SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

HRANIDBA SVINJA U EKOLOŠKOJ

POLJORIVREDI

ZAVRŠNI RAD

Dominik Petričević

Zagreb, rujan, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Preddiplomski studij:

Ekološka poljoprivreda

HRANIDBA SVINJA U EKOLOŠKOJ

POLJOPRIVREDI

ZAVRŠNI RAD

Dominik Petričević

Mentor: izv. prof. dr. sc. Zoran Luković

Zagreb, rujan, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

IZJAVA STUDENTA

O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Ja, Dominik Petričević, JMBAG 01781015883, izjavljujem da sam samostalno izradio

završni rad pod naslovom:

HRANIDBA SVINJA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

Svojim potpisom jamčim:

da sam jedini autor ovoga završnog rada;

da su svi korišteni izvori literature, kako objavljeni tako i neobjavljeni, adekvatno citirani ili

parafrazirani, te popisani u literaturi na kraju rada;

da ovaj završni rad ne sadrži dijelove radova predanih na Agronomskom fakultetu ili drugim

ustanovama visokog obrazovanja radi završetka sveučilišnog ili stručnog studija;

da je elektronička verzija ovoga završnog rada identična tiskanoj koju je odobrio mentor;

da sam upoznat s odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu (Čl. 19).

U Zagrebu, dana _______________ ______________________

Potpis studenta

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

IZVJEŠĆE

O OCJENI I OBRANI ZAVRŠNOG RADA

Završni rad studenta Dominik Petričević , JMBAG 01781015883, naslova

HRANIDBA SVINJA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

obranjen je i ocijenjen ocjenom ____________________ , dana __________________ .

Povjerenstvo: potpisi:

1. izv. prof. dr.sc. Zoran Luković mentor ____________________

2. ____________________ član ____________________

3. ____________________ član ____________________

SADRŽAJ:

Sažetak ......................................................................................................................................................

1. Uvod .................................................................................................................................................... 1

2. Ekološki uzgoj svinja .......................................................................................................................... 2

2.1. Formiranje stada ........................................................................................................................... 2

2.2. Zootehnički postupci .................................................................................................................... 3

2.3. Zdravstvena zaštita ....................................................................................................................... 3

2.4. Pasmine i brojnost ........................................................................................................................ 3

2.5. Smještaj i držanje svinja ............................................................................................................... 5

2.5.1. Zatvoreni sustav .................................................................................................................... 6

2.5.1.1. Duboka stelja ...................................................................................................................... 7

2.5.2. Otvoreni sustav ...................................................................................................................... 8

2.5.3. Kombinirani sustav ................................................................................................................ 9

3. Hranidba svinja.................................................................................................................................. 10

3.1. Hranjive tvari u hranidbi svinja .................................................................................................. 10

3.1.1. Ugljikohidrati ...................................................................................................................... 10

3.1.2. Masti .................................................................................................................................... 10

3.1.3. Proteini ................................................................................................................................ 10

3.1.4. Minerali ............................................................................................................................... 11

3.1.5. Vitamini ............................................................................................................................... 12

3.1.6. Voda .................................................................................................................................... 13

3.2.Hranidba svinja po kategorijama ................................................................................................. 14

3.2.1. Hranidba krmača ................................................................................................................. 14

3.2.2. Hranidba nazimica ............................................................................................................... 15

3.2.3. Hranidba nerastova .............................................................................................................. 15

3.2.4. Hranidba tovnih svinja ........................................................................................................ 15

3.3. Krmiva za hranidbu svinja.......................................................................................................... 16

3.4. Hranidba svinja u ekstenzivnom sustavu ................................................................................... 18

3.4.1. Paša ...................................................................................................................................... 19

3.4.2. Hrastov žir ........................................................................................................................... 20

3.4.3. Bukvin žir ............................................................................................................................ 21

3.4.4. Kesten .................................................................................................................................. 21

4. Zaključak ........................................................................................................................................... 22

5. Literatura ........................................................................................................................................... 23

Sažetak

Završnog rada studenta Dominika Petričevića, naslova

HRANIDBA SVINJA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

Ekološki uzgoj svinja temelji se na držanju pojedinih kategorija svinja u što prirodnijem i

prostranijem okolišu uz veće mogućnosti kretanja, što pozitivno djeluje na ponašanje

životinja, njihovo zdravlje i dobrobit. Svinje se mogu hraniti ekološki proizvedenom hranom s

vlastitog gospodarstva ili kupljenom hranom s drugog gospodarstva koje se bavi ekološkom

proizvodnjom. Kombinacija paše i žira dovodi do povećavanja antioksidacijskog kapaciteta i

sadržaja masnih kiselina u polovicama. U ekološkoj proizvodnji nije dopuštena uporaba

mesnog brašna, koštanog brašna i genetski modificirane hrane te tvari kojima se potiče rast i

proizvodnja, antibiotici, kokcidiostatici, stimulatori rasta. Hrana i svježa voda trebaju biti

dostupni životinjama cijeli dan. Ekološko svinjogojstvo omogućuje proizvodnju

visokovrijednih namirnica u prehrani ljudi jer se životinje hrane ekološki proizvedenom

hranom, što mesu daje svojstven okus i primjerenu kakvoću bez primjene kemijskih spojeva i

aditiva u preradi mesa.

Ključne riječi: ekološko svinjogojstvo, dobrobit svinja, visokovrijedne namirnice

Summary

Ofthefinal work - student Dominik Petričević, entitled

FEEDING PIGS IN ORGANIC AGRICULTURE

Ecological breeding of pigs is based on keeping certain categories of pigs in a more natural

and spacious environment with greater mobility possibilities, which positively affect the

behaviour of animals, their health and well-being. Pigs can be eaten with ecologically

produced food from their own farm or purchased food from another ecological production

farm. Combination of pasture and acorn leads to an increase in antioxidant capacity and fatty

acid content in half. Ecological production is not allowed to use meat meal, bone meal and

genetically modified food and growth-producing substances, antibiotics, coccidiostats, growth

stimulators. Food and fresh water should be available to animals all day long.

Ecotoxicity allows the production of high-value food in human nutrition because animals feed

on ecologically produced food, which gives the meat its own taste and the appropriate quality

without the application of chemical compounds and meat processing additives.

Keywords: organic pig breeding , welfare, high quality food

1

1. Uvod

Svinjogojstvo predstavlja važnu granu u stočarstvu, ukupnoj poljoprivrednoj

proizvodnji i ukupnom gospodarstvu Republike Hrvatske. Tradicionalna svinjogojska

proizvodnja autohtonih pasmina je bila zasnovana na otvorenom sustavu držanja, korištenju

prirodnih resursa pašnjaka i šuma, uz male količine kukuruza i drugih žitarica.

Razvoj društva, migracija ljudi u gradove, napuštanje sela i poljoprivredne

proizvodnje, doveli su do potrebe za primjenom novih tehnologija u poljoprivrednoj

proizvodnji i napuštanje tradicionalne proizvodnje. Tržište je dovelo do korištenja samo

visoko produktivnih mesnatih pasmina, koje imaju daleko veću ekonomsku opravdanost u

odnosu na autohtone masne i mesno-masne pasmine koje su bile stvarane kroz stoljeća.

Nastala je konvencionalna poljoprivreda koja se temelji na uporabi kemijskih

sredstava za zaštitu bilja, pesticida, herbicida, umjetnih gnojiva, kako bi se ostvarili što veći

prinosi i izvukao maksimum iz tla. Konvencionalna poljoprivreda ne vodi računa o

onečišćenju okoliša, eroziji oraničnog sloja tla, pogoršanju strukture tla zbog zbijenosti,

smanjenju organske tvari, povećanju kiselosti tla, povećanju sadržaja soli, nitrata i pesticida u

tlu i vodotokovima. Osim upotrebe sintetskih tvari u ratarskoj proizvodnji, u stočarstvu se

primjenom stimulatora rasta, antibiotika, aditiva u hranidbi želi povećati proizvodnja i izvući

maksimum od životinje te se uz veliki broj životinja po jedinici površine, smanjivala dobrobit

životinja. Dosadašnje svinjogojstvo u Republici Hrvatskoj većinom se temeljilo na uzgoju

velikog broja svinja na malom prostoru, pri čemu uvjeti držanja nisu prilagođeni dobrobiti

životinja, već ostvarivanju što veće dobiti. U takvim uvjetima svinje većinom pate, trpe bol i

zbog siromašnog okoliša ne mogu pokazati ponašanje specifično za svoju vrstu.

Razvoj svijesti društva o negativnim posljedicama konvencionalne poljoprivrede na

okoliš, potražnja za visokovrijednim namirnicama, bez ostataka kemijskih spojeva, dovodi do

nastanka ekološke poljoprivrede, koja vodi računa o zaštiti okoliša, očuvanju biološke

raznolikosti, usklađenom odnosu biljne i životinjske proizvodnje, održivim sustavima obrade

tla, očuvanju plodnosti i zaustavljanju degradiranja tla, upotrebi organskih gnojiva te o

proizvodnji čistih, zdravih i ukusnih namirnica za ljude.

U ovom radu će se opisati osnovni principi ekološkog svinjogojstva koji su propisani

Pravilnikom, a koji se odnose na formiranje stada, dozvoljene zootehničke postupke i

zdravstvenu zaštitu svinja te pogodne genotipove koji se koriste u ekološkoj proizvodnji u

Republici Hrvatskoj i nekim europskim zemljama. U radu će se prikazati i osnovni sustavi

držanja svinja koji znatno utječu na hranidbu svinja, koja predstavlja glavni dio ovoga rada.

Cilj rada je pronaći što se sve koriti u hranidbi u ekološkom svinjogojstvu, koje su osnovne

potrebe svinja za hranjivima te kako nedostatak nekih tvari može utjecati na njihov

organizam. Osim navedenog cilj je proučiti može li se ekološkim načinom proizvodnje

zadovoljiti sve potrebe svinja za hranjivima, mogu li se konvencionalne smjese zamijeniti te

kako utječe povećanje voluminozne hrane i paša na svinje i njihovu dobrobit.

2

2. Ekološki uzgoj svinja

Temelj ekološkog uzgoja svinja je držanje pojedinih kategorija životinja u što većem i

njima prirodnijem okruženju gdje imaju veću mogućnost kretanja, što pozitivno utječe na

njihovo zdravlje, dobrobit i proizvodnost. U ekološkoj proizvodnji važno je jasno odijeliti

prostor i objekte za držanje ekoloških svinja od konvencionalnih, a ako želimo svinjsko meso

plasirati na tržište kao ekološko, svinje je potrebno najmanje šest mjeseci držati po

propisanim pravilima za ekološku poljoprivredu.

Ekološki uzgoj svinja omogućuje proizvodnju visokovrijednih namirnica u prehrani

ljudi, jer se životinje hrane ekološki proizvedenom krmom, što mesu daje svojstven okus i

primjerenu kakvoću bez primjene kemijskih spojeva i aditiva u preradi mesa. Ekološki uzgoj

svinja u našoj zemlji propisan je «Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih

proizvoda» (NN 13/2002), a temelji se zapravo na «Uredbi EU o ekološkom držanju

životinja» (br.1804/1999). Navedenim propisom određeni su uvjeti koji se postavljaju u

ekološkom uzgoju svinja (Pavičić i sur., 2007.).

2.1. Formiranje stada

Važna sastavnica ekološke proizvodnje svinja je formiranje stada svinja. Ukoliko

postoji mogućnost, poželjno je nabaviti životinje s ekološke proizvodne jedinice te ih ostaviti

u takvom sustavu tijekom cijelog njihovog proizvodnog života. Ukoliko se ne može osigurati

dostatan broj životinja sa ekološke jedinice, moguće je u stado uključiti životinje sa

konvencionalnog poljoprivrednog gospodarstva uz uvjet da se prasad od odbića do 25 kg

uzgaja prema odredbama Pravilnika o ekološkoj proizvodnji.

U proizvodnu jedinicu mogu se u slučaju obnove stada ili visoke smrtnosti životinja

uzrokovane zdravstvenim ili nekim drugim razlozima uključiti grla koja potječu iz

konvencionalnog uzgoja uz odobrenje nadzorne stanice. Ukoliko se želi povećati broj

životinja u stadu ili se želi obnoviti stado, a ekološki proizvedene životinje nisu na

raspolaganju, dopušteno je svake godine nabaviti 20 % odraslih ženki svinja s poljoprivrednih

gospodarstava koja se ne bave ekološkom proizvodnjom. Na ovaj način mogu se popunjavati

samo stada koja broje pet ili više svinja. Za manja stada dopušteno je godišnje nabaviti iz

konvencionalnog uzgoja samo jedno grlo. Udio u nabavi grla iz konvencionalne proizvodnje

može porasti do 40 % uz mišljenje i odobrenje nadzorne stanice i ako se planira znatno

povećanje broja životinja na farmi te ako se mijenja pasmina i želi uspostaviti novi sustav

proizvodnje. Muška grla za rasplod mogu se nabaviti s konvencionalnih farmi, ako su te

životinje držane odvojeno i hranjene prema odredbama Pravilnika. Pri nabavi životinja koje

ne potječu s proizvodne jedinice posebna pozornost se pridaje provjeri njihova zdravlja,

otpornosti i prilagodljivosti te se provode posebne mjere i karantena (Uremović i sur., 2008.).

3

2.2. Zootehnički postupci

Rasplođivanje svinja u sustavu ekološke proizvodnje obavlja se prirodnim pripustom

ili umjetnim osjemenjivanjem te ostale vrste rasplođivanja nisu dozvoljene. Izuzetak se može

učiniti jedino ako se radi o ugroženim izvornim pasminama uz odobrenje nadzorne stanice.

Ostali zootehnički postupci poput skraćivanja repova ili zubi ne smiju se provoditi sustavno.

Određene intervencije mogu se obavljati uz suglasnost nadzorne stanice, ako je to potrebno

radi sigurnosti ili ako se na taj način pridonosi zdravlju, dobrobiti ili higijeni životinja.

Fizička kastracija svinja je dopuštena, a mogu je obavljati osposobljene osobe u

najpovoljnijoj dobi životinje, pritom bol mora biti svedena na najmanju moguću razinu

(Uremović i sur., 2008.).

2.3. Zdravstvena zaštita

U ekološkoj proizvodnji svinja važna je preventivna zdravstvena zaštita, a provodi se

pravilnom hranidbom, smještajem, te općom higijenom, dezinfekcijom smještajnih objekata i

opreme. U liječenju treba primjenjivati prirodne metode, sredstva biljnog, životinjskog i

mineralnog podrijetla.

U prevenciji nije dopuštena upotreba antibiotika, sulfoamida, hormona, živih vakcina

koje su rezultat genetskog inženjeringa, kokcidiostatika, akaricida, antioksidanasa te različitih

drugih kemoterapeutika i kemijskih sredstava. Preventivna uporaba lijekova je ograničena

samo za cijepljenje ili ako su iscrpljene sve druge mogućnosti za osiguranje dobrobiti

životinja. Životinje tretirane antimikrobnim lijekovima i antihelmenticima ne smiju se klati,

odnosno njihovo meso ne smije se koristiti u trajanju dvostruke karence koju za određeni

preparat propisuje proizvođač (Radoević i Pavičić, 2006.).

2.4. Pasmine i brojnost

Za ekološku proizvodnju nisu pogodne sve pasmine svinja. Prednost imaju genotipovi

veće otpornosti, prilagođeni lokalnim uvjetima držanja, koji mogu konzumirati veće količine

voluminozne hrane. Za otvoreni način držanja životinja na pašnjacima pogodne su

pigmentirane pasmine otporne na sunčevo zračenje (Senčić i Antunović, 2003.).

U Hrvatskoj se za ekološku proizvodnju daje prednost tradicionalnim pasminama kao

što su crna slavonska, turopoljska, banijska šara i mangulica. Ove su pasmine otporne, snažne

konstitucije, pigmentirane i sposobne konzumirati veće količine voluminozne krme. Također,

u ekološkoj proizvodnji mogu se uzgajati i pasmine durok i razni križanci velikog jorkšira. U

tablici 1. je prikazano koje se sve pasmine svinja koriste za ekološku proizvodnju u Hrvatskoj,

4

ali i drugim Europskim zemljama koje za, razliku od Hrvatske, većinom koriste plemenite

bijele pasmine svinja.

Tablica 1.: Pasmine svinja za ekološku proizvodnju

DRŽAVA PASMINA

Austrija, Švicarska Krmače: velika bijela x landras

Nerast: pietren ( Austrija )

durok, Schwäbisch i Hällisch

Danska Krmače: danski landras x jorkšir

Nerast: durok

Njemačka Krmače: njemački landras x njemačka

velika bijela

Nerast: pietren i Hampshire x durok

Francuska Krmače: velika bijela x landras

Nerast: pietren

Italija Krmače: velika bijela, landras i durok

Mora Romagnola i Cinta Senese

Švedska Krmače: švedski landras x jorkšir

Nerast: durok ili Hampshire

Hrvatska šiška, mangulica, turopoljska svinja,

bagun

crna slavonska, berkšir, veliki jorkšir

Izvor: Früh (2011.). Organic Pig Productionin Europe

Prema izvješću Hrvatske poljoprivredne agencije za 2015. godinu, u Republici

Hrvatskoj je bilo zabilježeno ukupno 1 493 332 svinja, svih kategorija, a prema rezultatima

Ministarstva poljoprivrede, samo se 1 114 uzgajalo na ekološki prihvatljiv način. Dolje

navedena tablica 2. nam pokazuje kretanje brojnosti svinja u ekološkoj poljoprivredi kroz

promatrano razdoblje od 2005. do 2015. godine.

Tablica 2.: Ekološki uzgoj svinja u Republici Hrvatskoj

Godina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

Svinje, kom. 181 184 473 336 1299 130 448 1361 1122 961 1114

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede

Prema gore navedenim rezultatima, vidljivo je da ekološki uzgoj svinja u Republici

Hrvatskoj, iznosi manje od 0.1% ukupne svinjogojske proizvodnje. U dolje navedenom

5

grafičkom prikazu (Graf 1.) prikazan je udio ekološkog svinjogojstva u sveukupnom

svinjogojstvu pojedinih zemalja Europske unije.

Graf 1. Udio ekološkog svinjogojstva u sveukupnom svinjogojstvu u 2014.

Izvor: EUROSTAT 2016.

2.5. Smještaj i držanje svinja

Osnovu smještaja i držanja svinja čini to da na proizvodnoj jedinici smijemo držati

toliko svinja koje godišnje ne proizvedu više od 170 kg dušika po hektaru poljoprivredne

površine (Tablica 3.).

Tablica 3.: Dozvoljeni broj životinja po hektaru površine

Kategorija svinja Maksimalan broj po ha

Odojci 74

Bređe krmače 6,5

Svinje u tovu i ostale svinje 14

Izvor: Pavičić i sur. (2007.)

Životinjama u objektima treba omogućiti dovoljno prostora za zauzimanje svih

prirodnih položaja tijela, slobodno stajanje, udobno ležanje i okretanje. Potrebno je osigurati

da relativna vlaga, temperatura, koncentracija prašine i zasićenost zraka plinovima ne

ugrožava zdravlje životinja. Svim životinjama treba osigurati nesmetani pristup hrani i vodi,

slobodan pristup otvorenim površinama kad god fiziološke potrebe životinja, vremenski uvjeti

i stanje zemljišta to omogućavaju, osim ako je to zabranjeno zbog zdravstvenih razloga. Pri

držanju na otvorenim površinama treba im omogućiti prostore za sklanjanje od vremenskih

neprilika, nadstrešnice. Svinje u završnim fazama tova mogu se držati u zatvorenom prostoru,

ako takvo držanje ne prelazi jednu petinu njihovog života ili ako ne traje dulje od tri mjeseca.

6

Prema Pravilniku je određena minimalna dopuštena površina stajskog i otvorenog prostora za

pojedine kategorije životinja (Tablica 4.).

Tablica 4.: Najmanje dopuštene površine po grlu

Kategorije Kg žive vage

Stajski prostor m2 po

životinji

Izlaz za slobodno

kretanje m2 po

životinji

Krmače s prasadi

dobi

do 40 dana

7,5 2,5

Od 50 0,8 0,6

Tov svinje Od 85 1,1 0,8

Od 110 1,3 1,0

Odojci za uzgoj Od 30 0,6 0,4

Brede krmače 2,5 1,9

Nerasti 6,0 8,0

Izvor: Pavičić i sur., (2007.)

Objekti za držanje svinja, potrebna oprema i prostor moraju se temeljito čistiti i

dezinficirati da bi si se spriječio nastanak uzročnika bolesti i njihovih prijenosnika. Dopuštena

sredstva za čišćenje i dezinfekciju su: kalijev i natrijev sapun, voda i vodena para, vapneno

mlijeko, natrijev hipoklorid, kaustična soda, vodikov peroksid, prirodni biljni ekstrakti,

organske kiseline (mravlja, mliječna, limunska, octena kiselina) alkohol i natrijev karbonat.

Životinjske izlučevine i hrana koja se nije pojela, moraju se često uklanjati kako bi se

ograničila emisija neugodnih mirisa i izbjeglo nakupljanje insekata i glodavaca (Pavičić i sur.,

2007.).

2.5.1. Zatvoreni sustav

U ovim sustavima svinje su smještene u zatvorenim objektima s mogućim ispustom.

Ovakve sustave možemo naći u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj u rasponu od grijane zgrade

s umjetnom ventilacijom i neizolirane zgrade s otvorom ispred. Potrebno je odvojiti prostor za

hranidbu, lijeganje, defekaciju kako bi izbjegli zdravstvene probleme, ekonomske gubitke i

dodatni rad. Osim toga moramo paziti i na temperaturu u zatvorenim prostorima jer svaka

kategorija svinja ima različite zahtjeve za toplinom.

Prednosti ovog sustava su u tome što su pogodni gdje prevladavaju teški klimatski

uvjeti sa snijegom i gdje su duge i hladne zime, gdje su umjerene zemljišne potrebe. Ovim

sustavom je omogućeno učinkovitije ispitivanje životinja, mali je utjecaj stajskog gnoja na

okoliš, ako se gnoj distribuira na odgovarajući način. Nedostaci su u tome da se moraju raditi

7

visoke zgrade s visokim energetskim troškovima, ne ispunjavaju se očekivanja potrošača

ekološke proizvodnje svinja, dolazi do ograničavanja prirodnog ponašanja životinja, veća

gustoća životinja povećava rizik od infekcija, zahtjeva se više tehničke opreme, veći su

zahtjevi za higijenom zbog svinja različitih dobnih skupina, krmače se drže u uvjetima

umjetnog i kontroliranog svijetla. Ovakav sustav držanja zahtjeva i davanje željeza prasadi

pomoću pripravaka ili injekcije ubrzo nakon prasenja kako bi se spriječila anemija (Früh,

2011.).

2.5.1.1. Duboka stelja

Držanjem svinja na dubokoj stelji dobiva se kvalitetan stajski gnoj, što doprinosi

smanjenju uporabe mineralnih gnojiva na gospodarstvu i snižavanju troškova gnojidbe.

Zagađenje okoliša plinovima, amonijakom, ugljičnim dioksidom, sumporovodikom je

minimalno, a izostaje i zagađenje tekućim gnojem. S obzirom na to da nema pranja boksova,

potrošnja vode na farmi je minimalna. Zagrijavanje nastambe je nepotrebno. Svinje se na

dubokoj stelji osjećaju ugodno, omogućeno im je rovanje, što doprinosi smanjivanju pojave

agresivnog ponašanja i međusobnog griženja (Senčić i Antunović, 2003.).

Svinje se drže u većim skupinama od 15 do 50 životinja. Boksovi su izgrađeni od

punog poda na koji se nanosi stelja od slame ili piljevine. Slama se nastire svakodnevno ili

jednom tjedno, dok se piljevina stavlja jednom ili dva puta tijekom trajanja tova. Količina

nastrte slame po grlu iznosi 0,8 do 1,5 kg dnevno, a piljevina se nastire u sloju debljine 50 do

60 cm te se svaka dva tjedna mora promiješati. Izgnojavanje se obavlja tek po završetku tova.

Vrlo bitan čimbenik je visina nastambe, koja mora biti najmanje 2,5 m iznad stelje, kako bi se

osigurale dovoljne količine zraka uz prirodno ili gravitacijsko prozračivanje staje. Budući da

nije potrebno ulaganje u za sustav umjetne ventilacije i gnojište, troškovi izgradnje objekta se

smanjuju za 30 - 40 % u odnosu na konvencionalne staje.

U odnosu prema držanju na polurešetkastom podu pri konvencionalnom držanju,

držanjem svinja u tovu na dubokoj prostirci postignuti su bolji dnevni prirasti za 3,4 %, bolje

iskorištavanje hrane za 10,2 % i smanjena dnevna potrošnja vode za 27,9 %, zbog toga što

nema rasipanja vode i pranje boksova (Uremović i sur., 2007.).

Uz brojne prednosti, držanje na dubokoj stelji ima i nedostatke. Potrebno je osigurati

veće količine slame, veći utrošak rada za spremanje slame i nastiranje boksa te veći ukupni

smještajni prostor u tovilištu po tovljeniku (za 49 %), a u svrhu što boljeg održavanja

higijene.

8

Slika 1. Svinje u sustavu duboke stelje

Izvor: http://www.gospodarski.hr/Multimedia/Pictures/Stocarstvo/Drzanje_svinja_na_stelji_1.jpg

2.5.2. Otvoreni sustav

Svinje su smještene na otvorenom tijekom cijele godine gdje imaju kolibe ili prirodni

zaklon. Ovakav sustav najviše nalazimo u Danskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Glavni izazovi

su: organiziranje rotacije pašnjaka zbog održavanja vegetacijskog pokrova i održavanje

bioravnoteže, prepoznavanje i liječenje zdravstvenih problema te kako poslove svesti na

najmanju moguću mjeru.

U Danskoj suprasne krmače i prasad su na otvorenom tijekom cijele godine. Suprasne

krmače moraju biti na pašnjaku najmanje 150 dana. Većina odbijene prasadi i tovljenika se

drži u zatvorenom prostoru s mogućim izlaskom na otvoreno. Kako bi se spriječio proljev,

neki farmeri drže prasad na pašnjaku određeno vrijeme nakon odbića, a potom ih nose u

zatvorene objekte dok ne postignu masu od 30 kg. U Italiji prasenje i odbijanje prasadi se

događa na otvorenom u 95 % slučajeva. Tovljenici su na otvorenom u prosjeku 60 % ili u

zatvorenom prostoru s mogućim pristupom na otvoreno (Früh, 2011.).

Prednosti otvorenih sustava: mali ili nikakvi troškovi izgradnje, zadovoljavaju

očekivanja potrošača, više prostora i raznolikosti okoliša za prirodno ponašanje životinja s

pozitivnim utjecajem na zdravlje i dobrobit, niska naseljenost životinja i dobra kvaliteta zraka

pozitivno djeluju na zdravlje životinja, imaju pristup prirodnom svijetlu. Osim toga,

učinkovito se koristi stajski gnoj i opskrbljuje tlo hranjivim tvarima za sljedeće usjeve, nema

velikih gubitaka kroz ispiranje, tlo i vegetacija osiguravaju dovoljne količine vitamina i

minerala, mala je vjerojatnost pojave anemije jer prasad može naći dovoljno željeza iz tla.

Nedostaci otvorenih sustava: ako ima više od 15 krmača/ha godišnje to rezultira

velikom količinom unosa nutrijenata i povećanog rizika od ispiranja dušika, može biti teško

tijekom hladnih i vlažnih dana, potrebne su kontrole protiv parazita, smanjena je biološka

sigurnost jer može doći do kontakta s bolesnom divljači. Povećana je opasnost od infekcija

uzrokovanih raznim čimbenicima, veće poteškoće u identificiranju i liječenju bolesnih

životinja, veći izazov nakon prasenja kada krmače doje na otvorenom, prasad može biti

predmet grabežljivcima kao što su gavrani, lisice i jazavci.

9

Slika 2. Svinje u otvorenom sustavu

Izvor: http://i30.tinypic.com/30axftc.jpg

2.5.3. Kombinirani sustav

Takav način držanja najčešće možemo vidjeti u Francuskoj i Švedskoj, a predstavlja

različite kombinacije zatvorenih i otvorenih stambenih sustava. Mogućnost izvedbe ovakvog

sustava ovisi o vremenskim prilikama, povijesnim ili farmi specifičnim razlozima. Sustav

omogućuje krmačama držanje na pašnjacima u različitim fazama života, kada su suprasne ili

tijekom grupnog sisanja. Na nekim farmama krmače se drže u zatvorenom u individualnim

boksovima za prasenje i u roku od 10 dana se sele u grupni boks u staji ili u grupu na

pašnjaku sa kolibom. Odbijena prasad i tovljenici obično se drže u staji u velikim grupama u

boksovima s mogućim izlaskom na otvoreno. Tijekom ljeta odbijena prasad i tovljenici izlaze

na pašnjake ili se sele u kolibe na pašnjaku.

U Švedskoj krmače koje doje drže se u zatvorenom tijekom zime, a tijekom ljeta idu

na otvoreno. Manje od 10 % prasadi je oprašeno na otvorenom. U Francuskoj se 80 % krmača

oprasi na otvorenom, a 20 % u zatvorenom sustavu, dok se 70 % krmača nakon odbića

prasadi drži na otvorenom na pašnjaku ili u kolibama oko kojih je tlo prekriveno dubokom

slamom. S druge strane 95 % tovljenika se drži u zatvorenom prostoru (Früh, 2011.).

Prednosti kombiniranog sustava su: prasenje u zatvorenom sustavu, bolji nadzor nad

novorođenom prasadi i krmačama oko porođaja, a nakon puštanja na otvoreno krmača dobiva

hladnije okruženje koje potiče unos hrane u vrijeme kada joj je proizvodnja mlijeka u porastu.

Držanje svinje u kolibama tijekom ljeta ima higijenske prednosti, olakšava čišćenje staje.

Nedostaci kombiniranog sustava su: premještanje suprasnih krmača iz vanjske klime u

zatvoreni prostor, prasilište, što može stvoriti klimatski stres za krmače. Prasad koja se još

doji i krmače koje se nalaze na otvorenom i drže u skupinama moraju se hraniti individualno.

10

3. Hranidba svinja

Ne postoji krmivo koje sadrži dovoljno svih potrebnih hranjivih tvari za zadovoljenje

hranidbenih potreba svinja. Krmiva se moraju međusobno kombinirati i na taj način

dopunjavati. Kako bi se zadovoljili zahtjevi svinja u hranjivim tvarima potrebno je poznavati

potrebe pojedinih kategorija svinja. Za pravilan rast, razvoj i proizvodnju, svinjama se u

obroku moraju osigurati proteini, energija, mineralne tvari, vitamini i voda. Hrana sudjeluje sa

60 - 75 % u ukupnim troškovima proizvodnje svinjskog mesa (Kralik, 2007.).

3.1. Hranjive tvari u hranidbi svinja

3.1.1. Ugljikohidrati

Ugljikohidrati su hranjive tvari sastavljene od ugljika, kisika i vodika i glavni su izvor

energije za svinje. Najviše ugljikohidrata nalazi se u žitaricama i to u obliku lako probavljivog

škroba i teško probavljive celuloze ili sirovih vlakana. U životinjskom organizmu

ugljikohidrati se nalaze u manjoj količini u obliku jednostavnih šećera glukoze i glikogena

uskladištenog u jetri i mišićima. Žitarice i njihovi nusproizvodi su najvažniji izvor

ugljikohidrata (Uremović i Uremović, 1997.).

3.1.2. Masti

Masti su hranjive tvari sastavljene kao i ugljikohidrati od ugljika, kisika i vodika, a s

kemijskog gledišta su esteri sastavljeni od alkohola glicerola i masnih kiselina. One su

najbogatiji izvor energije, što je više masti u obroku za svinje, veća je energetska vrijednost

obroka. Masti pomažu i iskorištavanju vitamina topljivih u masti. Obroci koji sadrže žitarice i

proteinska krmiva imaju dovoljno masti u svom sastavu za hranidbu rasplodnih i tovnih

svinja.

Visok postotak nezasićenih masnih kiselina u mastima obroka, visok postotak

kukuruza, utječe na proizvodnju mekane slanine slabije kakvoće. Visok postotak masti nalazi

se u kukuruzu 3.6 %, zobi 4.7 %, ekstrudiranoj soji 18.0 % (Uremović i Uremović, 1997.)

3.1.3. Bjelančevine

Bjelančevine ili proteini hranjive su tvari velikih molekula, izgrađene od ugljika,

vodika, kisika i dušika, a neke sadrže i sumpor. Imaju veliku biološku važnost jer sudjeluju u

11

izgradnji mišića organizma i u svim procesima stanica. Ulaze u sastav svih enzima, hormona,

kože, vezivnog tkiva i kostiju.

Proteini ulaze u sastav imunološkog sustava pa im se pripisuje obrambena snaga u

organizmu. Izgrađeni su od 21 aminokiseline i od njih se u organizmu izgrađuju novi proteini.

Esencijalne aminokiseline svinje ne mogu sintetizirati nego ih moraju primati hranom. Za

maksimalni rast svinja potrebno je 10 aminokiselina: lizin, triptofan, histidin, fenilalanin,

leucin, izoleucin, treonin, metionin, valin i arginin. Neesencijalne aminokiseline su jednako

važne, ali ih organizam može sam sintetizirati iz drugih aminokiselina.

Nedostatak proteina može rezultirati produljenje interim razdoblja kod zalučenih

krmača, odgoditi pojavu puberteta kod nazimica, smanjiti količinu pojedene hrane, niže

dnevne priraste, slabiju konverziju hrane i kakvoću mesa kod svinja u tovu, opću slabost,

prestanak rasta, povećan postotak uginuća prasadi, smanjenj imuniteta i obrane svinja od

infekcija (Uremović i Uremović, 1997.).

3.1.4. Minerali

Minerali su anorganske tvari koje su neophodne za metaboličke procese u organizmu

svinja. U obroku za svinje potrebno je osigurati 10 minerala: kalcij, fosfor, natrij, klor, kalij,

magnezij, željezo, bakar, mangan, cink, jod i selen. Minerali su temeljni sastojci zubi i

kostiju, važni su sastojak enzima, krvi (hemoglobina), za održavanje osmotskog tlaka i

raspodjelu vode u organizmu (Uremović i Uremović, 1997.).

Kalcij i fosfor se nalaze u kostima i zubima, a njihov manjak uz nedostatak vitamina

D dovodi do slabijeg rasta i omekšavanja kostiju u mladih životinja (rahitis), a u starijih

osteomalacije. Fosfor je važan za promet energije sastavnije dio enzima, a njegov nedostatak

uzrokuje slabiju plodnost svinja. Kalcij je potreban za normalan rad srca i mišića te

neophodan za zgrušavanje krvi.

Natrij i klor važni su za održavanje osmotskog tlaka u stanicama, a klor je i glavni

sastojak solne kiseline u želucu svinja.

Željezo je potrebno za sintezu hemoglobina i mioglobina te pojedinih enzima.

Intramuskularnim davanjem pripravaka željeza vezanog na dekstrin, 3. dan nakon prasenja,

sprječava se pojava anemije u sisajuće prasadi.

Bakar povoljno djeluje na iskorištavanje željeza te tako pomaže protiv anemije.

Nedostatak bakra dovodi do slabijeg rasta, nepravilnog okoštavanja i nedostatka

hemoglobina. U povećanim dozama bakar djeluje stimulativno na porast svinja.

Jod je potreban za sintezu hormona štitnjače, tiroksina. Njegov nedostatak dovodi do

pojave gušavosti i slabijeg rasta svinja.

12

Cinkov nedostatak dovodi po pojave parakeratoze, kožnog oboljenja svinja. Mangan je

sastavni dio mnogih enzima, a njegov nedostatak dovodi do slabijeg prirasta, živčanih

poremećaja, poremećaja u razvoju nogu, neredovitih i produženih estrusa, izostajanja

ovulacije, pregonjenja plotkinja i slabije mliječnosti krmača.

Kobalt je sastavni dio vitamina B12, a njegov nedostatak dovodi do slabijeg razvoja,

anemije svinja u porastu, poremetnji plodnosti krmača.

Selen ulazi u sastav enzima koji štiti stanične membrane od djelovanja peroksida, a

njegov nedostatak dovodi do nekroze jetre, mišićne distrofije, atrofije pankreasa, iznenadne

smrti odbijene prasadi. U mnogim tlima nema selena pa ni u biljkama koje se uzgajaju na tom

tlu.

3.1.5. Vitamini

Vitamini su esencijalni sastojci hrane. Za razliku od preživača, svinje ih ne mogu

sintetizirati, nego ih moraju primiti putem hrane. Pospješuju različite fiziološke procese u

organizmu, ulaze u sastav molekula koenzima, koja je sastavni dio enzima. Vitamini se ne

ubrajaju u hranjive tvari jer ne sudjeluju u izgradnji tijela niti su izvor energije. Imaju važnu

ulogu u zaštiti organizma svinja od različitih uzročnika bolesti. U stresnim stanjima kao što su

porod, odbijanje prasadi, prijevoz, promjena hrane, povećava se potreba za vitaminima

(Uremović i Uremović, 1997.).

Vitamin A svinja nalazi iz zelene hrane, žutog kukuruza, a njegov nedostatak dovodi

do pojave noćnog sljepila, slabije plodnosti krmača i pobačaja, slabije otpornosti na infekcije,

rađanje mrtve i avitalne prasadi zaostajanje u rastu svinja.

Nedostatkom vitamina D dolazi do pojave rahitisa i osteomelacije, odnosno

iskrivljavanja i pucanja kostiju. Povećane potrebe za ovim vitaminom su u laktaciji,

gravidnosti i rastu svinja.

Vitamin E djeluje na hormone za plodnost krmača i nazimica. Izvor su mu zeleni

dijelovi biljke i klice žitarica. Njegov nedostatak osim što smanjuje plodnost, izaziva

poremećaje pri kretanju, oštećenju jetre i sustava zgrušavanja krvi.

Vitamina K ima u prirodnim izvorima i svinje ga mogu sintetizirati u debelom crijevu.

U slučaju nedostatka dolazi do produženog zgrušavanja krvi, potkožnog krvarenja i krvarenje

u probavnom traku.

Vitamin C sudjeluje u razvoju epitelnog tkiva kapilara. Njegov nedostatak uzrokuje

krvarenje zubnog mesa. U stresnim uvjetima, visoke temperature, gladovanja, odbijanja

prasadi, povećavaju se potrebe za vitaminom C, a u normalnim uvjetima, odrasle i zdrave

životinje mogu ga same sintetizirati u dovoljnoj količini.

13

Nedostatak vitamina B1 dovodi do promjena u živčanom, krvožilnom i probavnom

sustavu te slabijeg apetita i razvoja svinja. Izvor vitamina B1 su žitarice, posije i kvasac.

Nedostatak vitamina B2 uzrokuje gubitak apetita, proljev, dermatitis pri čemu koža i dlaka

gube sjaj, grčenje mišića i pojavu anemije. Kod krmača se javlja slabija plodnost i mliječnost

u laktaciji. Izvor vitamina B2su zelene biljke, obrano mlijeko i sirutka. Nedostatak vitamina

B3 uzrokuje gubitak apetita, usporeni rast, dermatitis, proljev, slabiju plodnost krmača, a

može doći i do resorpcije fetusa. Izvor su brašno od lucerne, posije, stočni kvasac, dok su

kukuruz i soja deficitarni vitaminom B3. Nedostatak vitamina B6 dovodi do usporenog rasta,

dermatitisa, anemije i proljeva, znakova živčanog poremećaja, hodanja unazad i paralize

zadnjih nogu. Vitamin B5 sastavni je dio enzima koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata,

masti i proteina. Njegov nedostatak dovodi do smanjenog apetita, nekrotičnih promjena na

debelom crijevu, čireva, proljeva, živčanih smetnji, upale kože, ispadanje dlake. Izvor su mu

stočni kvasac, žitarice (osim kukuruza), lucernino brašno, posije, zelene biljke.

3.1.6. Voda

Voda je temeljni sastojak organizma, otapalo koje služi za prijenos hranjivih tvari i

izlučivanje iz organizma svinja neprobavljivih tvari i proizvoda metabolizma. Sastavni je dio

sline, probavnih sokova, krmačina mlijeka, krutog mesa i fetusa.

Svinje se opskrbljuju vodom napajanjem, putem hrane i razgradnjom hranjivih tvari u

tijelu metabolizma. Oksidacijom hranjivih tvari nastaje metabolička voda. Razgradnjom 1 kg

škroba, nastane 555 g vode, iz 1 kg proteina 400 g, a iz 1 kg masti 1000 g vode (Uremović i

Uremović, 1997.).

Voda se iz organizma izlučuje disanjem, preko kože, baleganjem i preko bubrega,

uriniranjem. Količina potrebne vode varira i ovisi o količini izlučene vode iz organizma, o

proizvodnji mlijeka i novih tkiva za vrijeme rasta i gravidnosti. Hranidba većim količinama

proteina povećava potrebu za vodom jer se s vodom moraju izlučiti veće količine uree iz

organizma svinje. Potrošnja vode ovisi o kategoriji svinja, tjelesnoj masi svinja, vanjskoj

temperaturi i temperaturi vode. U tablici (Tablica 5.) je prikazana dnevna količina vode u

litrama koja je potrebna za određene kategorije svinja.

Tablica 5.: Dnevne potrebe svinja za vodom

Kategorija svinja Dnevna količina vode u litrama

Nerasti i suprasne krmače 12 – 15

Dojne krmače s leglom 25 – 45

Svinje u porastu (25 kg) 3 – 5

Svinje utovu (45 kg) 5 – 7

Svinje u tovu (65 kg) 7 – 9

Svinje u tovu (90 kg) 9 – 12

Izvor: Uremović i Uremović (1997.)

14

3.2.Hranidba svinja po kategorijama

3.2.1. Hranidba krmača

Krmače treba različito hraniti, što ovisi o različitim potrebama za hranjivima u

pojedinim razdobljima proizvodnje.

Krmače u razdoblju pripusta, koje traje od 10 do 15 dana, treba ispravno hraniti kako

bi se skratilo vrijeme nakon odbijanja do oplodnje i kako bi se oplodilo što više jajnih stanica.

Ispravno je pojačano hraniti mršavije krmače, koje su u lošijoj kondiciji, sa 3 - 4 kg krmne

smjese. Krmače koje su u dobroj kondiciji hrane se sa 2 kg krmne smjese dnevno.

Suprasne krmače potrebno je hraniti količinom koja bi omogućila normalan razvoj

plodova, vimena i odgovarajući prirast u vrijeme suprasnosti.

U prve 2/3 graviditeta, kada razvoj fetusa nije intenzivan, dnevno im je potrebno

osigurati 2 kg krmne smjese (dok bi hranjenjem po volji pojela 6 kg). U zadnjoj trećini

suprasnosti pri intenzivnijem razvoju ploda, potrebno im je dnevno osigurati od 2,75 do 3,00

kg krmne smjese (Uremović i Uremović, 2004.).

Korisno je krmače nekoliko dana prije i poslije prasenja hraniti manjom količine hrane

jer se smanjuje sadržaj probavnog sustava, olakšava porod, sprječava začepljenje krmača i

upala vimena. Dio smjese za suprasne krmače može se zamijeniti kvalitetnom voluminoznom

hranom, pašom, kukuruznom ili travnom silažom, stočnom repom, zelenom lucernom,

krumpirom ili slamom. Drži se da je 7 kg zelene hrane po hranjivoj vrijednosti jednak 1 kg

koncentrata. Uz dnevnu količinu koncentrata od 0.5 do 1 kg za hranjivim tvarima za suprasne

krmače, mogu se podmiriti sa 4 – 6 kg kukuruzne ili travne silaže ili sa 8 – 12 kg šećerne ili

stočne repe. Uključivanje voluminozne hrane utječe na osjećaj sitosti te ne utječe nepovoljno

na kondiciju krmače, veličinu legla i vitalnost prasadi.

Dojne krmače trebaju podmiriti dnevne potrebe za proizvodnju mlijeka i održavanje

kondicije, a prvopraskinje i za potreban rast. Veliku količinu potrebne hrane u ovom

razdoblju, 5.5 – 6 kg, krmača može pojesti samo primjenom hranidbe po volji. Na ovaj način

smanjen je gubitak prasadi zbog proljeva, manje prignječenja prasadi jer su mirnije te krmače

gube manje na tjelesnoj masi u dojnom razdoblju. Poželjno je dojne krmače hraniti i

voluminoznom hranom, odličnom pašom, lucernom, crvenom djetelinom, kukuruznom ili

travnom silažom, stočnom repom, stočnim keljom, stočnom mrkvom. Ovakva hranidba

povoljno utječe na poboljšanje apetita, mliječnosti, zdravstvenog stanja krmače.

15

3.2.2. Hranidba nazimica

Nazimice trebaju na vrijeme ući u pubertet i oprasiti što brojnije leglo pri čemu veliku

važnost ima hranidba. Razina obroka za nazimice ne smije dovoditi do tovne kondicije jer

dolazi do zamašćivanja jajnika i smetnji u razmnožavanju.

Do pojave puberteta nazimice treba hraniti po volji, do 2. gonjenja dnevno im je

potrebno omogućiti 2.2 kg koncentrirane smjese, a nakon osjemenjivanja treba osigurati 1,8

do 2,0 kg smjese što povoljno utječe na preživljavanje embrija (Uremović i Uremović, 1997.).

Dio koncentrirane smjese može od 0.5 do 1 kg može se zamijeniti s 1 – 6 kg

voluminoznih krmiva: zelene hrane, lišća šećerne repe, stočne repe, različitih silaža. Najbolji i

najjeftiniji razvoj postiže se držanjem nazimica na pašnjaku.

3.2.3. Hranidba nerastova

Hranidba nerastova mora biti umjerena i omogućiti priplodnu kondiciju nerastova.

Tjelesna masa im ne bi trebala biti veća od 250 kg jer preteški nerastovi teško skaču, imaju

slabiji spolni nagon i skloniji su oboljenju nogu. Nerastovi u slabijoj kondiciji proizvode

spermu slabije kakvoće i imaju slabiji libido.

Dnevna količina potrebne koncentrirane hrane, prema Uremović i Uremović (2004.),

iznosi od 2,5 do 3,0 kg, istog sastava kao i za dojne krmače. Nerastovima sa slabijom

kondicijom, potrebno je osigurati dodatnu količinu od 0,5 do 1 kg. Poželjno je u obrok

nerastova uključiti pašu, zelenu lucernu, stočnu mrkvu, što povoljno utječe na zdravstveno

stanje nerastova i kvalitetniju proizvodnju sjemena.

3.2.4. Hranidba tovnih svinja

U intenzivnoj hranidbi svinja smatra se dobrim rezultatom u tovu, ako se završna

tjelesna masa od 100 kg postigne u starosti od 180 dana. Takav rezultat može se postići, ako

se u razdoblju tova do 25 kg postigne dnevni prirast od 350 g, a u razdoblju od 25 do 100 kg,

750 g po danu uz utrošak hrane oko 3.0 kg po kg prirasta i količini mesa u polovicama

najmanje 55 %.

U tovu svinja u Republici Hrvatskoj se najviše koristi kukuruz koji daje najveći prirod

energije po hektaru. Visoko je probavljiv jer sadrži malo sirovih vlakana (2,2 %) i što mu

probava počinje već u ustima. Sadržaj sirovih proteina u kukuruzu je nizak i iznosi do 7,5 %

te je slabe biološke vrijednosti zbog niskog sadržaja lizina. U krvnim smjesama za tov,

kukuruz ne treba biti veći od 60 % (Uremović i Uremović, 2004.).

16

Ječam ima nižu energiju u odnosu na kukuruz zbog većeg postotka sirovih vlakana.

Kako bi se popravila kakvoća tovnih svinja, smatra se da bi se u završnoj fazi tova svinja

iznad 75 kg, 1/3 kukuruza trebala zamijeniti ječmom. Hranjiva vrijednost ječma se povećava

mljevenjem ili peletiranjem obroka.

Sirak ima hranidbenu vrijednost približno jednaku ječmu. Dodatkom kvalitetnog

proteinskog krmiva, sirak može zamijeniti kukuruz u hranidbi svinja. Potrebno je naglasiti da

tanina smanjuje probavljivost i iskorištavanje pojedinih hranjivih tvari u sirku te smeđe zrno

sadrži više tanina od svjetložutog zrna.

Pšenica je vrlo ukusna za svinje te je rado jedu. Sadrži veći postotak sirovih proteina

visoke probavljivosti s većim udjelom esencijalnih aminokiselina od drugih žitarica te ima i

niži postotak sirovih vlakana nego ječam. Mljevenjem pšenice povećava se hranidbena

vrijednost, a peletiranje poboljšava proizvodne rezultate svinja te može biti glavni izvor

energije u hranidbi. Tritikale sadrži više sirovih proteina i lizina od pšenice i raži. U tovu

svinja se može koristiti kao jedini izvor energije uz balansiranje ostalih hranjivih tvari u

obroku. Zob zbog sirovih vlakana ima za 10 – 20 % nižu energetsku vrijednost od kukuruza.

Bolji rezultati sa zobi se postižu kod rasplodnih svinja.

Sojina sačma je najvažnije proteinsko krmivo sa 44 % sirovih proteina kojima se

podmiruje najveći dio potreba svinja za bjelančevinama. Sojina sačma je od svih biljnih

krmiva najbogatija lizinom, 2,9 %. Suncokretova sačma je nusproizvod nakon ekstrakcije

ulja iz zrna suncokreta. Sadržaj surovih bjelančevina varira od 33 do 45 %. Od esencijalnih

aminokiselina ima mnogo metionina, a malo lizina te se zbog visokog sadržaja sirovih

vlakana slabije koristi u hranidbi svinja.

Pšenično posije sadrži do 15 % surovih bjelančevina, a zbog visokog sadržaja vlakana

(oko 10 %) u tovnoj smjesi ne treba biti veći od 15 %. Sirutka se u početku tova može koristiti

do 1 litre, a pri kraju do 15 litara. Sirutka se može davati odvojeno ili s koncentratom uz

primjenu mokre hranidbe. Repe i bundeve su ugljikohidratna krmiva. Stočna i šećerna repa

daju se ribane u sirovom stanju, a bundeve se prije upotrebe kuhaju. Djetelina, trave i paša su

bogate proteinima, mineralima i vitaminima pa se služe kao dopuna energetskim krmivima

kukuruzu i ječmu.

3.3. Krmiva za hranidbu svinja

Poljoprivredne površine koje se koriste za proizvodnju hrane za svinje moraju

udovoljavati uvjetima ekološke proizvodnje kako je propisano Pravilnikom o ekološkoj

proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01). Svinje se mogu

hraniti ekološki proizvedenom hranom s vlastitog gospodarstva ili kupljenom hranom s

drugog gospodarstva koje se bavi ekološkom proizvodnjom. U slučaju da gospodarstvo ne

može osigurati dostatne količine proizvedene hrane može se dozvoliti nabava konvencionalne

hrane, ali najviše do 20 % godišnjih potreba. Udio tako nabavljene hrane izračunava se na

17

osnovi godišnjih potreba na temelju ukupne količine suhe tvari u hrani. Voluminozna krma u

hranidbi svinja mora biti zastupljena s najmanje 10 % od ukupne suhe tvari u dnevnom

obroku. U ekološkoj proizvodnji nije dopuštena uporaba mesnog brašna, koštanog brašna i

genetski modificirane hrane, te tvari kojima se potiče rast i proizvodnja (antibiotici,

kokcidiostatici, stimulatori rasta). Hrana i svježa voda trebaju biti dostupni životinjama cijeli

dan (Uremović i sur., 2008.).

Svinje su svejedi i pripadaju skupini monogastričnih životinja. Probavni sustav,

jednostavni želudac, građen je tako da ne mogu dobro probavljati i iskorištavati krmiva koja u

sastavu imaju puno sirovih vlakana. Zbog toga u hranidbi svinja trebaju prevladavati

koncentrirana krmiva u obroku. Svinje se hrane prvenstveno žitaricama: kukuruz, ječam,

pšenica, raž, zob, sirak, tritikale, a osim žitaricama. Potrebno ih je hraniti i proteinskim

koncentriranim krmivima: sojina i suncokretova sačma i pogača te sačma i pogača uljane

repice. U hranidbi se mogu koristiti i druge leguminoze poput stočnog graška, boba i lupine,

ali ih prije upotrebe treba toplinski obraditi ili prekrupiti. U ekološkoj proizvodnji svinje se

mogu hraniti i bjelančevinama životinjskog podrijetla poput mlijeka i mliječnih proizvoda.

U hranidbi se velika važnost pridaje voluminoznim krmivima. Korjenastim vrstama:

stočna i šećerna repa, polušećerna repa, stočna mrkva i gomoljastim vrstama: krumpir, čičoka.

Biljkama iz porodice Cucurbitaceae (bundeve) i voćnim vrstama: jabuke, kruške, višnje,

trešnje, šljive, dud. To su ukusna i dijetalna krmiva te ih životinje rado jedu. Mogu

djelomično zamijeniti koncentirana krmiva, ali obrok treba uravnotežiti s obzirom na sadržaj

hranjivih tvari, proteina, minerala, vitamina i energije. Ta su krmiva bogata vodom (76 – 93

%) te se lako kvare, pljesnive i trunu. Suhu tvar (7 – 24 %) čine najvećim dijelom lako

razgradivi ugljikohidrati. U krumpiru je najzastupljeniji škrob, u čičoki inulin, a u repi i mrkvi

saharoza, hemiceluloza i pektinske tvari. Ta krmiva imaju svega 0,4 – 1,3 % pepela u kojem

je povoljan omjer kalcija i fosfora i visok sadržaj kalija. Sadržaj bjelančevina je nizak, svega

0,4 – 2,1 %. Od dušičnih tvari, najveći udjel čine amidi (oko 20 % kod krumpira i oko 60 %

kod repe). Sadržaj celuloze je nizak (0,5 – 1,6 %), kao i masti (0,1 – 1,0 %). Korjenasta i

gomoljasta krmiva bogata su vitaminima iz skupine B i vitaminom C, a siromašna su

provitaminom A (karotinom), osim mrkve koja ga sadrži oko 100 mg/kg. Bundeve se koriste

cijele ili isjeckane, sirove ili kuhane. Plodovi voća se daju kao zreli jer nezreli plodovi mogu

uzrokovati probavne poremećaje. Voće ne smije biti tretirano nikakvim zaštitnim sredstvima

kao što su insekticidi, fungicidi i dr. (Senčić i Antunović, 2003.).

Krumpir prije uporabe treba zapariti, kuhati ili silirati. Sirovi krumpir sadržava

alkaloid solanin. Krumpir se u sirovom stanju može davati svinjama s tjelesnom masom iznad

50 kg. Za tov jedne svinje do 110 kg potrebno je 800 do 1200 kg krumpira. U obroke za tovne

svinje može se također uključiti stočna i šećerna repa, stočna mrkva te svježi, suhi ili silirani

repini rezanci. Šećerna repa može se davati svinjama u tovu tek nakon što dostignu 35 kg

tjelesne mase. Preporučljivo je šećernu repu miješati s krumpirom. Ostale vrste repe treba

miješati s jednakim dijelovima zaparenog krumpira. Jedan dio mrkve treba miješati s tri dijela

krumpira. Okopavine prije upotrebe treba temeljito oprati. Rezanci šećerne repe rjeđe se daju

u tovu svinja. Suhe repine rezance potrebno je prije hranidbe navlažiti. Silirani repini rezanci

18

miješaju se s krumpirom u omjeru 1:2. Pri hranidbi svinja okopavinama treba u valove prvo

davati krmnu smjesu, a na nju osnovnu hranu od okopavina (Senčić i Antunović, 2003.).

Okopavine su voluminozna krmiva bogata vodom te siromašne energijom, zbog toga

se miješaju sa dodatnim koncentriranim krmivima, kako bi se podmirile potrebe životinja za

probavljivim bjelančevinama, mineralima i vitaminima. Dodatne krmne smjese pripravljaju se

od žitarica poput ječma, kukuruza, pšenice i zobi, zatim od posija, lucerninog brašna. Svinje

se mogu hraniti i kompletnim krmnim smjesama sastavljenim od krmiva proizvedenim na

ekološki način. Tovne svinje za svoj rast upotrijebe manji dio hrane, jednu trećinu, a utrošak

hrane po svinji u ekološkoj proizvodnji veći je nego u konvencionalnom uzgoju. Dnevne

potrebe za vodom kreću se u prosjeku od 5 do 8 litara, a povećavaju se s dobi i vanjskom

temperaturom.

U poluintezivnim i ekstenzivnim uvjetima svinje se osim s koncentriranim hrane i

zelenom masom. Svinje pasu i ruju korijenje i gomolje, jedu većinu trava, ljekovito i

aromatično bilje te povijuše. Također jedu sve vrste voća koje nađe na tlu. Dobra paša za

svinje sastavljena je od leguminoza, lucerna i djetelina, gaveza, cikorije i mlade trave. Svinje

držane slobodno imaju bolji tek od onih držanih u zatvorenim objektima. Dnevno mogu

pojesti i do 10 kg zelene mase.

U Velikoj Britaniji, gdje je prvi put postavljena tehnologija otvorenog sustava držanja

svinja, životinje se hrane peletama većeg promjera. Utrošak hrane po svinji je veći nego u

konvencionalnom načinu držanja svinja, ali se postiže bolja kvaliteta i viša cijena tako

proizvedene svinjetine. Otvoreni sustav proširio se i u Danskoj te u Mađarskoj. Pokazalo se

da se pri opterećenju pašnjaka s 3 krmače po hektaru može proizvoditi bez dodatne hrane, dok

se pri opterećenju od 40 krmača po hektaru, uništava sva vegetacija. Pri otvorenom držanju,

hranidba svinja može biti različita. Površine se mogu zasijati lucernom, krumpirom i drugim

gomoljastim biljkama pa čak i povrćem. Od drveća se sadi hrast, dud, bagrem, kesten i slično.

Drveće se sadi s vanjske strane ograde da se zaštiti kora i korijenje drveća. Dobre su i voćke,

a svinje su dobro došle u odraslim voćnjacima. Pašnjaci su podijeljeni na pregone. Svinje se

mogu na pašnjaku napajati iz spremnika za kišnicu, a u sušnim razdobljima potrebna je voda

iz bunara i vodovoda. Svinjac se smješta u sredini pašnjaka, tako da je povezan sa svakim od

pregona (Senčić i Antunović, 2003.).

3.4. Hranidba svinja u ekstenzivnom sustavu

Osnovu hranidbe u ekstenzivnim sustavima čine paša, žir i druga prirodna hrana koju

svinje pronalaze na strništima. Svinje mogu pojesti do 4 kg žira tijekom hranidbenog dana.

Moguće je raditi prihranu malim količinama kukuruza ili drugih žitarica (Karolyi i sur.,

2010.).

Koncentrat koji se daje svinjama ovisi o kvaliteti paše, kategoriji svinja i klimatskim

uvjetima. Sastoji se od kukuruza, zobi, ječma i pšenice uz dodatak bjelančevinastih krmiva.

Napasivanje svinja značajno utječe na sastav masnih kiselina u tkivu svinja.

19

Kombinacija paše i žira dovodi do povećavanja antioksidacijskog kapaciteta i

povećavanja sadržaja masnih kiselina u polovicama (Budimir i sur., 2013.).

Za ekstenzivan uzgoj značajne su dvije hrvatske autohtone pasmine, koje su otporne

na takve uvjete država i hranidbu, a to su crna slavonska i turopoljska svinja. Crna slavonska

svinja dobro iskorištava pašu i voluminoznu krmu, a u prošlosti se uzgajana na seoskim

pašnjacima ili žirovala u hrastovim šumama.

Ekonomičnost svinjogojstva ovisi u znatnoj mjeri o tome kako se koristi genetski

potencijal svinja. Vanjski čimbenici, u koje se ubraja i hranidba, djeluju na očitovanje

genetskog potencijala. Svinja zahtjeva obrok u kojem su zadovoljene uzdržne potrebe, kao i

dodatne potrebe koje omogućuju razvoj plodova tijekom graviditeta, tvorbu mlijeka u

razdoblju laktacije i odgoja prasadi, priraste tjelesne mase i dr. (Vinković i sur., 2002.).

3.4.1. Paša

Paša je idealno krmivo jer sadrži sve prijeko potrebne hranjive tvari. Dnevna količina

pojedene paše čak i do 14 kg može zadovoljiti potrebu gravidnih krmača, ali ne i potrebe

krmača u laktaciji. Krmačama u laktaciji potrebno je osigurati dodatnu hranu, kako

voluminoznu tako i koncentriranu. Svinje rovanjem uzimaju i drugu hranu poput raznog

korijenja, crvi i kukaca. Voda za piće mora biti uvijek dostupna i svježa. Treba je dovesti do

valova za pojenje, gdje se laganim prelijevanjem iz valova ljeti može napraviti kaljuža za

rashlađivanje krmača (Pejaković, 2002.).

Rast svinja ovisi o bogatstvu paše i botaničkom sastavu pašnjaka, a to je u vezi s tipom

tla i količinom padalina. Osim paše i druge hrane pronađene na pašnjaku, svinje mogu jesti

pronađenu hranu nakon žetve žitarica i na kukuruzištu. Prihranjivanje dodatnom hranom

potrebno je uglavnom zimi i u rano proljeće, kada nema paše. Prihranjivanje se sastoji

većinom od kukuruza i pšenice, a može biti minimalno, za održavanje života ili za minimalni

rast, a prijelazom na obilniju hranidbu krajem proljeća, slijedi intenzivniji rast svinja.

Konzumacijom paše raste i razina antioksidanta u mesu, čime se poboljšava nutritivna

vrijednost mesa i mesnih proizvoda. Poznato je da omega-3 masne kiseline povoljno djeluju

na zdravlje ljudi, u prevenciji kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti.

20

Slika 3. Svinje na paši

Izvor: http://poljoprivredaiselo.com/wp-content/uploads/2010/11/crna-slavonska-svinja.jpg

3.4.2. Hrastov žir

Žir svojim kemijskim sastavom predstavlja značajno krmivo u hranidbi svinja. On

obiluje mononezasićenim masnim kiselinama te ima antioksidacijska svojstva. Bogat je

taninima kao i tokoferolima, koji pripadaju u skupinu nedušičnih biljnih polimera koji se vežu

na proteine te smanjuju njihovu probavljivost. Fenolne komponente i tokoferoli imaju

znanstveno i komercijalno značenje zbog svog antioksidacijskog djelovanja te sposobnosti

vezanja slobodnih radikala što ima pozitivan utjecaj na zdravlje ljudi, a to pridonosi

sprječavanju pojave degenerativnih pojava. Stoga se u nekim državama planski sadi hrast za

proizvodnju žira za hranidbu svinja.

Veliki problem kod držanja svinja na žirovanju je slabiji nadzor nad svinjama, štete na

stablima, te pojave i širenja zaraznih bolesti uslijed kontakta s prijenosnicima zaraze.

Navedeni problem moguće je riješiti postavljanjem dvostrukih ograda, gdje se uz čvrstu

žičanu ogradu postavi električni pastir, koji sprječava svinjama prilaz ogradi, rovanje ispod

ograde i izlazak izvan ograde.

Hektar hrastove šume daje i do 4 000 kg žira. Po hranjivoj vrijednosti je nešto slabiji

od bukovog žira, ali ima nešto više celuloze, a manje proteina. Suh je i ima gorak ukus koji

djeluje odbojno na stoku. Zbog toga se odstranjuju ljuske, žir usitnjava, a zatim se ostatak

natapa u vodi koja se povremeno mijenja. Kuhanje žira radi odstranjivanja gorkog ukusa nije

21

neophodno, ali se preporučuje za pljesniv žir. Sirovi žir sadrži dosta vode, te ako se čuva za

zimu i ne osuši dobro, lako se upljesnivi. Hrastov žir djeluje još zatvarajuće nego bukvin, te

ga treba kombinirati sa hranjivima koja djeluju laksativno, kao što su posije, korjenasto-

krtolasti plodovi ili melasa.

Odrasle svinje mogu pojesti oko 3 kg svježeg, odnosno oko 1,5 kg suhog žira dnevno,

uz postepeno navikavanje. Ne smije se davati suprasnim krmačama pred kraj bređosti, niti

mladim grlima (Ilić, 2010.).

3.4.3. Bukvin žir

Bukvin žir je po hranjivoj vrijednosti gotovo jednak kukuruzu. Najpogodniji je za

ishranu svinja, a koristi se i za preživače. Bukvin žir koristi se za tovne svinje, bilo na paši,

šumi ili oboru. Sadrži alkaloid fagin koji je jak otrov za konje, magarce i mazge te se u

njegovoj hranidbi ne smije koristiti jer dovodi do trovanja i smrti.

Pošto svinje, u početku, bukvinim žirom povređuju usta, te ih treba postepeno

navikavati, ukoliko su na paši, dok im u oboru po mogućnosti treba davati zgnječen ili

prekrupljen žir (Ilić, 2010.).

Bukvin žir djeluje zatvarajuće, a u većim količinama utječe na dobivanje mekane i

mazive slanine, ali zato vrlo ukusne.

3.4.4. Kesten

Pitomi kesten se koristi slično kao i žir jer ima sličnu hranjivu vrijednost. Divlji kesten

ima gorak okus te se prije upotrebe treba vlažiti vodom ili kuhati. Divlji kesten slično

hrastovom žiru djeluje zatvarajuće te ga treba kombinirati. Odraslim svinjama može se davati

do 0,5 kg kestena dnevno u smjesi sa drugim hranjivima (Ilić, 2010.).

22

4. Zaključak

Ekološka svinjogojska proizvodnja u Republici Hrvatskoj zbog malog postotka svinja

u ekološkoj proizvodnji i općenite nedovoljne samodostatnosti hrvatske svinjogojske

proizvodnje ima velike mogućnosti za rast i razvoj. Ekološko svinjogojstvo može smanjenim

troškovima izgradnje nastambi i općenito smanjenom cijenom proizvodnje i ukupnim troškom

hranidbe biti dobar temelj za posrnula mala poljoprivredna obiteljska gospodarstva.

Ekološko svinjogojstvo omogućuje proizvodnju visokovrijednih namirnica u prehrani

ljudi jer se životinje hrane ekološki proizvedenom krmom, što mesu daje svojstven okus i

primjerenu kakvoću bez primjene kemijskih spojeva i aditiva u preradi mesa.

Hranidbom u ekološkom svinjogojstvu mogu se zadovoljiti sve potrebe svinja i

omogućiti normalan rast i razvoj. Konvencionalne smjese se mogu zamijeniti ekološki

proizvedenom hranom te na takav način povećati kvalitetu proizvoda. Povećanje voluminozne

hrane, raznolike, koju svinje rado konzumiraju, povećava se dobrobit i zadovoljstvo svinja,

povoljno utječe na poboljšanje apetita, mliječnosti i zdravstvenog stanja.

Paša, žir i ostala voluminozna hrana pozitivno utječe na organizam svinja u različitim

fazama života i kategorijama svinja te na kraju povećava kvalitetu i ukusnost mesa i masti.

Paša se navodi kao najbolje rješenje za hranidbu nerastova i nazimica.

23

5. Literatura

1. Budimir K., Margeta V., Kralik G., Margeta P. (2013). Silvo-pastoralni način držanja

crne slavonske svinje. Krmiva, 55(3): 151-157.

2. EUROSTAT Statistical books: Agriculture, forestry and fishery statistics, 2015.

edition, Publications Office of the European Union, 2016.

3. Früh B. (2011). Organic Pig Production in Europe, Research Institute of Organic

Agriculture (FiBL). Frick, Switzerland.

4. Hrvatska poljoprivredna agencija. Godišnja izvješće HPA za 2015. godinu.

http://www.hpa.hr/event/objevljeno-godisnjeg-izvjesca-hpa-za-2015-godinu/

(pristupljeno 5. srpnja 2017.)

5. Ilić D. (2010). Šumski plodovi u ishrani stoke. Poljoprivreda i selo internet magazin.

http://poljoprivredaiselo.com/2010/09/sumski-plodovi-u-ishrani-stoke/ (pristupljeno 5.

srpnja 2017.)

6. Karolyi D., Luković Z., Salapaj K. (2010). Crna slavonska svinja. Meso 12(4): 222-

230.

7. Kralik G., Kušec G., Kralik D., Margeta V. (2007). Svinjogojstvo : biološki

zootehnički principi. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek.

8. Ministarstvo poljoprivrede. Ekološki uzgoj svinja u Republici Hrvatskoj.

http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184 (pristupljeno 5. srpnja 2017.)

9. Narodne novine. Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN

13/2002). http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_02_13_324.html

(pristupljeno 5. srpnja 2017.)

10. Pavičić Ž., Balenović T., Ekert Kabalin A. (2007). Opći principi uzgoja svinja na

ekološki prihvatljiv način. Stočarstvo, 61(1): 53-60.

11. Pavičić Ž., Ostović M. (2011). Smještaj i držanje svinja u uvjetima ekološkog uzgoja.

Meso, 13(4): 36-40.

12. Pejaković A. (2002). Uzgoj svinja na otvorenom. Hrvatskih zavod za poljoprivrednu

savjetodavnu službu.

13. Radoević Z., Pavičić Ž. (2006). Ekološki uzgoj svinja. Stručni rad. Meso, 7, 294-299.

14. Senčić Đ., Antunović Z. (2003). Ekološko stočarstvo. „ Katava“ d.o.o., Osijek.

15. Uremović M., Uremović Z. (1997.). Svinjogojstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb.

24

16. Uremović M., Uremović Z. (2004). Praktično svinjogojstvo, Insula Ivanich, Kloštar

Ivanić.

17. Uremović Z., Uremović M., Filipović D., Konjačić M. (2007). Ekološko stočarstvo.

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

18. Vinković, B., Žurić M., Kovačević J., Kabić D., Prpić V., Matković K. (2002).

Intenzivno svinjogojstvo u kontekstu zaštite okoliša, Zbornik Veterinarski dani 2002.

Rovinj, 17.-20.10.2002., Hrvatska.

25

Životopis

Osobne informacije

Ime i prezime: Dominik Petričević

Datum i mjesto rođenja: 10.03.1995., Slavonski Brod

Adresa: Divoševci 113, 35214 Donji Andrijevci

Obrazovanje

Vrijeme (od - do): 2010. – 2014.

Institucija: Srednja škola Matija Antun Reljković, Slavonski Brod

Kvalifikacija: ekološki tehničar

Razina u nacionalonoj klasifikaciji: SSS

Strani jezici

Engleski jezik:

- Razumijevanje: B1 razina

- Govor: B2 razina

- Slušanje: B2 razina

Tehničke vještine i kompetencije

Windows operativni sustavi

Microsoft Office (Word, Excel, Access, PowerPoint, Outlook)

Korištenje interneta i e-mail-a