Jaslice i Svjetlood 25. prosinca 2019. do 18. siječnja 2020.

živo vreloHrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji  •  GOD. XXXVI  •  CIJENA: 13 KN2019

13živoliturgijsko-pastoralni list

ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXVI. (2019.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,mons. Ivan Ćurić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Zdenko Križić

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Lana Vuičić

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051e-mail: hilp@hilp.hr

www.hilp.hr

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

ISSN 1331-2170 – UDK 282

živo vrelo

urednikova riječ 1

Jaslice našega života

naša tema: Svjetlo i jasle 2

Čudesan znak jaslica, D. Volarević

Otajstvo svjetla u slavljuKristova rođenja, M. Dančuo

otajstvo i zbilja 16

Biblijsko-teološka razmišljanja:I. Šaško, I. Raguž, I. Šaško, D. Tepert, D. Runje, A. Vučković

Rođenje Gospodinovo. Božić (danja misa)

Sveta Obitelj

Sveta Marija Bogorodica

Druga nedjelja po Božiću

Bogojavljenje

Krštenje Gospodinovo

trenutak 40

Slavlje ženidbe i krštenja zajedno?

13 • 2019

Slika na naslovnici:Josip Botteri Dini:

Rođenje GospodinovoSamostan Gospe Sinjske,

Sinj, skica za vitraj. (Foto: Zoran Alajbeg)

1živovrelo 13 - 201913 - 201913

Urednikova riječ

Jaslice našega života

Božji silazak na zemlju, u čovještvo, u tijelo; tiha vjera Presvete Djevice Marije; šutljivo pouzdanje svetoga Josipa u Onoga koji čini čudesna djela; poklonstvo pastira i mudraca s Istoka pred

Djetetom Isusom – sve pripovijeda o spasenjskome susretu Boga s čovje kom. Sve se zbiva u tišini, u noći, u skrovitosti, jer Bog je svojim dolaskom htio objaviti snagu služenja, mudrost križa i moć ljubavi koja se daje bez pridržaja, sve do smrti. U otajstvu utjelovljenja Bog silazi, nastanjuje se u nama, uzima našu krhku ljudsku narav, po-staje jedan od nas… Stvoritelj uzima narav svoga stvorenja. Vječno se združuje s vremenitim, nebesko sa zemaljskim. Spasenje nije više onkraj života, onkraj svijeta i vremena, nego nam je milosno daro-vano već sada da bismo ga kušali u ovoj zbilji, ma kako se ona činila nedostojnom Boga. Spasenje nije naša zasluga ili nagrada našoj ne-poročnosti. Ono je milosni dar, posvema nezaslužen. I može ga se primiti samo kao dar.

Pred čudesnom Božjom poniznošću stojimo zahvalni Bogu što nas ne odbacuje zbog naše grješnosti. U raspjevanosti božićne litur-gije odzvanja radost spašenosti, spoznaja da nas je Bog pogledao u našoj bijedi i smilovao nam se. Zahvalnost je stav poniznih, onih koji prepoznaju i radosno prihvaćaju ljepotu dara. Zato radosno slavlje-nje otajstva Božjega utjelovljenja rađa u nama poklonstvom. Jaslice su iznjedrene iz vjerničke potrebe za mjestom poklonstva pred Bo-gom koji silazi u našu ljudsku zbilju. Pred jaslicama, u poklonstvu, učimo se Božjemu putu poniznosti, služenja, ljubavi… Učimo se biti zagledani u Nebo, biti spremni čuti Riječ i biti otvoreni Svjetlu koje rasvjetljuje tamu srca. Jaslice su slika naših života. U njima umjetno stvorena idila sela lako sakrije bijedu života, baš onako kako osmijeh i odijelo mogu prikriti nutarnju tugu i golost. Pred jaslicama ćemo u poklonstvu susresti Boga tek ako u znakovima špilje i jasala i u hladnoći božićne noći prepoznamo sebe, svoje živote. Bog u jaslica-ma – Bog je u nama. Jaslice otkrivaju istinu o nama, a Bog položen u jasle objavljuje da je došao k nama, u naše živote, biti hrana spasenja svima koji žude za božanskim životom.

Želim vam ljepotu susreta s Kristom u vašim jaslicama – u zbilji vašega života. Sretan vam Božić!

Urednik

2

NAŠA TEMANAŠA TEMA

Čudesan znak jaslicaOd sv. Franje do pape Franje

Domagoj Volarević

Prikaz Gospodinova rođenja, odnosno jaslice, među najomilje-nijim su prikazima i iskazima pučke pobožnosti. Kada se prave i stavljaju unutar crkve, njihovo uređenje i smještanje ničim

ne bi smjelo zasjeniti zbilju otajstva utjelovljenja koju slavimo i isku-stveno dotičemo liturgijskim slavljem. Jednostavnije rečeno, jaslice, odnjegovane u vjeri i pobožnosti, u crkvi se ne bi smjele nadmetati s liturgijom ili se nametati slavljenju Božjega utjelovljenja. Umjetnički prikazi prizorā iz Kristova života – slike, kipovi, reljefi – oblikovani su vjerom Crkve i tijesno su srašteni s liturgijskim prostorom, noseći uvijek vlastitosti pojedinih razdoblja u povijesti umjetnosti i povije-sti liturgije. Jaslice su način uprizorenja otajstva utjelovljenja koji je specifičan po svojoj »nestalnosti«, to jest po prisutnosti samo u bo-žićnome vremenu, pa ga stoga treba i iščitavati iz slavlja i iz duhov-nosti koja je iznjedrena iz vjerničkoga doživljaja čudesnoga Božjega silaska među ljude.

Povijest uprizorenja jaslica, na način koji danas poznajemo, tijesno je vezana uz katehetsku narav liturgije u proslavi otajstva Božića. Na-ime u visokome srednjem vijeku sveti Franjo Asiški, na Božić 1223., već uvriježeni način prikazivanja Kristova rođenja zaodijeva u novu formu, koja će ostati živom sve do naših dana. Povijest i značenje ja-slica tako upotpunjuju Božićno otajstvo, a o tome je nedavno progo-vorio i papa Franjo. Pohodivši na Prvu nedjelju došašća ove godine Greccio, gdje je sv. Franjo uprizorio Kristovo rođenje na ‘životan’ na-čin, objavio je apostolsko pismo Admirabile signum – Čudesan znak, kojim nas upućuje u ispravnije shvaćanje i kontempliranje jaslica.

Prikazi rođenja Gospodnjega kroz povijestLikovni prikazi Gospodnjega rođenja vrlo su stari. Već od 4. i 5. stoljeća možemo ih pratiti u povijesti umjetnosti. Osnova, elementi prikaza, bilo u slikarskim bilo u kiparskim izričajima, jest naravno u evanđeljima – Matejevu i Lukinu koji opisuju Isusovo rođenje i do-gađaje vezane uz njega. Ti su opisi nadahnjivali kršćansku umjetnost i oblikovali likovnu naraciju Kristova života. Iz naše drevne baštine spomenimo tek motive Kristova rođenja s Buvininih vratnica Split-ske katedrale te minijatura iz Trogirskoga evanđelistara.

»Tri godine prije svoga slavnoga preminuća kod

gradine koja se zove Grec­cio na Dan rođenja Gospo­

dina našega Isusa Krista« sveti Franjo je petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi jednog uglednoga čovjeka po imenu Ivan iz

onoga kraja i rekao mu: »Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grec­

ciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove

djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno

u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i

magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.«

(1Čel 30, 84).

3živovrelo 13 - 201913 - 201913

Od početaka likovnog izražavanja tema rođenja Gospodnjega postajala je sve složenija u likovnom smislu, pa se od početnih likova – Isus i Blažena Djevica Marija, postupno u umjetničke kompozicije dodaju i drugi likovi, čak i oni koji se ne spominju u evanđelju – kao vol i magarac. Pojavak ovih dviju životinja u likovnim prikazima prizora rođenja Gospodinova pokazatelj je te-ološkoga razvoja i tumačenja otajstva utjelovljenja. Preuzeti su iz Knjige pro-roka Izaije (Iz 1, 3): »Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospoda-reve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.« Iz prijekorā Izraelu, koji ne sluša riječ, vol i magarac koji poznaju svoga gospodara postaju opomena narodu da prepozna Gospodina u neznatnosti jasala i u riječi koja mu je upu-ćena. Likovna se naracija postupno obogaćuje interpretativnim elementima te posljedično imamo sve veći broj likova: pastiri, mudraci… Kao i u prikazi-vanju drugih prizora iz Kristova života, i ovdje se osnovni motivi kompozicij-ski razvijaju i postaju likovno slojevitiji. Imali su poglavito katehetsku zadaću i nerijetko su dio likovnoga slijeda ili većih tematskih cjelina, u liturgijskim knjigama, na mozaicima, vitrajima, poliptisima, reljefi ma…

Sv. Franjo Asiški i jasliceSv. Franjo Asiški čini za svoje vrijeme neobičan iskorak u načinu uprizore-nja Gospodnjega rođenja. Iako ga se danas smatra prvim graditeljem jaslica, to zapravo i nije sasvim točno. Osim spomenutih likovnih kompozicija, pri-kazi samoga Gospodnjega rođenja mnogo su stariji. Već naime sv. Jeronim svjedoči da su u crkvi Kristova rođenja u Betlehemu na mjestu starijih već u njegovo vrijeme stavljene jaslice od srebra. Sv. Franjo Asiški, prvi je, koliko nam je poznato, uprizorio ono što danas obično poznajemo pod nazivom žive jaslice. Ipak prema utjecaju koji je njegovo djelo izvršilo, možemo ga nazivati

Sveti Franjo htjede oživjeti radost susreta bogatstva Boga sa siromaštvom čovjeka.Maestro iz Narnija: Gospodinovo rođenje, freska; špilja prvih živih jaslica u Grecciu, 1375.–1410.

4

NAŠA TEMANAŠA TEMA

prvim graditeljem jaslica, jer mu je očito bila namjera jaslice uprizoriti isklju-čivo za svetkovinu Kristova rođenja kao što činimo sve do dnas, dok su npr. jaslice u Betlehemu koje spominje sv. Jeronim bile stalan prikaz, vlastit ba-zilici Gospodnjega rođenja. Prema životopiscu sv. Franje, Tomi Čelanskom, dogodilo se to, kako već spomenusmo, u Grecciu za Božić 1223. godine: »tri godine prije svoga slavnoga preminuća kod gradine koja se zove Greccio na Dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista« Franjo je petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi jednog uglednoga čovjeka po imenu Ivan iz onoga kraja i rekao mu: »Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.« (1Čel 30, 84).

U apostolskom pismu Admirabile signum (AS) papa Franjo objašnjava povijesni kontekst i vjerojatni poticaj za ovaj događaj, ushitom sv. Franje zbog netom zadobivenoga odobrenja Pravila, koje je kratko prije toga, 29. studenoga 1223., bulom potvrdio papa Honorije III. Papa također primjećuje i da je svetoga Franju središnja Italija sa svojim brdima i špiljama vjerojatno podsjetila na okolicu Betlehema gdje je ranije bio kada je putovao u Svetu ze-mlju. Također je moguće da je i relikvija jaslica koja se čuva u crkvi sv. Marije Velike u Rimu imala utjecaja na ideje sv. Franje. U tome razmatranju nužno je uočiti i širi kontekst vremena i duhovnosti koja je u ono doba s posebnom pozornošću gajila osjetljivost prema »Kristu u tijelu«, prema zemaljskome Isusu, iz čega je iznjedrena pobožnost prema Kristovoj muci (križni put) te pobožnost vezana uz otajstvo utjelovljenja. Kako god bilo, priđemo li i opi-su Tome Čelanskoga malo dublje te iščitavajući paralelizme sa spisima sv. Franje, tj. s tekstovima kojima je sam svetac autor, možemo uočiti i druge povijesne i teološke poticaje koji su očito nadahnjivali sv. Franju. Toma Če-

lanski u tom smislu donosi još i zgodu o viđenju koje je u toj noći čudesnoga slavlja u Grecciu imao neki pobo-žan čovjek: »Neki kreposni čovjek imao je viđenje. Vi-dio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravlje-no u srcima mnogih u koji-ma je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko uti-snuto u vjerno pamćenje.« (1Čel 30, 86).

Franjo htjede da u jaslicama u Grecciu u božićnoj noći bu-

de slavljena euharistija kako bi istoga Krista slavio u Tijelu

položenu u jasle i u Tijelu koje se milosno daruje u otajstvu

euharistije.Maestro iz Bardija: Franjin

Božić u Grecciu; nakon 1254., crkva sv. Križa u Firenci.

5živovrelo 13 - 201913 - 201913

Obrana od krivovjerjaOpis Tome Čelanskoga, premda iz naše perspektive može izgledati podosta plastično, pa i djetinje, unosi u doživljaje naroda i teološka obrazloženja, koja naposljetku rasvjetljuju pravi razlog Franjina uprizorenja rođenja Gos-podnjega: Dijete Isus je bilo zaboravljeno u srcima mnogih! Ovdje se lako razabire povijesni, religiozni i društveni kontekst u kojemu živi Franjo: vri-jeme krize, odnosno albingeška i katarska hereza. Albingezi i katari su među ostalim, slično kao doceti u kršćanskoj starini, naučavali da je Krist jedan od Božjih anđela koji je poslan na zemlju pročistiti i spasiti izabrane. Stoga nije moguće da ima tijelo. Ono je samo privid. Tomu se zacijelo bilo potrebno suprotstaviti. U tome smislu možemo reći da se Franjin prikaz jaslica uklapa u obranu prave vjere. Isus Krist, pravi je Bog, ali i utjelovljeni Bog. Bog i čo-vjek. Ima pravo tijelo koje je rođeno od žene, Djevice Marije. Toma Čelanski zamjećuje da je »Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih«, u čemu je moguće nazrijeti misao o tadašnjim krivim učenjima o Kristu i njegovu tijelu.

Na sličan način možemo razmatrati paralelizme u spisima sv. Franje. U Opomenama (I, 7-9) nalazimo i onu O tijelu Gospodnjem: »Jer je jednak Ocu, ni Sina nitko ne vidi drugačije nego Oca, drugačije nego Duha Svetoga. Stoga su osuđeni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa po čovještvu, a nisu po duhu i božanstvu vidjeli i povjerovali da je on istinski Sin Božji. Tako su i sada osuđe-ni svi koji vide sakrament koji nastaje snagom riječi Gospodinovih na oltaru po ruci svećenikovoj u liku kruha i vina, a ne vide i ne vjeruju po duhu i bo-žanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista.«

Time postaje jasniji kontekst vremena sv. Franje kao i očita katehetska svrha jaslica. Napomenimo i da proučavatelji Franjina života, crkveni po-vjesničari i pravnici također naglašavaju da je Franjo za prikaz živih jaslica vrlo izvjesno tražio dopuštenje od mjesnoga biskupa. U ono osjetljivo vrije-me zbog hereza je to sigurno bilo nužno kako bi se pokazala prava nakana i pravovjernost. Pogotovo ako se, kako nam Toma Čelanski svjedoči, pri scen-skom prikazu rođenja Gospodinova slavila i Euharistija (1Čel 30, 85). Sv. Franjo u kontekstu svoga vremena svojim prikazom jaslica vraća otajstvo utjelovljenja Gospodnjega u prvi plan, odnosno ističe ga toliko jasno, da na-rod utvrđuje u pravoj vjeri. Taj prikaz rođenja Gospodnjega toliko se urezao u svijest puka, da je postao gotovo neodvojiv od slavlja svetkovine Božića.

Franjin prikaz postaje osnova svim i pokretnim (živim) i statičnim prika-zima jaslica. Svjesno izbjegavamo izraz neživim, jer jaslice su u teološkome smislu, a pogotovo nakon uprizorenja sv. Franje, itekako žive i njihova je poruka uvijek izvorna i izazovna. U kršćanskoj ikonografi ji i pobožnosti ja-slice od tada zauzimaju posebno mjesto. Nisu ograničene samo na scenski prikaz u prirodnoj veličini, tj. kao žive jaslice, već ih se prilagođava raznim prostorima. U njihovoj izradi pokazat će se kreativni zanos i kultura raznih krajeva. Nalazimo ih u raznim veličinama, od velikih, postavljenih u crkva-ma ili na gradskim trgovima, do malih sa statičnim ili pokretnim fi gurama, koje mnogi prave u svojim domovima. Svi ti oblici, unatoč živopisnim razli-čitostima, imaju istu poruku. Rođenje Gospodnje i njegovi likovni i scenski prikazi postaju, pored uprizorenja Muke Gospodnje, najprikazivaniji, a u nekim dijelovima kršćanskoga svijeta, možda i više od prikaza Muke.

6

NAŠA TEMANAŠA TEMA

Značenje jaslicaNeki od naglasaka papinoga apostolskog pisma Admirabile signum temelje svoju poticajnu i pastirsku riječ na prikazu jaslica koji kršćanima treba biti poticaj za kršćanskiji život. Naglasili smo da su likovni prikazi Gospodinova rođenja temeljeni na evanđeoskim opisima. Papa Franjo tako u evanđelju vidi prvi i pravi razlog prikaza jaslica koje je načinio sv. Franjo Asiški: »Po-stanak jaslica nalazimo u nekim evanđeoskim detaljima o Isusovu rođenju u Betlehemu.« (AS 2). Sveti Franjo Asiški od ovih detalja, kako vidjesmo, uprizoruje jednu od istina vjere koja je bila ugrožena herezama onoga vre-mena. Povezujući uprizorenje Kristova utjelovljenja u jaslama, tome jedno-stavnom hranilištu, sa slavljem euharistije u kojemu nam Krist daruje svoje tijelo za jelo, Franjo daje otkriti i iskusiti životnost otajstva Božjega utjelov-ljenja. U tome, kako ističe i papa Franjo, možemo prepoznati suglasje sa svetim Augustinom koji zamjećuje: sijeno postaje prvi ležaj Onomu koji se objavljuje kao ‘Kruh koji je s neba sišao’ (Iv 6, 41); položen u jasle, postao je našom hranom (usp. AS 2).

Razvijajući dalje misao, papa Franjo u njima vidi početak spasenja radi kojega je Krist došao, pa se u njima naziru i drugi vidici Kristova života koje slavimo tijekom liturgijske godine: »Jaslice zapravo sadrže razna otajstva Isusova života te nam omogućuju osjetiti ih blizima našemu svakodnevnom životu.« (AS 2) Među tim otajstvim najvažnije i središnje je vazmeno otaj-stvo Kristove muke smrti i uskrsnuća.

Iako je povijesni razvoj jaslica imao odveć naglašene elemente pučke po-božnosti, upravljene samo danu proslave Kristova rođenja, stvarni njihov temelj i početak prikaza očito je vezan s liturgijom i liturgijskom teologijom. U tome smislu i papa nam tumačenjem želje pastira nakon što im je anđeo navijestio Kristovo rođenje govori kako jaslice nisu samo uspomena, nego putokaz u kršćanskom životu. Nakon što su pastiri pohitjeli vidjeti Novo-rođenče, u jednostavnosti toga znaka se očitovala Božja objava. Pastiri su prvi svjedoci »bitnoga«, temeljnoga – spasenja koje nam Boga daruje (usp. AS 5). U euharistiji koju slavimo kad god proslavljamo bilo koje otajstvo Kristova života, lako je pronaći poveznicu s otajstvom utjelovljenja. Jaslice nas pozivaju da se okupimo oko novorođenoga Boga, Utjelovljenoga, puni radosti i bez ikakvih udaljavanja jednih od drugih, te da postanemo dionici toga velikoga otajstva – darovanoga božanskog života.

Jednostavnošću znaka jaslica, kako primjećuje Papa, sv. Franjo je učinio i veliko djelo evangelizacije, kateheze (usp. AS 3). Jaslice svojom jednostavno-šću lako privlače pozornost, pozivaju na razmišljanje. Dovoljno je sjetiti se da u božićne dane rado odemo u crkvu vidjeti jaslice, barem nakratko pomoliti se pred njima, zastati u razmišljanju, u otvorenosti pred ljepotom Božjega dara… I ne samo djeca već i stariji. Jaslice nam pomažu iznova oživjeti i do-živjeti povijesni događaj Kristova rođenja, koji se aktualizira u našim srcima. Prikaz jaslica mnoge vraća i u djetinjstvo, u neke prijašnje odnose kojih se li-jepo sjetiti. Ipak ne smijemo ostati samo na oživljavanju ugodnih sjećanja jer bi jaslice tako postale tek dio običaja i folklora, pa bi u tom slučaju Isus, čak i u formi živih jaslica, bio neživ, a smisao jaslica ostao dohvatljiv. Papa Franjo govori o ovakvim sjećanjima te kaže: »Pred jaslicama misao se vraća na doba

7živovrelo 13 - 201913 - 201913

kada smo kao djeca nestrpljivo čekali vrijeme kad ćemo ih praviti. Ta nas sjećanja uvode u svijest o velikome daru koji nam je dan s darom vjere. […] Bilo gdje i u bilo kojoj formi, jaslice nam govore o Božjoj ljubavi, o Bogu koji je postao djetetom da bi nam pokazao koliko je bliz svakomu ljudskom biću, ma u kakvim se okolnostima nalazili.« (AS 10).

Uvod u otajstva spasenjaOd konkretnog nadahnuća sv. Franje koje je, prema izvještaju Tome Čelanskoga ispunilo svoju svrhu, nastaju znakoviti prika-zi Isusova rođenja, u kojima se na izvanjskom uređenju jasli-ca ogleda tradicija raznih naroda koji slave otajstvo Kristova rođenja. To je ono što se i prvo opaža kada pogledamo u bilo koje jaslice. Središnji lik svih tih prikaza uvijek je Gos-podin Isus, Novorođeni i utjelovljeni Bog, koji se utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. No Vjerovanje tu ne staje: Raspet također za nas: pod Pon-cijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetome pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Tako ni jaslice sa svojom porukom ne smiju stati samo na lijepom sjećanju ili uprizorenju povijesnoga događaja Kristova rođenja u Betlehemu. Uprizorujući po-vijesni događaj, one služe da bi Krist našao put do utjelov-ljenja u naše živote, u našu životnu zbilju i naše odnose. Jasle u koje Isus biva položen može biti svatko od nas. To je smisao njihova uređenja i pobožnosti pred njima.

Na tragu poticaja iz apostolskoga pisma pape Franje, također možemo zaključiti da jaslice koje ne vode otajstvu euharistije, odnosno pashalnomu otajstvu, nisu ispunile svoju svrhu! Jaslice nam moraju proširiti pogled, a ne ga zaustaviti. Trebaju uvoditi u slavlje otajstva Kristova utje-lovljenja i rođenja, ali i prema konačnomu susretu s njim u slavi. To nam svjedoči cijela kršćanska predaja. Čak i mno-go prije sv. Franje, i crkveni oci i liturgija Crkve na razne načine izriču usmjerenje kojim nas jaslice moraju uputiti. Zborna molitva četvrte nedjelje Došašća kaže: »Gospodi-ne, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te: ispuni nas svojom milošću, i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća.« Iako izričito ne spominje rođenje, ono je jasno očitovanje otajstva utjelovljenja. Ali rođenje nije svrha Kristova utje-lovljenja, već je to slava uskrsnuća. Sv. Ambrozije sažima u nekoliko riječi cjelokupno otajstvo Kristova života na zemlji, gdje su jaslice jedan od dijelova postupne objave Gospodinove proslave u tijelu: »Sišao je s neba u utrobu Djevice, iz utrobe u jasle, iz jasala u Jordan, i Jordana na križ, s križa u grob, iz groba u nebo!« Đuro Seder: »Bijaše položen u jasle…«

(iz grafičke mape).

Od konkretnog nadahnuća sv. Franje koje je, prema izvještaju Tome Čelanskoga ispunilo svoju svrhu, nastaju znakoviti prika-zi Isusova rođenja, u kojima se na izvanjskom uređenju jasli-

8

NAŠA TEMANAŠA TEMA

Otajstvo svjetla u slavlju Kristova rođenja

Milan Dančuo

Svjetlost je prirodni posrednik koji potiče organe vida na djelo-vanje i stvari čini vidljivima. Prema zakonima fizike svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje, osim vidljivoga, uključuje i ono

ultraljubičasto i infracrveno. Preciznije, ljudskomu oku vidljiva svje-tlost sastoji se od spektra elektromagnetskih valova u rasponu valnih duljina od 380 do 780 nm, koje ljudsko oko razlikuje kao boje, od lju-bičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom. Navede-ne definicije potrebne su za opis fizičke naravi svjetla, no nisu dostatne za promišljanje o dinamici i simbolizmu svjetla u liturgiji i u proslavi otajstva Božića, iako objašnjavaju logičnost i materijalno odvijanje simboličkoga komunikacijskog procesa. U svakoj religiji svjetlost je jedan od temeljnih elemenata i simbola. Za židovstvo i za kršćanstvo na jednak je način svjetlost vrlo važan simbol od samih početaka, pa svjetlost promatramo najprije onako kako nam ju predstavljaju biblij-ska i liturgijska tradicija. Ljudskom oku Bog je nevidljiv, ne može ga se smjestiti u spektar valova koje oko percipira. Međutim, u Svetome pismu Bog se objavljuje po svjetlosti koju čovjekovo oko može percipi-rati i prepoznati. Bog je za kršćane tako Svjetlost koja obasjava i daje smisao svemu, pa je neophodno krenuti s toga polazišta.

Objava Božje svjetlosti u BiblijiO važnosti svjetlosti u Starome zavjetu svjedoči nam početak Knjige Postanka u kojoj se donose prve Božje riječi: »Neka bude svjetlost.« (usp. Post 1, 3). Za izraelski narod Božje djelovanje očituje se upravo po svjetlosti, a Bog je sam izvor vječnog svjetla. U događajima izla-ska iz egipatskoga sužanjstva Gospodin vodi narod danju u stupu od oblaka, a noću svjetlošću u stupu od ognja da im svijetli na putu prema Obećanoj zemlji (usp. Izl 13, 21). U proročkim viđenjima po-sljednjega dijela Knjige proroka Izaije cijelo je 60. poglavlje prože-to govorom o svjetlosti koja dolazi od Gospodina. On sam je svjetlo Izraelu. S razlogom se ovo Izaijino poglavlje naziva velikim himnom Božjoj svjetlosti. U proročkom viđenju Bog koji jest svjetlost i izvor svjetla ne ovisi o materijalnim izvorima svjetlosti: »Ne će ti više sunce biti svjetlost danju nit’ će ti svijetlit’ mjesečina, nego će Gospodin biti tvoje vječno svjetlo i tvoj će Bog biti tvoj sjaj.« (Iz 60, 19).

Otajstvo Kristova utjelov­ljenja i rođenja objava je Božje svjetlosti. Svjetlo

Božića u tami betlehem­ske noći poseban je znak Božje ljubavi, pa svjetlost

u dinamici božićnoga slavlja obasjava duše vjer­nika i uvodi ih u duhovnu kontemplaciju događaja Kristova rođenja. Euho­

logija rado poseže za te­mom svjetla. Simbolička vrijednost svjetla i tame

je poput riječi i tišine u verbalnom govoru. Božić je stoga proslava otajstva Svjetla: primanje samog

Krista koji svojim dola­skom na svijet obasjava

živote ljudi i usmjeruje ih prema vječnomu svjetlu.

9živovrelo 13 - 201913 - 201913

»Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« (Iv 8, 12)Mozaik Krista Svevladara u katedrali Santa Maria Nuova u Monreale (Palermo), 1176.

U Knjizi psalama niz je stihova u kojima se promatra Boga kao izvor svje-tlosti. Pisac Psalma 119. prepoznaje u Bogu svjetlo koje ga vodi na njegovo-me životnom putu: »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi« (119, 105). I mnogi drugi psalmi, dragi kršćanskoj molitvenoj tradiciji, me-ditiraju o Bogu koji svojom svjetlošću obasjava i vodi onoga koji se pouzdaje u njegovu ljubav: »Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?« (Ps 27, 1); »U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo« (Ps 36, 10); »Blagosliv-ljaj Gospodina, dušo moja, Gospodine, Bože moj, silno si velik! Odjeven ve-ličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem!« (Ps 104, 1-2).

Novi Zavjet predstavlja Krista kao novo svjetlo s visine (usp. Lk 1, 78) koji obasjava ljudske tmine i dovršava obećanja Staroga zavjeta (usp. Iv 1, 9). Starac Šimun već u djetetu Isusu prepoznaje svjetlost koja donosi pro-svjetljenje narodima (usp. Lk 2, 32). Izvor svjetla za kršćane je tako sam Isus Krist; on je svjetlo puta, istine i života (usp. Iv 14, 6); Krist poziva sve kršćane da i sami budu svjetlo svijeta (usp. Mt 5, 14-15). Evanđelje apostola Ivana obiluje poveznicama Krista i svjetla; Krist je svjetlo ljudima (usp. Iv 1, 4) i svjetlost svijeta (usp. Iv 8, 12), a nikada ne izostaje poziv kršćanima da uvijek slijede Kristovo svjetlo kao sinovi svjetlosti i da se klone tame koja ih odvodi u propast (usp. Iv 3, 19; Iv 12, 35-36). Svjetlo postaje simbol Krista i kršćana koji pripadaju Gospodinu. U konačnici, Bog je svjetlost i nikakve tame nema u njemu (usp. 1Iv 1, 5), a upravo se u liturgijskom slavlju Bog objavljuje kao svjetlo jer spasenjski u Kristovu otajstvu muke, smrti i uskr-snuća rasvjetljuje tamu: Uskrs je naime prijelaz iz tame grijeha u svjetlo novoga života. Dinamiku liturgijskog slavlja iz toga razloga možemo nazvati i otajstvom prosvjetljenja.

Svjetlo kao liturgijski simbolSvjetlost je simbol Božjega djelovanja i označava Božju stvarnost pa time priroda postaje prvotno mjesto iskustva Boga i govora o Bogu. Sunce je i u poganskim vjerovanjima uvijek označavalo najmoćnije i najuzvišenije bo-žanstvo, a kult Sunca kao izvora svjetla i života promatrao se u tom suodno-su s ljudskom egzistencijom. I u kršćanstvu oganj i svjetlo u liturgiji posje-duju snažnu simboličku vrijednost božanskog dara prosvjetljenja. Svjetlo je simbol Krista i predstavlja iščekivanje ponovnog Kristova dolaska. Paljenje

10

NAŠA TEMANAŠA TEMA

»Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.« (Iz 9, 1)

Mato Jurković: Rođenje Gospodinovo.

svijeće u liturgiji ne označava paljenje svjetla Bogu kao nekog prinosa, već u simboličkom smislu kršćani primaju svjetlo Kristovo: svjetlo je znak Božje objave i njegova uprisutnjenja. Jedna svijeća vrijedi više od sve tame za-jedno, stoga i Kristovo svjetlo koje se prima u slavlju i u životu predstavlja pobjedu nad grijehom, zlom i svim tamama svijeta. Takva dinamika izmjene svjetla i tame posebno se ističe i u proslavi otajstva Božjeg utjelovljenja.

Tama je prema biblijskom shvaćanju negacija Božje djelatne prisutnosti jer sa svjetlom započinje postojanje. Izmjena noći i dana prati sveukupno Božje djelo stvaranja, pa stoga svjetlo simbolički predstavlja život. Plod svje-tla je mogućnost spoznaje i razotkrivanja istine: oni koji su prosvijetljeni dolaze do istine. Ovime postaje jasnije da svjetlo nije samo simbol Božje zbiljnosti i prisutnosti, već i simbol čovjekove prosvijetljene egzistencije. Li-turgijsko slavlje po proslavi Kristova otajstva vodi prema susretu s Kristom koji je svjetlo, jer omogućuje gledanje onkraj vidljive i spoznajne stvarno-sti. I u liturgijskoj arhitekturi svjetlo je važan prostorni simbol, a krajnji cilj svjetla u liturgijskom prostoru nije omogućavanje savršene vidljivosti ili potpuna ispunjenost prostora svjetlom. Svjetlo, naime, daje dinamiku samom prostoru, ali i vremenu u kojem liturgijsko slavlje dobiva svoju vla-

11živovrelo 13 - 201913 - 201913

stitu svojstvenost. S pravom se može ustvrditi da svjetlo stvara arhitekturu s obzirom da bi svjetlost koja ulazi u unutrašnjost crkve trebala uvijek biti odraz dinamičke izmjene svjetla i tame, fi zičkog vidjeti i ne vidjeti. Na taj način svjetlo postaje simbol trajne čežnje za gledanjem vječnoga svjetla koje je sam Gospodin.

Svjetlo je simbol i također jedan oblik govora te ovisno o značenju može biti različit. Svjetlo omogućuje ‘gledanje’ samoga slavlja ili ikonografskoga programa pojedinog liturgijskog prostora. Kršćanin vlastitim tijelom sudje-luje u slavlju, stoga komunicira riječima i konceptima pomoću tjelesnih i estetskih opažanja. U tome smislu, dinamika tame i svjetla izravna su komu-nikacija koja omogućuje pobuđivanje emocija u dionicima slavlja. Vizualna percepcija u ljudskome iskustvu često je prva spoznajna aktivnost: u pojedi-nim situacijama prvo ljudsko iskustvo ili spoznaja upravo je ona vizualna. I u liturgijskome slavlju slikovni govor jedan je od temeljnih govora koji se razvi-ja performativno i u dioniku slavlja stvara novo mistično iskustvo. Svjetlost kao važan simbol u liturgijskome slavlju vodi nas prema važnosti svjetla u proslavi otajstva Kristova rođenja kojim se Božja svjetlost objavljuje u Riječi i donosi prosvjetljenje vremena, povijesti i ljudske egzistencije.

Objava Božje svjetlosti u otajstvu BožićaOtajstvo Kristova utjelovljenja i rođenja objava je Božje svjetlosti. Svjetlo Božića u tami betlehemske noći poseban je znak Božje ljubavi, pa stoga i svjetlost u dinamici božićnoga slavlja obasjava duše vjernika i uvodi ih u du-hovnu kontemplaciju događaja Kristova rođenja. Na taj se način pobuđuje susret s nebeskim i vječnim Svjetlom. Simbolička vrijednost svjetla i tame je poput riječi i tišine u verbalnom govoru. Svjetlo u božićnim slavljima ima posebnu ulogu jer na dinamičan način stvara duhovno ozračje i omogućuje dionicima slavlja da snažnije dožive otajstvo Kristova rođenja kojega pro-slavljaju. Božić je stoga i proslava otajstva svjetla: primanje samog Krista koji svojim dolaskom na svijet obasjava živote kršćana i usmjeruje ih pre-ma vječnomu svjetlu. Igra svjetla i tame mijenja percepciju i raspoloženje vjernika koji u proslavi Kristova rođenja prepoznaju presudan događaj za vlastiti život. Svjetlo Božića, koje je odraz Božje vječne svjetlosti, ima go-lemu simboličku snagu za stanje duše onoga tko je dionik slavlja. Crkve u božićno vrijeme odišu posebnom radošću i prikazima betlehemskih jasli-ca, a svjetlost je moderirana i izmjenjuje se sa zimskim ciklusom tame. U vjerniku koji ulazi u liturgijski prostor stvaraju se različiti duhovni osjećaji ozbiljnosti, radosti i svetosti pred otajstvom Kristove jednostavnosti i uzvi-šenosti. Dionici proslave Kristova rođenja još će više biti prožeti duhovnim osjećajem jer se u toj igri svjetla i tame imaju prilike susresti s neizmjernim otajstvom Kristova svjetla i ljubavi.

Božić postaje i objava Božje slave u Kristu. Božja slava označuje općenito u Starom i Novom zavjetu Boga i objavu njegove prisutnosti, posebice kada se objavljuje po nekom spasenjskome djelu. U Novome zavjetu otkupljenje je zatim Božja prisutnost i njegovo postojanje u životu čovjeka i u stvorenju: Krist je objava i prisustvo osobne slave Božje kroz simbol svjetla. Biblijska slika svjetla i dinamike svjetlo – tama (usp. Iz 9, 1) naglašava spasenjsku

12

NAŠA TEMANAŠA TEMA

aktualnost događaja koji se slavi. Božić kao proslava otajstva svjetla posta-je blagdan svjetla koje dolazi na svijet i raspršuje tamu. Božje svjetlo oba-sjava noć ljudskih tama i životnih neshvaćanja. Cijela povijest čovječanstva mukotrpan je put ispunjen tamom u potrazi za svjetlom, istinom i nadom. Stoga se svetkovinom Božića proslavlja, kako izriče evanđelist Ivan, utjelov-ljena Riječ, istinsko svjetlo koje je došlo u svijet kako bi kršćani postali djeca Božja (usp. Iv 1, 12) i sinovi svjetla (usp. Iv 12, 36).

Promišljanje o svjetlu u kontekstu proslave otajstva Kristova utjelovlje-nja dovodi nas do svetkovine Bogojavljenja – proslave objave Sina Božjega svim narodima. Bogojavljenje na taj način slavi otajstvo Božića izvan okvira Betlehema. U tome blagdanu iznimno je važna simbolička vrijednost svjetla: svjetlo je simbol prisutnosti i Božje objave čovječanstvu koje se u potpunosti ostvaruje u Kristu (usp. Iz 60, 1-6; Mt 2, 1-12). Ako se promotri raspored blagdana i misnih čitanja nakon blagdana Bogojavljenja, u nedjelju na kraju božićnoga vremena proslavlja se blagdan Krštenja Gospodinova. U liturgij-skoj godini C u nedjelju nakon blagdana Krštenja Gospodinova naviješta se evanđeoski odlomak o čudu na svadbi u Kani Galilejskoj. Bogojavljenje u obrednome ustroju postaje prvi čin objave Božje svjetlosti koja se mani-festira i u drugim događajima Kristova života. Liturgija božićnih blagdana obasjana je Kristovim svjetlom, odnosno svjetlom njegove prisutnosti među svojim narodom koji proslavlja uzvišeno otajstvo svjetla. Liturgija na taj na-čin postaje izvor svjetla jer ostvaruje otajstveni susret sa Svjetlom.

Primjeri iz božićne euhologijeTekstovi molitava za proslavu otajstva Kristova rođenja obiluju naglascima na otajstvu svjetla koje se prima i proslavlja. Izdvojit ćemo tek nekoliko pri-mjera. Zborna molitva božićne mise polnoćke glasi: »Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla: daj nam u nebu uživati njegovu radost«. U odnosu na druge izvore svjetlosti Krist postaje pravo svjetlo (verum lumen) koje vjernik može percipirati u otajstvo svjetla (mysteria lucis), a konačni cilj je uživanje nebe-ske radosti obasjane vječnom svjetlošću. Ulazna pjesma i zborna molitva na misi zornici ističu da svjetlost Kristova rođenja obasjava cijeli svijet. Ulazna pjesma nadahnuta prorokom Izaijom ovako pjeva: »Svjetlo će nas danas obasjati jer nam se rodio Gospodin i nazvan je imenom: Divni, Bog, Knez mira, Otac budućega vijeka, njegovu kraljevstvu neće biti kraja«. Zborna mise zornice progovara o novoj svjetlosti (nova lux) Krista kao Riječi koja po vjeri treba odsijevati (fulget) u životu (in mente) kršćana: »Svemogući Bože, ti nas obasjavaš novim svjetlom svoje utjelovljene Riječi. To nam svje-tlo po vjeri sja u srcu: molimo te da odsijeva i u našem življenju«.

Predslovlja božićnog vremena istovjetno ističu objavu Božje svjetlosti u Kristu. Prvo predslovlje Rođenja Gospodnjega u hrvatskome prijevodu hva-li Gospodina u središnjem dijelu teksta na sljedeći način: »Jer je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo tvoje slave: dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima«. Latinski tekst ima nešto drugačiji naglasak: Quia per incarnati Verbi mysterium nova mentis nostrae oculis lux tuae claritatis infulsit: ut,

13živovrelo 13 - 201913 - 201913

dum visibiliter Deum cognoscimus, per hunc in invisibilium amorem rapiamur. Bog u Kristovu otajstvu objavljuje novo svjetlo svoje slave koje vjernicima obasja-va srce i um. Proslava otajstva utjelovlje-nja omogućuje spoznati Boga na vidljiv način (hrvatski prijevod bira slabiji izraz božićno dijete) te time u kršćanima poti-če želju da teže za nebeskim i nevidljivim stvarnostima. Treće predslovlje Rođenja Gospodnjega progovara o blistavosti (ef-fulsit) otajstvene razmjene kojom božan-ska stvarnost postaje dohvatljiva čovjeku, a sam čovjek ima priliku postati dijelom božanskog života: »U njemu danas zabli-sta otajstvena razmjena spasenja: tvoja se vječna Riječ rodila kao smrtan čovjek, a mi, smrtni ljudi, zauvijek smo počašćeni, jer u Kristu primamo božanski život.«

Euhološki tekstovi svetkovine Bogo-javljenja ističu važnost zvijezde koja za mudrace vodi do izvora vječnoga svjetla. Zborna molitva Bogojavljenja tako na-glašava da po zvijezdi prethodnici (stella duce) dolazi objava Krista svijetu: »Bože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedi-norođenca. Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju svoje nebeske ljepote«. Boga se otajstveno spoznaje svjetlom vjere (ex fi de) koje privodi vječnom svjetlu i uživanju nebeske ljepote. Tekst popričesne molitve Bogojavljenja je sljedeći: »Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim otajstvom: daj da ga pro-matramo čistim pogledom i primamo odanim srcem«. Gospodin kršćane, poput izraelskog naroda na izlasku iz ropstva, vodi nebeskim svjetlom (ca-elesti lumine) i hrani duhovnom hranom kako bi ga mogli ugledati čistim srcem i čistim pogledom (puro intuitu). Predslovlje Bogojavljenja ističe da Kristovo otajstvo donosi prosvjetljenje (ad lumen gentium) i obnovu života u njegovoj slavi: »Ti si danas otajstvo našeg spasenja u Kristu objavio svim narodima na prosvjetljenje: kad se on pojavio u našem smrtnom tijelu, no-vom si nas slavom njegove besmrtnosti obnovio.«

Euhološki tekstovi i za druge dane na sličan način govore o novosti Kri-stova svjetla koje kroz tamu svijeta vodi prema Bogu, vječnoj svjetlosti. Zborna molitva na peti dan božićne osmine (29. prosinca) ističe da dolazak Kristove svjetlosti istjeruje tamu svijeta: »Svemogući nevidljivi Bože, dola-skom svoje svjetlosti (tuae lucis) raspršio si tmine ovoga svijeta (mundi te-nebras eff ugasti). Pogledaj nas vedra lica, da dostojno slavimo uzvišeno ro-đenje tvojega Sina.« Zborna molitva ponedjeljka božićnoga vremena poslije Bogojavljenja povezuje dinamiku nebeskog svjetla i zemaljske tame na putu

»Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, milje-nicima njegovim!« (Lk 2, 14)Vladimir Blažanović: Rođenje Gospodinovo.

14

NAŠA TEMANAŠA TEMA

prema vječnomu svjetlu: »Obasjaj nam, Gospodine, srce svojom nebeskom svjetlošću: vodi nas kroz tmine ovoga svijeta i dovedi u domovinu vječne svjetlosti«. Zborna molitva srijede prije Bogojavljenja govori o Kristu kao novoj svjetlosti (lux nova) za koju se moli da zasja u srcima vjernika i tako obnovi njihov život: »Svemogući Bože, tvoj je Spas za otkupljenje svijeta sišao s nebesa kao novo svjetlo. Daj da to svjetlo trajno blista u našim srcima i obnovi nam život«.

Tekstovi koji se koriste nakon Bogojavljenja u sebi sadrže poveznicu s objavom Božje svjetlosti svim narodima. Zborna molitva u srijedu poslije Bogojavljenja moli da i kršćane obasja sjaj novoga svjetla (splendidum lu-men) kojim je Gospodin (illuminator) obasjao sve narode: »Bože, svjetlosti svih naroda, udijeli ljudima trajan mir; ulij nam u srce sjaj novoga svjetla kojim si rasvijetlio Mudrace, naše oce u vjeri«. Zborna molitva četvrtka slič-no podsjeća da je u Kristu očitovano vječno svjetlo (aeternitatis tuae lumen) koje privodi kršćane vječnoj slavi: »Bože, po svome si Sinu svim narodima očitovao svoje vječno svjetlo. Daj da i mi sve više spoznajemo svog Otkupi-telja i stignemo u njegovu vječnu slavu«. Zborna molitva subote govoreći

o Kristu kao novoj svjetlosti ističe da po njegovu dioniš-tvu u čovještvu ljudi imaju prilike postati dionici njegova božanstva: »Svemogući vječni Bože, ti si dolaskom svoga jedinorođenoga Sina novim svjetlom obasjao svijet. Ro-đenjem od Djevice on je postao dionik našega čovještva: daj da budemo dionici milosti u njegovu kraljevstvu«.

Uz euhološke tekstove iz rimske tradicije, vrijedan je spomena Akatist Presvetoj Bogorodici, drevni himan bi-zantske Crkve, posvećen Blaženoj Djevici Mariji. U promi-šljanju o Majci Božjoj Mariji iz koje se rodio Bog kao čovjek himan ističe da ona objavljuje Krista kao Sunce koji do-nosi novi život: »Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce. Raduj se, krilo božanskoga utjelovljenja. Raduj se, jer se po tebi stvorenje obnavlja. Raduj se, jer po tebi Stvoritelj dijete postaje.« (Ikos 1.). Marija je kao Bogorodica rodila Božje svjetlo, a po tome svjetlu Bog prosvjetljuje vjerni-ke i obasjava njihova srca u hodu vjere: »Raduj se, jer si neizrecivo rodila Svjetlo. Raduj se, jer nikomu nisi otkrila tajnu. Raduj se, jer nadilaziš mudrost mudraca. Raduj se, jer prosvjetljuješ srca vjernika« (Ikos 2.). Po Djevici Mariji Božje svjetlo ulazi u svijet te svi kršćani imaju mogućnost jasno spoznati Boga. Stoga se posebno časti njezina ulo-ga i važnost: »Kao svjetlonosnu svijeću, koja prosvjetljuje one koji su u tami, promatramo Djevicu svetu. Jer zapa-livši božansko Svjetlo, ona privodi sve k spoznaji Boga, prosvjetljujući um jasnoćom, a ovim glasom ona je slav-ljena: Raduj se, zrako duhovnoga Sunca. Raduj se, sjaju nezalazećega Svjetla. Raduj se, bljesku koji duše obasjavaš. Raduj se, grome koji neprijatelje zastrašuješ. Raduj se, jer nas prosvjetljuješ nebeskim svjetlom.« (Ikos 11.).

»Svjetlo istinsko koje prosvjet-ljuje svakog čovjeka dođe

na svijet.« (Iv 1, 9)Luis Rauschhuber:

Sv. Marije Bogorodica.

15živovrelo 13 - 201913 - 201913

 PROSINAC 2019. 25 S ROĐENJE GOSPODINOVO

Polnoćka: Iz 9,1-6; Ps 96,1-3.11-13; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14 Zornica: Iz 62,11-12; Ps 97,1.6.11-12; Tit 3,4-7; Lk 2,15-20 Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

26 Č SV. STJEPAN PRVOMUČENIK, blagdanDj 6,8-10; 7,54-60; Ps 31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab; Mt 10,17-22

27 P SV. IVAN, apostol i evanđelist, blagdan1Iv 1,1-4; Ps 97,1-2.5-6.11-12; Iv 20,1-8

28 S NEVINA DJEČICA, mučenici, blagdan1Iv 1,5 – 2,2; Ps 124,2-5.7b-8; Mt 2,13-18

29 N SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA 30 P Šesti dan Božićne osmine: 1Iv 2,12-17; Ps 96,7-10;

Lk 2,36-40 31 U Sedmi dan Božićne osmine; ili: Sv. Silvestar I., papa:

1Iv 2,18-21; Ps 96,1-2.11-13; Iv 1,1-18

   SIJEČANJ 2020. 1 S SV. MARIJA BOGORODICA 2 Č Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i nauč. Crkve,

spomendan: od dana: 1Iv 2,22-28; Ps 98,1-4; Iv 1,19-28 3 P Svagdan; ili: Presveto Ime Isusovo: 1Iv 2,29 – 3,6;

Ps 98,1.3cd-6; Iv 1,29-34; ili od spomendana: Fil 2,1-11; Ps 8,4-9; Lk 2,21-24

4 S Svagdan: 1Iv 3,7-10; Ps 98,1.7-9; Iv 1,35-42 5 N DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU 6 P BOGOJAVLJENJE 7 U Svagdan; ili: Sv. Rajmund Penjafortski, prezbiter:

1Iv 3,22 – 4,6; Ps 2,7-8.10-11; Mt 4,12-17.23-25 8 S Svagdan: 1Iv 4,7-10; Ps 72,1-4b.7-8; Mk 6,34-44 9 Č Svagdan: 1Iv 4,11-18; Ps 72,1-2.12-13; Mk 6,45-52 10 P Svagdan: 1Iv 4,19 – 5,4; Ps 72,1-2.14.15bc.17;

Lk 4,14-22a 11 S Svagdan: 1Iv 5,5-13; Ps 147,12-15.19-20;

Lk 5,12-16 12 N KRŠTENJE GOSPODINOVO 13 P Svagdan; ili: Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj

1Sam 1,1-8; Ps 116,12-19; Mk 1,14-20 14 U Svagdan: 1Sam 1,9-20; Otpj. pj.: 1Sam 2,1.4-8;

Mk 1,21b-28 15 S Svagdan: 1Sam 3,1-10.19-20; Ps 40,2.5.7-10;

Mk 1,29-39 16 Č Svagdan: M. ČIT.:1Sam 4,1-11; Ps 44,10-11.14-15.24-25;

Mk 1,40-45 17 P Sv. Antun Opat, spomendan

od dana: 1Sam 8,4-7.10-22a; Ps 89,16-19; Mk 2,1-12 18 S Svagdan: 1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a; Ps 21,2-7;

Mk 2,13-17

LITU

RGIJS

KI

KA

LEN

DA

R

Zaključne misliDanas se unatoč napretku tehnologije i mnoštvu umjetnih izvora svjetala, može govoriti o krizi svjetlosti. Medijsko svjetlo kojim su zahvaćeni i kršćani ulazi u drugačiju logiku svjetlosti i površnosti koja ne može shvatiti bogatu kršćansku vrijednost simbola svjetlosti. Moderne crkve kao arhitektonska zdanja često nisu osmišljavane u perspektivi objave Božjeg svjetla, već su postale staklene građevine koje propuštaju previše svjetlosti, nepreobraže-noga dnevnoga svjetla, svijeta, te ne nude iskustvo otajstva prosvjetljenja. U odnosu na površno i prolazno blagdansko blještavilo kojim su okruže-ni naši trgovi i izlozi u božićno vrijeme, otajstvo svjetla u proslavi Kristova rođenja simbolički je proces koji poziva svakog kršćanina na prihvaćanje Božje dinamike ljubavi koja se daruje u svjetlosti. Obasjani tom svjetlošću kršćani su pozvani odazvati se na put prema izvoru Vječnog svjetla u Božjem kraljevstvu. Konačan cilj hoda vjere je da se ono što je sada ljudskom oku nevidljivo, može ugledati i primiti u punini vječnosti, u »vječnoj svjetlosti«, gledanjem Boga »licem u lice«.

16

OTAJSTVO I ZBILJA

Ulazna: 384 Dijete nam se rodilo ili: 403 Veselje ti navješćujem Otpj. ps.: 387 Svi krajevi svijeta vidješe Prinosna: 402.1 i 2 Radujte se, narodi Pričesna: 393 ili 394 O Isuse, o Spase naš     ili: 406 Zdravo budi, mladi KraljuZavršna: 420 Narodi nam se

Prvo čitanje Iz 52, 7-10Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.Čitanje Knjige proroka IzaijeKako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 98, 1-6

Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijetavidješe spasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,uz citru i zvuke glazbala;uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje Heb 1, 1-6Bog nam progovori u Sinu.Početak Poslanice HebrejimaViše puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Tà kome od anđelâ ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.Riječ Gospodnja.

Ulazna pjesmaDijete nam se rodilo,sina dobismo, na plećima mu je vlast.Ime mu je: Anđeo velikoga savjeta.

Iz 9, 6

Zborna molitvaBože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.

Darovna molitvaNek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtva današnje svetko-vine: ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje, a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.

Rođenje Gospodinovo. Božić

25. prosinca 2019.

Danja misa

živovrelo 13 - 201913 - 201913 17

Braćo i sestre, Bog je po utjelovljenju svoga Sina sišao u ljudsku narav da bi čovjeka obdario božanskim životom. Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno, iskrenom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu:

Neka te slavi, Gospodine, život naš.1. Gospodine, svjetlom božanske Riječi

rasvijetli put svojoj Crkvi: daj da po ustrajnoj vjernosti tebi bude dom ljubavi svim vjernicima i mjesto susreta za sve koji te traže, molimo te.

2. Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda, da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji evanđelja istine i života, molimo te.

3. Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova i svojih obitelji: izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječi i nastani se u svima nama, molimo te.

4. Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan način darovao svim ljudima. Otvori nam oči vjere da te umijemo prepoznati u bližnjima te i sami budemo tvoj dar za sve ljude, molimo te.

5. Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu pokojnu braću i sestre: obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, rođenjem svoga Sina obnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno. Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvojemu Sinu. Koji živi.

»Od njegove punine svi mi primismo…«Đuro Seder: Isusovo rođenje, 2010.; Katedrala sv. Terezije Avilske, Požega.

Popričesna molitvaDobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.Molimo da nas privedei vječnom životu u nebu.Po Kristu.

Pjesma prije evanđeljaDan nam sveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu,jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.

Evanđelje Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvje-doči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bija-še on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovje-ka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje mu-ževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njego-vu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kri-stu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaSvi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Ps 98, 3

18

OTAJSTVO I ZBILJA

Na Božić posebno lijepo i snažno odjekuje, kada se izgovori ‘Riječ’. U početku bijaše Riječ, Logos. To je

pojam koji se ne može prevesti jednom riječju, niti tisućama riječi. Njega prevode životi, pu-nina života. Riječ koja bijaše na početku pre-voditelji su prevodili kao: smisao, djelo, Duh, pokretačku snagu svega što postoji. Ta Riječ je sve to – i neizmjerno više od toga. Ona je po-najprije Božji plan koji se ostvaruje, ili – danas je ta riječ posvuda dobrodošla: ona je ‘projekt’.

Toliko smo se puta uvjerili da se bez plana, zemljopisnoga, radnoga, duhovnoga, osjeća-mo izgubljeno i lako postanemo površni, pri-vučeni prolaznim, ostavljeni s prazninom u duši. Bez Božjega plana oslanjamo se na svoje nacrte, na svoja htijenja, koja najčešće traže ispunjenje u onome što na kraju vodi u razo-čaranje i što zarobljava: površni užitak, moć i posjedovanje.

Božji naum, njegov plan sa svakim i sa sva-kom od nas lijek je protiv ropstva u koje vode ljudski planovi bez Boga. Sveti Josip je čovjek Riječi, jer je na mjesto svoga plana dopustio ostvarenje Božjega plana.

Gomile praznineČuli smo i što je cilj toga Plana – dati život. U nama postoji praznina koju može ispuniti sa-mo Božja prisutnost i njegov život. Tu prazni-nu susrećemo i tamo gdje se čini da ima puno sadržaja; najviše tamo gdje osjećamo pretrpa-nost, a to je najlakše provjeriti danas na tako-zvanim ‘društvenim mrežama’.

One bi trebale olakšati komunikaciju, pove-zati i zbližiti ljude, razvijati vrjednote suradnje, solidarnosti i suosjećajnosti. Međutim – uz pu-no dobrih primjera koji su pomogli da se očituje ljudskost – vidimo da u tim prostorima često nema susreta, nitko ne sluša nikoga, dopuštene su bilo kakve riječi, prosudbe i osude, tako da se lako osjeti čudna samoća, kao neka pretrpanost samoćom; nagomilanost praznine. Štoviše, to mogu lako postati sredstva bijega od susreta.

Bog dolaskom na svijet u Djetetu ispunja tu prazninu, ispraznost nad ispraznošću, kako o njoj piše biblijski Propovjednik; ispraznost koja se odlikuje površnim i prolaznim.

Gledajući Mariju i Josipa u njihovoj brizi za Dijete, za Život, susrećemo privlačnost ko-ja od nejasnoće stvara blizinu i razumijevanje. Njih dvoje otvaraju prostore životnosti. To nas uči da ne krenemo u potragu za životom dale-ko od sebe, od svojih bližnjih, od obitelji.

Božić je slavlje Božje blizine, a radost Boži-ća, koja ne traje samo nekoliko dana, započinje od nas, ne tako da se udaljimo od Boga, da se udaljimo od bližnjih, nego da od sebe udaljimo sve što je protivno životu. Na prvome mjestu ono što nas čini neslobodnima; što ne dopušta prihvaćanje Božjega života u Kristu koji je pri-hvatio našu tjelesnost.

Evanđelist nam naviješta da je Riječ po-stala tijelom, naznačujući da pritom misli na ljudsku slabost, na naše potrebe. Bog ulazi u svakidašnjicu i preobražava ju ljubavlju. Dje-lima ljubavi naša se svakidašnjica ispunja Bo-gom koji svemu daje život.

Rođenje Gospodinovo

Istinsko svjetlo

živovrelo 13 - 201913 - 201913 19

Božićna svjetlaRadosna vijest koju živimo u današnjemu slavlju kaže: Onima koji ga primiše, onima koji vjeruju u njegovo ime, podade moć da po-stanu djeca Božja. U toj smo vjeri, u Kristovu imenu, kršteni i postali smo Božjom djecom.

Stvoritelj nam daje da budemo njegovi su-radnici. Kreator svijeta daje nam svoju kreativ-nost, daje nam moć na zemlji, da poput slikara unesemo boju u sivilo; stavlja nam paletu u ru-ke s tri temeljne boje: vjera, nada i ljubav. One su u nama kršćanima. Pred tim bojama nestaje sivilo, da bi se vidjelo istinsko svjetlo, jer ono je s Kristom došlo na svijet.

Tako smo slušali: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet, svijet po njemu posta, ali svijet ga ne upozna. Očito je: ako postoji istinsko svjetlo, postoji i ne-istinsko, lažno. Onima koji Božić shvaća-ju kao bajku, sve je jednostavno; sve počinje i prestaje lijepom pričom o dopadljivoj noći, svjetlu, pjesmi anđela, ljepuškastom djetetu. No, ne zaboravimo da su pastiri preplašeni, da snažno svjetlo slabi, ostavljajući ih u noći slič-noj svakoj drugoj…

No, postojala je riječ koja je u njima tutnja-la: naći ćete dijete, povijeno u jaslama. I oni su trebali prihvatiti neobičnu paletu s neobič-nim bojama; odnosno, trebali su ugasiti vatru na mjestu gdje su bili, skupiti stado, ostaviti sigurnost i stvorenu kakvu-takvu udobnost i – tražiti. Jer, da bi se našlo, treba tražiti, a tra-ženje zahtijeva ostavljanje, napuštanje. Tražiti i naći najprije se rađa u srcu čovjeka koji vidi da nešto nedostaje. Traženje oslobađa straha, straha od nedostatnosti, straha od neuspjeha, straha od novih početaka, od uspona i padova.

Svjetlo istinsko nas stavlja pred Gospodina čiji sjaj ne može podnijeti pogled zaustavljen na zemaljskom. Naš Bog je Bog slave, ali ne boravi u zemaljskoj slavi; Bog svjetla, ali bo-ravi u nedostupnu svjetlu; naš se Bog zaogrće slabošću do te mjere da ga je teško prepoznati. Zato nam danas pruža znakove da ga prepo-znamo i da se ne iznenadimo, kada ga susret-nemo u svome siromaštvu i u bijedi drugoga čovjeka.

Isus nas uči prepoznati Boga u jaslama ka-ko se ne bismo sablaznili pred njegovom mu-kom, kada nije više bio nalik čovjeku. U Božiću je neprepoznatljiv zbog malenosti i prevelike ljudskosti, a na križu mu je i ona oduzeta. I dok k jaslicama rado pristupi svaki čovjek, u ganu-ću zbog početka života, od križa su svi pobjegli i odvraćali lice.

Lažno je svjetlo ono koje toliko osvjetljava ljepotu ljudskosti da se ne vidi njegova cjelina, a ona obuhvaća i našu smrtnost. Svjetlo istin-sko u toj cjelini vidi radost koja nije zaustavlje-na na ljudskoj riječi, već pogađa smisao našega postojanja, naše čežnje za ljubavlju i naše vječ-nosti u Bogu.

Sveta nas Obitelj uči da prihvatimo život i onda kada ga neposredno ne vidimo, od njego-va početka u krilu majke, do njegova završetka, kada čovjek ne može više izgovoriti niti jednu riječ. Naš ljudski početak i završetak ne pri-pada snazi ljudske riječi, nego one Božje, koju trebamo izgovoriti mi ljudi, da bismo sačuvali ljudskost, smisao, Božji projekt sa svakim od nas i s cijelim svijetom.

Ivan Šaško

Mei

ster

von

Rai

gern

: Rođ

enje

Gos

podi

novo

, oko

142

5.

ZRNJE

Ispunjajući vjekovno obećanje spasenja, Bog se pojavljuje kao dijete, u liku bespomoćna dje-teta. On, nazvan Silnim, Jakim, Svevišnjim, Sve-moćnim, Gospodinom nad vojskama, dolazi u liku djeteta. Nenametljivo, tiho, tražeći ljubav i osva -ja jući nas ljubavlju. Traži ruke na koje će biti pri-mljen, grudi na koje će biti naslonjen, srce koje će ga voljeti, lice koje će mu se radovati… Ulazi u svijet poput djeteta, tiho, putem ljubavi koja raduje. Time se suprotstavlja svakomu obliku nasilja. Nikoga ne prisiljava. Nudi spasenje kao dar – baš onako kako se ljubav daruje, bez zasluga, bezuvjetno. U krh ko-sti Djeteta spoznajemo i krhkost dara vjere. Potre-bno ju je pažljivo njegovati na dlanovima ljubavi, u toplini srca, u zahvalnosti i brizi da ju se ne izgubi. Vjera je poput djeteta. Potrebna je brige i ljubavi. Ljubavi koja se raduje jer ljubi. frA

20

OTAJSTVO I ZBILJA 29. prosinca 2019.

Sveta obitelj Isusa, Marije i JosipaUlazna pjesmaI pohitješe pastiri te pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče.

Lk 2, 16

Zborna molitvaBože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Prvo čitanje Sir 3, 2-6.12-14Tko se boji Gospodina, časti roditelje.Čitanje Knjige SirahoveGospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvr-šćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 128, 1-5

Pripjev: Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!

Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji ko mladice masline oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina! Blagoslovio te Gospodin sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svojega!

Drugo čitanje Kol 3, 12-21Obiteljski život u Gospodinu.Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola KološanimaBraćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Kol 3, 15a.16a

Mir Kristov neka upravlja srcima vašim! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!

živovrelo 13 - 201913 - 201913 21

Ulazna: 382.2 I pohitješe pastiriili: 422 Nebo i zemljaOtpj. ps.: 388 Blago svima Prinosna: 404 Rodio se Bog i čovjekPričesna: 421 Isklija Izdanak Jišajev ili: 829 Djetešce nam se rodilo Završna: 422.4 Nebo i zemljaili: 402.3 Radujte se, narodi

Josip ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.Kapitel u katedrali u Autunu, Francuska, 12. st.

Popričesna molitva Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugledamo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Evanđelje Mt 2, 13-15.19-23Uzmi dijete i njegovu majku te bježi u Egipat!Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Go spo-dnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egi-pat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Usta-ni«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izra-elsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilej-ski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.Riječ Gospodnja.

Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom svete nazaretske Obitelji uči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve: 1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao

kao obitelj svih naroda: obnovi ju u jedinstvu i u vjernosti tvojoj riječi, molimo te.

2. Gospodine, svijet je danas ranjen razdorom, a toliki trpe nepravde i progonstvo: potakni snagom Duha sve odgovorne u svijetu da budu graditelji mira koji nam u Kristu daruješ, molimo te.

3. Gospodine, danas te molimo za naše obitelji: oslobodi nas od navezanosti na svijet i pomozi nam da po snazi obiteljske molitve otvorimo vrata Kristu koji dolazi, molimo te.

4. Gospodine, prodahni svojom mudrošću sve odgovorne u našemu društvu da se zdušno zalažu za dostojanstvo braka i obitelji, kako bi sav narod rastao u zajedništvu i međusobnome poštovanju, molimo te.

5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži obitelji svojih svetih i izabranih, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoj život, svoje obitelji i ovu zajednicu vjernika. Rasvijetli nas svojom milošću da u svim brigama i iskušenjima života umijemo raspoznati tvoj glas i biti vjerni nositelji poslanja koje nam povjeravaš. Po Kristu Gospodinu našemu.

22

OTAJSTVO I ZBILJA

N edavno sam, sasvim slučajno, naletio na jednu rečenicu iz Knjige proroka Zaharije: »U one će dane deset ljudi

od naroda svih jezika hvatati jednoga Židova za skut govoreći: Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.« (Zah 8, 23) Zaista čudesna reče-nica! Ne znam ima li bolje rečenice koja izriče ljubav prema Isusu Kristu, Emanuelu, »Bogu s nama«. Isusove skute pozvani smo ne samo dodirivati, nego hvatati se za njih, jer ne samo da je Bog s njim, nego on je sam Bog. Zato cjelo-kupni život vjere nije ništa drugo doli to upor-no, strastveno, ponekad i očajničko hvatanje za Kristove skute, hvatanje u zagrljaju ljubavi, iz kojega ga više nikada ne ćemo pustiti. Pogle-dajmo zašto bi se naše kršćanske obitelji treba-le što snažnije hvatati za skute te svete Obitelji.

Muž i ženaZapočeo bih riječima Svetoga pisma: »Troje mi je drago, a milo je Gospodu i ljudima: sloga među braćom, prijateljstvo među susjedima, muž i žena koji se vole.« (Sir 25, 1) Gospodin nam kazuje da mu je ljubav muža i žene draga, mila, jer je ona temelj svetosti svake obitelji. Prvi uvjet da obitelj postane sveta nije ljubav roditelja prema djeci, djece prema roditeljima, nego ljubav muža i žene. Kakva je to kršćanska ljubav između muža i žene, ljubav koja je te-melj svetosti svake obitelji?

Sv. Pavao daje nam odgovor u Poslanici Efe-žanima (4, 21-33): to je ljubav u kojoj muž ljubi ženu kao sebe, a žena muža kao sebe. Sklapaju-ći kršćanski brak, muž i žena odlučili su vječno sklopiti savez u kojem će druga osoba biti ja, a ja ću biti druga osoba. Dakle, kakva god tvoja žena bila, možda ružna, stara, bolesna, osorna, nepodnošljiva, ona je ti, ona je tvoja! Njezina muka tvoja je muka, njezin grijeh tvoj je grijeh, kao što su njezina radost i njezin uspjeh tvoja radost i tvoj uspjeh. Sve što je njezino (i grijeh, i dobrota), jest tvoje i tvoje je njezino. Sklapajući brak u Kristu, zauvijek si ugostio svoju ženu i učinio si ju svojom. I ona je tebe ugostila kod

sebe i postao si njezin. Tako je tvoje ja uvijek dvojno ja, nikad nije bez drugoga. Premda je to teško, zahtjevno i čini ti se potpuno nemogu-ćim, Pavao ohrabruje tebe i tvoju ženu Isusom Kristom. Kristu je bilo daleko teže nego tebi. Ti, kad si ušao u brak, žena ti je bila najljepša, naj-bolja, a Isus, kad je ulazio u ‘brak’ s nama, bili smo grješni, ružni, protivni njemu. Ali upravo s takvom zaručnicom, s nama takvima, on je sklopio ‘brak’ i predao sebe za nas. Ako je on to učinio, a bilo mu je teže, onda to možeš i ti, ti i tvoja žena, ti i tvoj muž.

Dakako, moguće je i nekršćanski »ljubiti«, a to znači ljubiti tako da tvoja žena nikada ne postane ti, da ona ostane uvijek izvan tebe, jer si ju učinio ovisnom o svojim emocijama, raspoloženjima, životnim nevoljama, o pro-mjenama kod sebe ili kod nje (bolest, starost, sukobi, neprijateljstvo). Za nas kršćane to ni-je Kristova ljubav, to nije istinska bračna lju-bav. Ili ljubiš svoju ženu kao sebe, vječno, ili ju kršćanski uopće ljubiš! Nema alternative. Znam, to je »tvrd govor«, jer istinska je ljubav uvijek tvrda, teška, naporna. Ali, tko počne ljubiti takvom, Kristovom ljubavlju, osjetit će svu snagu, lakoću i slatkoću takva jarma ljuba-vi. Dakle, ako obitelj počiva na takvoj ljubavi muškarca i žene, ako muž svim silama nastoji ljubiti ženu kao što Krist ljubi Crkvu, ako se žena svim silama pokorava mužu, kao što se Crkva pokorava Kristu, ta se obitelj već uhvati-la za skute svete nazaretske obitelji, ona je već na putu da postane sveta.

Uostalom, mislite li da je Josipu bilo lako ljubiti njegovu ženu Mariju? Nije imao nika-kva dokaza da je Marija zaista začela po Duhu Svetom. Jedini je ‘dokaz’ bio – a velika li do-kaza?! – san! Misliš li da ga u selu nisu ogova-rali, možda i ismijavali, da ga je žena izigrala, da je papučar, jer nije imao snage ostaviti ju. Možete si samo zamisliti pritisak koji je Josip proživljavao. I k tomu, kao da mu već nije bilo dosta nevolja s tom neobičnom Marijom, ro-đenjem djeteta stvorila mu je još veće muke:

Sveta Obitelj

Hvatajmo se skuta svete Obitelji

živovrelo 13 - 201913 - 201913 23

prijetnje, strah, bijeg u tuđinu, u Egipat. Ko-liko muka, koliko pitanja, i sve to bez dokaza, samo san i vjera. A ipak, Josipu je Marija bila njegova, on ju je ljubio kao sebe. A što li je sve Marija morala slušati o Josipu? U konačnici, zamislite i to, možda se i ona pitala zašto uopće živjeti s tim čovjekom koji uopće nije stvarni otac njezina djeteta? Josip je Mariji bio stra-nac, u braku su, ali bez intime. A Marija baš ta-kvoga Josipa ljubi kao sebe, ostaje s njim iako ‘strancem’, prima ga u goste svojega srca i on zauvijek ostaje njezin. I tako su Marija i Josip jedno drugo vezivali okovima ljubavi.

Roditelji i djecaAko je to tako s mužem i ženom, onda je to ta-ko i s djecom. Roditelji trebaju također i svoju djecu ljubiti kao sebe. A oni to ne čine. Ili ih ne ljube kao sebe pa čim djeca postanu drukčija, odrastu, osamostale se, donesu odluke koje su suprotne roditeljima, postanu čak i zla, roditelji odustaju od njih. Ili pak, a to je nerijetko slučaj, roditelji ljube svoju djecu, dok su malena, ne Kristovom ljubavlju, nego ljubavlju ovoga svi-jeta. Umjesto da ih uče bogobojaznosti, molitvi, slušanju Božje riječi, poštenju, čestitosti, pra-vednosti, praštanju, strpljivosti, predbračnoj čistoći, umjesto da, poput Joba, za njihove duše svakodnevno prinose molitvene žrtve da im dje-ca budu Božja ( Job 1, 5), umjesto da ih poput one pobožne žene Ane, Samuelove majke, vode u crkvu, jednom riječju, umjesto da im njeguju duše, da požele da im djeca budu »Samueli«, ili kako veli Pavao, da ih »odgajaju stegom i ura-zumljivanjem u Gospodinu«, oni njeguju samo njihovo tijelo: kupuju im skupe igračke, tehni-ku, odjeću, brinu se samo kako će završiti školu, postići uspjeh, probiti se kako bi se njima mogli hvaliti. A time im samo ogorčuju dušu, kako pi-še Pavao! I onda se roditelji čude kad im djeca odrastu i postanu okrutni Herodi, nesposobna ljubiti, kad ne ljube ni svoje roditelje, ni svoje muževe, ni svoje žene, ni svoju djecu: kad po-stanu egoisti koji žive samo za sebe, nesposobni ljubiti drugoga kao sebe. I još se k tomu roditelji čude da više nisu obitelj, da se obitelj raspala u pojedince gdje svatko živi za sebe!

Zato, roditelji, pogledajte onu ženu Anu i posramite se, pogledajte svetu obitelj i posra-mite se: »A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.« Što mislite, kako je Isus, dijete, napredovao u mudrosti, dobi i mi-losti? Nikako drukčije nego zahvaljujući Mariji i Josipu. Oni su njegovali Isusovu dušu, učili ga mudrosti, milosti, da napreduje kod Boga i lju-di mudrošću i milošću.

A vi, roditelji? Vi želite da vam djeca na-preduju u časti, slavi, ispraznom pametovanju, prepotentnosti, pohlepi, bogatstvu, nečistoći. Za Boga vas nije briga, samo za zemaljsko. Ah, te mlade duše već od malena uništavate, vi im ogorčujete duše. Dosta je toga. Hvatajte se za skute Marije i Josipa, svoju djecu svim silama učite napredovanju u mudrosti i milosti, vo-dite ih u crkvu, poučavajte ih o Bogu, vječno-sti, učite ih ljubavi, dobroti, čistoći, prijeziru bogatstva, o da, učite ih ljubavi prema Isusu Kristu. Oblikujte u njima Kristovu sliku, a ne sliku idola ovoga svijeta. Ne vežite ih okovima ovoga svijeta, nego vežite svoju djecu okovima odgoja i urazumljivanja u Gospodinu, vežite ih uz Gospodina Isusa Krista.

I, za kraj, još nešto i o djeci, o nama kao djeci. Poslušnost prema roditeljima, na koju nas poziva Pavao, za nas je vjernike zahvalnost na daru rođenosti, priznanje dolaska od dru-goga. Jer, tko nije poslušan svojim roditeljima, tko im nije zahvalan na daru života, tko ih ne poštuje, neovisno o tomu jesu li oni dobri ili zli, taj ne će biti poslušan ni Bogu, ni ljudima, ne će zahvaljivati ni Bogu, ni ljudima. Zato, djeco, slušajte roditelje, budite im poslušni, pokazujte poštovanje, zahvalnost svojim rije-čima i svojim djelima. I s njima se vežite okovi-ma ljubavi u Kristu. Osobito vi koji ste odrasla djeca, nemojte se bojati takve poslušnosti. Jer, sam Bog u Isusu Kristu bio je poslušan svojim ljudskim roditeljima: »I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.«

Stoga, svi vi, mužu i ženo zajedno s djecom, hvatajte se za skute svete obitelji Isusa, Mari-je i Josipa, krenite s njima, jer Bog je s njima. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.

Ivica Raguž

24

OTAJSTVO I ZBILJA

Ulazna: 385 Zdravo, sveta Rodiljoili: 383.1 Svjetlo će nas danas obasjatiOtpj. ps.: Smilovao nam se Bog (ŽV 13-2011)Prinosna: 811.1 i 3 O pastiri, čudo novoPričesna: 396 (397) Od istoka sunčanogaili: 411 (410) U se vrijemeZavršna: 812 Veseli se, Majko Božja

1. siječnja 2020.

Sveta Marija BogorodicaUlazna pjesmaZdravo, Sveta Rodiljo,Majko Kralja vječitoga,komu ruka ima vlastiznad svijeta čitavoga!

Zborna molitvaBože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije ljudskom rodu darovao vječno spasenje. Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života: molimo te da i u ovoj godini iskusimo njezin zagovor.Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje Br 6, 22-27Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.Čitanje Knjige BrojevaReče Gospodin Mojsiju:»Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 67, 2-3.5-6.8

Pripjev: Smilovao nam se Bogi blagoslovio nas.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodijer sudiš pucima pravednoi narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio!Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje Gal 4, 4-7Bog posla Sina svoga, rođena od žene.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Kad dođe punina vremena,odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!«Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Heb 1, 1-2

Više puta i na više načinaBog nekoć govoraše ocima po prorocima;konačno, u ove dane,progovori nama u Sinu!

Darovna molitvaGospodine, ti svako dobro počinješ i dovršuješ. Danas se radujemo svetkovini svete Bogorodice i zahvaljujemo za rođenje Isusa Krista: daj da s radošću postignemo puni plod njegova spasenja, kojemu slavimo početak. Po Kristu.

živovrelo 13 - 201913 - 201913 25

Braćo i sestre, po rođenju svoga Sina iz krila presvete Djevice Bog je dao novi smisao našemu vremenu i našemu životu. Puni pouzdanja u njegovu dobrotu, molimo za cijelu Crkvu i za sav svijet, zajedno govoreći: Smiluj nam se, Gospodine.1. Za svetu Crkvu Božju: da uvijek bude vjerna

navjestiteljica Kristova evanđelja i donositeljica tvoga mira i blagoslova svim ljudima, molimo te.

2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: prodahni ih svojom mudrošću da vjerodostojnošću nauka i života predvode tvoj narod putem spasenja te sva Crkva raste u zajedništvu vjere, molimo te.

3. Za sve koji upravljaju narodima i državama: daj da se uvijek zalažu za uspostavu evanđeoske pravednosti te na čitavome svijetu zavlada tvoj mir, molimo te.

4. Za sve nas sabrane oko Kristova stola: okrijepi nas svojom milošću da poput Majke Gospodinove umijemo tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našemu životu, molimo te.

5. Za našu pokojnu braću i sestre: iskaži im svoje milosrđe i otvori im vrata svoje vječnosti, molimo te.

Gospodine, Bože svemogući, s pouzdanjem u tvoju dobrotu danas započinjemo nove korake u vremenu koje nam darivaš. Svojom milošću rasvijetli naše dane i svojom pomoću prati naša djela da uzmogne-mo biti pronositelji tvoga mira i graditelji tvoga kraljevstva u svijetu. Po Kristu Gospodinu našemu.

Majka Božja i Majka naša.Nardo di Cione: Gospa s djetetom Isusom, sredina 14. st.; Muzej bazilike sv. Križa, Firenca.

Evanđelje Lk 2, 16-21Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče.I nakon osam dana nadjenuše mu ime Isus.Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohra njivaše sve te događaje i prebi raše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio pro-zvao anđeo prije njegova začeća.Riječ Gospodnja.

Popričesna molitvaGospodine, mi ispovijedamo da je blažena Marija, vazda djevica, Majka tvoga Sina i Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska otajstva, koja smo primili, koriste za vječni život. Po Kristu Gospodinu našemu.

26

OTAJSTVO I ZBILJA

S tarorimski pjesnik Ovidije svjedoči da se u njegovo vrijeme u Rimu na Novu godi-nu običavalo darivati posudu meda s da-

tuljama i suhe smokve umotane u lovorovo li-šće, izražavajući time na simbolički način želje za slatkom i plodonosnom godinom. A kršćani, Crkva u Rimu od 7. stoljeća, novu godinu stav-lja pod zaštitu Blažene Djevice Marije, slaveći na današnji dan njezino božansko majčinstvo i upućuje na temeljni smisao Božića koji vidimo u tome da je svaki dan našega života dragocjen dar Božje ljubavi i kao takvoga smo ga pozva-ni živjeti s pouzdanjem, vedrinom, uzajamnim darivanjem blagosti i mira. U Mariji vidimo posudu koja donosi blagost i slatkoću Krista, ploda koji je svojom žrtvom dokinuo gorčinu sa stabla čovjekova udaljavanja od Boga. Mariju u litanijama zazivamo imenom posudo duhov-na; kao Majci milosrđa upućujemo joj vapaj: o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Za Isu-sa nebeski Otac govori: u njemu mi sva milina, dok pred stvarnošću križa pjevamo: slatko dr-vo, slatki čavli nose slatki teret taj. Godovima istoga drveta prošarane su Isusove jaslice.

Kršćani znaju kakva će biti nova godinaMogu čudno zazvučati riječi Victora Hugoa u kojima se veli: »Budućnost je privid s praznim rukama koji sve obećava, a ništa ne posjedu-je.« Bez obzira na to, one imaju nešto veoma istinito. Na dan Nove godine stavlja nam se u ruke nešto što ima svaki novi početak, nešto neispisano na razini društvene organizacije vremena. Današnji je dan poticaj da svaki dan prihvatimo i usvojimo u ljepoti novoga.

Kada slušamo starije ljude, obično nam ka-žu da je život brzo prošao, da je ‘proletio’ i da bi se mogao ispripovjediti kao jedan dan. I dan nas svojim jutrom, podnevom i večernjim sati-ma uči živjeti, tako da si ne umišljamo vječnost u zemaljskoj prolaznosti. Nije stoga čudno što se često poseže za raznim predviđanjima, da se pokušava preduhitriti budućnost, da se upušta u nagađanja koja najčešće vode u nemir. Jer

predviđanja, koja su oslonjena na prepuštanje svoje slobode drugima, ne računajući s Bo-gom, ne daju živjeti ‘naše vrijeme’; uvijek na-meću ‘tuđe vrijeme’.

O novoj se godini izriču i pišu predviđanja, pa čak i ona koja se nazivaju proročanstvima, a Crkva ponavlja da zna kakva će biti i ova go-dina, bez obzira kako ju brojili: bit će uspješna, bogata, dobra onoliko koliko će čovjek (htjeti) biti po Božju. I ova će godina imati svoja odu-ševljenja, padove, razočaranja, tjeskobe i pi-tanja, a ljudska sreća može biti i tamo gdje se čini da nema izlaza i da nema nade. Sve ovisi o tome kako shvaćamo, odnosno bolje: prihva-ćamo li Božji dolazak k nama.

Zato je lijepo da nova godina započinje Bož-jom prisutnošću, blagoslovom i majčinstvom. U svemu trome susrećemo dar. Kristovo utje-lovljenje govori da ljudske teškoće ne dolaze

Sveta Marija Bogorodica

Blagoslovni Božji osmijeh

Bogorodica, freska u crkvi sv. Bartola, Rim, kraj 13. st.

živovrelo 13 - 201913 - 201913 27

zbog toga što bi Bog bio odsutan, nego zbog ljudske odsutnosti. Bog od prvoga ljudskog od-maka traži čovjeka, a čovjek se skriva i bježi…

Pred velikim ljudskim dramama, pred pri-rodnim katastrofama, na optuženičku klupu čovjek stavlja Boga, a pritom olako prelazimo preko odgovornosti ljudi, jer nasilja i sukobi, od onih blažega oblika do ratnih razaranja, čovjekovo su djelo. Toliko je puta pokazano da je čovjek sposoban sebi i drugima stvoriti teško podnošljive prilike, makar zemlja bila blagoslovljena Božjom prisutnošću. Čovjek je spreman protjerati Boga najprije iz svoje sa-vjesti i svojih odgovornosti, tako da nasilje i nerazumijevanje nisu znak Božje ravnodušno-sti, nego posljedice našega slobodnom voljom izabranoga ‘odstranjivanja’ Boga.

Poput Marije prihvatiti vrijemeSveti Luka piše da je Marija »događaje čuvala u svome srcu«, spajajući dijelove, stavljajući ih u jednu cjelinu. Marija je kršćanski putokaz prihvaćanja vremena. Ona uči iz onoga što je vidjela, proživjela i to čuva u svome srcu. Kao da iz toga stava proizlazi i mudra rečenica ko-ja veli da je »najbolja odlika vrsna proroka da ima dobro sjećanje«.

Mariji nije sve jasno, ali pokušava dosegnuti značenje događaja. Rodila je dijete o kojemu je od anđela čula da je Mesija, dijete koje je odre-dilo tijek njezinoga života. Taj život nije uvijek bio lijep, ma koliko ga mi zamatali u ukrasne papire, ali je uvijek bio u povezanosti s Bogom.

Započinjući novu godinu, znamo da će bi-ti ljudska, a to znači veoma slična prethodni-ma, ali za nas vjernike i božanska, jer je Bog prisutan u njoj te zbog toga prepuna ljepote. Liturgija nas poziva da budemo poput Marije, da primjećujemo Boga u svome životu. Svjesni smo koliko nam je potrebno središte, stožer, os življenja. A nama je ta dragocjenost, neizo-stavnost darovana u vjeri, i onda kada osjeća-mo da je slaba i neznatna…

Kršćanska objava govori da možemo, da taj trud donosi izniman rod, jer susrećemo Boga koji nam se veseli, Boga koji daruje osmijeh. U blagoslovu koji je veoma raširen, biblijski,

topao, molimo: »Neka te Gospodin licem svo-jim obasja, neka ti bude milostiv.« Obasjanost licem semitski je izraz koji označuje smiješak osobe. Kada se smijemo, naše lice sjaji. Upra-vo nam to želim, draga braćo i sestre: štogod se dogodilo u budućim mjesecima, da u svo-me životu, u događajima koji će vam izgledati nepodnošljivima i teškima, primijetimo Božje lice koje nas obasjava smiješkom.

To nasmijano Božje lice objavljuje se u no-vorođenome Isusu. Božje je lice uvijek nasmi-ješeno; i križ je osmijeh Boga svijetu – najljep-ši, jer s njime na križu i u njegovu uskrsnuću umire smrt. Danas se, ako to nismo učinili, zagledajmo u Boga koji je u nas zagledan. Ne očekujmo da će Bog razriješiti sve naše dvojbe i pitanja u vremenima i rokovima koje mi po-stavljamo ili da će ‘pojednostaviti’ život. Život ostaje otajstvom koje se prihvaća i poštuje. To je njegova ljepota. No, ako Bog ostaje nasmije-šen nad mojim životom uvijek, očito da – ka-da sam tužan i nemiran – postoji nešto što ne vidim, što zanemarujem, nešto zbog čega se trebam pouzdati i povjeriti Bogu.

Što god da se dogodi u našim životima, u nizu darovanih nam dana nove godine, Bog ne gasi svoj osmijeh upućen svakomu od nas, a taj je osmijeh najvidljiviji na Marijinu licu.

Ivan Šaško

ZRNJEPastiri su u našoj svijesti tek ‘idilični’ likovi pred jaslicama. No, oni su istinski dionici čude-sne Božje objave. Utjelovljuju neuke ljude, one što bdiju, pozorni na znakove neba. Pastir bdije, osluškuje, zagledan je u nebo, spreman je ustati u svako doba… Blagovijest spasenja anđeli objav-ljuju upravo njima. Samo takvi, pozorni i budni, bez puno želja i očekivanja, čuju Boga i njegovu riječ. Oni će i dalje ostati samo pastiri, neznatni i zaokupljeni svojim stadima, ali će moći živjeti ispunjeni radošću, blagoviješću spasenja, koja dopire samo do iskrena i otvorena srca. Pastiri su poziv našoj uspavanosti, kritika našim željama koje ne dopuštaju vidjeti zbilju života i ljepotu dara spasenja. frA

28

OTAJSTVO I ZBILJA 5. siječnja 2020.

Druga nedjelja po BožićuUlazna pjesmaDok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih prijestolja.

Mudr 18, 14-15

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, posveti ove darove rođenjem svoga jedinca Sina koji nam pokazuje put istinei obećava život nebeskog kraljevstva. Po Kristu.

Prvo čitanje Sir 24, 1-2.8-12Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.Čitanje Knjige SirahoveMudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 147, 12-15.19-20

Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,hvali Boga svoga, Sione!On učvrsti zasune vrata tvojih,blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,pšenicom te hrani najboljom.Besjedu svoju šalje na zemlju,brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,odluke svoje i zakone Izraelu.Ne učini tako nijednom narodu:nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje Ef 1, 3-6.15-18Po Isusu nas predodredi za posinstvo.Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola EfežanimaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Go-spodinu Isusu i za ljubav prema svima sveti-ma, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina na-šega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha

Ulazna: 383.2 Dok je mirna tišina svime vladalaili: 419 Tama je svudOtpj. ps.: 389 Riječ tijelom postadePrinosna: 401 Svim na zemlji ili: 403 Veselje ti navješćujemPričesna: 407 Dvorani nebaZavršna: 404 Rodio se Bog i čovjek

živovrelo 13 - 201913 - 201913 29

Ocu nebeskom, koji nam je po svome Sinu darovao puninu milosti i istine, u otvorenosti srca izrecimo svoje molitve:1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

vodi ju svojim Duhom da uvijek znade prepoznati tvoj dolazak i vjerno živjeti riječ spasenja, molimo te.

2. Za pastire Crkve: budi im izvor mudrosti i snage u služenju tvojemu narodu te svi tvoji vjernici osjete ljepotu zajedništva Crkve, molimo te.

3. Za sve koji još ne prihvatiše tvoj put spasenja: vodi ih svojom milošću u njihovom životnom traženju i daj im u Kristu spoznati svjetlo koje vodi u vječnost, molimo te.

4. Za ovu (župnu) zajednicu: mudrošću svoje istine vodi svako naše djelo; obnovi nam radost pripadnosti tvojoj Crkvi te po svjedočanstvu evanđeoske ljubavi budemo svjedoci tvoje blizine svakomu čovjeku, molimo te.

5. Za pokojnu našu braću i sestre: iskaži im svoje milosrđe i primi ih u radost svoje nebeske slave, molimo te.

Svemogući vječni Bože, u slavljenju otajstva tvoga utjelovljenja ti nas obnavljaš u našoj krhkosti i uvodiš nas u ljepotu božanskoga života. Prati svojim Duhom naše misli i naša djela da uvijek živimo dostojno tvoga dara – Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijek vjekova.

Popričesna molitva Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: djelovanjem ovog otajstva očisti nas od zlih sklonosti i ispuni nam želju za spasenjem. Po Kristu.

mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja usp. 1Tim 3, 16

Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu!

Evanđelje Iv 1, 1-5.9-14 (kraća verzija)Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

»Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.«Ivan Meštrovic. Rođenje Gospodinovo, crkva sv. Marka, Zagreb. (Foto: Z. Atletić)

30

OTAJSTVO I ZBILJA

Nakon babilonskoga progonstva, kad su se vratili u Judeju, Židovi su velik trud uložili u obnovu – materijalnu,

nacionalnu i duhovnu. Pritom je veliku važ-nost imala tradicija. Sve je trebalo obnoviti u svjetlu velike tradicije izraelskoga naroda. Stoga je, osim potrebe nacionalne čistoće i je-dinstva, bilo naglašeno hramsko bogoslužje, koje je trebalo biti vršeno po točno određenim odredbama. Snažno je naglašavana uloga hra-ma i prinošenja žrtava. Pritom je od velike važ-nosti bio Mojsijev Zakon, onaj pisani kao i onaj prenošen usmenim putem. Zato su osobito bili pažljivi na obdržavanje obredne čistoće koja se odnosila na čiste i nečiste životinje, čistu i nečistu hranu, ali i čiste i nečiste osobe. Slič-no je bilo naglašeno i obdržavanje subotnjega počinka. Sve je to trebalo pomoći Židovima da izgrade vlastiti identitet u odnosu na druge na-rode i kulture.

MudrostOvo definiranje identiteta postalo je posebno problematično u suočavanju s drugim i druk-čijim kulturama, osobito onima koje su se od kraja 4. st. pr. Kr. počele agresivno nametati na cijelome Bliskom istoku. Riječ je o susretu s grčko-rimskim svijetom i helenističkom kultu-rom. Tada i nastaju neki spisi biblijske mudro-sne književnosti, kao što su Knjiga Sirahova koja nastaje u 2. st. pr. Kr., ili Knjiga Mudro-sti koja nastaje u 1. st. pr. Kr. One su označi-le određeno otvaranje prema grčko-rimskom svijetu i njegovu načinu razmišljanja.

U čitanju iz Knjige Sirahove riječ je o Mu-drosti. Za Grke mudrost je jedinstvo potpu-noga teorijskog razumijevanja svijeta i prak-tičnoga življenja u skladu s tom spoznajom. Biti mudar, značilo je poznavati svijet i živjeti ono što se spozna. Platon je tvrdio da takvu mudrost ima samo božanstvo. Čovjeku bi pre-ostalo priznanje vlastite nesavršenosti, ali i poziv na dostizanje ovoga spoznajno-egzisten-cijalnog ideala.

Sirah pokazuje da je Bog jedini koji posje-duje mudrost i daje ju ljudima. U kontekstu današnjega čitanja Mudrost kaže i ovo: »Izi-đoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla« (Sir 24, 4). Jasan je, dakle, izvor Mu-drosti. To je Bog. Mudrost od njega izlazi, ali je poput magle sveprisutna i neuhvatljiva. Čuli smo da je darovana Izraelu, no kasnije će do-dati: »Koji me jedu, još više su me gladni, i ko-ji me piju, još više za mnom žeđaju« (24, 21). Mudrost je darovana, ali ju treba i dalje tražiti. To znači da u duhovnome životu nema gotovo-ga i potpunoga znanja, nego smo u stalnome traženju. Sve je ovo moralo zvučati čudno ve-ćini tadašnjih Židova koji su tražili sigurnost u srazu s drugim kulturama i narodima. Bog nudi nesigurnost, otvorenost i traženje.

Druga nedjelja po Božiću

U potrazi za Bogom

Georges Rouault: Sveta Obitelj, 1939.

živovrelo 13 - 201913 - 201913 31

Vječna RiječSlično čitamo i u evanđeoskome odlomku. U njemu je riječ o Riječi – Logosu – koji predstav-lja, naravno, Sina Božjega koji je odvijeka i koji se utjelovio. Pa ipak, grčka riječ logos označava i riječ, i govor, i predmet o kojem se raspravlja, i promišljanje, i razlog za djelovanje. Logos je prisutan odvijeka, u Božjem promišljanju i dje-lovanju, u njegovu stvaranju i objavi. No, taj se Logos može prihvatiti i odbaciti. Bog ostavlja otvorenost i slobodu ljudskom promišljanju i prosuđivanju. Opet nema gotovoga i potpu-noga znanja i sigurnosti.

Sve nam ovo govori da se ne treba u svome duhovnom i vjerničkom životu plašiti Mudrosti, Logosa. Ne trebamo se plašiti razuma, kreativne riječi, promišljanja. Ova otvorenost i traženje ne oduzimaju nam ništa od Boga, nego nas vode k njemu. Vjera ne znači usidriti se u neka svoja uvjerenja, nego znači tražiti nošeni ljubavlju. Vjera ne nudi gotove odgovore i recepte, nego nudi odnos u kojem upoznajemo.

Zato današnji evanđeoski odlomak i zavr-šava riječima: »Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani« (Iv 1, 18). U traženju i primanju, u odnosu i ljubavi događa se susret, događa se objava.

SvjetloO ovome traženju progovara i papa u enciklici Svjetlo vjere. On kaže: »Vjernik nastoji prepo-znati Božje znakove u svakodnevnome isku-stvu svoga života, u ciklusu godišnjih doba, u plodnosti zemlje i u cjelokupnom gibanju sve-mira. Bog je svjetlost i mogu ga naći oni koji ga traže iskrena srca.«

Uoči svetkovine Bogojavljenja dobro je ču-ti i ove papine riječi: »Slika su toga traženja mudraci, koje je zvijezda vodila do Betlehema. Za njih se Božje svjetlo pokazalo kao put, kao zvijezda koja ih vodi na putu traženja. Zvijezda tako govori o Božjoj strpljivosti s našim očima, koje se moraju naviknuti na Božji sjaj. Vjernik je putnik i mora biti spreman pustiti da ga Bog vodi, izići iz sebe da pronađe Boga koji uvijek iznenađuje.« (Svjetlo vjere, 35).

Budimo tragateljiNastojmo ne zatvoriti Boga u svoja očekivanja. Kršćaninova očekivanja moraju biti otvorena mogućnosti da nas Bog iznenadi. Tek ćemo ta-da doista dopustiti da nas Gospodin vodi, da on bude Mudrost koja odgovara na naša naj-dublja pitanja i otvara nova, da on bude Riječ koja djeluje u našem životu i preobražava ga, da on bude Svjetlo koje nježno rasvjetljuje na-še tmine i daje našim očima da vide.

Odvažimo se krenuti na put i, još važnije, odvažimo se dopustiti Bogu da nas vodi. Odvažimo se izići iz sebe samih, iz svojih predrasuda, iz svojih zarobljenosti, iz svojih gotovih i zaokruženih ideja o Bogu, o vjeri, o Crkvi, o svijetu. Bog je veći od svega što bismo mi ikada mogli zamisliti. Upravo nas zbog toga svaki susret s njime iznenađuje. Ostanimo Bož-ji tragatelji i ustrajni primatelji njegove milosti!

Darko Tepert

ZRNJE

I riječ tijelom postade. Ta istina ‘odzvanja’ u božićnim danima. No, čujemo li ju, postaje li uistinu tijelo u nama, ili se samo ‘odbija’ od naše-ga ‘tijela’, od našega života, i odzvanja u praznini pored nas? Istinu o Božjem dolasku u ljudsku na-rav sveti je Ivan htio izreći baš tom snažnom reče-nicom: »Riječ, koja je Bog, postala je tijelo.« Tijelo je ovdje sav čovjek, ali s osobitim naglaskom na njegovu tjelesnost, ljudskost, podložnost smrti – na sve ono što se doimalo kao suprotstavljenost božanskomu životu. Bog je čudesno očitovao svoje čovjekoljublje: poslao je svoga Sina jedinorođeno-ga u svijet da bismo mi živjeli po njemu (usp. 1Iv 4, 9), njegovim božanskim životom. Uzeo je tijelo da bi nam pokazao ljepotu božanskoga života upravo ondje gdje najdublje osjećamo smrtnost – u svome tijelu. Crkveni se oci nisu bojali reći da je po Kristovu silasku u čovještvo, pobožanstvenjen sam čovjek. »Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.« Postali smo »sinovi u Sinu«, obdareni božanskom naravi – već sada, u ljudskosti i smrtnosti tijela. frA

32

OTAJSTVO I ZBILJA

Ulazna: 382.3 Evo, dolaziili: 402 Radujte se, narodiOtpj. ps.: 391 Klanjat će se tebi, GospodinePrinosna: 408.1 i 4 O Betleme Pričesna: 392.2 Vidjesmo zvijezdu njegovuili: 406 Zdravo budi, mladi KraljuZavršna: 420.1 i 8 Narodi nam seili: 424 Tri Kralja jahahu

6. siječnja 2020.

BogojavljenjeUlazna pjesmaEvo, dolazi Gospodar, Gospodin. U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast.

Usp. Mal 3, 1; 1Ljet 19,12

Zborna molitvaBože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca.Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju svoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 60, 1-6Slava Gospodnja sviće nad tobom.Čitanje Knjige proroka IzaijeUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora,blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 72,1-2.7-8.10-13

Pripjev: Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kraljui svoju pravdu sinu kraljevu.Nek puku tvojem sudi pravedno,siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravdai mir velik – sve dok bude mjeseca.I vladat će od mora do morai od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,vladari Šabe i Sebe danak donositi.Klanjat će mu se svi vladari,svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,nevoljnika koji pomoćnika nema;smilovat će se ubogu i siromahui spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje Ef 3, 2-3a.5-6Sada je objavljeno da su i poganisubaštinici obećanja.Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanje-no sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim nje-govim apostolima i prorocima:da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 2, 2

Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegovapa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi.

živovrelo 13 - 201913 - 201913 33

Braćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudrace da se poklone njegovu Sinu. Molitvom se utecimo istomu Ocu moleći dar poniznosti i poučljivosti pred njegovom riječju. Budi nam, Gospodine, svjetlo života.1. Za Crkvu u svijetu: da bude trajno otvorena

vodstvu tvoga Duha te svoju moć ne traži u vladanju, nego u poklonstvu tebi i u služenju braći ljudima, molimo te.

2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: rasvijetli ih svojom Istinom da umiju izgrađivati i čuvati kristovsko lice Crkve te se proročkom hrabrošću zauzimati za vrjednote evanđelja, na dobrobit svekolikoga društva, molimo te.

3. Za sve one čijoj je odgovornosti povjerena briga za opće dobro u našoj domovini: da u evanđeoskim nastojanjima Crkve prepoznaju dobrobit za sve ljude, te se i sami zauzimaju za vrjednote koje ne prolaze, molimo te.

4. Za sve koji znanošću istražuju tajne svijeta i života: obdari ih istinskom odgovornošću za čovjeka i za sav stvoreni svijet, molimo te.

5. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvojemu Duhu uvijek umijemo prepoznavati putove koji nas vode do susreta s tobom, molimo te.

S našim prošnjama primi, Gospodine, i naše poklonstvo pred tobom. Nek naš život bude ustrajan hod u tvome svjetlu, sve do praga vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pronađoše Dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se.César Klein: Poklonstvo mudraca, oko 1927.

Evanđelje Mt 2, 1-12Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uzne-miri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’«

Tada Herod potajno dozva mudrace i raza-zna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se po vrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obrado-vaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu da-rove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše dru-gim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja.

Popričesna molitva Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebe skim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim nebeskim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu Gospodinu našemu.

34

OTAJSTVO I ZBILJA

Mudraci s Istoka, koji su u svojoj ze-mlji vidjeli izlazeću zvijezdu novoro-đenoga židovskoga kralja, krenuli su

na put s ciljem da mu se poklone. Opis njihovo-ga dolaska u Jeruzalem, gdje su se raspitivali za novorođenoga kralja, a potom u Betlehem, gdje su ga upućeni svjedočanstvom Pisma pronašli, pun je detaljā. Uz to, radnja je opisana tako di-namično da se u svakoj rečenici događa nešto novo. No, u ovome razmišljanju, podrazumije-vaći da su čitatelju poznati svi koraci mudracā na putu do Betlehema, sve ćemo to preskočiti i zadržati se na jednome detalju koji se događa na samome cilju. Došavši u Betlehem mudraci su ugledali dijete s njegovom majkom Marijom i ničice mu se poklonili.

Prisjetimo li se kako evanđelist Matej opisu-je navještenje Isusova rođenja, primjetit ćemo da u tome opisu glavnu ulogu ima Josip, Mari-jin muž. Sve je ispripovijedano ‘iz njegove ko-že’. Opisuju se njegovi naumi i ponašanje kad je doznao da je Marija trudna, a on nije bio otac djeteta koje je nosila. Opisuje se kako mu je u snu došao anđeo Gospodnji da mu kaže kako je Marija začela po Duhu Svetome i neka se ne boji uzeti ju k sebi kao svoju ženu. Zatim mu je povjerio zadaću da Marijinu sinu, kada se rodi, nadjene ime Isus. A kasnije, kada okrutni kralj Herod u strahu da mu tko ne otme kraljevsko

prijestolje ubija nevinu dječicu, anđeo se opet u snu javlja Josipu, koji odmah kao brižan otac uzima dijete i njegovu majku te bježi u Egipat kako bi umakao pokolju. Ponovno se pojavlju-je Josip nakon što je prošla opasnost za život djeteta, kad se opet po anđelovoj uputi vraća iz Egipta i odlazi u Nazaret. Međutim, u prizoru poklonstva mudracā u Betlehemu Josipa nema.

U kući nad kojom se zaustavila zvijezda spominje se samo dijete i njegova majka Ma-rija. Naravno, taj podatak sasvim je običan i logičan. Razumljivo je da majka provodi puno više vremena s novorođenčetom nego što to či-ni otac, pa nema ničega neobičnog u tome što su mudraci zatekli dijete u društvu s njegovom majkom. Pa ipak, premda je sve tako obično i jednostavno, u rečenici »ugledaju dijete s Ma-rijom, majkom njegovom« ima jedan ton goto-vo ceremonijalne svečanosti u kojoj slobodno možemo zamisliti kako se dijete Isus nalazi u Marijinu krilu kao na nekome prijestolju, a mudraci, klanjajući se djetetu istodobno izra-žavaju i duboko poštovanje prema njegovoj majci. Štoviše, zanimljivo je zapaziti da se u tome prizoru dijete ne naziva imenom, dok je izričito navedeno ime njegove majke Marije.

Gledajući tu pojedinost u širem kontekstu opisa Isusova rođenja u Evanđelju po Mateju, čini nam se da je ovomu evanđelistu bilo ve-

Poklonstvo pred Isusom i njegovom majkom

I priniješe svoje darove: zlato, tamjan i smirnu.Iluminacija iz Psaltira (jugozapadna Njemačka), nakon 1235.; Bayerische Staatsbibliothek, München.

živovrelo 13 - 201913 - 201913 35

oma stalo upravo do toga da pokaže čitatelju kakav stav treba zauzeti prema Mariji. Znamo u kakvoj je muci i nutarnjoj borbi bio Josip pri-je nego što mu je anđeo Gospodnji objavio da je dijete koje nosi njegova zaručnica začeto po Duhu Svetom. To dijete koje je u tome trenut-ku za njega bilo neočekivano i ‘problematično, zapravo je Spasitelj kojega su navijestili i očeki-vali proroci. Josip je povjerovao anđelu i kad je čuo riječi »Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju«, doista ju je primio u svoj život, a zajed-no s njom i neodvojivo od nje ušao je u njegov život i Isus. Mudraci s Istoka nisu u vezi s Mari-jom imali takvih dvojba kakve je imao Josip. Ali evanđelist Matej predstavlja nam i njih kao još jedan primjer kojim nam pokazuje kakav stav trebamo zauzeti prema Isusovoj majci. I možda je upravo to razlog zašto se s djetetom Isusom u prizoru poklonstva mudracā ne spominje Jo-sip nego samo Marija. Naime, u odnosu prema Isusu i Mariji, Josip i mudraci zapravo su na istoj strani. I on i oni u takvom su položaju da ne mogu zauzeti stav prema Isusu isključivši Mariju niti prema Mariji isključivši Isusa. To vrijedi i za svakoga od nas.

Znakovito je da naše hrvatske tradicional-ne božićne pjesme puno stihova posvećuju Mariji. Nisu, naravno, izostavljeni ni Josip ni anđeli ni pastiri ni njihova stada, pa ni vol s magarcem u betlehemskoj štalici. Nije u tim pjesmama izostavljen čak ni Herod koji želi smaknuti novorođenoga kralja. No, jedini lik koji je od Isusa doslovno neodvojiv jest njego-va majka Marija. Taj česti motiv naših božićnih pjesama potpuno je utemeljen u Evanđelju. Ni u njemu nema ni jedne božićne scene u kojoj Dijete i Majka, tj. Isus i Marija nisu zajedno.

Stoga, svi koji hitaju u Betlehem da bi vidje-li novorođenče nalaze s njime i njegovu majku. Ta božićna povorka doseže svoj vrhunac upra-vo u trenutku kada pred djetetom Isusom, u prisutnosti njegove majke Marije, ničice pada-ju mudraci s Istoka i prinose mu svoje darove. Primjetimo da su oni posljednji u toj povorci i time kao da nam pokazuju konačan stav koji svaki vjernik treba imati prema Isusu i njego-voj majci.

Detalji koji se tiču Marije ne zauzimaju pu-no teksta u Matejevu opisu dolaska mudracā, ali vidjeli smo da se ona spominje na najista-knutijem mjestu. I to dvostruko. Spomenuta je i osobnim imenom Marija i naslovom majka novorođenoga židovskoga kralja. U poklonstvu mudracā Isusu ona je tiho, ali snažno prisutna. Ne često, ali opet tiho i snažno, spominje se Ma-rija i kasnije u tijeku evanđeoskoga pripovijeda-nja. Mudraci s Istoka više se ne spominju. Oni su se iz Betlehema vratili izravno u svoju zemlju i tako nestali sa scene. No, premda evanđelist Matej šuti o tome što su mudraci radili kada su se vratili kući, ne možemo zamisliti da su šutjeli. Nameće se zaključak da su mudraci s Istoka bili prvi navjestitelji evanđelja u svojoj domovini i da nisu mogli govoriti o otajstvu utjelovljenja Božjega Sina, a da ne spomenu i njegovu maj-ku Mariju. Zato smo se u ovom razmišljanju na svetkovinu Bogojavljenja i mi prisjetili njezine jedinstvene uloge u Božjoj objavi svijetu.

Domagoj Runje

Mudraci, vođeni Božjim duhom, pronala -ze »majku i dijete« i klanjaju se pred njim; pri-nose mu kraljevske darove. U jaslama je sve pro-turječno kraljevskomu dostojanstvu: neznatnost, siromaštvo, prezrenost… Tako će biti i na križu, kada će nad Raspetim stajati podrugljiv naslov: Kralj židovski. Onaj isti Isus koji je kao kralj bio čašćen u jaslama, na križu će biti izrugan kao kralj: prezren, ponižen, osuđen, ubijen… Od jasala do križa sve na čudesan način naviješta novo kraljevstvo, novo dostojanstvo, novi put spa-senja. Prepoznati ga i prihvatiti njegov put dano je onima koji hode putem malenosti i otvorenosti srca. Tek nekoliko osoba pred jaslama; tek nekoli-ko pobožnih žena i jedan učenik pod križem. Sve je skrovito. Zato ga se prepoznaje samo iz skrovito-sti srca. Božje kraljevanje ne odsijeva u sjaju plašta i prijestolja, nego u radosti i čistoći srca. Neznatnost nije zaprjeka Božjoj slavi, a malenost je put otkrivanja njegova veličanstva. frA

ZRNJE

36

OTAJSTVO I ZBILJA 12. siječnja 2020.

Krštenje GospodinovoUlazna pjesma Nakon krštenja Gospodi-nova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!

Usp. Mt 3, 16.17

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, kod kr štenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 42, 1-4.6-7Evo sluge mojega, miljenika duše moje!Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin:»Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim.Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10

Pripjev: Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,prinesite Gospodinu slavu njegova imena,poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,Gospodin nad vodama silnim!Čuj! Gospodin u sili,Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!Gospodin nad vodama stoluje,stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje Dj 10, 34-38Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.Čitanje Djela apostolskihU one dane Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sino-vima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Ulazna: 383.3 Nakon krštenja Gospodinovaili: 401 Svim na zemljiOtpj. ps.: Gospodin narod svoj

(ŽV 12-2010)Prinosna: 211 Isus Krist je slika Božja ili: 410 (411) U to vrijeme godištaPričesna: 392.3 Evo onogaili: 393 ili 394 O Isuse, o Spase našZavršna: 420.1 i 10 Narodi nam se

živovrelo 13 - 201913 - 201913 37

Pjesma prije Evanđelja Mk 9, 6

Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje Mt 3, 13-17Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jor-dan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dola-ziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pra-vednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Bož-jega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidioi svjedočim: On je Sin Božji!

Iv 1, 32.34

Popričesna molitva Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

Nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao spasenje i učinio nas svojom ljubljenom djecom, izrecimo svoje molitve za Crkvu i za sav svijet.1. Za Crkvu, zajednicu krštenika:

da uvijek bude vjerna poslanju koje si joj povjerio te svim ljudima navijesti i donese dar spasenja, molimo te.

2. Za pastire Crkve i sve kojima si povjerio brigu za svoj narod: prodahni ih mudrošću svoga Duha da ustrajno promiču snagu zajedništva Crkve te svi kršćani vjerno žive ljepotu svoga krsnog preporođenja, molimo te.

3. Za braću i sestre koji se pripravljaju za sakramente kršćanske inicijacije: prosvijeti ih svojim Duhom da prihvate život evanđelja te trajno rastu u daru vjere, molimo te.

4. Za sve krštene koji zapostaviše udijeljeni dar vjere: otvori im srca da umiju ponovno čuti tvoj glas i krenuti putem spasenja, molimo te.

5. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: vodi nas svjetlom svoga Duha da budemo radosni svjedoci kršćanskoga imena i nositelji ljubavi kojom obnavljaš svijet, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nas po svojoj neizmjernoj dobroti izbavio iz vlasti grijeha. Smjerno te molimo, izliječi u nama sve slabo i grješno, obnovi sve dobro i plemenito, da bismo ponovno mogli živjeti kao djeca svjetla. Po Kristu Gospodinu našemu.

Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.

38

OTAJSTVO I ZBILJA

38

E vanđelist Matej nam kaže da je Isus na Jordan došao s nakanom da ga Ivan kr-sti (Mt 3, 13). Ivan zna tko mu dolazi.

Prepoznaje Isusa. Zna da je Mesija. I opire se njegovom zahtjevu. Zna razliku između Mesije i sebe. Razlika je u tome što će Isus krstiti Du-hom Svetim i ognjem, a on krsti vodom. Zato Ivan misli da bi trebalo biti obratno od onoga što Isus želi. Isus bi trebao krstiti njega Duhom Svetim i ognjem, a ne tražiti da on krsti njega samo vodom. Ivan je, neposredno prije nego se Isus pojavio pred njim, upravo najavljivao njegov dolazak. Znao je da je Isus jači od nje-ga, da mu on nije dostojan nositi obuće, da će krstiti Duhom Svetim i ognjem i da je to kr-štenje drukčije od onoga kojim on krsti ljude. On krsti vodom na obraćenje (Mt 3, 11). Isus mu odgovara kako je potrebno da se ispuni sva pravednost.

Božja pravednostKoju to pravednost treba ispuniti? Bilo bi do-bro pozvati se na prvo čitanje današnje nedje-lje iz proroka Izaije. Izaija najavljuje Mesiju kao Slugu, izabranika i miljenika Božjega. Na njemu je Božji Duh i on donosi pravo naro-dima. Već se prva Crkva našla pred pitanjem zašto Isus traži krštenje koje je Ivan naviještao kao krštenje za oproštenje grijeha ako je Isus sam bez grijeha.

Odgovori su išli u tri smjera. Isus se htio solidarizirati s grješnicima. Ulaskom u Jordan samo je dosljedno nastavio put koji je započeo utjelovljenjem. Došao je ljudima u najveću moguću blizinu. Solidarizirao se s grješnicima i s njihovom potrebom da se očiste od grijeha. Nije im došao odozgor, nego se spustio k njima da se zajedno s njima može izdići, bolje, da se oni zajedno s njime mogu izdići ispod tereta svojih grijeha. Drugi smjer razmišljanja išao je prema tomu da je Isus ulaskom u Jordan htio posvetiti vodu kojom se ljudi krste. I treći smjer mišljenja isticao je kako je ovo prva upu-ta na njegovu smrt i konačno otkupljenje od grijeha na križu.

Izaija ima snažne slike koje upućuju na Isusa i na njegov način ispunjenja svekolike pravednosti. Ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja (Iz 42, 3). On će radije iscijeliti ono što je napuknuto i potpiriti vatru koja tek tinja. Dolazi da bi osnažio i ohrabrio. Ne svra-ća pozornost na sebe, nego ispunja pravednost Božju. Ne traži kako privući pozornost, nego opaža što je napuknuto i što tek tinja. Traži kako ljudima donijeti dah Božje blizine. Nje-govo je poslanje donijeti pravdu koju svijet ne poznaje. Bog ga je postavio za savez narodu i svjetlost pucima (Iz 42, 6). Umjesto kovčega saveza, sada je savez u Isusu. Savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom sada je vidljiv na Isusu. Umjesto kamenih ploča saveza koje su se čuvale u kovčegu, sada je među ljudima živa Božja Riječ. I to je Božja pravednost. Umjesto mane koja se također čuvala u jednoj zdjelici u

Krštenje Gospodinovo

Isusovo krštenje – ispunjenje pravednosti

Mesrop iz Khizana: Krštenje na Jordanu, (iluminacija iz armenskoga kodeksa, 1615.)

živovrelo 13 - 201913 - 201913 39

kovčegu, sada će Isus biti kruh života (Mt 26, 26). To je također Božja pravednost. I umjesto Aronova štapa sada će Isus biti predvodnik, pastir i put. Tako se ispunja Božja pravednost koja je davno počela, a sada u Isusu dolazi do ispunjenja. Zato će on sam o sebi reći da nije došao dokinuti, nego ispuniti sav zakon i pro-roke (Mt 5, 17).

Iz kratkoga razgovora s Isusom Ivan razu-mije da je riječ o pravednosti koja ima duboke korijene u povijesti Božjega odnosa s izabra-nim narodom. Zato popušta u svome stavu od-bijanja. Pristaje krstiti Isusa.

Vidljivost NevidljivogaMatej ne opisuje sam čin krštenja. Pripovije da, međutim, što se dogodilo neposredno nakon Isusova izlaska iz vode: otvorila su se nebesa i Duh se Božji u liku goluba spustio na Isusa. Osim vidljivoga lika nevidljivoga Duha čuo se i glas s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« (Mt 3, 17). Matej, za razliku od Marka i Luke, u ovaj događaj uvodi sve prisutne. Glas s neba obraća se prisutnima. Nije glas koji se odnosi samo na Isusa, kako to Marko i Luka zapisuju. Prisutni na Jordanu, a i svi čitatelji Matejeva evanđelja, sada su uvu-čeni u potvrdu Isusa s neba. On je potvrđen kao Ljubljeni Sin u kojemu Otac pronalazi svu milinu. Time je potvrđeno i sve ono što je Ivan naviještao propovijedajući krštenje za opro-štenje grijeha. Tako se na Jordanu ispunja pravednost na koju se Isus pozvao.

Kada se vjernici saberu na euharistijski susret s Uskrslim Kristom, prisutnim u Riječi, kruhu, vinu i zajedništvu i kada slušaju Ma-tejev izvještaj o Isusovu krštenju, oni u tren prepoznaju Isusovu volju da im bude blizu u trenutcima u kojima su najviše opterećeni. Vide da Isus nije došao osuditi, nego spasiti. Razumiju da u njegovome djelovanju i njego-vim riječima susreću svu njegovu pozornost i blagonaklonost. Prepoznaju njegovu volju da ih spasi. U Očevim riječima prepoznaju da je

Isus potvrđen u svemu što govori i čini. I na-ziru da je sva pravednost u Očevoj volji da se svi ljudi spase (Iv 6, 40). Iz toga se u vjerni-cima rađa volja da sami izvrše pravednost. Tako se Božja pravednost, započeta davno na Jordanu s Ivanom i Isusom, nastavlja u svijetu preko njegove Crkve i njezinih članova. Božja se pravednost vrši preko svih ljudi koji svoje srce otvaraju Božjemu djelovanju i svoje snage stavljaju njemu na raspolaganje.

Ante Vučković

Molitva za dar vjereGospodine, tebe svim srcem molimda moja vjera bude cjelovita i bez zadrške,ona koju naviješta i naraštajima predaje Crkva;da prodire u moje misli, u način prosuđivanja božanske i ljudske zbilje.Gospodine, daj da moja vjera bude slobodna:da prihvaća odricanja i dužnosti koje sa sobom nosite da izrazi srž moje stvorenosti ispovijedajući:vjerujem u tebe, Gospodine.

Gospodine, udijeli mi sigurnu vjeru,svjetlo koje jača u kušnjama, koje smiruje i odmara.Molim te za radosnu vjerukoja razveseljuje srce i uvodi u molitvu,koja posvećuje svaki životni trenutak,vjeru punu pouzdanja u tebe i tvoju Riječ.

Gospodine, daj da moja vjera bude djelotvorna,tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubaviu svemu što činim, u iskustvu sreće, u trpljenjima,u iščekivanju konačne objave;trajno svjedočanstvo prisutnostii neprekidna hrana životu u nadi.

Gospodine, daj da moja vjera bude poniznai ne traži temelje u ljudskoj mudrosti,nego u tvojoj milosti i ljepoti križa,oslonjena na snagu Duha Svetoga,vidljivoga u tvojoj Crkvi kojoj si podariomajčinski zagovor Majke Marije.Umnoži nam vjeru tikoji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.Amen.

mons. Ivan Šaško

Pisma čitatelja

40 živovrelo 13 - 201913 - 201913

Trenutak

40

sadržajnih elemenata priprave za sakrament ženidbe. Dopusti li se slavlje krštenja zajedno sa slavljem ženidbe, bit će nužno priznati da se krštenje događa »na margini slavlja ženidbe«, usputno, te da je u potpunosti zanijekana inici-jacijska i eklezijalna dimenzija krštenja.

Vlastitosti dvaju sakramenata i njihova ra-zličita »mjesta« u životu vjere i rastu kršćanske obitelji otkrivaju svoju divergentnost na naj-jasniji način upravo kad se pokuša razmišljati na koji bi način bilo moguće ujediniti ta dva sakramenta u jedno slavlje. Slavlje kršćanske ženidbe ima svoje sadržaje, svoj obredni ritam, obredne znakove i vlastita mjesta slavlja u li-turgijskome prostoru. Liturgija krštenja obred-no je znatno razvijenija, znakovno bogatija i za-htijeva više »postaja« u liturgijskome prostoru. Neki su elementi tih dvaju slavlja u znakovnoj pojavnosti naizgled dodirni – npr. primanje zaručnika i ulaz u crkvu te primanje roditelja i kumova s djetetom na ulazu u crkvu – ali sadr-žajno nisu izjednačeni. Pokušaj ujedinjavanja lišio bi značenja i sakramentalnoga identiteta i jedan i drugi obredni čin. Slično je i s drugim obrednim elementima. Zbog očite nemogućno-sti integriranja dvaju slavlja u jedno, neki kao jedinu mogućnost vide njihovo susljedno slav-ljenje unutar istoga liturgijskog skupa, ali time je uvelike umanjena dimenzija slavlja. Tu se javlja još zahtjevnije pitanje: je li moguće slavi-ti slavlje poslije slavlja? Pokuša li se tako, bit će nužno ili snagu prvoga slavlja zaboraviti ili pak njime prekriti smisao slavlja koje slijedi.

Zaprjeka takvim »jedinstvenim slavljima« jesu sama slavlja ženidbe i krštenja koja ne trpe ‘obredno utapanje’ u »prigodne svečano-sti«. Istinitost sakramentalnoga čina i dosto-janstvo slavlja bit će razlog da se ne dopusti spajanje ženidbe roditelja i krštenja djeteta u jedno slavlje, a ‘razlozi’ koji se u zahtjevi-ma navode (primjerice, nemogućnost novo-ga okupljanja rodbine) nisu takvi da bi mogli preusmjeriti pastoralnu brigu i odgovornost za smisao sakramentalnoga slavlja.

Slavlje ženidbe i krštenja zajedno?

Z ahtjevi za »jedinstvenim« slavljenjem sakramenta ženidbe i sakramenta kr-štenja stavljaju pred pastoralne djelat-

nike pitanja koja zadiru duboko u smisao obaju sakramentalnih slavlja. Ponegdje zahtjevi sežu sve do granica besmisla: primjerice prijedlozi da dijete (koje nije kršteno) uvodi roditelje u crkvu na njihovo vjenčanje. U takvim i sličnim slučajevima očito nedostaje ispravnoga razu-mijevanja i jednoga i drugoga sakramenta.

Imajući u vidu sakramentalni hod vjere ja-sno je da se krštenje u svojoj sakramentalnoj vlastitosti ne može na potpun način razumjeti ako ga se smjesti u obredno zajedništvo s bi-lo kojim sakramentom, osim s drugim sakra-mentima kršćanske inicijacije – potvrdom i euharistijom. Krštenje je »temeljni sakrament vjere«, »vrata vjere«, pa je potrebno uočiti da su za druge sakramente potrebni životni hod i rast vjere. Zato je razumljivo da se ne će omo-gućiti krštenje odrasle osobe zajedno sa slav-ljem ženidbe iste osobe.

Kada je riječ o krštenju djeteta nužno je pretpostaviti prikladnu pripravu roditelja i njihovu roditeljsku odgovornost koja proizlazi upravo iz sakramenta ženidbe. Ujedinjavanjem slavljā dvaju sakramenata zanemaruje se pri-jeko potreban »put vjere«, te se krštenje svodi na trenutak, lišen inicijacijskoga hoda koji uk-ljučuje roditeljsku odgovornost za rast djeteta u vjeri. Priprava za krštenje djeteta u obitelji iziskuje put i sadržaje koji se bitno razlikuju od

Z ahtjevi da se krštenje djeteta slavi zaje-dno s vjenčanjem njegovih roditelja

danas više nisu rijetkost. Ponegdje se takvo objedinjavanje slavlja nastoji predstaviti kao »posebnu svečanost« i »obiteljsko slavlje«; od svećenika se očekuje bezuvjetno ispunja-vanje takve želje, a da pritom ne zadire u pitanja (be)smisla takvih obrednih vratolo-mija. Molim vašu pomoć u rasvjetljavanju ovoga pastoralnog problema.

D. M., župni vikar

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994 – SWIFT: PBZGHR2X

U Liturgijskom kalendaru za svaki tjedan kroz godinu predviđene su po dvije stranice s naznakom liturgijskih čitanja za svaki dan te citatom iz evanđelja dana. Na kraju kalendara nalazi se Mjesečni preglednik za 2020. godinu. Kalendar ima 152 stranice i tiskan je dvobojno na kvalitetnome papiru u PVC ovitku, što mu osigurava otpor-nost na habanje i jamči cijelogodišnje korištenje. Na veće količine odobravamo popust. Troškovi poštarine nisu uračunati u cijenu kalendara.

Kalendar možete naručiti e-mailom na: narudzbe@hilp.hr, faksom na broj +385 (0)1 5635 051 ili pozivom na broj +385 (0)1 5635 050.

Cijena: 28,00 kn

Liturgijski kalendar za 2020.

Nek se rastvori zemlja i procvjeta Spasiteljem…

Nik

o An

čić:

Susr

et B

l. Dj. M

arije

i El

izabe

te, 2

014.

(F

oto:

Gal

erija

Lau

dato

)

Veliča duša moja Gospodinai klikće duh moj u Bogu,Spasitelju mojemu.