srce moje majkeSvako dijete za laku noÊ dobi-je njeæni poljubac od svojemajke, a meni tad u mislidou tuæna sjeÊanja. Svakodijete se uz meke ruke budi,no meni to nije sueno.Zaπto? Zaπto je Bog moraouzeti meni najdraæe, najmilijebiÊe, moju majku? Ujutro,kada me prvi pjev pticaprobudi, sjetim se njenognjeænog jutarnjeg zagrljaja.Ustanem, pogledam kroz pro-zor, vani drveÊe osuto rosom.PodsjeÊa me na njeno lice,grli me, stiπÊe me, osjeÊamnjenu toplinu. No Ëim vjetarzapuπe i rosa padne s drveÊa,sve nestane u magli. Joπ medræi za ruku, no neka je silaodvlaËi od mene, a ja u sebiglasno viËem: “»ekaj! »ekaj!Kamo Êeπ bez mene!” A ondase sjetim njenih rijeËi koje mije uvijek govorila: “Uvijek Êubiti s tobom ma gdje god bila,ako ne ja onda moje srce, jerja sam sunce tvog æivota.”Pogledam u nebo i vidimsunca kako se bori da obasjzemlju. Pojavilo se veliko nanebu, svoje zrake bacilo je ina moje lice. Sada znam πto jemajka mislila govoreÊi osuncu. To je srce moje majke.

Amanda Gradski, 7. c


ZimaBelo se perje na zemlu spustilo.

Vsigde je mir, vsigde je muk, ni tiËeki vre ne letijo.

Ni popevka ni, vsigde je muk,v toploj hiæici rajπe vsi spijo.

Vsigde je mrzlo ∑ taki je zima.

Amanda Gradski, 7. c

Prvi snijegNervozno sam se gnijezdio nastolcu dok je profesor listaoimenik. Pribojavao sam se daÊe me prozvati. Bijelepahuljice veselo su jedrilezrakom zabavljajuÊi se svjetrom. Njihova su prekrasnabijela odijelca svjetlucala predmojim oËima dok sam sedivio njihovom broju. Doπkolskoga zvona bilo je joπpreostalo puno vremena pasam se zamislio i zagledao unjihov maleni svijet. Potpunosam zaboravio da sam na satui prepustio svoje brige nekomdrugom Ëim je profesorpreπao preko moje stranice uimeniku. Odjednom su minarasla krila i za tren sam sevinuo u beskrajna nebeskaprostranstva. Veselo sammahao krilima dok su miliju-ni malenih bijelih pahuljicalebdjeli oko mene veselo mise osmjehujuÊi. Bio sam lagankao ptiËje pero i πto sam seviπe dizao u visine, obzor jepostajao sve veÊi i bjelji. Cijelisvijet bio je bijel i sjajan, baπkao i pahuljice. U njihovumalom svijetu bilo je takolijepo, bio sa sretan ibezbriæan.

Ali, u tom trenutku zazvoniloje πkolsko zvono i ja sam seiznenada strmoglavio u bijeli

nepovrat.

Marino©ariÊ, 6. c


©apat duπeLjubav je πapat duπe koja voli.Kad se zaljubiπ, tuga se pretvori u pepeo,a srce u izvor ljubavi i sreÊe.

I ja sam zaljubljena.

Mojim venama teËe ljubav,u mom srcu cvatu ruæe.Kao da je sve krenulo za mnomu divnu bajku bez kraja,bez mrænje i zla.Svaki otkucaj srca πapÊeneæne rijeËi,divne misli roje se u glavi,a za moju sreÊu zna i svaki oblak plavi.

Iz dubine moje duπevjetar ljubavi puπe.

Maja StojkoviÊ, 7. a

Ponekad se nezadovoljavammalim stvarimaMoja obitelj broji tri Ëlana.Moja mama i tata su jakodobri. Nikad se ne svaamo.Ja obiËno dosaujem pitan-jem: “Mama zaπto mi ne rodiπbrata?” Mama kaæe da je tonemoguÊe jer sam im jadosta. Kada dobijem Ëetirijako sam tuæna. Tata kaæe dasam napravila glupe greπkekoje ne bih napravila ni dame probudi u pola noÊi,mama kaæe da Êu veÊ popravi-ti ocjenu, a baka me tjeπi.SliËno je kada æelim dobitineπto πto je nemoguÊe. Jatupim u svoje, a baka govoriistinu. Kasnije shvatim da jebaka u pravu i ispriËam se. NasreÊu sada se viπe ne dogaada na dan potroπim i po 30kuna na sitnice. Moja obiteljje jako paæljiva i dobra premameni. Ja ih jako volim, kao ioni mene.

Tamara TomiÊ, 3. b

RijeËiSve slovo po slovopiπem - i veÊto je neπto novo -stvorio sam RIJE».

Kad rijeËi spojimu neku misao,na papir ih stavim -tebi bih pisao.

Sve misli svojeu rijeËi ja spremam,ako to poæeliπrado ti ih dam.


BoæiÊOpet sam jutros provirila krozprozor. Na æalost, niπta. Zar jemoguÊe da neÊemo imatibijeli BoæiÊ. No joπ su tri danado BoæiÊa, moæda se joπsmiluju oblaci i bijele pahuljeipak prekriju naπ grad. To bibilo lijepo, onda bi boæiÊniugoaj bio potpun. Ali i bez

snijega, kadpogledam kroz pro-zor, znam da jeBoæiÊ pred vratima:sve je veÊ ukraπenoraznobojnim lampi-cama koje svjetluca-ju po Ëitavom gradu.Vlada pretprazniËkoraspoloæenje, mameubrzano pekukolaËe, tate πetajugradom u potrazi zalijepom jelkom.BoæiÊ svi oËekujemouz smijeπak na licu,dobre æelje u srcu.Veselimo se

roendanu Isusa Krista kaoπto su se davno njegovomroenju u πtalici veseliliMarija, Josip i pastiri. Idemou crkvu, jedemo kolaËe iËestitamo jedni drugimaBoæiÊ. Mi djeca posebno seradujemo darovima kojepronalazimo na boæiÊno jutropod borom, jer BoæiÊ je vri-jeme darivanja, samo seponekad pitam otkud DjedBoæiÊnjak, Ëak ako mu i nenapiπem pismo, pogodi πtoæelim kao poklon.

Danka BjegojeviÊ, 3. b

NadahnuÊeCvijet...Svjeæ i rascvjetanpodsjeÊa me na savrπenstvo.Njegova me ljepota i unutarnja ËistoÊa potiËu da se i ja uzdignemi postanem Ëista u svojoj duπi.

A kada cvijet uvene,u meni i dalje ostaje miris ËistoÊe.Tako je snaæanJer je nadahnutdjeliÊem prirode.

Alma NadereviÊ, 7. a


UsponDa, teπko je stiÊi iz nizine

tamo gore, u planine.

U traæenju najlakπega putadogodi se da Ëovjek previπe luta.

Bit Êe buke i velike muke,namuËit Êe se tvoje dvije ruke.

Poskliznut Êeπ se, moæda i pasti,no moraπ se diÊi i za korak porasti.

Ako nastaviπ do vrha tom planinom,vidjet Êeπ na kraju cvijeÊe i travu

i potok πto teËe prostranom dolinom.

Vedran Raπkaj, 7. a

ProljeÊeUz dozu prave ljubavii mali komadiÊ sreÊenakon jeseni i zimestiÊi Êe nam - proljeÊe.

Kasno popodnevno suncesija osobitim æarom,ptiÊi se vani igraju,cvrkuÊu posebnim marom.

Æarko nam proljeÊe stiæekad rumena zora zarudi,sve se prospe ljepotomi novi æivot se budi.

I jaglac i ljubiËicai treπnja odavno cvate,potiho odaju tajnuda zaljubljen mislim na te.


Pismo Svetom Nikoli

Dragi Sveti Nikola, daj svijetu mir,

ljudima da budu zdravi.Podari domovini ËvrstoÊu.Pomogni siromaπnima da

budu sretni.Roditeljima podari ljubava meni kupi igricu i bit

Êu ti zahvalan.

Domagoj ZeleniËiÊ, 3. a

Moja majkaMoja majka jenajljepπa miomirisna ruæa,ona mi svako dobrou æivotu pruæa.

Moja majka jenajljepπi mirisni cvijet,ja ju jako volimi ne bih je dala za cijeli svijet.

Adriana PavliÊ, 3. c

I ja se veselim proljeÊuKad sam juËer iπao u πkolu, padala je jaka kiπa sa snijegom.Pomislio sam: “Pa mama mi je rekla da danas poËinje proljeÊe,a gle vremena!” Oko mene sve je mirisalo na proljeÊe,razlistale i rascvjetlale grane, proljetnice u vrtovima, zelenigrmovi i trava, ali kiπa neumorno pada i ne da suncu da proe.Veselim se proljeÊu!

Samo da prestane kiπa i doe sunce. Sve je tada drugaËije!Sunce toplije grije. Dani su duæi, pa se i duæe moæemo igrativani. Jedva Ëekam svoj bicikl, da i on udahne malo svjetlosti itopline, jer je cijelu zimu bio zatvoren u podrumu.

Veselim se proljeÊu i suncu, jer tada idemo na izlete s mamomi tatom.

Veselim se svakom sunËanom danu iigri sa svojim prijateljima.

Tin DujmoviÊ, 3. a

Klaun NinoPostoje veseli i tuæniklaunovi. Klaun Nino je jakosmijeπan klaun.

Ima æutu kosu, crveni nos inaπminkama usta. Na glaviima plavu vrpcu, a u kosiraznobojne svjetlucavekuglice. Nosi πareno odijelo.Umjesto maπne oko vrata imaæivoga leptira. Sa sobom uvi-jek nosi πareni kiπobran. OnuËi mala stvorenja raznestvari: æabu letjeti, patuljkarasti, miπa da natjeravamaËku, zeca plivati i malogapingvina skakati. Uvijek nosisvoje medalje. Æivi u cirkusu ivoli se igrati s djecom.

Moj klaun Nino Ëesto po noÊisilazi s plakata i tiho mi priËasvoje doæivljaje iz cirkusa.Tako sam i ove saznala.

Tihana Tea Muπica, 3. a


ProljeÊeVeselo sunce livadunjeæno zrakama grli,a raznobojno cvijeÊeususret mu hrli.

Mia MarkoviÊ, 2. b

ProljeÊeProljeÊe je kao divan danu kojem nikad nisi sam. Zapuhao vjetriÊ, zazvonio zvonËiÊ, a od silnog veselja poletio balonËiÊ. Sve æivo na noge diglo, nije ni Ëudno,proljeÊe je stiglo!

Valerija PavleniÊ, 2. b

Duga©areni komadiÊi nebapojavi se,uz sunËane kapi kiπerazveseli nas.

Tena ÆuæiÊ, 4. c

ProljeÊeTrËe proljetne sreÊeneke manje, neke veÊe∑ doπlo je proljeÊe.

I ja se proljeÊu veselimsvoju sreÊu rado dijelim∑ svima radost æelim.

Anton TomiÊ, 4. c

ProljeÊeJoπ nijedno proljeÊenije mi bilo lijepokao ovo…Moæda je ËarobnotisuÊljeÊe novo.

Mateja BijelËiÊ, 4. c

NoÊ je tiha.Svijet miran spava.Sutra je novi dan.

Ana

Pogledah sretanu kroπnju starog hrasta

∑ nasmijeπih se.

Teo

DjeËji smijeh.Otvorena srca titraju,

∑ tuga odlazi,

Mia

DjeËak gleda,nebo lije suze∑ i on zaplaËe.

Filip


Biπevo - otok ljepoteNa pola sata voænje brodom iz Komiæe na otokuVisu, i s pogledom na otoke Lastovo i Jabukunalazi se Biπevo. Stanovnika na njemu nema,osim πto nas priËe starih ribara podsjeÊaju da jetaj otok dom sredozemne medvjedice.

S juæne strane uoËljiva je pukotina koja pred-stavlja ulaz z srce Biπeva. To je ulaz u Modruπpilju. Ulaz je velik, a opet premalen da se lakoue. Unutra, oko vam jednostavno ne moæepratiti sve nijanse plave i zelene boje, tu igrusvjetlosti mora. I bez obzira na to πto je uModroj πpilji zabranjeno kupanje, kao da nitkone moæe odoljeti tom stapanju s prirodom. Jertu su i more i sol drugaËiji ∑ i kao da svioËekuju da Êe im se dogoditi susret iz filma Mojprijatelj Willy, da Êe se odnekud pojaviti medv-jedica Adrijana i okrznuti nas svojim tijelom.

Ali, sve πto je lijepo kratko traje. Poslije desetakminuta barkariol skuplja razigrane ljude i tjeraih van iz πpilje. Ali nije to i kraj ove priËe, jer sdruge strane kamenog Biπeva nalazi se prekras-na pjeπËana uvala u kojoj se moæe odigratidobar picigin, uπetati u joπ pokoju rupu Biπeva,a i pojesti jastoga koji se joπ nedavno πetaoispod vaπih nogu.

Ines KaliniÊ, 6. a


Pozdravilo nas je zalazeÊe sunceSpuπta se noÊ. Ptice prestaju cvrkutati a psiprestaju lajati. Sjedim na balkonu dvokatnicei gledam more. Najednom mi pogled zapne zaodraz sunca u vodi. Podiæem glavu i ugledamsunce. Ono me zaslijepi. Divim se otocima izakojih nastaje uæareno sunce. Svi predmeti okomene mijenjaju izgled, izobliËuju se. A ondase pojavi mjesec. Pozdravi sunce koje sesakrije negdje dolje, negdje gdje je sve lijepoi, eto, sada spava.

Mirela ZduniÊ, 6. c

ra? Kako izgledam u ovoj halji-ni? Oh, ove su noπnje zaistauske!” U takvom uzbuenjunapokon smo izaπli na pozor-nicu. Tamo nas je, Ëinilo namse onako napetima i veÊ ozno-jenima, Ëekalo nimalo ugodnoiznenaenje; ravnatelj je sta-jao na sredini pozornice, i πiro-ko se smijeπeÊi uzimao mikro-

fon u ruke. To je upuÊivalo sa-mo na jedno - ravnateljev go-vor. Neki od nas zboraπa poËelisu umorno zijevati, ali na naπezadovoljstvo govor je bio viπenego kratak. Ipak je naπ rav-natelj pravi Ëovjek! Nakon prv-og izlaska morali smo se mir-no smjestiti u neku veÊu pros-toriju ËekajuÊi sljedeÊi poziv. Idok smo tamo, da ubijemo vri-jeme, ogovarali profesore: ka-ko je koji obuËen, gdje sjedi ikoga smo gdje vidjeli u gledali-πtu, povremeno bi dolazio onajπpijun i vikao: “Joπ pet toËakado izlaska, joπ Ëetiri, joπ tri…” -sve dok nije viknuo: ”Izlazi-mo!” Krv nam je opet bræe pro-strujala æilama, srce je jaËe za-kucalo a oËi nam se zasjalekao iskre.

“Uspjeli smo!” bila je prva re-Ëenica koju smo izgovorili kadsmo napustili pozornicu, a on-da smo, uz Ëestitke i pohvale iu krugu naπih obitelji, i miproslavili Dan naπe πkole. 3

Doris DobraniÊ, 6.a


Proslava Dana πkole

Obiljeæavanje Dana πko-le jedan je od najzan-imljivijih dogaaja ti-jekom πkolske godine.Ove godine obiljeæilismo ga 15. oæujka. Du-go smo se spremali zataj dan, ali rado bih

vam ispriËala kako sama prire-dba izgleda gledana s one stra-na pozornice, oËima zboraπa ifolkloraπa.

Prije samog poËetka nastupaneki bi mali πpijun redovitodolazio u onu prostoriju gdjesmo svi bili zbijeni i vikao: “Vi-dio sam tvoju mamu, sjedi krajmoje, u treÊem redu. Tvoja ba-ka, Kristijane, stoji sa stranekraj Petrinog tate!” ili “NaπauËiteljica je danas posebnolijepa, ljepπa od ostalih”. No,posljednja vijest sve nas je st-resla: ”PoËinjemo!” Sada je uonoj maloj prostoriji nastaopravi kaos. Svi su uæurbanotrËali na sve strane uplaπenozapitkujuÊi: “Kakva mi je frizu-

Obiljeæili smo i Dan zahvalnosti za plodove zemlje

Na pozornici za Dan πkole

mo o knjigama, a to je bilo up-ravo ono πto se traæilo za nat-jecanje. Kada su stigli naπi isuparniËki navijaËi, sve je bilospremno za poËetak uzbudlji-vog natjecanja. Natjecanje sesastojalo od tri razliËite igre.Prvo smo dobili hrpu razliËitihknjiga i sedam pitanja. Odgo-vore je trebalo pronaÊi u timknjigama. Dobili smo Ëetrde-set pet minuta koje smo dobroi pametno iskoristili. Nakonprve igre rezultat je bio povol-jan za nas. Vodili smo i to nasje ohrabrilo te smo puni samo-pouzdanja uπli u drugu igru.

Ali smo se razoËarali jer je dru-ga igra bila namjenjena navi-jaËima i mi nismo imali pravoglasa. Naime, voditelji su navi-jaËima davali krive nasloveknjiga, kao na primjer “Puh umoËvari”, a oni su trebali reÊipravi naslov i pisca knjige. NasreÊu bilo je pameti i u glava-ma navijaËa te su oni uspjeπnoizvrπili svoje navijaËke duæno-sti. Rezultat je bio izjednaËen.TreÊa igra bila je najzanimljivi-ja. Bila je to igra asocijacija.Nakon igre asocijacija nastupi-lo je opÊe veselje, jer naπa jeπkola pobjedila, na πto smo joπuvijek ponosni. Dobili smo za-hvalnicu za sudjelovanje u na-tjecanju a svaki je uËenik do-bio marker koji se stavlja uknjigu kako bismo znali gdjesmo stali s Ëitanjem. Mislim daÊemo joπ dugo biti ponosni nanaπu pobjedu. 3

Sara DadiÊ i Maja CvijanoviÊ, 6.c


Obiljeæavanje Mjeseca knjigejedan neobiËan kviz i jedna slatkapobjeda

Uutorak 24. listopada2000. πest uËenika πes-tih razreda naπe πkoleokupilo se u KnjiæniciSilvija Strahimira Kra-njËeviÊa da bi obiljeæiliMjesec knjige i natje-ËuÊi se u vjeπtini slu-

æenja knjigama. U knjiænicismo upoznali svoje suparnike ∑ekipu iz Osnovne πkole AugustaCesarca. Bili smo uzbueni jeripak ovo je bio prvi put da senaπa πkola natjeËe. OdluËilismo upregnuti naπe mozgove ipobjediti. Mi smo bili izabranijer puno Ëitamo i najviπe zna-

Tko se zna sluæiti knjigom bolje od nas?

ne πkole, gostoljubivi domaÊi-ni poËastili su nas kolaËima.Pokazalo se da su kolaËi jakousreÊili naπe nervozne i pra-zne pjesniËke æeluce.

Literarni nastup proπao je usp-jeπno, iako slavu baπ i nismostekli. Nisu nas okruæili novi-nari s kamerama i uprenim re-flektorima.

Pa ipak, organizatori su nassve nagradili lijepom knjigomi zbornikom naπih radova.

U uvjerenju da nam se smijeπilijepa pjesniËka buduÊnost na-pustili smo PreradoviÊevu rod-nu kuÊu. Na odlasku upisalismo se u “spomen-knjigu” i ta-ko i sami uπli u povijest!

Kako smo nauËili da se povi-jest ponavlja, i ja nastojim svo-jim radom to potvrditi i po-novno se pridruæiti karavaniza Grabrovnicu, moæda iduÊegodine. 3



PreradoviÊev roendana sjeÊanje na jedan literarni susret u Grabrovnici

Bilo je to prije dvije go-dine. Naπe malo liter-arno izaslanstvo okupi-lo se jednog ranog jutrau oæujku pred πkolom.Predvoeni profesoromJankoviÊem, pedagogi-njom i naπim ravnatel-

jem krenuli smo u Grabrovni-cu na literarni susret Prerado-viÊev roendan kojim se svakegodine obiljeæava datum roe-nja pjesnika Petra PreradoviÊa.

Ja sam se trebao proslaviti sas-tavkom na temu: “Kako sampobijedio samoga sebe”, tj. ka-ko sam prestao lagati. Dakle,kao pravi “istinoljubac” i jedinidjeËak u skupini imao samËast sjediti na prednjem sjeda-lu, do profesora.

No Ëim sam sjeo, bio sam upo-zoren da Êu morati lagati u slu-Ëaju da nas zaustavi prometnapolicija, buduÊi da nisam imaodvanaest godina. Moja istino-ljubiva duπa, silno je patila zb-og moguÊe buduÊe laæi. No,zahvaljujuÊi duhovitosti mlad-ih pjesnika sa zadnjeg sjediπta,uskoro sam zaspao. I tako smosretno stigli u Grabrovnicu.

Mjesto je maleno, mirno i sli-kovito. Posjetili smo Prerado-viÊevu rodnu kuÊu, koja je do-bro odræavana i puna predme-ta iz pjesnikova æivota. Ima tusvega, od starinskog namjeπta-ja do poæutjelih knjiga i foto-grafija.

U jednoj od prostorija, gdje jesada knjiænica obliænje osnov-

»itanje radova na ovogodiπnjem susretu u Grabrovnici

»ula sam da ste veÊ kao ma-

la djevojËica pisali igrokaze i

je li to moæda izvor æelje da

postanete redateljica?

Ovim pitanjem si me podsjeti-la da sam u drugom razreduosnovne πkole bila Ëlan lutka-rske druæine. To mi se tolikosvidjelo da sam sama poËelapisati neke male igrokaze. Sje-Êam se da su likovi bili auto-mobil, jastuk, plahta itd. Kas-nije sam se vrlo brzo preselilau drugu πkolu, a igrokaze osta-vila uËiteljici koja je vodila lu-tkarsku druæinu. Ne znam πtoje s tim bilo poslije. Mama mije rekla da sam kao mala stal-no slagala po podu lutke i na-reivala bi im πto bi trebaleraditi, veÊ sam, dakle, tad reæi-rala. Ustvari, prvo sam htjelabiti glumica, ali sam brzo shva-tila da mi viπe odgovara da bu-dem ona koja govori πto trebaraditi, a ne ona koja to sluπa.

Moæete li nam malo objasni-

ti rijeËi reæiser i reæirati?

Reæiser odnosno redatelj jeosoba koja zajedno s glumcimai ostalim suradnicima stvara,odnosno reæira predstavu. Onu dogovoru sa scenografom i

kostimografom odluËuje kakoÊe izgledati scena, kako kosti-mi. Dogovara se sa skladate-ljem kakva Êe biti glazba, s maj-storom rasvjete kakvo Êe bitisvjetlo na pozornici itd. On vo-di probe s glumcima. S njimarazgovara o njihovim uloga-ma, o tome kako Êe se kretatina sceni, gdje Êe biti u kojemtrenutku. Ukratko moæemo re-Êi da je redatelj odgovoran zacijelu predstavu, kakva Êe onabiti i kako Êe izgledati.

Kada ste dobili ponudu da

postanete voditeljica ©amr-

leka jeste li odmah pristali ili

ste se kolebali?

U poËetku nisam znala hoÊu liimati vremena za ©amrleke. Ni-sam htjela neπto zapoËeti pada od toga moram odustati. Sa-da sa samo nadam da Êu s va-ma uspjeti ostati do kraja go-dine.

Koje ste sve predstave raæi-

rali i koja vam je najdraæa?

U profesionalnim kazaliπtimado sada sam reæirala Pelikana uGavelli, Klupko Pere Budaka uKomediji i »udnovate zgode πe-grta HlapiÊa u Treπnji. Iako mije svaka predstava draga i po-

sebna na svoj naËin, pa i onekoje sam radila s amaterima ina Akademiji, najdraæa mi jemoja diplomska predstava Klu-pko, za koju sam dobila i svojuprvu nagradu za reæiju naDanima satire.

Jeste li osim lutkarske bili Ël-

anom joπ neke kazaliπne dru-

æine?

Osim lutkarske druæine u dru-gom razredu nisam bila Ëlannikakve dramske grupe sve dosrednje πkole kad sam poËelaglumiti i po prvi put u svomæivotu reæirati u dramskoj gru-pi KlasiËne gimnazije. Tadasam odluËila da Êu se bavitikazaliπtem.

Na koji naËin dijelite uloge?

Pokuπavm pronaÊi svog ideal-nog glumca za odreenu uloguu krugu glumaca zaposlenih ukazaliπtu u kojem radim. To ni-je uvijek lako, ali je vrlo vaænojer o tim ljudima ovisi uspjehbuduÊe predstave. Moraπ imvjerovati da upravo oni moguodglumiti ono πto si ti zamis-lio. 3

Razgovor vodila: Ivana Kutija, 6. b


Od lutkarske druæine do redateljske paliceOve πkolske i kazaliπne godine (2000./2001.) voditeljice mlae skupine ©amr-

leka (dramske druæine pri Kulturnom centru PeπËenica) redateljica je Aida Buk-

viÊ. Iskoristili smo prigodu koja nam se pruæila za kratak novinarski razgovor.

dobrota doprli do Jasenke naj-bolje prijateljice njegove sest-re. S osmijehom na licu svje-doËila sam raanju njeæne iiskrene ljubavi izmeu njih dvo-je. I Mislav je bio sretan, svakimdanom sve sretniji. I kao da takomora biti ∑ kockice se poËinju sla-gati, svaka na svoje mjesto i odje-dnom Mislava svi prihvaÊaju. Onzapravo nije glup. Njegova dobro-ta, njegovo naivno razmiπljanje jeono πto bi sbaki Ëovjek trebao no-siti u svom srcu. To bi se trebalonazivati normalnim. On ne poz-naje zavisti ni zlobu ni ruænerijeËi. On je onakav kakvi bismomi trebali biti ili kako kaæe jedanknjiæevni kritiËar na koricamaknjige: “»itavo vrijeme bilo mi jeæao, neizmjerno æao ∑ πto nisamMislav!” Kao da mi Mislav veÊnije dovoljno prirastao srcu, pisacponovo izmijeπa kockice i opet sesve okrene protiv Mislava. Jasen-kini roditelji ne prihvaÊaju njiho-vu ljubav i Jasenku πalju teti uOsijek, a ona pogiba u prometnojnesreÊi. Zavrπetak romana kraj jejedne priËe koju rijetko tko moæedoËekati suhih oËiju. I ponovosam ponosna na Mislava, jer on uËitavoj toj tuzi pronalazi kapljunade:

Jasenka nije otiπla zauvijek. Znamda mi ni jedan dan viπe neÊe bitisunËan, i da viπe niπta u mome æiv-otu nije vaæno. Ali,u snovimamoæda jednom usnem njeno lice imoæda je u snu poljubim. Samoradi toga zna æivjet Êu. 3

Doris DobraniÊ, 6. a


Knjiæevnik Miro Gavrani njegov roman Zabora-vljeni sin za mene su bi-li veliko otkriÊe. Taj ne-zaboravni roman proËi-tala sam u jednom da-hu upijajuÊi rijeËi koje,Ëinilo mi se, tako lako

slijede jedna drugu i prelijeva-lo se u one koji ih Ëitaju. O pis-cu joπ uvijek nisam znala goto-vo niπta. U posljednje vrijemeËula sam nekoliko puta njego-vo ime na radiju i na televiziji,govorilo se o njegovim djelimai bogatom knjiæevnom radu.Tada sam naiπla na Ëlanak oGavranovoj knjizi priËa Mali ineobiËni ljudi pun pohvala idobrih kritika i popraÊen foto-grafijom autora. Iznenadilasam se kako izgleda “normal-no”, nimalo nalik nekakvomtajanstvenom smrknutom sije-dom Ëovjeku u pomalo otrcan-om odijelu koji daje pametne iintelektualne izjave od kojih janiπta ne razumijem. I tako sampoËela istraæivati i otkrivati.Otkrila sam da je Miro Gavranhrvatski knjiæevnik toen netako davne 1961. godine, da sumu djela veÊ prevedena na de-setak stranih jezika (a ja ga sasvojih dvanaest godina teksada otkrivam), da je napisaotri romana: Zaboravljeni sin,Klara, Kako smo lomili noge iknjigu priËa Mali neobiËni ljudi,da je napisao i πest knjiga zadjecu i da je najpoznatiji kaokazaliπni pisac Ëija su djela iz-voena u Maarskoj, Poljskoj,

Bugarskoj, Nizozemskoj, paËak i SAD-u. Miro Gavran je uovom kratkom romanu obra-dio neobiËnu temu. Glavni jelik romana Mislav, retardiranimladiÊ koji se vraÊa kuÊi, svo-joj obitelji, koju jedva i pozna-je nakon petnaest godina pro-vedenih u specijalnoj πkoli uZagrebu. OsjeÊa se nesigurno,jer zapravo on je desetogodiπ-nje dijete zarobljeno u tijeludvadesetogodiπnjaka. Kao i sv-ako dijete koje mora napustitione koje voli, a to su u njegov-om sluËaju odgojiteljice i pri-jatelji iz doma, osjeÊa strah, tu-gu i bol. Biljeænica koju je do-bio u domu da u nju zapisujesve πto mu se dogaa jedina jeutjeha koju ima. Sam poËetakromana ukazuje da Êe to bitiroman-dnevnik:

Zapiπi sve, svaki dan πto se dogo-di, rekla je odgojiteljica Ana. A jasam plakao, a ona je rekla sadÊeπ biti sretniji, bit Êeπ sa svojimroditeljima i sa bratom i sa ses-trom, jel’ de da Êeπ biti sretan, aja sam joπ jaËe zaplakao, a jasam rekao ja bih ovdje ostao.

VeÊ na poËetku romana Mislavje osvojio moje srce i zajedno snjim sam plakala i strahovala.Zajedno s njim osjeÊala samhladnoÊu i stid majke, sestre ibrata, ali i oËevu tugu. Boljelome Ëuenje sela i sumnjiËavipogledi, boljelo me izrugivanjenjegovih vrπnjaka. Ali isto takobila sam sretna kad su njegovajednostavnost, neiskvarenost i

Zaboravljeni sin ili aneo iz Omorineprikaz knjige koju morate proËitati


Lektira iπto s njomLektira i πto snjom? To je dobropitanje. Pokuπat Êuvam odgovoriti. Pr-vo, πto je to uopÊelektira? To je obiËnoneka knjiga kojuvam uËitelji zadaju

da je proËitate i ukratko napiπite sa-dræaj, neπto o piscu, vlastitim dojmo-vima itd. ZnaËi, vi posudite knjigu,morate je proËitati u odreenom ro-ku, pismeno obraditi i onda na satuanalizirate knjigu s profesorom. Up-ravo je taj sat lektire glavni krivac zaone silne jedinice u rubrici “lektira”,jer se na tom satu otkrije tko je pro-Ëitao knjigu, a nije napisao lektiru,otkrije se isto tako tko je napisao lek-tiru, a nije proËitao knjigu ∑ stani! ∑tuje neπto Ëudno, otkrije se zapravo tkoje prepisao, a nije proËitao i joπ sto-tine drugih moguÊnosti. Sada neπto osamom postupku prepisivanja...PrepisivaËi posude lektiru pa tjedandana zaborave na nju, drugi tjedanprovedu razmiπljajuÊi hoÊe li je ipakproËitati, treÊi tjedan sluæi za prepisi-vanje, a u Ëetvrtom ∑ ako te profesorprozove ∑ jao tebi! Zbog toga prepisi-vaËi od posuivaËa traæe da im oniukratko ispriËaju sadræaj, ali tko Êepopamtiti sve one dobre i sve one zlelikove, jer svatko se drukËije zove,svatko utjelovljuje neku drugu ljud-sku osobinu, na primjer u bajkama.Ni s romanima nije lakπe: treba znatigdje su se dogaaji odvijali, tko je unjima sudjelovao, a tko nije, i joπËudo toga.

Evo, toliko od mene, a vi sad odluËitehoÊete li Ëitati, a ne napisati, napi-sati, a ne proËitati ∑ Ëekaj! Ëekaj! ∑ovdje je neπto opet Ëudno. 3

Ines KaliniÊ, 6. a

Malo je onih koji nisuËuli za opasne pus-tolovine Harrya Po-ttera, magiËnog dje-Ëaka, jer potteroma-nija se πiri Europomi ostatkom svijetapoput kravljeg ludi-

la. Sam fenomen potekao je izruku britanske knjiæevnice Jo-anne Kathleene Rowling i ub-rzo postao svjetski hitom. Mn-ogi knjige o malom ËarobnjakuPotteru smatraju punim pogot-kom i moguÊom lektirom, dokih neki nazivaju potpunim pr-omaπajem, iako je treÊi nasta-vak knjige Harry Potter i zatoËe-nik Azkabana osvojio nagraduza djeËju knjigu godine 1999.Knjiga je zasluæila pohvale inajuglednijih britanskih listo-va kao πto su The Dayly Mail,The Mirror, Scotland on Sundayi mnogih drugih. Dosad je iziπ-lo pet nastavaka (autorica ih jeobeÊala sedam), a na hrvatskisu na æalost mnogih prevede-na samo tri. U travnju se oËe-kuje hrvatski prijevod Ëetvrteknjige, a snima se veÊ i film otom slavnom djeËaku. U Hrva-tskoj se knjige o Harryju Potte-ru pojavljuju u prijevodimapoznatog prevoditelja ZlatkaCrnkoviÊa i uz izvorne ilustra-cije Mary Grand Pré.

Sama priËa govori o djeËakuHarryu, Ëarobnjaku, Ëiju jeobitelj pobio moÊni lord crnemagije Voldemort. Harryja suposvojili njegova tetka Petuni-

Poteromanija

ja i tetak Vernon Dursley, kojiimaju debeljuπkastog sina Du-dleyja. Harryju su slagali da sumu roditelji poginuli u auto-mobilskoj nesreÊi i da je tadazadobio oæiljak na Ëelu uobliku munje, najËudniju stvarna njemu. No Harry u dvanae-stoj godini dobiva pismo iz Ho-gwarthsa, najbolje ËarobnjaË-ke πkole u Ëarobnom svijetu,te shvati pravu istinu. Tada po-staje polaznik Hogwarthsa. Usvojoj novoj πkoli Harry upoz-naje Rona i Hermionu, svojebuduÊe najbolje prijatelje, i snjima doæivljava uzbudljive ivrlo opasne pustolovine.

Prevedena na vjerojatno svejezike svijeta i tiskana u mili-junima primjeraka ova Êe vasknjiga odvesti u Ëarobni svijetHarryja Pottera, gdje vas nasvakoj stranici knjige Ëeka ne-opisiv uæitak Ëitanja i, narav-no, “kravlje ludilo”. 3


zora - skole.hr

Documents