guy gavriel kay - izabel

7/24/2019 Guy Gavriel Kay - Izabel

1/391


2/391

Gaj Gavrijel Kej

Izabel


3/391

Naslov originala:

Guy Gavriel KayYsabel


4/391

Za

Lindu McKnighti

Antheu Morton-Saner


5/391

Postoji jedna i samo jedna pria

Koju vrijedi ispripovijedatiBilo da ste ueni bard ili darovito dijete;Njoj pripadaju sve reenice i svi ukrasi

to svojim sjajem plaeSve one obine prie u koje zalutaju

ROBERT GRAVES


6/391

PROLOG

umarak dosee do samog ruba posjeda: do ljunka na kolnomrilazu, do elektronskih dvorinih vrata i do zelene iane ograde kojatiti posjed od upada divljih svinja. Mrana stabla okruuju jo jedandom, skriven na obronku, a onda se uspinju strmim brijegom sjevernood vile, do mjesta gdje prerastaju u ono to se bi se moglo nazvatiravom umom.

Naokolo lutaju divlje svinje - les sangliers osobito zimi. S

vremena na vrijeme odjeknu pucnjevi iz puke, premda je u hrastovimumarcima i na proplancima to okruuju ovako luksuzne kue lov

abranjen. Imuni kuevlasnici uzdu Chemin de l Olivette ine sve usvojoj moi ne bi li sauvali mir svojih dana i veeri ovdje u prirodiiznad grada.

Zbog visokih stabala na istoku, zora najavljuje svoj dolazak usvako doba godine polaganim i blijedim svitanjem, bez suneva diskanad obzorom. Ako bi tko pogledao kroz prozor vile ili s terase, vidio bi

kako crni empresi na travnjaku polagano poprimaju zelenu boju iadobivaju jasan oblik od vrha prema dnu, izranjajui iz sjenovitih

uvara kakvi su bili tijekom noi. Katkad se zimi spusti magla, asvjetlost je raspri poput sna.

Kako god najavio svoj dolazak, poetak dana u Provansi pravi je

dar, ve vie od dvije tisue godina slavljen u rijei i slici. Kau daromjenanastupa negdje ispod Lyona i sjeverno od Avignona: razlika

u zraku iznad tla kojim mukarci i ene hodaju, i s kojeg promatrajunebo.

Nigdje drugdje nebo nije ovakvo. U svakom dijelu godine, zasvakog godinjeg doba: i u hladnu zoru kasne jeseni i o podne snenogljeta meu cvrcima. Ili kad otar vjetar mistral zaree poput noadolinom Rone (istim onim putem kojim su takoesto dolazili vojnici), pa


7/391

raisti nebo i pretvori svako stablo empresa, svaku svraku, svakivinograd, svaki grm lavande i svaki udaljeni akvedukt u uzor,

savrenstvo, prvi primjerak svoje vrste na svijetu.

Grad Aix-en-Provence lei u kotlini zapadno od vile. U tom smjerunema drvea da zaprijei vidik s ove visine. U proljetno jutro poputovoga, taj vie od dvije tisue godina star grad, koji su osnovali rimskiosvajai mjerei zemlju, izraujui zemljovide, poravnavajui iisuujui tlo, polaui cijevi za termalne izvore i gradei one svojeotpuno ravne ceste moe se vidjeti u svakoj pojedinosti i gotovo

nadnaravnoj jasnoi. Srednjovjekovne kue pomijeane s modernima.Blok novih stambenih zgrada na sjevernom obronku i stijenjen u

staru gradskuetvrt visoki zvonik katedrale.Svie oni jutros onamo poi. Malo kasnije, ali ne previe (vesu se

dvije budilice oglasile u kui, a jedna se ena ve tuira). Nije dobroapoeti jutro ljenarenjem, ne ako vas eka posao radi kojeg su oni

doli.Fotografima je svjetlost u ovom kraju dobro poznata.

Pokuate se njome posluiti, pokuate crpsti iz nje kao to bi

edanovjek crpao vodu iz drevnog bunara a ondae se u sumrakvratiti da provjere razliku u izgledu i sjenanju kunih vrata i prozorakad ih svjetlost obasjava sa zapada, ili kad sunce na zalasku odozdoosvijetli oblake i oboji nebo krvavocrvenom bojom, to je dar svojevrste.

Ovdanja jutra i veeri (podne je previe bljetavo za oko kamere,

osve lieno sjena) darovi su razliitih nijansi, darovi koje ne zasluujuuvijek oni to ovdje ive, a ni oni to samo posjeuju ovaj prekrasnikutak svijeta, u kojem je tijekom nasilnih stoljea proliveno tolikomnogo krvi, tolika tijela spaljena ili pokopana, ili ostavljena da trunubez pokopa.


8/391

Ali to se toga tie, akoemo pravo, ima li mnogo mjesta iji su

stanovnici, kroz duga tisuljea, zavrijedili blagoslove koje im jedonosio dan? Ovaj vedri i divlji kutak Francuske ne razlikuje se mnogo

ni od kojeg drugog mjesta na svijetu u tom pogledu.Ovdje, meutim, postoje i neke razlike, a veina njih odavno je

aboravljena u trenutku kad prvo jutarnje svjetlo proviruje iznad umai obasjava rascvjetana stabla judia i anemona oba purpurna, obaokruena legendama koje objanjavaju odakle im takva boja.

Dolinom se razlijee zvonjava s tornja katedrale. Mjesec jo nije

izaao. Izai e poslije, za jarkog dnevnog svjetla: mjesec u rastu, sednim otrgnutim rubom.

Zora je velianstvena, nezaboravna, gotovo da bi se mogla kuati,

na dan kad se pria koja traje dulje no to ijedan ljetopis zna, poinjesvijati, poput zavoja na lovevu luku ili pada strijele u letu, premaonome to bi moglo postati svretkom.


9/391

PRVI DIO


10/391

POGLAVLJE I

Ned nije bio zadivljen. Koliko je mogao razabrati na slaboj svjetlostikoja je padala kroz male, visoke prozore, katedrala Saint-Sauveur u Aix-en-Provence prava je arhitektonska zbrka: i vani, gdje se oeva ekipapriprema za probno snimanje, i ovdje unutra, gdje posve sam stoji upolumraku.

Trebao se osjeati sjajno to je ovdje sam. Melanie, sitna asistentica

njegova oca, organizirana gotovo do apsurda, bila mu je ponudilabrouru o katedrali, namignuvi mu na onaj sebi svojstven nain, i reklamu neka se pouri unutra prije no to ponu snimati pokusne digitalnefotografije koje e prethoditi snimanju pravih fotografija za knjigu.

Bila je ljubazna prema njemu. Uvijek je bila ljubazna prema njemu,ali Neda je pomalo izluivalo to ona, uza sve svoje poslove, jo uvijek oigledno stigne razmiljati o tome kako da pronae neto ime bi semogao zabaviti besposleni petnaestogodinji sin njezina efa.

Ne dopusti mu da smeta, ne daj mu da se uvali u nevolje! Onazacijelo ve zna lokacije svih glazbenih duana, staza za doging iparkova za skejtanje u Aixu. Vjerojatno je provjerila na internetu inapravila biljeke o njima jo i prije no to su odletjeli preko oceana.Vjerojatno je ve kupila dasku za skejt i potrebnu opremu na Amazonuili ve neemu, i pobrinula se da u vili priekaju pogodan trenutak da muih dade, kad joj se bude uinilo da mu je strano dosadno ili u nekojslinoj prilici. Melanie je bila savreno fina, pa ak i zgodna, ali Nedu bi

bilo drae da ga ne doivljava kao dio posla.Najprije je pomislio da bi mogao prolunjati starim dijelom grada, ali

na kraju je ipak uzeo ponuenu brouru iz njezine ruke i uao ukatedralu. Danas im je prvi radni dan, prvo probno fotografiranje, bit eo mnogo prilika da poslije istrai grad. Na jugu Francuske ostat e est

tjedana, a njegov e otac biti zauzet cijelo vrijeme, gotovo bez prestanka.


11/391

Ned je zakljuio da bi jednako tako jutros mogao ostati i s oevomekipom; jo uvijek je bio pomalo dezorijentiran tako daleko od kue.Dodue, ne mora to nikome priznati.

Kao to se moglo i oekivati, ljudi iz gradonaelnikova ureda u

gradskoj vijenici neto dalje u ulici, bili su oduevljeni njihovimdolaskom. Obeali su Edwardu Marrineru dva sata nesmetana radautros i jo dva sata sutradan ujutro, ako ih bude trebao, za snimanje

proelja. To je, dakako, znailo da e svi koji poele ui u katedralukako bi se pomolili za svoju besmrtnu duu (ili za duu bilo kogadrugog) morati priekati dok glasoviti fotograf ne uini besmrtnom samugraevinu.

Dok su Greg i Steve istovarivali opremu iz kombija, ak se bila

povela rasprava i o tome, na prijedlog gradskog slubenika kojeg su imdodijelili, da se netko popne na ljestve i skine kabel koji se proteedijagonalno iznad ulice pred katedralom do zgrade sveuilita s drugestrane ceste, ali Nedov je otac naposljetku zakljuio da e, ako budepotrebno, icu odstraniti digitalno, kako studenti u predavaonicama ne biostali bez struje.

Ba lijepo od nas, pomislio je Ned. Kao i uvijek kad bi se nakon dugotrajnih priprema za projekt

napokon naao na lokaciji, Nedov se otac ushodao i poeo donositi hitreodluke. Ned ga je ve viao u ovakvu raspoloenju.

Barrett Reinhardt likovni urednik kojeg je izdava odredio za ovuknjigu posjetio je Provansu prije dva mjeseca, pripremio popismoguih fotografija i poslao JPG-ove e-mailom Edwardu Marrineru uMontreal, ali Nedov se otac uvijek radije pouzdavao u vlastite dojmovena licu mjesta.

Pokazao je prema balkonu na katu sveuilita, tono iznad trga,nasuprot proelju katedrale, i odluio da e snimati digitalnom kameroms tla, pa onda spojiti slike u iroki plan u raunalu, ali elio se popeti nabalkon i upotrijebiti film irokog formata odande.

Melanie ga je slijedila naokolo s notesom i pravila biljekeolovkama raznih boja.

Ned je znao da e njegov otac poslije napraviti selekciju fotografija,


12/391

kad bude vidio to mu stoji na raspolaganju. Izazov e vjerojatno bitikako da se visoki zvonik na lijevoj strani i itava irina graevinesmjeste na jedan snimak. Steve je s ovjekom iz gradonaelnikova uredaotiao na sveuilite da provjeri pristup balkonu.

Pripreme je promatralo okupljeno mnotvo. S pomou prilinodobrog francuskog i svog osmijeha, Greg se pobrinuo da promatraiostanu na rubovima trga, izvan vidokruga fotoaparata. Jedan im jeandarm doao pomoi. Ned je sve to mrzovoljno gledao. Govorio jefrancuski bolje od drugih, ali zapravo mu se nije dalo pomagati. U tom ihe trenutku ostavio i uao u katedralu.

Zapravo mu nije bilo jasno zato je tako loe raspoloen. Na prvipogled, trebao bi biti zadovoljan situacijom: otiao je s nastave gotovo

dva mjeseca prije kraja kolske godine (istina, ovdje bi morao napisatitri referata i predati ih kad se u srpnju vrati kui) i odmarat e se u vili sbazenom dok njegov otac i ostali budu radili...

U mraku visoko nadsvoene katedrale, naglo je izvukao slualice izuiju i iskljuio iPod. Sluati ovdjeHouse of the Holy nije ba bilaonako lukava ideja kako mu se isprva inilo. Osjeao se glupo, pa ak ipomalo nelagodno, to u ovom vrlo mranom i prostranom mjestu nemoe uti zvukove oko sebe. Ve je zamiljao novinske naslove:

Sveenik koji mrzi Led Zeppelin priklao kanadskog srednjokolca.Ta mu se ideja donekle svidjela. Poslije e je spomenuti prijateljima

u porukama e-mailom. Sjeo je na klupu na polovici sredinje dvorane,ispruio noge i pogledao Melanienu brouru. Fotografija na naslovnicisnimljena je iz klaustra. U prednjem planu bio je crkveni luk, pa ondasuncem obasjano stablo, a u pozadini zvonik pred vrlo plavim nebom.Slika je bila lijepa kao da je s razglednice, to je vjerojatno i bila.

Njegov otac nikad ne bi snimio takvu fotografiju, ni za milijungodina. Ne ove katedrale. Edward Marriner spomenuo je to juer, dok sugledali prvi zalazak sunca s terase.

Ned je otvorio brouru. Na prvoj unutarnjoj stranici nalazio se crtetlocrta katedrale. Svjetlost je bila slaba, ali Ned je imao dobar vid,mogao ga je vidjeti. Koliko je uspio shvatiti na temelju legende tlocrtana suprotnoj stranici, ovo su mjesto nadograivali u desetak navrata kroz


13/391

mnoga stoljea mnogi ljudi, a nitko se od njih nije obazirao na ono to jebilo izgraeno prije. Prava pravcata zbrka.

U tome i jest stvar, objasnio mu je otac. Proelje koje su se spremalifotografirati okrueno je ulicama i trgovima Aixa. Katedrala je njihov

dio, zapleten u ivot grada; nije sagraena na osami, kao to se katedraleobino grade, da joj se ljudi dive. Proelje je izraeno u tri razliita stilai tri boje kamena koje se meusobno ni priblino ne slau.

Nedov otac rekao je da mu se katedrala upravo zbog toga i svia. Nemojte zaboraviti zato ovdje snimamo, podsjetio ih je kad su

izali iz kombija i poeli istovarivati opremu. Savrena proeljakatedrala, kao to je Notre Dame u Parizu ili u Chartresu, snima svakiturist koji naie. Ova katedrala razlikuje se od njih, predstavlja izazov

kao prvo, ovjek se ne moe previe odmaknuti od nje jer bi inae paokroz prozor u sveuilinu predavaonicu i prekinuo predavanje oneprolaznoj slavi Francuske.

Greg se nasmijao. K vragu, pomislio je Ned i dohvatio slualice. To je bio trenutak kad je Melanie izvukla brouru iz svoje crne

torbe za rame, velike gotovo poput nje. Ostali su se esto alili da bi seu njezinoj torbi moglo pronai pola zagubljenih predmeta svijeta, a daona prilino pouzdano zna gdje se nalazi druga polovica.

Sam u unutranjosti, Ned je prouio tlocrt i podigao pogled. Mjestogdje je sjedio ne zove se dvorana nego laa. To sam znao, pomislio je,oponaajui u sebi izvjetaen glas Kena Loweryja sa znanstvenihpredavanja.

Koliko je uspio shvatiti, crkvena laa dovrena je 1513. godine, alidio koji lei odmah iza njega etiristo je godina stariji, a oltar pred njimizraen je u gotikom stilu, to god to znailo. Mala kapelica iza njegasagraena je otprilike u isto vrijeme kad i laa u kojoj je sjedio. A akose pogleda nalijevo ili nadesno, zbrka s datumima gradnje postaje jovea.

Ustao je i ponovo krenuo. Zapravo ga je ovdje pomalo hvatala jeza.Koraci, u tenisicama marke Nike, bili su mu beumni. Priao je bonimvratima s dva teka eljezna lokota i jo jednim novim mjedenim. Zidneinformacije obavjetavale su da ta vrata vode u klaustar i navodile


14/391

satnicu razgledavanja. Crni teki lokoti vie se nisu upotrebljavali, anovi je lokot bio zakljuan. Pa jasno! Ne moe izai. Bilo bi sjajno damoe sjesti u klaustar i sluati glazbu. Hvala Bogu, na svom iPodu nijeimao vjersku glazbu, ali posluili bi mu i U2.

Melanien tlocrt izvijestio ga je da je klaustar vrlo star, sagraen udvanaestom stoljeu. A i bona laa u kojoj je sada stajao. Ali kapelicana kraju lae bila je iz osamnaestog stoljea, najnovija stvar ovdje.Gotovo da se ovjek nasmije. Kad bi ovdje sagradili Starbucksov lokal,on bi se uklopio u okolinu kao i sve drugo. Kapelica posveena CrnojKavi!

Krenuo je prema toj novoj kapelici stubama do oltara. Nije semnogo toga moglo vidjeti, samo nekoliko debelih bijelih svijea, od

kojih nijedna vie nije gorjela. Ljudima jutros nije doputen ulazak.Edward Marriner radi pred katedralom.

Ned je proao ispred oltara i opet siao stubama na drugoj strani.Tlocrt mu je rekao da je ova bona laa sagraena 1695. godine. Zastaoe i pokuao se orijentirati: ovo je sjeverna strana, klaustar lei juno, a

tata snima zapadno proelje. Bez pravog razloga, osjetio je zadovoljstvoto je to uspio zakljuiti.

Stajao je u kraoj bonoj lai, koju je na pola puta presijecao zid.

Zatim se vratio u glavni dio i podigao pogled prema oslikanom prozoru.Pronaao je jo jednu klupu uz kapelicu pokraj zvonika u zaelju.Broura ga je obavijestila da je to kapelica Svete Katarine, koja jesvojedobno sluila kao kapelica sveuilita.

Zamislio je studente kako prije petsto godina hitaju ovamo naispovijed, a onda se vraaju preko puta na predavanja. to li su u onodoba odijevali za kolu? Ponovo je ugurao slualice u ui i na iPodovugumbiu odabrao Pearl Jam.

Nalazio se na jugu Francuske. E pa, oprostite mu to ne skae odradosti! Njegov e otac raditi kao luak (po vlastitim rijeima) od sadapa do sredine lipnja, snimajui fotografije za vanu knjigu koja bi trebalaizai sljedeeg Boia.Edward Marriner: Slike Provanse, uz popratnitekst Olivera Leeja. Oliver Lee porijeklom je iz Londona, ali ve tridesetgodina ivi ovdje; napisao je (sve mu je to rekla Melanie) est romana, a


15/391

neki su od njih dobili i nagrade. Slavni engleski pisac, slavni kanadskifotograf, slavni francuski krajolik. Jako, jako vana knjiga!

Nedova majka bila je u Sudanu. Ponovo su stizali izvjetaji o ozbiljnim borbama sjeverno od

Darfura. A mama je gotovo sigurno ondje, pomislio je Ned, naslonivi sena klupu. Zatvorio je oi i pokuao se prepustiti glazbi. Gnjevnoj glazbi.Grungeu!

Pearl Jam je zavrio, a sljedea je u njegovoj kompilaciji bila AlanisMorissette. Majka je obeala da e im se javljati telefonom svake drugeveeri. to e je, gorko je pomislio Ned, posve sigurno tititi odopasnosti.

Lijenici bez granica navodno su posvuda potovani i priznati, ali to

nije uvijek sluaj, vie ne. Svijet se promijenio, kao to dokazuju zemljepoput Iraka. A Sudan u ovom trenutku nije ni izdaleka najpametnijemjesto za boravak.

Ponovo je izvukao slualice iz uiju. Alanis poprilino zanovijeta,zakljuio je, za djevojku iz doline Ottawe koja je nedvojbeno uspjela uivotu.

Gregorijanski korali? upitao ga je netko.Ned se trznuo na klupi i hitro okrenuo glavu. Kog vraga...

Oprosti! Jesam li te uplaila?Nego ta! obrecnuo se. to ti misli?Ustao je i ugledao djevojku. Naas se inilo da joj je ao, a onda se nasmijeila i pljesnula

dlanovima. ega se ima bojati na ovom svetom mjestu, dijete moje?Kakvi ti grijesi optereuju srce?

Ve u se neega sjetiti, odgovorio je.Djevojka se nasmijala.inilo se da je njegovih godina. Na sebi je imala crnu majicu kratkih

rukava, plave traperice, martensice i mali zeleni ruksak na leima. Bilae visoka, mrava i pjegava, govorila je amerikim naglaskom.

Svijetlosmea kosa padala joj je do ramena. Moda umorstva? zapitala je. O tome je T. S. Eliot napisao

kazalini komad.


16/391

Ned se namrtio. Jao meni! Jedna od onih. Znam, Umorstvo ukatedrali.Nagodinu bismo ga trebali obraivati u koli.

Ponovo se nasmijeila. uj, ja sam pomalo treberica. Nije li ovomjesto sjajno?

Misli? Meni izgleda kao prava zbrka. Ali upravo je zato tako sjajno! Proee se dvadeset koraka i

proe kroz petsto godina povijesti. Jesi li vidio krstionicu? Ovo mjestonatopljeno je povijeu.

Ned je ispruio dlan i podigao pogled kao da provjerava kaplje livoda. Zbilja si treberica, ha?

Ne moe me zadirkivati ako sam to ve i sama priznala. Nijepoteno!

Bila je ljepukasta, kao kakva mrava plesaica.Ned je slegnuo ramenima. to je to krstionica?Ona okrugla stvar pokraj ulaznih vrata.ekaj malo. Neto mu je palo na pamet. Kako si ula? Katedrala

e zatvorena ve dva sata.Znam. Netko vani fotografira. Vjerojatno za kakvu brouru.Ne. Oklijevao je. To je moj tata. Za knjigu.Zbilja? Kako ti se tata zove?

Vjerojatno nikad nisi ula za njega. Edward Marriner. Zinula je od uda, a Neda je obuzela poznata mjeavina

zadovoljstva i nelagode. ali se? dahnula je. Planine i bogovi?Znamtu knjigu. Imamo jedan primjerak kod kue!

No krasno! I to s tim?Odjednom ga je stidljivo pogledala. Ned nije bio siguran zato je to

rekao. On se zapravo nije tako izraavao. Tako su se djevojkamaobraali Ken i Barry, ali on obino nije. Nakaljao se.

Odrat u ti predavanje o krstionici, rekla mu je. Ako ga moepodnijeti. Zovem se Kate. Nisam ni Katie ni Kathy.

Kimnuo je glavom. Ja se zovem Ned. Nisam ni Seymour ni Abdul.Naas je oklijevala, a onda se opet nasmijala. No dobro, to sam i

zasluila. Ali mrzim nadimke.Kate ijestnadimak.


17/391

Da, ali sama sam ga odabrala. U tome je razlika.Valjda. Jo mi nisi odgovorila... kako si ula?Na bona vrata. Pokazala je na drugu stranu. S te strane nitko ne

uva trg. Ula sam kroz klaustar. Jesi li ga ve vidio?

Ned je zatreptao, premda poslije nije mogao tvrditi da ga je u tomasu obuzeo neki predosjeaj. Bio je zbunjen, to je sve.

Ta su vrata zakljuana. Bio sam tamo prije petnaest minuta. Nije tono. Otkljuana su. I vanjska vrata koja vode na ulicu i

vrata koja vode ovamo. Upravo sam kroz njih ula. Doi pogledati!Klaustar je vrlo lijep.

I tada je sve poelo, zato to nisu uspjeli doi do klaustra. Jo nisu.Dok su hodali laom, zauli su zvuk udaranja metala o metal. Prvo

lupanje, pa zatim grubo struganje, a onda opet udarac. Koji je to vrag? promrmljao je Ned, ukopavi se u mjestu. Nije

bio siguran zato, ali govorio je ispod glasa.Kate je postupila jednako. Dolazi iz krstionice, apnula je. Tamo

prijeko. Pokazala je. Vjerojatno je to jedan od sveenika ili modadomar.

Opet se zaulo struganje.Ne bih rekao, odvratio je Ned Marriner.

Svakako bi mu bilo pametnije da je zanemario taj zvuk i otiaopogledati lijepi klaustar, pa onda izaao tim putem na jutarnju ulicu Aixai otiao nekamo na kroasan i Coca-Colu s djevojkom po imenu Kate.

Ali Nedova majka bila je u Sudanu. Jo jedanput je odletjela dalekood njih, u samo arite jednog ludo opasnog mjesta. Ned je takopostupio zbog svoje hrabrosti i zbog neega drugog, premda mu taj dio

o nije bio poznat.Tiho je otiao do krstionice i zavirio preko tri stube to se sputaju

u kruni, blijedi prostor. Shvatio je da je ve proao pokraj njih kad jeulazio. Ugledao je manji unutarnji krug okruen s osam visokih stupova ivisoku kupolu koja je proputala vie svjetlosti od bilo kojeg drugogmjesta u katedrali.

To je najstarije mjesto u katedrali, apnula je djevojka pokrajnjega. Daleko najstarije, iz petstote godine nae ere.


18/391

Upravo ju je htio zapitati odakle zna toliko idiotskih injenica kad jespazio da je reetka pomaknuta sa svog mjesta iznad rupe u kamenompodu.

Zatim je u rupi koju je reetka trebala prekrivati ugledao glavu i

ramena ovjeka. I shvatio je da to nije, da to nikako ne moe biti, nisveenik ni domar, a ni bilo tko drugi tko ovamo spada.

ovjek im je bio okrenut leima. Ned je bez rijei podigao ruku ipokazao ga prstom. Kate je dahnula. ovjek u rupi na trenutak je ostaonepomian, a onda se ipak pomaknuo.

S osjeajem potpune nestvarnosti, kao da se iznenada zatekao unekoj videoigri koja nimalo ne nalikuje na stvaran ivot, Ned je spazioda ovjek gura ruku pod konu jaknu i izvlai no. Sveenici ne nose ni

kone jakne ni noeve. ovjek je spustio no na kameni pod pokraj svojih nogu

usmjerivi otricu prema njima. Jo uvijek se nije okrenuo, pa mu nisu mogli vidjeti lice. Ned je

primijetio da su mu prsti dugi vrlo dugi. Bio je elav ili je brijao glavu.Nije se moglo odrediti koliko mu je godina.

Nastao je muk, nitko se nije pomicao. Ovo bi bio dobar trenutak damemoriram dosadanji tijek igre, pomislio je Ned.Pa da se vratim na

ovaj trenutak ako moj lik poslije pogine.On nije ovdje, tiho je rekao ovjek. Bio sam posve siguran... ali

on se opet poigrava sa mnom. To mu priinja uitak.Ned Marriner nikad prije nije uo takav ton glasa. Zaledio ga je, dok

e stajao u sjeni i gledao blago svjetlo krstionice. ovjek je te rijei izrekao na francuskom. Zahvaljujui

devetogodinjem pohaanju intenzivnih teajeva kod kue u Montrealu,Ned je vrlo dobro govorio francuski. Zapitao se govori li ga i Kate, aonda je shvatio da je ona razumjela ovjekove rijei, zato to ga je, naneki apsurdan nain, kao da pristojno aska dok na kamenom podu leino istim jezikom upitala:

Tko to nije ovdje? Ispod vas je samo rimska cesta, zar ne? Takopie na zidu.

ovjek se nije osvrnuo na nju, kao da su njezine rijei potpuno


19/391

nevane. Nedu se uinilo da je ovjek sitan, ali bilo mu je tekoprocijeniti kad nije znao koliko je rupa duboka. ovjek se jo uvijek nijeokrenuo da ih pogleda. Oito, ovo bi bio pravi trenutak za bijeg. Pa nijeovo kompjuterska igra! Ali Ned se nije pomaknuo.

Odlazite! rekao im je ovjek kao da mu ita misli. Ve samubijao djecu. Nemam bogzna kakvu elju da to opet uinim. Odlazite isjednite negdje drugdje. Ja sada idem.

Djecu?Pa nisu oni klinci!Vidjeli smo vas, glupavo je odvratio Ned. Mogli bismo nekome

rei...S nagovjetajem kao da se zabavlja, ovjek je odvratio: A to biste im rekli? Da je netko podigao reetku i pogledao

rimsku cestu?Jao, naalost, taj e sluaj rjeavati svi andarmiFrancuske.

Na izvjestan nain, Ned je moda odrastao u previe otroumnojobitelji. Ne, odgovorio je, ali mogli bismo im rei da nam je netkozaprijetio noem.

ovjek se okrenuo unutar otvora u podu.Bio je svjee obrijan. Imao je mravo lice, tamne, guste obrve, dug i

uzak nos, tanke usne. elava glava isticala mu je jagodine kosti. Ned

mu je na licu ugledao oiljak koji se protezao obrazom i zavijao mu izauha.

Prije no to je opet progovorio, ovjek ih je oboje nakratkopogledao, na mjestu gdje su zajedno stajali, pokraj vrha tri stube. Oi sumu bile duboko usaene u one duplje, bilo je nemogue odrediti imboju.

Priznajem, to bi privuklo panju nekolicini andarma. Zatresao jeglavom. Ali ja sada odlazim. Ne vidim razloga da vas ubijem. Vratit ureetku na mjesto. Nisam napravio nikakvu tetu. Ni na emu. Odlazite.A onda, dok su oni jo uvijek stajali, vie zbog oka nego zbog nekogdrugog razloga, uzeo je no i sklonio ga.

Ned je progutao slinu.Hodi! apnula mu je djevojka po imenu Kate i povukla ga za ruku.

Ned se okrenuo da ode s njom, a onda se opet osvrnuo.


20/391

Jeste li tamo dolje pokuali neto ukrasti? upitao je. Premda Ned to nije mogao znati, i njegova bi se majka okrenula i

postavila to isto pitanje, iz iste tvrdoglavosti, ne elei se pomiriti sinjenicom da je netko tjera.

ovjek u krstionici podigao je pogled prema njemu i nakon kratkestanke odgovorio tihim glasom: Ne. Nije o tome rije. Mislio sam dasam stigao... dovoljno brzo, ali prevario sam se. Prije e svijetu doikraj no to ga uspijem pronai na vrijeme. Ili e se sruiti nebo, kako bion rekao.

Ned je zavrtio glavom, poput psa koji otresa vodu nakon to sesklonio s kie. ovjekove rijei imale su tako malo smisla da nisu akbile ni smijene. Kate ga je opet cimnula, ovaj put snanije.

Okrenuo se i poao za njom natrag na mjesto gdje su prije bili.Pokraj kapelice Svete Katarine.

Sjeli su na istu klupu. Ni jedno nije progovorilo. S druge stranepraznog prostora mrane katedrale odjeknuo je udarac i struganje, paonda opet udarac. Zatim nita. On sada vjerojatno odlazi.

Ned je spustio pogled na svoj iPod za pojasom. Taj mu se iPod uovom trenutku uinio najudnijim predmetom koji se moe zamisliti.Mali pravokutnik to nudi glazbu. Kakvu god poelite. Stotine sati

glazbe. S malim bijelim slualicama koje moete ugurati u ui i blokiratizvukove svijeta.

Prijee svijetu doi kraj no to ga uspijem pronai na vrijeme.Ned je pogledao djevojku. Grickala je donju usnicu i zurila ravno

preda se. Ned se nakaljao. Zazvualo je glasno. Dakle, ako je Kateskraeno od Katherine, rekao joj je vedrim tonom, onda se nalazimo napravom mjestu. Moe zapoeti molitvu.

Kog vraga...? Pogledala ga je.Pokazao joj je crte tlocrta i uperio prst u ime kapelice. Loa ala!Nisam katolkinja, odvratila je.Slegnuo je ramenima. Ne vjerujem da je to vano.to... to misli, to je on tamo traio? Kad mu je prvi put prila,

inila se prilino samouvjerena i nametljiva. Sada vie nije ostavljala


21/391

takav dojam. Izgledala je uplaeno, to je razumljivo. Ned je opsovao. Inae nije imao obiaj psovati koliko neki drugi

momci, ali uinilo mu se da ovaj trenutak zahtijeva neku psovku.Nemam pojma. ega tamo dolje ima?

Mislim da su to samo reetke da kroz njih pogleda staru rimskucestu na dnu. Turistike informacije na zidu kau i to da se ondje nalazineki grob, jo iz estog stoljea. Ali ja u to... Naglo je zautjela.

Ned ju je pogledao.to je? Kate je uzdahnula. Ovo e ti opet zvuati treberski, ali volim

takve stvari, okej? Nee mi se smijati?Ne pada mi na pamet.

U ono doba ljude se nije sahranjivalo unutar zidina, objasnila je.To je bilo zabranjeno. Zato sve katakombe i groblja u Rimu, Parizu,Arlesu i u drugim gradovima lee izvan zidina. Mrtve se pokapaloizvan grada.

to eli rei? Pa, one informacije tamo prijeko kau da se ovdje nalazi jedna

grobnica iz estog stoljea. Malo dalje od mjesta gdje je... on stajao. Pa,kako... no, kako su nekoga pokopali ovdje? U ono vrijeme?

Lopatama? upitao je Ned, vie refleksno nego iz nekog drugograzloga.

Nije se nasmijeila. Misli da je onaj tip to radio? upitao ju je. Da je pljakao

grobnicu? Nita ja ne mislim. Doista. Rekao je da nije. Ali takoer je

rekao... Zatresla je glavom. Moemo li sad krenuti?Ned je kimnuo glavom. Ali ne na prednja vrata. Mogli bismo upasti

mom tati u kadar pa bi ubio prvo sebe a onda mene. Postane strastvenkad radi.

Mogli bismo izai putem kojim sam ja ula, preko klaustra.Uto je Nedu neto sinulo. Sad mi je jasno! Kladim se da je on tako

uao. Izmeu trenutka kad sam ja vidio da su vrata zakljuana i trenutkakad si ti vidjela da su obadvoja vrata otkljuana.


22/391

Misli da je izaao tim putem?On je odavno otiao. Oklijevao je. Pokai mi prvo tu krstionicu.Jesi li ti pri sebi?On je otiao, Kate.

Ali to ti...?Ned ju je pogledao. Predavanje iz povijesti? Obeala si mi ga.Nije se nasmijeila. Zato se igra detektiva, deko?Na to pitanje nije imao bogzna kakav odgovor. Sve mi je ovo malo

previe udno. elio bih pokuati razumjeti.Ned, rekao je da je ubijao djecu.Zatresao je glavom. Mislim... da to ne znai ono to mi mislimo da

znai.

To mi zvui kao replika iz nekog loeg filma.Moda. Ali ipak tako mislim.Hoemo li sada zauti jezovitu glazbu?Hodi, Kate. Ned je ustao, a zatim i ona. Mogla je otii sama, pomislio je

naveer, sjedei na terasi vile. Tog prvog jutra uope se nisu poznavali.Mogla je izai istim putem kojim je ula, s pozdravom ili bez njega, kakogod je htjela.

Zajedno su sili trima stubama do krstionice i stali iznad reetke,pokraj unutranjeg kruga stupova. Za razliku od polumraka katedrale,svjetlost je ovdje bila prekrasna, slijevala se kroz prozore na kupoliiznad praznog bunara u sredini.

Ned je kleknuo i povirio kroz preke reetke. Ako to treba bititoka gledanja, nije bogzna kakva. Ispod je bilo previe mrano da bi sevidjelo kamo prostor vodi.

Evo onog dijela o grobnici, rekla je Kate. Stajala je pokrajzapadnog zida, pred turistikim informacijama na tankoj metalnoj ploi udrvenom okviru. Ned im je priao. U osnovi, na njima je bio samo joedan crte tlocrta s objanjenjima za ovaj dio unutranjosti. Kate je

pokazala slova na tlocrtu a onda popratni tekst. Kao to je prije rekla,inilo se da je netko ovdje pokopan u estom stoljeu, neki graaninAixa.


23/391

A pogledaj ovo, rekla je.Pokazala je prema udubljenju s lijeve strane. Ned je na zidu ugledao

vrlo staru fresku bika ili krave, a ispod nje gotovo posve izblijedjelifragment mozaika. Uspio je razabrati malu pticu, dio neke mnogo vee

slike. Ostatak je bio uniten.Ove freske su jo starije, rekla je Kate.to je ovo mjesto bilo prije? Gdje se sada nalazimo? To je bio forum. Sredite rimskog grada to ga je osnovao tip po

imenu Sekstije, otprilike sto i neto godina prije Krista, u vrijeme kad suRimljani tek poeli otimati Provansu Keltima. Nazvao ga je po sebi,Aquae Sextiae. Aquae, zbog voda. Donedavno su ovdje postojali izvorivrele vode. Zato ovdje ima toliko fontana. Jesi li ih vidio?

Tek smo doputovali. Katedrala je sagraena iznad foruma?Aha. Na zidu je crte. Mjesto gdje je sada tvoj tata bilo je glavno

krianje rimskog grada. To je razlog zato... zato jo uvijek ne shvaamkako to da je netko ovdje pokopan u ono doba.

Pa, njega su pokopali stotinama godina poslije, zar ne? U estomstoljeu.

inilo se da Kate nije uvjerena. Gotovo sam sigurna da je to tadao uvijek bio tabu.

Provjeri poslije na internetu, ili u ja to uiniti. Igra se detektiva, deko? Kate je zvuala kao da bi ga htjela

zadirkivati, ali zapravo nije bila raspoloena za alu. Ned ju je mogaoshvatiti.

Ponovo je zatresao glavom. Jo uvijek mu nije bilo posve jasno toradi, ni zato. Pogledao je izblijedjelog bika na zidu. To zasigurno nenalikuje na crkvenu umjetnost kakvu on poznaje. Ovo je mjesto vrlostaro. Zadrhtao je. A moda ba zbog toga, zato to je bio uplaen, brzoe otiao natrag i ponovo kleknuo pokraj reetke. Uhvatio ju je objema

rukama i povukao. Bila je tea no to je oekivao. Uspio ju je malo pomaknuti,

proizvevi isti onakav zvuk struganja kakav su prije uli. Primijetio je dae onaj ovjek razbio ruku ili drak. Morao je samo podignuti reetku i

gurnuti je po tlu, ali...


24/391

Pomozi mi, ovo je teko kao sam vrag!Jesi li lud?Nisam... ali slomit u prste ako mi ti ne...Prila mu je, kleknula do njega i pomogla mu da pomakne reetku.

Ispod se pojavio otvor, dovoljno velik da se kroz njega provue sitanovjek ili tinejder.

Ne ide tamo dolje, rekla mu je Kate. Neu ostati i gledati te...U sluaju da poginem, ostavljam ti svoj iPod, odgovorio je Ned i

dodao joj ga. A onda, prije no to je imao dovoljno vremena da razmisli idoista se uplai, prebacio je stopala preko ruba rupe, okrenuo se licemprema zidu i spustio. im je to uinio, poeo je zamiljati zmije,korpione i takore kako jurcaju mranim, drevnim mjestom ispod njega.

Ludost nije loa rije za ovo, pomislio je.Dodirnuo je stopalima dno pa se pustio. Pogledao je dolje, ali nije

mogao vidjeti ni vlastite tenisice.Ima li kojim sluajem... Uzmi ovo, rekla je u istom trenutku djevojka po imenu Kate i

dodala mu malu metalnu baterijsku svjetiljku. Jednu nosim u ruksaku.Za veernje etnje.

Pametno, odvratio je Ned. Podsjeti me da te upoznam s

djevojkom koja se zove Melanie. Ukljuio je svjetiljku.Hoe li mi objasniti zato ovo radi? upitala ga je odozgo.Rekao bih ti da znam, iskreno je odgovorio. Usmjerio je trak svjetlosti u mrano sivo kamenje pokraj i ispod

sebe. Kleknuo je. Kamenje je bilo vlano i hladno, vrlo veliko, kao da jeizraeno za cestu a Kate je i rekla da je ovo cesta.

Nosivi zid s njegove desne strane bio je blizu, ispod reetke. Odmahispred njega, svjetiljka je osvijetlila kratku razdaljinu do dubokog bunarau kojem sada, dakako, nije bilo vode. Ugledao je dotrajale stube.Svjetlosni trak otkrio je zahralu cijev koja je virila kao da nijeprivrena ni za to. Bila je okruena pauinom.

Nije primijetio zmije. Ni takore. Jo nije.Prostor se s njegove lijeve strane irio u hodnik.To je zapravo i oekivao. To je put koji vodi u glavni dio katedrale,


25/391

do mjesta gdje se, prema zidnim informacijama, nalazi grobnica. Ned jeduboko udahnuo.

Zapamti, rekao je, iPod je tvoj. Nemoj izbrisati Zeppeline iColdplay!

Jako se sagnuo, zato to je morao, ali nije daleko dospio, modadvadesetak koraka. Hodnik nije vodio dalje. Presijecao ga je jo jedanzid. Shvatio je da se nalazi upravo ispod prve lae. Strop je bio vrlonizak.

Trak svjetlosti vrludao je po gruboj, vlanoj povrini ispred njega.Hodnik je bio pregraen, odsjeen. Nije ovdje bilo niega to bi iolepodsjealo na grobnicu. inilo se da ovdje postoje samo dva hodnika:onaj koji vodi od reetke do bunara, i ovaj.

Gdje si? dozvala ga je Kate.Dobro sam. Hodnik je pregraen. Nema ovdje niega. Kao to sam

i rekao. Moda itav ovaj otvor slui samo zato da bi netko mogao sii ipopraviti cijevi. Za vodoinstalatere. Kladio bih se da na drugoj stranibunara ima jo cijevi i reetaka.

Idem pogledati, doviknula je. Znai li to da ipak neu dobiti tvojiPod?

Ned se nasmijao i uplaio sama sebe kad je smijeh odjeknuo.

I upravo u tom trenutku, kad se okrenuo da poe natrag, bljetaviuski trak Kateine baterijske svjetiljke, vrludajui hodnikom, osvijetlio jeednu udubinu, niu u kamenom zidu, pa je Ned ugledao to u njoj lei.


26/391

POGLAVLJE II

Nita nije dodirnuo. Nije bio ni toliko hrabar ni toliko glup.Uspravile su mu se sve dlake na iji.

Jo jedna reetka, vedro mu je odozgo doviknula Kate. Modaima pravo. Moda su, nakon to su prekrili rimsku cestu, samotrebali...

Neto sam pronaao, rekao je.

Glas mu je zazvuao napeto, neprirodno. Svjetlosni trak baterijskelampe odlutao je u stranu. Pokuavao je mirno drati svjetiljku, alikretnja je osvijetlila jo neto i sad je u to gledao. Jo jedna udubina.Prvo je pomislio da se u njoj nalazi ista stvar, a onda je shvatio da nije.Nije bila posve ista.

Pronaao? doviknula mu je Kate. Kako to misli?Premda je Kate stajala samo nekoliko koraka iza njega i malo iznad,

Nedu se uinilo da joj glas dopire iz velike daljine, iz svijeta koji je

ostavio za sobom kad je ovamo siao. Nije mogao odgovoriti. Nije bio ustanju govoriti. Samo je gledao, a svjetlosni trak vrludao je od jednogpredmeta do drugog.

Prvi predmet, smjeten u jajoliku udubinu u zidu i briljivo poloenna postolje od gline, bila je ljudska lubanja.

Bio je posve siguran da ta lubanja nije ni iz kakve grobnice, bila jeprevie izloena, previe oigledno smjetena ovamo da bude viena.Ovo nije grob. Ovo postolje podsjea na postolja to ih njegova majka

dri kod kue na kaminu ili na pokrajnjim policama da pridravaju nekipredmet koji je pronala na putovanjima, neku rukotvorinu iz ri Lankeili Ruande.

Ova lubanja smjetena je ovamo da bude pronaena, a ne odloenana vjeni poinak u mraku.

Drugi predmet inio je to jo jasnijim. U gotovo identinom


27/391

udubljenju pokraj prvog, smjetena na isto takvo glineno postolje, lealae skulptura ljudske glave.

Bila je dotrajala kao da je izgrizena od zuba vremena. Jedini otarrub imala je na dnu, kao da je odrubljena s ramena, zupasto otkinuta s

vrata. Izgledala je grozno, govorila mu je ili davala znakove krozstoljea: prenosila mu je poruku koju zapravo nije htio shvatiti. Na nekinain, ta ga je glava uplaila jo vie od lubanje. Lubanje je ve viao;ovjek bi se naalio kad bi ih vidio, kao s onom u kolskom laboratoriju:Jao, jadni Yorick! Grozna li imena!

Nikad nije vidio nita slino ovoj skulpturi. Netko je uloio veliktrud da ovamo sie i izdubi niu za postolje, pokraj prave lubanje upodzemnom hodniku koji ne vodi nikamo. A sve to znai... to?

to si pronaao? doviknula mu je Kate. Ned, plai me.Ned jo uvijek nije mogao odgovoriti. Usta su mu bila previe suha,

rijei mu nisu htjele prijei preko jezika. A onda je, prisiljavajui se dapaljivije pogleda skulpturu glave na svjetlosti depne svjetiljke,primijetio da joj je tjeme potpuno glatko, kao da je elava. A jednimobrazom kamenog lica protezala se posjeklina brazgotina koja jezavijala iza uha.

Izaao je iz rupe to je bre mogao.

Ned nije bio siguran koliko dugo jo moe hodati, pa su sjeli jednodo drugoga na drvenu klupu u jutarnjom svjetlou obasjanom klaustru.

Ispred njih raslo je malo drvo, isto ono koje je vidio na naslovnicibroure, areno od proljetnog cvijea u tom malom, tihom vrtu. Sjedili sunedaleko od vrata koja vode natrag u katedralu. Ovdje nije bilopovjetarca. Bilo je to mirno mjesto.

Ruke su mu se jo uvijek tresle, drei Kateinu baterijsku svjetiljku.Sinulo mu je da je Melanienu brouru zacijelo ostavio u krstionici.

Ondje su se bili zadrali tek toliko da odvuku reetku preko otvorenogprostora, struui njome po kamenom podu, i vrate je na mjesto. Nednije htio ak ni to uiniti, ali neto mu je govorilo da se to mora obavitikako bi se pokrilo ono to lei u rupi ispod nje.


28/391

Priaj! rekla mu je Kate.Opet je grickala usnicu, to joj je oito bilo navika. Ned je duboko

udahnuo i, gledajui prvo u svoje ruke pa onda u osunano drvo, ali ne iu djevojku, ispriao joj o lubanji i skulpturi glave. I o oiljku.

O, Boe! rekla je. Ned je to smatrao primjerenom reakcijom. Naslonio se na neravni

zid. to da uinimo? upitala ga je Kate. Da obavijestimo...

arheologe? Ned je odmahnuo glavom. Ovo nije otkrie iz antike. Razmisli

malo!Kako to misli? Pa rekao si...

Rekao sam da izgleda staro, ali te se stvari tamo ne nalaze dugo.To je nemogue. Kate, ljudi su tamo silazili desetke puta. I vie od toga.Arheolozi to tako rade. Sigurno su otili pogledati ono... kamenje narimskoj cesti, pretraiti grobnicu, prouiti bunar.

Krsni zdenac, ispravila ga je. To je krsni zdenac. Nije bunar. Nije vano. Ali, hou rei, onaj tip i ja nismo prvi ljudi koji su

onamo sili. Da se te stvari tamo nalaze ve dugo, ljudi bi ih ve vidjeli,popisali i... i uinili neto s njima. Sad bi ve bile u muzeju. O njima bi

se pisalo. Spominjale bi se u onim zidnim informacijama, Kate.to eli rei? Prilino sam siguran da ih je netko onamo stavio nedavno.

Oklijevao je. A i napravio udubljenje za njih.O, Boe! ponovo je rekla.Pogledala ga je. Na svjetlosti je vidio da su joj oi svijetlosmee,

kao i kosa. Nos i obrazi bili su joj posuti pjegicama. Hoe rei... da biih na tip vidio?

Na tip! Nije se nasmijeio, iako bi to u nekoj drugoj prigodi uinio.Sa zadovoljstvom je ustanovio da mu se ruke vie ne tresu.

Kimnuo je glavom. Ona glava prikazuje njega, to je sigurno. elavae, ima oiljak. Da, ta je glava ostavljena tamo za njega.

Okej. Hm, a ko ju je onamo stavio? Hou rei, tko?Ovaj put malo nasmijeio. Nepopravljiva si!


29/391


30/391

drugoj strani nalazi se kraljica od Sabe. Pokazala je prema trijemu sdruge strane vrta.

Budui da ga je pokazala, Ned je skrenuo pogled u tom smjeru, toinae ne bi uinio. A budui da je stajao ondje gdje je stajao, ugledao je

ruu koja je leala prislonjena uz dva povezana obla stupa na drugojstrani.

I tada upravo u tom trenutku shvatio je da ga obuzima vrloudan osjeaj.

Nije to bio strah (koji ga je muio ve neko vrijeme), a ni uzbuenje;ovo je vie nalikovalo na neko oslobaanje od blokade, otkljuavanje,promjenu... zapravo gotovo sve to zajedno.

Polako se zaputio okolnim putem po sjenovitom trijemu klaustra,

proavi usput vrata na koja je Kate bila ula. Tim je putem prijenekoliko trenutaka htio izai s njom. Jo samo nekoliko trenutaka i ovabi pria za njih bila zavrena.

Proao je boni trijem i doao do udaljenije strane, nasuprot mjestugdje je prije sjedio s Kate. Ona je jo uvijek sjedila na drvenoj klupi sazelenim ruksakom pokraj sebe. Ned je skrenuo pogled na dvostruki stupispred sebe i na ruu koja je virila izmeu. Pogledao je reljefnuskulpturu.

Shvatio je da ne prikazuje kraljicu od Sabe.Ni u to u ivotu nije bio sigurniji. to god da pisalo na onim zidnim

informacijama, ovo nije kraljica od Sabe. Ljudi koji piu broure ivodie ne znaju uvijek. Mogu se pretvarati da znaju, ali zapravo neznaju.

Osjetio je da Kate ustaje i da mu prilazi, ali nije mogao skrenutipogled sa ene na stupu. Ovo je bio jedini od svih uskih dvostrukihstupova u klaustru koji je prikazivao itavu figuru. Srce mu je opetpoelo snano lupati.

Vidio je da je reljefna skulptura gotovo potpuno dotrajala, oteenijaod bilo koje druge, manje skulpture koju je usput vidio. Isprva nije znaozato je tako. A onda mu se, zbog svega to se u njemu poelo otvarati,uinilo da ipak zna.

Skulptura je upravo tako i napravljena, s nejasno definiranim crtama,


31/391

edva uklesanim u kamen, predvienim da izblijede i nestanu, kao netoto je izgubljeno od samog poetka.

Bila je mrava i graciozna, shvatio je, a vjerojatno i visoka. Natunici koju je nosila i na halji koja je sezala do glenjeva vidjele su se

elegantne i briljivo izraene pojedinosti. Ugledao je spletenu kosu kojaoj je padala preko ramena, ali nos i usta gotovo su joj bili izbrisani,

izblijedjeli, a oi su joj se jedva nazirale. Unato svemu tome, Neda jeobuzeo osjeaj iluzija? da joj je jedna obrva uzdignuta, netoironino u toj graciozno mravoj figuri.

Zavrtio je glavom. Ovo je samo erodirana skulptura u jednomopskurnom klaustru. Trebala bi biti posve obina, od one vrste skulpturapokraj kojih proete, ne obazirui se, i nastavite dalje.

Iznenada ga je obuzeo osjeaj vremena, osjeaj teine vremena.Stajao je u vrtu u dvadeset prvom stoljeu, i bio je otro svjestan dapovijest ovog mjesta see daleko u prolost, dalje i od srednjeg vijeka.Mukarci i ene ovdje ive i umiru ve tisuama godina. ive svojeivote.

A kad umru, moda ne nestanu posve, ne u potpunosti. Takve mislinikad mu se prije nisu vrzmale glavom. Bila je prekrasna, rekao je,zapravo proaptao.

Pa, i Salomon je tako mislio, blago je odvratila Kate, zaustavivise pokraj njega.

Ned je odmahnuo glavom. Nije ga shvatila. Jesi li vidjela ruu?upitao ju je. Koju ruu?

Iza nje.Kate je odloila ruksak i nagnula se preko ograde vrta.Ovdje nema... ruinjaka, rekla je trenutak poslije.Ne to. Mislim da ju je on donio. Stavio ju je ovamo prije no to je

uao.On? Na tip? Hoe rei...?Ned je kimnuo glavom. A on je jo uvijek ovdje.to? Ovu posljednju stvar upravo je i sam shvatio, misao mu je

prostrujala glavom dok je izgovarao rijei. Razmiljao je, pretraivao


32/391

svoju nutrinu i pokuavao se usredotoiti. I napokon je shvatio. Uspjevi uplaiti i sama sebe, neto je u sebi ugledao neku

nazonost svjetlosti ili boje, neku auru. Nakaljao se. Ovakav trenutakmogao bi natjerati ovjeka da pobjegne, da zatvori oi i pokua se

uvjeriti da ono to vidi nije stvarnost.Ili da umjesto toga glasno, to razgovjetnije, povienim tonom, kae:

Rekli ste nam da odlazite. Pa zato ste onda jo uvijek tamo gore?Nije mogao nikoga vidjeti, ali to zapravo nije bilo ni vano. Situacija

se promijenila. Ned e poslije poetak prie smjestiti u trenutak kad jeotiao na drugu stranu klaustra i pogledao jedva vidljivo lice eneuklesane u kamen prije mnogo stotina godina.

Kate je ispustila sitan krik i brzo se sklonila iza njega na stazi.

Tiinu koja je nastala prekinuo je samo zvuk automobilske trube izoblinje ulice. Da nije bio tako siguran, Ned bi moda pomislio da ga jeonaj doivljaj pod zemljom potpuno sludio i nagnao da izgovara i inivrlo udne stvari.

A onda je ta mogunost otpala jer su zauli neiji odgovor.Moram priznati da sam iznenaen.Rijei su dole s kosog krova iznad i malo udesno od njih, nedaleko

od gornjih prozora katedrale. ovjeka nisu mogli vidjeti, ali to nije bilo

ni vano. Bio je to isti glas.Kate je ponovo jauknula, ali nije pobjegla.Vjerujte mi, odvratio je Ned, nastojei da mu glas mirno zvui, ja

sam jo iznenaeniji. Uvjeravam vas da sam ja najiznenaenija od svih, rekla je Kate.

Molim vas, nemojte nas ubiti.Nedu se uinilo jako udnim, mnogo udnijim od svega drugog, to

stoji pokraj nekoga tko posve ozbiljno izgovara rijei nemojte nas ubiti.ivot ga nije pripremio ni na to slino. ovjek na krovu odgovorio je ozbiljnim tonom. Ve sam vam

rekao da vas neu ubiti.Ali takoer ste rekli da ste ve ubili, odvratila je Kate. I jesam. Nakon jo jednog trenutka utnje, dodao je: Bilo bi

pogreno smatrati me dobrim ovjekom.


33/391

Ned e te rijei zapamtiti. Zapravo, zapamtit e gotovo sve. Viznate da ona glava u podzemnom hodniku prikazuje vas?

Siao si u hodnik? To je bilo hrabro. Stanka. Da, naravno daznam.

Naravno? Govorio je tiho, jasno, precizno. Ned je u tom trenutkushvatio ta mu injenica dosad nije doprla do mozga da govoriengleski i da mu ovaj ovjek odgovara na tom istom jeziku.

Pretpostavljam da ona stvar pokraj skulpture nije vaa lubanja.Zbilja loa ala!

Neki bi ljudi moda voljeli da jest.Ned je razmislio o tim rijeima, ili je to barem pokuao. A onda mu

e neto palo na pamet, na isti onaj neobjanjivi nain kao i prije. Tko je

posluio kao model za nju? upitao je, gledajui enu na stupu. Bilo mue teko skrenuti pogled s nje.

Iznad njih je nastao muk. Ned je osjetio da u ovjeku raste bijes i daga pokuava suspregnuti. U glavi je sada mogao zamisliti lik na krovnimcrepovima, tono na mjestu gdje se doista i nalazio: vidio ga je u sebi,srebrnog.

Mislim da biste sada trebali otii, napokon je odvratio ovjek.Nabasali ste na rub jedne vrlo stare prie. Ovo nije mjesto za djecu.

Vjerujte mi, ponovio je.Ja vam vjerujem! zduno je odvratila Kate. Vjerujte i vi meni!Ned Marriner osjetio je da i njega obuzima snaan bijes. Iznenadilo

ga je koliko je raznih stvari nalazio u sebi u posljednje vrijeme. Nodobro, rekao je. Ovo nije mjesto za djeicu. A to da ja radim s tim...s tim osjeajem koji sada nosim u sebi? S injenicom da posve sigurnoznam kako ova reljefna skulptura ne prikazuje jebenu kraljicu od Sabe, sinjenicom da tono znam na kojem se dijelu krova vi nalazite. Sve jeovo potpuno zbrkano. to da radim s tim?

Nakon jo jednog trenutka utnje, glas odozgo ponovo se javio. Sadae govorio blaim tonom. Nisi ti ni izdaleka prvi ovjek koji je postao

svjestan tih stvari. To ti je zacijelo jasno, zar ne? A to se tie pitanjato da radi... Ponovo taj dojam kao da se zabavlja.

Trebam li postati savjetnik? Kako neobino! to ve ljudi rade u


34/391

ivotu? Pokuaj odrasti; veini ljudi to nikad ne poe za rukom. Pokuajuivati u ivotu. Nastoj izbjegavati ljude s noevima. Mi nismo... ovapria za tebe nije vana.

Nedov bijes splasnuo je istom brzinom kojom je i buknuo. I to je

neobino. Zauo je sebe kako izgovara rijei pune znaenja: A nebismo li mi mogli biti vani za nju? Jer meni se ini da imam...

Ne, bez krzmanja je odgovorio glas iznad njihovih glava. Kao tosi upravo i sam rekao: djeici ovdje nije mjesto. Tako je najbolje, makoliko ti to vrijealo tatinu. Ja vie nisam onako strpljiv kao to sammoda neko bio.

Ma nemojte? odvratio je Ned. Ne kao u vrijeme kad ste izradilinjezinu skulpturu?

to?ponovo je uzviknula Kate. Ned je u tom trenutku u sebi ugledao eksploziju boja a zatim i

pokreta, koja je dolazila s mjesta iznad i desno od njih: hitra, uskovitlanamrlja jurnula je dolje. ovjek na krovu izveo je salto s kosih crepova idoskoio na tlo ispred njih. Lice mu je bilo zgreno od bijesa, blijedokao smrt. Ned je pomislio da izgleda tono kao ona skulptura glave podzemljom.

Odakle ti to zna? zareao je ovjek. to ti je on rekao?

Kao to je Ned i pretpostavljao, ovjek je bio srednje visine. Nijebio toliko star koliko bi elava glava mogla nagovijestiti; ak bi semoglo rei da je zgodan, ali previe mrav, kao da je istegnut, razvuen,a nedostatak kose to je naglaavao, zajedno s otrim jagodinim kostimai tankim usnicama. Sivoplave oi takoer su mu bile otre. Ned jeprimijetio da mu se dugi prsti gre, kao da ele nekoga epati zagrkljan. Nekoga! Ned je dobro znao tko bi taj netko mogao biti.

Ali vie nije osjeao strah, to je doista, doistaneobino.Prije manje od sat vremena uao je u praznu crkvu s namjerom da

prekrati vrijeme sluanjem glazbe, muen dosadom i nervozom, zabrinutza svoju majku preko svake svjesno priznate mjere. Samo ova posljednjastvar jo uvijek je bila tona. Prije sat vremena, svijet je bio potpunodrugaije mjesto.

to mi je on rekao? odvratio je. Nitko mi nita nije rekao! Pojma


35/391

nemam odakle sve to znam, kao to sam vam maloas i rekao, sjeatese? A vi ste mi odgovorili da nisam prvi.

Ned, rekla mu je Kate glasom koji je kripao kao da ga trebapodmazati. Ona skulptura napravljena je prije osamsto godina.

Znam, odgovorio je.Malo vie od toga, rekao je ovjek ispred njih. Vidjeli su kako zatvara pa onda opet otvara oi i hladno bulji u

Neda. Kona jakna bila mu je plavkastosiva, a koulja ispod jakne crna.Ponovo si me uspio iznenaditi. To mi se ne dogaa esto.

To vam vjerujem, odgovorio je Ned. Ali ova pria ipak nije za tebe. Pojma nema to... ti ne igra

nikakvu ulogu u njoj. Pogrijeio sam tamo unutra. Ako vi ne elite otii,

morat u vas napustiti. U meni se nakupilo previe gnjeva. Neu biti ustanju odgovarati za svoje postupke.

Ned je poneto znao o toj vrsti bijesa. Vi doista ne elite... da itauinimo?

Tanke usnice se razvuku. To je velikoduna ponuda, ali kad biznao o emu govori, shvatio bi koliko je besmislena. Zatim se okrenuood njih, mrava prilika odjevena u tamne tonove, uznemirujuegraciozna.

Moe posljednje pitanje? Ned je podigao ruku poput kakva idiota kao da je u razredu.

ovjek je zastao, ali nije se okrenuo. Stajao je kao kad su ga prviput vidjeli, okrenut leima, ali sada osvijetljen travanjskim suncem uvrtu.

Zato sada? upitao ga je Ned. Zato ovdje? Ponovo su se zauli zvukovi vanjskog prometa. Aix je prometan,

moderan grad, a oni se nalaze u njegovu samom sreditu.ovjek je utio, naizgled dugo. Nedu se uinilo da je na pragu da im

odgovori, ali onda je zatresao glavom. Otiao je sredinom klaustra,prekoraio nisku ogradu izmeu dvaju stupova i vratio se na stazu kojavodi do vrata, na ulicu i u svijet.

ekajte!To je ovaj put rekla Kate.


36/391

ovjek je ponovo zastao, jo uvijek okrenut leima. Nedu se uiniloda ga je zaustavio djevojin glas. Imao je dojam da ga on ne bi uspiodrugi put zaustaviti.

Imate li vi ime? doviknula mu je Kate s prizvukom enje u glasu.

Nakon toga ovjek se ipak okrenuo.Pogledao je Kate preko osvijetljenog prostora koji ih je dijelio. Bio

e predaleko od njih da bi mu mogli vidjeti izraz lica.Jo ne, odgovorio je. Zatim se opet okrenuo, otvorio teka vrata i zatvorio ih za sobom

kad je izaao.Ostali su stajati i kratko se pogledali, u tom zatvorenom prostoru,

odvojenom od svijeta na sve mogue naine.

Obuzet emocijama koje ni izdaleka nije mogao shvatiti, Ned jenapravio nekoliko koraka. Osjeao je potrebu da tri miljama, gore-doljebregovima, sve dok ga ne oblije znoj.

Odavde je ponovo mogao vidjeti ruu izmeu dva stupa, pokrajskulpture. Smatralo se da je to kraljica od Sabe. Tako je pisalo na zidu.Odakle on zna da to nije tono? Pa to je smijeno!

Stup u kutu neposredno ispred njega bio je mnogo vei od stupovaiza njegovih lea sva etiri kutna stupa bila su vea od ostalih. Na

vrhu ovog stupa, shvatio je, bez velikog iznenaenja, nalazi se jo jedanreljef bika. Bio je izraen u stilu razliitom od Davida i Golijata, nimaloslino eni.

Do sada su ve vidjeli dva bika, jednog u krstionici, starog tisuu ipetsto godina, i ovog, isklesanog ako je dobro shvatio stotinamagodina poslije. Zabuljio se u njega, gotovo ljutito.

Kakve veze ti vraji bikovi imaju sa svime ovim? navaljivao je. Kate se nakaljala. To je iz Novog zavjeta. Bik je simbol svetog

Luke.Ned je buljio u stvorenje na vrhu stupa ispred sebe. Sumnjam, napokon je odvratio. Ne ovaj bik. A ni onaj stari

unutra.Odakle ti sad to? Osvrnuo se prema njoj, ugledao joj napetost na licu i pretpostavio


37/391

da i sam izgleda otprilike tako. Moda su njih dvoje doista djeca. Netkoim je zaprijetio noem. A to gotovo da je najmanje vana stvar.

Pogledao je reljefnu skulpturu ene pokraj mjesta gdje je Katestajala i ponovo osjetio isti onaj otri trzaj u srcu. Blijedo obojeni kamen

bio je osvijetljen jutarnjim suncem, gotovo potpuno izlizan. Jedva da seto moglo vidjeti, kao da skulptura prikazuje samo sjeanje. Ili ono tovrijeme ini mukarcima i enama, ma koliko bili voljeni.

A odakle mu ta ideja? Pomislio je na majku i zavrtio glavom.Ne znam to govorim. Hajdemo odavde!Treba ti pie, mladi detektive?Uspio se nasmijeiti. Zadovoljit u se Coca-Colom.

Kate je znala kamo da odu. Povela ga je ispod zvonika pa pokrajgradske vijenice u kafi udaljen nekoliko minuta od katedrale.

Ned je sjedio s Coca-Colom i gledao je kako pijucka espreso bezeera (morao si je priznati da ga je to zadivilo). Doznao je da ona ovdjeboravi od poetka oujka, kao uenica na razmjeni kola u New Yorku iAixu. Njezina obitelj udomila je jednu francusku djevojku drugopolugodite, a Kate je odsjela kod obitelji te djevojke do kraja kolske

godine poetkom ljeta.Prezivala se Wenger. Namjeravala je studirati jezike, ili povijest, ili

oboje. eljela je biti uiteljica, ili moda studirati pravo. Ili oboje.Uzimala je satove dez-plesa (takvo to je i pretpostavio). Trala je petkilometara svakog drugog ili treeg dana na Manhattanu, to Ned nijeinio, ali je bilo prilino dobro. Aix joj se poprilino svidio, ali ne iMarie-Chantal, djevojka s kojom je dijelila sobu. ini se da Marie-Chantal kriomice pui u sobi, i da voli zabave, i da joj Kate slui kaopokrie kad dokasna ostane s dekom ili kad izostane s nastave da bi ses njim nala.

Nije mi ba drago to moram lagati za nju, rekla je Kate. Hourei, ona mi ak nije ni prava prijateljica.

Ali zvui kao da je pravi komad. Ima li njezin telefonski broj?Kate se namrtila. Ti to ne misli ozbiljno.


38/391

Kako zna?Zato to si se zaljubio u skulpturu one ene u klaustru, eto zato. Ta ih je primjedba malo previe naglo dovela do teme koju su

nastojali izbjei.

Ned nita nije rekao. Srknuo je pie i pogledao oko sebe. Dugi, uskikafi u kojem su sjedili imao je dva mala stola na ulici, ali oba su bilazauzeta, pa su sjeli unutra, blizu vrata. Jutarnji promet bio je gust automobili, mopedi i mnotvo pjeaka na kamenom poploenojsrednjovjekovnoj cesti.

Oprosti, rekla je Kate Wenger nakon krae stanke. Rekla samudnu stvar.

Ned je slegnuo ramenima. Pojma nemam to da mislim o toj

skulpturi. A ni o iemu drugom to se dogodilo.Kate je opet stala grickati usnicu. Zato je on... na tip... zato je otiao tamo dolje? to god da je

tamo traio? Je li to moda traio krsni zdenac, neto u vezi s vodom?Ned je odmahnuo glavom. Mislim da nije. Ona lubanja i skulptura

glave nalaze se na drugoj strani, dalje u hodniku. Uto mu je netosinulo. Kate... da su nekoga tamo pokopali, zazidali bi ga, zar ne? Ne biostavili lijes da samo tako lei.

Kimnula je glavom. Jasna stvar.Moda je mislio da hodnik nije zazidan. Iz nekog razloga.Kate se zavalila na stolac. O, Boe, Ned Marriner, ne misli valjda

da je ovo nekakva vampirska pria?Pojma nemam. Mislim da nije.Ali ti si rekao da je on isklesao onu skulpturu u klaustru. Zna li ti

koliko je ta stvar stara?Sluaj, zaboravi to sam tamo rekao. Nisam bio posve pri sebi. Nije istina. Zatresla je glavom. Bio si. Kad je taj tip skoio s

krova, mislila sam da e te ubiti. A onda je on rekao kad je skulpturanapravljena.

Ned je uzdahnuo. Sad e me pitati kako sam to znao, rekao je.To mi je palo na pamet, odvratila je bez osmijeha. Kladio bih se da me Marie-Chantal ne bi gnjavila takvim


39/391

pitanjima. Ona ne bi znala to da kae. Provjeravala bi minku i mobitel da

vidi ima li kakvih poruka. Ja te gnjavim?Ne. Dobiva li Marie-Chantal doista poruke minkom?

Kate se jo uvijek nije nasmijeila. Tebi se tamo neto doistadogodilo.

Jest. Ali sad mi je dobro. Otkako je on otiao, opet se osjeamnormalno. Pokuao se nasmijati. to kae da se malo valimo?

Nije se obazrela na njegove rijei, kao to je i zasluio. Misli da jeto zavrilo? Da je to bilo samo neto u vezi s... ne znam.

Kimnuo je glavom. Ima pravo. To je bilo neto u vezi s ne znam.Ned se previe alio jer, iako se sada posve dobro osjeao, sjedei

ovdje s djevojkom iz New Yorka, iz sadanjosti, i pijui Coca-Colu kojie imala okus kakav treba imati zapravo nije bio siguran je li ono to

se dogodilo doista zavrilo.Zapravo, ako je elio biti iskren prema sebi, bio je prilino siguran

da nije, premda to nije namjeravao priznati. Pogledao je na sat. Mislim da bih se morao javiti prije ruka.

Oklijevao je. Sada slijedi klizav dio, ali Ned je bio daleko od kue iprijatelja koji bi ga zadirkivali. Ima li telefonski broj? Da ostanemo u

kontaktu?Kate se nasmijeila. Ako mi obea da vie nee spominjati moju

cimericu. Marie-Chantal? Moju najdrau curu za valjenje? Onda nita od

dogovora. Namrtila se, ali je zatim iz ruksaka izvukla rokovnik sa spiralnim

uvezom, istrgla list papira i narkala na njega telefonski broj kue ukojoj je odsjela i broj svog mobitela. Ned je iz novanika izvadio kartuna kojoj je Melanie uredno napisala (zelenom tintom) adresu vile, ifruza otvaranje dvorinih vrata, broj kunog telefona, svog mobitela,mobitela Nedova oca, broj kanadskog konzulata i brojeve dviju taksi-slubi. A na dnu karte nacrtala je malo nasmijeeno lice.

Kad mu je Melanie sino dala tu kartu, Ned ju je upozorio da jezaboravila napisati zemljopisnu irinu i duinu mjesta na kojem se


40/391

nalaze.Proitao je telefonski broj vile, a Kate ga je zapisala.Sutra ima nastavu?Kimnula je glavom. Jutros sam izostala, pa sutra ne mogu. kola mi

traje do pet. to kae da se poslije naemo ovdje? Hoe li znati opetpronai ovo mjesto?

Kimnuo je glavom. Bez problema. Samo produim ulicom odlubanje u podzemnom hodniku.

Ovaj put, nakon trenutka utnje, ipak se nasmijala. Platili su pie i oprostili se pred kafiem. Ned ju je gledao kako

odlazi jutarnjom ulicom, a onda se okrenuo i zaputio natrag suprotnimsmjerom, hodajui cestom koja je sagraena prije dvije tisue godina.


41/391

POGLAVLJE III

Kad se Ned vratio, jutarnje snimanje bilo je pri kraju. Pomogao jeSteveu i Gregu da utovare opremu u kombi. Zatim su ostavili kombi natrgu katedrale, nepropisno parkiran, ali s policijskim doputenjem navjetrobranu, i otili na ruak u jednu, desetak minuta udaljenu, piceriju sotvorenom penicom.

Pizza je bila ukusna, a Nedov otac razdraljiv, to za trajanja

snimanja nije bilo neobino, osobito u poetku. Ali Ned je vidio da mutata nije ba jako nezadovoljan jutronjim razvojem dogaaja. On tonikad ne bi priznao, ali to se vidjelo.

Edward Marriner srknuo je pivo i pogledao Neda preko stola. Imali u katedrali neega to bi me moglo zanimati?

ak i kad je Ned bio mnogo mlai, kad god bi bio s ocem nasnimanju, otac bi uvijek elio uti njegovo miljenje. Kad je bio klinac,usreivalo ga je to otac trai njegov savjet na takav nain. To mu je

davalo osjeaj da je vaan, ukljuen. U posljednje vrijeme, meutim, tomu je postalo mrsko, kao da ga otac tretira kao dijete. Zapravo, shvatioe da se posljednje vrijeme rastee do dananjeg jutra.

Neto se promijenilo. Mislim da nema previe toga, odgovorio je.Unutra je prilino mrano, teko je nai dobre kutove za snimanje. Alitrebao bi pogledati krstionicu, s desne strane kad ue. Dobro jeosvijetljena i vrlo stara. Mnogo starija od ostatka crkve. Oklijevao je.Vrata klaustra bila su otvorena, pa sam zavirio i u njega.

Doista vaan klaustar nalazi se u Arlesu, rekla je Melanie,paljivo briui usnice salvetom. Za nekoga sa zelenim pramenom ucrnoj kosi, Melanie je strano uredna osoba, pomislio je Ned.

Kako god bilo, ovaj klaustar dobro izgleda, odvratio je. Mogao binapraviti zgodnu fotografiju vrta, ali ako to ne eli, mogao bi pogledatineke od stupova. Ponovo je poeo oklijevati, a onda dodao: Na njima


42/391

su reljefi Davida i Golijata i drugih scena iz Biblije. Sveci u etiri kuta.Jedna od reljefnih skulptura navodno prikazuje kraljicu od Sabe. Jako jeoteena, ali pogledaj je.

Otac je gladio svoje smee brkove. Edward Marriner bio je

ozloglaen po staromodnim zailjenim brkovima. Oni su mu bili zatitniznak, imao je njihov crte na svojoj poslovnoj posjetnici, a sva svojadjela potpisivao je znakom dva nagore zavinuta brka. Ljudi bi ga katkadispitivali o tome, ali on bi uvijek kratko odgovorio da se takav izgledsvia njegovoj eni, i to je bilo to.

Sutra u provjeriti obje te stvari, rekao je, gledajui sina.Preostala su nam jo dva slobodna sata, pa u ih upotrijebiti unutra akoGreg kae da su jutronje spojene digitalne fotografije u redu pa ih

neemo morati ponovo snimati. Hoe li mi trebati rasvjeta?Unutra? Sigurno, odgovorio je Ned. A moda i generator, nemam

pojma ima li unutra prikljuak za struju. Zavisno od toga to eli raditiu klaustru, moda e i ondje trebati rasvjetu i reflektirajue plohe.

Melanie kae da se unutra odravaju koncerti, rekao je Greg.Sigurno postoji prikljuak za struju.

Krstionica lei malo po strani. Greg, ne budi lijen, donesi taj generator, odvratio je Edward

Marriner, ali sa smijekom. Bradati Greg namrtio se Nedu, a Steve sesamo nacerio. Melanie je izgledala zadovoljno, vjerojatno zato to joj seinilo da je Ned zaokupljen, to je smatrala dijelom svog posla.

Ned nije bio siguran zato alje oevu ekipu unutra. Moda esnimanje fotografija, sama rutina cijelog tog posla izvikivanje naredbi,zakren prostor, filmske torbe i kabeli, rasvjeta, lee i reflektori sutraoduzeti neto od udnovatosti jutronjim dogaajima. Moda e vratitimjesto u sadanjost... gdje god da se jutros nalazilo.

Takoer je shvatio da bi volio imati fotografiju one ene na stupu.Nije mogao rei zato, ali znao je da je eli. ak ga je obuzela elja dasada ode unutra i ponovo je pogleda, premda to nije namjeravao doista iuiniti.

Nedov otac namjeravao je poslije ruka proetati gradom s dvijekamere i crnobijelim filmom da pogleda neke fontane i ulazna vrata koje


43/391

e Barrett, likovni urednik knjige, spomenuo u svojim biljekama. Izgledada je Oliver Lee u tekstu spomenuo Aixove fontane i izvore vrele vodekoje su otkrili Rimljani. Kate Wenger upravo mu je priala o njima. Tadjevojka naprosto vas tjera da je proglasite trebericom.

Nedov otac morao je za knjigu izbalansirati stvari koje je eliofotografirati sa stvarima koje e odgovarati Leejevu tekstu. Djelomice jeto bio posao Barretta Reinhardta; da uskladi radove dvojice vanih ljudiu jednom velikom projektu. Njegova je ideja, izgleda, bila da manjecrnobijele fotografije umetne u Leejev tekst, a da fotografije u bojirasprostre na itavu stranicu, ili preko dvije.

Ned nije bio raspoloen za razgledavanje fontana. Znao je to morauiniti. Greg se vraao u vilu da unese jutronje digitalne fotografije u

raunalo i provjeri ih na monitoru. Takoer je namjeravao telefonompotvrditi aranmane za preksutranje snimanje u Arlesu, udaljenomotprilike sat vremena.

Melanie je Gregu dala podrobne upute o tome, koje je, kao i obino,napisala zelenom tintom. Ned je na dnu karte primijetio lik smjeka i sazadovoljstvom shvatio da ih ona ne crta samo njemu.

Odvezao se natrag s Gregom u kombiju, presvukao se u izblijedjelusivu majicu s kratkim rukavima i kratke hlae, zakvaio svoju bocu za

vodu i pedometar, prikvaio iPod na vrpcu za ruku i otiao na tranje.Ovdje je morao napisati referate i voditi dnevnik treninga za svogatletskog trenera, a obje te stvari zapravo su bile domae zadae.

Tranje mu je bilo drae.Melanie mu je sino rekla da e, ako se odvojkom iz vile spusti do

glavne ceste i onda umjesto nalijevo prema gradu skrene nadesno,I ako nastavi vijugavom cestom uzbrdo, naposljetku stii do njezina

kraja, do mjesta gdje ljudi voze bicikle i dogiraju u prirodi. Rekla mu jeda se ondje navodno nalazi neka stara kula koju se isplati pogledati.

Kao i obino, ivciralo ga je to je Melanie organizirana do te mjereda mu ak planira i staze za trening, ali budui da nije imao bolju idejukamo da krene, nije vidio dobar razlog da ne isproba tu stazu.

Spustio se strmom cestom pokraj drugih vila. Cesta se zatimpostupno dizala i pretvarala u dugu i vijugavu stazu prema gornjem vrhu.


44/391

Naravno, nije loe da ovjek tri gore-dolje. Ned je bio lan kolskeekipe za kros, pa mu je upravo to i trebalo.

Ve je pomislio da se zaputio u pogrenom smjeru kad je napokonstigao do brklje za automobile. Na drugoj strani brklje, pronaao je

stazu. Strelice na drvenim stupovima u jednom su smjeru pokazivale putprema selu po imenu Vauvenargues, a u drugom prema kuli koju mu jeMelanie spomenula. Netko je na brdskom biciklu proao premaVauvenarguesu, a Ned je krenuo u drugom smjeru.

Kula nije bila daleko. Staza ju je obilazila i sputala se iza nje,vjerojatno prema sjevernim rubovima Aixa. Ned se nije voliozaustavljati dok tri, nitko to ne voli, ali odavde je imao prilino dobarpogled, a i ruevna okrugla straarska kula bila je zanimljiva. Ned se

zapitao koliko je stara. itav ovaj kraj natopljen je prolou, pomislio je. Mnogobrojnim

slojevima prolosti. to ovjeka moe dirnuti, na ovaj ili onaj nain.Izvukao je slualice iz uiju i otpio gutljaj vode.

Kulu je okruivala niska, vrlo slabana ograda. Znak je opominjaoda ju je opasno prijei. Ve je bila donijeta odluka da se uskoro izgradivea ograda, ali njoj jo nije bilo ni traga, pa je Ned prekoraio ogradu,sagnuo se i uao u kulu kroz rupu u zidu boje meda.

Unutra je bilo mrano, posljedica toga to je netom zakoraio s jarkesvjetlosti. Nigdje nije bilo vrata, osim te jedne rupe u zidu. Podigao jepogled prema visokom, praznom prostoru iznad glave. Daleko gorenazirao se mali plavocrni krug neba. Uinilo mu se kao da stoji na dnubunara. Tu vjerojatno ima imia, pomislio je. Mora da je ovdje nekopostojalo i spiralno stubite, ali sada mu vie nije bilo traga. Zapitao seod ega je ova kula titila, na to su to ovdje gore pazili.

Osjetio je da se previe ohladio u sjeni, to nije dobro jer moedovesti do istegnua miia, pa se vratio na sunevu svjetlost, zatreptaoi spustio pogled prema gradu. U daljini, na drugoj strani Aixa, ugledao jeakvedukt, vrlo jasan, a trenutak poslije spazio je i zvonik katedrale usredgrada. To ga je podsjetilo na jutronje dogaaje, to mu uope nije bilodrago.

Okrenuo se i potrao natrag putem kojim je doao, ali zbog


45/391

zaustavljanja, hlaenja i posljedica vremenske razlike, izgubio je ritam.Tranje mu je ilo tee no to bi trebalo. Zaobiao je brklju zaautomobile i zaputio se cestom nizbrdo. Ali, jedno se mora priznatiMelanie, ovo je dobra staza za doging. Kad sljedei put ode na tranje,

mogao bi kod onog znaka skrenuti na drugu stranu i nastaviti, optratipristojnu distancu.

Nalazio se na pola puta strmim odvojkom do vile Sans Souci navrhu, kad mu je neto sinulo.

Zaustavio se, uspjevi okirati sama sebe.Zato sada?bio je upitao ovjeka u sivoj konoj jakni, a on mu nije

odgovorio. Ali moda Ned na kraju krajeva ipak zna odgovor na topitanje. Moda je sada, prvi put, vano ak i to da mu je baka, dok je jo

bila iva, ispripovijedala neke od onih svojih starih pria. Ned je zamiljeno othodao posljednji dio puta uz brijeg i ukucao

ulaznu ifru na dvorinim vratima. Neko vrijeme trkarao je gore-doljeterasom i razgibavao se. Pomislio je da skoi u bazen, ali nije bilodovoljno toplo, pa se umjesto toga popeo na kat i istuirao, baciviodjeu u pletenu koaru za slukinju koja im pere rublje. Vilu suunajmili zajedno s dvije ene koje su radile za njih. Obje su se zvaleVera, to je stvaralo zabunu. Ned je jednu krstio Verakuharica a drugu

Verapralja.Navukao je traperice, siao u prizemlje i otiao u kuhinju. Izvadio je

Coca-Colu iz hladnjaka. Verakuharica je bila u kuhinji, u crnoj odjei,sijede kose uredno skupljene u punu. Bila je ispekla neku vrstu tvrdihkolaia. Ned je uzeo jedan kolai, a ona mu se, stojei pokrajtednjaka, s odobravanjem nasmijeila.

Greg je razgovarao mobitelom pred raunalom u blagovaonici, pa jekuni telefon bio slobodan. Ned se vratio na kat, uao u oevu spavausobu i nazvao broj mobitela koji je dobio od Kate Wenger.

Bonjour?Ovaj, dobar dan, trebao bih Marie-Chantal. Jebi se, Ned! odgovorila je Kate, ali sa smijehom. Ve ti

nedostajem? Ba slatko! Osjetio je da se crveni, pa mu je bilo drago to ga ona ne moe


46/391

vidjeti. Upravo sam se vratio s tranja. Ovaj, neto mi je palo napamet.

Da tistranonedostajem? Polaskana sam. Na telefonu se ponaaizazovno, pomislio je. Zapitao se kakva je na IM-u ili SMS-u. Svatko je

oputeniji kad razgovara na raunalu. Ne, sluaj me! Ovaj, u etvrtak je trideseti travnja. A nakon toga

prvi svibnja.Kate je utjela. Ned se zapitao hoe li joj morati objasniti to time

misli, a onda je zauo odgovor: Isuse, Ned! Beltane? To je vana stvar.Duhovi i due, kao na Sve svete. Odakle ti to zna? Jesi li ti modaprikriveni treber?

Mamina porodica potjee iz Walesa. Baka mi je priala o nekima

od tih stvari. Katkad smo na prvi svibnja odlazili na piknik.eli ii na piknik?Ako sa sobom povede Marie-Chantal. Oklijevao je. Kate, gdje

su u okolici bili Kelti? Jesu li oni uope bili u ovim krajevima?Jesu, bili su. Mogu ustanoviti gdje.Pretpostavljam da bih to mogao i sam. Ne, prepusti te teke utege meni, skakavc! Ti samo nastavi

trkarati i skakutati. Vidimo se sutra poslije kole?

Vidimo se. Spustio je slualicu, cerekajui se unato sebi. Nije lizgodno, pomislio je, nai se u situaciji kad ne mora objanjavatiprijateljima ni tko je ona ni to se dogaa. Privatnost, u tome je stvar.Kod kue nije imao mnogo privatnosti.

Veerali su u vili, po francuskom obiaju, poslije osam. Jasan jedogovor, ozbiljno im je objasnila Melanie, da s vremena na vrijememoraju jesti u vili jer e se inae Verakuharica uvrijediti i rastuiti(Verastuiti! rekao je Greg) pa e im poeti posluivati zagorjelu hranui sline stvari.

Prije no to su sjeli za stol, Nedov otac izaao je na terasu s votkomi tonikom, a ostali su otili do bazena. Ned je zakljuio da Melanie,premda je sitna, prilino dobro izgleda u kupaem kostimu. Stala se na


47/391

sva usta aliti da je voda ledena ledencata (to je bilo tono), alinaposljetku je ipak ula u bazen. Steve je bio pravi pliva s dugimrukama i nogama. Metodino je plivao s jedne strane bazena na drugu, ilie to barem pokuavao bazen zapravo nije bio dovoljno velik za to.

Dok su Ned i njegov otac sjedili i gledali ih, na vrata teraseiznenada je izletio Greg. Preskoio je iroke kamene stube, pretraotratinu i skoio u bazen, u najirim i najiznoenijim kupaim gaama toih je Ned ikad vidio.

Smijui se, Edward Marriner ponudio je Gregu izravan novanibonus ako obea da e iduu stanku za kavu iskoristiti kako bi u gradukupio kupae gae i potedi ih muka da ga ikad vie gledaju u ovima.Melanie mu je doviknula da bi se mogao kupati gol ako eli utedjeti

novac, a Greg joj je, pljuskajui i viui u ledenoj vodi, zaprijetio da ee posluati.

Ne bi se ti usudio, odgovorila mu je.A zato ne bih? Melanie se nasmijala. Zato to se stvari skvre u hladnoj vodi.

Muki ponos. Kraj prie.Ima pravo, odvratio je Greg nakon trenutka razmiljanja, a Steve,

koji je prekinuo plivanje, glasno se nasmijao.

Ned je na terasi pogledao oca pa su se nasmijeili jedan drugome.Je li ti do sada ovdje dobro? upitao ga je tata.Jest.Kratko oklijevanje. Sutra e nas nazvati mama.Znam. Pogledali su ostale u vodi. Verakuharica e pomisliti da oni nisu

pri sebi, rekao je Edward Marriner.Ionako bi na kraju dola do tog zakljuka, odvratio je Ned.I time je razgovor bio zavren. U posljednje vrijeme nisu ba mnogo

razgovarali. Ned je bio nauo nekoliko fragmenata iz veernjih razgovorasvojih roditelja, fraze poput njemu je petnaest godina i nagle promjeneraspoloenja. To mu je dalo ideju da u iduih nekoliko tjedana budepun ljubavi u ophoenju s roditeljima, samo da ih posve zbuni, ali nakraju je doao do zakljuka da bi mu to bilo previe naporno.


48/391

Ned zapravo nije imao nita protiv oca. Nakon nekog vremenapostalo mu je normalno gledati ljude kako zijevaju od uda, onako kako

e to uinila Kate Wenger, kad bi doznali tko je on, ali to nije bila niijakrivnja.Planine i bogovi bila je jedna od najprodavanijih knjiga

fotografija u posljednjih deset godina, a knjigaPlaninski prijevoji,premda ne tako raskona (u njoj nema Himalaja, govorio je otac),osvojila je pregrt nagrada. Nedov otac bio je jedan od nekolicinefotografa koji su istodobno snimali fotografije i za Vanity Fair i za

ational Geographic.ovjek mora priznati da je to sjajno, makar samou sebi.

Kad su ostali, drui, izali iz bazena da se osue, Melanie je rekla:ekajte malo! Neto sam zaboravila.

Molim? Ti si neto zaboravila? odvratio je Steve. Plava kosastrila mu je na sve strane. Nemogue!

Melanie mu je isplazila jezik i odjurila u kuu. Njezina soba bila jeedina spavaa soba u prizemlju. Vratila se van, dok je s nje kapala

voda, jo uvijek umotana u runik, sada s jo jednim runikom na glavi,nosei vreicu s natpisom Francuski telecom. Bacila ju je pred Nedana stol.

U sluaju da kontrola leta zatreba uspostaviti vezu s majorom

Tomom, objasnila je. Kupila mu je mobitel. Zbog sitne Melanie i njezine

hiperuinkovitosti lako je izgubiti ivce, zakljuio je Ned, ali prilino jeteko ne cijeniti je.

Hvala, rekao joj je. Doista.Melanie mu je dodala jednu od svojih indeksnih kartica, na koju je

iznad crtea nasmijeenog lica zelenom tintom bila napisala njegov novitelefonski broj. Ima i kameru. Paket je otvoren, dodala je kad je izkutije izvukao mobitel s poklopcem. Uprogramirala sam ti sve naebrojeve.

Ned je uzdahnuo.Jakoje lako izgubiti ivce zbog nje, ispravio se usebi. To sam mogao uiniti i sam, tiho joj je odgovorio. Lani samzavrio teaj programiranja mobitela.

Uinila sam to vraajui se ovamo u taksiju, odvratila je. Imam


49/391

brze prste. Namignula mu je.Oho! rekao je Greg, smijuljei se.Ti uti, vreasti gaerosu! rekla mu je Melanie. Osim ako me ne

eli obavijestiti da je sve spremno za polazak u Arles.

Poi ti svojom brzim prstima po mojim vreastim gaama pa u tirei.

Nedov otac zavrtio je glavom i srknuo pie. Uz vas se osjeamstaro, rekao im je. Prekinite!

Kuni telefonski broj stavila sam ti na 1, tatu na 2, sebe na 3, aStevena na 4. Grega sam stavila na zvjezdicu-ljestve-zvjezdicu-865-zvjezdicu-ljestve-7, umiljato je objasnila Melanie.

Ned nije mogao, a da se ne nasmije. ak se i Greg nasmijao.

Melanie se pobjedonosno osmjehnula i vratila unutra da se istuira ipresvue. Greg i Steve ostali su vani da na blagoj veernjoj svjetlostipopiju pivo. Greg je primijetio da je na terasi toplije nego u bazenu.

Jo nije ni svibanj, istaknuo je Nedov otac. Francuzi se obino neponu kupati prije lipnja. Bazen u vili napunjen je vodom samo da bi seudovoljilo njihovu idiotizmu. Sunce je lealo na zapadnom nebu nadgradom. Zrak je bio proet nekim osobitim sjajem; stabla su blistala.

Trenutak poslije, spokoj provansalskog zalaska sunca naruio je

iznenadan zvuk. Pa onda jo jedan. Nakon trenutka zbunjenosti, Ned jeprepoznao melodiju: bila je to glazbena tema vonje za klince uDisneylandu, Svijet je malen.

Sva etvorica stala su se osvrtati oko sebe, a onda su svi u istomtrenu spustili pogled na Nedov mobitel na stolu. Ned ga je oprezno uzeou ruke, podigao poklopac i prinio ga uhu.

Zaboravila sam ti spomenuti, rekla mu je Melanie sa svogmobitela u kui, suspreui smijeh. Programirala sam ti i pozivnumelodiju. Pokuala sam ti pronai neto prikladno.

Ovo je objava rata, smrknuto je u slualicu odgovorio Ned. To tie jasno, zar ne?

Oh, Ned! zahihotala se. Mislila sam da e ti sesvidjeti!Zatim jeprekinula vezu.

Ned je odloio mobitel na staklenu plou stola. Kratko je pogledao


50/391

grmlje lavande iza empresa s druge strane bazena, a onda je skrenuopogled na tri mukarca za stolom. Sva trojica, ukljuujui i Nedova oca,naprezali su se da zadre ozbiljan izraz lica. Kad ih je Ned pogledao,nisu vie mogli izdrati i prasnuli su u smijeh.

Ned nije mogao zaspati. Nije ni udo, pomislio je, gnjeei i okreui jastuk po dvadeseti

put. Djelomice je to posljedica vremenske razlike, ovo mu je tek drugano na drugoj strani oceana. Ovdje je est sati ranije nego u Montrealu.Navodno treba po jedan dan za svaki sat vremenske razlike prije no tose ovjek uspije prilagoditi. Osim ako nije pilot putnikog zrakoplova ili

neto slino. Ali Nedov problem zapravo nije bila vremenska razlika, i on je to

znao. Ponovo je pogledao na sat pokraj kreveta: bilo je gotovo tri ujutro.Vrijeme kad samo duhovi hodaju. Na trideseti travnja ta bi fraza moglaimati drugaije znaenje, pomislio je.

Mora zapamtiti da to danas spomene Kate Wenger. Ona e shvatititos. Ako on tada jo bude mogao drati otvorene oi, s obzirom na tokako ova no prolazi.

Ustao je i priao otvorenom prozoru koji je proputao noni zrak usobu. Ned se bio smjestio u srednju od tri spavae sobe na katu. Njegovtata bio je u glavnoj, a Greg i Steve dijelili su zadnju.

Razmaknuo je zavjesu. Prozor je gledao na terasu, s pogledom nabazen, grmlje lavande i umarak na obronku uz cestu. Kad bi se nagnuokroz prozor i pogledao nadesno, mogao bi vidjeti svjetlucanje Aixovihsvjetala u daljini. Nad gradom je stajao gotovo pun, naranastocrvenmjesec. Ugledao je ljetni trokut iznad glave. ak i uz mjeseinu,zvijezde su ovdje bile mnogo sjajnije nego u Westmountu, nasredMontreala.

Zapitao se kako u ovom trenutku izgledaju zvijezde nad Darfurom.Mama e nazvati veeras ili sutra naveer to god je ispravno rei utri sata ujutro.

Prijee svijetu doi kraj no to ga ja uspijem pronai na vrijeme.


51/391

Nije elio razmiljati o tome, ali kako da ovjek kontrolira misli?

Osobito kad je samo napola budan u ovaj sat. Misli naprosto... lutaju.Nemoj razmiljati o ruiastim slonovima, o enskim dojkama ili o tome

kako djevojke izgledaju kad nose suknje a ne prekrie noge. Katkad bimu na satovima matematike misli odlutale na tranje, ili bi razmiljao oglazbi, ili o nekom filmu koji je vidio, ili o poruci koju mu je nekadjevojka koju nikad nije sreo sino privatno napisala u chatroomu.Akoe to uope i bila djevojka: na internetu se to nikad ne zna. Njegov

prijatelj Doug bio je potpuno paranoidan u vezi s tim. ovjek razmilja o raznoraznim stvarima, minutu za minutom, od

utra do mraka. A katkad, kasno naveer, ovjek razmilja o lubanji i

skulpturi glave u podzemnom hodniku.Nedu je bilo jasno da mu takve misli nee pomoi da zaspi. A nee

mu pomoi ni preputanje mranim mislima o onome to mu se jutrosdogodilo u nutrini.

Nakon jo jedne minute, kolebljivo je pokuao ponovo ui u tomjesto u svojoj nutrini, locirati ga koja god da je rije najprikladnija zato. Mjesto na kojem je nekako uspio osjetiti prisutnost onog bezimenogmravog ovjeka na krovu. Mjesto na kojem je shvatio i drugu stvar

koju nikako nije mogao znati: da je taj ovjek na krovu, danas upravoondje, upravo sada izradio onu osamsto godina staru skulpturu koju suprije vidjeli.

Naravno, Kate je imala pravo: kad je taj ovjek skoio s krova da sesuoi s njima, blijed od bijesa, njegova reakcija rekla im je sve to sutrebali znati.

Ali Ned sada nije mogao pronai nita u sebi, nije mogao nai onoto je traio, to god to bilo. Nije znao je li razlog u tome to je tonepovratno prolo ta posve neobina iskra udnovatosti u klaustru ilimoda u tome to u ovom trenutku, dok gleda preko mrane trave, vode iempresa u noi, nema to pronai.

Prilino je besmisleno stajati ovdje u kratkim hlaama pidame irazmiljati o tome. Odluio je otii u prizemlje i popiti au vonogsoka. Dok je bosonog silazio stubitem usnule kue, sinula mu je ideja.


52/391

U stvari, prilino dobra ideja. Kad ne moe nita uiniti u vezi s udnimi tekim stvarima, uini ono to moe na drugi nain.

Uostalom, bio je upozorio Melanie. Uinkovita kao i uvijek, Melanie je poredala sve njihove mobitele

na ormariu u blagovaonici. ak se potrudila oznaiti svaije mjesto.Zelenom tintom.

Gotovo da je bilo previe lako. Brzo radei na opcijama svih telefona, Ned je s velikim veseljem

promijenio Gregovu pozivnu melodiju u glazbenu temu iz animiraneserije Spuva Bob Skockani, a ni prema Steveu nije pokazao milosti,premda je Steve moda bio samo neduni promatra; reprogramirao jenjegov mobitel da svira temu iz serije Teletubbies. Oev mobitel nije

dirao. Zatim si je dao vremena i nekoliko puta pregledao postavke

Melaniena telefona prije no to je donio odluku. Nakon obavljena posla, zadovoljan sobom i svojim doprinosom

pravdi u svijetu, otiao je u kuhinju i uzeo sok. Odnio ga je na terasu istao ondje bez majice na nonom zraku. Vani je bilo hladno. Majka bi ganatjerala da odjene majicu ili ogrta da je budna. I da je ovdje.

Jo jedanput je pokuao provjeriti moe li togod pronai u svojoj

nutrini, prima li kakve signale, ali nita nije naao. Pogledao je krajolik ividio samo no: bazen, umu i travnjak pod junim zvijezdama. Mjesecnisko na zapadu. Iza sebe je zauo sovu. Vila je sa svih strana bilaokruena drveem koje prua mnogo mjesta za svijanje gnijezda i lov.

Sluaj je htio da ga u tom trenutku netko gleda. Prilika koja ga promatra iz malog umarka iza grmlja lavande,

odavno je nauila kako da se zatiti od mogunosti da je osjete na bilokoji nain koji bi Ned Marriner mogao znati ili otkriti prekapajui posvojoj nutrini.

Izvjesna znanja i vjetine dobio je u nasljee. Druge su zahtijevalemnogo vremena i znatan napor. Vremena je imao, a nikad si nije dopustioda ga tekoe obeshrabre.

Vidio je djeaka kad se pojavio na prozoru prvog kata, a onda, maloposlije, kad je izaao na terasu, polugol, ranjiv i sam. Prilika koja ga


53/391

promatra zabavljena je time, i gotovo svime to se danas dogodilo, aliipak pomilja da ga ubije.

Bilo bi to gotovo previe jednostavno.Radi dana koji dolazi, on se suzdrava. Kad se ovjek nalazi usred

priprema za neto to oekuje s velikim nestrpljenjem, ne preputa seporivima poput ovoga, ma koliko bi mu zadovoljstva oni mogli donijeti.On je nagao po naravi, ali ni izdaleka nije budala. Za to je previe dugoivio.

Zakljuio je da je djeak sluajan i trivijalan, obina nezgoda, nitko inita vano. A sada ne bi bilo pametno stvarati pomutnju, ni meuivima ni meu duhovima, od kojih su se neki ve poeli komeati. Onsve zna o duhovima. eka ih i krati vrijeme do njihova dolaska kako zna

i umije.Puta djeaka da se vrati u kuu, iv i nevaan.Meutim, poriv da ubije jo uvijek je snaan. On ga prepoznaje, zna

zato raste u njemu. Kad se ta elja probudi, nije ju lako otjeratineutaenu. U to se uvjerio tijekom vremena i nije ba sklon da je seodrie.

On ponovo mijenja oblik to je vjetina koju je dugo morao uiti i odlazi u lov. Mjeseina naas osvjetljava njegova krila u letu, a onda

ona ulijeu u umu i opet nestaju.


54/391

POGLAVLJE IV

Kad je Ned ujutro siao u kuhinju, podbuhlih oiju i bunovan odslabo prospavane noi, ostali su ve otili u grad na svoj drugi radni danpred katedralom. Melanie mu je ostavila poruku da e se vratiti doruka. Ned je zaboravio odjenuti majicu, pa mu se u pokrajnjoj praoniciVerapralja prvo nasmijeila a onda hitro skrenula pogled. Na nju jeposve zaboravio! Brzo je popio malo soka od narane i otiao natrag na

kat da se odjene.Zatim je nazvao Melanie.Tri signala.Da? Zbilja leden glas za samo jednu rije, pomislio je. Svaka ast!Bok, Melanie! veselo ju je pozdravio. Ned Marriner, odvratila je tihim i napetim glasom, u grdnoj si

nevolji. I ne sluti kako grdnoj. Mrtav si, vraa se svom stvoritelju,pridruuje se aneoskom zboru. Ned je uo kako ona jedva suspree

smijeh.K vragu! rekao je. Znai da sam ipak nadaren.Nadaren i mrtav. Odlazi na vjeni poinak. Ali, Melanie! prosvjedovao je. Mislio sam da e ti se melodija

svidjeti! Svadbeni mar? Svadbeni mar kao pozivna melodija za

mobitel? Nalazimo se u vrajoj katedrali! Greg umire od smijeha. Drise za stup kako bi ostao na nogama. Upiat e se u gae! Ovo e mi

skupo platiti! Izgledalo je da se i Melanie dobro zabavlja. Sve ga je to vrlo

razveselilo. U to ne sumnjam. U meuvremenu, kad nae malo slobodnog

vremena, kako bi bilo da nazove Stevea i Grega.Zastala je i spustila glas. Doista? I njima si sredio mobitele?


55/391

I njima sam sredio mobitele. Vidimo se na ruku.Prekinuo je vezu, cerekajui se.Kad je bolje razmislio, odluio je da jo neko vrijeme skriva svoj

novi mobitel. Nije bogzna to mogao uiniti ako mu ona prekopa krevet,

ali isto je sumnjao da bi uivala u pogledu na vrtne pueve usvomkrevetu, pa e usputno spominjanje pueva osujetiti njezinu odmazdu.Vjerovao je da s Gregom i Steveom moe izai nakraj. Izazov je bilaMelanie.

Dopodne je proveo vrzmajui se po kui i energino izbjegavajuisvaku pomisao na referate koje mora napisati. Pa on se jo uvijek nijenaviknuo na vremensku razliku, zar ne? Od koga bi

guy gavriel kay - izabel

Documents