95 118 radolovic zbornik 2014

7/24/2019 95 118 Radolovic Zbornik 2014

1/24

95A. RADOLOVI, Pravni poslovi prava osobnostiZb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

PRAVNI POSLOVI PRAVA OSOBNOSTI

Dr. sc. Aldo Radolovi, redoviti profesor UDK: 342.721Pravni fakultet u Sveuilita u Rijeci 347.426.4Sudac Ustavnog suda RH Ur.: 28. studeni 2013.

Pr.: 28. veljae 2014.Izvorni znanstveni rad

Saetak

Pravo osobnosti relativno je novija pojava u graanskom pravu i mnogi njegovisadraji jo nisu do kraja denirani.Najvie zaostaje izgradnja pojma i sadraja pravnih poslova prava osobnosti.Rad je pokuaj da se i u graanskom pravu Republike Hrvatske ova pitanjaotvore i uine sastavnim dijelom prava osobnosti i na naem pravnom podruju.Temeljni pravni uvjeti za to postoje i stoga valja ohrabriti napore znanosti i

prakse u iznalaenju dobrih i prihvatljivih pravnih rjeenja.

Kue riei:pravo osobnosti, neimovinsko graansko pravo, pravni poslovi,pravni poslovi prava osobnosti, medicinsko pravo, slobodnougovorno raspolaganje na podruju prava osobnosti.

I. UVOd

Pravo osobnosti novija je pojava u graanskom pravu.1

Kompleksan2 karakter prava osobnosti ne oduzima mu njegov primarnograanskopravni znaaj. Povreda prava osobnosti, odnosno zatita tog prava mora bitiu rukama onog tko je u tom pravu povrijeen i to je odluujui argument za tezu da je

pravo osobnosti kategorija3graanskog prava.

1 U hrvatskom, odnosno bivem jugoslavenskom pravu pojam prava osobnosti (kao pravolinosti) prvi put se pojavio u ZOO-u 1978. (l. 157., 199., 200. st. 1.). Kako je poznato,Republika Hrvatska je 1991. preuzela ovaj ZOO, a 2005. donijela je svoj (izvorni) ZOO. Pravalinosti sada pod nazivom pravo osobnosti ( to je terminoloka a ne pravna promjena)poneto je temeljitije regulirano (l.19., 1048., 1099., 1100.); ZOO iz 05. posebno je znaajanpo tomu to je izjednaio pojmove prava osobnosti i neimovinske tete (l. 1046.). OsimZOO-a pravo osobnosti nalazimo razbacano i u drugim propisima: ZKP, propisi o autorskimi tomu srodnim pravima, propisima o medijima itd.

2 Pravo osobnosti (moemo ga zvati i neimovinski dio graanskog prava) je mjeavina javnog(ustavnog, kaznenog, upravnog, meunarodnog i sl. prava) i privatnog prava (graanskog,trgovakog, obiteljskog, djelomino i radnog prava), takoer i mjeavina prava i pravilamorala bez kojih pravo osobnosti ne moe dobiti svoj puni sadraj (pojam osobe, pojamljudskog dostojanstva, pojam razvoja i rasta osobnosti su par exellancepojmovi ljudskogmorala).

3 Rije kategorija ovdje koristimo u kantovskom smislu, koji je to shvaao kao tzv. apriorni


2/24

96A. RADOLOVI, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

U suvremenom (nacionalnom i europskom) graanskom pravu pravo osobnostipredstavlja sve vei dio sveukupnoga graanskog prava. Simbolike radi (ali samozbog toga!) mogli bismo rei da danas pravo osobnosti predstavlja negdje oko 30%

graanskog prava, meutim s tendencijom poveanja toga postotka.Sloenost prava osobnosti izaziva brojne probleme. Najtei je od njih svakako

je uenje (nauk) o pravnim poslovima prava osobnosti.Analogna (mutatis mutandis) primjena pravila imovinskog graanskog prava

gotovo nije mogua a izvornu konstrukciju pravnih poslova prava osobnostiizuzetno je teko ostvariti.

Posebnu tekou predstavlja dvojba treba li znanstveno-istraivake naporeusmjeriti na oblikovanje pojma pravnih poslova na apstraktnoj razini (za sve pravne

poslove prava osobnosti) ili se usmjeriti na pravne poslove pojedinih prava osobnosti.4

ini se najrealnijom odreena kombinacija ovih pristupa, jer ona odgovara ibitnim dvojbama oko samog pojma i sadraja prava osobnosti.Sadanje nepostojanje (ili preteito nepostojanje)5jasnog i postojanog uenja o

pravnim poslovima prava osobnosti izaziva dvojake, podjednako negativne posljedice:da se u pravu osobnosti (neimovinskom dijelu graanskog prava) pravni poslovisklapaju daleko od oiju javnosti (npr. eutanazija) ili se u odnosu na njih preferirastatusna (administrativna) normativna regulacija (npr. rad na posebno opasnimradnim mjestima, odnosno radnim uvjetima koji izravno ugroavaju temeljno pravoosobnosti pravo na ivot).

U socioloko-pravnom smislu treba se uvati lansiranja egzotinih pravnih

poslova prava osobnosti (primjerice ugovor o iznajmljivanju maternice) to uglavnomslui samo promociji njihovih autora, ali nemaju mnogo veze s temeljnim ciljem

pojam, tj. pojam koji se stvara bez iskustva i prije iskustva, koji proizlazi iz samog pojma, ovdjepojma graanskog prava. No, i aposteriorno (tj. s ostvarenim iskustvom) moe se braniti teza daje pravo osobnosti kategorija graanskog prava.

4 U teoriji materijalnog prava osobnosti dva su bitna smjera u primanju prava osobnosti: jedno(uglavnom vezano uz njemako pravo) da postoji jedno ope i ope pravo osobnosti i drugo(romansko, francusko-talijanska) da postoje (samo) pojedina prava osobnosti. Domae pravo,ini se, nastoji kombinirati ova dva pristupa (arg. iz l. 19. ZOO iz 05.). Teko je predviatibudunost prava osobnosti, ali ini nam se najizglednijom teza da e navedena dva pristupanastaviti koegzistirati, najvjerojatnije jo dosta dugo. Broj imovinskih obveznih prava nijezatvoren zbog naela slobodne dispozicije stranaka; a broj prava osobnosti isto tako nije zatvorenzbog drugog razloga, zbog stalnog napretka uenja o pravu osobnosti kojeg zakonodavstvauglavnom ne prate.

O tom promiljanju mora voditi rauna i specino uenje o pravnim poslovima pravaosobnosti.

5 U usporednom pravu pravo osobnosti se, dakako, poelo razvijati mnogo ranije. Meutim,i tu izrazito kasni uenje o pravnim poslovima, koji se tako, npr. ne spominju ni u djelimakoji se uglavnom smatraju temeljima sveukupnog uenja o pravu osobnosti (H. Hubmann, DasPersoenlichkeitsrecht, Wien-Graz-1957, Adriano De Cupis, Diritti della personalita,, Milano1982.). Na prostoru bive Jugoslavije je slovenski profesor A. Fingar vrlo temeljito obradiopravo osobnosti, ali ne i pravne poslove tog prava (A. Fingar, Osebnostne pravice, Ljubljana,1985.). Neki noviji radovi s naih i (sada) nama susjednih prostora takoer decitarni u ovojmateriji (N. Gavella, Osobna prava, Zagreb, 2000.; V. Vodineli, Graansko pravo, Uvod ugraansko pravo i Opti deo graanskog prava, Beograd, 2012.).


3/24

97

uenja o pravu osobnosti - zatitom dostojanstva ljudske osobe.Stvaranje uenja o pravnim poslovima graanskog prava svakako e biti dug i

teak proces. Bitno je, meutim, poeti jer i svako veliko putovanje poinje prvim

malim korakom (kineska narodna poslovica).

II. nAElnE POTEKOE U KOnSTRUKCIjIPRAVnIh POSlOVA PRAVA OSObnOSTI

Premda pravo osobnosti (neimovinski dio graanskog prava) nedvojbenoini sastavni dio sveukupnog graanskog prava (to bi upuivalo na relativnolako preuzimanje pojmova starijeg brata imovinskog dijela graanskog prava),objektivno je vrlo teko konstruirati uenje o pravnim poslovima prava osobnosti.

S tim povezane potekoe proizlazi prije svega iz injenice to je pravo osobnostiformirano (imenovano) tek u novije vrijeme pa se mnogi pojmovi nisu ni mogli

bre izgraditi, a i zbog toga to je pravo osobnosti, kako smo i u uvodu ovoga rada venaglasili, kompleksna, sloena i vrlo kreativna sinteza mnogih dijelova sveukupnog

prava (ustavnog, graanskog, kaznenog, radnog i dr.), ali (povrh toga) i pravilamoralno-etikog poretka.

Posebna je potekoa u tomu to zapravo ne postoji ni priblino potpunosuglasje to sve spada u pravo osobnosti i koji je sadraj tih prava. Sporno je, npr. jeli to i pravo na smrt (problem eutanazije), pa je u tom sluaju teko raspravljati kojimse pravnim poslom moe utemeljiti pravo na smrt.

Slino se moe rei i za pravo roditelja na odgoj djece6ili (pogotovo!) o pravuosobnosti na slobodan razvoj ljudske osobnosti.7

Nedoumice, praznine i nejasnoe postoje i u drugim podrujima, a osim togasuvremeni ivot pospjeuje navalu novih prava osobnosti za koje se posebno ne

6 Po Ustavu RH (st. 1. l. 64.) roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imajupravo i slobodu samostalno odluivati o odgoju djece. Po njemakom saveznom Ustavu(st. 2. l. 6.) briga i podizanje djece prirodno je pravo roditelja (... das natuerliche Rechtder Eltern...), a obveze drave je (samo) bdjeti u ostvarivanju ovih prava roditelja koje jepravo ujedno i njihova obveza (Uber ihre Betatigung wacht die staatliche Gemeinschaft).U aktualnoj hrvatskoj politikoj, a i ustavnosudskoj raspravi oko, tzv. zdravstvenog odgoja ukolama zanemaruje se injenica da je ovo roditeljsko pravo ujedno i pravo osobnosti koje semoe tititi i graanskopravnim sredstvima.

7 Njemaki Ustav (st. 1. l. 2.) govori o pravu svakoga na slobodan razvoj vlastite osobnosti(Jeder hat das Recht auf die freie Enfaltung seiner Persoenlichkeit ...). Hrvatski Ustav (poprethodno navedenom, t. 6.) na istom mjestu, ali drugom stavku (st. 2. l. 64.) zapravo govorio pravu djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti to su roditelji odgovorniosigurati. Ovo pravo moe imati posljedice koje su nesagledive, ali naelno vrlo pozitivne.One mogu, npr. dovesti u pitanje sve poznate numerus claususupise u kole i fakultete akou konkretnom sluaju od upisa na eljeni fakultet onemoguuje neko darovito dijete. Kodnas nema nikakve prakse o tomu niti se ona nasluuje. Hrvatskoj opoj i pravnikoj javnostiposebno prikazana njemako ustavno-sudska praksa (Izabrane odluke njemakog Saveznogustavnog suda, Konrad Adenauer Stiftung, 2009., str. 101-150) donosi vrlo zanimljivu praksuu zatiti pravo osobnosti na slobodan razvoj osobnosti. Naa domaa pravna regulativa nijezapreka slinoj praksi, ali te prakse naalost nema.

A. RADOLOVI, Pravni poslovi prava osobnostiZb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)


4/24


5/24

99

na smrt u ime prava na ivot) poseban je i moda najvii oblik raspolaganja pravomna ivot. Pravo na ivot najvanije je pravo osobnosti. Ono je, dakako, i ustavno pravo(l. 21/1 Ustava RH), ali u graanskom pravu e dobiti i prostor svoje punije pravne

konkretizacije.Za ovo najvanije pravo osobnosti vrlo je vano uoiti naprijed spomenutu

dimenziju slobodnoga stranakog disponiranja. Kad tog prostora raspolaganja ne bibilo pravo na ivot ne bi bilo pravo osobnosti i to bi znaajno osakatilo sveukupnouenje o njemu.

Prava osobnosti su, openito reeno, mnogo dispozitivnija no to se to misli.Jo uvijek postojea konzervativnost u tom smislu je ponajvie povijesno odreena.

Suvremeni ivot radikalno, ponekad i preradikalno, otvara nove slobodneprostore u tom pravcu. Pravu osobnosti mogue egzotinosti ne odgovaraju i ak

vode njegovoj kompromitaciji. Razumna mjera (kao aurea mediocritas) je i tuneophodna.Pravni poslovi prava osobnosti moraju (eli li ui u opi okvir svih

graanskopravnih poslova) udovoljavati i opim naelnim zahtjevima graanskogprava: prometnosti, ravnopravnosti, imovinske sankcije, neformalnosti, naplatnosti,jednakosti itd.

Ovim naelima pravo osobnosti udovoljava.Promet pravima osobnosti gotovo je svakodnevno vidljiv. Ljudi trguju i unovuju

svoju sliku, glas, talent, znanje itd. ak i prava na naknadu neimovinske tete zbogpovrede prava osobnosti mogu sve slobodnije otuivati i zalagati.10

Naelo neformalnosti (slobode oblika pravnog posla) nije bitno drukije uodnosu na imovinsko graansko pravo. Obveznopravno naelo neobvezanosti oblika

pravnog posla (st. 1. l. 286. ZOO RH, NN 35/05 i 41/08) bitno je i za podruje pravaosobnosti. Suprotno od toga, tj. obvezanost oblika mora biti posebno propisana.

Naravno da e socioloka vanost konkretnog pravnog posla prava osobnostiodrediti obvezanost ili neobvezanost oblika pravnog posla. Ugovor o dozvoliobjave vlastite slike u novinama (disponiranje pravom na vlastitu sliku) moe biti ineformalan, ali npr. ugovor o davanju dijela ljudskoga tijela morao bi biti formalan,

pa (u sluaju transplantacije sa ivog donora) eventualno jo i uz sudjelovanje javnih

vlasti.Ravnopravnost, jednakost stranaka i (iskljuivo) imovinska sankcija zaneispunjenje obveza ne bi smjele predstavljati posebnu specinost.

Ba kao ni naplatnost, uz vane izuzetke (opet transplantacija) kojih ima i uimovinskom dijelu graanskog prava (darovanje).

Dogmatika pravnih poslova imovinskog prava ima doslovno milenijskutradiciju. O dogmatici pravnih poslova prava osobnosti ne moe se jo ni govoriti, a otradiciji jo manje jer se pravo osobnosti tek stvara.

No, ova potanja okolnost ujedno omoguuje bri i slobodniji razvoj novihpojmova. Neoptereeno prolou koje nema ili je ima vrlo malo pravo osobnosti

moe smjelije kriti nove izvorne putove u razvoju instituta pravnih poslova pravaosobnosti.

10 l. 1105. ZOO RH iz O5.



6/24

100

U zemljama koje su prole totalitaristika iskustva ostao je trag pasivnog odnosagraana prema svojim pravima. Samo demokratska drutva mogu oblikovati pravaosobnosti i dati mu pun, ponekad i posve novi sadraj.11

Pravo osobnosti uvijek daje dodatnu kvalitetu demokratskom drutvu, aliizvorno nastanak toga prava ovisi o postojanju demokratskog drutva i razinestvarnoga stupnja njegove demokracije.

Stvaranje uenja o pravnim poslovima prava osobnosti svakako zahtijevavelike stvaralake napore drave, drutva, graana u cjelini. Dakako i znanosti i

prakse prava.Suvremeno gospodarsko i politiko stanje ne pogoduje veem razmaku ovih

razmiljanja jer se u kriznim situacijama ljudi vraaju imovinskim temama.Takva svojevrsna inertnost nepovoljan je imbenik za daljnji razvoj materije

prava osobnosti i pravnih poslova u tom pravcu.

III. POjEdInI PRAVnI POSlOVI PRAVA OSObnOSTI

Prethodna analiza pokazuje da pravni poslovi prava osobnosti (naelno)udovoljavaju opim zahtjevima graanskog prava i da stoga ulaze u sastav toga prava.

Moda ne uvijek jednakim intenzitetom kao imovinska prava (imovinska pravasu, npr. svakako vie prenosiva, a prava osobnosti su vie neprenosiva, ali su i jednai druga u odreenom smislu i prenosiva i neprenosiva), ali razina toga intenziteta nemijenja bit stanja.

Stvaranje apstraktnoga pojma pravnih poslova prava osobnosti ostat e,meutim, jo dosta dugo oteano. Ne, samo zbog svih onih opih razloga koje smou ovom radu ve naveli, nego i nekih dodatnih od kojih emo ovdje spomenuti samoto da i u okviru uenja o pravu osobnosti postoje odreene tendencije koje pravoosobnosti samo djelomino vide u privatnom pravu.

U svakom sluaju izgradnja punog i pravno do kraja koherentnog konceptapravnih poslova prava osobnosti bit e dug i vjerojatno dosta teak proces od kojeg,meutim, ne valja odustajati.

Kad bi se, recimo, sankcija za povredu prava osobnosti zadravala samo na

izvanugovornoj (deliktnoj, odtetnopravnoj) razini, pravo osobnosti jo uvijek nebi izlazilo iz graanskog prava (jer je i odtetno pravo dio graanskog prava), aliinterpolacija ugovora (pravnog posla) bitno pojaava taj zakljuak, a i samim pravimaosobnosti daje prepoznatljiviji i jasniji sadraj.

Donekle jednostavniji proces bit e na razini konstrukcije pojedinih pravnihposlova prava osobnosti, odnosno (moda bolje reeno) pravnih poslova vezanih uz

11 Ovdje kao primjer navodimo nedavni dogaaj u Austriji (dnevni list Kurier od 5.4.13.).Objavljen je, naime, lanak koji opirno i s puno razumijevanja opisuje zahtjeve roditelja da sekolski uitelji trebaju kvalitetnije obrazovati jer samo takvi mogu obrazovati njihovu djecu (Opposition und Eltern kritisieren Lehrerausbildung). Demokratsko javno mnijenje vrlo estovri pozitivan pritisak ne samo na demokratsku politiku organizaciju drutva nego i na njegovepojedine dijelove kao to je u naem sluaju pravo osobnosti. Bez pritisaka ove vrste mnogaprava osobnosti, pa ak i samo pravo osobnosti, ne bi ni nastali (borba za ravnopravnost ljudi,ravnopravnost ena i mukaraca, pokret protiv svake diskriminacije, pravo na kolovanje itd.).



7/24

101

neka prava osobnosti.

1. PRAVnI POSlOVI VEzAnI Uz PRAVO nA IVOT,TjElESnI I PSIhIKI InTEgRITET

U ovom smo radu ve naveli da je pravo na ivot ustavno pravo (st. 1. l. 21.Ustava RH, npr. i st. 2. l. 2. njemakoga Saveznog Ustava), a takoer je i pravoosobnosti (st. 1. l. 19. ZOO RH iz 05., st. 1. l. 823. BGB).

Takoer smo prethodno naveli i neke bitne probleme oko mogueg (ne)raspolaganja prava na ivot koji izazivaju apriorne probleme oko graanskopravnogakaraktera tog prava.

Slobodno disponiranje je u zoni prava na ivot svakako dosta ogranieno ( ne

moe npr. netko prodavati ili zalagati svoj ivot) ali ga ima i to relativno dosta.U taj (i toliki) mogui prostor slobodnoga stranakog raspolaganja pravom na

ivot uskau i odgovarajui pravni poslovi graanskog prava.

1.1. Pravi posovi veai u ra a poseo teki i oteavauiuvjetima

ovjek gotovo svakodnevno raspolae svojim pravom na ivot (ak riskira svojivot) i stoga je taj prostor slobodnog disponiranja mnogo vei no to se obino misli.

Suvremeni nain ivota (vea uporaba tehnike i tehnologije, intenzivniji nain ivota,manja vezanost uz prirodu i prirodni ivot itd.) samo pojaavaju broj i opasnostirizika. Uz sve to, ovjek baen u rvanj ovakva ivota samo sve vie prihvaa overizike jer time eli rjeavati probleme vlastita postojanja i armacije u drutvu.

Rad na velikim visinama ili dubinama, rad s opasnim stvarima ili u opasnimdjelatnostima, rad u cirkusima (npr. poziranje bacaima noeva), sport (napose nekevrste ekstremnih borilakih sportova) i sl. zorno prikazuju da se u ovim zonama ljudivrlo intenzivno (u naelu i dobrovoljno) izlau riziku gubitka zdravlja, a nerijetko isamoga ivota.

U sva ova pitanja pravo je premalo ulo, a i kada to ini, u pravilu se zadovoljava

i ostaje samo ili preteito na razini administrativno radne regulacije.12Od svih (samo primjerice) navedenih situacija tek, naprotiv, uiniti ugovorni

odnos, s jasnim sadrajem i odreenim obvezatnim oblikom. Moda i uz odreenosudjelovanje nekog javnog tijela (npr. pravobranitelja za mlade, ene, sportaa i sl.).

Poslati nekog 19-godinjaka na neki opasan rad (ponavljamo u velike dubine,velike visine, uporaba opasne tehnologije, opasnost zaraze i sl.) nije samo radnopravno

pitanje slobodnog radnog mjesta na koje se zaposlenik rasporeuje, odnosno gdjeje ugovor o radu samo dokument tog rasporeda, a ne i pravni dokument kojim (u

12 Zakon o radu (proien tekst, NN 137/04.) govori, npr. posebno o zabrani rada maloljetniku naodreenim poslovima (l. 23.) i o posebnim uvjetima za sklapanje ugovora o radu koje suglasnopravilnicima ovlatenog ministra mora ispunjavati zaposlenik (l. 25.). U ovom drugom sluajuu pravilu se misli na teke i opasne poslove koje ipak ne bi trebalo prepustiti samo statusnojregulaciji (pravilnicima ministra) nego ih valja dii na razini obveznopravne pogodbe.



8/24

102

dogovoru s poslodavcem) zaposlenik slobodno i promiljeno raspolae svojimpravima na ivot, tjelesni i psihiki integritet.

Sport je danas posebno pitanje. U elji za novcem i slavom sve vie mladih

ljudi (i njihovih roditelja!) prihvaa prave torture treninga i vjebi koje sve eeunitavaju zdravlje i ivot mladih sportaa. Moderne gladijatore treba stoga zatititi

posebnim graanskopravnim ugovorima, zajedno i s onim pravnim mehanizmimakoje predviaju i pojedina sportska udruenja.

U svim ovim pitanjima gubi se iz vida graanskopravna, odnosno dimenzijaprava osobnosti kao apstraktne pravne regulacije (npr. Zakon o radu i drugi propisiradnog prava) i konkretne primjene zakona (ugovori o radu, ugovori o djelu i sl.).

Nebitno je pitanje treba li o disponiranju pravima na ivot i tjelesni integritetsastaviti poseban ugovor ili to moe biti dio ugovora o radu; bitno je da sklopljen

posao sadri jasan dio koji se odnosi na raspolaganje i njegov znaaj.

1.2. Pravi posovi veai u raspoaae prava a ivot i osoi(teesi i psiiki) iteritet u ue sisu

Raspolaganje pravom na ivot u uem smislu, raspolaganje je gdje ovjeksam (u ime svog prava na ivot) odreuje i kraj ivota, tj. odreuje svoju smrt.

U prethodno spomenutim situacijama (opasni radovi, opasni sportovi i sl.)ovjek samo preuzima rizik smrti i gubitka zdravlja, ali vjeruje da do toga ipak nee

doi. Sada, kada pravom na ivot raspolae u uem smislu nije samo u podrujurizika, tu se rizik na neki nain ve dogodio i on ga u cijelosti eli i prihvaa ga.Pritom se javljaju dva posebno velika i meusobno povezana pravna pitanja:

pravo na eutanaziju i problem oblika pravnog posla kojim se eutanazija izaziva (tzv.informirani pristanak i bioloka oporuka).

1.2.1. Eutanazija je, izvorno gledano, dobra, ugodna, smrt.13

Pravno, pogotovo suvremeno reeno, to je svjesno odreen prekid ivota prijenjegova prirodna kraja.14

Opepoznato je da se sve najvee svjetske religije (kranstvo, islam, judaizam)protive eutanaziji. Njihov je stav da ljudski ivot dolazi od Boga i da samo Bog moeodrediti njegov kraj. Rimokatolika crkva se u tomu posebno jasno odredila.15

13 Pojam eutanazije datira jo iz grkih vremena i doslovno znai lagana, dobra smrt.Suvremeni pojam eutanazije nastao je negdje u 16. stoljeu i vee se uz F. Bacona i danas jeprimarno koncipira kao provociranje smrti prije no to bi ona nastupila po prirodnom redustvari (vidjeti Geschichte der Euthanasie - Wikipedia).

14 Naom ocjenom jednu je od najboljih i najpreciznijih denicija eutanazije dao talijanskiprofesor T. Ballarino, redoviti profesor Sveuilita u Padovi (Eutanasia e testamento biologiconel conitto di leggi, Rivista di diritto civile, Padova br. 1/08, str. 71). Po njemu je eutanazijapostupak jedne osobe usmjeren na bezbolnu smrt druge osobe suglasno volji te osobe izraenobilo unaprijed bilo u konkretnom kontekstu, radi osloboenja od nepodnoljivih bolova ilidovretka ivota koji je izgubio dostojanstvo.

15 Taj je stav Rimokatolika crkva izrazila u Deklaraciji o eutanaziji iz 1980. godine. Izrazila ju je



9/24

103

Sve vie, meutim, ima drava koje doputaju eutanaziju.16 Moe se ak ipretpostavljati da e se njihov broj iriti u budunosti.

Osim bitnog i naelnog lozofsko-pravnog pitanja ukljuuje li pravo na ivot i

pravo na smrt (to e zasigurno jo jako dugo izazivati velike i estoke rasprave), trebanapose rijeiti mogue zloupotrebe prava na eutanaziju jer u tom sluaju eutanazijaznai samo najobinije prikrivanje ubojstva.

U Republici Hrvatskoj se na postojeem stupnju ustavne i zakonske regulacijene moe odluno tvrditi da proklamirano pravo na ivot ipso factoznai i pravo nasmrt, tj. pravo na prakticiranje eutanazije. O moguoj praksi ne znamo nita, a ako jei ima podlijee kaznenopravnoj kvalikaciji ubojstva, a ne izvravanju doputenog

pravnog posla.17

U suvremenom drutvu (hrvatskom takoer) sve je vie starijih i bolesnih ljudi.

Prosjeno trajanje ljudskoga ivota u proteklih stotinu godina silno je poraslo ( od 52na 75 godina) i to otvara mnoga pitanja na podruju zdravstva, socijalnog osiguranja,lijeenja i uzdravanja starih i nemonih osoba.

Pitanje je iznimno naelne naravi. Taj viak ljudi ne moe se rjeavati njihovimzikim uklanjanjem (ega je u prolosti, naalost, bilo), a takoer niti dozvolom zasamoubojstvo ili njegovim propagiranjem koje je (mogue) umotati u tako njeancelofan kao to je pravo na eutanaziju.

Kad se eutanazija i doputa (kako smo naveli, neke su drave to ve i uinile),treba posebno ukazati da je pritom nuno uzeti u obzir i jo neke specine uvjete:

da je u pitanju, tzv. terminalna bolest18

Kongregacija za doktrinu vjere (kojoj je tada predsjedao hrvatski kardinal F. eper), a odobrioju je Papa Ivan Pavao II. u drugoj godini njegova pontikata. Deklaracija naglaava vanostljudskog ivota kao temelj svega i kao dar Boje ljubavi; ubojstvo, dobrovoljno ubojstvo isamoubojstvo predstavljaju otklon Boje ljubavi i stoga su neprihvatljivi. Teki bolesnici sepodsjeaju da i nepodnoljivi bolovi mogu biti znak Bojih spasilakih planova, a svi koji sutekom bolesniku najblii pozivaju se da ih prate posebnom toplinom i ljubavlju.

16 Drave koje doputaju eutanaziju su npr., Nizozemska, Belgija, Danska, vedska (vidjeti:K. P. Gorlitzer, Regeln zur Lebensbeendigung auch Wunsch ib den Niederlander, Belgienund Danemark, Dokumentation der Tagung vom 18/19. Oktober 2002., Essen 2003.). Razvojnizozemskoga eutanazijskog prava posebno je prikazao talijanski profesor G. Smorto (Notecomparatistiche sull, eutanasio, Rivista di losoa del dirito e cultura giuridica, Palermobr.7/07, str.150). Nune pretpostavke za dozvolu eutanazije su: 1) volja, svjesno izraena voljapacijenta, 2) kompletna struno-medicinska informacija o stanju bolesti (informirani pristanak)3) sagledavanje tog stanja unutar odreenog i struno relevantnog vremena, 4) kroninostbolesti i nepodnoljivost bolova bez mogunosti poboljanja i 5) savjet s barem jo jednimlijenikom.

Recentno se prve inicijative za dozvolu eutanazije javljaju i u tradicionalno visokokatolikojItaliji (Settantamila rme per legge sull,eutanasia, Corriere della sera 23.9.13.).

17 Po Kodeksu lijenike etike i deontologije u Republici Hrvatskoj (t. 2. Temeljnih naela)lijenik je duan potovati ljudski ivot od njegova poetka do smrti). Misli se oito daprirodne smrti i to onda ne stvara nikakve mogunosti za aktivnu eutanaziju. Ne bi to, naravno,bilo mogue ni da Kodeks glasi drukije jer Ustav RH i propisi o pravu osobnosti (ZOO prijesvega) za pravo na smrt u ime prava na ivot ne daju relevantno uporite.

18 Terminalna bolest je primarno medicinski, ali je i pravni pojam. U biti znai bolest kojase ne moe izlijeiti ili adekvatno tretirati i koja e rezultirati smru pacijenta u kratkomvremenskom periodu (Wikipedija). Takvo stanje treba, naravno, potvrditi ali i vrlo oprezno



10/24

104

da je osoba koja se treba eutanazirati dala svjesni pristanak i da je ona prije tog pristanka dobila kvalitetnu informaciju o stanju svog

zdravlja i mogunosti izljeenja, odnosno o prijeteim mukama i bolovima

koji nisu razmjerni odreenoj prosjenoj obvezi trpljenja bolova.19

O pravu na eutanaziju drutvo se mora odrediti. Lane modernizme valja pritomodbaciti, jer je povezivanje prava na smrt s pravom na ivot zapravo negacija pravana ivot. Kako je rekao lozof E. Fromm (Umijee ljubavi) to je nekrolan pristupivotu, a ovjeanstvu je potreban biolan pristup koji naglaava radost ivota, a nenjegov po volji ovjeka isprovociran kraj. Potrebna je kultura ivota, a ne kulturasmrti.

1.2.2. Pravo na eutanaziju (kada se i gdje doputa) ostvaruje se odreenim

pravnim poslom.Trenutno postoje dva ve udomaena (imenovana) izraza u tom pravcu: bioloka

oporuka i informirani (izriiti ili konkludentni) pristanak. Bioloka oporuka(testamento biologico) je pojam i praksa talijanskoga prava.

To nije nikakva oporuka u smislu nasljednog prava, jer ovdje uinak oporukenastupa ve tijekom ivota oporuitelja. To je jednostavni pravni posao kojim

pacijent izjavljuje volju da ga se, nakon pada u terminalnu etapu bolesti, eutanazira,tj. da se prekine njegov ivot (bilo da se prekine umjetno odravanje ivota bilo dase prekine prirodni ivot zbog neizljeivosti i muka u terminalnom stadiju bolesti).20

Takvu oporuku pacijent (bolesnik) treba dati u svjesnom stanju, tj. u stanjusposobnosti za rasuivanje (mentalne sposobnosti,odnosno prirodne poslovnesposobnosti).21

U Republici Hrvatskoj ni normativno, a (nadamo se) ni stvarno eutanazije nema.Eventualno prakticiranje eutanazije je pod djelokrugom kaznenog prava i stoga nam

prihvaati, napose zbog dva temeljna razloga: to suvremena medicina jako brzo napreduje (ivrlo esto bolesti koje su juer bile terminalne danas to vie nisu) i, drugo, to ovjek imau sebi prirodno ugraen termostat ivota, eli ivjeti pa se nerijetko moe i predomisliti uodnosu na izraenu elju za prekidom ivota.

19 T. Ballarino, Note comparatistiche..., op. cit., str. 152. Sve su to, po naoj ocjeni, dostasubjektivni standardi koji, minimalno, zahtijevaju rigoroznu i posebno ekspertnu medicinsko-pravnu potvrdu i valorizaciju.

20 Pasivna eutanazija, odnosno pomo pri takvoj eutanaziji i iskljuenje s aparata kada samo tiaparati odravaju ivot nisu isti pojmovi. Prvi svakako predstavlja eutanaziju sa svim dvojbamakoje ona donosi, drugo (bilo u aktivnom bilo u pasivnom obliku, najee dakako u ovomdrugom) nemaju pojmovne veze s eutanazijom te to npr. i vatikanska Deklaracija o eutanazijine zabranjuje.

21 Zakon o nasljeivanju RH (NN 48/03., 163/03. i 35/05. ,st. 1. l. 26.) govori o sposobnostiza rasuivanje kao jednoj od pretpostavci sposobnosti oporuivanja, odnosno valjanostioporuke. N. Gavella i V. Belaj (Nasljedno pravo, Zagreb, 2008.), to kvaliciraju kaomentalnu sposobnost oporuitelja. Nama se ini moda jo primjerenijim izraz prirodnaposlovna sposobnost jer vodi rauna ne samo o duevnoj bolesti i duevnom stanju nego io drugim mogue relevantnim razlozima koji onemoguuju slobodno i ozbiljno izraavanjevolje (mladost, lakomislenost, stres, utjecaj alkohola i droge, ivotno neiskustvo, neznanje,neobavijetenost itd.).



11/24

105

ni bioloka oporuka ovog trenutka nije zanimljiv pojam za pravu eutanaziju, ali jeza postupak gdje pacijent odreuje prekid umjetnog odravanja ivota (aparatima)kada je to jedini nain odravanja ivota. Tada je ak doputena i aktivna eutanazija,

tj. da sami lijenici odrede iskljuenje aparata, a time i prekid ivota odreene osobe.Drugi je oblik izraavanja volje za eutanazijom (bilo prave eutanazije bilo samo

u obliku iskljuenja aparata koji jedino odravaju ivot) pristanak pacijenta, izriitoili preutno.22

Pritom, prema naoj ocjeni, valja biti vrlo oprezan u tumaenju odreenihkonkludentnih radnji jer je u prirodi ovjeka elja (instinkt,termostat) ivota, a neelja smrti.

Ni izrijekom eventualno dati pristanak pacijenta nije bez barem nekih problema.Zdravstveno stanje (i stanje svijesti s tim povezano) odluujue odreuje slobodno i

ozbiljno izraenu volju (st. 3. l. 249. ZOO RH iz 05.). Ovo nuno implicira prethodnu,vrlo sloenu i objektivnu potvrdu stvarnoga stanja zdravlja i postojanja (ne)izgledaza izljeenje. Zavrnu verikaciju svakako ne bi smio dati lijenik(-ordinarijus)nego konzilijum lijenika u kojem bi trebao sudjelovati i (kao zainteresirana strana)ovlateni ili zakonom odreeni zastupnik pacijenta.

Bioloka oporuka ili informirani pristanak uinjeni bez postojanja relevantneprirodne poslovne sposobnosti nitetni su pravni poslovi. Ako tako izraena voljajo nije ostvarena (pacijent je jo u ivotu) treba hitno prekinuti svaki rad na tomu(zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti l. 1048. ZOO RH iz 05.), au protivnom (kada je smrt ve nastupila) treba nasljednicima dotine osobe priznati

pravo na popravljanje neimovinske tete zbog protupravne smrti bliskog srodnika (l.1101. ZOO iz 05.).

Ovo posljednje promiljanje (pozivanje na ZOO) ujedno je jo jedan dokazda se kreemo u materiji graanskog prava, odnosno da su pravo osobnosti i s njim

povezani pravni poslovi takoerpar exellancepredmet graanskog prava.

1.2.3. Problem prekida trudnoe i (mogui) pravni poslovi s tim u svezi

Prekid trudnoe (abortus) jedan je od veih lozofsko-vrijednosnih problemadananjice. U Republici Hrvatskoj prekid trudnoe naelno je doputen. Temelj tedozvole je Zakon o zdravstvenoj zatiti iz ak 1978. godine, donesen u bivoj dravi i

bivem (komunistikom) vrijednosnom sustavu.23

22 U poznatom talijanskom sluaju Englaro je talijanski Vrhovni (kasacijski) sud u poznatoj presudiod 13.11.2008. (sentenca 27145/08 prihvatio kao relevantno izraenu volju za iskljuenje saparata za odravanje ivota i situaciju gdje je pacijentica mogla komunicirati s lijenicimasamo preko jedne sonde i ivjela je samo pomou te sonde. U presudi napisanoj na 21 stranicitalijanski Vrhovni sud naglaava da se ne radi o eutanaziji i da su i sama pacijentica i njeziniroditelji temeljem jasnog stanja zdravlja i bolesti legitimno zatraili iskljuenje s aparata.Talijanska opa i pravnika javnost bila je oko toga ipak jako podijeljena.

23 Pred Ustavnim sudom RH jo od 1991. godine tee postupak za ispitivanje ustavnosti Zakona ozdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece (predmetposl. br. U-I/60/1991.). Oito neki razlozi ustavnosudskog oportuniteta izazivaju tolikoodgaanje donoenje odluke, premda, ini nam se, supstancijalnih razloga za to nema (rije je oZakonu iz ak 1978. godine donesenom u bitno drukijim dravnim i politikim okolnostima, o



12/24

106

Komparativna rjeenja se razlikuju od potpune zabrane do potpune liberalizacijepobaaja. Jedno srednje rjeenje trebalo bi se kretati izmeu naelne dozvole, ali istrogih (stroih) pretpostavki za tu dozvolu.

Treba, naime, pritom uvaiti legitimne elje i oekivanja vie subjekata: roditeljadjeteta na prvom mjestu, u izvjesnom smislu i dravne zajednice (populacijska

politika), moralni sustav drutva i (to moe zvuati prerevolucionarno, ali to zapravonije) samoga jo neroenog djeteta kojeg dakako treba predstavljati poseban skrbnik(zbog mogue kolizije sa eljama roditelja).

Ovo potonje promiljanje izrazio je veliki talijanski lozof prava N. Bobbio kojije posebno zapazio da se o dozvoli za pobaaj zaudo ne pita onoga tko je u toj igrinajvaniji i o ijoj se glavi radi - ovjek u stadiju zaea i oekivanju poroda.

Zanimljivo je da nasljedno pravo titi imovinsko, nasljedno pravo jo neroena

djeteta (ZN RH st. 2. l. 124 i l. 214.), a nemamo odredbi o zatiti najvanijeg pravajo neroena djeteta - prava na roenje kao oblika prava na ivot.Ovo pravo valja nuno i urno uvesti u pravni sustav Republike Hrvatske.

Vjerojatno najprikladnije u nekom novom propisu koji e regulirati pravo i mogunostprekida trudnoe.

Pritom, valja dozvolu za prekid trudnoe regulirati ne kao statusno pitanje(ovlast neke lijenike komisije) nego kao poseban pravni posao izmeu roditelja

jo neroenog djeteta, posebnog djetetovog skrbnika i bolnice koji izvodi prekidtrudnoe. Naravno da takav pravni posao podlijee kontroli i odgovornosti kao i svakigraanskopravni posao.

Rasprava o dozvoli i pravnim pretpostavkama prekida trudnoe (koja je u svakojdrutvenoj zajednici uvijek posebno burna) ne bi smjela ni izostaviti ni umanjiti pitanjao regulaciji pravnog posla kojim se pravo na prekid trudnoe ostvaruje. tovie,odsustvo te realizacije ili njegova loa regulacija bitno umanjuje sam institut pravnogureenja prava na prekid trudnoe.

Kada (i ako) drava pod odreenim pretpostavkama dopusti prekidanje trudnoe,drava je preko mree svojih javnih bolnica duna sklopiti pravni posao kojim e seto pravo ostvariti. Radi se o obveznom sklapanju ugovora (st. 1. l. 248. ZOO RH iz05.).

Zapreka tomu nije ni ustavno pravo na prigovor savjesti (st. 2. l. 47. UstavaRH) jer je dravna bolnica duna osigurati posao tako da ni ostvarivanje prava naprekid trudnoe suglasna zakonu ne dolazi u pitanje.

1.2.4. Pravni poslovi vezani uz presaivanje (transplantaciju) dijelova

ljudskoga tijela

Presaivanje dijelova ljudskoga tijela (opepoznato pod nazivom transplantacija)jedno je od najveih suvremenih oblika napretka medicine i prava na podruju pravaosobnosti.

Hrvatska je na samom europskom i svjetskom vrhu po broju i uspjenosti

Zakonu koji je u meuvremenu postao i toliko obsoletan da je mogue i izgubio svaku vanost,a osim toga u onih 35 godina svijet se i kod kue i vani jako promijenio).



13/24

107

transplantacije.24Zemlje koje su u mnogim oblastima ispred nas (ponekad i dalekoiznad nas) na podruju transplantacije dosta kasne.25

Sve je vie tjelesnih organa koji se mogu presaivati (srce, jetra, bubrezi,

guteraa, kotana sr itd.), sve je vei broj transplantacija i sve su vei uspjesi napodruju transplantacijske medicine. Pozitivno je i to to i Crkva zagovara presaivanjetjelesnih organa kao nain lijeenja.26

To ipak ne znai da je samo transplantacija bez odreenih pravnih problema.Ovdje emo navesti samo neke, one koji se odnose na pravne poslove vezane uz

presaivanje tjelesnih organa. Prvo valja rei da postoje dva temeljna oblikatransplantacije: sa ivog darivatelja (donora) i s mrtvog davatelja (kadavera).

Presaivanje organa s jedne ivue osobe na drugu je manje prisutno (negdjeoko 10%). Razlog tomu su odreene prirodne injenice: donor mora biti posebno

dobra zdravlja, u pravilu mora biti krvni srodnik primatelja, a eksplantacija organa nesmije ugroziti ivotnu sposobnost donora.U tom sluaju davanje organa (koje mora biti slobodno i besplatno) nije pravni

posao darovanja u uobiajenom graanskopravnom (imovinskopravnom) smislu overijei jer dijelovi ljudskoga tijela nisu stvar u slobodnom pravnom prometu, nego jeto jedan sui generispravni posao prava osobnosti koji ima svoju objektivnu causulijeenje primatelja organa. Preporuljivo je da se takav pravni posao sklopi u pisanojformi i uz nazonost tijela dravne vlasti, kao to je npr. u Italiji.27

Drugi je oblik, tzv. kadaverina transplantacija, tj. takva transplantacija gdje se

24 Po broju darivatelja i transplantacija prvi smo u svijetu (Veernji list, Zagreb, 24.05.2012.).Rije je o egzaktnim brojkama koje je javnosti predstavilo Ministarstvo zdravlja RH (33,5davatelja na milijun stanovnika, a 2011. godine presaeno je 413 organa). Istom je prigodom(Nacionalni dan darivanja i presaivanja tkiva organa 26.5.) u dnevniku javne televizijereeno da je ... tome pridonio rad udruga bolesnika, medija i svakako uspjesi na podrujutransplantacijske medicine (prof. dr. sc. eljko Katelan, predstojnik Klinike za urologijuKBC Zagreb).

25 Njemaka, npr. tek od 1. prosinca 2012. ima u europskom smislu moderan transplantacijski zakon(Organspendengesetz); ne zasniva se, meutim, na presumiranom pristanku davatelja organanego na izriitom pristanku o emu se vodi posebna centralizirana evidencija, a svaki (budui)davatelj organa mora ishoditi posebnu iskaznicu (Organspendenausweis). Austrija nema posebnitransplantacijski zakon nego se materija regulira unutar propisa o zdravstvenom osiguranju(Bundesgesetz ueber Krankenanstalten und Kuranstalten) koji iskljuuju transplantaciju akoje izriito izraeno protivljenje (to bi bilo slino naem presumiranom pristanku). Italija imaposeban transplantacijski zakon iz 1999. (Legge n.91 iz 1999.) Disposizioni in materia diprelievi e di trapianti di organi e di tessuti. U 28 minuciozno sroenih lanaka mnogo se panjeposebno posveuje: utvrivanju smrti donora, njegovoj stvarnoj i pravoj volji za donacijomorgana ili tkiva te o posebnom informiranom pristanku ako je rije o uzimanju tijela i organasa ivog donora). Zakon poznaje pravilo presumiranog pristanka (l. 4.), ba kao i saveznivicarski Zakon o transplantaciji od 8. listopada 2004. godine.

26 Papa Benedikt, XVI. vie je puta istaknuo da je davanje (darivanje) organa akt ljubavi (unatto d,amore); upozorio je ipak da je u transplantaciji nuna vea jasnoa o nastupjeloj smrtidavatelja (Serve piu,certezza su morte avvenuta) ( La Republika.it., 10. prosinca 2008.).

27 Posebni zakoni (za transplantaciju bubrega i jetre) predviaju sudsku dozvolu za transplantacijusa ivog donora, opi zakon (n. 91 iz 1999.) predvia kontrolu Nacionalnog centra zatransplantaciju koji uredbom ministra ima i svoj jak pravniki dio. Slina je regulacija i uvicarskom zakonu.



14/24

108

odreeni tjelesni organi uzimaju iz umrle osobe i ugrauju u tijelo ivog primateljaorgana. Medicina i pravo preferiraju ovaj oblik presaivanja organa to slijedi i praksa(90%).

Odreeni organ, meutim, ne moe se uzeti iz svake umrle osobe. U pravilu setrai pristanak te osobe izraen za njezina ivota ili pristanak njene obitelji28. Jedno jeod rjeenja i propisivanje presumiranog (pretpostavljenog) pristanka.29

Drugi je uvjet da je naen medicinski kompatibilan organ koji e se implantiratiu tue tijelo. Ta je etapa preteno (moda ak i iskljuivo) u rukama lijenika, premda

postoje i pravna pitanja.30

Ispunjenjem navedenih uvjeta trebalo bi slijediti sklapanje ugovora otransplantaciji. Njega bi trebali sklopiti Bolnica koja posjeduje organ koji se imaimplantirati (i koja, dakako, ima za to posebno kvalicirano medicinsko osoblje)

i pacijent-primatelj organa ili njegov ovlateni zastupnik. Kako se presaivanjetjelesnih organa, na naelnoj razini, smatra lijeenjem, stvar zapravo potpada podsklapanja ugovora o lijeenju to uglavnom nee biti sporno, ali samo ako izraavaspecinu pravno-medicinsku znaajku transplantacije.

Hrvatska ima poseban Zakon o presaivanju ljudskih organa u svrhu lijeenja(NN 144/12). To, meutim, nije prva regulacija u ovom podruju jer je prvi propis otomu donesen jo, 1980. godine.31

28 Europska povelja o transplantaciji organa (15.10.96.) naglaava nunost precizne denicijesmrti davatelja organa, nacionalnim zakonom predvien njegov pristanak na darivanje i

(svakako) odsustvo njegovog protivljenja za transplantaciju.29 Presumirani pristanak olakava presaivanje organa jer iskljuuje transplantaciju samo ako sedarivatelj tomu izriito usprotivio. Protivnici tog pravila primjeuju da neke osobe (npr. zbogmladosti) ne misle na to pa i ne stignu izraziti svoje protivljenje na transplantaciju, iako jestvarno za sluaj svoje smrti ne ele.

30 Lijenika struka opravdano smatra da transplantacija zahtijeva mnogo i teko etiko rjeenje(vidjeti npr. rad D. Dereia i Zvonimira Marekovia Etiki problemi vezani uz transplantacijuorgana, str.133-138 u knjizi Medicinska etika, Zagreb, 2007.). Mislimo da to ipak ne iskljuuje,jednako tako teko i ozbiljno, pravno rjeenje s obzirom na to da se radi o vanim pravimagraana - ustavnom pravu na ivot, tjelesni i psihiki integritet i lijeenje.

31 Zakon o presaivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu lijeenja (NN 31/80.). Zatim smo imalizakon istog naziva 1974. (NN 177/04.), pa izmjene tog zakona 2009. (NN 45/09.) i, konaninovi zakon (s poneto izmijenjenim nazivom) Zakon o presaivanju ljudskih organa u svrhulijeenja (NN 144/12.).

Transplantacijske propise ine i poseban Pravilnik o kriterijima za dodjelu dijelova ljudskogtijela i voenje nacionalne liste ekanja (NN 152/05. i 84/07.), kao i Kazneni zakon kojinedoputeno uzimanje i presaivanje dijelova ljudskog tijela propisuje kao kazneno djelo (l.242.). Prema st. 1. l. 242. KZH kazneno djelo nedozvoljenog presaivanja dijelova ljudskogtijela postoji i kod medicinski neopravdane presadbe makar i s pristankom primatelja. Nemadvojbe da tumaenje odnosne kaznene odredbe nije mogue bez Zakona o presaivanju ljudskihorgana u svrhu lijeenja. U svezi s tzv. listama ekanja kod kadaverine transplantacije (tzv.Wartelistena njemakom govornom podruju) valja rei da se javnosti (moda ipak do krajane potpuno utemeljena) govori o automatizmu diktiranom kompjuterskim izbacivanjem.Neki dogaaji u uzorno organiziranoj Njemakoj pokazuju da i tu manipulacija ima, odnosnoda je i tu potrebna odreena pravna kontrola (vidi Kurier, Austrija od 6.6.13.: Skandal umOrganspenden an Uniklinik; Das Bild od 26.3.2013. Wie gross ist der Organspende- Skandalwirklich?).



15/24

109

Zakon iz 2012. odreuje sljedee elemente: poznaje obje vrste transplantacije, tj. sa ivog donora i s umrle osobe,

lijeenje (zdravlje) primatelja organa je bitna i jedina svrha transplantacije,

uzimanje dijelova ljudskog sa iva tijela iskljuivo je dobrovoljno32i besplatno,33a volja darivatelja (donora) mora biti dana u pisanom obliku,

kod kadaverine transplantacije presumira se suglasnost donora (postojiuvijek osim ako se darivatelj organa za ivota nije u pisanom obliku protiviodarivanju organa) .34

Zakon je pozitivan iskorak na liniji moderne transplantacijske medicine itransplantacijskog prava. Ipak, valja mu uputiti i neke zamjerke, primjerice:

kod transplantacije sa ivog donora pristanak, kako je naprijed navedeno,mora biti dan u pisanom obliku (st. 2. l. 15.); to ipak nije potpuno

dostatno jamstvo za obveznopravni standard slobodno i ozbiljno izjavljenevolje (st. 3. l. 249. ZOO iz 05.), osobito jer se govori o tiskanicama kojebi trebale biti pravni oblik relevantne volje (!) i

kod kadaverine transplantacije lista ekanja nije dostatno ureena i moedovoditi u pitanje punu medicinsku i pravnu transparentnost.

Prednosti Zakona ipak su mnogo vee od njegovih nedostataka i zasigurno edoprinijeti daljnjem uspjenom razvoju transplantacijske medicine. Okvir domaegatransplantacijskog prava, osim Zakona o presaivanju ljudskih organa radi lijeenjaine jo:

Pravilnik o nainu, postupku i medicinskim kriterijima za utvrivanje smrti

osobe iji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presaivanja (NN 3/06),35

32 Dobrovoljnost davanja (darivanja) organa mora biti izriito (i u pisanom obliku) kodtransplantacije sa ive osobe; kod kadaverinog presaivanja dobrovoljnost je izraena kodpravila o presumiranom pristanku (st. 1. l. 17.). Dobrovoljni pristanak mora u oba oblikapresaivanja dati i primatelj organa (moe to npr. odbiti ako smatra da moe dobiti medicinskiprikladniji organ).

33 Ugovor o darivanju (davanju) tjelesnih organa je per denitionem besplatan pravni posao.Zato Zakon zabranjuje dobivanje bilo kakve naknade ili dobivanje druge imovinske koristi zadati organ (st. 1. l. 8.), ali doputa (to je u skladu s europskim transplantacijskim pravom)ugovaranje naknade za imovinske gubitke nastale u svezi s transplantacijom (st. 2. l. 8.). U tomsluaju dolaze u obzir pravila imovinskog graanskog (obveznog) prava. Treba se pritom uvatimogue prakse da legalna naknada imovinske koristi (npr. troak lijeenja ili gubitak zaradevezani uz pripremu i provoenje transplantacije sa iva davatelja) bude pokrie za naknadukoja se daje za davanje organa. Zakon ne predvia (ba kao ni zakon Njemake, Austrije,Italije i vicarske) ugovaranje presadbe sa iva davatelja, ali tek po njegovoj smrti (bila bi tosvojevrsna neimovinska donacija mortis causa). Mogue zloupotrebe su tu prevelike. Zakonima u vidu presadbu sa ivog donora samo u korist primatelja prve linije krvnog srodstva (st. 3.l. 11) i imajui u vidu posao inter vivos(arg. iz l. 21.)

34 Ustavnost ove odredbe potvrdio je Ustavni sud RH u odluci iz 2005. (U-I-3631/2005).35 Pravilnik polazi od kriterija smrti mozga (l. 2.). U nekim dijelovima vrhunske medicine taj se

pojam naelno dovodi u pitanje, iz ega lozoja prava dovodi u pitanje i samu dopustivosttransplantacije (vidjeti npr. P. Pagnalucci Se la morte cerebrale non e , la vera morte, sonolegittimi i trapianti?, Rivista internazionale di losoa di diritto, Milano br.1-2/2006.). Iopa javnost (npr. austrijska) postavlja pitanje o utvrivanju smrti donora kao pretpostavcitransplantacije (Wie tot muss ein Organspender sein? Der Standard od 29. rujna 2013.).



16/24

110

Zakon o zatiti prava pacijenata (NN 169/04),36

Zakon o zdravstvenoj zatiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11,154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12 i 82/13),37

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13)38te Kodeks medicinske etike i deontologije.39

2. PRAVnI POSlOVI VEzAnI Uz lIjEEnjE OVjEKA

Pravni posao (ugovor) o lijeenju je, gledano sustavno i metodoloki, negdjeizmeu pravnih poslova vezanih uz pravo za ivot (prethodno poglavlje ovoga rada) iostalih pravnih poslova prava osobnosti (naredna poglavlja).

U domaem pravnom sustavu to nije jednostavan pravni odnos. Obuhvaa etiri

temeljna sudionika: slubu zdravstvenog osiguranja, zdravstvenu ustanovu (bolnicu)koja provodi lijeenje, lijenika i ostalo medicinsko osoblje koji kao zaposlenici

bolnice neposredno provode lijeenje i pacijenta kao korisnika njihovih usluga.Taj pravni odnos sadri i dodatne komplikacije. Sadri, naime, vie zasebnih

pravnih odnosa pa onda i vie zasebnih pravnih poslova: odnos zdravstveno osiguranjei pacijenta (osiguranika), odnos zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove(bolnice), odnos bolnice i lijenika (i ostalog medicinskog osoblja) i odnos pacijent i

bolnice, odnosno njezinog medicinskog osoblja.Hrvatska ima vrhunsku medicinu, ali loe zdravstvo koje prijei da velika

dostignua suvremene medicine dou do svakoga pacijenta. Problem je prije sveganancijske, ali i organizacijske naravi. U zemlji gdje je zaposlenost sve manja (zbogsve manjeg broja radnih mjesta) novaca (i) za zdravstvo je sve manje, koje stvaraogromne gubitke koje Vlada RH za sada nekako uspijeva sanirati, ali je pitanje dokada e moi.

Jedno je od rjeenja i razvoj koncepcije supostojanja javnih i privatnih bolnica.Zakon o zdravstvenoj zatiti to omoguuje, ali ne i za graane bitan uvjet: da privatna

bolnica bude dostupna jednako kao i javna (temeljem iskaznice zdravstvenogosiguranja). Dodatno i posebno plaanje privatnoj bolnici neprihvatljivo je poredinjenice da taj isti graanin ve plaa doprinose za zdravstveno osiguranje.

36 Taj Zakon govori openito o pristanku pacijenta na lijeenje (l. 5.-28.), pa se primjenjuju ina primatelja organa koji je takoer pacijent u postupku lijeenja. Kod transplantacije sa ivadonora, dakako, odnose se i na davatelja (darivatelja) organa.

37 Zakon l. 7. predvia, izmeu ostalog, javno nanciranje ...presaivanje organa, tkiva istanica. Postupci presaivanja su inae vrlo skupi (oko 150.000,00 EUR po organu), pa jeozbiljno pitanje koliko su raspoloiva sredstva slube zdravstvenog osiguranja za to dostatna.

38 Ovaj Zakon (l. 50., l. 55. st. 2. t. 6., l. 62.) predvia i priline olakice transplantiranihosoba u odnosu na naknadu plae za vrijeme bolovanja, pravo na prijevozne trokove i ostalopovezano s transplantacijom.

39 Kodeks medicinske etike i deontologije donijela je Skuptina Hrvatskog lijenikog zbora24. veljae 2007., l. 5. Kodeksa posveen je presaivanju tkiva i organa gdje se preuzimapravilo zakona o presumiranom pristanku donora (izraeno za ivota, time to nije izvrenoprotivljenje) ali se u mogue oblike protivljenja nepotrebno uvlai i obitelj donora (... ako seobitelj tome ne protivi ...); obitelj se nema to protiviti dok je donor iv, a nakon njegove smrtibitno je samo ono to je on izrazio dok je bio u ivotu.



17/24

111

Zdravlje ljudi ne smije zavisiti o materijalnim mogunostima bolesnika ilinjegove socijalnog poloaja.40

Mnogi su razlozi za tezu da je kompleksan pravni odnos vezan uz zatitu zdravlja

i lijeenje ljudi primarno javnopravni odnos.41itav razvoj toga odnosa kao da ipaknajvie ide u tom pravcu.

To ipak ne znai da nema mjesta i za graanskopravnu odgovornost, ali, ini sedeliktnu, a ne ugovornu.42

Pritom treba ipak znati da koncepcija deliktne odgovornosti bolnice (i lijenikakao personikacije bolnice) ne mora nuno znaiti da nema prostora za postojanjeugovora o lijeenju kao specinog pravnog posla izmeu pacijenta i bolnice(lijenika).43

U tom smislu mogu se podvui sljedea pravila:

pacijent u bolnicu, u naelu, dolazi po slobodnoj volji pacijent je slobodan birati bolnice i lijenika pacijent mora pristati na konkretan oblik lijeenja i pacijent svojevoljno moe napustiti lijeenje, odustati od njegaU prilog (barem djelominog) ugovornog koncepta odnosa bolnica (lijenik) -

pacijent govori i injenica da njemaki Graanski zakonik (BGB) u l. 630a ff izriitoregulira ugovor o lijeenju (der Behandlungsvertrag) kao poseban oblik ugovora ouslugama.

Iako (i u Njemakoj) teret lijeenja u nancijskom smislu snosi socijalno(zdravstveno) osiguranje, ono se ne smatra ugovornom stranom ugovora o radu.

Lijeenje, po BGB-u, obuhvaa dijagnozu i terapiju koje se moraju dati sukladnonajboljim medicinskim standardima. Lijeenjem se smatra i kozmetiki zahvat naovjeku.

Ugovor o lijeenju, nadalje, po njemakom pravu ne trai posebnu formu,poseban oblik (ist nicht formbeduerftig). Sklopljen je ve samim time to je pacijentzatraio termin (rok) prijema u bolnicu ili biti primljen na neku urnu intervenciju.

Pacijentu se, nadalje, priznaje pravo na punu obavijetenost o svemu to se tielijeenja, puni i svjesni pristanak na medicinske zahvate ukljuujui i pravo da svoj

pristanak svakog asa opozove.

Najnovijim Zakonom o poboljavanju prava pacijenata (Patientenrechtegesetzod 20.2.13.) prava se jo poveavaju, a odgovornost bolnice (lijenika) u sluaju tete

40 Po Ustavu RH (l. 59.) svakome se jami pravo na zdravstvenu zatitu u skladu sa zakonom.Upuivanje na zakon svakako upuuje na mogue nijansiranje tih prava, i u prvom reduzbog gospodarsko-nancijskih mogunosti drutva. Ekonomija zdravstva i pravo zdravstvau osmiljavanju ovih pretpostavki zdravstvene zatite moraju preuzeti veu ulogu jer to nijepitanje medicine nego upravo ekonomije i prava.

41 Tako npr. u talijanskoj graanskopravnoj literaturi navodi prof. V. Zeno-Zencovich (Unacommedia degli errori? La responsabilita,medica tra illecito e inadempimento, Rivista di dirittocivile, Padova br. 3/2008, str.271-297).

42 To su, primjerice kretanje u njemakom pravu (poblie o tome u biljeci br. 44).43 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je 2008. godine posebno savjetovanje (okrugli

stol) posvetila medicinskom pravu (izdan je zbornik radova pod nazivom Graanskopravnaodgovornost u medicini).



18/24

112

koje trpe pacijenti se presumira.44

Hrvatsko pravo ne sadri nikakvu posebnu regulaciju ugovora o lijeenju.Njegovo postojanje, njegova imenovanost da se ipak deducirati iz propisa i pravila

koje smo u ovom radu prethodno naveli (propisi o zdravstvenoj zatiti, propisa oobveznom zdravstvenom osiguranju, propisa o pravima pacijenata, pravila lijenikeetike i deontologije itd.).

Nema dvojbe da, konano, ugovor o lijeenju (to je, uostalom, u samoj naraviprava osobnosti) sadri posebno jaku etiku komponentu bez koje takav ugovor nemoe saivjeti. Etika je u medicini i medicinskom pravu ne samo znaajan korektiv

nego predstavlja sastavni dio same biti lijeenja.45

3. PRAVnI POSlOVI VEzAnI Uz TzV. UmjETnU OPlOdnjU

Umjetna oplodnja (articial procreation, kuenstliche Befruchtung, procreazionemedicalmente assistita) poseban je fenomen 20. i 21. stoljea.

Opoj javnosti poznato je da je prva beba iz epruvete roena 1987. godine(Velika Britanija) i otada se taj proces nezaustavljivo razvija. No, ne bez otpora, akvrlo velikih otpora. Posebno se u tomu rezervirano postavila Rimokatolika crkva.

Crkva, kako smo vidjeli, promie i potie transplantaciju organa ljudskoga tijela(uz jedini uvjet da se prije transplantacije nedvojbeno utvrdi smrt davatelja organakod kadaverine transplantacije), ali je, to smo takoer u ovom radu ve prikazali,nepopustljiva u pitanjima prekida trudnoe i eutanazije.

Takva nepopustljivost postoji i u pitanju umjetne oplodnje. Ova, u osnovimoralna pitanja, ovdje istiemo samo zbog toga kako bismo skrenuli pozornost nanjih, odnosno ukazali koliko su ova prethodna pitanja bitna za mogue pravne

poslove vezane za umjetnu oplodnju.Rimokatolika crkva zapravo ipak ne otklanja u cijelosti mogunost umjetne

oplodnje, ali ju doputa samo uz tri vrlo vana (i objektivno vrlo teka) uvjeta: da se vri izmeu suprunika koji su vezani valjanim pravnim odnosom

braka, da mora biti primjenjiva iskljuivo u okviru seksualnog kontakta izmeu

branih drugova, i da ne zahtijeva medicinski invazivne intervencije u branom, seksualnom

44 Vidjeti o tome: Katzenmaier, Der Behandlungsvertrag- Neues Vertragstypus im BGB, NJW12/2013. Presumirana krivnja, po naem miljenju, upuuje ipak i na izvanugovorni tretmanpravnog odnosa bolnice i pacijenta.

45 Ovdje ukazujemo na iznimno znaajnu knjigu o medicinskoj etici, nedavno objavljenoj u Italiji:E. Buzzi, Etica della cura medica, Brescia 2013.; prezentaciji od 3. lipnja 2013., dan je ne samotalijanski nego i europski publicitet. Na hrvatskom medicinsko-pravnom prostoru ve smo uovom radu ukazali na knjigu koju je uredio prof. N. Zurak (Medicinska etika, Zagreb, 2007.). UNjemakoj (Goettingen) je 1986. godine osnovana Akademija za medicinsku etiku kao mjestointerdisciplinarnog i interprofesionalnog praenja problema lijeenja ljudi. Na europskoj razini(od 1985.) djeluje Europska zajednica medicinske etike Association of Centres of MedicalErhics (EACME).



19/24

113

odnosu izmeu mua i ene.46

Na takve uvjete druga, laika strana europskih drutava teko e pristati i ini seda na tom planu jo dugo nee biti nekog opeg konsenzusa.

Neke bitne moralne dvojbe47i vane europske zakonodavce tjeraju na poveanioprez.48

Republika Hrvatska ima Zakon o medicinskoj potpomognutoj oplodnji (NN86/12); i u pitanju je ak etvrta intervencija u ovoj oblasti (NN 88/09, 137/09, 124/11).

Zakon doputa medicinski potpomognutu oplodnju, neovisno o svim navodno-etikim i svjetonazorskim prijeporima koji s tim u svezi postoje i kod nas i u drugimdravama.

Medicinski potpomognuta oplodnja pokrivena je opim pravom na zdravstvenuzatitu (st. 5. st. 2. l. 19. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, NN 80/13).

Za nae (hrvatske) propise postupak medicinski potpomognute oplodnje je,dakle, lijeenje, odnosno oblik lijeenja i stoga potpada pod opi sustav ugovora olijeenju kako smo to u prethodnom dijelu ovoga rada izloili.

Osobitost tog pravnog posla ipak treba biti u tomu to bi to morao biti pravniposao izmeu mukarca i ene koji daju svoje rasplodne stanice i bolnice koja tajpostupak organizira i provodi.49

Zakon ne slijedi (crkvene) etike primjedbe na sam koncept umjetne oplodnje,

46 Vidjeti o tome: L. Scopel, La procreazione anticiale nei recenti documenti della ChiesaCattolica, Rivista telematica, Rim, veljaa 2012.; slino i La Stampa od 4. travnja 2013.:

Fecondazione assistita, il Vaticano, Si ma solo se si respetta la morale.47 Protivnici umjetne oplodnje, odnosno pobornici katolikog stajalita o uvjetima za dozvoluumjetne oplodnje, navode napose sljedee etike prigovore: (jo uvijek) visoki stupanjnesigurnosti umjetne oplodnje, enormna potronja embriona, visoki postotak prekida trudnoe(80%), naputanje seksualne veze mua i ene kao temelja koncepcije djeteta, uvoenje u procesoplodnje treih osoba, porast kongenitalnih bolesti djece zaete umjetnim putem, nepotrebnovisoki trokovi umjetne oplodnje (http ://www.don bosco- torino.it).

48 Austrija je npr. vrlo oprezna u donoenju propisa o umjetnoj oplodnji. U tijeku je (2013.) radradne grupe za eventualni prijedlog takvog zakona (Kleine Zeitung od 5.4.2013.- Arbeitgruppezu Fortpanzungsgesetz eingerichtet), uz ve izraene jasne napade (Die Presse od 5. travnja2013.; Austrijski Ustavni sud je u jednoj odluci izbjegao odluku o meritumu, ali je ipak jasnopreporuio oprez u tomu (odluka G 14/10-8 i G-47/11-8 od 2. listopada 2012.). U Njemakojlijenici trae takav zakon (slino su traili, i dobili transplantacijski zakon 2012.), DeutschesAertzteblatt od 5. travnja 2013. Vjerojatno e takav (kako se zahtijeva liberaleres zakonbiti donesen). U svijetu, napose u Europi laiko-liberalne tendencije jaaju, njih volens-nolens (borba za birae!) prihvaaju i uobiajeno konzervativnije politike stranke i zacijeloe budunost pripadati modernoj, liberalnijoj koncepciji medicinski potpomognute umjetneoplodnje. Vea liberalizacija, meutim, zahtijeva veu ugovornu disciplinu jer su u protivnommogue velike zlouporabe.

49 Osobiti je problem, tzv. heterologne oplodnje (t. 5. l. 5. Zakona o medicinski pomognutojoplodnji RH iz 2012.). Zakon to ( pogreno!) denira kao oplodnju pri kojoj se koriste vlastitespolne stanice branog, odnosno izvanbranog druga i spolne stanice darivatelja; heterolognainseminacija uvijek koriste spolne stanice muke osobe koja nije ni brani ni izvanbranidrug nego je (jednostavno) trea osoba. Mu majke smatra se ocem djeteta, pa e se i dijetezaeto sjemenom tree smatrati njegovim djetetom, to stvara iznimno delikatnu situaciju i(minimalno) trai pravnu suglasnost mua majke koja e roditi dijete u sustavu medicinskipotpomognute oplodnje.



20/24

114

ali bi organi primjene zakona o tomu svejedno trebali voditi rauna. Djeca se neproizvode nego raaju iz ljudske veze mukarca i ene, odnosno roditelja i djeteta.50

4. OSTAlI PRAVnI POSlOVI PRAVA OSObnOSTI

Ostali pravni poslovi prava osobnosti proizlaze (i u hrvatskim pravnimuvjetima) iz l. 19. ZOO-a iz 2005. gdje se kao prava osobnosti odreuju: pravo naivot, tjelesno i duevno zdravlje, ugled, ast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnogi obiteljskog ivota, sloboda i dr. Pravo na ivot i tjelesno zdravlje smo usvojili u

prethodnom dijelu ovog rada. Pravo na duevno zdravlje, na neki nain takoer, jerje obrnuta strana zdravlja i ovdje bolest koja se lijei kao svaka bolest. Mogunostprisilne hospitalizacije zbog duevne bolesti (Zakon o zatiti osoba s duevnim

smetnjama NN 11/97., 27/98., 128/99., 79/02.) samo je oblik lijeenja duevne bolibez pristanka bolesnika, to takoer postoji i kod lijeenja zikih bolesti (npr.zaraze).Ugled, ast, dostojanstvo, ime, osobni i obiteljski ivot mogu imati zajedniki

nazivnik - pravo na privatni ivot. Tu je prostor slobodnog raspolaganja relativnomali, ali ga nedvojbeno ima (primjerice dozvola da se prikazuje neiji privatni ivot).

Takva je dozvola u opeobveznom pravnom smislu pristanak na eventualnove dobivenu ponudu ili ponuda koja eka na pristanak da bi pravni posao bio sklopljen.Pritom valja naglasiti da se ovdje radi o iskljuivo ugovornom, a ne izvanugovornomodnosu gdje se, npr. podaci iz privatnog ivota neke osobe mogu objaviti i bez njena

pristanka.51 St. 2. l. 19. (hrvatskoga) ZOO-a ne sadri, npr. odredbu da u pravo

osobnosti spadaju i pravo na vlastitu sliku i pravo na glas, to je tradicionalno sadrajsvakoga teoretskog koncepta prava osobnosti.

No, pravo na vlastitu sliku i pravo na glas (kao pravo da trei ne objavljuju sliku,izgled ili glas, ziki glas neke osobe) valja iitati kao sastavni dio privatnosti (kojegZakon spominje ili kao dr. (drugo) ime Zakon ostavlja mogunost priznavanje i

postojanje i drugih prava osobnosti).Ljudi svakodnevno otuuju (vrlo esto i prodaju) i vlastitu sliku i vlastiti glas,

takoer i podatke iz svog osobnog, obiteljskog i privatnog ivota. Odreene osobe(sportai, glumci, pjevai) od toga posebno dobro ive.

Pitanje je ipak mogu li prodavati ba svu svoju osobnost, ak i eventualnosruiti vlastito dostojanstvo do kraja (to se ponekad i ini). Mogunost opoziva takosklopljenog pravnog posla neznatna je a esto nema ni smisla jer je posljedica venastala i teko ju je popraviti. Nastala teta je i nastala djelovanjem same osobe koje bieventualno naknadno opozivala pravni posao kojeg je sklopila (venire contra factum

50 Moda bi u drutvima vie izraene tradicionalnosti (kakvo je i hrvatsko) sline zakonetrebalo donositi uz poneto vee potovanje manjine, a ne tek pukim osloncem na postojanjerelevantne parlamentarne veine. To bi posebno sprijeilo da neka naredna vladajua, drukijapolitika opcija sve vrati nazad, to isto tako ne bi bilo dobro s obzirom na ve ostvarene uinkeprijanjega zakona.

51 Poznato je pravilo uenja o pravu osobnosti da tzv. slavne osobe imaju manje pravo na osobnii privatni ivot; manje u smislu da su ve time to su javne i slavne ujedno pristale da trei moguslobodnije zadirati i imati uvid u njihov privatni ivot. I prostor njihovog slobodnog ugovornograspolaganja je stoga vei.



21/24

115

proprium).Po obliku (formi), a i po opim ugovornim pitanjima ovi su pravni poslovi blie

pravnim poslovima ugovornog prava nego to su pravni poslovi prava osobnosti

vezane uz ivot i zdravlje ovjeka. Oblik pravnih poslova vezanih uz sliku, glas iprivatni ivot u opem smislu moe naelno biti neformalan (tj. u bilo kojem obliku)i po tomu su upravo ovi pravni poslovi bliski pravnim poslovima imovinskog prava(st. 1. l. 286. ZOO iz 05.).

Pravo na slobodu koju takoer u st. 2. l. 19 spominje ZOO slino je pravuna ivot u malom prostoru mogueg slobodnog disponiranja. Ne moe se, dakako,ni prodavati ni iznajmljivati ljudska sloboda, ali se moe npr. sklopiti ugovor o raduili neki sportski ili umjetniki ugovor da e netko, primjerice est mjeseci ivjetiu karanteni, izvan doticaja s vanjskim svijetom jer je to potrebno za cilj koji se

odnosnim pravnim poslom eli ostvariti.Kod svih ovih ostalih pravnih poslova prava osobnosti, kod kojih smopodvukli vei stupanj slinosti s imovinskim (obveznim) pravom, postoji ipak jojedna razlika od ugovora imovinskog prava, u tomu to davatelj odreenog pristankamoe pristanak povui (i time raskinuti ugovor) svakog trenutka dok do konzumacije(realizacije) ugovora nije dola.

U imovinskom pravu bi to bila tetna radnja, temelj prava na naknadu tetezbog povrede ugovora, a u neimovinskom graanskom pravu (prava osobnosti) jeto legitimno pravo i izraz posebnoga pravnog karaktera prava osobnosti. Timeova ostala prava osobnosti pokazuju svoju vezu s ostalim pravima osobnostima,

ukljuujui one kao to su pravo na ivot ili pravo na ziko i duevno zdravlje.Pravo osobnosti nema samo svoj deliktni aspekt;52 ono itekako ima i svoj

ugovorni bez obzira koliko su ti ugovori (pravni poslovi) imenovani ili ne. Naeloslobode ureivanja obveznih odnosa (l. 2. ZOO) omoguuje i na podruju pravaosobnosti kao neimovinskog dijela graanskog (obveznog) prava puni razvoj i pravni

zamah.

IV. zAKljUAK

Vjerujemo da je i ova, relativno kratka, analiza pokazala zato je problematikapravnih poslova prava osobnosti toliko skromno prisutna u znanosti i praksi pravaosobnosti.

Ve smo uvodno rekli (i moemo ovdje samo ponoviti) da je to primarnorezultat jo uvijek do kraja nerazrijeenih opih dvojbi u oblikovanju i konceptu pravaosobnosti.

ivot, meutim, teoretska oklijevanja ne priznaje i zapravo moemo rei da seneki ugovori (pravni poslovi) prava osobnosti gotovo svakodnevno sklapaju.

Veza ovih pravnih poslova s onima iz imovinskog (obveznog prava) je jaka,mnogo jaa no to se u pravu osobnosti ishodino misli. Pitanja volje, slobodne volje,

52 O deliktnom (izvanugovornom) aspektu odgovornosti zbog povrede prava osobnosti vidjeti:Odgovornost za neimovinsku tetu zbog povrede prava osobnosti, Narodne novine, Zagreb2006.



22/24

116

oblika izjave volje, valjanost te volje, oblik pravnog posla itd. vrijedi i za pravneposlove prava osobnosti i zapravo su za pravo osobnosti dostatni argument da onospada u graansko pravo.

No, na terenu specinosti pravnih poslova prava osobnosti situacija je dostaoteana.

Posebno je oteana na podruju medicinskog prava, to smo u ovom radu netoire izloili. Medicina i zdravstvo, s jedne strane, pokazuju ponaanje jea (elju dasadri problem samo unutar sebe), ali s druge ele pomo prava jer bez ove pomoidaljnja otvaranja na tom podruju nisu mogua.

Pravni poslovi vezani uz privatni ivot i tomu povezani pojmovi (pravo navlastitu sliku, glas i sl.) takoer zahtijevaju posebnu razradu. Ovdje se radi o posebnovanom zatitnom objektu (dostojanstvo ovjeka) pa svako mogue ugovorno

raspolaganje na toj liniji treba izuzetno paljivo osmisliti.U svakom je sluaju prostora za slobodno, ugovorno stranako disponiranje upravu osobnosti mnogo vee no to se obino misli. To potvruje graanskopravnikarakter prava osobnosti (jer pojmovno nema subjektivnog prava graanskog prava

bez barem nekog manevarskog prostora kako je rekao jedan od tvoraca modernogprava osobnosti, A. De Cupis, ali i obvezuje graansko pravo na izgradnju specinihpravila za pravne poslove prava osobnosti.

Ta pravila mogu o opim pitanjima volje krenuti od pravila opega graanskog(obveznog) prava, ali specina pitanja (kojih ima dosta) ostaju samo za pravoosobnosti.

Pravo osobnosti razvijat e se i rasti ovisno o tomu kako e ii opi razvoj svakedrutvene zajednice. Ono je uvijek izraz tog stanja, ali i bitan imbenik daljnjegarazvoja tog stanja.

Slino (mutatis mutandis) vrijedi i za pravo osobnosti.



23/24

117

Summary

LEGAL TRANSACTIONS OF THE RIGHTS OFPERSONALITY

Right of personality is relatively new concept in civil law whose content is notnally dened.

Designation of the concept and content of the legal transactions of the rights ofpersonality is considerably delayed.

This article will try to initiate discussion on this questions in Croatian civil lawand hopefully to integrate them into the concept of personality rights in our legal area.

Fundamental legal conditions exist so efforts of legal science and practice tond good and acceptable legal solutions should be encouraged.

Key words: right of personality, civil law, non-material civil law, legaltransactions, legal transactions of personality rights, medicallaw, free contractual disposition in the area of personalityrights.

Zusammenfassung

RECHSTGESCHFTE BER DASPERSNLICHKEITSRECHT

Das Persnlichkeitsrecht ist eine relativ neue Erscheinung im Zivilrecht undviele seine Inhalte wurden nicht bis zum Ende deniert.

Das bezieht sich insbesondere auf die Gestaltung des Begriffs und des Inhaltsvon Rechtsgeschften ber das Persnlichkeitsrecht.

Diese Arbeit stellt den Versuch dar, diese Fragen auch im Zivilrecht der RepublikKroatien zu stellen, und, falls mglich, sie zum Bestandteil des Persnlichkeitsrechtesauch in unserem Rechtsbereich zu machen.

Die grundlegenden rechtlichen Voraussetzungen dafr gibt es schon und deshalbsollte man die Anstrengungen der Wissenschaft und der Praxis bei der Herausndungguter und akzeptabler Rechtsbeschlssen untersttzen.

Schlsselwrter: Persnlichkeitsrecht, nichtvermgensrechtlichesZivilrecht, Rechtsgeschfte, Rechtsgeschfte ber dasPersnlichkeitsrecht, Medizinrecht, freie vertragliche

Verfgung im Bereich des Persnlichkeitsrechtes.



24/24

118

Riassunto

I NEGOZI GIURIDICI NELLAMBITO DEI DIRITTIDELLA PERSONALIT

La comparsa dei diritti della personalit nel diritto privato costituisce unfenomeno relativamente nuovo: il contenuto di codesti diritti in molti suoi aspetti non ancora del tutto denito.

Il maggiore ritardo riguarda la costruzione della nozione e delloggetto deinegozi giuridici connessi ai diritti della personalit.

Il presente contributo rappresenta il tentativo di aprire tali questioni anche

nel diritto privato croato e, se possibile, di includerle nellambito dei diritti dellapersonalit anche nel nostro ordinamento giuridico.Le condizioni principali, afnch ci si realizzi, sussistono; vanno incoraggiati,

pertanto, gli sforzi compiuti dalla dottrina e dalla giurisprudenza nella ricerca disoluzioni giuridiche valide ed accettabili.

Parole chiave:diritti della personalit, diritto privato non patrimoniale,negozi giuridici, negozi giuridici nellambito dei dirittidella personalit, diritto della medicina, libera autonomiacontrattuale nellambito dei diritti della personalit.


95 118 radolovic zbornik 2014

Documents