bolesti vjeĐa, spojnice i suznog kanala‘a-spojnice-i...bolesti vjeđa, spojnice i suznog kanala...

Bolesti vjeđa, spojnice i suznog kanala

BOLESTI VJEĐA, SPOJNICE I SUZNOG KANALA

1. VJEĐE ( palpebrae):

To su pokretni nabori kože i drugih tkiva (gornja, donja i treća očna vjeđa). Kod ljudi je treća

očna vjeđa zakržljala.

Vjeđe su građene od kože, potkožnog tkiva, vezivnog tkiva u kojem se nalaze mnogobrojne

žlijezde - gl. ciliares, gl. sebaceae i gl. tarsales, mišićnog tkiva, a s unutarnje strane obložene su

sluznicom (tunica conjunctiva).

Funkcija vjeđa:

Štite rožnicu, ali i čitavu očnu jabučicu od ozljeda naročito refleksom žmirenja. Istovremeno štite

očnu jabučicu od isušenja. Na unutarnjem bridu slobodnog ruba vjeđa nalaze se izvodni kanali

tarzalnih žlijezda (blizu ruba), 30-40 gore i 20 dolje, a čija je funkcija da maste rubove kako suze

ne bi curile van rubova vjeđa.

Musculus levator palpebrae superioris ima dvostruku inervaciju - s voljom i bez volje. Treća očna

vjeđa - membrana nictitanis - palpebra tertia - nalazi se u medijalnom očnom uglu. Sastavljena je

od duplikature sluznice (konjuktive) s umetnutom polumjesečastom hijalinom hrskavicom. U

fiziološkom položaju prekriva neznatni dio očne jabučice. Vjeđe krvlju snabdjevaju a. ophtalmica

i a. facialis a krv odvode odgovarajuće vene.

Senzibilni živci su dijelovi n. trigeminusa i to ramus maxillaris i ramus ophtalmicus. Motorički

živac je n. facialis koji inervira m. orbicularis palpebrarum ili corugator supercilii i m. malaris.

N. okulomotorius inervira podizač gornje vjeđe - m. levator palpebrae superioris kod karnivora, a

kod herbivora vrši tu ulogu m. corrugator supercilii. U izvjesnoj mjeri i glatki mišići

omogućavaju pokrete vjeđa inervirani simpatičkim živčanim sustavom. Vjeđe svojom unutarnjom

površinom konkavno priliježu uz očnu jabučicu, tvore očni rasporak - rima palpebrarum.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________


U području rime su dva ugla - angulus oculi medialis et lateralis. U medijalnom očnom uglu

gornja i donja očna vjeđa tvore suzno jezerce - lacus lacrimalis.

1.1. Bolesti vjeđa

Patološke promjene na vjeđama mogu biti prirođene (kongenitalne) ili stečene (akvizitarne).

1.1.1. Prirođene promjene vjeđa:

a) atresia palpebrarum - kod pasa i mačaka je fiziološka pojava sve do14. dana starosti.

b) coloboma palpebrarum - vjeđa nedostaje u potpunosti ili djelomično, najčešće trouglasti defekt

na gornjoj vjeđi.

c) blepharophimosis - skraćen je vjeđni rasporak u lateralnom uglu usljed pojave nabora kože

uzrokovan upalom konjuktive, prema tome je skraćenje vjeđnog rasporka samo prividno.

d) distichiasis - prirođena anomalija kod koje su tarsalne žlijezde nadomještene nizom velikih

žlijezda lojnica sa dlakama koje su okrenute unatrag prema očnoj jabučici dok niz trepavica

fiziološki strši prema naprijed.

e) ectropium palpebrae - izvrnute vjeđe - indicirana je operacijska metoda liječenja.

f) entropium - uvrnute vjeđe - i u ovom slučaju operacijske metode liječenja nude dobru

prognozu.

g) epicanthus - to je prirođeni nabor koji ide od hrpta nosa prema medijalnom očnom kutu.

1.1.2. Stečene promjene

Štetna djelovanja mogu biti usmjerena na fiziološku fizikalnu elastičnost tkiva (kontuzije, rane) ili

oštećujući bjelančevinaste strukture (combustio,congelatio) ili pak bakterije i njihovi toksini

izazovu intoksikaciju stanica tkiva.

a) Rane vjeđa - vulnera palpebrarum - najčešće je ozljeđena gornja vjeđa.

Ranu treba sašiti osim ako je udružena sa nekrozom.(Ukoliko terapijski izostane pokušaj

zbrinjavanja rane rekonstrukcijom smatra se greškom umijeća.)

b) Upale vjeđa - blepharitis - u veterinarskoj praksi pod tim pojmom podrazumijevaju se upale

svih dijelova vjeđa, a u humanoj samo upala rubova vjeđa.



Prema tome koji su anatomski dijelovi zahvaćeni upalom, govorimo o:

- Površinska upala vjeđe - blepharitis superficialis - najčešće su zahvaćeni rubovi i tada govorimo

o blepharitis marginalis s. ciliaris.

- Duboka upala vjeđe - blepharitis profunda (flegmonosa) - kada su upalom zahvaćeni duboki

dijelovi.

Blefaritisi nastaju mehaničkim ili kemijskim uzrocima te uslijed infekcije bakterijama. Pri tome

vrlo važnu ulogu igra i nedostatak vitamina, naročito vitamina C kao antiinfekcijskog vitamina.

Blefaritis mogu uzrokovati i parazitarne bolesti, naročito šugarci.

BLEPHARITIS SUPERFITIALIS

Pojavljuje se kao blepharitis marginalis seu ciliaris (na rubovima vjeđa) u dva oblika:

a) Blepharitis squamosa - rubovi vjeđa su otečeni, zacrvenjeni, prekriveni bijelim ljuskama ili

žutim krusticama (osušen sekret žlijezda lojnica). Te naslage pri dodiru otpadaju zajedno s

trepavicama koje više ne rastu - madarosis. Pošto upala prelazi i na konjunktive, ove su zažarene

te je prisutan i jaki svrbež. Ponekad pak česte upale konjunktiva prelaze i na vjeđe te to biva

povod blepharitisu. Ova upala može prijeći u kronični oblik. Kronični oblik skvamoznog

blepharitisa karakterističan je po zadebljalim rubovima vjeđa - tylosis, uvrtanju kapka uslijed

prenadraženosti m. orbicularisa oculi - entropium spasticum, trichiasis - uslijed skvrčenja ožiljka

na vjeđi dolazi do promjene položaja trepavica, one su upravljene prema bulbusu, te često izazovu

upalu rožnice.

b) Blepharitis ulcerosa - uz ostale simptome prisutna je i infekcija bakterijama gnojenja

(stafilokoki i dr.). Na rubovima vjeđa nalazimo pustule veličine zrna ječma koje pucaju,

međusobno konfluiraju. Vremenom zahvaćaju sve dublje slojeve gnojnom upalom što dovodi do

flegmone vjeđa. Bolest je praćena snažnim pruritusom te uslijed češanja nastupa proširenje

infekcije te je proces obično veoma dug (ponekad i godinama).

Liječenje:

U lakšim slučajevima dovoljno je očistiti rubove vjeđa fiziološkom otopinom i premazati

suspenzijom vitamina A ili ribljim uljem.

U težim slučajevima nakon omekšavanja ljuskica (fiziološka otopina, riblje ulje) premazujemo

rubove 1%- tnim bijelim živinim precipitatom, 2%- tnom otopinom srebrnog nitrata, 1% -nim

briljantnim zelenilom, pastom LASARI.



U terapiji blagotvorno djeluju oblozi 1%-tne borne vode.

Kod ekcematoznih promjena liječi se po metodama dermatologije (Direktorova mast). Kod

ulceroznog blefaritisa moramo primijeniti antibiotike šikokog spektra (chloramphenicol, teramicin

mast, odnosno 0,1% -tni garamicin). Kod svih blepharitisa preporuča se lokalna aplikacija

vitamina A, a parenteralno C i A vitamin.

1.1.2.2. BLEPHARITIS PHLEGMONOSA - (seu profunda)

Radi se o dubokoj upali vjeđa kojom su zahvaćeni svi njeni slojevi (i tarzalne žlijezde) uz

prisutnost bakterija gnojenja.

Etiologija:

Najčešće nastaje ozljedom koja se komplicira gnojnom infekcijom, zatim per continuitatem iz

susjednih djelova oka (konjunktive ili retrobulbarnih procesa), a može biti i posljedica općih

septičkih bolesnih stanja životinje (štenećak).

Simptomi:

Vjeđe su temperirane, bolne, otečene i tvrdo tjestaste konzistencije. Uz to je redovita i chemosis -

staklasto otečene zažarene konjunktive koje prolabiraju kroz vjeđni rasporak. Ponekad može preći

u apscese te je prisutna fluktuacija.

Liječenje:

Topli oblozi rivanola (0,o5-o,1%), borne vode (3%) ili fiziološke otopine. Aplicirati antibiotike

i/ili sulfonamide subkonjunktivalno ili retrobularno. Ponekad je neophodna i opća terapija

antibioticima. Površinu (kožu) možemo mazati Ichtiol mašću kako bi što prije flegmonu pretvorili

u apsces, koji bi mogli kasnije incidirati.

1.1.2.3. Cirkumskriptne bolesti vjeđa

HORDEOLUM

Ječmenac - cirkumskriptna je gnojna upala glandullae sebaceae (H. externum) i glandullae

ciliares (H. internum) na rubu vjeđe.

Češće se javlja na donjoj vjeđi a uzrokovani su infekcijom stafilokokima i streptokokima.

Manifestira se pojavom čvorića crvenkaste, zatim žute boje, a nakon nekoliko dana probije gnoj

kroz očnu spojnicu ili kožu vjeđe. Često recidivira a infekcija se prenosi na susjedne dijelove.



Liječenje:

Antibiotske masti, topli oblozi.

FURUNCULUS PALPEBRARUM

Apsces dlačnog folikula, a posljedica je rane koja se inficira ili septičnih oboljenja životinja.

Liječenje

Antibiotske masti ili 1-2%-tna mast živinog precipitata.

CHALAZION

Kronična je ne gnojna upala tarzalnih žlijezda. Na mjestu nastanka stvara se vezivno tkivni čvorić

vjeđe na lateralnom dijelu ruba obaju vjeđa veličine zrna graška, bez znakova upale i u odsutnosti

bola.

Liječenje:

Kako bolest ne bi recidivirala preporuča se kirurško odstranjivanje čvorića.

1.2. Nefiziološki položaj vjeđa

Može biti kongenitalni ili stečeni u toku života.

1.2.1. ATRESIA RIME PALPEBRARUM

Sraštenje vjeđa uzrokovano upalnim promjenama na rubovima (blepharitis ulcerosa), odnosno

ranama ili pak traumom rubova vjeđa. Rubovi mogu biti potpuno srašteni - totalna atrezija ili

nepotpuno srasli - parcijalna atrezija (blepharophimosis). Vjeđe mogu biti sraštene međusobno -

ankyloblepharon ili mogu srasti s očnom jabučicom - symblepharon.

Liječenje:

Operativnim zahvatom razdvajaju se srašteni rubovi što je lakše kod ankiloblefarona nego

symblefarona. Kod ankilobefarona dovoljno je razdvojiti rubove, spaliti ih lapisom i namazati

očnom mašću. Pri tome je neophodno držati rimu palpebrarum stalno otvorenom do izlječenja.



1.2.2. LAGOPHTHALMUS

Zečje oko - nemogućnost pokrivanja rožnice i pripadajućeg segmenta bjeloočnice uzrokovano

nedovoljnim zatvaranjem vjeđa. Razlikujemo lagane i teške forme.

Kod lakše forme može životinja čvrstim stiskanjem vjeđa zatvoriti oko, ali je oko za vrijeme

spavanja otvoreno. Kod teže forme životinja ne može nikako zatvoriti oko, pa postupno stradava

rožnični epitel. Sušenje epitela uzrokuje keratitis et lagophthalmo jer se nepokrivena rožnica suši i

zamuti.

Etiologija:

Bolest može biti kongenitalna ili stečena tijekom života uslijed disfunkcija n. facialisa tj. kod

paralitičnih stanja centralnog ili perifernih dijelova VII moždanog živca, zatim kod svih oboljenja

koje izazivaju exophthalmus, m. Basedov, tumor, glaukom, skraćenje vjeđa zbog gubitka jednog

dijela kože uvjetovanog ranama, opeklinama i čirom rožnice. Mnogo rijeđe se javlja prirođeno

skraćenje vjeđa.

Simptomi:

Potpuna ili djelomična nemogućnost zatvaranja očnog otvora uzrokuje nastanak konjuktivitisa s

deskvamacijom rožničkog epitela. Najprije se javi pojačano suzenje da bi se isprala nečistoća ili

spriječilo isušenje i upala rožnice. Uskoro dolazi do prestanka suzenja i razvoja suhog

keratokonjunktivitisa. Kod paralitičnog oblika popustio je tonus m. orbicularis oculi, a njegov

antagonist m. levator palpebrae superiores povlači gornju vjeđu. Stoga je onemogućeno treptanje

te očna jabučica ostaje stalno manje ili više otvorena.

Liječenje

Palijativno - što češće ispiranje fiziološkom otopinom kako bi se sačuvala vlažnost konjunktive i

rožnice, lokalno A vitamin.

Operativno preporuča se učiniti tarsorhaphiu - arteficijelno djelomično skrašćenje rime

palpebrarum u lateralnom očnom uglu. Na gornjoj vjeđi treba mali dio kože isječi u obliku

pravokutnika a donji kapak zasjeći u medijalnom dijelu, te osloboditi jedan kožni režanj, koji se

zatim ušije u gornji defekt.



1.2.3. BLEPHAROSPASMUS

Grč vjeđa usljed hiperfunkcije zatvarača očne vjeđe (grč orbikularnog mišića).

Etiologija

Najčešće je simptomatski (reflektorni) izazvan kroničnim blefaritisom, konjunktivitisom,

keratitisom, odnosno stranim tijelima ispod trećeg očnog kapka.

1.2.4. TRIHIJAZA (trichiasis)

Trihijaza je stanje, kod kojeg su usljed skvrčenja vjeđa i ožiljaka trepavice okrenute natrag i

dodiruju rožnicu i spojnicu očne jabučice. To može biti uzduž cijelog ruba vjeđe ili na jednom

dijelu ruba (totalna ili parcijalna trihijaza). Trihijaza nastaje nakon opeklina, rana, blefaritisa i

ječmenca.

Simptomi:

Uvrnute trepavice ozlijeđuju i draže očnu jabučicu usljed čega nastaje fotofobija, epifora i

blefarospazam. Na rožnici usljed stalnog podražaja odeblja epitel ili se stvori čir na rožnici.

Liječenje:

Liječiti primarnu bolest. Pojedine trepavice koje ne stoje uspravno možemo depilirati (isčupati),

ali one će ponovo narasti. Bolje je korijen trepavice uništiti elektrolizom.

1.2.5. PTOZA (ptosis)

Ptoza je spuštanje gornjeg kapka. Može biti kongenitalno ili stečeno. Prirođena ptoza je obično

obostrana, ponekad hereditarna. Kod prirođene ptoze podizač gornje vjeđe je obično nedovoljno

razvijen.

Stečena ptoza je izazvana ozljedom mišića ili neurogeno - ptosis vera seu ptosis paralitica, kad su

oštećeni n.oculomotorius i m. levator palpebrae superioris (pas i mačka) ili n. facialis i m.

corigator supecilii (preživači).

Oštećenja živca mogu biti uzrokovana botulizmom, frakturom vratnog dijela kralježnice te

tumorima mozga. Javlja se kod oftalmoplegije, može biti rani simptom kod myastheniae gravis.

Ptosis mehanica - uslijed upala ili novotvorevina vjeđa je postala otečena i pri tome zatvara vjeđni

rasporak. Susreće se i kod alergija.



Simptomi:

Suženje očnog rasporka uslijed više ili manje spuštenog kapka. Lakše je ustanoviti ako je ptosa

samo na jednom oku. Normalno gornja vjeđa doseže do gornjeg ruba rožnice, a kod ptoze leži rub

vjeđe niže. Pošto podizače vjeđa inerviraju mozgovni živci, uz spuštenu vjeđu prisutna je i

devijacija očne jabučice, te midrijaza pupile (n. oculomotorius inervira m. sphincter pupillae).

Liječenje:

Kod neurogene ptoze vitamin B, nespecifična terapija, a ukoliko je indicirano izvršiti operacijski

zahvat s tim da se izreže tračak kože gornje vjeđe sve do čela i zatim tu ranu sašiti.

Tako se rub gornje vjeđe prišije za m. frontalis, pa će on potpomoći podizanje vjeđe. Kod ptosis

mechanica liječiti treba primarnu bolest.

1.2.6. ENTROPIUM

Uvrtanje rubova vjeđe cijelim njenim rubom prema unutra. Kod trihijaze zbog defekta i lošeg

položaja vjeđnog ruba uvrnut je samo unutarnji vjeđni rub sa trepavicama. Položaj vjeđe reguliran

je tonusom orbikularnog mišića. Kada dođe do promjena u smislu povećanja tonusa javlja se

uvrtanje vjeđe manjeg ili većeg stupnja.

Pošto su rubovi vjeđe okrenuti prema očnoj jabučici, cilije draže i oštećuju rožnicu, izazivajući

teška oštećenja sve do gubitka vida.

Etiologija:

Orbikularni očni mišić ima funkciju kontrakcijom približiti rubove vjeđa jedan uz drugi, a

istovremeno priljubljuje vjeđe uz bulbus. Ako bulbus nedovoljno podupire tarzus i rub vjeđe tada

prilikom kontrakcije orbikularnog mišića nastaje spastični entropium.

Stanje kada je n. facijalis kontinuirano podraživan upalnim procesom na konjunktivi, naročito kod

kroničnog folikularnog konjunktivitisa, kod različitih keratitisa dolazi do spazma m. orbicularis

okuli.

Javlja se kod enukleacije bulbusa, anoftalmije, mikroftalmije, atrofije ili ftize bulbusa, kad je

mlohava i mekana koža vjeđa ili kada bulbus leži duboko u orbiti na pr. kod starih i mršavih

životinja. Rub vjeđe je stegnut i vuče mekanu kožu, koja nema elasticiteta te se uvrče prema

unutra. Entropium cicatriceum nastaje zbog skvrčenja ožiljka očne spojnice nakon kroničnih

upala, ili rana ukoliko se rub vjeđe uvrne.



Liječenje:

Potrebno je ustanoviti što je primarno - je li entropium izazvao konjunktivitis, keratitis ili obrnuto,

što se utvrđuje aplikacijom anestetika u obliku 0,5%-tnog tetrakaina. Terapija se nadalje sastoji u

izrezivanju i uklanjanju dijela kože uvrnute vjeđe. Zajedno s kožom izrežu se djelomično niti

orbikularnog očnog mišića. Rana se šije svilom 4-0 čvorastim šavom.

Zaraštavanjem stvara se zaraslica koja ispravi uvrnuti dio vjeđe. Može se izvršiti lokalno

infitracijska anestezija 2% Xylocain-om, ali se preporuča opća narkoza jer lokalni anestetički

depo remeti entropirani dio vjeđe pa je tada teško odrediti veličinu kože koju treba odstraniti. U

manjem stupnju uvrnuće se može liječiti kauterizacijom neposredno uz rub entropirane vjeđe, s

tim da se u cjelosti očuva konjuktiva.

1.2.7. ECTROPIUM

Izvrtanje vjeđe pri čemu je očna spojnica okrenuta prema van i postaje vidljiva. Uslijed toga što

su puncta lacrimalia okrenuta prema van, ne mogu suze oticati prirodnim tijekom, javlja se

kapanje suza.

Kod ektropije spojnica, koja je izvrnuta, pocrveni, odeblja i napokon se vjeđe ne mogu zatvoriti,

nastaje lagoftalmus.

Razlikovati treba: ectropium spasticum, ectropium paraliticum, ectropium senile i ectropium

cicatriceum.

Etiologija:

- E. spasticum - kod grča vjeđa (blepharospazma), ukoliko rubovi vjeđa budu potiskivani prema

naprijed, izvrnuta je koža vjeđa vrlo elastična. Npr. jako odebljale očne spojnice potiskuju vjeđe

prema naprijed, elastična koža vjeđe prilagođava se nastalim promjenama te posljedično dolazi do

prolapsusa očne spojnice.

Primjer postanku ektropije nalazimo kod blenoreje, u koje je bulbus jako povećan ili postoji

egzoftalmus. Spastički ektropij možemo naći kod mladih pasa i mačaka, kod kojih je koža vjeđa

još elastična.

- E. paralyticum - nastaje kod disfunkcije orbikularnog očnog mišića uzrokovanog uzetošću živca

lica. Vjeđe više nisu prislonjene rubom uz bulbus djelovanjem m. orbikularisa, donja vjeđa zbog

svoje težine visi i ektropira se. Gornja vjeđa također visi.

- E. senile - nastaje na donjoj vjeđi, jer je čitava donja vjeđa mlohava a orbikularni mišić ju ne

može držati u normalnom položaju.



- E. cicatriceum - nastaje uslijed ožiljaka na koži vjeđa nakon rana, ekcema, dermatitisa, zubne

infraorbitalne fistule i sl. Može ga izazvati operater ako je na uvrnutoj vjeđi načinio preveliku

eksciziju kože tj. ako se stvorio preveliki ožiljak.

Kao genetsku osobinu entropium nalazimo kod pasa pasmine bernandinac, španijel i dr.

Simptomi:

Konjunktiva izvrnute vjeđe postaje vidljiva, zažarena, otečena, uz pojačano suzenje i kapanje suza

preko vjeđnog ruba. Posljedica toga je pojava ekcematoznog dermatitisa kože donje vjeđe i lica. U

najtežem slučaju dolazi do lagoftalmusa, a posljedično keratitis sicca sa svim njegovim

komplikacijama.

Liječenje:

Sastoji se u liječenju primarne bolesti, a mora se izvršiti i operacija s tim da se na mjestu

ektropične vjeđe incidira koža trokutasta oblika kojem su stranice podjednako duge, s tim da treba

incidirati i konjunktivu,pri tome je zahvaćen i rub vjeđe.

Rubove načinjene rane treba rekonstruirati medio-lateralno. Zaraštavanjem se stvara zaraslica,

poveća se tonus i vjeđa se vraća u normalan položaj. Također može se izvršiti tarsorhaphia. Može

se pokušati kod slabijeg stupnja ektropija kauterizaciju očne spojnice.

Pritom treba paliti spojnicu ektropičnog dijela 3-4 mm ispod vjeđnog ruba.

1.3. PROTRUSIO PALPEBRAE TERTIAE (PROLAPSUS TREĆE OČNE VJEĐE,

ISPADANJE TREĆE OČNE VJEĐE)

O prolapsusu treće očne vjeđe govorimo kada ona prekriva veću površinu bulbusa nego je to

normalno, kada se vidi samo njen pigmentirani rub. Pojavljuje se kod svih životinja ali najviše

kod psa i mačke.

Etiologija:

Uzroci mogu biti neurogeni, odnosno identični onima koji uzrokuju enophthalmus tj. kod

encefalitis-a, comotio seu contusio cerebri, tetanusa. Čest uzrok su strana tijela dospjela pod treću

očnu vjeđu kao što su prašina, sjemenke, travke (stoklas) i dr. razna kemijska sredstva , lijekovi i

fizički faktori, vjetar i hladnoća. Uzrok tome mogu biti različite vrste tumora, atrofija i ftiza

bulbusa te mikrofthalmus. Nadalje uzrok može biti u hiperplaziji ili paralizi treće očne vjeđe.



Terapija:

Liječiti treba primarnu bolest.

Ekstirpaciju, kao metodu liječenja rabiti treba samo kod hipertrofije, tumora i paralize treće očne

vjeđe. Nakon njenog uklanjanja redovito se javlja entropium.

1.4. HIPERTROFIJA TREČE OČNE VJEĐE

Prekriva najmanje jednu trećinu rožnice i smeta pri vidu. Pojavljuje se kongenitalno kod pasa

velikih pasmina (njemački ovčar). Uzrok može biti strano tijelo pod vjeđom, a tada govorimo o

stečenoj hipertrofiji.

Javlja se kod njemačkih ovčara kao infiltracija ruba vjeđe plazmatskim stanicama kod keratitis

pigmentoza (keratitis superfitialis chronica).

Simptomi:

Očna vjeđa je otekla, zažarena i prekriva veću površinu rožnice. Životinju to smeta pa često češe

bolesno oko, a time oštečuje rožnicu. Infiltaracija plazmatskim stanicama pokazuje se kao

nejednakomjerno zadebljanje ruba vjeđe na oba oka sa seromukoznim iscjedkom. Takva promjena

ruba vjeđe pojavljuje se sa simptomima keratitis superficialis kronika (Uberreiter keratitis).

Terapija:

Kortikosteroidi i antibiotici (Dexamethazon - Neomycin, Geokorton, Dexamethazon + 0,3%-tni

Garamicin).

1.5. HIPERPLAZIJA GLANDUALE MEMBRANAE NICTITANS SUPERFITIALIS

(CISTA PALPEBRAE TERTIAE)

Treća očna vjeđa je otečena, zažarena i prominira kroz vjeđni rasporak. Uz to često je prisutan

svrbež. Sa medijalne strane treće očne vjeđe nalazi se tvorevina veličine zrna graška ili nešto

manja čija je površina tamno crvene boje i baršunaste površine koja izviruje preko pigmentnog

ruba treće očne vjeđe.

Liječenje:

Ekstirpacija 2/3 ciste uz prethodnu anesteziju 1%-tni tetracainom. Ne ekstirpirati čitavu žlijezdu

pošto njezin sekret služi u stvaranju prekornealnog filma zajedno s suzama i sekretom ostalih

žlijezda. Nikada ne ekstirpirati čitavu vjeđu radi nastanka entropija.



1.6. UVRTANJE I IZVRTANJE TREĆE OČNE VJEĐE

Uvrtanje i izvrtanje treće očne vjeđe najčešće je kongenitalno. Uvrnuta i izvrnuta je samo

hrskavica ali inspekcijom djeluje uvrnuta ili izvrnuta čitava vjeđa. Najčešće se javlja kod pasa

velikih pasmina.

Simptomi:

U starosti životinje od oko šest mjeseci vlasnici dolaze sa životinjom radi konjunktivitisa,

seromukoznog iscjetka i dosta jakog suzenja. Na oboljelom oku vidi se uvrnuta ili izvrnuta, često i

zagnojena treća očna vjeđa.

Liječenje:

Na oboljelu vjeđu ušijemo dvije podržne niti i time ju zategnemo sa unutarnje strane. Na sluznici

načinimo inciziju i škarama ekstirpiramo izvrnuti ili uvrnuti dio hrskavice. Vjeđa ostaje mekša ali

vrši svoju funkciju.

2. KONJUNKTIVA

(Conjunctiva et palpebra tertia)

Prevlači gornju vjeđu, prelazeći preko forniksa prekriva skleru, prelazi preko rožnice kao njezin

epitelni dio da bi na kraju prekrila i donju vjeđu. Pri tome se razlikuje:

- conjunctiva palpebrarum

- conjunctiva sclerae (potpuno prozirne)

- conjunctiva palpebrae tertiae - koja je duplikatura konjunktive u koju je uklopljena trokutasta

hijalina hrskavica.

Građa konjuktive: kolagen (substantia propria) i epitel.

U supstanciji propriji nalaze se u dubljem sloju krvne žile i živci, a u površinskom limfni čvorovi i

žlijezde. Bulbarna spojnica uz limbarni rub različito je pigmantirana kod različitih vrsta životinja.



2.1. Ozljede spojnice

2.1.1. Rane spojnice

- su redovito uzrokovane mehaničkim povredama i često su to isti uzroci koji dovode i do rana

vjeđa. Rane često izazivaju strana tijela koja su došla u spojničnu vreću. Kod svakog pokreta

vjeđa trlja se strano tijelo o spojnicu ili rožnicu izazivajući ranu na spojnici ili rožnici a

istovremeno u životinja uzrokuju jaki bol.

Liječenje:

Vjeđa se uz prethodnu površinsku anesteziju okrene i strano tijelo se odstrani vlažnim tamponom

vate. Kada se strano tijelo zabode u konjunktivu bulbusa treba ga izvući instrumentom (igla,

pinceta). Kada su rubovi rane na spojnici ravni a rana nije starija od 6-12 sati ranu je uputno

rekonstruirati. Kasnije se rana mora kirurški osvježiti i tek tada sašiti. Pri tome treba obratiti

pažnju i na dublje slojeve, te ukoliko su i oni ledirani i njih adekvatno obraditi i zbrinuti.

2.1.2. Opaljenje (combustio) i nagriženje (vulnus corrosivum)

Opaljenje i nagriženje spojnice uzrokovano je vrućom parom, pepelom, alkalijama (vrlo često

živo vapno, deterđenti i sapun) ili kiselinama. Karakterizira se crvenilom i oteklinom a eventualno

i kemozom spojnice u predjelu zone vjeđnog rasporka. Spojnica je u predjelu nekroze bijela, a

nekrotične kruste su okružene krvarenjem. Nastaje gnojenje zbog kojega se kruste otkinu i nastaje

čir, koji kad se izliječi ostavlja brazgotinu. Usljed toga može doći do sraštenja vjeđa s bulbusom

(symblepharon).

Prognoza ovisi o izgriženju rožnice i opsegu izgriženja spojnice. Ako su 2/3 spojnice nekrotične

propada i rožnica. Kiseline uzrokuju suhe kruste zbog koagulacijske nekroze. Lužine uzrokuju

kolikvacijsku nekrozu, te je krusta meka i galertna. Izgriženje vapnom je vrlo opasno. Krusta

izgleda kao kuhana, sivocrvene je boje i vrlo lako se inficira streptokokima i tada je oko često

izgubljeno.

Liječenje:

Kruti dijelovi stranog tijela se odstrane instrumentom ili ispiranjem fiziološkom otopinom. U

slučaju ozljede kiselinom daju se blago lužnate otopine.



Obično se koristi 2%-tna otopina natrijeva bikarbonata ili 0,5 %-tna otopina natrijeva tetraborata.

Lužine se neutraliziraju 0,5 %-tnom octenom kiselinom ili askorbinskom kiselinom (vitamin C).

Kao antidot za kiseline i lužine može se koristiti puferirana fosfatna otopina ( 0,34% Na H2 PO4

+ 1,6% Na2 H PO4) koja dolazi u prodaju pod imenom "ISOGUTT". Ako životinja pokazuje bol

pri ispiranju anesteziramo spojnice 0,5% Tetracainom ili drugim lokalnim anestetikom.

Preporučuju se ledeni oblozi koji spriječavaju nastanak kemoze. Propisati treba antibiotske masti i

preporučiti vlasniku životinje da često povlači vjeđe oboljelog oka kako ne bi nastao simblefaron.

Kod opaljenja metilvioletom (punilo kemijskih olovaka) koji izaziva nekrozu spojnice i sklere

koriste se kao antidot kapi 2%-tnog fluoresceina. Eventualno je potrebna i plastična operacija.

Prognoza kombustija lužinama je mnogo ozbiljnija od kombustija kiselinama, ali je kod obje vrste

uvijek vrlo loša i dubiozna jer može u početku oprženja biti vid skoro normalan, a tek kasnije

dođe do zamućenja rožnice i gubitka vida.

2.2. UPALA SPOJNICE (conjunctivitis)

Upala konjuktive naziva se KONJUNKTIVITIS. Određeni postotak konjunktivitisa mogu

uzrokovati zoonoze (tularemija,listerioza) a i druge bolesti (New castle bolest). Općenito bi

možda trebalo sve konjunktivitise pasa i mačaka radi opreza smatrati zoonozama!!

Upale konjunktive dijelimo prema lokalizaciji patološkog procesa.

2.2.1. CONJUNCTIVITIS CATARRHALIS ACUTA (serozni konjunktivitis)

Upala se odvija u epitelnom sloju konjunktive i često je prelazni stadij za sve druge oblike upale

spojnice.

Etiologija:

Primarno upalu spojnica mogu izazvati mehanički (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijski

(dijelići tintene olovke, hrđava željezna piljevina, lužine, kiseline), toksični uzroci, ultravioletne i

rengenske zrake, virusi, bakterije te paraziti. Sekundarno upala spojnica je simptom nekih bolesti

unutarnjih djelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti (kod angine, pneumonije,

influence, štenećaka, svinjske kuge i dr.). Najčešće je ovaj konjunktivitis reakcija oka na

senzibilizaciju organizma, odnosno posljedica je alergijske reakcije. Može biti izazvan i

nepovoljnim higijenskim uvjetima kad je povećana koncentracija amonijaka u nedovoljno

provjetrenim prostorijama u kojima borave životinje ili nedostatnom ishranom - manjak vitamina



A i C. Kongenitalno ili stečeno suženje izvodnih suznih kanalića mogu izazvati upalne procese

spojnice zbog zadržavanja suza i drugih produkata.

Simptomi:

Najčešće obole oba oka. Spojnica vijeđa je zažarena sa konjuktivalnom injekcijom, vlažna i

otečena, te gubi svoju prozirnost. U težim slučajevima i spojnica bulbi je injicirana, a mogu se

vidjeti i točkasta krvarenja (ecchymosis).

Ako je zahvaćena i konjuktiva bulbi govori se o ophthalmia catarrhalis. Istovremeno je prisutna

povećana sekrecija suza. U prvo vrijeme ove su vodenaste da bi kasnije zbog povećanog udjela

sluzi i deskvamata u njima postala mukozna. Životinja pokazuje fotofobiju - žmirkanje, svrbež -

nastoji češati oči. Vjeđe su često ujutro slijepljene. Uvijek obole oba oka. Nakon 14 dana dolazi

do ozdravljenja ili bolest prijeđe u kronični oblik.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Od purulentnog konjunktivitisa razlikuje se time

što se ovdje sekret skuplja samo uz trepavice,a u spojničkoj ga vrećici nema mnogo. Od blefaritisa

se pak razlikuje što je nakon odstranjenja sekreta rub vjeđe normalan.

O edematoznom kataru govorimo kada postoji jaki edem spojnice.

Suhi katar (catarrhus siccus) je katar konjunktive bez sekrecije sa jakim osjećajem suhoće u oku

ili osjećajem stranog tijela pa životinja nastoji češati oko i to naročito ujutro.

Liječenje:

Odstraniti uzrok, zatim ispirati spojnicu sredstvima koja ne draže. U svrhu liječenja upale spojnice

često se upotrebljavaju adstrigensi koji dovode do stezanja međustanične tvari taložeći

reverzibilno bjelančevine koje su nabubrile zbog upalnog podražaja i na taj način smanjuje se

osjećaj boli i pečenja. Sluznica spojnice postaje suha i smanjuje se sekrecija. Adstringensi se

upotrebljavaju kao simptomatska terapija konjunktivitisa osobito ako je prisutna iritativna i

alergijska komponenta upale. Najčešće se primijenjuju kapi 2-3%-tne otopine borne kiseline ili

0,4 %-tnog natrijevog tetraborata.

Adstrigensi se mogu kombinirati s vasokonstriktornim sredstvima koji suzuju krvne žile spojnice

koje su kod kataralne upale proširene. Na taj način smanjuju pečenje, suzenje i svrbež. Takvi

lijekovi su: Adrenalini hydrogen-tartaratis sol. 0,1%, efedrin fenilfren i nafazolin. Tvornički

pripravci adstrigensa i vasokonstriktora su kapi: "Proculin", "Hidropin","Benil" i "Visine".

Srebrni nitrat (argentum nitricum) koagulira bjelančevine i tako uništava bakterije, stvara sloj

koaguliranih bjelančevina i tako podražuje oko na suzenje. Suzama se ispire sluznica, a u suzama

ima i vrlo djelotvornih tvari - LISOCINON - koji djeluju antiseptički i antibiotski.



Srebrni nitrat primjenjuje se u oftalmologiji još od 18 stoljeća pa sve do danas. Njegova 2%-tna

otopina djeluje na sekrecijske i kataralne upale spojnice. Intenzitet njegovog djelovanja zavisi od

trajanja njegovog zadržavanja na površini spojnice. Obustavljanje djelovanja ovog farmaka vrši se

ispiranjem očne spojnice fiziološkom otopinom. NaCl se veže sa Ag NO3 u netopivi spoj AgCl

koji otječe kao mliječna tekućina.Nakon duljeg kapanja može doći do zatamnjenja spojnice zbog

taloženja srebra (argyrosis).

Subjektivno su mnogo ugodniji koloidni organski spojevi srebra kao 0,5%-tna otopina protargola

ili kao taninsko-albuminatni kompleks 3%-tna otopina targesina.

Na regenerativne procese epitela povoljno djeluje i samo ispiranje fiziološkom otopinom (oblog).

Ispiranje čajem kamilice djeluje blagotvorno ali istovremeno pogoduje razvoju bakterija. Nešto

slabiji oftalmoantiseptik je 1%-tni resorcinol. Ostala blagi antiseptici mogu se primijeniti u obliku

obloga ( rivanol 0,1%; kalijev permanganat 2-5%). Za liječenje upale spojnice upotrebljavamo

oftalmoantiseptike koji su blaga antibakterijska sredstva, kada su uzročnici postali rezistentni.

Neki oftalmoantiseptici imaju i adstringentna svojstva, kao na pr. cink sulfat ("Zincfrin"), a mogu

biti i u kombinaciji s sulfonamidom (plisulfan + cink sulfat).

U suvremenom liječenju upalnih bolesti spojnice uopće pa i seroznog konjunktivitisa gotovo

redovito se koriste antibiotici. Da bi djelovanje antibiotika bilo uspješno uputno je načiniti

antibiogram, a potom pristupiti ciljanoj antibiotskoj terapiji. Ako to nije moguće, preporuča se

primjeniti antibiotik širokog spektra kao što su: 1% Chloramphenicol mast, 0,3% Garamicin mast

ili kapi, Tetraciklin - klorid ili oksitetraciklin u obliku masti ili je moguće kompatibilne

međusobno kombinirati. Valja naglasiti da liječenje antibioticima ne treba biti predugo budući da

dugotrajno apliciranje može produžiti konjunktivalnu iritaciju uz podržavanje hiperemije, što pod

određenim okolnostima može pogodovati razvoju kroničnog oblika bolesti.

U slučaju preosjetljivosti na antibiotike ili za širi spektar djelovanja u terapiji je preporučljivo

koristiti sulfonamide za lokalnu očnu primjenu: Sulfasol, Sulfacetamid-natrij kao 10-15% -tna

otopina, Sulfafurazol, Sulfadikramid. Sulfonamidi djeluju bakteriostatski uglavnom na gram

pozitivne uzročnike, na neke gram negativne koke i viruse psitakoze. Kombinaciju sulfonamida s

pirimetaminom ("Daraprim") upotrebljavamo u liječenju toksoplazmoze. Steroide nije

preporučljivo koristiti u liječenju banalnih konjunktivitisa jer oni ublažavaju upalne simptome ali

ne djeluju etiološki pa bi pogodovali razvoju bakterija i gljivica koje je kasnije vrlo teško liječiti.

Steroide u obliku masti ili kapi u prometu susrećemo kao monosupstancije ili kombinirane sa

antibiotikom (Dexamethason-Neomycin; Geocorton i dr.).



Antihistaminike treba koristiti kod rane faze alergijske reakcije dok na kasni tip alergije ne djeluju

(tada koristiti kortikosteroide). Antihistaminici će biti djelotvorni u onom opsegu u kojem je samo

histamin odgovoran za nastanak simptoma. To je razlog što ponekad nakon primjene

antihistaminika nema kliničkog poboljšanja. Od gotovih preparata dobri rezultati postižu se

primjenom Antistin - Privin kapi ili nekog drugog pripravka antihistaminika Antazolina

kombiniranog s vazokonstriktorom Nafazolinom.

Od antimikotika za oftalmološku primjenu u nas postoje Amfotericin B (ima široki antimikotički

spektar koji obuhvaća i Candidu, magistralno kao kapi), Pimaricin (ima slično djelovanje kao i

prethodni, dolazi kao mast "Primafucin" i "Pima-bicinon"), Nistatin i dr. Dobre rezultate daje i

tuširanje jodom.

Primjena anestetika u čistoj supstanci ili u kombinaciji sa drugim medikamentima ima široku

praktičnu važnost kako u dijagnostici tako i u terapiji bolesti očnih spojnica domaćih životinja.

Tetracain 0,5% tni, kombinacije borne vode ili kalcijeva klorida sa novocainom i sl.

Moramo znati da anestetici smanjuju bol, jedan od prisutnih simptoma upale, ali usporavaju

biološke procese koji su neophodni za ozdravljenje oboljele očne spojnice.

2.3. CONJUNCTIVITIS CATARRHALIS CHRONICA

Razvija se iz akutnog oblika bolesti ako se radi o intenzivnijem i dugotrajnijem djelovanju istih

agenasa koji su izazivali akutni kataralni konjunktivitis. Najčešće obole stari psi.

Etiologija

Najčešći uzrok nastanku bolesti jesu infekcija, alergija te iritacija.

Infekcija - nedovoljno ili neodgovarajuće liječenje, najčešći uzročnici su stafilokoki, rjeđe virusi i

gljivice.

Alergija - najčešći uzrok

Iritacija - češanje, dugotrajna upotreba antibiotika, miotika, midrijatika i trihijaza, loši

zoohigijenski uvjeti u nastambi. Smetnje u sekreciji suza i njihovom odvođenju mogu uzrokovati

kronični konjunktivitis, prije nego nastupe teške promjene kao keratokonjunktivitis sica. Uzrok

mogu biti i razne metaboličke smetnje.

Simptomi:

Slabije su izraženi - fotofobija, sekrecija, zažarenost (osobito izražena navečer) i pruritis, ali

držanje životinje pokazuje da upala postoji.



Životinje drže spuštenu glavu, često ne reagiraju na okolinu. Kao posljedica conjunctivitis

catarrhalis chronica pojavljuje se blepharitis uz madarozu. Nadalje na koži donjeg kapka i licu

(zbog nastanka ekcema i ožiljaka koža donje vjeđe je kraća, nastaje ektropij, tada je sekrecija suza

obilnija), nalazimo otečene limfne folikule na svim konjunktivama.

Često se može naći smeđi ili žuto-smeđi sasušeni iscjedak u medijalnom očnom uglu (sekrecija je

smanjena - iscrpljena, pa je sekret gušći i suh). Smetnje mogu biti vrlo različite.

Životinja s blijedim spojnicama može unatoč liječenju imati izričite smetnje, dok nasuprot tome

životinja sa stalno crvenim - zažarenim spojnicama ne mora pokazivati nikakve smetnje.

Liječenje:

Kao kod akutnog, ali dugotrajnije. Preporuča se u lokalnom liječenju u lakšim slučajevima

ordinirati adstringentne kapi 3% borne kiseline ili 1% cinkova sulfata 2-3 x dnevno. Ova terapija

smanjuje kongestiju, pospješuje protok limfe i sekreciju žlijezda koja je obično zbog dugotrajne

upale poremećena.

Borna kiselina (3%) u obliku očne masti koristi se u terapiji preko noći. Kapi jedan promilnog

adrenalina smanjuju crvenilo i svrbež. U težim slučajevima preporuče se tuširanje spojnice 2%-

tnom otopinom AgNO3 (LAPIS). U tu svrhu koristi se lijek u obliku štapića koji na oba kraja ima

namotanu vatu. Jedan kraj treba natopiti lapisom a drugi fiziološkom otopinom. Preko upaljene

sluznice nanese se otopina lapisa a potom fiziološka otopina (umjesto gužve vate može se ispirati

fiziološkom otopinom iz šprice). Fiziološka otopina služi neutralizaciji lapisa kako ne bi došlo do

dubokih krusta i oštećenja rožnice. Neposredno nakon tuširanja djelovanjem lapisa površina očne

spojnice poprimi izgled nježne bjeličaste membrane koja se za 15-tak minuta sama oljušti. Lapis

djeluje i kao dezinficijens. Liječenje lapisom mora vršiti stručnjak te nikako nije za kućnu

upotrebu po vlasniku.

2.3.1. CONJUNCTIVITIS FOLLICULARIS ( C. CISTICA)

Upalni proces odvija se na limfnim folikulima bulbarne strane treće očne vjeđe. Taj upalni proces

izražen je infiltracijom i proliferacijom. Oboljevaju sve životinjske vrste, ali ipak najčešće psi, po

nekim autorima od 30-40%.



Etiologija:

Postoje različita tumačenja o nastanku ove bolesti. Evo nekih od tih teorija:

a) Razvija se iz kroničnog kataralnog kod kojeg se razvijaju retencione ciste žlijezde treće očne

vjeđe i izvodnih kanala.

b) Uzrokovan je mehaničkim nadražajima (strana tijela).

c) Nastaje hematogeno kod različitih unutarnjih bolesti (štenečak i leptospiroza).

d) Posljedica je reakcija oka na senzibilarni organizam (alergija).

Simptomi:

Bolest je najčešće binokularna. Hipertrofični limfni čvorići unutarnje strane III. očne vjeđe žarko

su crvene boje često međusobno konfluiraju pa nalikuju plodu zrele maline.

Bolest se očituje obilnijim očnim iscjetkom, edemom konjuktive, fotofobijom, izražen je jak

svrbež, blefarospazam, a posljedično može uzrokovati i entropium. Recidive su vrlo česte.

Liječenje:

Operativno i medikamentozno. Prije operacije oko treba lokalno anestezirati (1% tetracain) i

nakapati par kapi 0,1% adrenalin hydrochlorici. Operativno se može odstraniti otečene limfne

čvorove gnječenjem Knapovom ili pincetom prema Khuntu. Kiretiranjem oštrom žlicom stružemo

promijenjenu površinu (skarifikacija). Nakon toga treba ordinirati antibiotike sa kortizonom

odnosno može se instilirati otopina 5%-tnog CuSO4, otopina 2%-tnog AgNo3 (poslije isprati

fiziološkom otopinom) ili cinkov sulfat (zincum sulphuricoum 1-4%). Svako od tih sredstava

ukapavati treba 7 dana. Nakon toga ako su zaostali pojedini folikuli liječenje treba ponoviti.

Može se upotrijebiti kamen modre galice (CuSo4) kojim se mogu sastrugati limfni folikuli a

istovremeno će djelovati kao adstrigens i dezificijens. Iza toga oboljelu vjeđu važno je ispirati

fiziološkom otopinom i nanijeti 1%-tnu mast Chloramphenicol.

2.3.2. CONJUNCTIVITIS PURULENTA seu BLENNORRHOICA

Javlja se na jednom ili oba oka, Najčešće kod mesojeda. Razvija se iz akutnog seroznog

konjunktivitisa uzrokovanog gnojnim bakterijama.

Etiologija:

Da bi došlo do pojave purulentnog konjunktivitisa mora postojati defekt spojničkog epitela, a to je

postignuto nastankom kataralnog konjunktivitisa. Djelovanjem bakterija gnojenja Streptococus

pyogenes, Staphylococcus pyogenes, Corynebacterium pyogenes (saprofiti ili UNETE) razvija se

purulentni konjunktivitis.



Vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti ima nedostatak odgovarajućih antitijela ili vitamina

odgovornih za rast epitela.

Purulentni konjunktivitis treba držati i simptomom niza infekcioznih i općih bolesti: štenećak,

svinjska kuga, respiratorne infekcije, bolesti respiratornih organa ili probavnog trakta. Nastaje i

kod trovanja bojnim otrovima. Bolest može biti prenesena sa jednog oka na drugo od gnojnih

procesa sa očne spojnice ili rožnice.

Simptomi:

Bolest se javlja na jednom češće na oba oka. Sluzavo gnojni iscjedak različite konzinstencije i

različite boje. Vjeđe su slijepljene, naročito ujutro. Otvaranjem rime palpebrarum iscjeđuje se

veća količina gnoja. Sluznica je u početku bljeđe, a u kasnijoj fazi bolesti zažarena i otečena.

Senzorij životinje je poremećen te se nerado kreću. Zbog gnojnog iscjetka dolazi do pojave

madaroze, ekcema, pa i promjena općeg stanja, pa temperature može biti znatno povišena.

Liječenje:

Determinirati bakteriološku floru ako je moguće, treba uzimati uzorke iz dubine spojnice oštrom

žlicom. Ukoliko mikrobiološka pretraga nije moguća terapirati treba lokalno antibioticima širokog

spektra uz prethodno ispiranje očne vrećice fiziološkom otopinom, odnosno 3%-tnom bornom

vodom ili 0,1%. Rivanola. Ispiranje ima dvostruko djelovanje. Uklanja se gnoj da bi antibiotik

mogao djelovati i vlaži sluznica (suze su iskorištene za stvaranje gnoja). Osim lokalno, terapiju

treba provoditi parenteralno antibioticima, osobito ako je uzrok bolesti nedostatak antitijela,

odnosno ako se ova javlja u sklopu neke opće bolesti.

Osim antibiotika u lokalnom liječenju gnojnih konjuktivitisa primjenjujemo i sulfonamide

(Sulfasol, 10-20%-tni Sulfacetamid - Natri, Ophtalmin). Dobro je parenteralno aplicirati A, B i C

vitamine.

Kontraidicirano je ispiranje kamilicom zato što kamilica djeluje stimulativno na razvoj bakterijske

flore, a osim toga izaziva ispadanje trepavica.

Liječenje obično traje tjednima, a bolest često prelazi u kronični oblik. Kod gnojnog

konjunktivitisa može doći do zatvaranja nasolakrimalnog kanala gnojnim eksudatom. U ovakvim

slučajevima treba kanal isprati blagom otopinom hipermangana ili 0,1%. Rivanola.



2.3.3. CONJUNCTIVITIS PARENCHYMATOSA

Upala se odvija u dubljim slojevima konjuktive i subkonjunktivalnog tkiva.

Etiologija:

Recidivirajući kontinuirani nadražaj traumatske, kemijske ili neke druge prirode. Ovakvi nadražaji

mogu biti izazvani bakterijama doprlim u dublje slojeve. U slučaju kada su unijete gnojne

bakterije razvit će se flegmonozni konjunktivitis - Conjunctivitis phlegmonosa.

Simptomi:

Konjunktiva je zažarena, staklasto edematozna uz limbus (chemosis). Sluznica je pokrivena

staklastom sluzi koja se često zasuši te nastaje krusta koja prijanja za tkivo konjunktive, oštećuje

epitel, pa odvajanjem kraste dolazi do jačih krvarenja. Ako dolazi do nekrotičnih promjena na

dubljim slojevima konjunktive razvija se conjunktivitis diphterica.

Liječenje:

Antiseptika (Rivanol), antiflogistika, antibiotici. Ako se pravilno liječi, c. parenchymatosa traje

najduže 14 dana. Mogu se primijeniti topli antiseptični oblozi radi ubrzanja resorpcije.

2.4. PTERIGUM

To je duplikatura konjunktive koja u obliku trokuta prelazi preko limbusa corneae, prekriva

rožnicu i usmjerava je prema pupili. Budući da je pterigij posljedica vanjskih podražaja spojnice,

može doći samo medijalno i lateralno od rožnice jer se podražuje samo u zoni vjeđnog rasporka.

Duplikatura je često prozirna i ne smeta pri vidu, naročito ako ne doseže do visine pupilarnog

otvora. U drugom slučaju može biti neprozirna, prekriva rožnicu u području pupilarnog otvora i

smeta vidu. Razlikujemo progresivni i stacionarni pterigij. Stacionarani pterigij može u svako

doba prijeći u progresivni.

Etiologija:

Svi podražaji (vjetar, dim, prašina) protrahiranog djelovanja na konjuktivu i rožnicu koji dovode

do degenerativnih promjena na epitelu i laminij limitans anterior. Epitel nestaje spomenuta

membrana se skvrči u brazgotinu i povuče susjednu spojnicu na rožnicu.

Liječenje:

Progresivni pterigij mora se operirati, a stacionarni ne. Operativno, ako je čvrsto prirastao,

potrebno je napraviti plastiku rožnice. Bolest često recidivira. Da bi se spriječilo recidiviranje

poslije operacije konjuktivu sašijemo sa sklerom, te na taj način spriječimo mobilnost konjuktive

bulbi.



2.5. TUMORI NA KONJUKTIVI

DERMOID (DERMOIDNA CISTA)

Karakterističan kongenitalni tumor konjunktive, nastaje uslijed izmijenjenog položaja ektoderma

u embrionalnom razvoju. Tu tumoroznu tvorevinu ukoliko postoji redovito nalazimo na limbusu u

lateralnom očnom uglu, ona sjedi dijelom na rožnici, a dijelom u konjunktivi bulbusa.

Pošto je to tvorevina na kojoj se nalaze dlake ili perje, zavisno o vrsti životinje, očni rasporak je

poluotvoren, jer dlake draže rožnicu i konjunktivu, dovode do teških konjunktivitisa, odnosno

keratitisa, sve do perforacije rožnice.

Operira se tako da se resecira tumorozna tvorevina i izvrši konjunktivalna plastika.

Tijekom života stečeni tumori konjuktive mogu biti benigne ili maligne prirode (lipomi, fibromi,

angiomi, papilomi, karcinomi, sarkomi i dr.)

3. SUZNI APARAT - APPARATUS LACRIMALIS

Čine ga: - suzna žlijezda (glandulla lacrimalis)

- ekskretorni kanali s otvorima (ductuli excretoriicum puncta lacrimale)

- suzna vrećica (saccus lacrimalis)

- suzni kanalić (canaliculus lacrimalis)

- nosni izvodni kanal (ductus nasolacrimalis)

3.1. DACRYOADENITIS ( upala suzne žlijezde )

Etiologija:

Posljedica je konjunktivitisa i rinitisa, periostitisa i ostitisa, te obliteracije izvodnog kanala (upala,

paraziti, strana tijela).

Simptomi:

Difuzno oštećenje gornje vjeđe koje je temperirano i bolno, a suzenje je obično povećano

(epiphora). Pod pritiskom se iz izvodnih kanala cijedi sluzavi ili gnojni sekret kod dacryoadenitis

phlegmonosa. U pravilu se istodobno javlja i konjunktivitis što izaziva ekcem u medijalnom

očnom uglu. Suzenje se smanjuje a postupno se javlja atrofija suzne žlijezde i njena hipofunkcija



da bi konačno produkcija suza i prestala. Suše se očne spojnice, rožnica i očna jabučica u cjelosti

(xerophthalmia).

3.2. DACRYOCISTITIS ACUTA (Akutna upala suzne vrećice) (DACRYOPHLEGMONA)

Nastaje kod upale suzne vrećice kada gnojni uzročnici dođu u suznu vrećicu. U predjelu suzne

vrećice odjednom nastaje oteklina i crvenilo, donja vjeđa i lice postanu edematozni. Životinja pri

palpaciji pokazuje znakove jake bolnosti uz nerijetko povišenu tjelesnu temperaturu.

Nakon nekoliko dana koža iznad suzne vrećice požuti, stvara se apsces. Uskoro dolazi do

fistulacije i izlaska gnoja. Na taj način dolazi do fistule suzne vrećice a prvotni gnoj sada zamijeni

više prozirna tekućina.

Liječenje:

Topli oblozi od blagih antiseptičnih sredstava. Parenteralno apliciramo antibiotike i sulfonamide.

Kod stvaranja apscesa treba načiniti inciziju. Ako je nastala fistula onda treba sondiranjem kanala

pokušati ukloniti strikturu. U krajnjem slučaju može se izvršiti ekstirpacija suzne vrećice.

3.3. DACRYOCYSTITIS CHRONICA (Kronična upala suzne vrećice)

Etiologija:

Uzrok kronične upale suzne vrećice je sraštenje, začepljenje ili suženje nazolakrimalnog kanala

(obliteratio, obturatio et stenosis ductus nasolacrimalis). Promjene se obično događaju u istmusu

ili na kraju suznog kanala u blizini njegovog otvora u nosnom hodniku. Bolesti podliježu sve

životinje a najčešće konji i psi malih pasmina (pudl, koker-španijel) bilo kao kongenitalne ili

stečene.

Spomenute promjene mogu biti lokalizirane u samom suznom kanalu kao posljedice

kongenitalnih anomalija, upale konjunktive ili upale sluznice nosa. Međutim, one mogu biti

uzrokovane i procesima izvan suznog kanala ili u njegovoj neposrednoj blizini. Ti procesi su

najčešće fraktura kosti, tumor ili drugi proliferativni proces u okolini suznog kanala. Česti uzrok

začepljenja ili suženja suznog kanala su paraziti iz porodice filarija (Filaria lacrimalis).



Simptomi:

Kod kronične upale suzne vrećice životinji neprestano kapaju suze (epiphora). Zbog stenoze suze

ne mogu normalno oticati, suzna vrećica se proširi. Tekućina se usljed djelovanja bakterija, koje

su došle sa suzama počne rastvarati. Sluznica suzne vrećice se kataralno upali a nerijetko i

zagnoji. Ako katar dulje traje sekret postaje sluzav, smeđe obojen. Tada nalazimo na vjeđi i na

licu dlaku uprljanu smeđim sekretom, a može doći i do opadanja dlake i ekcematoznih promjena.

Redovito su prisutne popratne promjene u smislu blepharoconjunctivitisa a nerijetko i keratitisa.

Može doći i do izvrtanja vjeđe (ectropium cicatriceum).

Liječenje:

Liječenje se sastoji u ispiranju suzne vrećice i kanala. Pri tome upotrebljavamo brizgalicu na koju

pričvrstimo tanku kanilu sa tupim savinutim vrhom - Auelov nastavak za ispiranje suzne vrećice.

Spojnicu anesteziramo ukapavanjem anestetika (0,5% Tetracain).

Kanilu uvedemo u donji punctum lacrimale, prvo u okomitom smjeru a zatim vodoravno prema

nosu dok ne dođemo do kosti.

Spustimo životinji glavu na niže i isperemo kanal fiziološkom otopinom NaCl-a ili jedan

promilnom otopinom Rivanola ili drugim blagim antiseptikom. Prije ispiranja moramo kanilu

malo povući od kosti. Ako je pasaža slobodna, izlazi tekućina na nos, a ako postoji striktura onda

ispirak samo kaplje iz nosa. Ako je kanal zatvoren tekućina se vraća natrag kroz suzne točke. U

tom slučaju sondirati treba ductus nasolacrimalis kako bi lokalizirali i proširili mjesto strikture.

Nakon anestezije sluznice proširimo suzne točke koničnom sondom a potom kroz nju uvodimo

Bowmanovu sondu (debljina I do III) u ductus nasolacrimalis na gore opisani način.

Sada se sonda okrene okomito i namjesti tako da njen smjer odgovara smjeru suznog kanala.

Sondu guramo u kanal i na taj način ga širimo. Postupak treba ponoviti nakon tjedan dan. Ukoliko

je stenoza jaka ni ovim postupkom ne možemo stanje poboljšati. U slučaju kada uz stenozu

suznog kanala postoji upalni proces na vjeđi, konjuktivi ili rožnici liječimo ih na odgovarajući

način.

3.4. EPIPHORA (VLAŽNO OKO)

Kapanje suza preko ruba vjeđe, a nastaje na dva načina:

1. reflektorno, ako je podražen n. trigeminus ili n. opticus.

2. kad je spriječeno otjecanje suza prirodnim putem i to kod smetnji u prohodnosti suzonosnog

kanala, inverzije vjeđe, ektropije i kroničnog dacriocistitisa.




3.5. OBLITERATIO, OBTURATIO et STENOSIS NASOLACRIMALIS

(sraštenje, začepljenje i suženje suznog kanala)

Etiologija:

Uzroci mogu biti u samom kanalu ili izvan njega, upalna stanja, lom nosne kosti, tumori, te

paraziti ( Filarije) i dr.

Simptomi:

Epiphora, koža je ispod medijalnog očnog ugla vlažna, konjunktivitis a ponekad se mogu javiti

točkaste erozije rožnice u smislu keratitisa.

3.6. INFLAMATIO DUCTI NASOLACRIMALIS

(Upala suzonosnog kanala)

Etiologija:

Ista kao u postanku konjuktivitisa, rinitisa te upale suznog aparata.

Simptomi:

Sekrecija sluzavog smeđeg eksudata kroz nosni otvor. Konji tresu glavom i frkću.

Liječenje:

Ispiranje antisepticima, adstringensima i antibioticima.

bolesti vjeĐa, spojnice i suznog kanala‘a-spojnice-i...bolesti vjeđa, spojnice i suznog kanala...

Documents