tramontana scenarij
Post on 27-Dec-2015
55 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
ZDRAVKO MUSTAĆ
T R A M O N T A N A
VJETAR PUŠE KUDA HOĆE
scenarij za dugometražni
igrani film
2012.
PRVI DIO
SCENA 1. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Snimano iz unutrašnjosti automobila. Uglavnom prema
naprijed, u smjeru koji nam dolazi u susret. Vožnja po
gradskim prometnim ulicama. Natpisi. Plakati. Reklame.
Zgrade. Ulice. Tramvajske stanice. Automobili.
Tramvaji. Pješaci. Gužva u prometu.
SCENA 2. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan (33), vozač,
mlađi uredan muškarac. Hladnog, ukočenog pogleda.
Vozi. Gleda isped sebe.
Automobil stane ispred semafora na kojem je upaljeno
crveno. Upali se zeleno. Krene. Vožnja.
SCENA 3. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan razgovara na
mobitel.
IVAN
Ono veliko parkiralište… s desne strane,
od robne kuće … znam, znam … prolazio sam
tuda … da, to znam, to mi je poznato …
za jedno pola sata … može … može. Samo
budite točni… budite tamo… da ne čekam…
dobro, dobro … vidimo se.
SCENA 4. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan u vožnji. Automobil se
parkira na velikom parkiralištu. Iz daljine se
približava Miro (40), poduzetnik, muškarac srednjih
godina, neobrijan, u dugom kožnom kaputu. Dolazi do
automobila. Ivan otvara prozor.
MIRO
Dobar dan !
IVAN
Dobar dan !
MIRO
Kako ide ?
IVAN
Ide. Ide.
MIRO
Ajde neka.
IVAN
Vi ?
MIRO
Ja ? U redu je.
IVAN
Mislim na zdravlje.
MIRO
Zdravlje je dobro. Ne znam.
Zašto pitaš ?
IVAN
Onako.
MIRO
Kako ti sa zdravljem ?
IVAN
Ja odlično. Nikad bolje.
MIRO
Eto sastala se dva zdrava. Ne može bit
bolje.
IVAN
Dva što pucaju od zdravlja.
MIRO
Tako je. Nego, ispruži ti ruke.
IVAN
Kako mislite ?
MIRO
Samo uradi. Ispruži ruke ispred sebe.
IVAN
A evo.
Ivan ispruži ruke ispred sebe.
MIRO
Da vidim jel se treseš.
IVAN
Što bi se treso ?
MIRO
Ne znam ja. Da vidim. Da se uvjerim.
IVAN
U što ?
MIRO
Pa, dal se treseš.
IVAN
Evo, ne tresem se. Što sad ?
Ivan povuče ruke k sebi.
MIRO
Super. Sad ništa. Vidim, sposoban si.
IVAN
Zdrav i sposoban.
MIRO
Takvi mi trebaju.
IVAN
Pa nisam prešao ovoliki put da bi se
zajebavo.
MIRO
Točno. Kako vidiš ?
IVAN
Kako to mislite ?
MIRO
Kakve su ti oči ? Imaš li dioptriju ?
IVAN
Nemam. Ali možete probati s onim štosevima
s malim i velikim slovima. Da vidimo hoću
li pogoditi.
MIRO
Neću. Vjerujem ti.
IVAN
Super. Nije loše. Dobro je da mi
vjerujete.
MIRO
Preporučili su te.
IVAN
Neka. Neka.
MIRO
Ne uzimam ja mačka u vreći.
IVAN
Samo zdravo i sposobno, jel tako ?
MIRO
Jebi ga, nisu ovo zajebancije.
Miro mu pruži omanji pištolj s prigušivačem. Ivan ga
prihvati. Provjerava ga. Repetira. Puca u prazno.
Miro mu daje dva okvira metaka. Ivan odmah gurne jedan
okvir u pištolj. Drugi okvir odloži sa strane.
SCENA 5. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Automobil se
zaustavlja pored jezera. Ivan s pištoljem izlazi iz
automobila. Nišani prema pustom jezeru. Ispali pet-
šest metaka. Gleda prema jezeru. Pokupi prazne čahure.
Uđe u automobil. Odloži pištolj sa strane.
SCENA 6. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan vozi polagano
pustom cestom. Najednom s njegove lijeve strane dolazi
drugi automobil i udara ga. Oboje stanu. Drugi vozač
izađe iz svog automobila. Pogledava mjesto gdje je
udario vozačev automobil. Ivan sjedi u automobilu i
mirno sve promatra. Izazivač saobraćajke dođe do
Ivanovog prozora.
DRUGI VOZAČ
Znate što, gospon, koliko ja vidim,
ovo i nije neka velika šteta,
nemamo se što uzbuđivat, ipak, kak da
vam velim, što je sigurno je sigurno,
najbolje bi bilo da mi lijepo pozovemo
policiju da oni naprave zapisnik …
ja znam da sam vas udario … ali znate…
ipak ste vi vozili prebrzo … znate,
najbolje bi bilo da policija sve to
lijepo regulira… što mislite ?
Ivan izvuče glavu kroz prozor. Pogledava mjesto na
svom automobilu u koje je udario drugi automobil.
Uvuče glavu. Pogleda drugog vozača.
IVAN
Znate što ja mislim… ja mislim da nam za
ovo ne treba policija… što će nam
policija. Šteta je nikakva. I nema smisla
da se tu zadržavamo. Ni ja, ni vi nemamo
vremena za gubljenja. Zaboravite odštete.
Zaboravite osiguranje. Ne treba vam ništa.
Ja ću sve sam srediti. Vi nemate nikakve
brige, ako se razumjemo.
Drugi se vozač čudi. Odmahuje glavom.
DRUGI VOZAČ
Nemojte tako gospon… nemojte.
IVAN
Ja vas ne razumijem. Udarite me,
ja vam sve lijepo oprostim, a vi
bi sad policiju, ne znam, ne razumijem.
Evo, ja vam nudim, da sve lijepo
zaboravimo i da svatko pođe svojim
putem. Kao da se ništa nije dogodilo.
DRUGI VOZAČ
Znate ne bih ja tako, gospon. Imam ja jako
loših iskustava u ovakvim situacijama.
Sve fino, sve lijepo, a za nekoliko dana
meni dođe prijava, poziv na sud, i ostale
zajebancije, a samo zato jer se nisam htio
ponašati po pravilima, onako kako zakon
nalaže … bolje da policija lijepo napravi
uviđaj, da sve lijepo popiše, tako je
najbolje, za obje strane…
IVAN
Gospon, nemojte se šaliti !
DRUGI VOZAČ
Ne šalim se ja nimalo, moj gospon, nego
mislim da je tako najbolje. I ja ne idem
odavde dok ne dođe policija. A i vama bi
bilo bolje da ih pričekate.
IVAN
Znači vi sad mislite za ovu pizdariju,
koliko sam ja razumio, zvati našu dragu
policiju, jel tako ?
DRUGI VOZAČ
Nek gospoda fino uzmu podatke, neka se
uvjere što se stvarno dogodilo i to
odmah, na licu mjesta, dok je sve friško.
Da ne bi kasnije bilo rekla kazala, znam
ja kako to ide…
Ivan zašuti. Mirno gleda ispred sebe. Drugi vozač se
naginje i pogledava mjesto u koje je udario svojim
automobilom.
SCENA 7. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Drugi se vozač vani između
dva automobila okreće oko sebe i pokušava se
orjentirati gdje se upravo nalazi. Gleda natpise.
Gleda oznake po zgradama. Pokušava utvrditi u kojoj je
ulici. Na kojem je raskršću. Vadi iz džepa mobitel.
Ivan iz pretinca izvadi pištolj. Drugi vozač bira
brojeve na mobitelu. Ivan repetira pištolj. Uperi ga u
drugog vozača. Ispali dva hica. Drugi vozač se sruši
ispred svog automobila.
SCENA 8. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan sjedi mirno u svom
automobilu. Otvori vrata. Izađe iz automobila. Dohvati
mrtvo tijelo drugog vozača i odvuče ga do svog
prtljažnika. Otvori prtljažnik. Ubaci u njega mrtvo
tijelo. Zatvori prtljažnik. Uđe u automobil. Upali ga.
Krene s mjesta nesrerće.
SCENA 9. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja.
Ivan vozi. Kroz prometne ulice.
SCENA 10. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Zaustavi automobil
pored ceste. Zamišljeno se nagne na volan. Izađe iz
automobila. Nagne se na vrata. Stoji. Puši. Baci
cigaret. Uđe u automobil. Krene. Vožnja.
SCENA 11. EXT. ŠUMA. JEZERO. DAN.
Ivan drži mrtvo tijelo drugog vozača za noge i vuče ga
kroz šumu. Tijelo klizi kroz otpalo lišće.
SCENA 12. EXT. PARK. DAN.
Ivan hoda parkom. Sjedne na klupu. Iz džepa izvadi
mobitel. Bira brojeve. Čim uspostavi vezu na klupi
pored njega pojavi se i sjedi njegova supruga Irena s
mobitelom na uhu.
IVAN
Ja sam … Ivan !
IRENA
Čujem ! Koji ti je sad ovo broj ? Što je
ovo ? Odakle me zoveš ? Pun mi je kufer
tvojih brojeva, jel ti jasno !
IVAN
To je moj novi broj.
IRENA
Ma nemoj, a do kada ?
IVAN
Daj Irena, za početak najprije se smiri.
Pa nije mi ovo ni prvi ni zadnji put da
mjenjam brojeve u hodu, što je tebi ?
IRENA
Da se smirim, ti meni govoriš da se
smirim, ti nisi čist. Jebote, pođeš, bez
da se javiš, ni kad ćeš, ni kud ćeš, svaki
put me nanovo jebeš sa svojim usranim
pizdarijama.
IVAN
Uvijek ti se lijepo javim, što hoćeš.
Evo, vraćam se za dan, dva i sve je ok.
IRENA
Nemam ja više živaca ni za tebe, ni za
tvoja putovanja, jebote, jel mi živimo
u nekom braku, je’ smo mi u nekoj
jebenoj vezi. Što je ovo ? U što se
ovo pretvorilo ? Koji sam ja kurac u svemu
ovom …
Ivan skine mobitel s uha. Drži ga u rukama. Ne želi je
slušati. Irena brblja bez tona. Nakon desetak dugih
sekundi Ivan vrati mobitel k uhu.
IVAN
Da, da, kako ti kažeš …
IRENA
Kako ja kažem ? Sad smo se uhvatili i
zajebavati.
IVAN
Slušaj Irena, samo sam ti se javio, čisto
onako da znaš da mislim na tebe.
IRENA
Koja šala, ti misliš na mene.
Što ja imam od toga što ti misliš na mene?
Koja jebena šala ! Ma jebe mi se što ti
misliš na mene !
IVAN
Mislim na tebe i na Laru. Stalno.
IRENA
A što si mislio kad si zgazio
njenog zeca, idiote !
IVAN
To je bio nesretan slučaj…
Što je tebi ? Ja sam mislio da smo
to riješili. Da je to iza nas.
IRENA
Ništa se nije riješilo. Eno ti,
pa pitaj Laru, jeli ona to riješila.
Meni se čini da nije ona ništa riješila.
IVAN
Sve ja znam, i sve ću učiniti za
Laru, samo da sredim ovaj
poslić, strpi se malo i ti, i ona,
majku mu !
IRENA
Tvoji usrani poslovi za koje
nitko ne smije znati ?
IVAN
Nemoj sad, molim te, nemoj mi o tome !
Što je tebi ? Nisam te zato zvao.
IRENA
Ne govori mi što da pričam. Ne naređuj
mi, nisam ti ja sluga !
Ivan naglo isključi mobitel. Supruga Irena nestane s
klupe. On sam sjedi na klupi. Stišće mobitel u rukama.
Gleda ispred sebe.
SCENA 13. EXT. PARK. DAN.
Ivan sjedi sam na klupi. Podigne se. Isključi mobitel.
Baci ga u kantu za smeće koja je pored klupe. Sjedne
na klupu. Ljulja se naprijed-natrag.
SCENA 14. EXT. PARK. DAN.
Ivan se podigne s klupe. Izvadi drugi mobitel iz
džepa. Hoda nervozno po parku. Ponovno bira iste
brojeve. Njegova supruga Irena se pojavljuje odmah iza
njega. Hoda za njim s mobitelom na uhu.
IVAN
Ja sam … Ivan je !
IRENA
Ha, ha, ha… vidim da si ti.
IVAN
Kako ne možeš razumjeti, ja moram ovako.
To je jednostavno priroda mog posla. Ja
ne mogu drugačije. Ja ne mogu kako bi ti
možda htjela.
IRENA
Što bi ja htjela ?
Ništa. Od tebe više ništa.
IVAN
Ajde, ne boj se, tu sam ja, jako sam blizu
ovaj put, samo što nisam doma. Vjeruj mi.
IRENA
To se tebi samo čini. Ti si Ivane toliko
zaokupljen samim sobom da ne primjećuješ
koliko si se udaljio. Jako si daleko.
Jebeno udaljen. Samo što to ne kužiš.
IVAN
Sutra sam doma. Sve ćemo srediti.
IRENA
Ništa mi nećemo srediti, ni danas, ni
sutra. Kod tebe je uvijek isto.
nepromjenjivo. Ko ravna crta.
IVAN
Ma daj Irena !
Ivan se naglo okrene. Hoda natrag. Irena se okrene za
njim. Hoda za njim.
IRENA
I boli me neka stvar za tvoje poslove,
za tvoje novce, ne zanima me više …
IVAN
Prije nije bilo tako, voljela si moje
novce, uvijek si ih voljela …
IRENA
Da znam, volio si me kupovati …
kako si samo jadan… ne kužiš.
Ivan zastane. Irena zastane iza njega.
IVAN
Ja ne kužim ? O čemu ti pričaš ?
IRENA
Ti visiš o niti, čovječe !
IVAN
O kojoj niti ?
IRENA
O niti za koju sam još vezana za tebe.
A kad ona pukne, a samo što nije, onda
me više nemaš.
IVAN
S tobom čovjek ne može više minutu
normalne jebene komunikacije obaviti,
a da ti ne počneš rigati uvijek isti
svoj film, to se više ne da slušati !
IRENA
Tko mi se javlja ? Doktor tolerancije !
Ivan prekine vezu. Irena nestane
SCENA 15. EXT. PARK. DAN.
Ivan sjedne ponovno na istu klupu. Na klupi već sjedi
postarjeli, bradati beskućnik. Pored nogu mu stoji
velika crna vreća puna plastičnih boca. Beskućnik mota
duhan. Kad je smotao cigaret dadne ga Ivanu. Zatim mu
ga zapali. Ivan potegne dim. Puši. Beskućnik mota
duhan. Jedan cigaret za sebe. Obojica puše.
Ivan baci svoj cigaret. Nogom ga zgazi.
Dadne beskućniku novčanicu od sto kuna. Podigne se i
otiđe. Beskućnik gleda u novčanicu.
ZATAMNJENJE
DRUGI DIO
SCENA 16. INT. SOBA. DAN.
Na smrt bolesna, blijeda i mršava Vlasta (27), mlada
žena, bivša balerina, s maramom na glavi, urliče,
skače po krevetu, ima strašne bolove.
Dolazi njen suprug Fabijan (35), robusan, neobrijani
gorostas, u ruci ima čašu vode i bijelu tabletu.
Zagrli je. Drži je u naručju. Ona jedva popije
tabletu. Lagano se smiri. Glasno uzdiše.
Mali bijeli zec sjedi pokraj njih i gleda ih.
FABIJAN
Čuj Vlasta, ne možeš ti takva na balet.
Ne možeš. Vidiš da nemaš snage.
VLASTA
Kako nemam. Nemaš ti pojma. Ne znaš
ti što ja sve mogu.
FABIJAN
Nemoj se zavaravati. Znam ja što je
balet, to je teški fizički rad. Nema tu
zajebancije. To traži vježbanje i
vježbanje. Treba vremena za vratiti
kondiciju. A kondicija je najvažnija.
VLASTA
Ma brzo se ja vratim u formu. Što je meni
vratit se u formu. Ništa. Malo vježbanja.
Pokrete znam. To je u meni. To ti je ko
vožnja biciklom. Hop – hop.
FABIJAN
Znam Vlasta, ali sad si u posebnom stanju.
VLASTA
U kojem jebenom stanju ? Pa nisam trudna,
Fabijane, što je tebi, ko da me ne znaš.
Ja se moram vratit baletu. Jel tebi jasno
da me samo ples drži. Ništa više.
FABIJAN
Dobro, dobro. Ići ćeš na vježbanje, samo
neka prođe nekoliko dana od terapije, samo
da dobiješ malo snage, da ti tijelo ojača,
kužiš. Sad se trebaš odmarati, hvatati
energiju, kužiš.
VLASTA
Ih, nije to takva terapija. Evo danas
sam već bolje. To što pričaju da terapija
čovjeka istroši, ma to su samo priče,
valjda ja najbolje znam, ja već danas mogu
… mogu i plesati… mogu koliko hoćeš …
Vlasta napravi nekoliko okreta oko sebe. Sruši se na
krevet.
FABIJAN
Bit će bolje, samo za koji dan.
Jebi ga Vlasta, rekao sam ti. Ti misliš da
si zdrava, da možeš sve, da si ko svi
drugi, e nisi. Ne možeš, i gotovo,
računaj s tim i nemoj se više zajebavati.
Sjedi. Odmaraj. Hvataj snagu.
Trebat će ti.
VLASTA
Znam, znam.
FABIJAN
Čeka tebe Žizel, neće pobjeći.
Što ti treba da se sramotiš. Dođeš tamo
nepripremljena i ode karijera. I to samo
na jednoj predstavi. Jedan kiks je
dovoljan. To znaš i to ti ne treba,
jel tako !
VLASTA
Tako je. Samo da se odmorim.
Fabijan otiđe iz sobe.
Vlasta vrti rukama po zraku. Pravi baletne figure.
Gurne ruku ispod marame na glavi. Izvuče omanji pramen
kose. Promatra kosu na svom dlanu.
SCENA 17. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan spava u automobilu. Budi
se. Auto je parkiran s desne strane ulice, a nasuprot
je kuća koju snoviti Ivan promatra kroz prozor.
SCENA 18. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan gleda kuću. Na balkon
dolazi robusni Fabijan. Puši. Poteže duge dimove.
Stoji naslonjen na ogradu. Gleda na ulicu. Ulazi u
kuću.
SCENA 19. INT. SOBA. DAN.
Fabijan sam u sobi. Izležava se na krevetu.
Iz jedne velike ladice izvadi hrpu bijelih tableta i
prospe ih po stolu. Zatim ih stavlja po nekoliko u
male vrećice. Vrećice slaže po stolu.
SCENA 20. EXT. BALKON. DAN.
Fabijan izlazi na balkon. Vadi mobitel. Bira brojeve.
Nervozno hoda po balkonu.
FABIJAN
Jel možeš pričati … dobro … ništa.
Mislim, uvijek isto … da se nađemo Ana …
ma znam kako je to … ja ću ti popraviti
raspoloženje, budi sigurna … ne obražaj
pažnju … što će ti to … to ti ne treba …
ti znaš da ja uvijek dođem di god ti
kažeš … to barem nije neki problem …
Fabijan se češka po nosu. Pali cigaret. Puši.
FABIJAN
Ajde dobro … ma možemo i tamo …
nećemo previše preko mobitela …
znam … nema smisla … ajde dođi onda …
e, budi kod semafora … pokupim te …
SCENA 21. INT. KUPAONICA. DAN.
Ana (30), mlada žena, djevena u crnu haljinu, ispod
tuša. Tiho plače. Mlaz vode joj pere suze koje teku.
Maskara joj se razlila po licu. Sapuna se po haljini.
SCENA 22. EXT. GROBLJE. DAN.
Ana i njen suprug Miro, uredno odjeveni poduzetnik,
hodaju alejom između dva reda grobova. Hodaju lagano.
Utučeni. Svak za sebe. Jedno pored drugoga.
SCENA 23. INT. STAN. DAN.
Ana i Miro u tišini ulaze u svoj stan. Tužni. Sjednu
oboje na kauč. Gledaju ispred sebe. Šute.
Ona se podigne. Otiđe.
SCENA 24. INT. STAN. DAN.
Miro sjedi na kauču. Ana dolazi odjevena u drugu
haljinu. Sjedne pored njega na kauč.
ANA
Svaki put na godišnjicu se osjećam kao
da me netko premlatio …
moj Leo … duša moja …
Čini mi se da otputujem sada,
štojaznam, negdje u Afriku,
da se zakopam negdje duboko u
džunglu, da bi mi bilo isto, na ovaj dan,
onako prazno, potonulo.
MIRO
Je.
ANA
Ne možeš ti to odstraniti. Kako ćeš ?
Ne možeš operirati.
MIRO
Ne možeš.
ANA
Hodam onim grobljem ko utvara.
Čini mi se dok hodam kao da kopam glavom
po onoj zemlji, po onoj stazi u groblju.
Ana zapali cigaret. Puši.
MIRO
To je tako Ana …
ANA
Sjećam se i prošle godine smo poslije
groblja ovako sjedili, šutili, plakali
i pokušavali opravdati sebe. Ništa se
nije promjenilo. Jedino je godina prošla.
A meni izgleda da mi samo sjedimo na
kauču.
MIRO
Vidiš, ja se ne sjećam što je bilo
prije godinu dana. Ja se sjećam samo
Lea.
ANA
Ja sve imam u memoriji.
MIRO
Znam samo da sam od Leove smrti, koliko
je već prošlo, dvije godine, još više
prazniji i tuplji. Ubilo me.
Miro natoči iz flaše sebi piće u čašu. Otpije gutljaj.
ANA
Lakše je tebi. Ti si nađeš ventila.
MIRO
Da, da. Jebeni su to ventili.
ANA
Ja to ne znam. Ne znam naći ni ventila,
ni izlaza iz ovih misli…
Ima ljudi koji takve stvari jednostavno
izbrišu gumicom, bilo je, sada više nije,
idemo dalje, tako mora biti i gotovo,
jedan je život i takva sranja. Znam ja da
ima takvih ljudi. Puno ih je. Ja ne mogu.
Ja bih se prije raspala nego sve
zaboravila. Kako čovječe ?
Možda bi trebali ukinuti godišnjice ?
Ne posjećivati groblje ? Možda to ?
Ana ugasi cigaret i podigne se s kauča. Otiđe. Miro
ostaje sam sjediti na kauču. Pije iz čaše.
SCENA 25. INT. AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Ivan promatra kuću iz koje
izlazi Fabijan. Ulazi u svoj automobil. Pali ga.
Krene. Ivan pali svoj automobil. Krene za njim.
SCENA 26. INT. AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi za Fabijanovim
automobilom. Prati ga. Automobili voze po gradskim
prometnim ulicama.
SCENA 27. INT. AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi za Fabijanom.
Fabijan zaustavi automobil pokraj ceste. Ivan se
zaustavi. U Fabijanov automobil uđe Ana koja ga je
čekala pokraj ceste. Krene Fabijan. Krene Ivan za
njim.
SCENA 28. INT. AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Ivan je parkiran usred šume.
Stoji u automobilu, sjedi, čeka i promatra. Nedaleko
od njega parkiran je Fabijanov automobil dublje u
šumi. Fabijan i Ana žestoko vode ljubav na zadnjem
sjedalu. Ana se neprirodno glasno dere. Odjekuje
cijela šuma.
SCENA 29. INT. FABIJANOV AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Fabijan i Ana mirno sjede na
prednjim sjedalima. Puše. Auto stoji. Ana gleda kroz
prozor.
ANA
Tko je ovaj ?
FABIJAN
Koji ?
ANA
Što nisi vidio auto ?
FABIJAN
Koji auto ?
ANA
Upravo je prošao.
FABIJAN
Nitko nije prošao, Ana.
ANA
Nisam luda. Prošao je.
FABIJAN
Dobro, nek je prošao. Pa što onda ?
ANA
On je tamo stajao, Fabijane. I gledao nas.
Bolesni voajer. Ili ga šalje Miro
da nas uhodi.
FABIJAN
Čekaj, čekaj ! Nemoj sad, molim te.
Nemoj još i Mira uvlačiti.
Nema nikoga. Predaleko si otišla.
ANA
Vidjela sam ga svojim očima.
FABIJAN
Di si ga vidjela ?
Ana pokazuje rukom u pravcu ceste pored šume.
ANA
Tamo je stajao. Prema onom putu.
Zatim je otišao cestom, lijevo.
Fabijan ugasi cigaret. Izađe iz auta. Prođe kroz šumu.
Dođe na cestu. Pogledava. Vrati se. Sjedne u auto.
FABIJAN
Nema šanse. Nitko nije bio. Nitko tamo
nije prolazio već godinama.
ANA
Ja sam vidjela auto, Fabijane.
Netko nas je gledao.
Što netko ima raditi u ovo doba u šumi,
daj mi reci !
FABIJAN
Nema što raditi !
Zato i nije nitko ni bio.
ANA
Ma nemoj !
FABIJAN
Ženo, sve sam pregledao, nema ništa,
ovdje smo samo mi, jel ti jasno !
ANA
Bio je neki špijun, njega je Miro platio
da nas prati, da nas uhodi !
Vidio je što je htio i otišao.
Jeben mu mater !!!
FABIJAN
Hoće li ti biti lakše ako kažem da se
slažem s tobom !
Da, i ja sam vidio !
Da, bio je netko !
Da, uhodi nas !
Da, vidio je što je htio i otišao.
Da, sad upravo daje izvještaj tvom Miru.
Da, i najebala si i ti i ja.
Mogu ja to, ako ćemo se lagati, ako ćemo
funkcionirati kao dvoje paranoika.
Ana se dere.
ANA
Ne seri ! Vidjela sam jebeni auto.
Netko nas prati. Netko ide cijelo vrijeme
za nama.
Ana pogleda u svoje noge. Na sjedalu na kojem sjedi
pojavi se velika crvena mrlja koja se širi.
I po sjedalu, i po njenoj haljini.
ANA
Ajde, vozi me doma !
SCENA 30. INT. FABIJANOV AUTOMOBIL. SUMRAK.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Fabijan vozi. Ana na
suvozačkom mjestu. Ona je zaspala. Glava joj je
klonula na naslonu. Ruka joj izviruje kroz otvoreni
prozor. Vjetar udara u ruku. Niz prste joj klize
slapovi crvene boje. Kapi se rasprskavaju po zraku
uslijed vožnje.
ZATAMNJENJE
TREĆI DIO
SCENA 31. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan spava. Budi se.
Popije vodu iz flaše. Upali cigaret. Puši. Pokrene
automobil. Vožnja.
SCENA 32. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Crveno na semaforu. Ivan
zaustavlja automobil. Na prozor mu kuca razbarušena,
mlada beskućnica Ivana (32). On spušta staklo.
IVANA
Može pušenje ? Sto i pedeset kuna ?
Odmah ? Na licu mjesta ?
On joj bez riječi otvara susjedna vrata. Ona ulazi u
automobil. Sjedne na suvozačevo mjesto. Automobil
krene. Vožnja.
SCENA 33. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja kroz gusti gradski
promet. Automobil se zaustavlja u koloni. Ivana mu
uzima novčanik koji je stajao pored mjenjača brzina.
Otvara vrata. Bježi.
SCENA 34. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan izvlači automobil iz
kolone. Skrene sa strane ceste. Zaustavi automobil.
Parkira se. Izlazi iz utomobila. Trči za Ivanom.
SCENA 35. EXT. CESTA. DAN.
Ivan trči za Ivanom. Sustiže je. Baca se na nju. Sruši
je na zemlju. Udara je rukama. Ona se brani.
IVANA
Stani, nemoj !
Čovječe, ti ne znaš za šalu !
IVAN
Koja jebena šala.
Ovo je tebi šala, pizda ti materina !
IVANA
Stani, stani. Evo ti tvoj usrani
novčanik. Smiri se !
IVAN
Glavu ću ti zatući.
IVANA
Daj,molim te !
IVAN
Zašuti, ubit ću te !
Uzima joj novčanik. Drži je jednom rukom za grlo. Kao
da je hoće udaviti. Drugom rukom provjerava sadržaj
novčanika. Vrati ga u džep.
Ivana teško diše. Ne suprostavlja mu se više.
IVANA
Ajde, ajde dokrajči me, majmune.
Ivan izvuče ruke. Podigne se. Gleda je.
IVAN
Odakle si ti izašla, mater ti jebem.
Takve je trebalo odavno sve potamaniti,
da ne zagađuju okolinu.
IVANA
Hajde smiri se, jesam li ti vratila
novčanik, jesam, pobroji lovu, jeli
sve unutra, je, pa šta onda hoćeš ?
IVAN
Ne seri više !
SCENA 36. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Vožnja. Ivan za volanom, sam
u automobilu. Iz prtljažnika dopire buka lupanja. Ivan
vozi, ne obazire se. Parkira automobil sa strane
ceste. Izlazi iz automobila. Otvara prtljažnik. Iz
njega izlazi razbarušena Ivana. Ivan zatvori
prtljažnik. Isprati Ivanu do suvozačkog mjesta. Ona
sjedne. On zatvori vrata. Sjedne za svoje mjesto.
Nastavi vožnju.
SCENA 37. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Pored njega sjedi
Ivana beskućnica.
IVAN
Budeš li se i dalje samnom zajebavala,
bit će svašta. Nadam se da smo se
dobro razumjeli.
Ti nisi trenutno u poziciji da bilo što
odlučuješ. Dakle, tvoje je da sjediš.
Šutiš. I slušaš moje upute, jel to jasno ?
IVANA
Jasno ko dan.
IVAN
Odsad nije na tebi da misliš o bilo
čemu. Tu sam ja da mislim.
A ti ćeš se lijepo prepustiti mojim
željama. I nemaš briga. Jel tako. Tako je.
IVANA
Samo tako.
IVAN
Kad ja kažem sjedi, ti sjediš.
Kad ja kažem diži se, ti se dižeš.
I molim te lijepo, ne pokušavaj više
bježat iz auta, jel ćeš ovaj put ostati
bez glave.
IVANA
Užas.
IVAN
Sad idemo na jednu kratku vožnju.
Trebat ćeš mi nešto. Jedna usluga.
Glumit ćeš moju pratilju. Moju ženu.
Mi smo obitelj. Skladna obitelj na
proputovanju.
IVANA
Jasno. Obitelj iz snova.
IVAN
Ponašaš se prirodno. Reagiraš normalno.
Dok ti se drugačije ne kaže.
IVANA
Razumjela sam sve. Samo …
Što ja dobivam ?
IVAN
Što ti dobivaš ?
Što bi ti mogla dobiti. Da vidimo.
Živa si. Zdrava si. Što ti više treba.
Nije valjda da bi novaca ? Nemoj molim te.
Samo to ne. Svi bi novaca. Kako je ovaj
svijet pošao u lijepi kurac. Samo tako.
Svi bi novac. Sve teški materijalisti.
IVANA
A je … sve košta.
IVAN
Ne seri. Rekao sam ti.
Hoćeš da te opet zatvorim ?
Hoćeš to ? Da te strpam tamo natrag.
Ivan pokazuje rukom prema prtljažniku.
IVANA
Neću. Neću.
Vožnja. Šutnja.
IVAN
Opusti se. Udobno se smjesti. Uživaj u
vožnji. Što ti fali.
Ovo će bit izlet za pamćenje.
Pred nama je velik izazov.
Ljudi žude za avanturama. Ljudi plaćaju
za avanture. Nitko više ne živi za smrt
u krevetu. Nema toga više. Druga su
vremena, dušo.
IVANA
Blago meni !
IVAN
Hajde da se upoznamo. Ja sam Roberto !
A ti ?
Ivan joj pruži ruku.
IVANA
Ivana.
Ivana mu pruži ruku.
IVAN
Krasno ime imaš.
SCENA 38. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan zaustavi automobil
pokraj Fabijanove kuće. Spremi pištolj u unutarnji
džep jakne. Izađe iz automobila. Zaključa vrata. Ivana
ostane u automobilu. Čeka. Provjerava zaključana
vrata. Gleda se u retrovizor. Briše stakla.
Popravlja frizuru.
Ivan dotrči u žurbi. U rukama nosi malog bijelog zeca.
Otključa vrata. Uleti u automobil. Zeca baci Ivani u
zagrljaj. Upali auto. Auto krene.
SCENA 39. INT. AUTOMOBIL. DAN
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana u naručju
drži malog bijelog zeca. Miluje ga.
IVANA
I što sada ?
IVAN
Ništa.
IVANA
Držiš me ovdje samo zato da ti čuvam
zeca ?
IVAN
Da.
IVANA
A obećao si mi da ću ti biti supruga ?
Zakonita ?
IVAN
Čuvaj zeca. Odsad se brineš za njega.
Da mu ne fali dlaka s glave.
IVANA
Ma molim te.
IVAN
Ajde šuti.
IVANA
Neću šutjeti. Kradeš zečeve po kućama.
Sramota. A mene držiš ovdje kao
jebenog taoca. Koji bolesnik !
IVAN
Daj zašuti više i ne jebi.
IVANA
I što ćemo mi sad s ovim jadnim zecom ?
Što će ti zec ?
IVAN
On je poklon.
IVANA
Kakav jebeni poklon ?
IVAN
Fino. Poklon.
IVANA
Poklon, za koga ?
IVAN
Što te briga.
SCENA 40. EXT. PORED JEZERA. DAN.
Ivan hvata Ivanu za glavu. Gurne je prema vodi jezera.
Zagnjuri je u vodi. Drži joj glavu pod vodom. Ona se
bori da dođe do zraka. Ali joj ne uspjeva.
IVAN
Ti ćeš mene zajebavati. Ako ja kažem drži
zeca, onda držiš zeca, pizda ti materina.
Nije to zec radi zeca, glupa ženo, ovaj
zec je nešto drugo.
Lijepo sam ti rekao što da
radiš, ali ne, ti po svome.
On joj izvadi glavu na zrak. Ona ubrzano hvata dah.
IVANA
Nemoj, nemoj !
On je opet zagnjuri. Drži je. Ona se bori.
IVAN
Ako treba pretražit ćeš cijeli grad,
cijelu jebenu šumu. Dignut ćeš svaki
list, svaki kamen, pretražit ćeš
svaki žbun. Naći ćeš mi zeca pa makar
crkla.
Izvadi joj glavu. Gurne je na obalu. Ona je sva
izneređena. Ubrzano hvata dah.
IVANA
Ja sam ga samo pustila u prirodu, što
da mučiš zeca.
IVAN
Ubit ću te !
IVANA
Što će ti zec ?
IVAN
Sto puta sam ti rekao da to nije zec kao
svaki drugi zec, ali ti ne slušaš.
IVANA
Pa nije zlatni zec.
IVAN
Bit će tvoja glava zlatna kad je ja
uhvatim daviti.
IVANA
Ma čekaj, čekaj ! Ima zečeva. Naći ćemo
nekog zeca. Jebo te zec.
IVAN
Nema nekog zeca, hoću svog zeca.
Jel ti jasno ?
IVANA
Dobro. Skužila sam. Zajebala sam. Idemo.
Vozi prema šumi. Znam otprilike gdje sam
ga pustila. Idemo ga naći.
IVAN
Bolje za tebe da ga nađemo.
SCENA 41. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi. Ivana
sjedi na suvozačkom mjestu s mokrom kosom. Šute.
Automobil usporeno prolazi putem pokraj šume.
SCENA 42. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Putem pokraj šume.
Ivana sjedi pored njega. Ivan se nagne nad njegovim
koljenima. Otvori mu hlače. Stane ga oralno
zadovoljavati.
SCENA 43. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana sjedi pored
njega na suvozačkom mjestu. Oboje šute. Ivana vadi
dugu dlaku iz ustiju. Automobil prolazi putem pokraj
šume.
SCENA 44. INT. RADNA SOBA. DAN.
Poduzetnik Miro nervozno hoda po sobi s mobitelom na
uhu. Dere se. Dok razgovara diže s jednom rukom male
utege.
MIRO
Ti si mrtav čovjek. Ako si pametan dobro
bi bilo da rezerviraš parcelu na groblju.
Majmune, tebe nema. Samo to ne znaš.
Ti si živ samo zato jer se ja i brat nismo
uspjeli dogovoriti ko će te koknuti.
. . . . . . .
Što si ti umislio da sam ja dobrotvorna
ustanova. Da sam ja možda Caritas, to si
ti mislio, pičko.
Pa si kontao idemo onda malo Mira
zajebavati, idemo malo od Mira raditi
budalu. To si rekao, jel da ?
. . . . . . .
I nemoj ti mene moliti. Nisam ti ja crkva.
Nisam ti ja ni Isus, ni svetac.
Ali, uskoro ćeš ti vidjeti svog Isusa
i sve svece, ako si shvatio !
. . . . . . .
Noć dolazi po tebe. Lagano, ali sigurno.
Okreni se malo oko sebe. Tu je. Zar je ne
vidiš. Ne osjećaš kako ti puše za vratom.
Miro ljutito prekine vezu na mobitelu.
SCENA 45. INT. DNEVNI BORAVAK. DAN.
Ana i njen suprug poduzetnik Miro. On se tušira i
sluša njene govore. Ona je histerična. Šizi i plače.
Podiže kauč i premješta ga s jednog na drugi kraj u
dnevnom boravku.
ANA
Ja hoću dijete. Hoću svoje dijete.
Čuješ li me ? Svi imaju djecu, a mi …
Što smo mi ? Mi smo dvije velike nule.
Hoću bebu. Hoću dijete.
Ne mogu ja bez djeteta. Čuješ li me ?
Hoću biti normalna majka, pička mu
materina !
Miro izađe iz tuša. U bijelom kućnom ogrtaču. On je
smiren, jedino povremeno pogledava u mobitel. Ona
plače. Sjednu zajedno na kauču.
ANA
Najbolje bi bilo da usvojimo jednu
djevojčicu. Znaš li ti koliko njih
čekaju da ih neko pokupi ?
Sutra, odmah sutra, ja idem, tamo u dom,
vidjet ima li koja za mene. I baš me briga
hoćeš li ti sa mnom ili nećeš. Živo me
briga.
MIRO
Smiri se.
ANA
Što da se smirim ?
MIRO
Pa nije to tek tako. Usvojiti tuđe dijete.
ANA
Kakvo tuđe dijete, budalo, to je tvoje
dijete, to dijete će te voljeti više nego
da si ga sto puta rodio, nemaš ti pojma.
MIRO
Ne znam ja ništa. Al znam da to nije moja
krv, i što sad.
ANA
Odjebi mi s tim ognjištarskim spikama o
krvi, jebote !
MIRO
A što ako ima neke nasljedne, neke
genetske bolesti, što s tim ?
ANA
Neka ima, baš mi je drago da ima.
Ako ih ima živjet ćemo s tim. Nismo
ni prvi ni zadnji.
MIRO
Još mi samo to treba. Odgojim nekog
prikrivenog luđaka i onda kad uhvati
godine prikolje me na spavanju, ma bogati.
ANA
Ne boj se ti za to. Dok on uhvati godine,
tebe će već neko priklati.
MIRO
Da, da, baš tako. Ma ne znam mu ja ni oca
ni majku. Ko zna što je to. Uostalom, ko
ostavlja svoje dijete, samo poremećeni i
bolesni u glavu.
ANA
Kako si ti samo pametan…
Misliš da po zemlji hodaju
samo bolesni i poremećeni …
ZATAMNJENJE
ČETVRTI DIO
SCENA 46. INT. SOBA. DAN.
Vlasta, mlada žena, na smrt bolesna, stoji ispred
ogledala. Njezin suprug Fabijan joj pomaže da odjene
bijelu baletnu haljinu.
VLASTA
Bio je neki tip. Uzeo je zeca.
FABIJAN
Našeg zeca ?
VLASTA
Da.
FABIJAN
Bez pitanja ?
VLASTA
Bez pitanja.
FABIJAN
I ti si ga pustila.
VLASTA
Da. Pa neću poginuti zbog zeca.
Neću se ja s kriminalcima tući radi zeca.
FABIJAN
I to je sve ? Ništa drugo ?
VLASTA
Da. Ništa posebno. Još je pitao, di
si ti. Izgleda da te zna.
FABIJAN
Što si ti rekla ?
VLASTA
Ništa. Da ne znam di si.
FABIJAN
Kako je izgledao ?
VLASTA
Onako ozbiljan, mlad, zgodan, ćelav.
Šutljiv.
FABIJAN
Jeli ostavio kakvu poruku ?
VLASTA
Ništa.
FABIJAN
A što će mu zec ?
VLASTA
Nemam pojma.
FABIJAN
Ne otvaraj nikome kad mene nema.
Ni poznatim. Ni nepoznatim.
Ni-ko-me !
VLASTA
Neću. Ni-ko-me !
Kad je navukla haljinu, sjedne na stolicu ispred
ogledala. Fabijan je šminka. Namaže joj usne. Lice.
Stavlja puder. Kao da je sprema za nastup.
VLASTA
Ovo je moja posljednja predstava, kužiš.
FABIJAN
Zašto posljednja ?
VLASTA
Ne mogu se ja više nositi s tim mladim
snagama, znaš.
FABIJAN
Ko kaže da ne možeš ?
VLASTA
Ma mogu, ali nije to kao nekad.
FABIJAN
Ma daj.
VLASTA
Zato sutra sve mora biti savršeno, kužiš.
Svaki pokret, svaka pirueta, kužiš.
Samo da me ove glupače budu pratile kako
treba. Mislim, ne mogu ja sama nositi
cijelu predstavu. Ne mogu ja više
pokrivati tuđe greške. Opet će biti, ajde
Vlasta ovo, ajde Vlasta ono, ne mogu ja
svugdje stići.
FABIJAN
Ma možeš.
VLASTA
Lako je tebi pričati. Kad si ti bio na
pozornici, nikad, nemaš pojma.
SCENA 47. INT. SOBA. DAN.
Vlasta odjevena kao umjetna lutka leži na sredini
pospremljenog kreveta. Njen suprug joj na noge stavlja
balerinke, zatim sjedne pored kreveta. Gleda u
suprotnom pravcu.
VLASTA
Moja baka je govorila da u njeno vrijeme
taj rak nije postojao, da su to kasnije
ljudi izmislili …
Baš me briga za umiranje, to je i onako
prije ili kasnije. To je ionako samo zrak.
Samo slatki zrak !
Ali samo da ne boli, samo da ne boli,
taj horor, kad sotona grize iznutra,
onda to nije za ljude …
Vlasta zagrli Fabijana. Prisloni svoju glavu uz
njegovu.
VLASTA
Al nemoj ti sad misliti da je stvarno
gotovo, da se više ne vidimo,
nemoj se zavaravati. Eto mene natrag.
Samo da sredim neke čisto administrativne
stvari gore, eto mene.
Vlasta ga miluje po glavi.
VLASTA
I ne budi lud, nemoj žaliti previše.
Eto mene natrag !
Stalno ću ti puhati za vratom.
A ti ćeš znati da sam to ja !
SCENA 48. EXT. ULICA. DAN.
Ivan odjeven u žensku haljinu, štikle i na glavi s
perikom plavuše. Ponosno hoda prometnom ulicom. Između
mnoštva prolaznika. U rukama mu je velika smeđa torba.
SCENA 49. EXT. ULICA. DAN.
Ivan odjeven u ženu hoda ulicom Gornjeg grada. Vidi se
cijeli grad.
SCENA 50. EXT. GORNJI GRAD. DAN.
Ivan se šeće Gornjim gradom. Sjedne na klupu s koje se
vidi panorama grada. Ivan gleda prema gradu. Zvoni
mobitel. On se javi. Pored njega na klupi se pojavi
njegova supruga Irena. Ona je odjevana u isti komplet
kao i Ivan.
IVAN
I što sada. Što opet hoćeš ?
IRENA
Ništa. Možda bi bilo bolje da te nisam
ni nazvala.
IVAN
Kad si se već zajebala onda reci !
IRENA
Mislila sam da bi bilo dobro da ti već
sada kažem da je između nas gotovo. Da te
ostavljam. I da više nismo skupa.
IVAN
Ma fino. Fino. Nego znaš što !
Dobro da si ti mene nazvala. Baš dobro.
Da ja tebi mogu reći, gospođo draga,
ja tebe ostavljam, tako da znaš, da se
mi ne bi malo zajebavali, stvari stoje
upravo tako.
IRENA
Da, i što sad. Ja tebe ostavljam, a ne,
nego ti mene ostavljaš, ne kužim, ko da
nije isto, u čemu je štos ?
IVAN
Štos je u jebenoj ravnoteži koju ti nisi
nikad kužila. Uvijek si mislila da sve
proizlazi samo iz tebe, od tebe, za tebe.
E pa, zajebala si se.
IRENA
Daj ne seri. O čemu ti pričaš ?
IVAN
Evo pričam ti o suncu. O tome ti ja
pričam. Kako je lijep dan. A bit će još
ljepši bez tebe. Da to zaključimo.
IRENA
Super. Sviđaju mi se takvi zaključci.
IVAN
I ne nazivaj me više. Ako može.
Cijenio bih to.
IRENA
Ma ne boj se. Tko bi se normalan snašao
u prašumi tvojih mobitela i tvojih
jebeno tajnih lokacija.
IVAN
Snašao bi se onaj kome je stalo, jel
kopčaš ?
IRENA
Evo priznajem, meni nije stalo !
Jesmo li sad i to riješili ?
IVAN
Ajde, ajde, skini mi se više !
Ivan prekine vezu na mobitelu. Irena nestane s klupe
na Gornjem gradu.
SCENA 51. INT. AUTOMOBIL. NOĆ.
Unutrašnjost automobila. Fabijan za volanom. Vožnja.
Na mjestu suvozača sjedi njegova ljubavnica Ana.
Voze se. Fabijan zaustavi automobil. Priđe mu mladić u
crno odjeven. Fabijan mu pruži malu vrećicu s
tabletama. Mladić uzme vrećicu i pruži Fabijanu
novčanicu. Fabijan u tišini uzme novčanicu. Auto krene
s tog mjesta.
Vožnja gradskim ulicama. Ana uzme jednu vrećicu.
Otvori je. Uzme jednu bijelu tabletu. Proguta je.
Popije malo vode iz flaše.
Vožnja. Fabijan drugi put zaustavi auto. Priđe mu
drugi mladić. Fabijan mu pruži kroz prozor vrećicu s
bijelim tabletama. Mladić uzme vrećicu. Pruži Fabijanu
novčanicu. Fabijan uzme novčanicu. Auto krene s tog
mjesta. Vožnja po gradskim ulicama.
SCENA 52. INT. AUTOMOBIL. NOĆ.
Unutrašnjost automobila. Fabijan vozi. Ana sjedi pored
njega. Briše se po čelu. Znoji se. Blijeda je u licu.
Auto se zaustavi pored semafora. Ana otvori vrata. Iz
sjedećeg položaja nagne glavu van automobila,
ispovraća se na asfaltnu cestu. Fabijan je gleda. Auto
stoji. Ana zatvara vrata. Otvori prozor. Auto krene.
Vjetar tuče kroz otvoren prozor. Vožnja kroz gradske
prometne ulice.
SCENA 53. INT. KAFIĆ. NOĆ.
Fabijan i Ana sjede u kafiću. Pored stakla. Kao u
izlogu. On pije kavu. Ona pije čašu vode. Blijeda je u
licu. Loše se osjeća. On je maže vlažnom maramicom po
licu. Ona je umorna i iscrpljena.
SCENA 54. INT. KAFIĆ. NOĆ.
Fabijan i Ana sjede u kafiću. Piju kavu. Pokraj njih
dođe i sjedne Ivan odjeven u haljinu i s perikom na
glavi. Naruči kavu. Konobar mu donese kavu. Pije svoju
kavu. Fabijan i Ana ga ne primjećuju, razgovaraju
svoje. On ih mirno sluša.
ANA
On meni smrdi. Ne mogu ja podnjeti taj
njegov miris. Može se on tuširati pet
puta dnevno, ali ja ne mogu …
FABIJAN
To smo već pričali. Odjebi ga.
ANA
Ne može se. Znaš li ti što je to
gangster. Taj će te prije ubiti nego
pustiti na miru.
Fabijan puši. Ana crta prstom po staklu.
FABIJAN
To znači da se njega treba rješiti.
Ali onako konačno.
ANA
Ne znam.
FABIJAN
Što imaš znati. Jebi ga. Ako neće
milom … Uostalom, što je on ?
Koji je on kurac ?
ANA
Sve sam ja kriva. Trebalo se drugačije
postaviti odmah na početku.
FABIJAN
Zajebi ti sad priču, zašto nisam ovo,
zašto nisam ono. Razmišljaj samo o
tome što ćeš sada.
ANA
Kao da ja znam. Znam samo da sam totalno,
sjebana, rastrojena i nemoćna.
FABIJAN
Nemoj mi pričati o nemoći, nemoj
molim te !
ANA
On je jebote, lud, naoružan gangster,
koji legalno maltretira sve oko sebe,
kužiš, to je jedan sposoban mafijaš.
Nitko mu ništa ne može. Sve pozna, sve
koje treba znati. A tko mu stane na put,
taj legalno nestane, pojede ga mrak.
Tako bi se i meni dogodilo.
FABIJAN
Isto, ja mislim da i za njega mora
postojati neki protuotrov. Postoji za sve.
Mora i za njega.
Fabijan popravlja Ani frizuru.
ANA
Jedino i konačno, da prirodno skonča.
Al tko će to dočekati.
FABIJAN
Mogli bi mi malo prirodi pomoći.
Samo je malo pogurati.
Stvar je u tome, kako se organizirati.
ANA
Kako misliš ?
FABIJAN
Treba sve detaljno isplanirati. Mogućnost
iznenađenja svesti na najmanji mogući
postotak.
ANA
Na primjer ?
FABIJAN
Na primjer, saobraćajka. Nesretan slučaj.
Eto, dogodilo se, jebi ga.
ANA
Kako ? On je u mladosti bio reli vozač.
Ne možeš ti njega tek tako zajebati.
FABIJAN
Možda mu sjebati kočnice. Ako dečko voli
brze vožnje, to bi bilo idealno. Nek se
fino provoza do neke provalije.
ANA
Neće ti to proći. Taj ti pozna svoju
makinu u dušu. Zna mu svaki dio.
Uostalom, kako uopće prići do auta,
kad ga on čuva ko oko u glavi.
Tušira ga svaki božji dan, znaš li
ti to. Drži do njega više nego do vlastite
žene.
Ana umoči prst u svoju šalicu kave. Prstom crta
krugove po staklu na izlogu kafića.
FABIJAN
E, jebi ga ! A ti ne bi mogla ništa tu
uraditi ?
ANA
U vezi toga ? Ma daj, zabravi. Niti znam
šta o kočnicama, niti znam što o autima.
A kakva sam, da i što pokušam, usrala bi
se u gaće. Neće ti to ići.
FABIJAN
Ma šta ja tu serem, kakav auto, kakva
saobraćajka, njega treba hladno ukloniti,
baciti u jezero i gotova priča.
ANA
Vidi ti njega. Jak si mi na riječima.
FABIJAN
A ne znam više. Razmišljam samo.
ANA
Treba izvesti nešto što se ne bi moglo
nikako povezati ni s tobom, a pogotovo ne
samnom.
FABIJAN
Unajmiti nekoga. Platiti nekoga. Ima
ljudi. Ima profića koji to urade za dobru
lovu.
SCENA 55. INT. AUTOMOBIL. NOĆ.
Unutrašnjost automobila. Fabijan za volanom. Vozi.
Pored njega na mjestu suvozača sjedi njegova
ljubavnica Ana. Šute. Vožnja. Fabijan zaustavi
automobil malo pored njene kuće. Poljube se. Ana izađe
iz automobila. Fabijan nastavi vožnju.
SCENA 56. INT. STEPENIŠTE. STAN. NOĆ.
Ivan u haljini. Nosi torbu. Hoda stepeništem. Stane
ispred jednih vratiju. Zvoni. U stanu umorna Vlasta s
jaknom preko baletne haljine dođe do vrata. Pogleda
kroz rupicu. Ugleda plavušu s torbom u rukama.
VLASTA
Ko je ? Koga trebate ?
IVAN
Dobar vam dan. Ja sam Violeta. Imam
za vas ovdje punu torbu prekrasnih
parfema.
VLASTA
Ne zanimaju me parfemi. Hvala. Hvala
lijepa. Možete slobodno poći.
IVAN
Gospođo draga, ništa vas ne košta da
probate. Imam mirisa koji će vas
oduševiti. Svaka žena ima svoj miris.
I vi ćete sigurno pronaći svoj.
Probajte, samo probajte.
VLASTA
Kako da vam kažem. Kako da vam nacrtam.
Ja sam malo staromodna žena. Volim
prirodne mirise. Nikakve parfeme.
IVAN
Pa baš za vas imam sjajnu kolekciju
parfema koji su napravljeni isključivo
od prirodnih sastojaka.
Ivan izvadi iz torbe kutiju parfema. Približi je
rupici na vratima.
IVAN
Evo ovaj, on vam je na bazi latica ruža
i jaglaca. Neponovljivo. Probajte.
VLASTA
Ma ništa, ništa. Danas ništa.
Hvala. Hvala.
Vlasta pođe od vrata. Uđe u sobu za dnevni boravak.
Sjedne na kauč. Ivan ispred vrata stoji. Vrati kutiju
parfema u torbu. Čeka. Nagne se na vrata. Nervozno
lupka nogama. Ponovno zvoni. Vlasta sjedi. Sluša
zvono. Ne miče se. Ivan uporno zvoni. Vlasta se ipak
podigne s kauča. Dođe do vrata. Pogleda kroz rupicu.
Vidi plavušu koja i dalje s torbom u rukama stoji
ispred njenih vrata.
VLASTA
Gospođo draga, pođite, molim vas.
Kažem vam da me stvarno ne zanimaju
parfemi. Pođite do susjede možda vam
ona nešto kupi.
IVAN
Zvonila sam ja susjedi. Ali nema je kod
kuće. Gospođo, mogu li vam samo pokazati
nekoliko primjeraka, samo da vidite,
bez obaveza, samo ih pomirišite. Važno
mi je to. Čisto da vidim koji vam se
najviše sviđa. Molila bih vas lijepo,
bez obaveza.
Vlasta gleda kroz rupicu. Vlasta otvara vrata. Ispred
nje je plavuša s torbom i pištoljem u rukama. Ivan
gurne Vlastu u stan. Zatvori vrata iza sebe.
SCENA 57. INT. STAN. NOĆ.
Ivan neurotično hoda po stanu s pištoljem u rukama.
Ulazi i izlazi iz jedne u drugu prostoriju.
Vlasta sjedi na kauču u dnevnom boravku.
Ivan sjedne pokraj nje. Oboje su umorni. Sjede i
gledaju ispred sebe. U prazno. Ivan skine periku.
Baci je.
VLASTA
Di je zec ?
IVAN
Pobjegao mi je. Jebeni zec.
VLASTA
Što ti to meni pričaš. Hoću svog zeca.
Ne zanima me ništa. Ajde ga nađi.
... Ko zna što si ti učinio mom zecu.
Čekaj samo da se Fabijan vrati, ubit će
te. Rodit ćeš ti meni zeca.
IVAN
Kad će se Fabijan vratiti ?
VLASTA
Za tebe je bolje da se nikad ne vrati.
IVAN
Pa kad dođe možemo se dogovoriti.
VLASTA
O čemu ćeš se ti dogovoriti s Fabijanom ?
IVAN
O zecu.
VLASTA
Nije to Fabijanov zec. To je moj zec.
IVAN
Fabijan je gazda. Ja se s gazdom
dogovaram.
VLASTA
Zapamtit ćeš ti i Fabijana i zeca za
cijeli život.
IVAN
Daj prestani !
VLASTA
Ne seri. Upadaš mi u stan bez pitanja,
kad ti se prohtje. Kradeš, razbijaš,
maltretiraš. Ko zadnji idiot, tu vitlaš
pištoljem i još bi htio dobrodošlicu.
IVAN
Smiri se. Sve možemo riješiti. Samo da
Fabijan dođe. On mi treba.
SCENA 58. INT. DNEVNI BORAVAK. NOĆ.
Ivan i Vlasta sjede na kauču. Šute.
IVAN
Ajde pleši !
VLASTA
Zašto ?
IVAN
Da vidim znaš li. Ili si samo
folirantica.
VLASTA
Znam, al neću !
IVAN
Hoćeš !
VLASTA
Ajde, moraš me natjerati.
IVAN
Pleši !
VLASTA
Hoću. Ako budeš malo uvjerljiviji.
IVAN
Da budem uvjerljiviji ?
U čemu ?
VLASTA
Pa u prijetnjama !
Nekako mi djeluješ ko slabić.
IVAN
Ne seri. Pleši !
VLASTA
Što ti znaš o baletu, budaletino !
Tebi je balet, ples, kung fu, karate,
tebi je to sve, jedno te isto.
Zašto bih plesala za tebe ?
Ivan joj prisloni cijev pištolja na glavu.
IVAN
Zato što hoćeš !
Zato što moraš !
VLASTA
E, to mi se već sviđa.
Vlasta se podigne s kauča. Skine jaknu koju je imala
preko baletne haljine. Baci je na kauč. Stane ispred
Ivana. Pleše po tepihu ispred kauča.
SCENA 59. INT. STAN. NOĆ.
Fabijan dolazi stepeništem. Otključava stan. Ulazi
unutra. Zatvara vrata. Ivan ga dočeka iza vrata.
Prisloni mu pištolj u potiljak. Obojica dođu do kauča
gdje sjedi Vlasta. Fabijan sjedne do Vlaste. Šuti.
Ivan drži uperen pištolj u njega.
IVAN
Eto ti tvog Fabijana.
Ivan sjedne na fotelju pored kauča. Drži uperen
pištolj prema Fabijanu. Vlasta zagrli Fabijana.
Poljubi ga.
VLASTA
Ti si nitko i ništa. Fabijan je za
tebe bog. Pogledaj se na što ličiš.
IVAN
Daj, ne seri !
VLASTA
Ajde pucaj, ajde što čekaš,
imaš li muda, pičko ?
FABIJAN
Nemoj Vlasta, nemoj, molim te.
Pusti ga.
Vlasta pusti Fabijana iz zagrljaja.
VLASTA
Ma što me moliš. Što si se usro od
ovog ljigavca.
FABIJAN
Pusti.
IVAN
Vidiš kako je tvoj Fabijan smiren.
Kako je uviđajan.
VLASTA
Vodi ga doma.
FABIJAN
Pusti ga Vlasta, pusti ga da kaže
što želi.
Vlasta se okrene prema Fabijanu.
VLASTA
Ti si stvarno jadan, majke mi.
IVAN
To volim. Tako se ja volim razgovarati.
Idemo u srž problema. U srž stvari.
VLASTA
Što želi ? Što on može željeti ?
FABIJAN
Pusti ga da kaže.
VLASTA
Pitaj ga prije di je sakrio zeca.
FABIJAN
Di je zec ?
IVAN
Nema zeca. Sad nije bitan zec.
VLASTA
Što sam ti ja rekla. Monstrum.
Zecoubojica. A ti ga braniš.
FABIJAN
Čekaj. Nikog ja ne branim. Kako misliš
nema zeca ? Znaš li ti što je nama taj
zec ? On je nama sve. Naša beba.
IVAN
E, jebi ga, da sam znao ne bi njega uzeo,
uzeo bi ti ženu.
VLASTA
Mene bi uzeo ? Koji vic.
Ivan se počne derati. Podigne se sa fotelje.
IVAN
Ajmo, dosta zajebancije. Jebo vas vaš zec.
Boli me kurac za vašeg zeca. Jel vam
jasno ? Sad ću vas oboje pobit ko zečeve,
samo me nervirajte, pizda vam materina !
Ajmo majmune, zini, zašto ne vraćaš
dugove, ajmo pričaj !
FABIJAN
Koje dugove ? Koje jebene dugove ?
Ko si ti ? Kome bi ja dugovao ?
IVAN
Ja ovdje postavljam pitanja, a ne ti.
Odakle ti one tone pilseva, odakle,
pale s neba, a majmune ?
VLASTA
Ćaća ti je majmun.
Ivan okrene pištolj prema Vlasti.
IVAN
Ti šuti. Već si mi se ionako popela na
kurac… ako nekog upucam, tebe ću prvu…
znao sam, jebote, znao sam, da će se
tip pravit lud, to je najlakše.
SCENA 60. INT. DNEVNI BORAVAK. NOĆ.
Fabijan kleči ispred kauča s Ivanovom perikom na
glavi. Na kauču sjede Ivan i Vlasta. Ivan drži uperen
pištolj u Fabijana. Vlasta se trese.
FABIJAN
Nemoj, molim te !
IVAN
Ajde, zamoli me, ali lijepo !
FABIJAN
Nemoj !
IVAN
Ajde budi iskren, da čujem to, ajde !
FABIJAN
Nemoj, majke ti !
IVAN
Ja jednostavno ne vidim razloga da te
poštedim. Jedino ako me ne
uspiješ brzinski uvjeriti da si zaslužio
ostati na životu.
VLASTA
Nemoj, nemoj !
Ivan je udari po glavi.
IVAN
Ti, ako si bolesna u glavu, to ne znači
da si pošteđena, znaš li ?
I ti si uključena u ovu egzekuciju.
Kao aktivni jebeni svjedok.
Što mene boli kurac što si ti
bolesna i izgledaš ko smrt, što to
mene briga.
Hoću tišinu ! Da čujem mladića.
FABIJAN
A jebote, što sam ti ja skrivio ?
Mi se ni ne poznajemo.
IVAN
Ne seri. Ne seri. Reko sam ti da hoću samo
dokaze, ajde još malo ti je ostalo, daj
mi neki dokaz, daj mi neki razlog da te
ne koknem !
FABIJAN
Koji dokaz ? Koji jebeni dokaz ?
IVAN
Vidim ja da ti uludo trošiš moje i svoje
vrijeme !
FABIJAN
Ma čekaj, čekaj ! Stani !
Hoćeš lovu ? Imam lovu za tebe.
IVAN
A kako si se samo sjetio. Svaka ti čast.
VLASTA
Ima love. Ima love. Hoćeš love ?
IVAN
Opet ona. Hoćeš da tebe koknem prije
njega, hoćeš li to ? Rekao sam ti da
zašutiš. Strašno mi skačeš po živcu.
Ti si ovdje prisutna, al si sporedna,
kako ti to nije jasno. Zato šuti !
VLASTA
Evo šutim.
IVAN
Dakle, ti bi dao lovu. A koliko love imaš
ako se može znati ?
FABIJAN
Ima dosta. Ima, ima oko stotinjak tisuća.
Ima kuna, ima eura. Sve ću ti dati.
Sve je tvoje.
IVAN
A kako znaš koliko je meni dosta ?
Sve je to malo, jako malo.
FABIJAN
Ma čekaj, uzmeš svu lovu,
ima je, uzmi i pilseve, uzmi sve, pođi
i sve zaboravimo.
IVAN
Da, da … to je ta civilizacija zaborava.
Kao … što je bilo, bilo je. Ko ga jebe !
Ajmo sad kao da nikad ništa nije bilo.
Jel tako ? E pa, neće moći !
FABIJAN
Daj čovječe razmisli malo. Bit će bolje
i za tebe.
IVAN
Jedino ti mogu malo olakšati, ajde neka ti
bude, i ja sam neki jebeni humanitarac,
pa ću dopustiti tvojoj dragoj ženici da te
ona kokne. Tako će ti biti lakše.
Jel može ? Mislim, što je u tome
čudno. Uostalom, kad si joj mislio reći da
fukaš okolo koga stigneš, dok ti ona doma
umire ? Reci joj sada, ajde. Bit će onda
i njoj lakše kad te upuca.
VLASTA
Njemu je sve oprošteno.
IVAN
Ma, jeli, bogati. Sad ćemo oproštaje
dijeliti kako se kome prohtje.
VLASTA
Nije on ništa kriv. Što je tebi ?
IVAN
Ma molim te lijepo. Kako ga samo brani !
Vlasta ustane s kauča klekne pored Fabijana.
Zagrli ga.
VLASTA
Evo ti idiote ! Sad nas možeš oboje
upucati. Ajde, što čekaš !
FABIJAN
Nemoj Vlasta, nemoj molim te.
Vrati se na kauč. Nemoj molim te.
Fabijan gura Vlastu od sebe. Ona ga čvrsto drži.
IVAN
Koji ste kurac vas dvoje. Poremećeni
Romeo i Julija. Jebem ti mater, ovo
još u svom životu nisam vidio.
Vlasta čvrsto drži Fabijana. Snažno stisne oči.
Dere se.
VLASTA
Ajde, pucaj majmune, pucaj !
IVAN
Vidi glupače. Koji je tebi kurac ?
Ja ovdje određujem pravila.
Koji je tebi kurac ?
Ta tvoja suluda ideja mi se uopće
ne sviđa. Da od vas dvoje pravim
mučenike, koji kurac.
FABIJAN
Čuj stari, daj se smiri, evo, sve
će biti u redu. Evo, Vlasta će fino
sjesti na kauč kao da ništa nije bilo.
Jel’ tako Vlasta ? Jel’ tako ?
Ajde sjedni. Pa ćemo se na miru
porazgovarati. Bez tenzija. U miru.
Fabijan lagano odvoji Vlastu od sebe. Vlasta se
podigne. Sjedne na kauč. Malo dalje od Ivana.
Fabijan ostane klečati. Ivan se okrene Vlasti.
IVAN
Dakle, koji je tebi kurac !
Šta ti hoćeš ? Hoćeš biti
usputna žrtva ! Hoćeš
poginuti bez veze. To hoćeš.
Ti mene ne zanimaš. On me zanima.
Kako ti nije jasno.
VLASTA
On i mene zanima.
IVAN
Zanima te preljubnik i prevarant ?
VLASTA
Da, jako me zanima.
IVAN
Čuj, za mene je on mrtav čovjek.
A ti se dogovori sama sa sobom
koja je tvoja uloga u svemu ovom.
Tišina. Svi troje šute. Gledaju ispred sebe.
Ivan drži pištolj u ruci.
FABIJAN
Ja bih nešto rekao !
IVAN
Kasno je čovječe za bilo što !
FABIJAN
Nema veze ! Samo da ti kažem !
VLASTA
Pusti ga da ti kaže.
IVAN
Dobro, kaži. Ajde, ajde pucaj.
FABIJAN
To je jedna priča !
IVAN
A jebi ga sad, pričaj !
FABIJAN
Kad sam bio klinac prije puno godina
dolje na moru, za vrijeme ljeta,
ukrao sam zajedno sa svojom ekipom
Mercedes Švabi koji je ljetovao kod
našeg susjeda. Bilo nas je trojica. Ja
sam vozio. Tako smo cijelu noć ludirali
po poljskim putevima, po plažama i po svemu
živome. Tek jutrom, u svitanje, kad smo se
već umorili od lude vožnje, više nismo
znali što bi s autom. Netko iz ekipe je
predložio da ga zapalimo. U otvor za gorivo
smo stavili komad krpe i zapalili. Mercedes
je eksplodirao i gorio. Mi smo bili pokraj
i gledali. Smijali se i pokvareno uživali.
U jednom trenutku dok je auto gorio iz
njega se čuo užasan plač. Panično deranje.
Mi smo se prestali smijati. Ukočeni smo
slušali. I bili nemoćni da bilo što
učinimo. Auto je i dalje gorio, a mi smo
pobjegli svak na svoju stranu,
prethodno se dogovorivši da o tome nikad
više ne pričamo.
IVAN
I u čemu je štos ? Zašto mi to pričaš ?
Čime sam ja zaslužio da čujem tvoju
tajnu nikad ispričanu priču ?
FABIJAN
Cijelo veče te slušam kako se dereš,
i onda mi je došlo. To si mogao biti
samo ti. Taj glas, to si bio ti !
IVAN
A jeli ? Ti nisi normalan !
FABIJAN
To je točno bio tvoj glas. Dao bih se
kladiti. I sad si mi se došao osvetiti.
ZATAMNJENE
PETI DIO
SCENA 61. INT. STAN. DAN.
Ana postaje histerična. Luduje po stanu. Urliče. Dere
se neartikulirano. Skače po kauču. Miro se tušira.
Izlazi iz kupaonice u bijelom kućnom ogrtaču. Briše
kosu. Ana baca jastuke s kauča po dnevnom boravku.
Miro je samo mirno gleda.
SCENA 62. INT. RADNA SOBA. DAN.
Miro sam u sobi. Nervozno hoda. Zvoni mu mobitel.
Gleda tko ga zove. Uspostavi vezu. Sluša. Ništa ne
govori. Hoda po sobi. Zamišljeno. Samo sluša. Prekine
vezu. Odloži mobitel na stol u sobi.
SCENA 63. INT. KUPAONICA. DAN.
Ana je izrezala žile. Smirena je. Kao da se ništa nije
dogodilo. Sjedi na kadi. Miro ulazi u kupaonicu.
Donese bijeli ručnik. Sjedne na kadu do nje. Pomaže
joj da zaustavi krvarenje.
ANA
Nije ovo ništa. Dogodi se.
Što me gledaš ?
Malo krvi. Dobrovoljna davateljica
krvi. Ništa.
MIRO
Ne seri.
ANA
Što da ti kažem, dođe mi tako ponekad
da pustim malo krvi.
MIRO
Drži taj ručnik, jebem mu mater !
Miro joj omota ručnik oko ruke. I pridržava ga.
ANA
Utroba hoće disati.
Miro je lupka po glavi.
MIRO
Jebena glavo ! Drugi put ja neću biti
ovdje. Ko će te onda vaditi ?
ANA
Bit ćeš. Bit ćeš. Neću ja vraga za rep
potezati kad tebe nema. Nema šanse.
MIRO
Daj se sredi, molim te !
Nemoj mi to raditi. Heeeeej !
Što ti je ?
ANA
Nema ti to veze samnom. To dođe jak
vjetar, pohara sve što mu se nađe na
putu. Bura ! Danas sam to ja, sutra ćeš
možda biti ti.
MIRO
Koji bura ? To je tvoja raspadnuta pamet.
O čemu pričaš ? Popij vode. Idemo na
šivanje !
ANA
Ne bih ja još. Čekaj malo.
MIRO
Daj ne seri !
ANA
Neka uđe malo zraka u utrobu.
Samo malo svježeg zraka.
SCENA 64. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vožnja kroz
grad. Zaustavlja automobil na parkiralištu. Izađe iz
automobila. Otvara prtljažnik. Iz njega izlazi Ivana.
Ivan zatvara prtljažnik. Ivana sjedne na mjesto
suvozača. Ivan sjedne za volan. Automobil krene.
SCENA 65. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi. Ivana
pored njega na mjestu suvozača. Šute. Vožnja kroz
gradske prometne ulice.
SCENA 66. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana pored njega.
Ivana otvara ladicu ispred sebe. Unutra je pištolj.
Ona ga uzima. Repetira ga prema njemu.
IVAN
Što radiš ? Ostavi to !
IVANA
Drži volan. Gledaj naprijed !
IVAN
Budalo, upucat ćeš samu sebe.
IVANA
Moguće. Al isto je lijep osjećaj.
Biti gazda. Jednom u jebenom životu
biti gazda. Biti ovako nadmoćan.
Toliko, da te mogu jebat u mozak.
A ti mi ništa ne možeš…
Skreni lijevo !
Jel ti mene čuješ ?
Hoću lijevo !
Ivan i dalje vozi ravno.
IVAN
Nema šanse.
Ivana ispali hitac kroz prozor. Pokraj Ivanove glave.
IVAN
Koja budaletina !
IVANA
Ti stvarno nemaš mozga. Zar ne kužiš
da je došlo moje vrijeme.
Sve je podređeno meni. I ti !
Ivana približi pištolj Ivanovoj glavi.
IVANA
Jel osjećaš toplinu čelika ?
Jel ugodno ? Samo mali potez mog prsta
i tebe nema…
Skreni lijevo !
Ivan okrene volan. Automobil skrene u ulicu lijevo.
IVANA
Vidiš da znaš kad hoćeš.
Znam, malo ti je neugodno slušati
žensko, al jebi ga, takav je trenutni
odnos snaga. Izgubio si inicijativu.
IVAN
I što ćeš sad ? Jel ti uopće znaš
kuda ćemo ? Jel ti znaš što hoćeš ?
IVANA
Ne znam. I nije mi ni bitno.
Sad uživam samo u tome da te mogu
zajebavati do besvjesti.
SCENA 67. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivana drži uperen pištolj u
Ivana koji upravlja volanom.
IVANA
Što imaš u torbi ? Što je skrivaš ?
IVAN
Ništa. Parfemi. Prodajem parfeme.
Hoćeš jedan ?
IVANA
Drži volan. Gledaj naprijed.
Baci mi torbu.
IVAN
Što će ti torba. Evo ti parfem.
IVANA
Jesi ti gluh, idiote. Hoću torbu.
Obožavam torbe. Skupljam torbe.
Drži volan. Dodaj mi torbu.
IVAN
Neću!
IVANA
Hoćeš da ispalim još koji metkić ?
To hoćeš ? Uzbuđuje te miris baruta ?
Voliš kad ti zuji oko glave ?
IVAN
Jebala te torba !
Ivan se lagano sagne između nogu. Uzme torbu i baci je
Ivani u zagrljaj. Ona otvori torbu. Zaprepasti se kad
ugleda sadržaj. Zatvori torbu.
SCENA 68. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan i Ivana hodaju po mokrom otpalom lišću u šumi.
Vide se samo njihove noge.
SCENA 69. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan lopatom grabi mokru zemlju. Kopa jamu. Kad je
iskopao, uzme torbu i položi je u jamu koju je
iskopao. Zatim zakopa jamu. Ivana cijelo vrijeme stoji
nad njim s uperenim pištoljem.
SCENA 70. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan i Ivana s uperenim pištoljem stoje mirno ispred
zakopane jame.
SCENA 71. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Pored njega sjedi
Ivana s uperenim pištoljem. Šutnja. Vožnja kroz grad.
SCENA 72. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan Vozi. Ivana pored njega
s uperenim pištoljem. Ivan naglo zakoči. Ivana udari
glavom o staklo. Ispadne joj pištolj iz ruku. Ivan
uzme pištolj. Udari šakom Ivanu u glavu. Njoj ide krv
na usnicu.
SCENA 73. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan i Ivana hodaju mokrim otpalim lišćem u šumi. Vide
se samo njihove noge.
SCENA 74. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivana otkopava jamu u kojoj je zakopana torba.
Otkopa torbu. Ivan uzme torbu. Otiđe.
SCENA 75. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan ulazi u automobil.
Odloži torbu na suvozačko mjesto. Upali motor.
Automobil krene. Ivana ostaje iza njega. Plače.
ZATAMNJENJE
ŠESTI DIO
SCENA 76. EXT. KLUPA. PARK. DAN.
Na klupi u parku sjede Ivana i njen prijatelj, bradati
ogromni beskućnik, koji mota cigarete. Ivana ima
krastu na usni. Njih dvoje razvrstavaju skupljene
flaše tog dana. Razvrstavaju ih u velike crne vreće.
IVANA
Jako im je loša hrana. To je stvarno
dno svih dna. Kad padneš toliko nisko
onda moraš jesti njihove splačine.
Jesi li ti vidio kako su one kuharice
debele, nema kod njih krize, pizda im
materina, nose doma bolje komade, a nama
dilaju ostatke. I uvijek su nešto
napižđene, kao idemo im na živce što smo
uopće živi, mater im jebem…
Ko da se meni ide svaki dan gledati
njihove smrdljive guzičetine, znojne
nedojebane pizde…
Ko da se meni ide svaki dan gurati u redu
s onim vječno gladnim, jadnim starcima,
slušati ih dok mljackaju, hlapću sa onim
rasklimanim protezama, mater im jebem …
Ko da se meni ide jesti vašu hranu za
svinje, mater vam jebem, vama i vašoj
pučkoj kuhinji, jebo vas i vaš puk i
i vaš narod, dali vas jebo …
Da nije ovih jebenih flaša ne bih znala
kako izgleda, koje je boje deset kuna,
majku vam jebem …
Ko da sam ja kriva što mi svi jebu mater
kako stignu …
Ko da sam ja kriva što nemam što jesti,
što nemam što obući, što nemam gdje
spavati, ni kuće, ni kućišta …
Ko da je meni gušt pušiti sve kurčeve
ovog jebenog grada …
Jebote, mogla sam ići u časne sestre,
da sam bila pametna, mogla sam bilo
što. Sad me niko ne bi jebao kako mu
se prohtje …
Mogla sam se roditi u bogatog ćaće i
i još bogatije matere, mogla sam,
al eto nisam, mater mu jebem …
Mene su ko psa bacili u kanalizaciju
čim sam se rodila …
Pa plivaj ti Ivana s govnima cijeli život,
mater ti jebem !!!
SCENA 77. EXT. NASIP PORED RIJEKE. DAN.
Ivana i njen prijatelj beskućnik na leđima u velikim
crnim vrećama nose prazne plastične flaše.
IVANA
Prošlu noć mi je opet došao onaj
visoki, sin Kenedija i
Merlinke. Onaj zgodan. Plav.
Mišićav, suncem opržen.
Došao ti je on meni, pa mi se
nešto uvaljuje. E, moj mladiću, govorim
ja njemu, ja sam ti zauzeta, jel možeš
ti zamisliti da ja jednog presjedničkog
sina, dobro nije baš legalan sin,
al je sin, da ja njega odbijem
zbog tebe …
Trči tako on zamnom, a kiša pada.
Sve će on meni dati.
Cijela je Amerika njemu pod nogama.
Samo pristani Ivana, kaže on meni, i
Amerika će biti tvoja. I trči on zamnom.
Trčim ja ispred njega. Oboje mokri.
Poteže me on za kosu. Ja ga guram.
Bježi čovječe. Ne bih s tobom da mi daš
sve bogastvo koje imaš. Ja sam zauzeta
žena. Volim svog čovjeka. Ali ne odustaje
idiot, užasno je dosadan, skoro da sam
pristala …
I onda me probudi hrkanje onog
gubavog tipa u dnu sobe.
Jebem ti ja tu sreću. Jebeno prenoćište.
Hrču, seru, pišaju, psuju …
Mater im jebem, ko da im je tu kuću
ćaća osobno zazidao …
SCENA 78. EXT. OKO KUĆE. DAN.
Ivan sa torbom u rukama ispred Mirove kuće. Stoji
ispred vrata i zvoni. Vrata mu otvara Ana sa zavojem
oko ruke. S nekoliko hanzaplasta zaljepljenih po licu.
Po cijeloj glavi je izmazana krvlju. Izgleda ludo.
Poput Indijanca prije pohoda.
IVAN
Dobar dan !
ANA
Dobar dan. Ko ste vi ?
IVAN
Ja sam prijatelj.
ANA
Koji prijatelj ? Ja vas ne znam.
Ako nešto prodajete, nismo zaineresirani.
IVAN
A ne, ne. Ništa ne prodajem. Trebao bih
Mira.
ANA
Što će vam Miro ?
IVAN
On sve zna. Samo vi njega pozovite.
Ana zatvori vrata. Uđe u stan.
SCENA 79. EXT. OKO KUĆE. DAN.
Ivan čeka s torbom u rukama ispred Mirovih vrata.
Dolazi Miro. Zatvori vrata. Uzme Ivanu torbu iz ruku.
Odlaze zajedno iza kuće. Zastanu. Miro otvara torbu.
Pogleda sadržaj.
MIRO
Što je ovo ? Ko je ovaj ?
Koji je ovo kurac ?
Krivo, čovječe ! Sve si zajebo.
Ovog sigurno nisam tražio…
Koja sam ja budala. Mislio sam
da dajem posao profiću, a ono
hoštapler … Takvih imam i
ovdje u kvartu koliko hoćeš,
i jeftini su … Gadno si ovo zasro !
IVAN
Samo malo, samo malo.
Da mu skinem periku. Zato ga niste
prepoznali.
Ivan uzme torbu i izvuče periku iz torbe. Ponovno je
gurne u Mirove ruke da pogleda.
IVAN
Evo, sad pogledajte. To je to.
Ne mogu ja pogriješiti.
Miro gleda u unutrašnjost torbe.
MIRO
Daj, čovječe. Možeš ti ovu odvratnu
glavu kolko hoćeš pokazivati s
perikom ili bez perike, sve ti je isto,
neće ona postati glava koja meni treba.
Nisam ja slijep, što je tebi ?
Miro predaje torbu Ivanu. Ivan vrati periku u torbu.
MIRO
Jebeno si zasro. Jebeno.
SCENA 80. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vozi kroz
gradske prometne ulice. Utučen je. Automobil se
zaustavi na semaforu. Ivan se ljulja naprijed-natrag
nad volanom.
SCENA 81. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan za volanom. Vožnja kroz
prometne gradske ulice. Zvoni mu mobitel. On se
javlja. Na sjedalu pored njega se pojavi njegova
supruga Irena s mobitelom na uhu. Ona plače.
IRENA
Sve ću ti uzeti, budalo. Uzet ću ti
kuću, cijelo imanje. Laru više nikad
nećeš vidjeti. Ona više nema oca. Jel ti
jasno ? Ti si stranac. Ti njoj nisi
ništa. Bolje da te zaboravi. Uzet ću ti
sav tvoj prljavi novac. Svu tvoju
ušteđevinu. Ostat ćeš suh. I da još sto
godina radiš ko crnac, nećeš ovo
nadoknaditi. Sve ću ti uzeti !
I sve ću spiskati. Na putovanja, na hranu,
na skupa pića, dobru robu
i mlade ljubavnike.
Mjenjat ću ljubavnike ko čarape.
Potrošim, platim i bacim. Zanima me samo
nova i nova piletina, ne zanimaš me više
ti, stari, oronuli, mlohavi jarac.
Sve ću ti uzeti !
I sve tvoje konje ću poubijati, cijelu
ergelu, ostat će ti samo pustoš. Ostat
ćeš bez jednog, jedinog konja. Zapamtit
ćeš ti mene !
IVAN
Jesi završila ? Imaš li još ?
Ajde, imamo vremena, ajde pričaj !
IRENA
Nisam gotova. Napokon će i tebi netko
stati na kraj. Nemoj se iznenaditi kad
te uhapse. Takvima kao ti mjesto je
samo u zatvoru. Ja ću im sve reći. Ja ću
te razotkriti. Nećeš ti, đubre pokvareno,
više hodati zemljom.
Svaka tvoja žrtva će te proganjati.
Horor i Noćna mora će biti tvoji
jedini prijatelji. Nećeš se otarasiti
svojih mrtvaca dok si živ. Znaš li ti
što je pakao na zemlji ? Brzo ćeš saznati.
Zažalit ćeš dan kad si se rodio. Majčino
mlijeko će ti na uši iscuriti.
IVAN
Evo, ja tebe ipak volim. I ne znam stvarno
kako ću bez tebe kroz ovaj pakao.
IRENA
Vidjet ćeš ti, što te sve čeka.
IVAN
Da znaš, Irena dušo, nekako mi srce brže
tuče. Čuješ li ga ? Osjeća se slobodno,
skakuće …
IRENA
Koje srce ? Nemaš ti srce !
IVAN
Čuj, Irena dušo, sve ću ti dati.
Svega ću se odreći, pristajem da nemam
ništa, i da sam nitko …
samo da te više u životu ne vidim
i ne čujem.
IRENA
Bijedo. Bez mene ne postojiš. Bez
mene si samo neupotrebljiva, ljigava masa.
Bez cilja, bez plana i bez pameti.
IVAN
Znaš li ti možda, koja je razlika
između tebe i mene ? Ne znaš ?
IVANA
Ne znam. Ti ćeš mi reći.
IVAN
Ja sam još živ, a ti, tebe nema,
pizda ti materina šizofrena,
i sekundu mi ne bi bilo žao
što si sebi presudila,
da mi nisi sa sobom i Laru povela,
mater ti jebem…
I ugasi se već jednom !
Ivan pritisne dugme na mobitelu. Prekine vezu. Irena
nestane iz automobila. Ivan nastavlja vožnju.
SCENA 82. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Kroz prometne
gradske ulice. Zastane u koloni. Snažno se udara
objema rukama po licu. Ogorčen je na sve.
Negdje pokraj ceste Vlasta gleda u njega i pleše svoju
baletnu točku.
SCENA 83. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Kroz pustu ulicu.
Uzme torbu sa susjednog sjedala.
Baci je kroz prozor za vrijeme vožnje.
SCENA 84. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Po gradskim
prometnim ulicama. Crveno na semaforu. Zaustavlja
automobil. Po prozoru mu kuca Ivana. On otvara prozor.
IVANA
Može li jebanje ? Klasično ?
Perverzije isključene. Može ?
Jedan snošaj, četri stotine kuna ?
Ivan joj bez riječi otvara susjedna vrata. Ona ulazi.
Sjedne na suvozačevo mjesto. Auto krene.
SCENA 85. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Ivan vozi. Ivana pored njega.
Šute.
SCENA 86. INT. AUTOMOBIL. DAN.
Unutrašnjost automobila. Auto je parkiran u šumi. Ivan
i Ivana vode ljubav na zadnjem sjedištu automobila.
SCENA 87. EXT. ŠUMA. DAN.
Njih dvoje hodaju mokrim otpalm lišćem u šumi. Vide se
samo njihove noge.
SCENA 88. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan završava s kopanjem dugačke i duboke jame.
Pravi grob u šumi. Ispod jednog stabla. Ivana je
pokraj njega. Samo ga promatra.
Ivan se popne na rub jame. Izvadi pištolj. Okrene ga
prema sebi. Drži ga na slijepočnici. Stisne zube.
Znoji se. Na hlačama mu je velika mrlja. Pomokrio se
od straha.
IVANA
Meni još nije sasvim jasno, što ti
ustvari hoćeš ?
IVAN
Što misliš, zašto sam ovo iskopao ?
IVANA
Znam, jame se za mrtve kopaju.
IVAN
Bravo, još da dobijemo mrtvaca.
IVANA
A zašto si mene doveo ovdje ?
IVAN
Da zakopaš mrtvaca !
IVANA
Uh, jebote, stvarno sam glupa !
IVAN
Šuti, da se koncentriram.
IVANA
Ipak da razmisliš malo !
IVAN
Kako da razmišljam ? Kako ?
Nema se što više razmišljati.
Sjebali su me.
IVANA
Uvijek se može razmisliti.
IVAN
Ne može se. Kasno je.
IVANA
Nije kasno. Samo baci oružje.
Ivan opali jedan hitac u zrak.
Vrati pištolj uz glavu.
IVANA
A u pizdu materinu.
IVAN
Hoćeš možda ti ? Hoćeš probati ?
Ivan joj pruža pištolj. Ivana se odmiče.
IVANA
Nemoj, molim te. Nisam ti ja ta.
Nije danas moj dan.
IVAN
Nije danas, nije jučer. Kad će biti tvoj
dan ? Ajde !
Ivan sjedne na rub jame. Ruku u kojoj je pištolj
umorno spusti. Ivana mu se polako približi. Sjedne do
njega. Njih dvoje sjede jedno vrijeme u tišini. Ivan
premješta pištolj iz jedne u drugu ruku.
Ivana gleda ispred sebe. Ivana zagrli Ivana. Pokušava
ga poljubiti. On se izmiče.
Vjetar puše. Njišu se grane velikih stabala.
Lišće šušti.
Ivan se naglo podigne. Prisloni cijev pištolja na
slijepočnicu. Stisne zube. Ivana brzo skoči na noge.
Hvata ga za ruku. Hvata pištolj.
Njih dvoje hodaju oko jame držeći zajedno rukama
pištolj. Počnu se hrvati na rubu iskopane jame. Ivana
mu hoće iščupati pištolj iz ruke. U hrvanju padnu u
jamu. Pljusnu u blato u jami. Dok su padali čuje se
hitac. Oboje leže u jami.
Ivan se diže iz jame. Gurne mrtvo Ivanino tijelo koje
ga je pokrivalo. Sjedne na rub jame i gleda u Ivanino
mrtvo tijelo.
SCENA 89. EXT. ŠUMA. DAN.
Ivan, prljav od blata iz jame, zakopa Ivanu u istu
jamu ispod velikog stabla u šumi.
SCENA 90. EXT. KLUPA. PARK. DAN.
Ivan hoda po parku. Prljav je po licu, rukama,
i po cijelom tijelu.
Sjedne na klupu.
Na klupi pored njega već sjedi Ivanin prijatelj,
ogromni, bradati beskućnik.
Puši smotani cigaret. Pokraj njega je crna vreća puna
plastičnih flaša.
Ne reagira na Ivanovu pojavu. Pije iz praznih flaša.
Ivan se ljulja naprijed-natrag na klupi.
Zaustavi se ljuljati. Smiri se. Nagne glavu na klupu.
Iz uha mu curi krv. Sklopi oči. Umre.
Beskućnik ga gleda u uho.
Dolje ispod klupe sjedi mali bijeli zec.
Crvene kapi padaju na njegovo bijelo runo.
K R A J
top related