home opatija

7/31/2019 Home Opatija

1/28


2/28

HOMEOPATIJA


3/28

Homeopatija je umjetnost iscjeljivanja i medicinska znanost koja je kliniki razvijenaprema principima otkrivenima od strane Samuela Hahnemann-a i opisana je u raspravi -Organon der Heilkunst. Homeopatska praksa ukljuuje izbor i preporuku pojedinanoghomeopatskog pripravka, koji je kroz prethodno testiranje na zdravim ljudima(dokazivanje) te kroz kliniko iskustvo, znan da proizvodi slinu sliku simptoma nalik naonu u pacijenta. Homeopatski pripravak prepisuje se u minimalnoj dozi potrebnoj za

iscjeljenje.

Nedavno je homeopatska medicina podignuta na novi nivo kontroverzije u svijetumedicinske znanosti. Nature, prestini magazin na polju biomedicine, napravio jenezapameni istup objavljivanjem upozorenja itateljima da se suzdre prosudbe glede

jednog njihovog objavljenog istraivakog dokumenta. Autor i voditelj eksperimenta,prof. Jacques Benveniste iz francuskog medicinsko-istraivakog vijea (French medicalresearch council), bio je izloen poruzi, ismijavanju i kritinom propitivanju njegoviheksperimentalnih postupaka zbog toga jer su rezulatati koje je objavio poduprli i potvrdilihomeopatsku medicinu.

Paul Callinan, jedan od nekolicine Australskih istraivaa na polju homeopatije, daje osvrtna prolost i sadanjost ove konkurentske medicine.

Nastajui profil homeopatije proizveo je neto poput dileme u svijetu homeopatije: da liona stvarno djeluje? Odluka zahvaa duboko: ako homeopatska medicina nije nitadrugo do li prijevara, arlatanstvo ili placebo, kao to e veina protivnika tvrditi, tada jeveliki broj kompetentno educiranih homeopata i doktora, zajedno sa nebrojenimtisuama praktiara laika bio zaveden. Njihovi milioni pacijenata, ukljuujui mnoge voedrava i istaknute lanove nekoliko Europskih kraljevskih obitelji, pali su kao rtvenajuspjelije medicinske prijevare ikad izvrene. U drugu ruku, ako je homeopatskamedicina djelotvorna, tada je po prvi puta u vie od sto godina zapadni svijet na ruburazvoja potpuno novog sistema medicine. Ti su lijekovi netoksini i lako se proizvode, a ktome jo su i vrlo jeftini.

Tijekom 170 godina svog postojanja, homeopatija je bila sredite kontinuirane i estogorke medicinske kontroverze. Posebno je bila osporavana od strane ortodoksnemedicine, poznate jo kao - alopatija. Ali nedavno, istraivanja zajedno s potporom

pacijenata dobivaju znaajan porast. Ipak, radije nego da bude pozdravljena kaomogunost novog medicinskog proboja ka boljem zdravlju za sve, ona biva ismijavana,ignorirana i sistematski potiskivana.


4/28

Oito, neto je pogreno. Problem je u tome da homeopatski lijekovi mogu bitirazrijeeni tako ekstremno da moe biti pokazano fizikom, kemijom i matematikom da ukonanoj dozi nema niega osim vode. Tako oito dolazimo do zakljuka da bilo kakavmedicinski efekat nije nita drugo nego li placebo, a homeopati su oboje, i varalice iarlatani.

Ipak, porijeklo homeopatske medicine je oboje, i ortodoksno, i vrijedno potovanja.Homeopatija je razvijena u Njemakoj prema istraivanjima Dr. Samuel Hahnemann-a(1755-1843), koji uz to to je bio iskusan ortodoksni lijenik, isto tako bio i kompetentnikemiar, dobar mineralog i botaniar, i mogao je prevoditi na 8 razliitih jezika. Njegovoistraivanje proizlazi iz nezadovoljstva sa uobiajenom medicinskom praksom togavremena: rutinsko putanje krvi, pompozno ienje purgativima te upotreba velikihdoza neproienih lijekova. Za vrijeme prevoenja Cullen-ove Materie Medice nanjemaki jezik bio je pogoen sa do tada neistraenom medicinskim opaanjem,prvobitno spomenutim od strane Hipokrata. Cullen je bio predloio da primjetan uspjehsa kininovcem (ekstrakt oguljene kore stabla kininovca) u tretmanu malarije jest zbognjegove vrijednosti kao tonika za eludac. Hahnemann se sa time nije sloio i u svomistraivanju po tom pitanju odluio je sam uzeti spomenuti ekstrakt. Na njegovo

iznenaenje, razvio je grupu simptoma neobino slinih poput onih u malarije koju jeobiavao tretirati. Svi su simptomi nestali kada je prestao sa uzimanjem ekstraktakininovca. Daljnja primjena na sebe i lanove njegove obitelji uvijek bi proizvodila istesimptome koji su se razlikovali jedino u svom intenzitetu.

To je bio udan fenomen, nezabiljeen u medicinskoj literaturi toga doba. Lijek koji je biodjelotvoran u pojedinoj bolesti proizvodio je slinu skupinu simptoma u zdrave osobekada bi bio dan u dostatnoj dozi. U potrazi za prijanjim spominjanjem te pojaveustanovio je da se prvi puta spominje u Hipokratovim zapisima (460-377 pr.ne), koji seod strane ortodoksne medicine smatra ocem moderne medicine. Hipokrat je bio rekao dase slino moe izlijeiti slinim: da se povraanje moe zaustaviti tako da se tjera napovraanje i da se bilo koja bolest izazvana nekim sredstvom moe uspjeno tretirati

slinim sredstvom.

Zakon slinosti

Od tuda je Hahnemann izveo prvi aksiom homeopatije: Simila Similibus Curentur- Slino se slinim lijei, jo poznato i kao Zakon slinosti - i tako je zapoelo njegovoivotno djelo. Do 1821 napravio je dva kapitalna djela: Organon medicine, kojiutjelovljuje principe homeopatskog pristupa medicini, i njegovu Materia Medica Pura-u,koja pokriva uinke 64 lijeka.Taj pristup medicini predstavlja dramatian odmak od postojee metode. Alopatskipristup se sastojao od utvrivanja postojanja neke bolesti, razjanjavanja njenihsimptoma i zatim testiranja razliitih lijekova za nju, koritenjem principa suprotnosti.

Primjerice bolest popraena vruicom i dijarejom, pozivala bi na kombiniranu upotrebulijekova koji bi bili anti-febrilni i drugi koji bi normalno izazivali konstipaciju, i tako bi nagrub nain bila postignuta ravnotea koritenjem nekoliko prikladnih lijekova zajedno.Homeopati su probali drugaijim pristupom: prvo testirati supstancu za medicinskuupotrebu, kako kau, dajui ju zdravim dobrovoljcima i paljivo biljeiti sve simptomekoji su dobiveni. To je poznato kao dokazivanje. Jednom kada je slika simptomaupotpunjena kroz brojna dokazivanja tada se moe procijeniti kao korisna protiv bolestisa slinom grupom simptoma. Supstanca koja proizvodi apsurdan set simptoma kao tosu svjetlo crveni otvori i plavo-zeleni iscjedci npr., imala bi malu upotrebnu vrijednost uhomeopatskoj klinikoj upotrebi jer se simptomi toga tipa rijetko susreu. No, supstancakoja stvara iscjetke u nosu, vodenaste crvene oi i esto kihanje, imala bi velikuvrijednost u tretiranju peludne groznice. Obini luk stvara upravo takve simptome

(nebrojeni kuhari mogu posvjedoiti), i upotrebom gore spomenutog sistema testiranja,luk je ostvario sigurno mjesto u homeopatskoj medicini. U sutini, alopatska medicinaukljuuje zakon suprotnosti, a homeopatska medicina zakon slinosti.


5/28

Potenciranje

Na prvi pogled homeopatski pristup medicini izgleda kontradiktoran. Zasigurno,iskustvo e nam govoriti da izlaganjem osoba koje pate od peludne groznice luku, samodonosi jo patnje toj osobi i ini joj prije loe nego li dobro. Homeopati se sa time ne bisloili, ali uz dva uvjeta.

Prvo, simptomi se moraju blisko podudarati prije nego li e luk imati terapeutskogefekta; to je uvrteno u njihov Zakon jednog lijeka, koji tvrdi da e najbolji rezultati bitidobiveni od najslinijeg lijeka danog u jednoj dozi. Tada e peludna groznica, nakonpoetnog pogoranja simptoma (u daljnjem tekstu - agravacija), biti znaajnopoboljana.Drugo, ako su poetne doze luka dovoljno razrijeene, biti e vrlo malo agravacije ako

uope, prije nego nastupipoboljanje. U stvari,homeopati gledaju narazrjeivanje ka beskonanomalenim stupnjevima kaoprijeko potreban sastavni

dio pripreme njihovihlijekova. To je uvrteno udrugi postulat vaan zalijeenje; Zakon ominimalnoj dozi. To znai da

je najdjelotvornija doza zaodreeni poremeaj onakoja je minimalni iznospotreban da navedeorganizam na reakciju. Datisamo jednu dozu razrijeenesupstance, kau homeopati,

i tada ekati na povoljnureakciju. Nakon nastupaeljenog poboljanja datisljedeu dozu samo ondakada je poboljanje prestalo.

Upravo je razrjeivanje homeopatskih lijekova toliko sporno i najvea je preprekanjihovom irem prihvaanju. Proces je poznat kao potenciranje, a ukljuuje slijedpostepenog razrjeivanja i ritmikog protresanja koji se naziva sukusija. U uobiajenojsituaciji, 1 dio izvorne supstance je dodan u 9 dijelova vode i ritmiki je protresan. To jepoznato kao razrjeenje 1x (decimalno) ili 1 dio u 10. Jedan dio toga razrijeenja se tadauzima i dodaje u drugih 9 dijelova vode i ponovo se protresa da bi dobili razrjeenje 2x,ili 1 dio u 100. Isto tako nastaje razrjeenje 3x to je u stvari 1 dio u 1000. Ta su

razrjeenja poznata kao potencije (potenciranje), a mogu biti ponavljana vrlo veliki brojputa.

Razrjeenja se takoer rade i u centezimalnoj skali, ili 1 dio u 100, dajui 1c, 2c, itd.Potrebno je vrlo malo mentalne matematike da bi se zakljuilo da proces razrijeivanjana taj nain (bilo decimalni ili centezimalni) vrlo brzo razrjeuje prvobitnu supstancu.

Slika 2 daje pregled potencija, i njihova odgovarajua razrjeenja. -

Avogadrova granica

U praksi su koritena sljedea prikladna razrjeenja:

Niske potencije: 1x do 30x, ili 1c do 15c.Srednje potencije: 30c do 200c.Visoke potencije: iznad 200c.


6/28

Stoga su niske potencije najmanje razrijeene i jo uvijek mogu sadravati znaajnekoliine prvobitne supstance. Ali ve je kod 12c ili 24x dosegnut Avogadrov limit te je kodte koncentracije malo vjerojatno da e ak ijedna molekula prvobitne supstance biti

prisutna u jednoj litri pripravka. Iako se Avogadrova granica pojavljuje ve kod niskihpotencija, homeopati dre da, unato tome to bi se moglo oekivati, snaga lijeka sepojaava kako potencija postaje via. Tako ima vrlo malo mjesta sumnji da pacijentitretirani visokim potencijama dobivaju ita drugo osim vode.

Homeopatske otopine

Dok je toksinost takvih lijekova oito vrlo mala, njihova uinkovitost postaje ozbiljnoupitna, jer razrjeenja iznad 12c prema farmakolokom stajalitu mogu biti odbaenakao potpuno inertna. Ipak potencije u rasponu od srednjih do visokih razrjeenja sunormalno radno podruje homeopatije, a izjavljivana su mnoga frapantna izljeenja. Prvii oiti odgovor je izjava da je djelovanje u uspjenim sluajevima isti placebo, a lijek je

koristan samo u onih koji su sugestibilni i lakovjerni. Da nije tako, dre homeopati kojipotvruju izljeenja djece, ivotinja, nesvjesnih pacijenata, onih sa zaraznim bolestima, ionih sa duboko ukorijenjenim kroninim poremeajima. Uz napomenu, da su klinikipokusi impresivni. Prema tome, medicinski zaplet se pojaava.

slika 3

Kliniki pokusi

Rani homeopati su svi bili obrazovani alopati, i jednom kada su bili uvjereni uuspjenost homeopatskih lijekova vie nisu osjeali potrebu bilo to dokazivati bilo kome.Napokon, bili su uvjebani da koriste bilo koji lijek koji su smatrali prikladnim za svogpacijenta. Takoer su nastojali stvarati to je manje mogue buke oko koritenja

homeopatskih lijekova koji su ve smatrani sumnjivima unutar njihovih vlastitih krugova.U svakom sluaju, najvei je dio njihovog vremena proveden u dokazivanjima kako bi seproirio broj poznatih i korisnih lijekova, a vrlo malo je provedeno u klinikim pokusima.Kao rezultat, uzmimo jedan dogaaj znaajnog opsega koji je izbacio homeopatskumedicinu na otvoreno. Europska epidemija kolere iz 1832.god., koja jest ba jedna takvaprilika. Prema rezultatima svih promatraa, homeopati su imali daleko viu stopuoporavka pacijenata nego alopati, a postoji i opiran izvjetaj da je u tijekom Parizu,cijena homeopatskih lijekova porasla 100 puta. U Rusiji (za koju se govori da je ishoditete epidemije), izvjee generalnog konzula pokazuje da je od 1270 sluajeva tretiranihhomeopatijom bilo 1162 koji su se oporavili, a samo ih je 182 umrlo, dajui stopumortaliteta manju od 10%. Nasuprot tome, stopa mortaliteta kod alopatskog tretmanabila je 60% do 70% (1).Slijedom homeopatskog uspjeha u epidemiji, medicinska zainteresiranost za homeopatijubiva u velikom porastu i tijekom vremena do sljedee Europske epidemije kolere u1854.god. ve je bila osnovana Londonska homeopatska bolnica. Njeni kapaciteti su u


7/28

potpunosti bili posveeni rtvama kolere, a rezultati su bili impresivni. Homeopatskastopa mortaliteta je bila 16.4%, u usporedbi sa alopatskom stopom mortaliteta od51,8%. Slini uspjeni rezultati bili su nevoljko prijavljeni i u mnogim drugim zemljama(2). Sve bolnice i lijenici u Britaniji moraju podnositi detaljne izvjetaje o lijeenju irezultatima lijeenja kolere, a konane rezultate iznosi Britansko medicinsko vijee usvojoj Plavoj statistikoj knjizi. No, podaci iz Homeopatske bolnice su namjerno isputeni,

te su bili podneseni tek nakon znaajnog protesta. Meutim, kao slubeni razlog zaisputanje, navedeno je da bi ukljuivanje homeopatskih podataka "dalo neopravdanupotvrdu empirijskoj praksi, slino koenju podrke istini i napretku znanosti".Takva reakcija obojana predrasudom i licemjerjem prema uspjehu homeopatskemedicine jest tipian problem koji je pohodio napredak znanosti tijekom mnogih stoljea.Osobito je ortodoksna medicina dobro poznata po slabom slijeenju i izlaenju u susretinovativnim promjenama te istraivakim probojima sa potrebnim stupnjem znanstveneobjektivnosti i tihog ohrabrivanja. ak su i unutar vlastitog kruga, neki od najveihinovatora, kao to su: Lister, Jenner i Harvey, pretrpjeli ismijavanje i profesionalnoproganjanje zbog otkria koji su kasnije postali glavni oslonci medicinske prakse. Kaoreakcija na homeopatski uspjeh, moderni ortodoksni odgovor je bio poziv za jo klinikihispitivanja. Dajte nam kontrolirana ispitivanja, rekli su mnogi alopati, pa ako su uspjena

prihvatit emo medicinu.Nakon toga su pokrenuta brojna klinika ispitivanja ali mnoga sa slabom kontrolom. Nekaod boljih ispitivanja su ovdje ukratko prezentirana. Oni koji trae potpuniju listu najboljeda pogledaju izvrstan prikaz od Scofield-a (3).

Iperit

Meu najboljim, ranim, kontroliranim klinikim ogledima, bio je onaj proveden odstrane zdruenog Londona i Glasgowa tijekom drugog svjetskog rata, s ciljem da sepronae nain prevencije i tretiranja opeklina nastalih uslijed djelovanja iperita. Iperit u30c potenciji, dan kao prevencija, znaajno je smanjio pojavljivanje dubokih i srednjihopeklina. Takoer su i lijekovi rhus-t i kali-bi, dali statistiki znaajan rezultat u tretmanu

(3).

Reumatoidni artritis

Pokusi koji su blie sadanjosti bili su provedeni 1978.god. u Glasgowskojhomeopatskoj bolnici, koji sada izranjaju kao okosnica homeopatskih istraivanja. Gibsoni njegovi suradnici sproveli su dvostruko slijepu usporedbu niza homeopatskih lijekova(usklaenih sa individualnom slikom simptoma), te su usporedili rezultate sa onima odsalicilata i placeba u tretiranju reumatoidnog artritisa. Oni su pokazali da su pacijenti podhomeopatskim lijekovima statistiki bolje reagirali nego oni koji su primali salicilate; osimtoga 42 posto homeopatske grupe su bili u stanju prekinuti sve druge tretmane tijekomgodine (3).

Primjedbe na metodu pokusa dovele su do jo stroe oblikovanog pokusa u 1980-oj god.,gdje je pacijentima dan ili homeopatski lijek ili placebo ali im je bilo dozvoljeno danastave sa ortodoksnim protu-upalnim lijekovima. Homeopatska grupa je pokazalaznaajno poboljanje to je potvreno brojnim testovima, u usporedbi sa pacijentima kojisu primili placebo. Zabiljeeno je da je homeopatija sigurnija i nita manje efikasnaalternativa u odnosu na dananje uobiajene klasine lijekove za tretiranje reumatoidnogartritisa (3).

Peludna groznica - rascjep se iri

Jedan od najskorijih klinikih pokusa i svakako najkontroliraniji do dananjegdatuma, bio je poduzet u Glasgowskoj homeopatskoj bolnici od strane Dr. David Taylor

Reilly-a, kolovanog alopate. Tvrdnja da su homeopatski lijekovi placebo, bila je testiranau sluajnom, dvostruko slijepom, placebo kontroliranom pokusu. Uinci homeopatskog


8/28

pripravka spravljenog od mjeavine peludi razliitih trava (30c potencija, nema prisutnihmolekula prvobitne peludi) bili su usporeeni sa onima od placeba u 144 pacijenta saaktivnom peludnom groznicom. Homeopatski tretirani pacijenti pokazali su statistikiznaajno smanjenje simptoma prema procijeni, kako samih pacijenata, a isto tako ilijenika. Nije se pojavio dokaz koji bi podupro ideju da placebo efekt objanjava klinikureakciju na homeopatske lijekove (4).

Objavljivanje ovog potonjeg rada u "Lancet-u", nedvojbeno najprestinijem medicinskomasopisu u svijetu, pokazuje dubinu prodora homeopatske medicine u alopatski svijet.Kontroverza koju je izazvao, pokazuje stupanj kristalizacije kolektivnog alopatskog uma.Ovdje je na kraju dokaz ipak bio pozitivan u toliko zagovaranom dvostruko slijepompokusu, no kolektivna je reakcija bila sve samo ne pozitivna. Iako su neki oddalekovidnijih dopisnika sugerirali mogunost da je roena nova kemija i fizika, ipak jedominiralo oslanjanje na farmakologiju u alopatskom nainu razmiljanja. Reakcije nalijekove su uzrokovane molekulama supstance lijeka koji je u interakciji sa tjelesnimtvarima, razmiljaju oni, te ako nema molekula lijeka u pripravku tada nije moguadruga reakcija ve je to placebo efekat. Eksperiment je samo testirao jedan placebonasuprot drugome. injenica da je dobivena statistiki znaajna razlika za jedan od"placeba", oito je smatrana kao nevana i ukazuje na to da problem uope nije

znanstveni, ve je prije ekonomske i emotivne prirode.

Farmakoloka potpora

Logiki, jedno od prvih podruja za istraiti u potrazi za potporom (ili izostanakiste) homeopatiji jest u podruju farmakologije, ili u djelovanju lijeka. I suprotnooekivanjima, pojavljuje se neoekivana potpora.Pitajte farmakologa o biolokom efektu vrlo niskih koncentracija uobiajenih supstancijana ivim organizmima i odgovor e biti da je tipino reakcija vrlo mala ili je nema.Upitajte dalje za teoretsku potvrdu i uskoro ete se nai suprostavljeni sa jednim odfarmakolokih nezaobilaznih alata, krivuljom ovisnosti uinka o dozi. Ukratko, krivuljailiustrira jedno od praktinih pravila u koritenju lijeka: da poveana doza lijeka daje

pojaani uinak, dok smanjena doza lijeka daje smanjeni uinak, a vrlo niska doza uopene daje uinak.Letimian pogled na krivulju u slici 4 pokazuje da farmakoloki preporuena dozalijekastoji u podruju ED50, doza koja daje 50% ukupnog ili maksimalnog uinka.Homeopatsko podruje interesa, s druge strane pak, nalazi se na samom poetkukrivulje, u podruju takozvane granine doze (treshold dose).

slika 4


9/28

Podruje granine doze je obino izbjegavano u standardnim farmakolokim testiranjimalijekova, zbog dva razloga. Prvi je u tome da granine doza lei u podruju koje je naprilinoj udaljenosti od ED50, tako da je istraivanje tog podruja u stvari gubljenjevremena. Ali drugi razlog je daleko vie interesantan. granine doza je podruje gdje sudobiveni paradoksalni i kontradiktorni rezultati, koji se ne mogu s jednostavnouobjasniti uobiajenim terminima. Ponovo, najjednostavnije je to izbjegavati u

testiranjima. Ali na samom dnu lei injenica da su mnogo godina farmakolozima poznatirezultati dobiveni u podruju granine doze, pa su ih jednostavno izabrali ignorirati.Radei tako, nehotice su odvukli cijelu ortodoksnu podrku u jedno sasvim drugaijepodruje medicine.Interesantno je da je jedan od prvih zakona farmakologije, poznat kao Arndt-Schultzovzakon, ve ranije opisao homeopatski efekt. Formuliran od Arndt-a u 1888.god., i ponovoformuliran od Hueppe-a nekoliko godina kasnije, zakon je utvrdio temelje za ono to jetrebalo biti usporedni razvoj alopatske i homeopatske medicine u nadolazeem stoljeu.On tvrdi: Za svaku supstancu, mala doza stimulira, srednja doza inhibira, a velika dozaubija.

slika 5

Alopatska medicina, sa njezinim naglaskom na srednje doze, djeluje u inhibirajuem

podruju skale. Rezultat se moe vidjeti u tipi

nim inhibiraju

im medicinskimproizvodima: antihistaminici, antibiotici, antacidi, antitusici itd., postavljajui osnovu za

takozvani potiskujui uinak lijekova.Za razliku od toga, homeopatska medicina poinje na stimulirajuem podruju krivulje ipomie se ulijevo, u podruje sve manjih i manjih doza. Njen naglasak je na stimuliranjuprirodnih, uravnoteujuih tjelesnih mehanizama, kao to se moe vidjeti iz njenefilozofije prirodne regeneracije tijela kroz obnavljanje vitaliteta, koncept koji je takoerblizak naturopatskom miljenju.Boyd-ov pionirski rad (12) zajedno sa Arndt-Shultzom zaduuje homeopatiju jer je uranim 1940-im godinama sa serijom vrsto kontroliranih eksperimenata postavio temeljeza kasniji rad na temu - kako bi homeopatska medicina mogla djelovati. Boyd je radio saenzimom maltazom, za koju je ve bilo poznato da je mogua inhibicija velikim dozamasoli ivinog klorida te je izmjerio njegovu brzinu kod hidrolize kroba. On je takoerkoristio brojne, homeopatski pripremljene otopine ivinog klorida, ukljuujuihomeopatsko razrjeenje 61x u kojoj vjerojatno nije bilo prisutno nita od prvobitno


10/28

upotrijebljene soli - bila je to ista voda. Takoer je radio i sa destiliranom vodomkoristei ju za kontrolu. On je pokazao da velike doze ivinog klorida inhibiraju aktivnostmaltaze, kao to je to do tada ve bilo poznato te da destilirana voda takoer nije imalauinka. No on je takoer pokazao sa statistiki znaajnim rezultatom da je ivin klorid61x ubrzao aktivnost enzima.Osim to podupire Arndt-Schultzov zakon sada se taj eksperiment grana u vie smjerova.

Ako nije bilo ivinog klorida u 61x potenciji ona je trebala reagirati na isti nain kao idestilirana voda. Ako je u drugu ruku na neki nain bila prisutna kontaminacija ivinimkloridom u testnim uzorcima onda se je aktivnost enzima trebala smanjiti. No, nije sedesilo nita od toga ve se je aktivnost poveala. Sa laboratorijske toke gledita nesamo da je bilo pokazano da homeopatski lijekovi djeluju prema Arndt-Shultzovomzakonu, ve su pokazali da djeluju i na ponaanje enzima.

slika 6

Hormeza: Novi proboj

Potraite Arndt-Shultzov zakon u modernim udbenicima farmakologije i biti etesretni ako ga uope naete spomenutog, a kamoli razraenog. Kako je alopatski interesotiao dalje u inhibitorni dio Arndt-Shultzove krivulje tako je i spomenuti zakon nestao izudbenika, a isto tako farmakoloka krivulja ovisnosti o dozi izbjegava podruje graninedoze. ini se da je unato obeavajuem poetku, teoretska potpora homeopatiji, umrlaprirodnom smru.Kako bilo, nedavno je dalja podrka homeopatiji dola iz sasvim neoekivanog pravca: sapodruja toksikologije ili djelovanja otrova. Poevi sa 1960.-om, poeli su se akumuliratipodaci o tome da otrovne supstance mogu imati dva efekta na ivue organizme (5). Uvelikim dozama oni inhibiraju metabolizam te neopozivo uzrokuju smrt, kao to je dobropoznato. Ali u niskim dozama one izazivaju stimulirajui efekt, potpuno neoekivana

reakcija i neobjanjiva dananjom medicinskom znanou. Nedavno se potoi pretvoriou bujicu kada su toksikolozi krenuli istraivati novi fenomen hormeze, ime koje je danoprema stimulirajuem efektu niskih nivoa obino otrovnih supstanci (6-11). Arndt-Shultzov zakon nije umro - samo se ponovo pojavio pod novim imenom.Rezultati istraivanja su nepotpuni ali smjer kretanja je neizbjean. Dokazi potekli izeksperimenata, na ljudima i ivotinjama, pokazuju hormezu kao rezultat koji sepojavljuje u svim testiranim biolokim podrujima uz rastuu podrku u istraivanjima.To pokazuje da sve supstance (ukljuujui pesticide i kancerogene spojeve) kojepokazuju inhibirajue djelovanje u visokim koncentracijama imaju stimulirajuedjelovanje u niskim koncentracijama.

Tipine krivulje ovisnosti odziva o koncentraciji razvijene u istraivanju

hormeze (6)


11/28

Alfa krivulja je najoekivaniji uzorak, te je pretpostavljeno da opisuje djelovanjelijekova u ljudi kako se koncentracija progresivno kree od niskih ka postepeno sve vieinhibirajuim koncentracijama. To je pokusna krivulja koja je dodijeljena onim lijekovimakoji jo nisu u potpunosti testirani na stimulirajuu reakciju.Beta krivulja je najee uoeni uzorak koji se odnosi na ljudske reakcije na vei diotestiranih lijekova. Ona pokazuje tipinu krivulju kao to je predvieno Arndt-Shultzovim

zakonom ali (razumljivo) nije testirana u toksinom i smrtonosnom opsegu doza.Druge dvije krivulje u gama i delta formi su bile zabiljeene tamo gdje su bili dostupnipodaci za bioloki odziv na opseg niskih doza. Kako bilo, openito su podaci za taj opsegmanje dostupni tako da je pouzdanost tih krivulja nepoznata sve dok ne budu dobivenidaljnji podaci.

slika 7

Homeopatsko istraivanje je proizvelo postojane rezultate pokazujui osnovnu strukturukrivulje hormeze i Arndt-Shultzovog zakona. Ali istraivanje se nastavlja: kako jesupstanca lijeka postupno razrjeivana, bioloka reeakcija se kree izmeu stimulacije iinhibicije kao to se vidi iz hormeze gama i delta krivulja. To periodiko ponaanjehomeopati su nazvali ritminost i predstavlja jedan od nekoliko velikih i neobjanjenihfenomena u djelovanju homeopatije. Ali jedan faktor je utvren: kako razrijeenje ide ukrajnost, a koncentracija izvornog lijeka pribliava se nuli, bioloka se reakcija smanjujeosim ako je razrijeena otopina protresana u skladu sa tradicionalnom homeopatskompraksom.

slika 8Tipina ritminost krivulje homeopatskog lijeka Prunus spinosa

Implikacije hormeze su ogromne i zasluuju njihovu vlastitu priu ali nekoliko ovdjespomenutih toaka mogu naznaiti budui pravac.


12/28

pesticidi koji su u svojim visokim koncentracijama toksini za tetnike, moguizazvati proliferaciju njihovog rasta u niskim koncentracijama, kao to se moedogoditi ispiranjem tla koje sadri pesticide kinicom, i u sabirnim rijenimsistemima. Ekoloka vrijednost njihove primjene e se srozati.

svaka supstanca koja uzrokuje karcinom na isti e nain biti vidljiva kao anti-kancerogena u njenom djelovanju u opsegu niskih doza

trenutna strategija raznih zavoda u ovoj zemlji (Australija op. prev.) jest udavanju biljaka u visokim dozama pokusnim ivotinjama (ako od upotrebe tebiljke nastane karcinom onda oni zabranjuju upotrebu te biljke u bilo kojemopsegu doza) postati e kontraproduktivno. Bilo koja biljka koja uzrokujekarcinom u visokim dozama poslije e se pokazati kao zatita protiv istogkarcinoma u opsegu niskih doza, prikladnu za ljudsku upotrebu.

Kako djeluje homeopatija?

Glavni problem u prihvaanju homeopatije od strane medicine lei u razjanjenjumehanizma djelovanja. Osobito, da li postoji model koji prihvatljivo objanjava njenukliniku efikasnost i uspjeh u pokusima?

U razvoju radnog modela, istraivako miljenje se kretalo otprilike ovako:pretpostavimo da je lijek djelotvoran ak i kada moe biti dokazano da u njemuvjerojatno nije preostala niti jedna molekula u pojedinoj dozi (zbog razrjeivanja), tadauinkovitost doze mora biti u samim molekulama vode budui da je to sve to je ostalo.Za vodu samu po sebi moemo pretpostaviti da u ovome sluaju nema uinka budui da

je doza mala, te bi efekt uvijek trebao biti isti. Odgovor mora leati unutar molekulavode, a jedina stvarna mogunost je u tipu energije koji su molekule pohranile.Skladitenje energije u biolokim sustavima unutar molekula prije se nalazi u podrujubiofizike nego u podruju biokemije. Biofizika je novo podruje koje je tek nastalo unutarposljednjih dvadesetak godina. Jo uvijek nije ukljuena u medicinski kurikulum nafakultetima u nekom znaajnijem opsegu i tek sada poinje ostavljati utjecaj u biolokimznanostima. Stoga nije udno da postojei medicinski svijet zna premalo o njenom

postojanju, ili o sadranom obeanju o objanjenju djelovanja razliitih vrsta energetskemedicine kao to su: homeopatija, akupunktura, psihiko i duhovno iscjeljivanje iradionika.


13/28

Skladitenje energije

Molekule poput vode mogu skladititi energiju na etiri razliita naina: kinetiki,rotacijski (energija vrtnje), vibracijski i elektronskim pobuenjima. Neki vidoviskladitenja mogu uskladititi vie energije od drugih, stoga emo poeti sa najniim,najmanje energetskim modom skladitenja, a to je kinetika energija ili energija gibanja.

Molekule pohranjuju kinetiku energiju u brzini. To je ono svojstvo u plinovima itekuinama koje uzrokuje pritisak (poput pritiska zraka) posredstvom kontinuiranekolizije molekula sa povrinama kao to je naa koa, a takoer uzrokuje pojavumnotva kemijskih reakcija. Na sobnoj temperaturi je energija koju sadre te molekuleniska, u usporedbi sa ostalim stanjima. To je nain neprikladan za homeopatiju budui dase energija neprekidno mijenja sudaranjem te se time bilo koja pohranjena energijasmanjuje.

Pohrana enrgije unutar molekula - slika 9

Rotacija i mikrovalno kuhanje

Rotacijska energija nalazi se u plinovima i tekuinama ali ne i u krutim tvarima,gdje jae sile privlaenja meu molekulama spreavaju rotaciju. Takoer nije naena nitiu vodi sve do 42 C, to je faktor od velikog znaaja za ive organizme iji je voda

sastojak sve i do 90 postotaka, a u ljudima do oko 50 do 80 %. Zagrijavanjem vode naoko 42 C uzrokujemo dovoljno prekida u molekularnim vezama ime omoguujemonastanak rotacije, a to je tono ona temperatura na kojoj ljudi poinju umirati. Openitoivotni procesi dre sigurnu udaljenost od temperaturnog opsega od 42 C do 45 C.Rotacijska energija u molekulama korespondira sa mikrovalnim zraenjem, to je jedanod razloga zato je to zraenje smrtonosno. To je takoer i naznaka potencijalne snagena taj nain uskladitene energije - dovoljno snane da skuha hranu. Ali ona jeneprikladna za homeopatiju stoga jer na sobnoj temperaturi stanje uskladitenerotacijske energije u vodi nije aktivno.

Elektronska pobuda

Na krajnjem vrhu ljestvice je elektronska pobuda, ista ona stvar koja daje snagulaserima velike snage i intenziteta. Pobudite elektrone koji krue u molekulama tvari u


14/28

viu orbitu i energija je uskladitena. Zatim ih zajedno spustite, a one e tada emitiratisvjetlosni impuls. Taj impuls moe biti dovoljne snage da progori rupu kroz otricu britve,preree tkivo kod operacije ili zaustavi vojni tenk - zavisno od toga koje su molekulekoritene i koliko snano su elektroni pobueni. To nije pogodno za homeopatskumedicinu jer su pobueni elektroni nestabilni, i oslabiti e u djeliu sekunde.

Skladitenje energije vibracija

Energija vibracija nalazi se na pola puta izmeu energije kuhanja u mikrovalovimai destruktivne moi lasera. Iako u fizici ima prihvaeno mjesto kao sredstvo skladitenjaenergije, imala je aroliku ulogu u znanosti medicine zbog svoje povezanosti sa medijimakoji padaju u trans, psihikim fenomenima, i izvan osjetilnom percepcijom. Energijuvibracija moemo nai u molekulama kroz sva tri agregatna stanja materije - vrstotekue i plinovito. Ona je odgovorna za pojave kao to je promjena volumena metalakada se zagrijavaju i za prijenos topline pomou svojstva vodljivosti materijala. Titranjemolekula se pojaava kada molekule upijaju energiju koja kasnije moe biti reemitirana,obino u infra-crvenom dijelu spektra gdje se takoer nalazi toplina.Ona je pohranjena u energiji titraja u molekulama vode tijekom procesa sukusije tako da

tu homeopatska medicina polae mnogo nade u znanstveno objanjenje njezinogdjelovanja. Pretpostavlja se da tijekom procesa kolizije vibracijska energija bivarazmijenjena izmeu izvornog lijeka i vode, i da voda postaje nositelj vibracijskog otiska.Daljnja sukusija produbljuje vibracijski otisak to pojanjava zato se smatra da lijekoviimaju jae djelovanje kako se poveava razrjeivanje. Nadalje smatra se da nije samoenergija ta koja se pohranjuje ve i informacija koja omoguava razlikovanje lijekovazavisno od supstance koja je koritena, te da svaka supstanca ostavlja drugaijivibratorni potpis u molekuli vode. Na taj nain moemo sagledati homeopatske lijekove,kao nosae informacija unesene u tijelo u obliku doze lijeka, moda nalik na biolokeinstrukcije.Ako bi molekule vode bile razdijeljene jedna od druge na sobnoj temperaturi tada bi sebilo koja uskladitena vibratorna energija vrlo brzo umanjila. Ali na 250C, oko 70%

molekula vode su povezane u stabilnu heksagonalnu reetkastu strukturu, sposobnupohraniti znaajnu koliinu vibratorne energije prije nego li se raspadne. Ali pohranavibratorne energije uzrokuje strukturalne promjene zbog toga jer e bilo koja molekulakoja apsorbira energiju uvijek promijeniti svoj oblik. Stoga je prikladan nain da vidimoodgovara li ovaj model tako da istraimo homeopatski pripremljenu vodu na strukturnepromjene - slika 10.


15/28

slika 10

Svakako jedan od vizualno najdomljivijih eksperimenata koji testira mogunostistrukturalnih promjena nedavno je proveden, a ukljuuje kristale leda. U kristalnojstrukturi leda dobro se ogledava energetski status njihovih komponenata - molekulavode. To je razlog zbog ega nikada neete vidjeti dvije istovjetne pahulje snijega, jersvaka je nastala pod malo drugaijim uvjetima. U eksperimentu su razliite potencijehomeopatskog lijeka, pulsatile, bile zamrznute na -100C, a zatim su fotografirane podpolariziranim svjetlom da bi se uoile moebitne promjene kristalnoj strukturi. Rezultat jeizrazito lijep, a promijene u veliini kristala sa porastom potencije pokazuju poveanupohranu energije u vibracijskom modu.

Benveniste - ampion ili arlatan?

U jednoj od najudnijih epizoda u zabiljeenoj povijesti znanstvenog objavljivanjaradova, prestini britanski istraivaki asopis "Nature" nedavno je objavio rezultateeksperimenta koji su kako kau urednici, sasvim nemogui. Tipino neprobavljivi naslovobjavljenog rada je "Human Basophil Degranulation Triggered by Very Dilute AntiserumAgainst IgE" (14), kao to su jednako neprobavljivi i zakljuci koje iznosi medicinskojznanosti. Glavnu ulogu u eksperimentu su imale, specijalni tip, bijelih krvnih stanicapoznatih pod imenom bazofili i antitijelo, IgE. Kada su bazofili normalno izloeni tomantitijelu njihova se kemija i unutarnja struktura mijenja, na nain koji je lako provjerljivtehnikom bojanja. Ali ono to su Benveniste i njegovi kolege otkrili bilo je to da su sepromjene dogaale i tada kada je bilo koriteno antitijelo sve do potencije 120x. To jerazrijeenje u kome je doslovno nemogue i za jednu molekulu antitijela da preostane uotopini. Rezultati takoer pokazuju poznate ritmike promjene u reakcijiama bazofilazajedno sa poveanjem potencije, imbenik koji jo stoji neobjanjen, ak i od stranehomeopata. Zamjenik urednika asopisa "Nature" je primijetio da bi dva stoljeaopaanja i racionalnog razmiljanja o biologiji trebala biti odbaena ako rezultati opstoje,

jer ne mogu biti objanjeni postojeim zakonima fizike.Trinaest lanova meunarodnog istraivakog tima, na elu sa prof. Benveniste-om,proveli su eksperiment nakon to su bili izazvani od strane dvojce eminentnih francuskihhomeopata da opovrgnu djelovanje homeopatije, jednom za svagda, tako to e poduzeti

osjetljiv, strogo kontroliran eksperiment u jednom akreditiranom istraivakom centru.Izabrani centar bio je "University of South Paris", gdje je prof. Benveniste istraivaki


16/28

direktor." Tako je sve poelo", kae. "Izazvali su nas da dokaemo da su u krivu, a mi tonismo uspjeli".Mahnitost koja okruuje ovaj eksperiment proizvela je jedinstvene reakcije unutarznanstvene zajednice i ujedno podvlai vano pitanje: kako se znanstveni establimenttreba nositi sa neobinim nalazima koji izazivaju same korijene uspostavljene misli?asopis "Nature" ima svoj odgovor: alje lihvarsku skupinu u koju je ukljuen jedan od

njihovih urednika, profesionalni maioniar, i istraitelj znanstvenih podvala iz SAD-a uBenveniste-ov laboratorij. Tijekom perioda od jednog tjedna oni kritiziraju nedostatke ukonstrukciji eksperimenta, prouavaju laboratorijske zapise i ispituju istraivae.Konano, nisu uspjeli ponoviti rezultate u dvostruko slijepom pokusu te su proglasilieksperiment "deluzijom". Benveniste, ne neoekivano, smatra ovu istragu lovom navjetice i nasiljem. "Pozdravljam bilo koje objanjenje naih nalaza ", kae, "ali ne i ovuvrstu sprdaine".Homeopati svijeta, zajedno sa zainteresiranim promatraima mogu biti sigurni da stvarovdje nee zavriti. Osim toga, interesantno tivo na temu bizarnih reakcija ohomeopatskom eksperimentu, dijela znanstvenika i medicinskog establimenta, izronitie na povrinu. Benveniste e se nedvojbeno vratiti, sa vre kontroliranimeksperimentom koji e vjerojatno odluiti, jednom za svagda, o budunosti homeopatije.

LITERATURA:

1. Bradford's Logic of Figures (1900): From Tyler: Homoeopathic Drug Pictures:Health Science (1978)

2. Tyler: Homoeopathic Drug Pictures: Health Science (1978) 3. Scofield: Homoeopathy and its Potential Role in Agriculture: A critical review.

Biol Ag Hort: 2; 1-50 (1984) 4. Reilly et al: Is Homoeopathy a Placebo Response? Lancet: 881-886; Oct 18

(1986) 5. Townsend and Luckey: Hormoligosis in Pharmacology. JAMA 44; May 7 (1960) 6. Stebbings: Hormesis - The Stimulation of Growth by Low Levels of Inhibitors.

Sci Tot Environ: 22: 213-234 (1982) 7. Bond et al: Microdosimetric Concepts Applied to Hormesis. Health Physics: 52

(5); 659-661 (1987) 8. Furst et al: Hormetic Effects in Pharmacology. Ibid. 527-530. 9. Sagan: What is Hormesis and Why Haven't We Heard of It Before? Ibid. 521-

525. 10. Calabrese et al: The Occurrence of Chemically Induced Hormesis. Ibid. 531-

541. 11. Brisbin et al: Sigmoid Growth and the Assessment of Hormesis. Ibid. 553-559. 12 Boyd: The Action of Microdoses of Mercuric Chloride on Malt Diastase. Brit Hom

J; 31; 1-28 (1941) and 32; 106-111 (1942) 13 Coulter: Homoeopathic Science and Human Medicine. North Atlantic (1980) 14 Devenas, Benveniste et al: Human Basophil Degranulation Triggered by Very

Dilute Antiserum Against IgE. Nature 33; P816 30 June (1988)


17/28

Od Rolland Conte, Henri Berliocchi, Yves Lasne and Gabriel VernotTranslated and Co-edited By DYNSOL Ltd

Copyright Polytechnica 1996

Saetak od Paul Callinan M.Sc. N.D. D.Hom.

Sadraj:

1. Uvod

Hahnemann i homeopatija Francuski tim

2. Contonian model

Matematika okosnica

Fizikalni model Bijele rupe Remanentni valovi Nuklearne reakcije Hiperprotoni Potencije pokazuju fazne promijene Pojave ne uslijed kontaminacije Aksiom Contonian modela

3. Utjecaj faktora okoline na remanentne valove

Temperatura Svjetlo Koliina energije nastala procesom sukusije Mjeseeve faze Gravitacijske sile Drugi vanjski utjecaji kao to je ultrazvuk

4. Nuklearni mehanizam5. Mehanizam uticanja na organizam6. Budunost


18/28

1.Uvod

Hahnemann i homeopatija

Od samog svojeg poetka 1796. od strane njemakog lijenika i eksperimentalnogfarmakologa Samuel Hahnemann-a, homeopatija je preivjela ali je jo uvijek rubnamedicinska disciplina.Hahnemann je svoj Organon objavio 1810., godinu prije nego to je Avogadro predstaviosvoju hipotezu da u 1 gramu molekularne teine ima 6.02 x 1023 molekula supstance.Otopine koritene u homeopatiji su i razrijeene i protresane, a to u ovom sluaju znaida je supstanca bila razrijeena kroz seriju postupaka na nain da se razrjeenjeprvobitnog lijeka moe pribliiti Avogadrovom broju i ak ga prijei. Obzirom da jedanmol otopine postepeno razrjeivan do potencije 12c vjerojatno ne sadri niti jednumolekulu prvobitne rastopljene tvari, a osnovno naelo homeopatije jest da otopine kojevie ne sadre molekule aktivne supstance lijeka jo uvijek mogu djelovati na ljudskiorganizam, homeopatija se susrela sa znaajnim otporom farmakologije.

ak i 200 godina nakon Hahnemann-ovog otkria, homeopatiji jo uvijek nedostajeteoretska potpora. Eksperimentalne studije o prirodi homeopatskih otopina izvijestile su omnogim promjenama: postoje izvjea o promjenama u infra-crvenom spektru,relaksacijska vremena kod nuklearne magnetske rezonance, povrinske napetosti,dielektrine konstante, i pregrt drugih parametara. Bioloke studije su pokazalezamjetne promjene u brzini enzima, sranog ritma, miine kontrakcije i biljnog rasta,imenujmo samo neke. Kliniki pokusi pokazuju dosljedno bolje rezultate kako sepoboljava dizajn eksperimenata. Ali eksperimenti su zaraeni nedostatkom mogunostiponavljanja i podaci ne mogu biti dosljedno interpretirani. Brojni modeli su bili predloenikao objanjenje homeopatskog djelovanja, od kojih je najpoznatiji model vodenememorije, ali svi modeli jo prilino nagaaju.

Francuski tim

Nastupa Rolland Conte i tim sa podruja ekonomije. Nakon mnogo godinaistraivanja u podruju ekonomskog i makroekonomskog predvianja, francuskiistraivai: Conte, Berliocchi i Andras, predstavili su u njihovoj knjizi "Nova ekonomskateorija" novu matematiku teoriju poznatu kao "Teorija Ethera", i novi statistiki alatpoznat kao Contonian-ska statistika.Na poetku 1993. tim u sastavu Conte, Berliocchi, Lasne i Vernot, primijenili su tu istumatematiku tehniku na podruje homeopatije. Formulirali su matematiko izlaganje oefektima visokih razrjeenja koristei kvantnu teoriju. U njihovoj knjizi, "Teorija visokihrazrjeenja", oni daju rezultate svojih mjerenja i naelo za njihova tumaenja. Teorija jeinovativna, high-tech, te probija granice. Rolland Conte ima doktorat sa podruja

primijenjene fizike, sa bogatim iskustvom u predvianju ekonomskih i makroekonomskihkretanja, te stoji kao pokretaka snaga iza Contonian-ske statistike. Henri Berliocchi jematematiar sa briljantnom povijeu, koji je predstavio teoriju etera i fizikalno-matematiki model. Yves Lasne je doktor medicine i doktor znanosti, koji je osmisliotehnologiju detekcije i istraivaku metodologiju baziranu na mjerenjima nuklearnemagnetske rezonancije i beta zraenja. Gabriel Vernot je inenjer i raunalni znanstvenikkoji radi na aeronautikim aplikacijama te je takoer stvorio specijalizirani AAPDIsoftware.Ve 1985. Lasne je bio ponovio raniji rad iznosei dokaz o promjenama u infra-crvenomspektru homeopatskih otopina, te je takoer demonstrirao znaajne varijacije T2relaksacijskih vremena u studijama nuklearne magnetske rezonance, koje se odnose naveliki raspon centezimalnih razrjeenja. Lasne je takoer izvijestio o dokazu radijacije

koja dolazi iz testnih uzoraka. Contonian-ska statistika analiza NMR rezultata i zraenjapoela je s podrujem sirovih podataka pri visokim razrjeenjima. Analiza je izvedena na


19/28

specijaliziranom Ecosem software-u koji se zove AAPDI, to je skraeno od AnalyseActivite Pharmacologique Dilutions Infinitesimales.Analiza infra-crvenih i NMR podataka proizvela je broj poznat kao Contonianskafrekvencija, ak i od podataka koji na prvi pogled nisu bili ponovljivi ili konstantni uodnosu na drugo eksperimentiranje. Contonianska frekvencija za neki lijek je ponovljiva,dajui stabilnu eksternu varijablu. Svaki lijek ima jedinstvenu Contoniansku frekvenciju,

dajui mogu alat za mjerenje, pomou kojeg kontrola kvalitete i formuliranje efikasnostimogu biti procijenjeni. U povijesti homeopatske proizvodnje nikada do sada nije bilotakvog mjernog instrumenta; i kao to kau u znanosti, ako to ne moe izmjeriti onda tone postoji.U sutini, francuski tim je izloio model za homeopatsko djelovanje baziran na klasinojkvantnoj teoriji, zatim na novoj matematikoj teoriji i na statistikom alatu zapovezivanje teorije i eksperimentalnih podataka. Oni su proizveli eksperimentalnuverifikaciju njihovog modela baziranog na radu sa NMR i na mjerenjima beta radijacije.Upotreba Contonianske statistike je dovela do mjerljivih rezultata.

2. Contonianski model

Matematika i fizikalna okosnica su predstavljene koritenjem klasine kvantneteorije i kvantne teorije polja. One zahtijevaju dobro poznavanje fizike i vie matematikeda bi se ocijenili njihovi uvidi. Istraivai izvjetavaju da njihov, predloeni fizikalno-matematiki model jest u suglasju sa rezultatima eksperimenata, te daje odgovor napitanja proizala iz promiljanja o visokim razrjeenjima i memoriji vode.

Matematika okosnica

Matematika okosnica omoguava teoriju za interpretiranje fenomena visokorazrijeenih otopina koritenjem kvantne matematike. To ukljuuje postavljanje teorije imodeliranje vjerojatnosti te koritenje matematikih operatora kao to su lagranijani nanain koji vas dovodi do toga da vam se zavrti u glavi.

To ukljuuje:

koritenje realnih brojeva kao to su definirani unutar teorije poznate kaoZermelo-Frenkelova teorija

dodatno je koriten jo i Solovayev aksiom model realnih brojeva, znan kao Levyiev model je koriten zajedno sa

Solovayevim aksiomom, te je razmatrano Brownovo kretanje molekula vode da seustanovi model vodene memorije

takoer je uveden i opi mehanizam za tumaenje podataka, poznat kaosemiotika mehanika. Taj je mehanizam prethodno bio provjeren od Berliocchia,

jednog od autora, unutar njegove teorije etera

Fizikalni model

Unutar fizikalnog modela brojni su dogaaji bili izneseni i izmjereni.

Bijele rupe

Nestanak molekula lijeka tijekom razrjeivanja dovodi do dislokacije u otapaluznanog kao singularnost. Ta singularnost je bila nazvana bijelom rupom. Moete juzamisliti kao malo ali visoko energizirano podruje u prostoru.


20/28

Remanentni valovi

Pojava singularnosti inducira val koji je nazvan remanentni val. Moe bitipredstavljen kao skup valia u jezeru kada u njega ubacite kamen. Remanentni val uvijeknastaje onda kad estica nestane i ostavi bijelu rupu, a broj remanentnih valova jeproporcionalan broju nestalih estica. Kada nastavite sa ubacivanjem na istom mjestu u

pravilnim razmacima, proizvedeni valovi su u fazi i njihova se amplituda poveava. Poprestanku ubacivanja kamenja, mrekanje nestaje unutar odreenog vremena, aenergija valova se polako otputa u vodu u obliku topline. To se moe izmjeritikoritenjem standardne opreme kao to su infra-crveni apsorpcijski spektrofotometri.

Nuklearne transformacije

Pojava bijelih rupa i remanentnih valova inducira nuklearne reakcije u visokorazrijeenom mediju. Stvaranje tricija, vodikovog izotopa u vodi, dovodi do kasnijegraspada tricijevog neutrona u elektron, proton i esticu poznatu kao antigravitacijskabudui da nemaju niti masu niti naboj (anti-gravition). Beta radijacija moe biti uoena.Postoje promjene u NMR i u infra-crvenom dijelu spektra. Beta radijacija je povezana selektronima, dok je infracrvena obino poznata kao toplina. Energija remanentnog vala urazrijeenoj i protresanoj otopini iznosi oko 1keV. Za visoko razrijeenu otopinu HNO3,mjerenje spektra beta energije daje frekvenciju od 2.4 x 1017 Hz. To je vrlo visokafrekvencija, a opseg valne duljine lei u podruju od 1.25 do 10 nanometara. Zausporedbu, period vibracije uzvojnice lanca nukleinske kiseline DNA je jednak 3.4nanometra. To znai da se DNA moe ponaati kao antena primopredajnika. U sutini,predloene su nuklearne transformacije u epruveti na sobnoj temperaturi, unato niskojefikasnosti. To je bilo obznanjeno mnogo godina prije od Kerverana, jo jednog Francuza,koji je pisao o biolokim transmutacijama unutar ivih organizama.

Hiperprotoni

Iznad Avogadrovog limita vie ne nastaju bijele rupe ali postoji kontinuiranastimulacija od protresanja nazvana hiperprotonska ekspanzija. Na hiperprotone se gledakao na nedostajuu kariku izmeu kemije i biokemije. Oni su smatrani esticama kojemogu mijenjati svoje stanje u prostor-vremenu. To je osnova relativistike i kvantneteorije polja, trenutano vaee teorije u fizici koja pokriva meudjelovanje materije ienergije. Teorija hiperprotona koristi takozvanu drugu kvantnu teoriju od Diraca zaslobodne materijalne estice u vrijeme-prostoru: Dirac je u 1933. izloio pojavu elektronaiz mora virtualnih elektrona, ponekad nazvanu drugom kvantizacijom. Ekspanzijahiperprotona proizvodi iradijacijske efekte na okolnu materiju i reorganizira strukturuotapala. Takvo je polje izmjereno, a zatim je izraunato renormalizacijom krozFeynmanov integral. Lagranijani vodika i kisika po podacima izmjerenim na 300 MHz uNMR studiji, dokazuju reorganizaciju vodene strukture. To nam daje dokaz za postojanje

novog kvantnog stanja ija priroda jo nije u potpunosti razjanjena.

Potencije pokazuju fazne promjene

NMR studije pokazuju da impregnacija granula laktoze sa sukusiranim preparatomdaje efikasan transfer ali inducira promjenu faze u primarnom signalu. Stupanj faznepromjene zavisi od prirode izvornog lijeka i potencije. Openiti oblik faznog premjetanja

je sinusoidan. Za otopine sumpora oko 300c, pomak iznosi 1800 stupnjeva izvan faze.Nasuprot tome, histamin pokazuje vrlo male pomake u fazi. Otopine koje pokazuju iznosfaznog pomaka 1800, imaju suprotan efekt na testnom sistemu. (duljina korijena graka,metamorfoza abljih nogu) u usporedbi sa otopinama koje su 00 izvan faze. Stogastimulacija testnog sistema kod jednog razrjeenja moe biti izmijenjena u inhibiciju kod

drugog razrjeenja.


21/28

Efekti nisu zbog kontaminacije

Razvijen je eksperimentalni pristup koji je pokazao da dobiveni efekti nisu nastalizbog prisutnosti neistoa u otopini. Koritenje contonianske frekvencije pokazuje da jespecifina aktivnost visokih otopina ponovljiva unutar eksperimentalne pogreke sve doksu kontrolirane vanjske varijable.

Aksiomi Contonianskog modela

Kao rezultat ovih nalaza postavljena su dva aksioma:

1. AksiomProces razrjeivanja i sukusije proizvodi efekt koji moe izravno biti izmjerenpomou fizikalnih i biolokih eksperimenata.

2. AksiomJedino ako na poetku procesa postoji najmanje jedna supstanca u otapalu biti eproizvedena informacijska poruka.

3. Utjecaj faktora okolia na remanentne valove

Prorauni contonianske frekvencije pokazuju da je mogue reproducirati specifinuaktivnost visoko razrijeenih otopina u bilo koje vrijeme pod uvjetom da su varijableokolia pod kontrolom, kao to su:

-temperatura -svjetlo -iznos energije upotrijebljen u procesu sukusije -mjeseeve mijene -gravitacijske sile -ostali izvanjski utjecaji poput ultrazvuka

Neki od ovih nalaza uope nisu iznenaujui jer se oni javljaju kao potvrda nekimpitanjima poznatima profesiji kroz njeno iskustvo. -osjetljivost homeopatskih lijekova nasvjetlost i temperaturu je dobro prihvaena irom homeopatske profesije -vie jeiznenaujua osjetljivost na faktore kao to su mjeseeve mijene i promjene ugeomagnetskom toku. Kako bilo, ve je primijeeno od mnogih homeopata da je boljepojedine lijekove primijeniti u pojedinim mjeseevim mijenama. -takoer je sugeriranoda homeopatski lijekovi ne podnose dobro putovanja zbog toga jer to ukljuuje kretanjekroz magnetsko polje zemlje -takoer je vrijedno spomena da je proizvodnja visoko

razrijeenih otopina osjetljiva na geomagnetski tok i gravitacijski tok bila predvi

ena ufizikalnom modelu sa pojavom anti-gravitacije tijekom beta radijacije Potreba za

strojnom proizvodnjom konzistentnih lijekova, gdje bi brzina sukusije i trajanje udarcabile optimizirane i konzistentne, dovela je do razvoja patentiranog stroja za sukusiju.

4. Nuklearni transformacijski mehanizam

Kao to je ve prije predloeno, stvaranje bijelih rupa vodi ka isijavanjurazrijeeno-sukusirane otopine zbog vrste polja neutronskog tipa induciranog odremanentnih valova. To isijavanje e stvoriti sa jedne strane vodikove izotope deuterija(1 proton i 1 neutron) i tricija (1 proton i 2 neutrona), ili sa druge strane kisikO17.Poznato je da je mo takve nuklearne reakcije slaba. U odnosu na tricij, neutronska

podjela otputa jedan proton i jedan elektron i anti-gravitaciju.Metoda autoradiografije je pokazala zraenje emitirano iz granula natopljenih sa

preparatom kalij-jodida, a da nije otkriveno zraenje koje potjee od istih granula. Za


22/28

otopine do 12c, oekivano je da predominira beta radijacija, obzirom da je nivo sukusijenizak. U otopinama iznad Avogadrovog broja vie se ne stvaraju bijele rupe. Raspadanjeneutrona otputa energiju u medij koji ve ima visoki sastav protona. Tada su protonitransformirani u hiperprotone, koji se smatraju virtualnim esticama koje mogu mijenjatisvoje stanje u prostor-vremenu. Oni se takoer mogu pojaviti unutar vremensko-prostornih singulariteta kao jezgrini protoni. Ti e hiperprotoni stabilizirati jedan dio

strukture otopine (lokalni efekt) koja e tada biti u mogunosti izvriti utjecaj nanestrukturirani dio otapala.

5.Mehanizam utjecaja na organizam

Kvantni model nazvan Teorija funkcije univerzalnog vala (Theory of UniversalWave Function) predstavljen je da bi opisao utjecaj visoko razrijeenih otopina na iveorganizme. Oni su izloili da intoksikacija organizma toksinom otopinom CCl4 dovodi dootklona od stanja zdravlja to je pokazano vektorom, i faznim pomakom. Tretiranjeorganizma sa visoko razrijeenom otopinom ispravno odabranog lijeka sa suprotnodjelujuim faznim pomakom vraa organizam na njegov originalni vektor i u stanjezdravlja.

Da bi ilustrirali izneseno, prouavano je djelovanje otopine tiroksina na metamorfozupunoglavca abe. Kada je dodan u vodeni medij, razrijeen i protresan, tiroksina moeinhibirati ili ubrzati razvoj punoglavevih prednjih nogu u prijelaznom stanjumetamorfoze, zavisno od razrjeenja. Na bazi faznih pomaka navedeno je da kada jepripremanje tiroksina u fazi sa organizmom u metamorfozi, tiroksin se ponaa kaostimulans transformacije iz dvonone u etverononu fazu. Kada pripravak tiroksina nijeu fazi sa organizmom u metamorfozi, on inhibira metamorfozu. Takoer je primijeenoda su proizvedeni razliiti efekti u organizmu zavisno od toga da li je otopina protresanaili ne.Svojstvenost razrijeeno-protresane otopine je zapanjujua, ak i kada pojedini enzimspecifian za sistem, dane razrijeeno-protresane otopine, nije bio pronaen. Interakcijaizmeu dva remanentna vala inducira sveopu i brzu reakciju organizma. Kada se takva

interakcija ne pojavi to znai da ta otopina jednostavno nema uticaja na organizam.Svojstvenost razrijeeno-protresane otopine dogaa se unutar faznog prostora.Znatno zanimanje je bilo smjeteno oko enzima peroksidaze, koja je zamijeena kakodekodira strukture unesene procesom razrjeivanja-protresanja i uvoenjem protonskogtoka unutar organizma. To je bilo obeavajue u smislu razumijevanja strukture tokameridijana unutar organizma, a isto tako baca svjetlo na Boydova otkria prije skoro polastoljea, koji je pokazao da homeopatske potencije utjeu na brzinu enzima diastaze.Proces eliminacije i srani ritam u ljudskom tijelu namijenjeni su da ispune sve zahtjeveza pojavu bijelih rupa. Remanentni valovi su vieni kako proimaju cijeli organizam unormalnom, zdravom stanju organizma. Odbijanje hrane ili gladovanje u kratkom perioduuzimaju se kao faktori koji pomau uoavanju remanentnih valova. Kao posljedica togaosoba moe biti smatrana da ima profil remanentnog vala, to je situacija koja

terapeutski puno obeava.

Budunost

Dr. Conte i njegov tim trenutno pripremaju drugu knjigu za objavljivanje. Moemose samo nadati da e u sljedeu knjigu ukljuiti i rjenik pojmova, i ekati na dobrobitikoje e ponuditi budunosti homeopatije i humane medicine.

Paul Callinan M.Sc. N.D. D.Hom je australski homeopat, biofiziar i istraiva kojise specijalizirao u pruanju znanstvene podrke prirodnoj medicini. Predstavio je modelmehanizma homeopatske medicine u istraivakoj literaturi te na internacionalnimseminarima. Napisao je nekoliko knjiga na temu homeopatije, te je urednik, koji ujedno ipie, za australski "Wellbeing" magazin. Takoer radi i kao predava homeopatije i vodi

kliniku u Bangalow-u, sjeverni NSW.


23/28

Postoji nekoliko osnovnih principa koji trebaju biti primjenjivani kako bi se uspjenoprakticirala homeopatija:

1. zakon slinosti; rekli bi, slino se lijei slinim ili lat. Simila Similibus Curentur.Podrobnije znaenje te izjave opisano je u poglavlju "Kako djeluje homeopatija".

2. totalitet simptoma; kako je to Hahnemnn u organonu rekao: "Pojedinanisimptom nije bolest sama isto kao to niti stopalo samo za sebe nije ovijek".Totalitet je u stvari koncept, koji bi ako se promatra povrno, mogao dovesti dozakljuka da se tu radi o jednostavnom zbroju svih prisutnih simptoma upacijenta, no kako to obino biva stvar se ipak mora zakomplicirati. Nime, da bi sedolo do totaliteta simptoma moraju se prilikom evaluacije uzeti u obzir svisimptomi koji sainjavaju sveukupnu sliku pacijenta na svim nivoima (tjelesni,

emotivni i mentalni). Nadalje, prilikom procjene, prednost dobivaju individualnisimptomi, esto prema kljuu: udni rijetki i neobini, sve zbog toga da bi seuoio totalitet simptoma koji se protee kroz sve nivoe bia.

3. zakon minimalne doze; to znai da doza koja je prepisana mora biti minimalnekoliine potrebne za brzo i to je mogue blae djelovanje koje treba dovesti dotrajnog izljeenja. Ovaj pojam izljeenje- je vrlo interesantan budui da se ovdjei mnogi homeopati imaju priliku spotaknuti i prihvatiti za izljeenje samo trenutnoolakanje simptoma (to se inae u alopatskoj medicini redovito naziva lijeenjem to doslovno i jest to, to nam rije lijeenje implicira u svojem ovdjepredstavljenom obliku, jedan trajan proces koji se nikada ne dovrava i ne dovodido eljenog izljeenja). Izljeenje je ono to bi svaki homeopat trebao imati usvom umu.

4. zakon o dinamiziranju ili potenciranju preparata; samo homeopatskidinamizirani preparati trebaju biti koriteni prilikom homeopatskog tretmana,onako kako je to opisano u Organonu

5. zakon o dokazivanju homeopatskih preparata; samo oni preparati koji suuspjeno dokazani na ljudima trebaju biti upotrebljavani od strane homeopata

6. teorija o vitalnoj sili; vitalna sila je ta koja upravlja funkcioniranjem itavogivog organizma. U zdravlju je odgovorna za harmonino i skladno funkcioniranjetijela, a bolest nije nita drugo nego poremeeno stanje zdravlja vitalne sile.

7. zakon o pojedinanom pripravku; homeopatski pripravci trebaju bitiprepisivani samo kao pojedinani pripravci (ne miksevi od vie pojedinanihpripravaka za koje niko u stvari ne moe tono predvidjeti kako e djelovati),

jednokratno i u pojedinanim dozama

Povrh ovih sedam zakona ili postavki, svejedno kako emo ih zvati, postoji jo jedanvaan element koji nikako ne smije biti izostavljen ako elimo trajno izljeenje, a nesamo palijativni efekt. Naime, rije je o ispravnoj primjeni i tumaenju Heringovogzakona. Hering je zapazio nekoliko vanih smjerova u kojem se kree iscjeljenje uovjeka, a to su:

a) odozgor prema dolje b) iznutra prema van c) iz centra ka periferiji d) od vanijih prema manje vanim organima ili sistemu e) u obrnutom redoslijedu od njihovog nastanka (simptoma)


24/28

Ovo, kada se ita povrno, izgleda vrlo jasno, no u praksi je teko razluiti izmeupojedinih smjerova kretanja simptoma, a samim time i izljeenja. To je s vremenomdovelo do zanemarivanja ili ak i odbacivanja Heringovog zakona kao upotrebljivog. Noovdje u igru uskae pronicljivi indijski homeopat dr. Prafull Vijayakar sa svojom"Teorijom supresije". Ipak da budem sasvim objektivan prvi puta sam naiao da seukazuje na vanost faza u razvoju embrija i korelacije sa nastankom organa i sustava u

tijelu kod Vithoulkasa u knjizi "Znanost homeopatije". Vijayakar je u ovoj teoriji razviosistem koji nam omoguava da razumijemo i primijenimo Heringove zakone. Napravio jei kartu supresije u kojoj ima sedam nivoa ili slojeva kroz koje se moemo kretati srazumijevanjem to se i zato dogaa. Na temelju te karte moemo predvidjeti razvoj ikretanje izljeenja ili progresije bolesti. Svaki od tih sedam nivoa unutar sebe obuhvaaodreene organe i tjelesne sisteme koji su dobili svoje mjesto prema tome iz kojeg susloja zametka nastali (ektoderma (neuroektoderma), endoderma ili mezoderma).Znamo da sve to postoji ima ono to prethodi, a isto tako i ono to slijedi. Nita se nepojavljuje niti nastaje samo od sebe. Simptomi se s jednog sistema premijetaju nadrugi, a smjer kretanja ovisi radi li se o progresiji bolesti ili je uzet pravac izljeenja.Kada simptom iezne s nekog organa ili sustava i pojavi se na organu ili sustavu manjegznaaja radi se o povlaenju bolesti ili napredovanju ka izljeenju kae Vijayakar.

Velika nedoumica nastaje onda kada elimo dokuiti koji su organi ili sustavi od manjevanosti, a koji su od veeg znaaja. Tu nam je onda od pomoi "karta sedam slojevasupresije".


25/28

Klinika homeopatija:

-bavi se pojedinanim organima, sustavima organa i pojedinanim simptomima-prepisuju se i kombinacije (kompleksi) lijekova, to za prednost ima da moete lakenai odgovarajui pripravak ali istodobno onemoguuje prepisivaa da zna koji lijek ukombinaciji djeluje i samim time mu je onemogueno predvianje daljeg razvoja situacije-nemogunost trajnog rjeavanja dubokih patolokih stanja osim ako se sluajnouodredi ispravni similimum-esto se upotrebljava kliniki nain prepisivanja da bi se utedjelo na vremenu i trudupotrebnom da se doe do ispravnog similimuma

Prednosti:

jednostavnost prilikom odabira homeopatskog pripravka ukoliko homeopat nije siguran u odabir prikladnog lijeka moe se tada odluiti na

upotrebu kompleksa koji poveava ansu za ispravno prepisivanje mogunost istovremena djelovanja na vie simptoma istog stanja mogunost odabira pripravka prema simptomima od strane samog pacijenta

Nedostaci:

privremeni, palijativni rezultati nemogunost trajnog rjeavanja problema poveana mogunost potiskivanja simptoma i time njihovo premjetanje na dublju

razinu patologije; prema dr. Prafull Vijayakaru mogue je u ekstremnimsluajevima, ako se zanemari Heringov zakon izljeenja, izazvati katastrofalneposljedice po pacijentovo zdravlje ukoliko se bude uporan u dugotrajnom davanjuneodgovarajueg lijeka

nitko ne zna kako lijekovi meusobno djeluju u pojedinoj kombinaciji kombinacije lijekova nisu nikada prole proces homeopatskog dokazivanja lijekova neki homeopati istiu da je mogue da odabrani lijekovi budu djelomini

similimum ali niti jedan od njih nije pravi similimum te u tom sluaju moe doi dopoboljanja postojeih simptoma ali istovremeno se mogu pojaviti i novi simptomi

dr. Stuart Semple istie da prema njegovom iskustvu nepotrebne komponentekompleksnih lijekova mogu izazvati neobuzdane agravacije (obino kada ihnajmanje trebamo)

Klasina homeopatija:

-u obzir uzima totalitet simptoma to omoguava da ispravno odabrani similimum djelujeduboko na sam uzrok-uvijek se prepisuje samo pojedinani homeopatski pripravak-pridravanje ovdjenavedenih principa


26/28

Prednosti:

mogue razrjeavanje (ne samo bavljenje simptomima) i najdubljih patolokihstanja kao to su npr. karcinomi i duboki psihiki poremeaji

mogunost predvianja razvoja patologije i pravca izljeenja ako se homeopat pridrava osnovnih principa na kojima stoji homeopatija

ukljuivo s Heringovim zakonom, nije vjerojatno da e doi do potiskivanjapostojeih simptoma

Nedostaci:

potrebno je vie vremena i znanja za prepisivanje prema principima klasinehomeopatije

ponekad je potrebno vie klijentova strpljenja jer nije uvijek mogue kod prvogprepisivanja odrediti toan similimum


27/28

U skladu sa time da se odredi toan similimum, homeopatu je potrebno da zna to vie ovama. Potrebno je detaljno razumijevanje o tome tko ste, zajedno sa svim detaljima isimptomima onako kako ih vi doivljavate. Sve to moete rei homeopatu, a tipino jeza vas, moe pomoi tom procesu odabira ispravnog similimuma. Isto tako vano je znativa opi nivo energije, povijest bolesti te va nain ivota. Sve to kaete biti e drano unajveoj tajnosti.

Prva konzultacija obino traje jedan sat ili vie.

Homeopatski pripravak dolazi obino u formi tablete ili rjee tekuine koja se konzumirana nain koji odredi homeopata. Nakon to je uzet homeopatski pripravak nita se nesmije konzumirati dvadeset minuta prije ili poslije uzimanja pripravka, ak ni cigareta ili

zubna pasta. Obino ete dobiti savjet da izbjegavate kavu, pepermint, i proizvode kojisadre mentol, eukaliptus ili kamfor jer to moe uticati na djelovanje homeopatskoglijeka. Lijek treba uvati na hladnom, tamnom mjestu, bez prisustva snanih mirisa. Akoputujete nikako ne izlaite homeopatski pripravak X-zrakama (npr. na aerodromima) teizbjegavajte lijek izlagati snanim elektromagnetskim zraenjima (npr. blizina mobitela).

Nakon uzimanja odabranog similimuma ponekad se klijenti osjeaju izuzetno dobro ioptimistino. A ponekad se vai postojei ili simptomi koje ste imali u prolosti mogupogorati. To obino traje neko krae vrijeme i poznato je pod nazivom "agravacija". To

je dobar znak da je lijek poeo djelovati. Proces koji je iao u destruktivnom smjeru sadauzima obrnuti pravac ka izljeenju. To moete shvatiti kao "proljetno ienjeorganizma". Svi ti simptomi ako se pojave moraju se povui tijekom tretmana te budui

da su vaan dio procesa nikako ne bi trebali biti tretirani alopatskim tretmanom zbogmogunosti prekida procesa izljeenja. Ako vas zabrinjava bilo to u vezi procesa krozkoji prolazite svakako kontaktirajte vaeg homeopatu da bi ste i vi i on imali potrebneinformacije o napredovanju tretmana.

Duina trajanja homeopatskog tretmana uvelike ovisi o vrsti poremeaja te o njegovojdubini, a isto tako i o osobnim karakteristikama kao to su va opi nivo energije i sl.Takoer je vano uzeti u obzir i vrijeme razvoja patologije jer openito uzevi ako je njenrazvoj trajao dulje, za oekivati je da e i iscjeljenje trajati dulje, to ipak nije jedinikriterij te nije mogue dati openiti odgovor koji bi pokrivao sve sluajeve dok se ne videsve znaajke pojedinog sluaja. Ipak, sasvim sigurno, ukoliko je prepisan odgovarajuisimilimum ve se u prvih mjesec dana (u kroninih sluajeva dok se kod akutnih,

reakcija oekuje unutar nekoliko sati ili dana) oekuje znakovita reakcija i poboljanjeukupnog stanja.

Homeopatija lijei iznutra i esto vanjski simptomi poput konih simptoma su oni kojiposljednji nestaju. Budite strpljivi! Promatrajui na dulje staze bolje je da budeteizlijeeni kako od uzroka vae bolesti tako i od njenih simptoma nego li da oni budupotisnuti te da kako vrijeme promie uzimaju sve tei i ozbiljniji karakter. Zapamtite da

je svaki sluaj drugaiji te da ne postoje dva ista pacijenta! Ako iz bilo kojeg razlogapoelite prekinuti homeopatski tretman moete o tome porazgovarati sa vaimhomeopatom i on e vam izai u susret.


28/28

Jednostavno reeno similimum je onaj lijek koji prema zakonu slinosti ima sposobnostdovesti organizam u ravnoteu tj. dovesti do izljeenja. Pojednostavljeno, moemo uzetiprimjer nesanice. Nju bismo na nain konvencionalne medicine tretirali sredstvom kojeizaziva umjetan san (princip suprotnosti - jo nazivan i alopatski). To esto ukljuujeupotrebu velikih i pravilnih doza lijeka koji ponekad moe izazvati nuspojave ili ovisnost.

Na nain slinosti, pacijentu se daje minimalna doza supstance, poput kave, koja uvelikim dozama izaziva nesanicu u zdrave osobe. Iznenenaujue, to e omoguitipacijentu da prirodno spava. Tu moemo uoiti i zakon slinosti na djelu jer nesanicutretiramo sredstvom koje moe izazvati istu, ako je primjenjena u velikoj dozi (kao to jesvakodnevno ispijanje nekoliko kava ;-)), no u minimalnoj homeopatskoj dozi to istosredstvo lijei nesanicu.

home opatija

Documents