Kjell Ola Dahl

San prije kraja

prevela s norveškog

Anja Majnarić

Fraktura

Naslov izvornika En liten gyllen ring

© Kjell Ola Dahl 2000

Objavljeno prema sporazumu sa Salomonsson Agency.

© za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013.

© za prijevod Anja Majnarić i Fraktura, 2013.

Sva prava pridrţana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo

kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-497-3

Od istog autora: Čovjek u izlogu

Prvi dio

Djevojka na molu

Klijent

Ovaj je klijent nešto posebno, odmah je shvatila, iako ništa nije

napravio – to jest, primijetila je da je ušao kroz vrata, ali budući da je ostao

stajati pred policom s turističkim brošurama umjesto da doĎe ravno do pulta,

Elise je nastavila s poslom ne podigavši pogled. Sjedila je zadubljena u

ekran i pokušavala organizirati putovanje u Kopenhagen za tročlanu obitelj,

razgovarajući s majkom koja se nije mogla odlučiti trebaju li odabrati

povratni let ili se nagurati u auto pa na trajekt Oslo-Frederikshavn kako bi se

mogli voziti kad se iskrcaju.

Elise kratko pogleda Katrine i primijeti da je i ona zaokupljena.

Telefonske slušalice s mikrofonom njezinu su plavu, neukrotivu kosu drţale

na mjestu; onako usredotočenoj na ekran kompjutora, jedan joj je svijetao

uvojak padao preko finog hrpta nosa, a na čelo joj se urezala bora koja se

pojavljivala uvijek kad bi se u nešto zadubila. Katrinein pogled prijeĎe s

tipkovnice na ekran, a duge tamne trepavice trepnu jedanput polako gore pa

dolje – baš kao lepeza, pomisli Elise i nastavi promatrati lice nad

tipkovnicom. Blago istaknut nos iznad crveno namazanih usta, nabrekla

gornja usna koja je privlačila paţnju muškaraca.

Elise je ponekad osjećala kao da bi Katrini mogla biti majka.

Podsjećala ju je na njezinu najstariju kćer, samo što je Katrine bila

spontanija. Smijala se lakše i češće nego Elisina kći. Ipak, ponekad je imala

osjećaj da ured dijeli s vlastitom kćeri, te da to Katrine vjerojatno shvaća pa

se čak malo i ţivcira zbog njezine nepotrebne briţnosti.

Kad se klijent nakon nekog vremena pribliţio pultu, Elise spusti

slušalicu, digne pogled i spremi se posluţiti ga, no muškarac se i ne osvrne

na nju već krenu prema Katrine. Elise se vrati svome poslu primijetivši da se

Katrine nasmiješila i automatski izgovorila “Izvolite” puno prije nego što je

podigla pogled s ekrana. Pomisli kako mora porazgovarati s njom o toj lošoj

navici. U svijesti joj se uobliči upozorenje: Ne govori “Izvolite” prije nego

što klijenta pogledaš u oči. Klijent se uvijek mora osjećati vaţnim. Mora se

osjećati kao središte svemira. Ako ti je pozornost raštrkana, naljutit će se.

To je posve ljudska reakcija.

Krajičkom oka Elise je vidjela da je Katrine od sebe odmaknula

telefonsku slušalicu i rekla nešto što ona nije uspjela razabrati. Zapravo,

primijetila je tek ono što se dogodilo nakon toga. Klijent je bio relativno

visok muškarac, zašaran, kako bi to Elise rekla, “vulgarnim totemskim

simbolima”. Na osunčanom golom torzu imao je crn koţnat prsluk, a

traperice su mu bile poderane i s rupama na koljenima. Premda mu je moralo

biti preko četrdeset godina, duga kosa prošarana sjedinama bila mu je

vezana u neukusan konjski rep. U jednom je uhu imao prevelik zlatan ring i

kad je zgrabio Katrine, Elise mu je na podlaktici primijetila velik oţiljak.

Ukratko, muškarac je bio huligan.

A taj se huligan bacio preko pulta i zgrabio Katrine koja se u panici

odgurnula na stolcu, prevrnula se i tresnula u zid. “Zovi policiju”, vrisnula je

dok je stolica padala, a ona se stropoštavala na leĎa. Elise je čak stigla

pomisliti kako Katrine izgleda smiješno – onako prevaljena zajedno sa

stolicom, sa svom onom kosom preko lica i nogama koje strše u zrak, kao

glupa plavuša iz neke komedije iz šezdesetih. Dok su joj na pamet padale

riječi poput smiješno ili komično – nije bila sigurna o čemu je zapravo

razmišljala – Elise skoči sa stolice i autoritativno se zagleda u huligana, za

što kasnije neće moći vjerovati da joj je pošlo za rukom. Nikad je prije nitko

nije opljačkao i kroz glavu joj je prošla misao: Boţe dragi, pljačka nas,

psihička ravnoteţa bit će nam dugo narušena, jer ovo je okrutan nasilnik!

Okrutni muškarac primijeti Elisu, dobaci joj brz pogled pa vrati

pozornost na plavušu na podu. Izgledalo je kao da je donio neku odluku;

uhvatio se za pult kao da ga namjerava preskočiti. Tada Elise prekine tišinu.

Visokim i prodornim glasom reče: “Što trebate, mladiću?” Ta će joj izjava

mnogo puta poslije izmamiti osmijeh. MeĎutim, ma koliko u tom trenu

zvučala barokno, djelovala je. Grubijan se ponovno zagleda u nju,

oklijevajući. Naposljetku – vjerojatno nakon nekoliko sekundi, iako se

činilo da je prošlo nekoliko minuta, predomisli se i divlje zvjerajući šmugne

prema ulaznim vratima urliknuvši na svjetlokosu djevojku koja se

pridignula na koljena i primila se za glavu: “Napravit ćeš što ti ja kaţem, jel‟

ti jasno? Jel‟ ti jasno?” I vrata se za njim zalupiše.

Elise je stajala i gledala u vrata koja su izgledala isto kao i prije

nekoliko minuta. Ista vrata i ista prostorija, samo što ih je gledala drugim

očima, procjenjivala nekom drugom sviješću. “Što je to bilo?” uspjela je

izustiti, smetena, omamljena i ne posve sigurna što se zapravo zbilo.

“Gospode Boţe, što je to bilo?”

Katrine je ustala iz onog komičnog poloţaja pa zabacila kosu, uhvatila

se za bokove, poravnala suknju i odšepala oko pulta. Bila joj je ispala

sandala pa je prema ulaznim vratima teturala u jednoj, drugo stopalo bilo joj

je boso. Zaključa vrata i okrene se prema Elise. Nekoliko je sekundi stajala

naslonjena na vrata i duboko disala. Oči su joj bile širom otvorene, kosa

razbarušena, jedno joj se dugme na bluzi otkopčalo pa je krajeve pridrţavala

rukama. Dok je tako stajala, naslonjena na vrata u kratkoj suknji i raščupana,

Katrine je više podsjećala na neku fuficu iz televizijske sapunice nego na

rezervnu kćer kakvom ju je zamišljala Elise. Starija je ţena još uvijek stajala

nepomično, uplašena. U prostoriji se nije čulo ništa osim Katrinina glasnog

disanja i telefona koji je počeo zvoniti iza pulta.

“Nećeš se javiti?” reče Katrine napokon.

“Naravno da neću. Mislim da si poludjela.”

Elise odmah shvati koliko je komičan bio njezin komentar. Dvije se

ţene pogledaju, a Katrine prasne u smijeh. Elise se nasmiješi sama sebi pa

još jedanput upita: “Kakav je ono, pobogu, bio tip?”

Čuvši njezin drhtav glas, Katrine slegne ramenima. “Ti bokca, kako

sam se udarila”, nasmije se. “Boli me guzica.” Okrene se i baci pogled na

prometnu ulicu, okrene kvaku, otvori vrata te proviri van. “U svakom

slučaju, nestao je”, reče, pa iznova zaključa vrata i odšepa natrag iza pulta.

Obuje drugu sandalu i podigne stolicu. “Prestalo je zvoniti”, reče i napravi

grimasu.

Elise znatiţeljno upita: “Znaš ga otprije?”

Katrine je izbjegavala njezin pogled. Uzdahne i poravna bluzu, sjedne

pa podesi sjedalo. Bilo je očito da grozničavo razmišlja i da se trudi pronaći

pravi odgovor.

Konačno reče: “Mislim da se prepao kad sam viknula da ćemo pozvati

policiju – i mislim da se neće vratiti.” Lice joj je poprimilo osjećajniji i

očajniji izraz jer bilo je očito da druga ţena nije progutala njezinu priču.

“Elise”, reče ona polako. “Istina je. Mislim da je to bio najobičniji klijent.”

Elise ne odgovori, samo je nastavi sumnjičavo promatrati, osjećajući

se kao skeptična učiteljica.

“Ne znam što drugo da kaţem.”

“Kako to misliš?”

Katrine se okrene prema njoj i Elise pomisli kako joj na licu moţe

pročitati nepatvoren očaj. No s Katrine oko takvih stvari nikad nisi mogao

biti siguran. Sad ju je podsjećala na neko od njezine djece, kad bi u nedjeljno

prijepodne lagali dokad su bili vani prošle noći. Elise polako ustane sa

stolice i teškim koracima ode do ulaznih vrata pa još jedanput okrene ključ u

bravi. LeĎima se nasloni na vrata, široka i krupna, a ruke autoritativno

prekriţi na prsima i reče: “Katrine.”

“Ha?” Djevojčin pogled bio je nevin i staklen, djetinje spreman na

borbu.

“Mogu li se osjećati sigurno ovdje, na poslu?”

Katrine polako kimne.

“Jer imam preko pedeset godina, a mogu zamisliti da ću ostati ovdje

do sedamdeset šeste, volim raditi u putničkoj agenciji, volim povlastice,

volim za malo novca putovati na Mediteran i ne zanima me prijevremena

mirovina samo zato što ti ne uspijevaš razlikovati bivše prijatelje i bivše

ljubavnike.”

“Elise...”

“Nije mi drago što to moram reći”, nastavi Elise. “Ne znam jesam li se

dobro izrazila. Mislila sam da su nas opljačkali, sva se tresem i mučno mi je

u ţelucu.”

Katrine odmahne glavom. “Ţao mi je”, reče ona. “Ali ne znam...”

“Muškarca koji je sad bio ovdje”, prekine je Elise autoritativno,

“mogu opisati samo kao huligana.” Djevojka je obrambeno podignula obje

ruke u zrak, ali Elise joj nije dopustila da išta kaţe. “Ti i ja nikad nismo

razgovarale o prošlosti”, nastavi, ali razljutila se kad je vidjela kakav učinak

njezine riječi imaju na Katrine. “I ne trebamo o njoj razgovarati ni sada,

samo me zanima mogu li se osjećati sigurno ovdje na poslu; Katrine, ima li

taj huligan ikakve veze s tvojom prošlošću?”

Katrine se nasmiješi, još uvijek blijeda, staklena pogleda i nalik na

dijete. Elise je htjela pregristi jezik. Nije ju trebala tako ispitivati. Katrine se

nervozno, usiljeno nasmije pa joj odvrati: “Ne, Elise, on nema veze s mojom

prošlošću.” Elise je znala da laţe i za to je okrivila sebe. Katrine joj je lagala

i sad su se obje našle u situaciji u kojoj nisu htjele biti. Vidjela je da je

Katrine shvatila da ju je prozrela i osjetila se jadno. Zavladala je tišina.

Katrine nije pokušala povući laţ, a Elise nije mogla dočekati da im buka

automobila i tramvaja vrati svakodnevnu dosadu – stoga reče: “Onda bi on

komotno mogao doći i sljedeći put napasti mene?”

“Naravno da ne.”

Elise uzdahne. “Onda ipak ima veze s tobom?”

Katrine odvrati pogled. Elise je čekala.

“No dobro. Povezan je s mojom prošlošću”, izusti napokon.

Elise uzdahne i sklopi oči. To je priznanje na neki način bilo

najvaţnije što se dogodilo toga dana, vaţnije od incidenta s onim

muškarcem. Katrinino ih je priznanje vratilo u ravnoteţu, i više od toga:

njihov odnos više nije počivao na laţi. “Hvala Bogu”, promrmlja ona,

otključa vrata i odvuče se do stolice. “Hvala Bogu.”

Na vratima zazvoni. Dvije ţene poskoče. Pogledale su se i Elise osjeti

kako joj se grlo suši.

No huligan se nije vratio. Bila je to mlada ţena, zainteresirana za

brošure o sredozemnim turama.

U uredu se stvorila guţva pa, iako je to bila posve uobičajena subota s

posve uobičajenim subotnjim poslovima, iscrpljujućim zadacima i

klijentima koji nisu vidjeli dalje od vlastitih potreba, Elise bi osjetila trnce

svaki put kad bi se vrata otvorila. Svaki put kad bi se dobro znano zvono

oglasilo, podignula bi pogled prema pridošlici, a zatim dobacila pogled

Katrine koja bi, dva metra dalje, neutralnim svjetloplavim očima spremno

dočekala njezin, bila zauzeta ili ne.

Bila su već skoro dva sata kad je u uredu ponovno zavladao mir. Elise

okrene stolicu prema Katrine, duboko udahne i zadrţi dah.

“Znam što ćeš reći”, reče Katrine masirajući sljepoočnice. “Ţeliš da

nazovem policiju.”

“Ti, dakle, ne misliš tako”, Elise će mirno. “Prijetio ti je.”

Djevojka kimne. “Moram malo razmisliti”, reče. “Moram razmisliti.”

“Katrine...” počne Elise oprezno.

“Molim te”, djevojka će otresito. “Pusti me da razmislim!”

“Što je htio?”

Katrine je šutjela.

“Je li ti to bivši dečko?”

“Moţda je on mislio da jest, nekoć davno.”

“Ljubomora?”

“Ja mislim da to nema veze s ljubavlju”, uzdahne Katrine. “I on i

mnogo drugih muškaraca za mene su sada samo sjene u nekom davnom snu.

Čudno, ali dok se nije pojavio na vratima, bila sam zaboravila kako je

izgledao.”

“Kako se zove?”

Katrine razmisli na trenutak. “Raymond”, reče konačno. “Zamisli, i to

sam zaboravila.”

“Ali što je htio?”

Katrine ustane. “Obećavam da ću ti reći”, reče. “Ali ne sad. Moram

razmisliti i moram zamoliti nekoga da mi pomogne da to riješim. Kad to

napravim, obećavam da ću ti reći.”

Elise polako kimne. “Dobro”, reče. “Što ćeš raditi večeras?”

“Nešto što mi se uopće ne da.”

Elise se nasmiješi i odmah pomisli na njezina izbrijanog dečka.

“Prekinut ćeš s njim?”

Katrine se nasmiješi pa odmahne glavom. “S Oleom? On će jednog

dana prekinuti sa mnom. Ali povest ću ga, u svakom slučaju.”

“Kamo?”

“Na tulum.”

“Mora da nije baš neki tulum kad ti se ne ide.”

“Upravo tako”, reče Katrine i umorno uzdahne. “Uopće mi se ne ide,

ali moram.”

Poslijepodnevni ugoĎaj

Ole je na sofi s naporom premjestio tijelo iz leţećeg u sjedeći poloţaj.

Bila je to strahovito neudobna sofa, Katrinin ulov s buvljaka, kombinacija

kreveta i kauča iz sredine sedamdesetih, s debelim, masivnim okvirom od

borovine i dijelom za sjedenje toliko udubljenim da je bilo nemoguće sjediti

uspravno; morao si ili leţati ili sjediti drţeći noge pod sobom. Ta mu je sofa

išla na ţivce. Išla mu je na ţivce i pomisao da se svatko tko bi joj došao u

goste pita: Trebam li ovdje leći? Katrine je uvijek sjedila podvučenih nogu;

svi njezini postupci pozivali su na tjelesnu intimnost. Ţivci bi mu proradili

već i na samu pomisao na to da je Katrine ţena koja u svakoj situaciji poziva

na tjelesnost. Na televizoru zapišti. Nogometaši Vikinga prešli su u vodstvo.

No na televiziji se prikazivala utakmica izmeĎu Moldea i Stæbeka. Prokleto

dosadna utakmica. Frode Olsen samo što se nije pretvorio u vratnicu, a

kamermanima je očito bilo zanimljivije snimati trenere na klupi Moldea

nego loptu, kad se pojavila Katrine, naravno bez odjeće i mokre kose, ravno

ispod tuša. Bez riječi utiša televizor.

“Što sad to znači?” upita on.

“Ništa.”

“Ali zašto ne smijem gledati televiziju?”

“Smiješ gledati televiziju, za Boga miloga, ali grozno buči. Moţeš je

utišati. Idem telefonirati.”

Zatim nestane prema hodniku i za sobom zalupi vratima. Obrisi

njezina tijela bili su razmrljana i blijeda sjena kroz mutno staklo. Vidio je da

je sjela pokraj telefona. Bilo je to tipično za Katrine: sjediti gola i

telefonirati, pobrinuvši se da je ne čuje. Taj stav, tajnovitost – nije to mogao

podnijeti. No sad nije znao što ga je više isprovociralo, nonšalantna

golotinja ili to što je zalupila vratima, kao da on nema pravo znati što ona

radi. Odjednom osjeti kako u njemu raste bijes. Ustane i otvori vrata. “Ti

bučiš!”

Ona ga upitno pogleda s telefonskom slušalicom ispod brade. Stajao je

i pogledom pratio telefonsku ţicu koja joj se ovila oko dojke. Izgledala je

kao da pozira za erotski časopis.

“I zašto nemaš ništa na sebi?” drekne.

“Dušo draga, upravo sam se istuširala.”

“Pa moţeš se valjda odjenuti.”

“Ole, kod kuće sam. Ponašat ću se kako hoću.”

“Ali sad sam ja ovdje.”

Ona spusti slušalicu i iskosa mu se nasmiješi. “Inače ti nije toliko

vaţno jesam li odjevena ili nisam.” Ustane, prebaci preko sebe ručnik koji je

visio na kuki na zidu i demonstrativno ga omota oko sebe, tako da joj je

napola prekrivao grudi i sezao joj do sredine bedara.

Sjedne natrag pokraj telefona, uzme slušalicu i digne pogled.

“Zadovoljan?” upita ga.

“Ne”, reče on, još uvijek razdraţen, još uvijek agresivan i razdraţen –

zato što joj je ton bio tako hladan – gotovo kao da od njega ţeli napraviti

budalu.

Iznenada joj oči sijevnu. “Telefoniram, moţeš li izaći i pustiti me na

miru?”

“Koga zoveš?”

“Ne tiče te se.”

Ole Eidesen osjeti kako mu krv napušta lice. “Ne tiče me se?”

Katrine uzdahne i prekriţi duge noge, pa popravi ručnik. “Ole”, reče.

“Prestanimo s ovime.”

“Ţelim znati koga zoveš”, reče on i gutne.

“Zašto?”

“Zato.”

“Ole, ja tebe nikad ne ispitujem o tome koga ti zoveš.”

“Ali ja ţelim znati koga ti zoveš.”

Ona duboko izdahne i sklopi oči. “Zašto?”

“Imam pravo znati.”

Njezine se oči suze. Mrzio je kad bi joj se oči suzile, tu odlučnost,

hladnu i čvrstu iza plavog pogleda.

“Ole. Nemoj sad počinjati s time. Moraš pokazati malo poštovanja

prema meni.”

On na trenutak zaţmiri. Nije to planirao. Ali tako je ispalo. Nije se ni

pokušao suzdrţati. Zatvorenih očiju reče: “Ne moţeš tako zatvarati vrata

preda mnom.”

“Što to govoriš?”

“Nećeš zatvarati vrata preda mnom.”

“Ja odreĎujem kad ţelim biti sama”, zareţi Katrine. “To vrijedi za sve,

uključujući i tebe.”

“Nisi sama ako razgovaraš s nekim drugim.”

Katrine duboko udahne. Zurila je u zid kao da broji u sebi pa

naposljetku izdahne te tiho i molećivo reče: “Ole, ne počinji. Dosta mi je

ljubomornih muškaraca!”

“Ţelim znati koga zoveš. Nemaš pravo tajiti to od mene.”

Katrine mu odgovori hladno, gotovo šaptom: “Nemam?”

Iznenada Ole korakne naprijed. Prije nego što je shvatio što radi,

zgrabio ju je za kosu i povukao na noge.

Ona vrisne i zatetura. Ispusti ručnik i jednom mu mekom dojkom

očeše ruku. “Pusti me!” izdahne.

Jednako naprasno kao što ju je i zgrabio, sad je i ispusti, iznutra hladan

kao led. “Oprosti”, promuca i krene je zagrliti. No ona pokuša ponovno

dohvatiti ručnik i odgurne ga suznih očiju. “Odlazi”, reče.

“Ţao mi je.”

Ona se uhvati za kosu. “Jebote, ti nisi normalan.”

“Rekao sam da mi je ţao!”

“A ja sam tebi rekla da odeš”, vikne ona. “Van odavde! Ţelim

telefonirati!”

Ole se zapanjeno povuče natrag u dnevnu sobu. “Nemaš pravo imati

tajne preda mnom”, promrmlja on. “Nemaš jebeno pravo!”

“Van!” reče Katrine kratko. Zatim zalupi vratima.

Ole je sjedio i zurio u obrise njezina tijela kroz neravno staklo. Kako

se pribrala, ustala je i uspravila se pred ogledalom, okrenuta mu leĎima.

Konačno se njezina sjena počne kretati amo-tamo. Pratio ju je pogledom.

Kad je sjela pokraj telefona i podignula slušalicu, primijetio je kako joj se

govor tijela promijenio, kako je zabacila glavu i četkala kosu dugim mirnim

potezima. Njezin glas koji je zvučao tiho i njeţno, glas koji se obraćao nekoj

drugoj osobi, glas koji je izgovarao riječi koje on nije mogao razabrati. No

čuo je i njezin smijeh. U utrobi mu je plamtjela ljubomora. Htio je znati s

kim to razgovara. Neće se tako ponašati. Zapamtit će ona što se dogodi kad

se tako ponaša.

Publika na televiziji poludi. Ole Eidesen zurio je u usporenu snimku.

Frode Olsen opruţio se u zraku i vrhovima triju prsta dotaknuo loptu koja je

za milimetar prošla iznad vratnice. Nogometaš u plavome dresu stisnuo je

obje šake i pokazao ljudima koliko je razočaran. Olea nije bilo briga. Nije

mogao prestati misliti na Katrine koja je sad visjela na telefonu i okretala

novi broj. Osjećao je hladnoću iznutra. Vara ga. Sjedi tri metra od njega i

vara ga. Ovoga časa.

Zabava

Annabeth i Bjørn postavili su stol u prostranoj dnevnoj sobi u obliku

slova L pa je i stol formirao slovo L. Duţi dio stola smjestio se u duţem

dijelu dnevne sobe. Kad su sjeli, na svakom je tanjuru stajala elegantna

kartica s imenom, a Katrine je dopalo mjesto za kraćim krakom stola.

Većinu gostiju nije poznavala. Znala je jedino one iz komune, a od njih je sa

svojega mjesta za stolom mogla vidjeti samo Sigrid i Annabeth. Annabethin

muţ sjedio je nasuprot njoj. Moglo bi biti neugodno, pomislila je kad su

načas bili stali jedno preko puta drugog. Moglo bi biti dosta teško. No

srećom je ondje sjedio i Ole, na stolici do njega. Ole i jedan debeo tip kojeg

je tek s vremena na vrijeme viĎala u komuni, nije znala kako se zove,

moguće da je na nekakvu poloţaju u upravi. Osim toga, primijetila je da je

homić; vidjelo se to po njegovu glupiranju i ţenskastim manirama. IzmeĎu

Olea i homića sjedila je ţena koja se bliţila tridesetoj. Ni ona joj nije bila

poznata. Ole je djelovao opčinjen tom nepoznatom ţenom, kradomice ju je

promatrao. Ţena je njega pak poticala dobacujući mu srameţljive poglede.

To nikako nije dobro, pomisli Katrine koja je imala priliku proučiti ţeninu

figuru u onih nekoliko trenutaka dok su svi stajali, prije nego što su sjeli –

nije bila visoka, no ipak je imala beskrajno duge noge u najlonkama. Noge

su joj zasjenile druge detalje, kao što su beţivotna kosa ispucalih vrhova,

kratki zdepasti prsti i nokti izgrizeni do korijena. No njezino lice, pomalo

nepravilnih crta, imalo je neku duboku senzualnost s dva ranjiva oka i finom

zlatnom koţom. Očita kemija izmeĎu Olea i te nepoznate ţene navela je

Katrine da propita vlastite osjećaje. Razmišljala je kako bi je Oleovo

neskriveno zanimanje za drugu ţenu trebalo učiniti ljubomornom. Neobično

u svemu tome bilo je to da uopće nije bila ljubomorna. Jedino što je osjećala

bila je iritacija; iritirala ju je njegova nespretnost, iritiralo ju je što nije

vještiji u očijukanju. Taj ju je osjećaj malo uplašio, taj izostanak ljubomore.

Naveo ju je na razmišljanje o satima psihoterapije, o svemu onome kroza što

je prolazila u vezi s vlastitim emotivnim ţivotom i signalima opasnosti.

Sjedila je dakle zabrinuta što ne osjeća ljubomoru i pitala se kako da to

protumači. No u isti se mah nastojala ne prepustiti tim mislima jer je slutila

da će taj ubod koji signalizira strah od nerazjašnjenog potrajati ostatak

večeri. Odsutnost ljubomore strah je samo pojačavala. To što ju je Ole

iritirao pokazivanjem zanimanja za drugu ţenu djelovalo je tako da je Bjørn

Gerhardsen postao veći, moćniji i opasniji. Bilo joj je tim gore izdrţati

njegov pogled, bilo ga je tim teţe ignorirati. Zato joj se činilo da razgovor za

stolom teče beskonačno sporo. Najgore od svega bilo je to što se osjećala

kao da je za tu sporost kriva ona. Njezina mrzovolja na ostale je djelovala

kao prigušivač i činilo se da upravo ona razgovor čini dosadnim. Bila je to

glupa pomisao. Znala je to, ali nije to mogla prestati misliti. Bila je mokra od

znoja i htjela je otići. Tihu sporost s vremena na vrijeme prekinula bi

Annabeth, kad bi ustala sa svog kraka slova L i nazdravila. Ondje su mnogo

nazdravljali, na tom dijelu stola. Katrine je nazdravljala mineralnom vodom

i prekrivala rukom čašu kad bi joj Bjørn Gerhardsen pokušao natočiti crno

vino.

Odmah nakon glavnog jela dugonoga ţena izvadi cigaretu. Bjørn

Gerhardsen počne kopati po dţepovima sakoa. Ole nije ništa primijetio.

Homić prvi izvadi upaljač i galantno joj pripali cigaretu.

“Pobijedio sam”, nasmije se on Bjørnu Gerhardsenu. “Jupi!”

Svi se nasmiju. Djetinjasti ispad razbio je napetu atmosferu. Čak se i

Katrine nasmijala. Bio je to oslobaĎajući smijeh.

“Tiho, Georg”, pisne Annabeth iz kuta podignute čaše. “Uzdravlje,

Georg!”

“Goggen”, vikne homić. “Svi me zovu Goggen...” Obrati se

dugonogoj mladoj dami: “Jeste li gledali televiziju u subotu, onoga novog?

Sjećate se što je rekao onom psihologu?”

Dugonoga se već smijala. Dim joj zastane u grlu pa se zakašlje. Ole je

zurio u udubinu izmeĎu njezinih lelujavih grudi.

Ja ne pripadam ovdje, pomisli Katrine.

Goggen reče: “I kaţe tako pacijent: „Ne ja...‟” Goggen se uspravi na

stolici, napuše obraze i glupavo nabora lice. Katrine shvati da nekoga

imitira. Goggen se oglasi muţevnim glasom: “...reče on psihologu, „vi

razmišljate o seksu, pa vi postavljate pitanja‟!”

Dugonoga ţena prasne u smijeh. Ole takoĎer. No Katrine osjeti kako

joj kraljeţnicom prolaze trnci jer je pod stolom netko njezinu nogu pogladio

svojom. Nije to mogao biti Ole. No nije se usudila podignuti pogled. Samo

da ne bude Bjørn, pomisli. Bjørn ne moţe biti toliko pokvaren. No drugih

mogućnosti nije bilo, morao je to biti Bjørn Gerhardsen. Najeţila se i postalo

joj je vruće, počela se znojiti. Stopalo nastavi uz njezinu nogu. Polako joj je

klizilo gore-dolje po mišiću lista, gore pa dolje. Iako nije znala tko je to, nije

znala što bi osim da se usuče na stolici i podigne pogled. Homić koji je htio

da ga zovu Goggen opet je preuzeo glavnu riječ. “Prokleto je dobar”, reče on

ozbiljno. “Prokleto dobar. Ima osobnost, znaš, sjaj u oku, i...”

Katrine dalje nije čula, zatvori oči i povuče nogu. I eto. Čim je otvorila

oči, on je bio ondje, Bjørn Gerhardsen smiješio joj se blago i izazovno.

Osjetila je kako joj nečiji pogled ţari obraz pa okrene glavu. Bila je to

Annabeth. A Annabethin pogled nije mogla krivo protumačiti. Iz nekog je

razloga Annabeth nešto očito osjetila. Čvor koji je Katrine osjetila u trbuhu

iznenada je postao leden. Annabeth zna, pomisli Katrine. Prokleta kučka.

Ona zna. A Bjørn zna da ona zna. Dakle, on je taj koji joj je rekao. Katrine

okrene glavu i opet pogleda Annabethina muţa. Smiješio se; pratio je njezin

pogled i sad joj namigne i ne pokušavši to sakriti. Tko je primijetio išta od

toga? Annabeth, naravno, i Goggen. Debeli homić osjetio je magnetizam u

zraku kao što srna osjeti pogled u svitanje. Promatraju je s obnovljenim

zanimanjem. A Bjørn Gerhardsen smiješio se i smiješio. Mrzila je tog

čovjeka. Mrzila je Bjørna Gerhardsena, ali spustila je pogled i u isti mah

prezrela samu sebe što je izgubila tu bitku. Zurila je u stolnjak i osjetila kako

joj se znoj cijedi po vratu.

“Tako je zadimljeno ovdje”, usklikne ona. “Trebam malo zraka.”

Zatim ustane i otetura prema verandi. Neka ţenska ruka otvori joj vrata. U

istom trenutku kad je oteturala na terasu začuje kako je netko unutra ustao

od stola. Annabethin glas odjekne: “Kava i konjak u salonu! Budite dobri i

sami se posluţite! Ja sam sve postavila, ne mogu vam još i točiti...

samoposluga!” Glas joj pukne na posljednjoj riječi.

Katrine udahne svjeţ zrak. Bila je polumračna lipanjska večer i ona se

nasloni na ogradu terase. Pogleda dolje prema plavu osvijetljenu bazenu.

Moţeš skočiti odavde, pomisli ona. Plava osvijetljena voda dolje činila je

središte nečega što je izgledalo kao popločeno dvorište. Iza popločenog

dijela raslo je nekoliko voćaka. Kroz drveće se nazirala ulična svjetiljka;

bacala je narančasto svjetlo na pločnik ispred ograde. Pogled joj odluta dalje

i ona primijeti da pogled prema gradu zaklanjaju velike krošnje stabala.

Znala je da je došao i prije nego što je progovorio. Osjetivši da stoji iza

nje, ponovno se počne znojiti.

“Tu si, dakle?” tiho će gladak glas.

Tapkanje njegovih peta po škriljevcu kojim je bila popločena terasa

bilo je grozno. Nije se okrenula. Nije mu odgovorila.

Njegov odraz pojavi se dolje u bazenu. “Konjak?” upita on pa stavi

čašu na široku ogradu. Četverokutni odraz blještavih vrata verande ocrta se

u čaši sa smeĎom tekućinom. Prsti su mu bili grubi, a koţa mu je oko

vjenčanog prstena izgledala nateknuto. Plavkast ručni sat na debelom

metalnom remenu bio je kičast, uklopio bi se u film o Jamesu Bondu.

“Ne, hvala”, reče ona. “Jesi li vidio Olea?”

“SviĎa ti se naš vrt?” upita Bjørn Gerhardsen kao da nije čuo njezino

pitanje. Ona je promatrala svoj odraz u plavoj vodi. I promatrala je odraz

Bjørna Gerhardsena. Kičastog muškarca u kičastoj odjeći pokraj plavokose

našminkane ţene. Izgledalo je to kao u prokletom Jamesu Bondu. “Velik

vrt”, reče ona uljudno. “Zahtijeva puno truda.”

On se nasloni leĎima na ogradu pa pijucne iz svoje čaše. “Mogla bi

nam ponekad doći pomoći, ha?” reče on, nasmiješen. “Imaš spretne ruke.”

Ona se ukoči. Osmijeh mu je bio mačo i samouvjeren. Takav pogled,

neskriven izazov, bio je njezina igra. S time se mogu nositi, pomisli ona,

usredotoči se, mirno mu se zagleda u oči i osjeti kako joj se ţivci smiruju.

“Pamćenje te dobro sluţi”, reče ona, no odmah poţali što je to rekla jer

je to bilo lako pogrešno shvatiti. Kao da mu je pruţila uţe, kraj uţeta za koji

se naravno pohlepno uhvatio.

“I tebe”, reče on.

Tišina je bila paralizirajuća. Iz kuće se čuo smijeh i uobičajena pijana

galama.

“Ako hoćeš, mogu ti sad pokazati vrt”, reče on nasmiješivši se iskosa.

Lice joj se ukočilo, osjetila je kako joj se usta povlače u laţan, proziran

osmijeh dok mu je pokušavala odlučno gledati u oči. “Koji si ti seronja”,

reče ona polako i razgovijetno tako da on shvati svaku pojedinu riječ. No to

nije pomoglo. Znala je. Bio je to njegov teren. Njegov dom. Ovdje mu je na

milosti i nemilosti, dio je interijera večeras, egzotičan eksponat koji

Annabeth i Bjørn mogu pokazivati: Morate vidjeti kuću – afrička vaza,

rezbarene maske na zidu, talijanski stol i jadna mala narkomanka koju je

Annabeth izvela na pravi put. Koga to, pitate? Pa onu ondje, onu plavu, baš

je lijepa, zar ne?

U tom trenu osjeti kako je njegova ruka gladi po leĎima. “Ne diraj

me”, frkne ona kad su joj suze navrle i razvukle se kao poniţavajući sloj

magle preko vidnog polja.

On pročisti grlo. Ruka mu klizne meĎu njezina bedra.

“Vrištat ću”, reče ona i prezre samu sebe još više zbog tih glupih riječi.

Da su na bilo kojem drugom mjestu, na ulici, na stubištu zgrade, bilo gdje

drugdje nego ovdje, šutnula bi ga u jaja i još bi pljunula na njega. No ovdje

je bila na tuĎem terenu; na tuĎem terenu i paralizirana.

On makne ruku. “Pričekaj s vrištanjem”, reče hladno.

Ona se okrene i kroz staklena vrata ugleda Annabeth kako pogledom

traţi muţa.

“Ţena te traţi”, reče.

“Ne”, reče on i zlurado se nasmiješi. “Traţi nas.” Podigne čašu i

potraţi njezin pogled. Katrine je zurila u prazno i slušala vlastiti glas

izdaleka:

“Ti si mi nebitan, ništa mi ne značiš”, reče ona. Sita te igre, sita toga da

ispada glupa kao stup, istrgne se od njega i ţustrim koracima ode kroz vrata

u zadimljenu sobu.

Probijala se kroz svečano odjevene ljude i nije se osjećala dobro.

Osjećala je kako je pogledi probadaju. Krajičkom oka vidjela je glave kako

se pribliţavaju. Gegala se kroz prostoriju i osjećala se kao da je orangutan u

baletnoj predstavi. Sva ukočena. Na drugom kraju sobe ugleda Olea koji se

nagnuo prema dugonogoj ţeni. Nešto joj je šaptao na uho. Ona se zahihoće i

zabaci kosu. Osim njih poznavala je ondje još samo Sigrid iz komune i

Bjørna Gerhardsena.

Smjesti se nasuprot Oleu koji se smeo čim je ondje stala. Pročisti grlo

i usiljeno promrmlja “bok”. Čaplja potraţi još jednu cigaretu. Katrine ostane

stajati. Čaplja se profesionalno okrene i odvuče se dalje od njih. Ole je primi

za nadlakticu. “Hoćemo li napraviti krug?” UĎu u sobu s klavirom, a ondje

je sjedio on – debeljko s večere – Georg Beck, iliti Goggen. Ole je opet

zagrli. “Samo ne taj tip”, šapne joj na uho. “On je peder.” Ona se umorno

nasmiješi Oleu i osjeti se kao stranac i u njegovu društvu. Reče: “Zovi me

ako išta pokuša.”

Stanu u krug oko Goggena koji je pričao o sebi i bivšem dečku –

nekom konobaru – i pustolovini koju su njih dvojica imali s jednom

televizijskom voditeljicom. Goggen je tvrdio da joj je bilo napeto biti

nasamo na after-partyju s dvojicom homića. Opijali su se cijelu noć, sve

troje, a kad je svanulo postalo je vrlo intimno. Pri obilasku njezina stana sve

su troje završili u njezinu ogromnu krevetu s baldahinom i “prasnuli” se.

“Uzeli smo je, obojica”, Goggen se hvalio. “I pritom mislim istovremeno.”

Namigne Katrine i reče Oleu: “Znate, on se uparkirao onamo gdje ga cure

vole...” (dramska pauza, usklici iz publike), “dok sam se ja smjestio malo

više iza.” (Još ovacija iz publike.)

Goggen nastavi glasnije, samo što nije viknuo: “Bilo je stvarno

uzbudljivo jer smo osjećali da su nam kite jedna uz drugu cijelo vrijeme,

samo s tankom opnom izmeĎu!”

Katrine baci pogled prema Oleu. Ili ga je bilo sram ili je bio bijesan. U

svakom se slučaju zacrvenio u licu. Bio je crven kao Goggen. Zapravo su

tako slični, pomisli ona i vrati pogled na Goggena koji je prešao na govor

tijela. Demonstrirao je, nagnut unatrag, gojazan i rumen. Lica zgrčena u

mučnu grimasu ispuhivao je obraze kao da svira trubu. Zatim otvorenih usta

koja su otkrivala bijele mrlje na jeziku, pogleda mrtva i prazna, zagledan ni

u što, u zrak, Goggen reče: “Cijelo je vrijeme vrištala.” Debeli je oponašao.

S debele donje usne kapala mu je slina. “Hiii... hiii...” zavijao je.

Ole je potegne za ruku jer je htio otići. Odjednom, osjetila je kako se

njezina otuĎenost pretvara u agresiju. Bio je to bijes koji je u njoj dugo

rastao, no sad se oslobodio, zahvaljujući Oleovoj prepotenciji i osjećaju

superiornosti. Ostala je stajati. Krajičkom oka ustanovila je da je i on

odlučio ostati.

Smijeh meĎu slušateljima zamre, a dugonoga Čaplja, koja se nekim

čudom takoĎer našla ondje, šapne osobi do sebe tako da su je svi čuli: “To je

sad već pomalo vulgarno, zar ne?”

“Boţe mi prosti!” reče taj i odglumi uzdah, ruke preko usana. “Samo

da nam ne ispriča priču o tronošcu za klavir. Ajoj”, jaukne pa doda,

“Prekasno!”

“U Bristolu”, reče Goggen. “...UĎem ja unutra i spazim sasvim zgodan

tronoţac za klavir, ondje u baru u Bristolu, i ne uspijevam ga izignorirati.

Sjednem i zasviram jednu laganu sonaticu i gotovo i ne primjećujem da

sviram, sve dok ne osjetim tišinu oko sebe. Boţe, pomislim, prekasno je da

stanem – ali svejedno izdrţim i kad sam završio, osjetim da kraj mene stoji

muškarac...”

“Muškarac!” vikne Čaplja afektirano. “Kako uzbudljivo!”

Njezin susjed reče: “Da, jer ţene i tronošci... Ima jedna debela koja

tako dobro svira, čuo sam da razvali dva tronošca po koncertu!”

Ole se nasmije. Mogao je sudjelovati sad kad je Goggen ţrtva. Oči mu

se zacakle.

Čaplja zatrepće prema Oleu: “Razvali tronoţac na komade?”

“Pa da, to su krhke stvarčice, ta izrada!”

“Osjetim...” vikne Goggen razdraţeno. “Osjetim neku ruku...”

Glas iz mnoštva reče: “Ne moju ruku!”

Smijeh.

Goggen će uvrijeĎeno: “Jako duhovito, jako duhovito. No”, nastavi

on, ponovno u središtu pozornosti. “Sjedim i sviram i osjetim tako ruku na

ramenu”, reče on hipnotiziranim glasom i poluzatvorenih očiju; ţućkaste mu

oči zablistaju. “Okrenem se”, reče on naglašeno, “i pogledam gore...

prepadnem se kad začujem glas koji kaţe: „Prekrasno.‟”

Goggen koji je sad osvojio pozornost slušatelja napravi dramsku

pauzu. “Uljudan, lijep i ugodan glas”, nastavi svečano pa ponovi:

“Prekrasno.” Goggen primi sam sebe za rame, kao da ţeli osjetiti isti pritisak

kao i tada, davno; zavrti se na stolici kao da čvrsto drţi ruku i okrene se da

vidi čija je. “...„To je bilo prekrasno‟, reče glas i čovjek me pusti i dade mi...”

“Molim”, vikne jedna od ţena za stolom. Okrene glavu kao da ţeli da

joj se i drugi pridruţe u fori: “Što ti je dao?”

Glas s ugla stola reče: “Fuuj! Rukom!”

“Čovjek”, nastavi Goggen ne dajući se smesti, “taj čovjek bio je Per

Aabel!”

Katrine primijeti Annabeth koja je stajala u dovratku. Bila je pijana.

Svi su oni seronje. Svi ti vrli ljudi koji ţive od rješavanja tuĎih problema, svi

su pijani. Pijani, pohotni i stari. Osjeti laganu mučninu.

Neki čovjek koji nije sasvim shvatio poantu Goggenove priče pogleda

ostale i lagano se nasmije. “Isuse, Per Aabel, je li on star kao ti, Goggene?”

Svi prasnu u smijeh.

“Tko je to rekao?” Goggen ustane i digne ruku u zrak, podbuhli obrazi

zatresu mu se od bijesa. “Tko je to rekao? Izazivam dotičnoga na dvoboj!”

“Sjedni, stara fufo”, vikne neka ţena. “Sjedni i začepi gubicu!”

Još smijeha, podignute čaše. Katrine se okrene jer je osjetila kretanje

na vratima; bila je to Annabeth koja je teturala prema njoj. Katrine stisne

Oleovu ruku i pusti ga da je povede sa sobom. Iza sebe začuje: “... ona

debela s tronošcima, Goggene, ne moţeš pokazati kako je sjedila na

tronošcu?”

Annabeth im prepriječi put. Teturala je, onako sitna, i nastojala odrţati

ravnoteţu. “Katrine”, vikne ona srdačno. “Nadam se da ti je lijepo.” Ne

pričekavši odgovor nastavi mrvicu drvenim jezikom: “Nadam se da uţivaš!”

Sasjekla je najduţe riječi jer je bila pijana, dakako. Glasovi su zvučali gusto

i pucketavo. Katrine se smiješila, ali bilo joj je mučno. “Hrana je bila divna,

Annabeth. Naprosto prekrasna.”

Annabeth je zgrabi za ruku. Katrine spusti pogled na Annabethinu

ruku. Bila je to ostarjela ţenska ruka, svjetlosmeĎe koţe, naboranih prstiju s

prstenjem. Digne pogled; Annabethini su obrazi bili obilno napudrani. I s

tamnim sjenama ispod pudera.

“Tako te volimo, Katrine”, reče Annabeth i brizne u plač.

“Plačeš, Annabeth?”

Iako je htjela biti kilometrima daleko, uspjela je to izgovoriti briţnim

tonom. Pred njom je stajala Annabeth, domaćica koja je ujedno bila i šefica

komune, a sada je ta ista šefica bila i potpuno pijana. Katrine poţali što je

uopće došla. Onaj ubod gaĎenja koji je osjećala u trbuhu od prvog trenutka

kad je kročila u tu kuću, onaj sitni ubod koji se trudila drţati pod kontrolom

duboko u sebi sada se oslobodio dolje u trbuhu. Katrine osjeti kako joj se

gaĎenje i gnušanje šire tijelom kao vruća vatra, paralizirajuće vruć bol koji

je počeo u trbuhu i širio se na sve strane. Istovremeno dok joj se tijelo

postupno prepuštalo bolnoj paralizi, uspijevala je razmišljati kako je vidjela

i očajnije skupove od ovog. Zatvori oči pa ih opet otvori i pogleda Olea.

Stajao je iza Annabeth i izgubljeno zurio u nju. Katrine je nekoliko trenutaka

osjećala jak, hladan prezir prema njemu i svima oko sebe: Annabeth i

njezinim vrlim poznanicima koji su u sebe ulijevali vino, pivo i ţestice kako

bi bili dovoljne face da mogu jedni drugima odavati tajne, drpati se, upuštati

se u preljube i na razne druge načine razotkrivati svoj laţni moral. Prema

Annabeth koja joj tu šapće tajne koje ne ţeli čuti, koje ne moţe podnijeti. No

bol koji joj je pojurio iz trbuha paralizirao joj je i misli. Zujalo joj je u ušima

i primijeti da ne čuje što se dogaĎa u prostoriji. Annabeth je teturala i usne su

joj se micale. Annabethini su zubi bili dugi i s crnim ţljebovima. Bili su to

zubi starice. Osobe koja je popušila previše cigareta i izgovorila previše

praznih riječi. Oči su joj bile crvene, suzne i mutne. U ruci je drţala nešto što

je mogla biti otvorena boca crnog vina. Mahne bocom i opet zatetura,

napravi nesiguran korak u stranu, i boca u tom času eksplodira susrevši se s

dovratkom. Crveni tuš vina pljusne u Annabeth kao u usporenom filmu, kao

da joj je netko oderao koţu tako da je krv navrla, smočila joj kosu, potekla

po licu i dalje niz vrat, crvena i gola rana koja je nekoć bila lice. U tom

trenutku Katrine se vrati sluh; vrati se u trenu kad je stara ţena ispustila

konjski vrisak, vrisak koji je Katrine pokosio dok je osjećala kako joj se bol

širi vratom poput plimnog vala. Annabeth, lica prekrivena crvenom

tekućinom i usta koja su se sada smijala sumanutim, histeričnim smijehom.

Smijala se ili moţda vrištala. U Katrininim je ušima to bio tek neodrediv

šum. Jednu je sekundu gledala Annabeth u oči, zurila u dva prazna tamna

tunela u mozgu koji nije bio mozak, tek pulsirajući grozd bijelih crva.

Katrinin se trbuh trzne. Shvatila je da će povratiti, bilo je to jasno, sadrţaj

ţeluca bio je već praktički na putu prema gore. Vidno polje još joj se više

zamagli. Bijela su se polja pribliţavala, a crveni mlaz slijevao se niz

Annabethin vrat, kao krv, kao iz fontane krvi.

Netko ju je pridrţao. Katrine osjeti hladne trnce u koljenima i shvati da

je povratila. Zatim povrati još jedanput u zahodsku školjku. Ţamor zabave

probijao se kroz vrata kupaonice. Ona podigne pogled. Nad njom je stajao

Ole. Pogled mu je bio zabrinut. “Ţelim da izaĎeš odavde”, prostenje ona.

“Onesvijestila si se”, reče on. “Ona krava je razbila vinsku bocu, a ti si

se onesvijestila. Krasan tulum. Ne bi trebala toliko piti.”

Ona ga pogleda. “Ne pijem. Nisam popila ni gutljaja cijele večeri.”

“Zašto ti je onda pozlilo?”

Nije stigla odgovoriti jer su grčevi u ţelucu ponovno počeli. Ovoga

puta nije izašla hrana; osjećala se kao da iz nje šiklja kipući čaj. Posegne za

toaletnim papirom. Prsti joj dotaknu neku tkaninu. Bio je to ručnik koji joj je

Ole pruţio.

“Ne znam”, prostenje ona. “Moţda od hrane.”

On pusti vodu. Šum iz zahoda uguši buku zabave. Ona obriše slinu,

šmrklje i suze s lica. “Zašto si ti ovdje?” upita. “Ţelim biti sama. Ne ţelim da

me gledaš ovakvu.”

On promrmlja: “Misliš da bih trebao biti sam s onom ekipom vani?”

Ona kimne i opet se grčevito presavije. Ništa ne izaĎe. Zapravo, kap

nagrizajuće kiseline kapne joj na jezik. Začuje korake kad je otvorio vrata i

izašao. Postanu tiši. Osjećala se bolje.

I Ole je pun laţi. Pristaje ovom mjestu. Zna razgovarati, zna smisliti

sitne komplimente za ţene i verglati prazne tirade drugim muškarcima. I on

je ovdje kao kod kuće. Samo je ona stranac. Ovdje nije imala što traţiti. I

mora otići kući. Treba biti s ljudima uz koje se osjeća dobro. To je rješenje.

Otići doma. Ako dom uopće postoji.

Osjećala se malo bolje pa se pridigne na zahodsku dasku. Sjedila je na

školjci i zurila u svoj odraz u golemu ogledalu. U ovoj se kući dakle sjedi i

zuri u svoj odraz u kupaonici. Annabethin muţ, Bjørn Gerhardsen, takoĎer.

Moţda on stoji ovdje pred ogledalom i drka prije nego što navečer legne.

Katrine strese glavom da odagna taj prizor. Ţeludac joj je bio prazan. Više

joj nije bilo mučno. No trbušni su je mišići boljeli od naprezanja. Sjedila je

kao maloljetna kurva nakon prvog predoziranja, prije nego što nastupi mrak.

Skupljena koljena, slina niz bradu, zamagljen pogled, bolesno blijeda koţa i

pobljuvana kosa koja je visjela u dvama velikim raščupanim pramenovima

na čelu. Od suza koje su joj izbile kad je povratila maskara joj se rastopila i

potekla niz lice. Sjeti se sumanutog prizora Annabeth natopljene vinom.

Odmah joj se smuči. Gutne. Sjedila je zatvorenih očiju i gutala slinu dok

mučnina nije popustila. Postalo joj je jasno na što ne bi trebala misliti.

Polako otvori oči i zagleda se u sebe u ogledalu. Zvuk glazbe, smijeha i

vriske probijao je kroz vrata.

Ako ondje vani dotad nisu razgovarali o njoj, sad su počeli. Jeste li vi

to čuli! Onoj jadnoj pacijentici pozlilo je i povratila je, i to na Anabethinoj

zabavi – moţete li povjerovati?

Netko pokuca.

Htjela je biti sama, sasvim sama. Opet kucanje. Ljutito kucanje,

kucanje socijalnog radnika. Nikad-se-ne-predajem kucanje.

Hoćemo-li-razgovarati-o-tome kucanje. Tvrdoglavo kucanje. “Katrine?”

Bila je to Sigrid. “Katrine? Jesi li dobro?”

Katrine je htjela biti sama. Ne, htjela je biti s Henningom, sjediti i piti

čaj s Henningom, ne znati za očekivanja i poglede koji titraju u zraku.

“Katrine!” Sigrid nastavi kucati.

Katrine ustane i odškrine vrata.

“Boţe dragi, kako to izgledaš, draga moja djevojčice!” Sigrid je bila

briţna kao i uvijek. Progura se u kupaonicu i počne umivati Katrinino lice.

“Eto, jel‟ sad bolje?”

“Mislim da ću ići kući”, reče Katrine i napravi grimasu samoj sebi u

ogledalu. “Moţeš li zamoliti Olea da pozove taksi?”

“Ja ću, Ole je nestao vani u vrtu.”

“U vrtu?”

“Da, Annabeth hoće da se ljudi okupaju u bazenu. A ima i novi ribnjak

koji ţeli pokazati. Pričekaj da naĎem neki auto ili da se raspitam moţe li te

netko odvesti.”

“Ovdje nema nijedne trijezne osobe.”

Sa zabrinutom borom na čelu, Sigrid reče: “Moţda tako izgleda. Ali

ima ih više koji nisu ni okusili alkohol.”

“Ma zaboravi”, uzdahne Katrine.

Promatrale su se u ogledalu. Sigrid, sredovječna, vitka i sjedokosa,

lijepa i obrazovana, briţnih ruku. Katrine, mlada i s pomalo ugašenim

sjajem u očima. “Trebala si biti medicinska sestra”, reče Katrine i stavi

Sigridinu ruku oko svojeg ramena. Portret prijateljica u ogledalu. “Mogu to

zamisliti.”

“Što to?”

“Kako hodaš okolo u bijeloj kuti u noćnoj smjeni, i mnogi te muški

pacijenti čekaju u mraku, čekaju da načas vide ţenu iz snova kako se šulja

kroz vrata.”

Sigrid se nasmiješi Katrine u ogledalu, polaskana, ali istovremeno s

briţnom i zabrinutom borom na čelu. “Stara sam”, reče.

“Zrela”, ispravi je Katrine i oslobodi se, “ali ja koja sam mlada ne

mogu više večeras. Nazvat ću nekoga da me odveze. Vrati se na zabavu.”

Iznenada Katrine poţeli da je Ole tu, da je zagrli. Htjela je da Ole kaţe:

“Ostani ovdje, sa mnom.” Stajala je na vratima i gledala, prvo za Sigrid koja

je nestala u mnoštvu, a zatim je promatrala Olea koji se vraćao s terase. Ole

i dugonoga ţena s večere. Otvorenije su pokazivali prisnost. Katrine sklopi

oči i zamisli ih gole u krevetu. Mogla ih je jasno vidjeti, ali nije osjetila

ljubomoru, samo tešku tugu.

Što je htjela da Ole kaţe? “Dosta mi je ovog mjesta.” To bi mogao

reći. Mogao bi doći do nje, zagrliti je i reći da će je odvesti doma i biti s

njom, njih dvoje sami. Znala je da bi trebala biti ljuta. Zašto to nije

napravio? Zašto nije ono što bi htjela da bude?

U tom trenutku susretne njegov pogled. PriĎe joj. Ona zatvori oči. Sve

je jasno vidjela. SvaĎu koja će uslijediti. Sve ruţno što će ona izgovoriti, sve

ruţne stvari koje će izreći on. Opet otvori oči. Sa svakim korakom kojim joj

se Ole pribliţavao, ţeljela je da to dolazi Henning. Henning, nitko drugi.

“Kako si?” upita on.

“Bolje”, promrmlja ona. “I ti uţivaš, koliko vidim.”

On isprati njezin pogled prema ţeni dugih nogu koja je zurila u njih.

Čim se Ole okrenuo, dugonoga skrene ulijevo i nestane iza nekoga.

“Neki ljudi idu do grada”, reče Ole konačno. “Do Smugeta; onaj peško

i još neki, jel‟ ti se ide?”

“Ne”, reče ona. “A tebi?”

“Ne znam, zapravo. Moţda!”

“Ja idem kući”, reče ona.

“Kući?”

Ona se umorno nasmiješi. “Ne moraš sa mnom, smiri se, ostani ovdje.

Ili idi s njima do grada.”

On se ozari. “Sigurna si?”

Ona kimne.

“Sigurna?” ponovi on.

Grupica bučnih gostiju nagura se meĎu njih. Goggen pljusne Olea po

straţnjici. “Ideš s nama, slatkišu?”

Ole se nasmije.

Goggen ga zgrabi oko pasa i zavrti u polagan valcer. Katrine se

povuče natrag u kupaonicu, zaključa vrata i pričeka dok nije bila sigurna da

je hodnik potpuno prazan. Glasovi i glasna galama prodirali su kroza zidove.

Netko je zasjeo za klavir. Kad je bila sigurna da su svi koji su bili na hodniku

otišli, išulja se na hodnik, digne telefonsku slušalicu s bijelog telefona koji je

visio na zidu pa okrene Henningov broj. Baci pogled na sat. Nije još bila ni

ponoć. Konačno začuje pospani halo na drugom kraju. “Katrine je”, reče

ona brzo. “Već si legao?” Nije mogla ne pitati, i u istom trenutku napravi

grimasu kao da se boji da će reći da i biti mrzovoljan.

“Ja? Ne.” Henning umorno zijevne. Dakle spavao je.

“Imaš auto?” upita ga.

“Bratov, onu krntiju.”

“Moţeš me pokupiti? Kod Annabeth? Sada?”

Blaţeni Henning koji nikada ne postavlja pitanja. “Spusti se polako”,

reče on. “Pokupit ću te.”

Noćna voţnja

Dvadeset minuta poslije ostavila je društvo u kući sto metara iza sebe i

našla se sama s mrakom. Polaganim se koracima kretala prema tihoj ulici.

Vani je bilo više sivo nego mračno, prigušeno svjetlo ljetne noći. Bilo joj je

mnogo bolje, ali trbuh i dijafragma još su joj bili ukočeni. Svjeţ večernji

zrak njeţno joj je milovao lice. ProĎe ispod ulične svjetiljke. Električno

zujanje čulo se iz svjetiljke koja je blijedo sjajila nemoćna da baci oštrije

svjetlo nego što je to sama noć bila u stanju. Nastavi nizbrdo. Pete su joj

strugale po asfaltu. Električno zujanje iščezne i ubrzo joj oko uha počne

zujati komarac. Malo nakon toga začula je brujanje automobila. Tada se iza

golemog drveća uz ulicu zaţare automobilski farovi. Polako je šetala

nizbrdo prema mračnom Voksenkollveienu. Grad se rasprostro daleko ispod

nje. Oslo je tinjalo noćnim svjetlima, poput ţeravica u ugašenoj i suludo

velikoj logorskoj vatri. Crno more u unutrašnjem Oslofjordu reflektiralo je i

pojačavalo bliještanje grada. Brujanje motora postane glasnije i ona uskoro

primijeti odsjaj farova na drveću i niz automobila koji su izašli iz zavoja.

Prvi je automobil bio sportski kabriolet. Henningova duga kosa zaleprša od

iznenadnog naleta vjetra pa ju je morao maknuti s lica. Automobil se

zaustavi, a ona uskoči unutra.

Sjedili su i gledali se, nasmiješeni. “Što je ovo?” upita on.

Ona se nasmiješi još šire. “A što misliš?”

“Dobila si neku lovu?”

Ona se nasmije. “Ne.”

“Što onda?”

Ona se pribere i zatvori oči.

“Dogodilo ti se nešto lijepo”, reče on.

Ona kimne i uspije zadrţati osmijeh.

“Hoćeš mi reći što je bilo?”

“Poslije”, reče ona i primi ga za ruku. “Poslije”, ponovi pa rukom

pogladi upravljačku ploču i upita: “Gdje si ovo našao?”

“Bratov je”, reče on. “Čuvam mu auto dok je u inozemstvu.”

“Stvarno? Imaš brata koji ti samo tako posudi ovakav auto?”

On se iskosa nasmiješi i naheri glavu. “Pa brat mi je.”

“Pospan?” upita ona.

“Više ne.”

“Što ţeliš raditi?”

Oklijevao je. “Koliko vremena imaš?”

“Cijelu noć.”

On nasloni glavu otraga tako da mu je kozja bradica stršala kao grmić

mahovine na vrhu šiljaste brade. “Vedro je”, promrmlja. “Znam što ćemo.”

“Ali prvo ţelim jesti”, reče Katrine. “Jede mi se nešto jako masno i

nezdravo.”

Dok mu je kosa lepršala na vjetru, Henning dade gas uz

Holmenkollbakken koji se u noći uzdizao kao golema tajanstvena sjena. U

zavojima su se dodirivali, a njezina se kosa vijorila i šibala je po očima.

Katrine bez oklijevanja svuče bluzu i zaveţe je oko glave kao maramu.

Henning joj dobaci pogled. “Kao u Fellinijevu filmu”, vikne on kroz šum

vjetra, “moj kabriolet i ja u noćnom Ďiru s komadom u crnom grudnjaku!”

Ona se nagne i upali radio. Glazba zaori kao da su u koncertnoj

dvorani. Bio je to Leonard Cohen koji je prvo osvojio Manhattan, a onda

Berlin. Pogledali su se. Ona pojača radio. Henning ubaci u niţu brzinu i

nagazi gas. Brzinomjer je pokazivao sto trideset kad se cesta izravnala, a

ţute su ulične svjetiljke bljeskale kao disko-svjetla na Henningovu licu.

Katrine shvati da su u tunelu. Vjetar na tijelu, rokenrol i ţelja da ispere sav

odgoj, pravila tradicije i običaja, da spere višeznačne rečenice i skrivene

namjere, opere ljepljive ruke i burţujsku aroganciju. Da mi se ovaj tulum

dogodio prije tri godine, razmišljala je, sada bih već sjedila negdje sa

špricom u ruci. Čak je i sad osjećala slabašnu ţudnju za takvim šutom. No

bila je to slaba ţelja, kao za nekim slatkišem koji je jela u djetinjstvu. Tako

će to biti zauvijek, pomisli, ali prije tri godine nisam bila svoja osoba, nisam

bila u stanju odbiti muškarca koji mi se ne sviĎa, nisam mogla ne mariti što

drugi vide da zabavu napuštam sama i prije vremena, ne mariti za to što

misle, ili za to kakvu odjeću netko ima na sebi, pogotovo kad sjedi u

kabrioletu.

Prije tri godine njezina je velika tajna bila tek nešto crno i neprobojno.

Ako bude dovoljno mislila na tu veliku tajnu, moţda se moţe nanovo roditi.

Nasmiješi se sama sebi. Nanovo roditi. Henning bi to nazvao kičastim.

No Henning nikad nije osjetio potrebu za ponovnim roĎenjem.

Parkirao je u dnu Ulice Corta Adelera. Aker Brygge1 leţao je kao

utvrda ispred Honnørbryggena, s trgom Rådhusplassen i dvorcem Akershus.

Iako je bilo blizu ponoći, nije izgledalo kao da je noć. Vukli su se niz

tramvajske tračnice, prošli uz taksije gdje su dva mlaĎa taksista dobacivala

Katrine koja je hodala uz široke izloge Aker Bryggea. Ona baci pogled na

svoj odraz u ogledalu. Bio je dobar osjećaj vidjeti se. Bio je dobar osjećaj

zuriti u svoj odraz: biti izazovna, ali ne droljasta. Samouvjerena, ali ne

jeftina. To sam ja, pomisli ona. To sam ja. Ni gola, ni odjevena; ni gladna, ni

sita.

U redu u McDonald‟su upoznali su se s jednim pijancem. On primi

Katrine za ruku i namigne Henningu. “Jebote”, reče. “Jebote, da sam barem

mlad kao ti.” Katrine od njega naţica cigaretu. Ulični svirač koji je sjedio na

jednoj od klupa kod trajekata počne svirati Heart of Gold Neila Younga.

Debeljko je zamoli za ples. Katrine zapleše. Gosti kafića uz šetnicu sjedili su

kao mračne sjene u ljetnoj noći, sjene koje bi mogle biti prijatelji,

neprijatelji. Nije marila za sjene koje zure u nju i ne razumiju što se zbiva.

Turisti u kratkim hlačama, bijelim tenisicama i s torbicama na uzici oko

vrata defilirali su u mraku.

Poslije se natrpala duplim cheeseburgerom, pomfritom s puno kečapa

i velikom kolom. Henning je uzeo frape, kao i uvijek, od vanilije; tipičan

Henning.

“Nisu ti dali jesti gore na brdu?” upita kad su sjeli u auto.

“Sve sam povratila. Pogodi zašto.”

“Mister Nice Guy?”

Ona kimne.

“Nabacivao ti se?”

“Kao i uvijek.”

Iz dţepa na prsima Henning izvadi tanak dţoint, pripali ga i duboko

uvuče dim. “Uvijek sam to govorio”, prošapće i zadrţi dim nekoliko

trenutaka, a onda nastavi: “Taj tip je da se izbljuješ.” Nastavi disati

normalno. Miris marihuane širio se oko njih. Henning reče: “Ali nisam

mislio da ćeš ti bljuvati. Mislio sam da si normalna.”

“Jebote, mrzim biti normalna”, nasmije se Katrine usta punih kečapa i

pomfrita.

Henning još jedanput silovito udahne. “Hoćeš?” upita je suznih očiju.

Ona zabaci glavu i vrisne: “Ne! I ovo je super!”

Vozili su se prema Mosseveienu, njeţan noćni glas govorio je iz

zvučnika i Henning skrene u Mastemyr, proĎe Hvervenbuktu, pa nastave

polako tihom noćnom ulicom. Katrine ugasi radio, pruţi ruke u zrak. Vjetar

joj je htio saviti ruke unazad, guste krošnje stabala slagale su sjenovite slike

na nebu, mirisalo je na trave, na kamilicu; mirisalo je na ljeto u zraku koji je

strujao oko njih. Henning skrene desno. prema Ingierstrandu.

Zaustavio je automobil i parkirao na šljunčanom parkiralištu, ispod

visokih jela, tako da je prednji kraj automobila bio okrenut prema mirnom

Bunnefjordu i uskoj plaţi malo niţe.

Oboje se okrenu kad su začuli zvuk motora. Nisu bili sami. Iza zavoja

se pojave svjetla i neki auto uspori i zaustavi se malo dalje od njih.

Henning se nasmiješi i ponovno upali motor. “Nikad mira. Hoću da

budemo sami.”

Ona ne reče ništa. Razmišljala je o njegovim riječima i pitala se bi li

trebala nešto reći.

Henning okrene auto i odveze ih natrag istim putem kojim su došli. No

na kriţanju sa starim Mosseveienom skrene desno. Vozili su polako kroz

zavoje i parkirali uz Gjersjøen, do kojega su uskoro došli. Bilo je to lijepo i

zaklonjeno mjesto. Stol, klupica i nešto grmlja. Henning skrene meĎu

drveće. Imali su pogled na vodu, ali nekoliko stotina metara dalje mogli su

nazrijeti obrise divovske automobilske gume u salonu za prodaju

kamp-prikolica.

Henning ugasi motor. Nekoliko sekundi čulo se samo zrikanje

zrikavca. Malo poslije i ono utihne. Bilo je tako tiho da im se činilo kao da se

kreću praznom sobom.

Htjela mu je reći kako se osjeća, prenijeti mu nešto od treperavog

osjećaja od kojeg se najeţila, ovdje i sada, no nije nalazila riječi. Gledali su

se. Tišinu konačno prekine škljocaj upaljača. Henningovo lice obojilo se u

crveno dok je palio cigaretu.

Koţnato sjedalo zaškripi kad je naslonio glavu otraga i pogledao u

plavo-crno nebo, gdje su zvijezde bljeskale kao sjaj lampe kroz crno cjedilo.

Ona to reče naglas: “Kao svjetlo lampe iza velikog crnog cjedila.”

Opet su se zagledali jedno drugome u oči, toliko dugo da je gotovo

osjetila kako nešto u njoj tone u njegov tamni pogled. Zapita se hoće li joj

uvijek biti tako, hoće li uvijek biti zbunjena razlikom izmeĎu prijateljstva i

ljubavi.

On reče: “IzaĎemo li van, dovoljno daleko od svega, sve dovde,

ugledamo nekakav sustav u nečemu što je tek vatreni kaos. Vidimo dvije

zvijezde od kojih je jedna moţda već odavno mrtva, progutana, a druga

moţda upravo sad eksplodira. Gledamo to kao sustav, te dvije točke. No sve

se konstantno mijenja. Zemlja propada, sunce propada, zvijezde

eksplodiraju na sve strane i stvaraju vrijeme!”

Cigareta mu se ljuljala u kutu usta, a oči su mu sjajile od zanosa. On je

kao dječak, pomisli ona, i uzme mu cigaretu sa suhih usana. Primi cigaretu

dugim prstima i oprezno ga poljubi. Imao je okus po dimu i bombonima.

Njegove čekinje lagano su je greble, a on reče nešto što nije shvatila. Riječi

su je milovale po licu kao lagani povjetarac meĎu travkama na plaţi. Kad je

nastavio, ona razdvoji usne da udahne njegov šaputavi glas.

“Zamisli jednu ţenu”, prošapće on konačno. “Lijepu ţenu jednom

davno davno, pomalo divlju...”

“Divlju?”

“U svakom slučaju, jednom davno, davno, jednog je dana otišla

cestom i došla do rijeke, preko koje je vodio most, starinski most sagraĎen

od drvenih trupaca i bez ograde...”

“Je li proljeće ili jesen?” upita ona.

“Proljeće je i u rijeci je jaka struja, a ona se zaustavi da pogleda dolje,

u zapjenjenu vodu. Stoji ondje i igra se s prstenom, ali prsten joj ispadne u

vodu...”

“Kakav prsten?”

“Doći ću do toga, to je prsten koji je naslijedila. Pao je u vodu i nestao.

Mnogo godina kasnije ona sretne muškarca. KanaĎanina...”

“Otkud je ona?”

“Ha?”

Katrine se nasmiješi njegovu zbunjenu izrazu lica. “On je KanaĎanin,

rekao si, otkud je ona?”

On raširi ruke. “Ona je iz... iz... Namsosa.”

“Zamisli kako ti malo treba da izgubiš pribranost.”

“Pa kad postavljaš toliko pitanja, kvariš mi priču.”

Ona se nasmiješi. “To je zato što si tako zanesen. Ne ljuti se. Pričaj.”

“Njih se dvoje vjenčaju. No on cijeli ţivot nosi medaljon oko vrata.

Riječ je o malom indijanskom predmetu izrezbarenom iz drveta; drvenoj

kutijici koja skriva tajnu, nečemu što je pronašao u trbuhu lososa kojeg je

upecao na Aljaski kao mladić...”

“Prsten!” reče ona trijumfalno.

Henning rezignirano uzdahne.

Ona se nasmije. “Poričeš da je u medaljonu prsten?”

I on se nasmije. “Pa da, u medaljonu je prsten. Ali nije u tome poanta.”

“Dobro, reci poantu.”

“Poanta je da on umre.”

“Umre? Jebote, kako si zao.”

“...i kad je umro, udovica otvori medaljon koji je nosio oko vrata cijeli

ţivot... zašto se smiješ?”

“Tako si beznadno romantičan.”

Nasmije se i on. “Nikad neću ići s tobom u kino.”

“Daaj, ajmo u kino. To ćemo sutra.”

“Ali ti nikome ne daš da do kraja kaţe što ima.”

“Ne idem u kino razgovarati!”

“Ne, ali sigurno sjediš i komentiraš filmove. Mrzim ljude koji sjede i

pričaju u kinodvorani.”

“Obećavam da ću šutjeti i biti mirna ako sutra budeš išao sa mnom u

kino.”

“Što će Ole reći ako ti i ja odemo u kino?”

“Ne petljaj Olea u ovo, govorim o tebi i meni.”

“A ja govorim o sustavu”, ustrajao je on ozbiljno. “Cijela je poanta u

tome da nije slučajnost da je muškarac cijeli ţivot hodao naokolo s njezinim

prstenom oko vrata; ne postoje dva potpuno ista prstena i to jest isti onaj koji

je ona ispustila prije nego što su se sreli i koji je muškarac pronašao u trbuhu

lososa. Ali i prsten i muškarac, i ona i losos i lososov put dio su sustava,

figura koja postaje logički sustav ako se postavi u pravu perspektivu. Ako se

dovoljno odmakneš.”

“A ti lebdiš u nekom ruţičastom snu”, reče Katrine i uvuče zadnji dim

njegove cigarete, ponudi mu je pa je ugasi u pepeljari kad je on odmahnuo

rukom. Ona reče: “U toj mi je priči čudno da ona nije znala za prsten koji je

on nosio oko vrata cijeli ţivot. Na kraju krajeva bili su u braku.”

Henning ponovno uzdahne. “Ti si izgubljen slučaj”, prošapće i nastavi

nakon što se nakratko zamislio: “OK, ali ja mislim da je taj tip hodao okolo s

prstenom u medaljonu zato što je sanjao o ţeni kojoj je pripadao, i mislim da

nije htio odati taj san nekoj drugoj ţeni.”

“A vlasnica prstena zapravo je bila njegova ţena. O njoj je sanjao

cijelo vrijeme.” On zamišljeno kimne. “To je lijepo, na neki način.”

Henning se protegne naprijed, posegne preko upravljačke ploče i

pritisne prekidač. Čulo se zujanje dok se krov nad njima zatvarao.

“Ne ţeliš gledati zvijezde?” upita ona odglumivši čuĎenje.

“Lagano se smrzavam”, odgovori on – kao da je tu repliku pročitao u

nekoj knjizi.

S krovom nad glavama i zatvorenim prozorima bilo je kao da sjede u

kaminu. U poklopcu motora odraţavao se blagi sjaj zvjezdanog neba. Neki

insekt očeše joj čelo, ostavi za sobom lagan svrab koji ona umiri kaţiprstom.

“Govorim o obrascu”, nastavi on. “Zamisli ruku koja skuplja snagu da

baci udicu, jednu sekundu u moru sekundi, ali u isti je mah ta sekunda dio

jednog sustava. Baš u toj sekundi losos će zagristi udicu – tako da muškarac

moţe izvući lososa na kopno i pronaći prsten u njegovu trbuhu. Jedan

trenutak, zamisli taj trenutak – sunce koje se reflektira u kapljama vode i

metalu – stotinku te sekunde koju u potpunosti ispunjava ribina glad i

njezino plivanje uz rijeku. Ta stotinka sekunde karika je u sustavu. Sve se

slaţe: sudbina, muškarac, ţena, losos, vrijeme i taj prsten s kojim se ona igra

na mostu. Zajedno postaju točke u jednoj većoj cjelini, u jednom većem

sustavu. Pogledaj nas dvoje. Ili zamisli neke druge dvije osobe, potpuno

slučajnog mladića i djevojku, dvoje koji se vole a da to ne znaju.”

“Ali je li to moguće?”

On se lecne, pogleda je pa reče, “Naravno da je moguće. To se dvoje

svaki dan škica, moţda se svaki dan sreću na poslu – ne samo jedanput –

mogu se, za potrebe ove priče, svakodnevno viĎati na autobusnoj stanici... ili

u busu u jutarnjoj guţvi, ili kad ona svakoga jutra ţuri na posao. Ona moţda

protrči kraj prozora gdje on svakoga jutra stoji i čeka. Zamisli to: svako jutro

trči uz odreĎeni uredski prozor kako bi ga vidjela, a on ţuri k prozoru kako

bi vidio nju; to je jedna točka dodira koju nijedno od njih ne moţe analizirati

niti o njoj znati išta posebno dok ne proĎe dovoljno vremena. Kasnije, kad

postanu iskusniji, kad proĎe vrijeme a oni se budu prisjećali, spoznat će to

sami od sebe – da je to što su tada osjećali bio neki oblik ljubavi. Znat će da

su se tada voljeli.”

“Ali, ti, Henning”, reče ona i proĎe opet usnama po njegovim

čekinjama, poljubi ga njeţno i šapne mu na usne, “moţeš im dopustiti da se

opet sretnu, jer ti odreĎuješ, ti pričaš priču.”

“Zapamti da se njih dvoje tako susreću a da i ne znaju da su to susreti,

njima su to tek dogaĎaji.” On joj odvrati šaptom “Takvi susreti u budućnosti

postaju izvor boli ili topline koju čuvaju u sebi – do kraja ţivota.”

“Ali ti im moţeš dopustiti da se još jedanput sretnu”, ustrajala je.

“OK”, reče on.

“Ispričaj mi to sad”, zamoli ga. “Ispričaj mi kako su se ponovno sreli.”

“OK”, ponovi. “Njih se dvoje ponovno sretnu, a to se dogodi ovako:

On sjedi u vlaku koji vozi na jug. Vlak se zaustavi na stanici i on ustane da

baci pogled kroz prozor. Tada ugleda nju. Jer na stanici stoji još jedan vlak.

Ona stoji i gleda kroz prozor tog vlaka – vlaka koji vozi na sjever, u

suprotnome smjeru. Dijeli ih metar zraka. Zamišljaš? Nju koja stoji ondje,

plave kose koja leprša na povjetarcu. Na sebi ima bijelu ljetnu haljinu koja je

gotovo prozirna, kroz dva sloja prozora vlakova on vidi haljinu koja joj se

pripila uz tijelo, vidi kako joj se trbušni mišići napinju ispod haljine. Pet se

sekundi promatraju, gledaju se u oči dok vlak ne krene. Jedan vlak na sjever,

drugi na jug. I oni se ponovno razilaze.”

Katrine pomiluje Henningovu bradu usnama. “Kako se ona zove?”

prošapće.

On se nasmije i odmahne glavom. “To nije priča o meni. To je

naprosto priča. Nešto što se dogaĎa svaki dan. Nekome. Jedino što se moţe

reći jest da taj trenutak koji njih dvoje proţivljavaju u sebi ima neku

ljepotu.”

“Izvlačiš se”, prošapće ona. “Maštaš li o njoj?”

“Naravno.”

On se ţalosno nasmiješi: “Jedino shvatljivo što čovjek moţe izvući iz

sustava koji uokviruje njih dvoje jest poezija. Jezik, riječi koje jedni

drugima govorimo poprimaju oblik kutije u kojoj skupljamo ono lijepo u

ţivotu i izvučemo to na svjetlo jedni drugima u trenucima kao što je ovaj –

ovdje, ti i ja u ovome autu, usred noći. Jezik i poezija naš su način osjećanja

neshvatljivog, jer nismo dovoljno dugo vani, izvan sebe samih, gdje čovjek

moţe okusiti ono logično i očito u stvarnosti.”

Zapuhao se od svih tih riječi. Henning je stvarno divan, pomisli ona.

Henning je naivan, djetinjast i divan.

“Ne slaţem se.” reče.

“Ha?”

“Vješt si u pričanju priča, ali ne znaš ništa o stvarnosti.”

On se nasmiješi lagano samoironično. “Za taj se zaključak nisi trebala

namučiti.”

“Sad ćeš ti mene saslušati”, reče ona. “Ispred Kragerøa postoji

mjestašce koje se zove Portør. Ali nije ime mjesta tako vaţno, poanta je u

tome da se odande vidi cijela pučina, seţe ravno u more, izmeĎu tebe i

Danske leţi samo Skagerrak. Jednom je ondje bila bonaca, znaš što je to?

Bonaca. To ti je kad je voda mirna kao ogledalo, bez imalo mreškanja.

Kupala sam se, vrijeme je bilo totalno fantastično, zora, sunce je sjalo, u

vodi je bilo toplo, nije bilo ni daška vjetra i more je bilo potpuno mirno.

Počela sam plivati od obale, prema pučini; oboţavam plivati. I plivala sam i

plivala sve dalje, sve dok nisam osjetila da sam tako iscrpljena da trebam

predahnuti. I tako sam neko vrijeme leţala i plutala na leĎima i gledala ravno

u zrak u uţareno sunce, vidjela sam svoje bijelo tijelo pod površinom vode i

ogledala se oko sebe. I znaš što? Otplivala sam tako daleko da se nigdje nije

vidjelo kopno. Koliko god se okretala, oko mene je bilo samo mirno crno

more. Nisam vidjela ništa, ni jedan jedini čamac, nijedno jedro, ni prugu

kopna. I leţala sam ondje i razmišljala o crnoj dubini ispod mene,

razmišljala sam kako zapravo nemam pojma kojim putem da krenem natrag,

odakle sam došla. Zatvorila sam oči i shvatila da je to, tako leţati, šut kakav

nisam osjetila nikad prije i nikad poslije. Znala sam da je u tome zapravo bit

svega. To je ţivot, to se zapravo dogaĎa svaki dan. Svaka sekunda u danu je

kao kad leţiš tako, sam u moru.”

“Ali našla si put natrag.”

Ona se nasmiješi. “Naravno, pa sjedim ovdje.”

“To vidim, ali kako? Srećom si otplivala u pravome smjeru?”

“Moguće je. Moţda je to bila sreća, ali nije u tome poanta. Stvar je u

tome da mi je to bilo najvaţnije iskustvo u ţivotu.”

“Kako znaš?”

“Zbog njega sam se odlučila riješiti ovisnosti. No moţda je vaţnije

bilo samo to aha-iskustvo.”

Ona se nasmiješi i njeţno šapne. “Jedina mi je misao ondje na pučini

bila da ništa nije unaprijed odreĎeno. Ne postoji nikakav sustav. Slaţeš

krasne priče, Henning, ali to s predodreĎenim sustavima ti je obično sranje.

Moj ţivot uskrsava izmeĎu mene i mora. Vjerujem u sebe i u stvarnost.

That’s it.”

Posljednja je riječ ostala visjeti u zraku i vibrirati. Nijedno od njih ne

reče ni riječ, sjedili su privijeni i Katrine je osjećala toplinu Heningovih

bedara uz svoja. “Kakav je to medaljon imao?” upita ona.

“Tko?”

“Onaj KanaĎanin.”

“A, on...” Henning pokuša uvući ruku u dţep, ali uspio je tek nakon

što se izvio u most. “Evo”, reče i pruţi joj finu bijelu kutijicu. Ona je uzme.

Na poklopcu je imala elegantne zlatne crteţe. “U takvima smo drţali

amfetamine”, reče ona i odvagne kutijicu na dlanu.

“Ne u ovakvima”, reče on i podigne poklopac.

“Mramor”, prekine ga ona, “je li to mramor?”

Henning kimne. “Istom su se tehnikom sluţili u Taj Mahalu. Sedef i

plavi kamen usaĎeni su u graĎevinu. Pipni”, prošapće i glatkim poklopcem

proĎe po donjoj strani njezina kaţiprsta. Tada se pogledaju. Ona polako

spusti ruku s bijelom kutijicom i poloţi je u svoje krilo. Zatim skine prsten

koji je imala na lijevom prstenjaku. Bio je to debeo prsten od masivna zlata s

dvama usaĎenim kamenima. Prsten spusti u kutijicu i on padne unutra uz

suh tresak. Ona spusti poklopac i pruţi mu kutijicu. Henning proguta knedlu

i posegne za njom.

Sjedili su pripijeni i u tom trenutku bliskost meĎu njima je rasla. Ona

je gledala Henningovu usijanu koţu, gledala je njegove oči koje su sjajile

crnim sjajem u mraku. Tetive i krvne ţile po koţi su mu ocrtavale mračne

sjene. Ovakva ga ţelim, pomisli ona. I upravo takva ga je i uzela. Zauzdala

je Henninga pod sobom i poševila ga ondje u autu, jahala ga je sve dok slike

zvijezda na nebu nisu napravile male odraze u kapljama znoja na njegovu

čelu. Čitala je u njegovim tamnim zjenicama kako se orgazam gradi i kad je

svršio u nju pokrila mu je usta svojima i pustila ga da vrišti koliko god moţe,

duboko u njezin trbuh.

Onda je zadrijemala. Kad se probudila, tijelo ju je boljelo natkoljenice

su joj ostale bez cirkulacije i utrnule su. Ovo je prvi put da spavam u autu

otkad sam bila mala, pomisli. Zahladnjelo je. Henning je tiho hrkao.

Oslobodi ruke od njegova vrata i smjesti se u udobniji poloţaj. Retrovizor

joj je otkrio da joj se kosa zapetljala. Izgledala je kao ţena koja se probudila

u naručju muškarca, u automobilu, usred noći. Noga mi je zaspala, pomisli i

počne masirati cjevanicu i bedro. I pomalo se smrzavam. Vani, na nebu, još

su bile zvijezde. Mali srpasti mjesec koji je stajao iznad vode pomaknuo se

daleko na jug, a iznad vrhova drveća na drugoj strani nebo je imalo svjetliji,

plavkastiji sjaj. “Zamisli ti to”, reče ona promuklim glasom. Henning

promrmlja nešto u snu. Ona pogleda sat na upravljačkoj ploči. Prošla su dva

sata ujutro.

Lagano zadrhti, odjene tanku bluzu i poravna suknju. Prouči lice u

retrovizoru i zaključi da joj nedostaje češalj. Prozori automobila zamaglili

su se i orosili s unutrašnje strane. Bila je gladna. I trebalo joj je umivanje.

Otvori pretinac za rukavice da potraţi cigarete. MeĎutim, osim prometne

dozvole i nekoliko papirnatih salveta, bio je prazan. Obriše rosu s bočnog

prozora. Vani je bilo mračno iza zimzelenoga grmlja. Ona spusti prozor.

Zrak je bio krasan; svjeţ, ali ne prehladan na licu. Najeţi joj se koţa na

podlakticama. Primi mjenjač, progura nogu da pronaĎe papučicu spojke na

vozačkoj strani središnje konzole. Konačno prebaci automobil u ler i ušulja

ruku oko volana a da Henning nije ništa primijetio. Okrene ključ. Automobil

se upali i ona namjesti grijanje. Snop svjetla iz prednjih farova susretao se s

deblom i masom zelenog raslinja. Henning je i dalje čvrsto spavao. Ona se

dosjeti da bi se mogla malo umiti dolje u vodi. Bilo bi divno isprati okus

dima iz usta. No čini se da do dolje nije bilo prirodne staze, područje izmeĎu

ceste i vode bilo je kao mračni kaos drveća, grmlja borovnice i golih,

bodljikavih grana. Strese se. Sjeti se zmija, gnusnih isprepletenih zmija koje

plaze meĎu mrtvim lišćem po padini, sjeti se paukova i ogromnih

mravinjaka koji vrve milijunima mrava, i opet se strese.

Naposljetku otvori vrata i izaĎe ukočenih nogu. Šepesala je ukrug dok

joj se krv polako vraćala u utrnulu nogu. Trnci. Boljelo je pa zagrize donju

usnu. Nagazi na oštar kamen koji je probode ravno ispod pete. Tako ju je

zaboljelo da je kriknula i počela hodati. Plesala je valcer oko auta, kao

električna lutka ukočenih nogu i zglobova. Bosim je nogama cupkala po

hladnu i bodljikavu šljunku, sve dok joj se cirkulacija nije pokrenula.

Iznenada joj se učini da čuje neki šum pa stane i osluhne. Stajala je

posve mirno i osjećala kako joj se kraljeţnicom penje hladna nelagoda.

Dugo je tako stajala i osluškivala, ali šum se nije ponovio. Pogledom je

prelazila amo-tamo da vidi što ga je moglo proizvesti. Noć je bila siva, ne

posve mračna, i na svjetlu mjeseca i zvijezda njezin je lik bacao sjenu na

padinu. Jedini zvuk koji se čuo bilo je tiho mrmorenje automobila u leru. I

jedino uistinu crno bilo je drveće i površina vode koja je, posve mirna,

uzaludno pokušavala odraziti zvijezde.

Kad se konačno uvjerila da je šum umislila, odluči se spustiti do vode.

Oprezno je šetala niz cestu ne bi li našla neku stazu. Ugleda fin plosnat

kamen po kojem bi se mogla spustiti do ruba vode. Kad se pribliţila, hladan

zapuh vjetra očeše joj gleţnjeve i cjevanice. Zaustavi se, savije koljena,

uroni dlan i provjeri temperaturu vode. Djelovala je mlako. U mraku napipa

kamen i klekne na nj. Skupi zaobljene dlanove i zapljusne si lice; voda

uopće nije bila hladna. Ustane, zguli sa sebe gaćice, šutne cipele i bosonoga

zakorači u vodu. Stopala joj do gleţnjeva utonu u blato koje je podsjeti na

hladnu zgrudanu kremu. Bilo je odvratno, ali nije bilo pomoći. Trajalo je

samo dvije sekunde. Zadigne suknju do struka, okrene se licem prema

kopnu, čučne i počne se prati.

Što je to bilo?

Brzo ustane i osluhne.

Zvuk. Ali kakav zvuk?

Stajala je posve mirno i slušala. No sad je tišina bila potpuna, čak se

više nije čuo ni motor Henningova automobila. Samo se tiho zujanje

insekata koji udaraju krilima po površini vode probijalo kroz paralizirajuću

tišinu. Moţda je samo oprezna jer stoji sa suknjom nabranom oko struka.

Tada ispusti suknju.

Nešto je bilo drugačije. Nešto je bilo neobično u toj tišini. Pokušala je

shvatiti što. Nije ništa smislila, osim to da joj se ne sviĎa tako stajati, sama i

izloţena u vodi. Od gusta mraka i nepodnošljive tišine ljepljiv osjećaj

tjeskobe počeo se širiti iz jedne točke u njezinim kriţima, osjećaj od kojeg su

joj prsti utrnuli, ruke omlitavile, usta se osušila i od kojeg je zadrţala dah.

Iako nije bio potpun mrak nego samo ljetni polumrak, dale su se naslutiti

konture kamenja i grana koje su stršale na obali. Grupa crnih i neprobojnih

borova zaklanjala je pogled na cestu. Kroz taj zid ništa se nije moglo

razaznati.

Hodaj, reče ona sebi, gacaj prema suhome i vrati se do auta.

MeĎutim, iz nekog razloga nije htjela napraviti ni šum. Zato, pomisli, zato

što... to će zakloniti ostale zvukove. Koje zvukove? Stajala je posve mirno i

usredotočila se, ali nije uspijevala čuti ni jedan jedini zvuk.

Viči, pomisli. Zovi Henninga! No nije se mogla natjerati ni na to.

Umjesto toga počne gaziti prema kopnu. Posrne i jedva se zadrţi da ne

padne u vodu, ali uspije povratiti ravnoteţu i iskobeljati se na kopno. Pokuša

ugurati mokre noge natrag u cipele. Bilo je teško, stopala su odbijala

dobrovoljno kliznuti u cipele.

Čim je bila gotova, ukočeno se uspravi i osluhne. Ništa se nije čulo,

opet ništa osim insekata. Pogled joj je bio prikovan za debeo zid borova na

desnoj strani. U cipelama je imala šljunka i iglica. Evo. Evo, opet se čuo

neki zvuk. I došao je odnekud iza borova. Disala je otvorenih usta. Bilo je to

panično disanje koje je morala suzbiti. Zatvori usta i zadrţi dah. Intenzivno

se zagleda u skup drveća. Eto ga opet. Šuškanje. Ona zatvori oči.

“Henning?” prošapće bez glasa.

Šuškanje prestane. Pročisti grlo da doĎe do glasa.

“Henning?” vikne i osluhne. Neka grančica pukne. Neke se grančice

pomaknu. “Jesi li to ti, Henning?”

Jedna se sjena odvoji od drveća, bijela sjena. Sjena koja je ondje bila

cijelo vrijeme, ali koju nije primijetila dosad, dok se nije pomaknula. Bio je

to čovjek. Bijeli čovjek bez odjeće.

Drugi dio

Mali zlatni prsten

Kalfatrus

Policijski inspektor Gunnarstranda promatrao je obrise svojega lica u

staklenoj zdjeli. Lice mu je u odrazu bilo izobličeno i kruškoliko. Usta s

umjetnim, bijelim porculanskim zubima izgledala su kao široka i čudna

mahuna puna bijelih zrna graška. Nosnice su mu se širile u dva golema

tunela, a sive sjene po licu odavale su da još nije obavio nedjeljno brijanje.

Traţio je riječi koje bi uputio zlatnoj ribici. Stajao je pred policom s

knjigama na kojoj je bio mali okrugao akvarij i u staklu promatrao ribu i

sebe. U zrcalnoj slici, iza njegova kruškolikog lica, akvarij je uhvatio sve:

police s knjigama i stol s hrpom novina. “Jesi li usamljen?” upita zlatnu

ribicu. Glupo pitanje. Preformulirao ga je: “Osjećaš li se usamljeno?” I kao i

obično sam odgovori uime crvenonarančaste pajčolanke koja se mirno

vrtjela po okruglome akvariju. “Naravno da se osjećaš, i ja sam usamljen.”

Izgovorivši te riječi policajac osjeti sitan srh grizodušja. Zapravo je trebao

kupiti više ribica da debela crvenonarančasta riba ima prijatelje, da u

akvariju bude cijelo riblje društvo. No u isti se mah bojao da bi kupnjom

većeg broja ribica izgubio kontakt s ovom jednom. Njih su dvojica imali

nešto posebno, kao sada, kad je riba mirno stajala u vodi, zurila u njega

čudnim pogledom i mahala lijepim repom kao u usporenom filmu. “Pa da,

obojica smo usamljeni”, zaključi Gunnarstranda, uspravi se pa odšeta do

kuhinje da si skuha kavu u filtar-aparatu. Četiri ţlica Evergood kave, ili pet

ţlica drugih marki. Tako je to; neke marke kave zahtijevaju više ţlica u

filtru. Nema se tu što raspravljati. To je stvar ukusa. Prebaci tregere preko

naramenica potkošulje. “Znaš li što je najgore?” reče on ribici. “To što

čovjek više ne moţe biti sam u svojoj usamljenosti. Sad je moderno biti

usamljen, sad imaju radioprograme o usamljenosti i svi pričaju o

usamljenosti, i emitiraju programe za usamljene.”

Uključi aparat i nasloni se na dovratak. Iznad akvarija visio je Edelin

portret.

Kakav joj to danas izraz imaju usta i oči? Nekako preziran, ustanovi.

Ali zašto? Zato što on provodi vrijeme razgovorajući s ribom? Moţda je

ljubomorna, pomisli, ljubomorna jer ne razgovaram s njom? Ali razgovara s

njom, u sebi. Riba je nešto drugo; riba je kao pas. “Da”, čuo je kako ga Edel

upozorava u glavi. “Ali psi imaju imena”, rekla je.

Upravo tako, pomisli Gunnarstranda i odšeta natrag do akvarija. Uzme

ţutu kutiju s hranom za ribice, otvori je i oprezno kaţiprstom isipa malo

hrane. Sitne ljuskice plutale su po vodi. Izvan sebe od sreće, ribica promijeni

smjer, dopliva do površine i počne ih grickati. “Bi li htio ime?” upita on ribu

i sjeti se imena trojice mudraca iz Biblije. Jedno od njih moglo bi proći kao

ime za ribicu. Ako hinduisti dobro pretpostavljaju, ova je riba nekoć

praktički i mogla biti mudrac s lošom karmom. No Gunnarstranda se nije

mogao sjetiti kako su se mudraci zvali, osim jednoga: Melkiora. Glupo ime

za ribicu. Drugi se zvao Baltazar. To je već bolje, ali ne baš originalno.

Nastavi razmišljati. “Mogao bi se zvati... mogao bi se zvati...” Nije mu to

bila jača strana. Iznenada mu sine: “Kalfatrus”, reče on glasno i zadovoljno

se uspravi. Dobro ime. Kalfatrus.

Upravo kad je izgovorio tu riječ, zazvoni telefon.

Gunnarstranda baci pogled na sat pa sretne Kalfatrusov pogled.

“Mislim da ćemo se ubuduće malo rjeĎe viĎati”, reče on zlatnoj ribici pa se

odšeta prema telefonu.“Nedjelja je ujutro”, nastavi. “Nisam se obrijao i

imao sam planove za danas. Kad telefon zazvoni u ovakvome trenutku, to

moţe značiti samo jedno.”

Stavi ruku na ureĎaj koji je nastavio srdito zvoniti. Njih su se dvoje

gledali preko sobe dvije kratke sekunde. Policajac i zlatna ribica. Policijski

inspektor Gunnarstranda pročisti grlo, digne slušalicu i drekne. “Molim vas,

budite kratki.”

Zimski vrt

Nitko od njih nije baš imao apetita nakon obdukcije. Stajali su na

parkiralištu i zamišljeno zurili u prazno. Kiša je stala, ustvrdi Frank Frølich

u sebi. Vjetar je povijao drveće i rastjerivao oblake, a toplo je sunce počelo

sušiti asfalt. Razmišljao je o tome što su zapravo saznali i pitao se kako bi

trebali pristupiti slučaju, ili točnije: kako Gunnarstranda misli da treba

pristupiti slučaju. Baš on je na kraju i prekinuo tišinu: “Jesi li gledao vijesti

sinoć?”

“Nisam stigao”, odgovori Frank Frølich.

“Nije bilo tako strašno. Slike iz helikoptera i sve to. Ali imali su dosta

dobar portret, fotorobot. Na to su vjerojatno zagrizli.”

“Sigurno”, reče Frølich nezainteresirano. Problem je bio spojiti to

dvoje, spojiti beţivotno meso na stolu s imenom, sa ţivom ţenom.

“Katrine”, reče on pa pročisti grlo, “zar ne?”

Gunnarstranda ponovi ime, gotovo kao da mu provjerava okus: “To je

dosta često ime, Katrine Bratterud. Ima neobičnu tetovaţu na trbuhu, pa se

čini da imamo nekakav trag. Ali to nije dovoljno.” Gunnarstranda promotri

svoje bilješke i pokaţe prema autu. “Sørkedalen.”

Vozili su u tišini, Frølich za volanom. Gunnarstranda je sjedio

sklupčan na suvozačkom sjedištu, ovivši svijetao ljetni sako čvrsto uz sebe,

sav mrzovoljan. Frølich je još uvijek na radiju traţio glazbu po svom ukusu.

Svaki put kad bi se pokazalo da je riječ o reklami, promijenio bi postaju i

nastavio pritiskati dok ne bi našao muziku koja mu je po volji.

Gunnarstranda razdraţeno pogleda prst koji je mijenjao postaje i reče, “Već

treći put čujem ovaj glas. Ako ga čujem još jednom, htjet ću znati o čemu ta

ţena priča.”

Frølich ne odgovori. Nije imao što. Nastavi traţiti po radiju sve dok iz

zvučnika nije odjeknuo promukli glas Toma Waitsa.

Prošli su uz groblje Vestre i odvezli se iz Smestada dalje

Sørkedalsveienom uz zakamuflirane vile i zaštićena prazna zemljišta. Neko

su vrijeme vozili paralelno uz vlak na liniji Østerås, u čijem su prvome

vagonu dva mala djeteta lupala rukama po prozoru i mahala im. Radio je

nastavio svirati miran blues dok su prolazili kroz Røu, nastavili u

Sørkedalen i vozili uz lipanjski zelena polja ţita koja je njeţno milovao

povjetarac pa su sjajila kao baršun na suncu. Frølich ugasi radio kad su

počele reklame. “To ti je Oslo”, reče i oduševljeno pokaţe rukom, “pet

minuta voţnje autom i na selu si.” Cesta je nastavila u nekoliko oštrih zavoja

i kad su došli do vrha brda, ugledali su plavu vodu izmeĎu dvaju zelenih

bregova, nisko drveće velikih krošanja koje je raslo uz rub vijugavog,

nevidljivog potoka, a sasvim u pozadini i rub goleme šume Oslomarke.

Frølich uspori. “To bi trebalo biti ovdje negdje”, promrmlja i nagne se preko

volana.

“Ona bijela strelica”, reče Gunnarstranda.

Strelica je bila putokaz za Zimski vrt. Frølich skrene na šljunčano

parkiralište. Nakon onolikog pljuska, u šljunku je bilo rupa. Auto se truckao

preko njih i zaustavio pred zelenim grmom. Izašli su. Zrak je bio čist i

prohladan. Po šljunku je još uvijek bilo lokvi. Frank Frølich pogleda uvis.

Nebo je djelovalo nemirno; sunce je sad sjalo i bilo je toplo, ali oblaci su se

skupljali u nešto što bi moglo rezultirati iznenadnim pljuskom, moţda i

grmljavinom. Frølich na trenutak ostane kraj auta, a onda skine jaknu i

leţerno je prebaci preko ramena. Krenuli su uskom stazom prekrivenom

sivocrnim utabanim pijeskom. Prošli su uz staklenik s otvorenim vratima.

Na stakleni je zid netko velikim ţutim razmrljanim slovima napisao “Zimski

vrt”. Ţena od kojih dvadeset pet godina, u kratkim hlačama i majici,

nezainteresirano ih pogleda.

“Ovo je nekoć vjerojatno bila javna srednja škola”, reče Frølich dok su

šetali izmeĎu velike ţute zgrade i zemlje koja je bila raskrčena u gredice

povrtnjaka s elegantnim redovima mladica. “Idila”, reče Gunnarstranda

bezizraţajno i ogleda se oko sebe. “Idila.”

“A ono izgleda kao dom”, reče Frank Frølich s dozom iskrenog

zanimanja zbog kojega se drugi muškarac sumnjičavo namršti. Ruţe

penjačice bile su privezane uz ljestvice duţ zida. Frank pokaţe prema

crvenoj zidanoj kući sluţbena izgleda. “Onda bi ondje trebali biti uredi.”

Nastave prema grupi mladih ljudi okupljenih oko starog crvenog traktora.

“Crveni vrag”, usklikne Frølich zainteresirano. “Stari Massey Ferguson.” U

tom trenu nešto mekano šljapne na pod. Oni se okrenu. Još je jedna rajčica

pljasnula u prozor ţute zgrade, ravno iza njih. Razletjela se i za sobom na

tamnome staklu ostavila ruţičastu mokru mrlju. Frølich se sagne, ali ne

uspije izbjeći pogodak u lice.

Policijski inspektor Gunnarstranda okrene se i ugleda ţenu koja ih je

slijedila od staklenika. Stajala je nasred staze petnaest metara dalje. S još

jednom rajčicom. Kad je Frølich pojurio prema njoj, ispustila ju je, i kao

gazela odjurila preko gredica povrća, kao od šale preskočivši ogradu.

Frølich se kretao kao ozlijeĎeni vol. Masivni mu se trup njihao lijevo-desno,

a salo na trupu podrhtavalo gore-dolje. Bijela košulja izvukla mu se iz hlača,

a kravata zalepršala preko ramena. Nakon nekoliko metara stao je da doĎe

do daha.

Oko Gunnarstrandinih tankih usana nazirao se jedva primjetan cerek.

Grupica oko traktora grohotom se smijala. Frølich razdraţeno mahne za

nestalom bacačicom rajčica, okrene se i dogega natrag, tragajući za

rupčićem po dţepovima. “S vremena na vrijeme zapitam se je li ovo posao

za mene”, uzdahne pa iz kose i brade obriše sok od rajčice.

“Što bi napravio da si je uhvatio?”

Frølich prostrijeli šefa pogledom, no ne odgovori.

Gunnarstranda pokaţe kut svojih usta. “Tu”, reče. “Sjemenke.”

Frølich obriše usta i pogleda prema mladeţi kod traktora koju je još uvijek

zabavljala scena od maločas. “Ne razumijem ih”, reče on. “Zašto svi koji

imaju posla s drogama toliko mrze policajce?”

“Moţda zato što ih policajci love”, natukne Gunnarstranda leţerno.

“Čisti refleks”, reče Frølich.

“Ti ih loviš. Oni bjeţe. Zapravo je tako glupa ta igra. Gledaj ih.”

Gunnarstranda pokaţe ekipu oko traktora, koja je pjevušila, “Plavi, plavi,

luft u glavi.” Uzme cigaretu iz kutije i pripali je. Krene prema uredskoj

zgradi, a Frølich za njim. Podigao je jaknu koju je bio ispustio na pod.

Zaustave se kad je Gunnarstrandu uhvatio napad kašlja.

Frølich pogleda natrag prema društvu oko traktora. “Podsjećaju me na

ono kad je Eva-Britt nabavila dva mačića. Dobila ih je od nekog seljaka koji

ih je donio u pletenoj košari. Ali već su bili malo stariji, nisu bili u doticaju s

ljudima i postali su divlji. Zavukli su se ispod kauča u njenoj dnevnoj i izašli

tek usred noći, pojeli hranu koju im je ostavila i zapišali i zasrali namještaj.

Bio sam ondje i pokušao dići jednoga. Jebote, kako je ta mačka bila divlja.

Izgrebala mi je cijelu ruku i uništila košulju.”

Gunnarstranda je uspio doći do zraka. “Mačići?” Promrmlja

nezainteresirano i stane pred ulaznim vratima uredske zgrade. Duboko

uvuče još dva dima, a onda skine ţar s cigarete i spremi je u dţep sakoa. Pod

unutra bio je popločan velikim kockama, a na stropu su zujali ventilatori.

Mladić s kozjom bradicom i kosom u repu sjedio je za stolom i razgovarao

na telefon. Na podu pokraj pisaćeg stola leţao je pas, bokser. Naslonio je

glavu na pod kao da bradom drţi pločice na mjestu i gledao gore prema

njima dok su se pribliţavali.

Mladić na telefonu ispriča se i poklopi.

“Annabeth Ås”, reče Gunnarstranda i razdraţeno pogleda Frølicha

koji je još uvijek rupčićem brisao bradu.

Visoka ţena u širokoj kariranoj suknji pojavi se iza paravana. Pruţi

ruku Frølichu. “Gunnarstranda?”

“Frank Frølich”, reče on i rukuje se s njom.

I bokser ustane, protegne se i škripavo zijevne pa krene prema njima

troma, gledajući ih pun iščekivanja.

“Onda je ovo sigurno Gunnarstranda”, reče Annabeth Ås i pruţi mu

ruku. Policajac je prihvati. “Metodom eliminacije”, reče ona i nervozno se

nasmiješi. Imala je relativno kratku, oštru smeĎu kosu i mnogo bora na licu.

Osmijeh joj je bio srdačan, ali uvjeţban, a zubi dugi i obojeni nikotinom,

kao i ţuti vrhovi prstiju koji su odavali okorjelog pušača.

Dva su policajca šutjela.

“Da”, reče ona i upitno se zagleda u Gunnarstrandu. “Da odemo u

ured, moţda?”

“Mi bismo da vi doĎete s nama”, reče Frølich i pročisti grlo. “Htjeli

bismo da nam pomognete.”

“S čim?” upita Annabeth Ås, odjednom tjeskobna.

“Trebamo raščistiti o kome se točno radi”, reče Frølich pa doda,

“Ubijena...”

“Hm”, Annabeth Ås je oklijevala. “Mislite da idem vidjeti... da je

idem... vidjeti?”

Frølich kimne.

“Upravo sam se to nadala izbjeći.” Annabeth Ås pogleda muškarca s

kozjom bradicom. On joj ukočeno uzvrati pogled, a onda spusti pogled i

usredotoči se na papire pred sobom. “Nadala sam se to izbjeći”, ponovi ona i

zamišljeno se namršti.

“Ali moţda je ipak najbolje da ja to obavim”, zaključi Annabeth Ås i

zamišljeno se pogladi po bradi. “Dajte mi dvije minute”, reče i nestane iza

paravana.

Njih dvojica iziĎu. Sunce je bilo jako pa Gunnarstranda izvadi par

zatamnjenih stakala iz futrole koju je nosio u unutarnjem dţepu i pričvrsti ih

na naočale. “Nevolje u raju”, promrmlja on. Kroz staklena su vrata vidjeli

Annabeth Ås i muškarca s kozjom bradicom u burnoj raspravi. Bradati je

gestikulirao. Stali su kad su shvatili da ih policajci promatraju.

Gunnarstranda i Frølich se pogledaju pa odšetaju putem kojim su i došli.

“Kako je završilo na kraju?” upita Gunnarstranda dok su stajali i

čekali kod parkiranog auta.

“Molim?”

“Kako je završilo s mačićima?”

“A, oni...” reče Frølich zamišljeno, kopajući po dţepu jakne da naĎe

uske dizajnerske sunčane naočale sa zrcalnim staklima. Natakne ih na nos,

pogleda se u prozoru auta i napravi grimasu sam sebi. “Mačići? Mrtvi su.

Evi-Britt su dojadili pa sam ih upucao.”

Gunnarstranda je uspio zapaliti staru cigaretu i uvući pet dubokih

dimova prije nego što se Annabeth Ås pojavila izmeĎu drveća. Bilo je nešto

rustično u njezinu hodu, u toj širokoj suknji i ravnim cipelama, u njezinim

energičnim koracima. Povremeno bi joj i kratka kosa uhvatila ritam. Na

leĎima je imala mali zeleni ruksak. Dovikne nešto društvancu kod traktora i

mahne im objema rukama. Preko ramena je imala šal, takoĎer karirani;

izgledao je kao da je iz kućne radinosti. Gunnarstranda joj otvori straţnja

vrata auta.

“Boţe dragi”, reče ona, “na straţnje sjedalo? Kao neka zatvorska

ptičica?” No ipak sjedne, malo rezerviranija, i mahne bacačici rajčica koja

se dotad vratila na svoje mjesto na vratima staklenika.

“Ona ondje maloprije me pogodila rajčicom u glavu”, reče Frølich

ţivahno i skrene s parkirališta.

“Zar doista?” reče Annabeth Ås, hineći aroganciju. “Dragi prijatelju,

nadam se da niste ozlijeĎeni.”

Frølich je promotri u retrovizoru pa dobaci pogled Gunnarstrandi koji

se napola okrene na sjedištu i reče, “Mene zanima nešto drugo. Onaj dečko u

predvorju, je li on pacijent ili zaposlenik?”

“On je ovdje na odsluţenju civilnog vojnog roka, pa je na neki način

zaposlenik.”

“Kako se zove?”

“Henning Kramer.”

“A vaša nestala djevojka, što mislite, zašto njezini roditelji nisu

prijavili nestanak?”

“Radi se o tome da naši pacijenti nisu baš u kontaktu s roditeljima. A i

dolaze iz raznih dijelova zemlje.”

“Pa?”

Annabeth Ås ovije ruke oko torbe. “Taj vam odgovor nije dovoljno

dobar?”

“Mislim na ovaj slučaj. Zašto se to nije dogodilo u ovome slučaju?”

“Gunnarstranda”, reče Annabeth Ås i nagne se naprijed. “Mi socijalni

radnici jako pazimo na povjerljivost podataka o pacijentima.”

Gunnarstranda se okrene naprijed i opet zagleda pred sebe.

Frølich baci pogled na ţenino lice u retrovizoru. Sunčane naočale

stajale su mu kao široki rajf preko nosa. Po načinu na koji je odmjeravao

ţenino lice u ogledalu vidjelo se da mu se ne sviĎa njezin odgovor. “Radi se

o istrazi ubojstva”, naglasi on.

Annabeth Ås pročisti grlo. “A ja moram poštivati diskreciju”, reče ona

hladno. Još jedanput pročisti grlo. “Što će sada biti?”

“Mi bismo da doĎete s nama u Zavod za sudsku medicinu”, reče

Gunnarstranda. “Ondje bismo da nam na pitanje odgovorite s da ili ne.”

“A kako glasi pitanje?”

“Je li tijelo koje vidite pred sobom Katrine Bratterud čiji ste nestanak

prijavili?”

“Da”, reče Annabeth Ås. Odvrati pogled čim je Gunnarstranda

prevukao pokrivač natrag preko lica pokojnice. “To je ona. Ali mučno mi je

od zraka ovdje unutra. Moţemo li izaći?”

Vani na travi pronašli su klupu, jednu od onih solidnih klupa u

kombinaciji sa stolom kakve se često nalaze na odmorištima uz cestu.

Annabeth Ås spusti se na nju ne skinuvši ruksak. Udahne i zagleda se u

prazno, suznih očiju. “To je to”, reče ona. “Skoro tri godine borbe za ţivot,

potpuno uzalud.”

Sjedili su u tišini i slušali aute kako prolaze. Jedan poznanik iz zavoda

proĎe i mahne dvojici policajaca.

“Znate li vi koliko košta odvikavanje jednog narkomana?”

Nijedan od njih ne odgovori. Pitanje je bilo njezin komentar i obojica

su razumjeli da je ne zanima odgovor.

“Boţe dragi”, ponovi Annabeth Ås, “kakva šteta, kakva prokleta

šteta!”

Tišina koja je uslijedila potrajala je sve dok je Gunnarstranda nije

pogurnuo: “Kakva je točno šteta, gospoĎo Ås?”

Annabeth Ås se uspravi. Htjela je nešto reći, ali ipak nastavi šutjeti i

obriše oči nadlanicom.

“Ispričajte nam o te tri godine”, ubaci se Frølich. “Kad ste upoznali

Katrine?”

Annabeth Ås dugo je sjedila zadubljena u vlastite misli.

“Zašto mislite...” počne ona konačno. “Je li bila napadnuta?

Silovana?”

“Kad ste upoznali Katrine?” ponovi Frølich strpljivo.

Annabeth Ås uzdahne. “Prije nekoliko godina. Devedeset šeste. Došla

je pod „dobrovoljnom prisilom‟, kako mi to zovemo, dakle poslale su nam je

socijalne sluţbe. Tad se neko vrijeme bila kolebala, što znači da je nekoliko

puta bjeţala. To često rade. No onda se ide ravno uzbrdo, susreću se s

prirodnim elementima i uviĎaju koliko ţivot moţe biti intenzivan bez

umjetnih stimulansa. Postala je motiviranija, pristala na liječenje i prošla

trogodišnji program. Dijelimo ga na faze; došla je do četvrte i trebala je biti

gotova na ljeto. Dok je bila kod nas pohaĎala je srednju školu i lani je

maturirala. S izvrsnim uspjehom! Boţe dragi, bila je tako inteligentna, tako

pametna, tako bistra. Tri petice je dobila, zamislite. Dobila je pet iz ispita iz

društvenih znanosti koji je svojevrstan preduvjet za upis na fakultete. Na

usmenome. I na pismenome. Tada me nazvala. „Annabeth, Annabeth‟,

vrištala je u slušalicu. „Dobila sam pet!‟ Potpuno se skinula, bila je tako

sretna...”

Annabeth Ås ustane u afektu, “Oprostite... tako sam se uzrujala.”

Gunnarstranda je pogleda. “Sigurno se dogaĎa da vam pacijenti

umru”, reče.

“Molim?”

“Ne dogaĎa li se da ovisnici umru?”

Annabeth Ås preneraţeno je zurila u njega. Usta joj se polako otvore i

zatvore.

“A poslije škole?” prekine Frølich staloţenim glasom. “Što je onda

radila?”

Ţena pogleda u Frølicha, zatvori oči pa sjedne na mjesto. “Dosta je

brzo našla posao”, reče. “Hah, mislim da je trebala ciljati više, upisati studij,

odabrati neki smjer. Mogla je studirati politologiju, mogla je biti novinarka.

Onako zgodna, mogla je naći posao gdje god je htjela. Boţe dragi, toliko je

mogućnosti bilo pred njom!”

“A gdje je to našla posao?”

“U jednoj putničkoj agenciji. Dat ću vam broj telefona. Bio je to jedan

od onih smiješnih snova koje djevojke znaju imati. I o tome mi je teško

misliti. Imala je krhku dušu, pretpostavljam – kaţem „pretpostavljam‟ jer ju

je bilo nemoguće natjerati da se otvori, ali često bude tako. Da takvu dušu u

djetinjstvu zloupotrijebi neka muška osoba... Nemojte me krivo shvatiti; ima

ovisnika koji samo ţele euforiju u svakodnevnom ţivotu. Mislim, neki

pacijenti kao da ne mogu dovoljno intenzivno ţivjeti u svijetu koji nazivamo

normalnim. Ali...”

“...Ali Katrine nije bila taj tip?” upita Frølich.

“Katrine je bila tako puna... kako da kaţem?... bila je ranjiva. A takve

djevojke često počnu s drogom u dobi od dvanaest godina, s travom.

Napušavaju se, kako oni to kaţu, zatim doĎe snifanje ljepila i alkohol pa prvi

šut s petnaest. I tako napuste školu, to je uobičajena priča; prvo napuste

školu pa dom, a onda završe na ulici. Ta jadna mladeţ nema djetinjstvo.

Nemaju balast kao vi i ja...”

Zastane na nekoliko trenutaka kad je Gunnarstranda ustao i s jednom

nogom na klupi počeo motati cigaretu.

“Nastavite”, Frølich će ljubazno.

“Gdje sam stala?” upita ona smeteno.

“Govorili ste o narkomanima koji nemaju djetinjstvo.”

“Tako je. A što radi osoba koja nije proţivjela djetinjstvo? Pa

proţivljava ga naknadno, naravno. To je bio problem s Katrine. Zgodna

djevojka, lijepe figure, inteligentna, bistra. Ali tek dijete, tek dijete... kako se

ono zovete?”

“Frølich.”

“Dijete, Frølich. To dijete u tijelu odrasle ţene, koje konačno moţe

sjesti i natrpati se slatkišima – gledati crtiće, čitati glupe ljubavne romane

kao dvanaestogodišnja šiparica – priče o prinčevima koji jašu s Pepeljugom

u suton – puhati najobičnije svijećice na roĎendanskoj torti, s krunom na

glavi, obavezno s krunom na glavi. Oboţavala je to. Pisati ime dečka na

ruku. Iznenadni hirovi poput natjecanja u jedenju kruha ili u pravljenju

papirnatih brodova, takve su je stvari veselile.

Često je to tako. Djevojčice u tijelima ţena, pune ţivotnog iskustva,

toliko nabrijane da migolje kao jegulje meĎu muškarcima i autoritetima. Ta

podvojenost moţda je najteţi problem. S jedne strane, takve ţene mogu

izgledat kao ranjene ţivotinje koje beskrupulozno privlače k sebi one koji su

im u tom trenutku potrebni, dok su istovremeno djevojčice koja sanjaju o

dobrim muškarcima, dobrim prinčevima koji će odjahati s njima u suton,

povesti ih na put oko svijeta. Katrine nije bila iznimka. Zamislite, uz sve

svoje talente sjesti za kompjuter u nekakvoj putničkoj agenciji? Ha?

Putničkoj agenciji!” Frølich zamišljeno kimne i promotri Gunnarstrandu

koji je zurio u prazno i skidao mrvicu duhana s donje usne. Jedna se svraka

gegala po travi malo iza njega. Ta ptica izgleda kao svećenik, pomisli

Frølich, pogureni svećenik u crnoj halji s bijelim ovratnikom i rukama na

leĎima. Zapravo i oni si pomalo nalikuju, svraka i gizdavi policajac.

“Rekli ste da je pisala imena momaka na ruku. Je li sad imala dečka?”

upita Frølich.

“Je. I taj joj je izbor bio malo čudan. Sigurno znate taj tip. Izgleda kao

prodavač automobila ili nogometaš. Jedan od onih koji se sunčaju u solariju

i gledaju karate filmove.”

“Kako se zove?”

“Ole. Prezime mu je Eidesen.”

“Kakav je taj momak?”

“Skroz običan... mladić.” Ona slegne ramenima.

“Ali što ih je spojilo? Kako to da su postali par?”

“On je bio nekakav teniski trener ili tako nešto”, naceri se ona

rezignirano. “Ma ne, šalim se. Bio je instruktor voţnje ili profesor jezika,

nemam pojma. Uglavnom, takva neka banalna veza.”

“Kakav je utisak Ole ostavio na vas?”

“On je jedan relativno običan muškarac, plitak... po mome mišljenju, i

zato dosadan... i jako ljubomoran.”

Dva se policajca zagledaju u nju.

“U svakom slučaju, nije bio nasilan, samo ljubomoran. Ne vjerujem da

je ikad napravio nešto...”

“Samo dosadan, ljubomoran muškarac?”

“Da.”

“Kako se ljubomora manifestirala?”

“Ma joj, tako sam nešto čula. Nemam zapravo nikakav poseban dojam

o njemu.”

“Što mislite da je Katrine vidjela u tipu kao što je Ole?”

“Priznanje.”

“Što pod time mislite?”

“Mislim to što sam rekla. Taj momak izgleda kao neki model u

reklami za dezodoranse – znate, izbrijane glave i trendovski odjeven. Za

Katrine je on bio statusni simbol s kojim je mogla zabljesnuti pred drugim

ţenama. Meso.”

“Meso?”

“Da, to je nešto u čemu su dobri ovi naši mladci, znaju se spariti, a taj

je momak bio dobar u tom smislu.”

“Imala je veliku tetovaţu oko pupka. Je li imala neku simboliku?”

upita Frølich.

“Nemam pojma”, odgovori Annabeth Ås pa doda, “Najvjerojatnije ne.

To je dio kiča kojem su naši pacijenti skloni. Nešto erotično, rekla bih, stvar

seksa.”

“Znate li je li se u prošlosti bavila prostitucijom?”

“Sve se bave.”

Frølich digne obje obrve.

“Velika većina, u svakom slučaju.”

“A Katrine? I ona?”

“I ona je iskusila taj dio stvarnosti, da.”

Gunnarstranda pročisti grlo. “Kad ste je zadnji put vidjeli?”

Annabeth Ås odjednom je izgledala zbunjeno. “U subotu.” Pročisti

grlo pa započne. “Bila je na zabavi kod nas doma. Bilo joj je zlo pa je

jednostavno otišla.”

“Drugim riječima, vi ste meĎu zadnjima koji su je vidjeli ţivu.”

Annabeth Ås nekoliko je trenutaka gledala policajca u oči pa spustila

pogled. “Da... Ja i mnogi drugi.”

“Kako se manifestirala ta njena mučnina?”

“Pozlilo joj je i povratila je. Bila sam potresena jer sam mislila da je

previše popila i da će ispasti da naši pacijenti imaju običaj pijani povraćati u

mojoj kući.”

“Ali nije bila pijana?”

“Ne, cijele večeri nije ni taknula alkohol. A nije ni hrana mogla biti

kriva jer nikome drugome nije bilo zlo.”

“Dakle pozlilo joj je”, reče Gunnarstranda. “I napustila je zabavu

zajedno sa svojim dečkom?”

“Ne, vjerojatno je sama uzela taksi.”

“Vjerojatno? Zar ne znate?”

“Ne, iskreno ne znam kako je došla kući.”

“Nije došla kući.”

Annabeth Ås sklopi oči. “Nemojte mi oteţavati, Gunnarstranda. Ne

znam kako je otišla. Znam samo da se netko pobrinuo za nju. Znam da je

napustila zabavu i uvjerena sam da su je sigurno spremili u taksi.”

“Znate li kad je to bilo?”

“Pretpostavljam oko ponoći.”

Gunnarstranda kimne. “GospoĎo Ås”, reče, “došli smo do one točke u

razgovoru kad vam moram objasniti da su se uvjeti malo promijenili.”

“A da?”

Gunnarstranda ne odgovori odmah.

“Promijenili? Ne mislite valjda...? Ne, dragi moji, što...?”

“Ne mislimo mi ništa”, policajac će blago. “Zasad je promjena ta da

više niste obvezni poštivati povjerljivost podataka. Ako toga sami niste

svjesni, mogu vas u trenu razriješiti obveze čuvanja povjerljivosti, ako treba,

ravno s odjela...”

“Nije potrebno”, potvrdi Annabeth Ås. “Bolje da probleme

raspravimo putem ako do njih doĎe.”

“Dobro, dobro”, reče Gunnarstranda. “Na Katrini Bratterud danas je

napravljena obdukcija.” On mahne glavom da pokaţe gdje se to dogodilo.

“Da”, reče Annabeth Ås.

“Frølich i ja bili smo prisutni.”

“Da.”

“Jako nam je vaţno da utvrdimo onu priču o povraćanju”, reče

policajac. “Jeste li posve sigurni da je povratila?”

“Nisam stajala i nadgledala, ako na to ciljate.”

“Što ste posluţili na zabavi?”

“Zašto?”

“Ţelim to usporediti s onime što smo joj pronašli u ţelucu.”

“Majko mila!” Annabeth Ås se strese. Zatim reče, “Punjene školjke za

predjelo, zatim švedski stol: salate, nareske i tapas – znate, marinirane

masline, artičoke, takve stvari, jer je to najjednostavnije, zatim sireve za

kraj... crveno vino... pivo... i mineralnu vodu za one koji ţele nešto drugo...

Kavu s konjakom.”

Gunnarstranda kimne. “Pronašli smo komadiće koţe ispod njezinih

noktiju”, nastavi. “To i niz drugih detalja upućuju na to da se branila.”

“Ţelite reći da je nekoga izgrebla?”

Policajac kimne.

“Jadna Katrine”, reče Annabeth Ås sebi u bradu, a kad nijedan od

policajaca nije rekao ništa, doda, “Pa, ja nisam vidjela nikoga s izgrebanim

licem – ako ste se to pitali.”

“Što mislite zašto Katrinini roditelji nisu prijavili njezin nestanak?”

“Nisu u stanju primijetiti njezin nestanak.”

“Što pod time mislite?”

“To znači da je gospoĎa Bratterud, koja izmeĎu ostalog ţivi kao

Ciganka, odnosno u svojoj baraci – oprostite na izrazu, netko bi to moţda

nazvao kućom – ili kod različitih muškaraca, alkoholičarka i jedva da zna

koliko Katrine ima godina. Sumnjam da se sjetila ijednog jedinog

Katrininog roĎendana dok je djevojka bila kod nas.”

“A otac?”

“Umro je kad joj je bilo deset ili jedanaest godina. Prvo je bila u

skrbništvu, a onda su je oni posvojili.”

“Skrbništvo”, reče Frølich. “Katrine je dakle bila posvojeno dijete u

domu pijanice?”

“Majka vjerojatno nije bila pijanica kad je posvojila dijete.”

“Ali svejedno?”

“U svim javnim sluţbama dolazi do pogrešaka, Frølich. Što ja znam,

moţda ima ljudi koji sluţe dvadesetogodišnje kazne zbog vaših pogrešaka.”

MlaĎi policajac htio joj se usprotiviti, no ona ga preduhitri: “U komuni

imamo četrnaestogodišnju curicu koja je izgubila četiri zuba zbog policijske

brutalnosti.”

“Četrnaestogodišnju? Glupost.”

“Oni koji su je prebili bili su više usredotočeni na činjenicu da

sudjeluje u antirasističkim demonstracijama nego na njezinu dob. Poanta je

da do pogrešaka dolazi svugdje, Frølich. A ja sam posvetila polovicu ţivota

nastojanju da takve pogreške ispravim. Skrb o ovisnicima kontinuirani je

proces popravljanja. Jedan šut heroina za tisuću kruna na ulici moţe biti

početak jednog polaganog samoubojstva ili višegodišnje borbe protiv droge,

koja društvo košta deset milijuna. Dragi moj, iako će Katrine prije ili kasnije

završiti kao statistički podatak, ne trebate se ţuriti da je ugurate u tu

statistiku Radije saznajte tko ju je ubio.”

“Gdje je odrasla?” ubaci se Gunnarstranda.

“Zapravo nisam sigurna. Ali mislim da u Krokstadelvi ili Mjøndalenu,

Stenbergu ili nekom drugom mjestu, u nekom od bezbrojnih naselja izmeĎu

Drammena i Kongsberga.”

“A Katrinini biološki roditelji?”

“Katrine je znala jedino da je njezina prava majka umrla kad je ona

bila jako mala. Rijetko sam s njom razgovarala o toj temi.”

“O čemu ste razgovarale?”

“Mnogo o njezinom ocu. Jako je voljela oca. Onoga koji je umro kad

je njoj bio deset ili jedanaest godina. To je i jedno moguće objašnjenje

njezina sindroma, privlačnosti prema očinskoj figuri, ali sve su to samo

nagaĎanja.”

Gunnarstranda polako kimne pa reče. “Ima nešto što moramo malo

bolje razjasniti. Spomenuli ste nešto o seksualnom nasilju tijekom

odrastanja. Odnosi li se to i na Katrine Bratterud?”

“Ne znam.”

“Kako to mislite?”

“Bilo ju je nemoguće pročitati što se toga tiče. Sumnjam na to, ali

nisam sasvim sigurna.”

“Na čemu temeljite tu sumnju?”

“Na tome što često razmišljam o tome i jer često postoji takva povijest

iza mnogih slučajeva kao što je njezin, kao što rekoh. Ti njezini simptomi –

prostitucija, regresija, narkomanija – sve to moţe se objasniti cijelim nizom

faktora. Ali ako zamislimo curu koja je jako povezana s ocem, kojoj otac

umre, a majka počinje piti i istovremeno se po kući počinju povlačiti

nepoznati muškarci... Ne znam, kao što rekoh, bilo ju je nemoguće

pročitati.”

“Ima li netko tko bi nam mogao pomoći u vezi s time? Netko s kime je

bila posebno bliska?”

“Ima, Ole. U vezi su već neko vrijeme, iako dosta sporadično.”

“Sporadično?”

“Da, on bi htio čvršću vezu nego ona. Morate shvatiti... Katrine nije

voljela da joj se ljudi previše pribliţe... A tu je i Henning, naš ročnik kojeg

ste upoznali. On je provodio mnogo vremena s Katrine. Zatim Sigrid,

socijalna radnica koja radi kod nas. Sigrid Haugom. Katrine joj se često

povjeravala, ali ne vjerujem da Sigrid zna više od nas ostalih. Nije

uobičajeno tajiti stvari o pacijentima – meĎu nama, mislim.”

Gunnarstranda se prene. “Ali zar ne postoji ništa na čemu bi se

temeljilo povjerenje? Ţelite reći da se pacijenti Zimskoga vrta ne mogu

pouzdati u to da će djelatnici čuvati njihove tajne?”

Annabeth Ås zbunjeno se zagledala u njega.

“Vrlo ste se brzo sakrili iza povjerljivost podataka”, nastavi policijski

inspektor.

“Uspješno liječenje ovisi o otvorenosti, Gunnarstranda.”

Policajac ju je oštro gledao.

“To je praktički dio naše ideološke platforme. Potpuna otvorenost”,

objasni ona blagim glasom.

Gunnarstranda promijeni temu. Reče, “Što se tiče kruga njezinih

muških poznanika... Je li bilo kakvih rivalstava? Je li Katrinin dečko imao

konkurenciju?”

“Iskreno rečeno, nemam pojma”, reče Annabeth Ås. “Nemojte me

previše slušati. Moguće je da sam umislila ono o Oleovoj ljubomori. O tim

stvarima zapravo ne znam baš mnogo.”

Gunnarstranda se počne polako spremati na povratak do auta.

“Ne trebate me voziti natrag”, reče Annabeth Ås. “Trebam svjeţeg

zraka, a i kasno je. Prošetat ću.”

“Prije nego odete, trebam imena svih koji su bili na zabavi u subotu.”

Annabeth Ås se zamisli. “Je li to stvarno nuţno?”

“Krajnje nuţno, gospoĎo Ås.”

Ona duboko udahne i sretne pogled Franka Frølicha. “Hajde onda”,

reče. “Pišite.”

Ostali su sjediti i gledati za njom. Mogla je biti ilustracija u kakvoj

norveškoj bajci. Duga suknja, ravne cipele i mali četvrtasti ruksak na

leĎima. Ţena sa štapom, samo bez štapa. “Znaš li zašto učiteljica nosi ruksak

na leĎima?” upita zamišljeno.

“Zbog knjiga?” upita Gunnarstranda.

Frølich odmahne glavom. “Jer joj stane u sudoper”, reče.

“Ruksak?”

“Da, da je deda fiksira kad je poţeli naskočiti”, Frølich se nasmije

vlastitoj šali.

Gunnarstranda digne glavu i pogleda ga s gnušanjem.

“Ruksak”, objasni Frølich, “na njenim leĎima, fiksirana u sudoper...”

“Shvatio sam”, Gunnarstranda ga osorno prekine. “Ali mislim da ti ne

odgovara baš taj samački ţivot.” On ustane. “Trebao bi provjeriti onu

putničku agenciju. A sad imamo i nekoliko imena s kojima moţemo početi”.

“A što ćeš ti?”

Gunnarstranda baci pogled na sat. “Ja idem doma. Moram se presvući.

Idem u kazalište.”

“Ti?” prekine ga Frølich u nevjerici. “U kazalište?”

Gunnarstranda prečuje komentar. Umjesto toga baci pogled na

Frølichove bilješke. “Onda ću prvo svratiti do te Sigrid Haugom na putu

onamo”, reče. “Vidimo se.”

Kućni red

Vjerojatno je bila dobra cura, pomislio je Frank razmišljajući što je

tetovaţa oko pupka zapravo mogla predstavljati. Nije morala ništa značiti.

Danas se i tinejdţerice tetoviraju, oko nadlaktice, po ramenima, po

straţnjici, po prsima. Ljudi se tetoviraju posvuda. Ali, razmišljao je – ta

konkretna tetovaţa isto je tako signal da joj se moţda nikad ne bi osobito

pribliţio. Imao je muške prijatelje s tetovaţama, Ragnar Travås tetovirao je

skoro cijeli gornji dio tijela. No budući da nije poznavao nijednu tetoviranu

ţenu, automatski je pretpostavio da vjerojatno ni tu ţenu ne bi upoznao.

Frank Frølich našao je mjesto izmeĎu dvaju automobila i parkirao

sluţbeni auto nekoliko metara od prilaza bloku u Havreveienu. Dok je stajao

sam u liftu koji ga je polako dizao prema trećem katu, još je razmišljao o

tetovaţama. Ragnar Travås smatrao je da su tetovaţe lijepe. Ali ja nikad ne

uspijem vidjeti tetovaţu i vidjeti samo nju, pomisli Frank. Tetovaţa je ipak

dio tijela koji je tetoviran. Tako je, Frank je morao zaključiti, tijelo dio same

ilustracije. Crteţ na tijelu koji se ne da ukloniti postaje dio osobe. Ili osoba

postaje dio tetovaţe. A onda je jako vaţno koji je motiv crteţa, pomisli.

Hvala Bogu da nije izabrala neki banalan motiv, mačku ili... Katrine

Bratterud dala si je tetovirati nekakav cvjetni uzorak s puno zavijutaka oko

pupka. Bez obzira na to kakvu će mu priču Annabeth Ås i ostali servirati,

Katrine Bratterud isticat će se kao ţena s uresom na trbuhu – ubijena osoba

sa slikom na trbuhu; ta će slika stršati i biti nedjeljiva dimenzija Katrine B.

dok bude razmišljao o njoj kao ţivoj osobi. Ali to je moj problem, pomisli.

Moja je ideja da je Katrinina odluka da si oslika trbuh jedna od njezinih

dominantnih osobina. Upravo tu zapinjem, pomisli on i otvori vrata lifta na

svojem katu. Jer nije riječ o bilo kojoj vrsti cvijeća. Riječ je o bujnom,

kićenom cvijetu oko pupka, čije dvije uske, ali raskošne latice plaze dolje

prema njezinu meĎunoţju. Najčudnije je to, razmišljao je dalje, što sam više

usredotočen na tetovaţu nego na bilo što drugo: drogiranje, odrastanje...

Frankova ramena klonu kad je stao pred vlastita ulazna vrata. Bila su,

naime, otključana. Znao je što to znači. Iznutra se čulo zujanje usisavača.

Bilo je to zadnje što je danas ţelio. Do tog je trenutka dan već bio predug, s

previše guţve i premalo hrane. Nekoliko je sekundi stajao pred vratima i

razmišljao. Mogao je to riješiti po kratkom postupku, pobjeći do grada i prvo

popiti kriglu piva, a onda se nadati da je za par sati više neće biti ondje. Ne.

Ne sad, ne kad Gunnarstranda moţe svaki čas nazvati da pretresu detalje. On

gurne vrata i prekorači ţut usisavač koji mu se našao na putu.

Stajala je u uobičajeno energičnoj pozi i viknula kratak pozdrav kroz

buku usisavača, ne dajući znak da ga kani ugasiti. “Hrana ti je u kuhinji na

stolu”, vikne ona.

Frankova je majka imala dvoje djece o kojoj se dobro skrbila.

Frankovoj sestri ovakva bi ţrtva bila dobrodošao dar. Dvoje male djece i

muţ koji radi u smjenama pomognu čovjeku da nauči cijeniti tuĎu pomoć. S

Frankom je bilo drugačije. Nisu mu se sviĎala njezina predbacivanja zbog

nereda, zbog pivskih boca u hladnjaku i koječega drugog.

Zato izuje cipele i ode u dnevni boravak ne dajući se uzrujati

primjedbom o razvezanim vezicama. U dnevnoj je sobi televizor bio

upaljen, ali bez zvuka. Floyd, engleski kuhar, nasjeckao je Ďumbir na

dugačke trake pa ih bacio u lonac, a zatim se usredotočio na bocu vina.

Frank Frølich bezvoljno se baci na kauč, digne noge i mirno ih stavi na

stol koji zapravo i nije bio stol – bila je to stara brodska škrinja od grubo

tesanog drveta – nego multifunkcionalan komad namještaja za praktičnu

upotrebu: tabure za noge, jedaći stol te polica za praktične sitnice kao što su

daljinski upravljač ili mobitel.

Pogleda u televizijski ekran. Floyd, crvenog vinskog nosa i vinskog

osmijeha, ponjuši sadrţaj lonca pa se uspravi, natoči crno vino u čašu pa u

sebe ulije pošten gutljaj. Frank digne daljinski i ugasi televizor.

Moţda sam Katrine vidio u gradu, pomisli. Moţda sam se okrenuo za

njom, pomislio... ona ondje... Ili je samo potajice pogledavao u tramvaju,

ugledao joj profil dok je sjedila s nosom u nekom časopisu ili novinama...

Tok misli prekine mu tresak vrata u hodniku. Prvo usisavač pa mama.

Takva je ona. Nezaustavljiva, kao bušilica u Gricu i Grecu.

“Lakše malo!” zagrmi on, odjednom ţivčan. No ona ga je kao i obično

prečula i nastavila dalje stisnutih zubiju. Cijev usisavača već je bila pred

televizorom.

“Pazi”, vikne on.

“Ha?”

Mama ugura cijev izmeĎu kablova, DVD-playera i televizora.

“Nemoj ništa dirati!” drekne on, skoči na noge pa ode do ţutog

usisavača i pritisne prekidač. Motor polako zamre. Mama se uspravi i stavi

ruke na bokove. Šutjela je i stajala s izbačenim trbuhom, u pozi koja je

priječila svaki prigovor.

“To mogu i sam!” pokuša, nešto krotkije. “Dovraga, tu mi stoje

mušice za pecanje.” Pokaţe na mamce s perjem koji su leţali na jednom

uglu stola. “Prokleti usisavač mi je mogao usisati mušice.”

Ona ga mu uputi strog pogled.

“Pokušavam razmišljati”, pokuša on još krotkije.

“Onda razmišljaj negdje drugdje!” Trbuh isturen, korak naprijed. “Sad

kad sam već ovdje, pomoći ću ti! Idi u kuhinju i pojedi nešto.”

Shvativši da je poraţen, Frank se odvuče van, zatvori za sobom vrata

kuhinje i sjedne uz prozor koji je gledao na obilaznicu, E6. Zagledao se u niz

automobila koji su se vukli u koloni.

Truplo. Ţensko tijelo bez odjeće, bez nakita, bez ičega. Samo s

upadljivom tetovaţom oko pupka. Dok patolog nije razrezao trbuh i

precizno raširio koţu na obje strane.

Ali nije to ona leţala na stolu. Bio je to netko drugi. Nisu to bile

njezine misli, strah kad je osjetila zatezanje uzice oko vrata – sve dok joj se

nije zacrnilo pred očima. S tim nekim drugim moramo raditi, pomisli on i

zamisli mrtvo tijelo koje je netko bacio – odbacio kao potrošenu robu, kao

komad smeća, kao praznu vreću. Taj nedostatak poštovanja pomalo ga je

paralizirao. Od svega što je nepoznati počinitelj napravio toj jadnoj ţeni

ništa nije bilo grotesknije od činjenice da ju je bacio, ostavio je da leţi bez

dostojanstva.

Postajem mek, reče on sam sebi. Noćas ću loše spavati; razmišljat ću o

njoj. Počinjem mekšati.

Frank je polako ţvakao krišku kruha sa salamom i debelim slojem

salate od kozica. Zatim ustane i otvori hladnjak. Izvadi mlijeko, provjeri rok

trajanja, otvori tetrapak i napije se iz njega.

U dnevnoj sobi konačno zavlada tišina. Čuo ju je kako sprema

usisavač u ormar u hodniku. “Nije ni čudo da se nisi oţenio”, vikne mu ona.

“S obzirom na to kakvo je ovdje stanje!”

On izvadi šalice i natoči im kavu koju je skuhala u aparatu. Primijeti

sjajno staklo svjeţe opranog kuhinjskog prozora. Iznenada se pokaje zbog

agresivnog tona od maločas. “Hvala ti”, dobaci joj pomalo posramljeno kad

je sjela za kuhinjski stol. “Odvest ću te doma poslije.”

“Nikad više dok sam ţiva neću sjesti na motor”, prekori ga pa ustane

da naĎe šećer u kockama. Frank se nasmiješi i prisjeti se onoga puta kad je

sjedila u prikolici sa strane dok ju je vozio po obilaznici. Mama koja drţi

šešir i trese se kao orah u ljusci.

“Imam auto”, reče joj.

Ona odmahne glavom. “Onda ću radije vlakom.” Hrskala je kocku

šećera pa otpila gutljaj kave. “Nitko u ulici neće dobiti tu priliku da gleda

kako me kući dovozi policijski auto!”

Frank odreţe još jednu krišku kruha. “Auto je civilni”, reče. “Nema

policijskih oznaka.”

“Onda dobro”, reče ona ravnodušno. “Kako ide s Malim

Napoleonom?”

“Uobičajeno.”

“Nadam se da će netko toj maloj gnjidi jednog dana pokazati gdje mu

je mjesto.”

“On je dobar policajac.”

“On je ono što bi tvoj otac nazvao šupkom.”

“Kaţeš to jer ga ne poznaješ.”

“Da, hvala Bogu.”

Frank uzdahne. “Udovac je, nema pametnijeg posla. Samo je u tome

problem. Na neki način se oţenio za svoj posao.”

“Kao i ti”, reče ona.

“Čovjek se zakači. To je neizbjeţno.”

“Kako to?”

“Kao ovo sad ubojstvo. Tako je suludo to što se dogodilo da je

nemoguće ne biti opsjednut dok ne saznaš sve.”

“Samo da bi saznao? Ili zato što se ne usudiš prihvatiti drugih stvari u

ţivotu?”

Opet je počela. Frank očajno odmahne glavom. Prije nego što je uspio

išta reći, zazvoni telefon.

“Mi o vuku”, promrmlja Frankova mama. “To Mali Napoleon zove

svojeg vojnika.”

“Jesi li sam?” upita Gunnarstranda na telefon.

“Kao skuša u fjordu”, reče Frank i odnese beţični telefon sa sobom u

drugu sobu.

“Reci kad budeš sam.”

“Sad”, reče Frank i spusti se opet na kauč. “Mislio sam da ideš u

kazalište”, nastavi.

“Idem u kazalište. Uskoro. Hoću da sutra odeš do komune. Razgovaraj

s momkom s kozjom bradicom i saznaj je li imao što s curom. Ako naĎeš

nekog drugog tko je pozna, razgovaraj i s njima. Daj, začepi!”

“Nisam rekao ni riječ”, reče Frank.

“Nisam tebi rekao, neka baba je tu ispred nešto gunĎala. To je to, sad

se nadurila. Večer je spašena. Dobro, vidimo se.”

“Vidimo se”, reče Frank i zapilji se u telefon.

Kuća u gradu

Ţena koja je otvorila vrata bila je bliţe pedesetoj nego četrdesetoj i

nekoć je bila jako lijepa. Bila je vitka, srednje visine i odjevena u pristao siv

kostim sa suknjom koja je otkrivala koljena. Promatrala je Gunnarstrandu s

iščekivanjem i blagim zanimanjem, kao medicinska sestra.

“Slobodno uĎem?” upita on izravno.

“Naravno, dragi moj, oprostite”, reče ona i uputi mu širok osmijeh koji

ju je još više uljepšao. Kosa joj je bila posve sijeda, kao srebro, i

Gunnarstranda pretpostavi da je obojena. Pretpostavljao je da je nekoć bila

plavuša.

“Annabeth nam je sve ispričala. Još uvijek smo u šoku. Ali nisam

očekivala posjet policije tako brzo.”

Bila je bosa i kretala se bešumno i graciozno. Uvede ga u dnevnu sobu

i ponudi mu da sjedne. “Dolazim odmah.”

Iz zvučnika su dopirali zvuci klasične glazbe. Bila je to Mozartova

Čarobna frula, jedno od malobrojnih djela koja je policajac dobro znao.

Pjesma mu je pobudila sjetu. Podsjetila ga je na Edel. I u trenu kad je to

pomislio, muškarac i ţena u operi uglas zapjevaju: “Auf Wiedersehen, auf

Wiedersehen.”

Policajac se ogleda oko sebe. Omot CD-a leţao je zajedno s dnevnim

novinama na stoliću pred sjedaćom garniturom. Inače su sobom dominirali

stolovi, antikni mali stolići od mahagonija: po jedan u svakome kutu, jedan

duţ svakog zida, a na nekima su stajale antikne lampe. Izgledale su kao

američke lampe Tiffany sa sjenilima od šarenih mozaika. Neke od njih bile

su zapravo vrlo efektne. Gunnarstranda se smjesti na ovalan tepih

orijentalnog uzorka. Tepih je stajao nasred poda i prigušivao njegove korake

koji su tvrdo i sluţbeno lupkali po hrastovom parketu. Stajao je na tepihu i

krivio stopala. Slušao je Paminu koja je cvrkutala ariju dok je Sigrid

Haugom zveckala šalicama u kuhinji. Sasvim u pozadini čula se voda koja je

negdje tekla iz slavine. Prelazio je pogledom po zidovima. Prostorija je bila

namještena s ukusom, pomisli, više dekorativno nego funkcionalno: nije

bilo knjiga, ni televizije, samo udobna sjedaća garnitura, stolići, lampe i

slike na zidovima – tipično za bogati zapadni Oslo. Pozornost mu privuče

lončanica na prozorskoj dasci pa odšeta onamo. Bio je to bonzai koji je loše

uspijevao. Primi teglu u ruke i zainteresirano promotri biljku. Zaključi da

jadno drvce umire. Zamišljeno je stajao i gledao van. Pogled je pucao na jug

i vrt koji se pruţao do zelene ţivice iza koje se skrivao par tramvajskih

pruga. No preko ţivice vidjeli su se obrisi unutrašnjosti Oslofjorda, otoka,

Bonnefjordena i Nesoddena. Jedan od plavih trajekata upravo je obilazio rt

na putu prema Drøbaku i Skagerraku.

“Šećer ili mlijeko?” upita ga ona iza leĎa.

On se okrene i ustanovi da je nije čuo zato što je bila bosa. “Pijem

crnu, hvala.” Odloţi teglu natrag na mjesto, proĎe sobom i sjedne na jednu

od elegantnih fotelja koje su stajale oko niskog, ovalnog stolića od sjajnog

tamnocrvenog drva.

Ona sjedne na sofu nasuprot njemu. Malo potom uzme daljinski

upravljač sa stola i presiječe pjesmu muškarca koji je vjerojatno bio Tamino.

Pogledaju se čim ih je ovila tišina.

“Gunnarstranda”, reče Sigrid Haugom kao da pokušava okusiti tu

riječ. “Neobično ime.” Zaškilji u njega s vragolastim osmijehom u kutu

usana: “Volite svoje prezime?”

Policajac je nekoliko trenutaka promatrao fine poculanske šalice,

razmišljao i ispipavao atmosferu u prostoriji, iznenaĎen lakoćom s kojom je

uspjela postaviti tako osobno pitanje. Pogladi tanjurić sa zlatnim rubom, a

onda joj se zagleda ravno u oči i nasmiješi se. “Kakvo je to pitanje? Nitko ne

voli svoje prezime?”

Ona nakrivi glavu, zadovoljna odgovorom. “Pretpostavljam da ste u

pravu.”

“Da”, reče Gunnarstranda i srkne kavu pa joj laganim kimanjem i

izrazom priznanja na usnama dade na znanje koliko je dobra. “U našoj

kulturi ţene su primorane mijenjati prezime, muškarčeva je sudbina

prihvatiti svoj identitet i prenijeti ime dalje.”

Ona je jedan trenutak odsutno zurila pred sebe prije nego što se

pribrala. “Ali ako vam se ne sviĎa vaše prezime, mogli ste ga promijeniti. I

to je moguće.”

Gunnarstranda se nasloni. “Nisam došao razgovarati o sebi”,

promrmlja pa prekriţi noge. “No kad smo već počeli o tome. Nisam volio

svoje prezime kad sam bio mali. I dugo sam mislio da je tako svima – da svi

mrze svoja imena. Ali nije tako. Odrastajući, shvatio sam da mi se još manje

sviĎa kad ljudi uzimaju pseudonime ili umjetnička imena. No dobro”,

nastavi on i napravi širok pokret rukom, gestu koja je trebala obuhvatiti

sobu, impresivan pogled, skupocjen interijer i ţenin društveni status

općenito. “Što osoba poput vas radi na mjestu kao što je...”

“...kao što je lječilište za narkomane? Ništa čudno u tome”, reče Sigrid

Haugom. “Prosječna sam ţena iz zapadnog dijela Osla, jedna od mnogih

kojima su dosadile kupnje i ljetovanja na jugu za domaćice i koje su odlučile

vratiti se na posao, sad kad im je djeci društvo vaţnije od roditelja.”

“Kad je to?”

“Kad djeca uĎu u pubertet... Ili dijete, da budem preciznija. Zajedno

smo krenuli u školu, Joachim u srednju a ja na Socijalni rad na sveučilištu

Diakonehjemmet. Sad već tri godine radim kod Annabeth.”

“Joachim – to vam je sin?”

Ona kimne.

“Što on radi?”

“U Americi je, studira ekonomiju na Yaleu.”

“Nije loše.”

“Jako prikladno, hoćete reći, prikladno za gospodina i gospoĎu

Haugom iz Grefsena.”

“Ili ste to malo kritični prema dječakovu izboru studija?”

“Recimo radije da rad s ovisnicima stavlja zapadni kapitalizam i

ekonomsku politiku u perspektivu.”

“Zanimljivo.”

“Što to?” Ona podvuče noge pod sebe na kauču.

“Da ste vi koji imate tako graĎansku fasadu izabrali raditi s ovisnicima

i još ste kritični prema...” Traţio je pravu riječ.

“Prema drţavnoj skrbi o ovisnicima”, završi ona i zamišljeno se

zagleda pred sebe.

“Kako ste se uklopili meĎu pacijente?”

“Dosta dobro, zapravo. Hoću reći, dobro funkcioniram na poslu.”

“Zadovoljni ste?”

“Da, i pacijenti su zadovoljni mnome.”

“A Katrine?”

Ona kimne. “Katrine je bila jedna od mladih i budalastih, oprostite mi

na izrazu. SviĎala mi se, bila je zgodna, imala stila, dobre mogućnosti i sve

to, no istovremeno mi je zavidjela.”

Gunnarstranda se nasmiješi s razumijevanjem.

“Zavidjela mi je na stilu ţivota, kući, novcu, autu koji vozim, ali

nemojte me krivo shvatiti. Takva zavist je zdrava. Takve djevojke trebaju

jasne i konkretne uzore, imaju prekrhke osobnosti, previše ranjivu sliku o

sebi da bi se mogle nositi s činjenicom da ţivot moţe biti teţak. Njihov je

sindrom da, u trenu kad se suoče sa stvarnošću, kad naiĎu na neuspjeh i

svijet postane teţak, od problema bjeţe drogiranjem. To je svijet kojime

mogu vladati; narko-milje je, kao što znate, pun klišeja. Ni najgore sapunice

na televiziji ne mogu biti tako plitke, šuplje i pune floskula kao razgovor

izmeĎu dvoje ovisnika.”

Gunnarstranda srkne kavu i zausti nešto reći.

“Oprostite”, reče Sigrid Haugom, koja je odjednom izgledala

potišteno. “Ali isto tako ne mogu pojmiti da govorim o Katrine. Naravno da

razumijem da je mrtva, ali ipak je čudno...”

“Da je umrla na neki drugi način”, reče policajac. “Recimo, da se

predozirala, teško da bismo sada sjedili ovdje i razgovarali o njoj.”

Sigrid Haugom zatvori oči i duboko udahne. Sobom zavlada tišina.

Gunnarstranda se naslonio i promatrao je kroz poluzatvorene oči. Ona

promijeni poloţaj, pročisti grlo pa reče: “Smrt nije tako rijetka u ovome

poslu. Imali smo mnogo pacijenata koji su umrli. Smrt i predoziranja

svakodnevne su teme. Ali nitko nikoga nije ubio: ovisnici se obično ubijaju

sami.” Ona spusti pogled.

Gunnarstranda kimne. “Što mislite o tome da ju je gospoĎa Ås pozvala

k sebi doma na zabavu u subotu?”

“Bila sam protiv toga, i u svakom slučaju smatrala sam da je prerano

za to.”

“Što mislite kad kaţete „prerano‟?”

“S našim je pacijentima problem taj što često moraju biti

fundamentalisti da bi preţivjeli. Moraju se posve maknuti od droge i starih

prijatelja. Razumijete? Ali svijet nije takav. Svijet je prepun mreţa koje se

preklapaju, stvarnost se sastoji od ljudi koji grade saveze, svijet je pun

dvostrukih mjerila i sukoba za teritorij. Naš kolektiv zna organizirati zabave.

Svi to rade. Ali nije mi se svidjela ideja da na ovoj bude Katrine. Pacijentima

se teško nositi s činjenicom da osobe koje svakodnevno rade na tome da ih

maknu od droge pribjegavaju alkoholu kad se ţele zabaviti. Svi umjereno

piju. Dobro, ne baš svi. Neki se napiju kao zemlja. Razlika izmeĎu ovisnika

i neke takozvane normalne osobe samo je u tome da se normalna osoba

uspijeva prilagoditi zahtjevima svakodnevice. Trijezna odlazi na posao,

popije pivo na suncu – ali stane na tome. Jedna onakva zabava kao što je bila

Annabethina po mojem je mišljenju odvratan ritual. „Odvratan‟ je moja

riječ; ja sam naime protiv te vrste rituala. Kad pacijent poput Katrine

sudjeluje, to mijenja cijeli karakter zabave; zabava postaje nekakva

ceremonija potvrde, u kojoj pacijent pokazuje nama drugima da se moţe

nositi sa ţivotom kakvome će se vratiti.”

“Nekakav prijemni ispit za normalan svijet?”

“Nisu to moje riječi, ali shvatili ste bit.”

“Ali niste li se zabrinuli kad joj je iznenada pozlilo?”

Sigrid Haugom uzdahne i zamišljeno se zagleda kroz prozor, odsutno

se počešavši po nozi. U sobi je vladala gotovo potpuna tišina; čuo se samo

zidni sat koji je kucao šupljim, gotovo vlaţnim udarcima. Gunnarstranda ga

pogleda: stari ručni rad, brojčanik od zagasitog porculana s mrljama.

Rimske brojke bile su elegantno narisane, a ista se elegancija protezala i na

kazaljke. Izrezbareni orao resio je satni ormar, a klatno se polako ljuljalo

lijevo-desno izmeĎu dvaju utega nalik češerima.

“Sad kad je mrtva, naravno, ali zabrinuli bismo se i inače, da”, reče

srebrnokosa ţena.

“Ali ondje, na zabavi?”

“Pokušala sam razgovarati s njom, ali tada je djelovala kao da joj je

bolje. Izgledalo je kao da je pojela nešto što joj ne paše pa je povratila...”

“Onda nije bilo razloga za uzbunu što se njezina ponašanja tiče?”

“Kad već pitate, mislim da sam sve to moţda trebala ozbiljnije

shvatiti.”

“Je li se takvo što već dogaĎalo? Mislim, to da nekom pacijentu tako

pozli?”

Sigrid Haugom sveznajuće se nasmiješi. “To je bio prvi put da sam

bila na takvoj zabavi. Dakle, za kolektiv. Nemamo običaj organizirati

tulume.”

“Koji je bio povod?”

“Bila je to zabava za zaposlenike – svojevrsno obiljeţavanje početka

ljeta. Katrine je bila pozvana jer je trebala izaći u bijeli svijet. Na ljeto je

trebala biti gotova s odvikavanjem u komuni.”

“Ima li ih mnogo koji se mogu proglasiti odviknutim od droge?”

“Nemamo baš dobru statistiku, ne.”

Gunnarstranda je sjedio i gledao u pod. “Postoji li netko tko ima dobru

statistiku?” upita naposlijetku.

“Postoji, da. Nitko se ne moţe pohvaliti spektakularnim rezultatima,

ali moţe se naći mjesta s boljom statistikom od nas. No iako je Katrine bila

jedan od pacijenata koji su najdalje dogurali, to ne znači da imamo malo

posla. Dio krivnje za loš uspjeh leţi na zakonodavcima. Pacijente dobivamo

po prisilnim nalozima, ali oni traju kratko, a kad ih više nemamo zakonsku

osnovu zadrţati, često odu. Oni su kao i mnoge takozvane funkcionalne

osobe: idu linijom manjeg otpora.”

“Što mislite zašto joj je pozlilo te večeri? Mislite li još uvijek da nešto

nije bilo u redu s hranom?”

“Nemam pojma.”

Gunnarstranda je čekao dok je Sigrid Haugom razmišljala. Sjedila je s

nogama skvrčenim ispod sebe na kauču, s rukom oko gleţnja. Drugom se

podupirala. “Sjećam se da je Katrine stajala i razgovarala s Annabeth te da

sam hodala prema njima. Isto kao i njezin dečko, koji je bio ondje. On ju je

uhvatio kad se srušila.”

“Onesvijestila se?”

“Ne znam.”

Gunnarstranda pričeka.

“Tako je izgledalo, kao da se onesvijestila.”

“Pošla sam za njima, za njom i dečkom, do kupaonice i nakon nekog

vremena on je izašao, a ona je ostala unutra. Rekao je da joj je bolje i da će

uskoro izaći. Malo sam pričekala i nakon još nekoliko minuta pokucala sam

na vrata. Nije otvorila. Malo kasnije viknula mi je da je sve u redu i otvorila.

Onda sam ušla k njoj; sjedila je na zahodskom poklopcu. Sjećam se da sam

joj umila lice. Izgledala je dosta dobro, ali malo je drhtala. Sjećam se da me

zamolila da joj nazovem taksi, ali je onda odustala, to jest, rekla mi je da ne

treba. Rekla je da će izaći, ali da će moţda ranije otići sa zabave. Pa sam

otišla.”

“Jeste li je poslije vidjeli?”

“Ne. Malo kasnije pitala sam Annabeth, ali ona je mislila da je Katrine

otišla kući jer joj je bilo loše.”

“Što ste vi tad mislili?”

“Bila sam zabrinuta. Bila je malo uznemirena zbog jedne epizode

ranije toga dana i...”

“Kakve epizode?” prekine je Gunnarstranda.

“Mislim da se jedna osoba iz njezinog starog društva pojavila u

putničkoj agenciji u kojoj je radila.”

“Tko?”

“Ne znam ime. Ali nazvala me par sati prije nego što smo išli k

Annabeth. Bilo je negdje oko pet, mislim, dakle nakon što je završila s

poslom. Rekla je da se nešto dogodilo.” Sigrid Haugom nabora čelo. “Sve

skupa zvučalo je pomalo nesuvislo, ali mislim da je govorila o nekom

poznaniku iz narkomiljea u kojem se prije kretala, koji joj se pojavio na

poslu. Zato je morala razgovarati sa mnom. Inzistirala je na tome.”

“Zašto s vama?”

“Zato...” Sigrid Haugom traţila je prave riječi.

Gunnarstranda se naslonio u fotelji, tih.

“Zato što smo puno razgovarale. Dobro smo se slagale.”

“Ali o čemu je htjela razgovarati?”

Sigrid Haugom razmisli. “Pitala sam je moţemo li o tome preko

telefona, no rekla je da ne. Sjećam se da sam tada pogledala na sat.” Sigrid

Haugom pokaţe prema zidu na kojem je ura u smeĎem ormaru muklo

kucala. “Bilo je prošlo pet a kod Annabeth smo trebali biti u pola osam. Pa

sam računala koliko mi treba za tuširanje i druge stvari koje sam trebala

napraviti. Ja.... da... pokušala sam to izvesti, da se tako izrazim, i pitala sam

je da li da svratim k njoj prije nego odemo na zabavu, no rekla je ne.”

“I što je još rekla?”

Sigrid Haugom slegne ramenima, “Nešto poput... „Onda ćemo

kasnije‟, ili nešto slično. A zapravo mi se nije svidjelo što me odbija jer sam

znala da je jako ranjiva na tom području, pa sam je pitala: „Jesi li sigurna‟, i

još sam se jedanput ponudila da doĎem k njoj. No onda me pitala imam li

vremena sutra, dakle sljedeći dan, u nedjelju. Rekla sam da imam, ali od

toga nije bilo ništa.”

“Moţete li se sjetiti što je točno rekla, kako se izrazila?”

Ţena na kauču se zamisli. Gunnarstranda otpije kave i još ju jedanput

pogledom pohvali.

Sigrid Haugom zatvori oči: “Rekla je: „Netko me posjetio...‟ ili:

„Nešto se dogodilo na poslu... netko me posjetio, iz starih dana, moram

razgovarati s tobom, inače ću poludjeti.‟ Tako nešto – ne sjećam se točno.”

“„...ili ću poludjeti?‟”

Sigrid Haugom kimne.

“Kako ste protumačili taj izraz?”

“Nikako posebno. To je samo fraza, kao: „onesvijestit ću se‟, ili:

„umrijet ću‟, kako neki znaju reći.”

“I što ste joj odgovorili?”

“Rekla sam: „Tko, mila?‟ Ili „Draga moja, a tko?‟”

“Bile ste tako prisne? Mila? Draga moja?”

“Da, zapravo.”

“Obraćate li se tako i drugim pacijentima?”

“Općenito sam u dobrim odnosima s pacijentima.”

“Ali oslovljavate li sve na taj način?”

“Moţe se reći da je Katrine bila... da smo imale poseban odnos,

točno.”

“Ali što je tome bio uzrok?”

Sigrid Haugom slegne ramenima. Naposljetku reče: “Bile smo to ona i

ja.” Razmisli još malo: “Moţda je Katrine bila drugačija, to mislim. Katrine

je bila posebna.” Kao da je to Sigrid Haugom upravo i sama shvatila.

Zamišljeno je sjedila i gledala ravno preda se. “Imala je nešto u sebi”, reče

konačno pa doda: “Ili ne znam; moglo bi se reći da je meĎu nama

jednostavno bilo kemije, ali osim toga, povjeravala mi se već duţe vrijeme.”

“Povjeravala?”

“Da, ne baš terapeutski, no često je dolazila k meni umjesto drugima.”

“Ali nije rekla tko ju je to posjetio ili što se dogodilo?”

“Ne. Onda je razgovor prešao na to kad ćemo se naći.”

“Jeste li je pokušali kontaktirati u nedjelju?”

“Zvala sam je popodne, nije se javila.”

“Kako ste to protumačili?”

“Da je to smetnula s uma, ili da će mi se javiti kasnije. Uostalom, ništa

se konkretno nismo dogovorile.”

Gunnarstranda pročisti grlo. Zamisli se. “Kakav je njezin dečko?”

“Prazna ljuštura.”

“Ljuštura?”

“To je moje mišljenje. Ima lijepu fasadu, ali malo toga unutra.” Ubode

se prstom u sljepoočnicu. “Osim toga, bio je ljubomoran, ne baš zreo... da, to

je točan izraz... Ne baš zreo.”

“Je li nasilan?”

“Sumnjam.”

“Mislite da ju je tukao?”

“Ne.” Ona odmahne glavom. “Ne, to bih znala.”

“Kako se manifestirala ta njegova ljubomora?”

“Bojao se da je intimna s drugim muškarcima.”

“Je li bila?”

“To ne znam.”

“Nije bila toliko otvorena?”

“Recimo radije da me nije zanimala ta vrsta otvorenosti.”

“Je li joj se netko na zabavi posebno pokušao pribliţiti?”

“Pribliţiti?”

Gunnarstranda joj se zagleda ravno u oči. “Mislim da razumijete na

što mislim. Je li je netko sa zabave mogao pratiti, naprimjer sa seksualnim

namjerama?”

“Sumnjam.”

“Zašto?”

Sigrid Haugom gledala je ravno preda se. Zamislila se. “Onda je taj

netko morao otići sa zabave”, reče ona konačno. “I...” Razmisli još malo. “I

da ga ne primijete, morao se vratiti...”

“Da, naprimjer.”

“Ne...” Ona udahne i pogleda gore. “To mi se čini nevjerojatnim.”

“Ali čini li se nemogućim?”

“Kako to mislite?”

“Pa”, reče policajac. “Vi ste je poznavali, vi ste čuli povjerljive stvari,

a postoji vjerojatnost da ju je netko slijedio. Druga je priča je li to bilo

moguće. Moţete li staviti ruku u vatru da su svi na zabavi bili u kući u svako

doba večeri?”

“Ne.”

“Zašto ne?”

“Neki su išli do grada. Bilo je to nakon večere, a osim toga neki su bili

gore, neki dolje, a neki i daleko u vrtu, iza grmlja.”

“Sjećate li se tko je išao u grad?”

“Bila je jedna ekipa koja je htjela u Smuget... Predvodio je tip kojeg

zovemo Goggen i on je svakako htio napustiti zgradu – on je radni terapeut –

pravo ime mu je Georg Beck. Znam da je Bjørn Gerhardsen išao...”

“Domaćin, Annabethin suprug?”

“Da. On je jedno veliko dijete. Htio je da ih ide što više. Išao je dio

mlaĎe ekipe. Ne znam koliko ih je bilo. U svakom slučaju Goggen i Bjørn

Gerhardsen. I neki drugi takoĎer. Moguće da je meĎu njima bio i Katrinin

dečko Ole Eidesen.”

“Zašto to mislite?”

“Nigdje nisam vidjela ni njega ni Katrine. Ili je otišao s Katrine ili je

otišao s Goggenom i ostalima u grad.”

“A vi?”

“Ja? Ja sam bila malo ovdje malo ondje.” Nasmiješi se nesigurno.

“Mislite da sam ja...”

“Ne mislimo mi ništa.” On ustane. “Ali moţda ćemo trebati čuti nešto

od onoga o čemu ste razgovarale u povjerenju.”

“Zašto?”

“Moguće je da je rekla nešto što ima veze sa slučajem. Pa bih rado da

mi se javite i kaţete ako se čega sjetite.” On ustane. Sigrid Haugom učini

isto. “Naravno”, reče ona.

“Kako ste saznali za smrtni slučaj?” zapita Gunnarstranda.

“Pa, spomenula sam jučer na jutarnjem sastanku da nisam uspjela doći

do Katrine, a onda se javio netko tko je sinoć gledao vijesti, ono o

pronaĎenoj mrtvoj ţeni u Mastemyru. Ne znam zašto, ali odjednom su se svi

bojali da bi to mogla biti Katrine. Henning, naš ročnik, dobio je zadatak

nazvati je na posao da provjeri.” Sigrid Haugom umorno se osmjehne. “I ne

znam je li to bilo prije ili nakon što su vas pozvali”, doda.

“I nemate ideju zašto joj je pozlilo na zabavi ili kamo je otišla nakon

što vas je napustila?”

“Nemam pojma.”

“Znate li je li otišla sama ili s nekime?”

“Nemam pojma.”

“Kad ste vi otišli sa zabave?”

“Pokupio me muţ.”

“Kad?”

“Kasno, dosta kasno, već se počelo daniti.”

“Imate dobrog supruga.”

“Ne pušta me samu. Dok smo bili mlaĎi, takva mi je poţrtvovnost bila

pomalo naporna. Sad je jednostavno divna.”

“A zašto ste ostali tako dugo?”

“Dugo je trajalo. Dugo sam razgovarala s Annabeth, bila je to nekakva

kombinacija kruţoka i poslovnog sastanka. Zadnji gosti otišli su oko pola

četiri, mislim. Nakon toga sam pomagala Annabeth s čišćenjem. Prije nego

što sam otišla, Bjørn se vratio iz grada.”

“Kad je to bilo?”

“Kao što rekoh, počelo se daniti, rekla bih da je bilo oko četiri ujutro.”

“Je li zabava uspjela?”

“Da, mislim da je.”

“Je li Katrine s nekim posebno dugo razgovarala te večeri?”

“Pa, teško mi je reći. Rano je napustila zabavu, a ja sam za večerom

sjedila daleko od nje. Vidjela sam je s dečkom dok se pila kava. To je sve što

sam primijetila vezano uz nju – dok joj nije pozlilo.”

Gunnarstranda ustane i krene prema vratima.

“Drago mi je da smo se vidjeli”, reče Sigrid Haugom iza njegovih

leĎa. Policijski inspektor okrene se na vratima. Stajao je i razmišljao.

“Da?” reče Sigrid Haugom.

“Znate li išta o njezinom porijeklu, djetinjstvu?”

Sigrid Haugom odmahne glavom. “Ali bila sam ondje s njom

jedanput, kod nje doma.”

Gunnarstranda pričeka.

“Bilo je to jako tuţno.”

“U kojem smislu?”

“Majka joj stanuje u poprilično oronuloj kući. Ţivjela je s muškarcem,

ali bila je sama kad smo došle. Bio je Katrinin roĎendan. Majka se,

meĎutim, nije sjetila koji je dan. Ţena je nije vidjela dvije godine, a posluţila

nam je špagete iz kutije, na papirnatim tanjurima.”

Gunnarstranda napravi grimasu.

“Za roĎendan”, reče Sigrid Haugom. “Katrine to nije mogla podnijeti.

Izjurila je van i mislim da je to bio posljednji put da su se vidjele.”

Domjenak

Policijski inspektor Gunnarstranda sjedio je u svojem uredu. Smjestio

se za pretrpanim pisaćim stolom koji su okupirali crni kompjuter, električna

pisaća mašina, šalica za čaj puna penkala, hrpa časopisa, bušač papira,

crvena, izblijedjela i potpuno prazna pepeljara na kojoj je sa strane bijelim

oljuštenim slovima pisalo CINZANO, te mnoštvo listova papira.

Otkopčao je plavi sako i olabavio prejako stegnuti čvor na

svjetloplavoj kravati koju je nosio na bijelu košulju. Naslon stolice zaškripio

je kad se naslonio i prekriţio noge tako da mu se jedna nogavica povukla

gore i iznad ruba čarape otkrila kao kreč bijelu nogu. Jedna crna cipela

naprasito je trzala gore-dolje.

Zazvoni telefon. On digne slušalicu. “Hvala, takoĎer”, reče. “Upravo

sam došao. Da, bilo je dobro. Rijetko idem u kazalište. Ali tako je to kad si

policajac. Moram srediti neke stvari ovdje, iako je kasno.”

Jednu ruku nasloni na pisaću mašinu. Drugom je izvlačio papir s

izvještajem koji je upravo natipkao. Čitao je s papira dok mu je glas iz

telefona govorio u uho.

“Što manje kaţemo o tome, to bolje”, reče, nastavi još malo slušati, a

onda progunĎa neki pozdrav i spusti slušalicu. Sjedio je i gledao kroz

prozor. Vani se počelo mračiti. Znači da je stvarno kasno. Ipak, bilo je

prerano da bi se vidjele zvijezde u lipnju, jedino što se vidjelo bilo je

treperavo zeleno svjetlo aviona koji je letio tako visoko da se uopće nije čuo.

Začuje se kucanje na vratima. Frank Frølich gurne glavu unutra.

Gunnarstranda kimne.

“Zadovoljan?” upita Frølich i zatvori vrata za sobom. Teškim

koracima uĎe i baci se na stolicu tako da je zaškripala pod njegovom

teţinom. Na sebi je imao plave traperice, tenisice i majicu s logotipom kluba

prijatelja piva ispod plave traper jakne. Valovita sijeda kosa bila mu je

razbarušena i toliko dugačka da mu se nekoliko pramenova penjalo po

ušima. Treba mu šišanje, pomisli Gunnarstranda, šišanje i dijeta. Frølichov

trbuh počeo je rasti ispod rebara i kad je sjedio uspravno, kao sad, bilo je

samo pitanje vremena kad će mu moći posluţiti kao stolić za kavu.

“Zadovoljan čime?” upita Gunnarstranda.

“Predstavom.”

Gunnarstranda slegne ramenima i pogleda niz sebe. Popravi kravatu i

povuče manţete košulje. “Ne”, odgovori. “Nisam baš zadovoljan.”

“Što nije valjalo?”

“Ekipa s kojom sam išao.”

“Ali to nema veze s predstavom. Što ste gledali?”

“Fausta.”

“Ali čuo sam da je jako dobar.”

Gunnarstranda se zamisli. “Pa da, predstava mi se svidjela, tekst je

dobar, osim iskušenja kojima je izloţen. Ona su tako banalna: djevojke u

halterima i slično. Ipak sam malo više očekivao od Goethea, a od Mefista

pogotovo!”

“A s kim si to išao?”

“S Falk-Andersenom, njegovom ţenom i njezinom sestrom.”

“Zgodan pokušaj namještanja komada, dakle.”

“Zgodna gnjavaţa, bolje rečeno. Naravno, njima se predstava

svidjela.”

“A tko je Falk-Andersen?”

Gunnarstranda uzdahne. “Botaničar. Umirovljeni sveučilišni profesor.

Iako sam pokušavao, mislim da nikoga nisam uspio uvrijediti.”

“Nije loše”, reče Frølich. Sjedio je i gledao ravno pred sebe nekoliko

trenutaka a onda reče, “Razgovarao sam s ljudima u putničkoj agenciji u

kojoj je radila Katrine Bratterud.”

Gunnarstranda digne ruku i pogleda na sat. Konstatirao je da je već

odavno trebao jesti i pokušao ustanoviti je li gladan.

“Zvao je Fristad”, promrmlja policijski inspektor. “Drţavni

odvjetnik.”

Tada ga napadne kašalj. On stavi noge na pod i prepusti se. Rezalo ga

je u prsima, dah mu je bio kao trula lastika i znao je da izgleda uţasno.

Kad je napad konačno popustio, Gunnarstranda zakrene stolicu, širom

otvori prozor i iz dţepa izvadi kratku, debelo smotanu i gotovo popušenu

cigaretu.

“Mislim da ti to baš i nije zdravo”, pokuša Frølich.

Policijski inspektor pričeka da normalno prodiše a onda odgovori,

“Ništa nije zdravo. Nije zdravo raditi, nije zdravo spavati, a ponekad nam

pozli i od hrane koju jedemo.” Dok je palio čik, izbaci donju usnu kao

majmun, nastojeći si ne opeći usne.

“Radije uzmi novu”, prekine ga Frølich s gnušanjem.

“Ako ih palim više puta, smanjio sam na osam na dan”, prekine ga

Gunnarstranda. “Osam na dan.”

“Dakle misliš da je zdravije pušiti taj grumen katrana nego uvući koji

dim nove cigarete?”

“Zvučiš kao Falk-Andersenova šogorica!” Gunnarstranda je noktima

palca i kaţiprsta drţao sićušan čik da se ne opeče. Prsti su mu napravili krug,

a on je pućio usta dok je ispuhivao dim.

“Boli me Ďon ako se pušenjem otjeraš u grob”, reče Frølich

rezignirano. “Mene smeta estetska komponenta.”

“Da, dobro”, promrmlja policijski inspektor, okrene se natrag i baci

smeĎi, izgoreni opušak u pepeljaru na stalku iza sebe. Dobaci Frølichu

iskrivljen osmijeh pa iz dţepa uzme novu cigaretu. “Devet na dan”, naceri se

i pripali.

Frank Frølich zatrese glavom.

“Imaš pravo”, reče Gunnarstranda i uvuče. “Ova je bolja; od ove mi

nije muka. Fristad je dakle pitao zašto pred tiskom nismo iznijeli standardne

formulacije – jako oštećeno tijelo, vrlo grubo silovanje, najgore koje sam

vidio otkad sam u sluţbi i tako dalje.”

“I što si mu na to odgovorio?”

“Ništa.”

“Ali je li bilo silovanja?”

“Tako izgleda”, reče Gunnarstranda.

“Moramo saznati što je radila nakon ponoći”, reče Frølich.

“Išla je u fast-food restoran.”

“A da?”

Gunnarstranda kimne. “Ustanovili su da je hrana koju smo vidjeli u

njezinu ţelucu mljeveno meso, kruh i krumpiri, najvjerojatnije fast-food.

Tako da je izgleda točno da je povratila finu večeru kod Annabeth Ås. Naš je

problem da saznamo kad je i gdje pojela taj obrok.”

“Razgovarao sam s njezinom kolegicom”, reče Frølich. “Jednom malo

tetkastom gospoĎom od pedesetak godina, znaš, ţena s odraslom djecom,

koja je zato vjerojatno uzela djevojku pod svoje... Kaţe da je bila dobra, i

lijepa, i vedra, i sretna i sve to skupa.”

“Da, i?”

“U svakom slučaju, znala je da je djevojka bila u nekakvom programu

odvikavanja, podalje od narkotika i loših utjecaja. Ali gospoĎa u putničkoj

agenciji kaţe da se dogodilo nešto neobično...”

Zazvoni telefon. Gunnarstranda ga razdraţeno pogleda. Nastavi

zvoniti. “Nećeš se javiti?” reče Frølich.

Zubne navlake ljutito bljesnu, stakla naočala sijevnu kad je

Gunnarstranda ščepao telefonsku slušalicu i ponovno je poklopio.

Frølich je zurio u zamrli telefon.

“Nastavi”, reče Gunnarstranda.

“Ušao im je neki tip i bacio se na nju, one subote kad je nestala.”

“Već druga osoba danas koja nam je rekla za taj dogaĎaj”, reče

Gunnarstranda. “Cura je nazvala Sigrid Haugom u subotu i ispričala joj to

isto. Što je mislila s... „Bacio se na nju?‟”

Frølich pročita svoje bilješke. “„Neki siledţija, četrdesetak godina,

salt and pepper kosa svezana u rep, rinčica u uhu i ruţan oţiljak na ruci.

Muškarac je prijetio Katrine i pokušao je zgrabiti ali je odustao kad mi je

Katrine rekla... Katrine rekla da... da nazovem policiju.‟” Frank digne

pogled.

“GospoĎa je”, reče Frølich, “ostala u šoku i pitala je Katrine tko je taj

tip i zašto je nasrnuo na nju. Kaţe da je Katrine priznala da je nekoć

poznavala tog čovjeka, ali da ga nije vidjela godinama.”

“Što je to salt and pepper kosa?”

Frølich se zamisli: “Boje soli i papra.”

“Crno-bijela?”

“Ne, više šarenosiva, ovako kao moja.”

“Ti si sijed, a ne šarenosiv.”

“Neki tvrde da je to šarenosivo.”

“Kako joj je prijetio?”

Frølich pročita iz bloka. “„Radi što ti kaţem‟, ili „Radit ćeš što ti ja

kaţem, jebote.‟”

“Dakle odbila je poslušati tog tipa?”

Frølich kimne. “Tako zvuči.”

“To je nekakav trag.” Gunnarstranda napravi grimasu. “Traţimo dakle

nekoga u tom miljeu tko je nedavno prijetio našoj djevojci. Neka gospoĎa iz

putničke agencije baci pogled u arhivu. A ti se moţeš raspitati kod dečkiju u

narkoticima zvuči li im poznato tvoj opis salt and pepper siledţije.”

Sloboda i nesloboda

Franku Frølichu to je bio drugi posjet Zimskome vrtu, ali ovoga puta

na njega nisu bacali trule rajčice. Sjedio je s Henningom Kramerom u

nekakvoj učionici. Pokraj ploče visio je plakat s naslovom „NE drogi‟ sa

slikom sportašice, vjerojatno neke zvijezde. Frank nije bio siguran tko je to.

Bila je to u svakom slučaju neka ţena, vjerojatno rukometašica ili

nogometašica, budući da joj lice nije mogao nigdje smjestiti. Strpljivo pusti

da mu pogled odluta kroz prozor, gdje osim ţute zgrade internata nije imao

što vidjeti. Sve je izgledalo poprilično mrtvo. Nikakve aktivnosti na vidiku.

Moţda to i nije tako čudno, pomisli. Svi su još pod dojmom dogaĎaja.

Prošlo je sad već skoro tri minute otkad je postavio jednostavno uvodno

pitanje muškarcu koji je sjedio za katedrom. Otad je Henning Kramer

proučavao kut stropa i zamišljeno trljao vrh brade kaţiprstom. “Slobodno vi

odgovorite”, rekao mu je Frølich.

“Razmišljam”, odgovori ovaj.

“Koliko sam čuo, s njom ste provodili mnogo vremena. Sigurno znate

kakva je bila.”

“Tko je bila ili kakva je bila?”

Frølich uzdahne i promotri snaţnog muškarca koji je još uvijek

ukočeno zurio u plafon. “Ima li razlike?” upita on i uzdahne.

“Moţda i ne”, reče Henning Kramer zamišljeno.

Frølich shvati da ima posla s osobom koja pazi na riječi pa pokuša s

jezičnim kompromisom: “Kakva je bila kao osoba?”

Henning Kramer zatvori oči. “Katrine je imala san”, reče on i raširi

ruke, “san da bude luda, san da stoji i stopira na autocesti i osjeća se

slobodno, da skoči u neki auto i kaţe ili napravi nešto od čega će vozač ostati

paf. Bobby thumbed a diesel down just before it rained and took us all the

way to New Orleans. To je to, zar ne? Poanta je u tome, a Katrine to nije

shvaćala, da nema više vozača koji ostaju paf. Ne moţeš mu više reći ništa

što već nije čuo. Više ne postoji neizrečeno, niti nenapravljeno, a oni jadni

siromasi u trapez-hlačama i s trakama na čelu koji još uvijek stoje uz cestu i

stopiraju ili oni koji se goli valjaju po blatu na Roskilde festivalu, oni moţda

misle da su kontrakultura, ali samo su turistička atrakcija koja drugima

predstavlja zabavan prizor iz nekog drugog vremena. Otprilike kao privjesci

za ključeve s lutkom Jerryja Garcie koje prodaju na Fisherman‟s Warfu u

San Franciscu. Ne vjeruješ dok ne vidiš, ali kad vidiš, potvrda je to da je

takozvani mladenački ustanak konačno internaliziran u povijesti i

kanoniziran od strane srednje klase. Zato mi je ţao onih koji još uvijek misle

da ţive u šezdeset osmoj ili sedamdeset drugoj. Ono čega misle da su dio

više ne postoji!”

Henning Kramer skoči na pod i odšeće do prozora pa stane, leĎima

okrenut Frølichu.

“Katrine nije shvatila da je uzaludno bjeţati u slobodu”, reče Kramer i

okrene se, uzbuĎen. “Sloboda nije stanje ili mjesto na koje moţeš pobjeći;

slobodu treba zgrabiti, ona je ovdje i nalazi se u svemu što radiš i što misliš.

Riječ je o tome da trebaš biti gospodar samoga sebe i situacije u kojoj se

nalaziš. U slobodu ne moţeš pobjeći, moţeš samo bjeţati od nje. Tek u

trenutku kad se uzdigneš i prihvatiš svijet onakvim kakav jest, smjestiš se u

njega i spoznaš vlastitu stvarnost, tek si tad slobodan.”

Frank Frølich suzdrţi se da ne zijevne. Zatim digne pogled s bloka.

Henning Kramer se uspuhao, sav uzbuĎen. Frølich spusti pogled na prazan

papir i urednim rukopisom zabiljeţi: Sjeti se nazvati Evu-Britt prije četiri.

Julie, kći Eve-Britt, ostajala je u Majorstuenu u cjelodnevnom boravku

poslije škole. Eva-Britt utorkom je imala izvanredne sastanke pa su imali

prešutan dogovor da tim danima Frank odlazi po Julie. MeĎutim, danas mu

to nije odgovaralo. Morao joj je javiti.

Kad je Franku ponestalo stvari kojih se morao sjetiti, pročisti grlo pa

bezizraţajno zapita, “Ali Katrine je to i radila, zar ne? Koliko sam shvatio,

upravo se bila rješavala iluzija, proglašena je odviknutom od droga i dobila

je posao u putničkoj agenciji.”

“Nije uspjela. Jer nije mogla biti meĎu normalnima.”

“Kako to mislite?” upita Frank, entuzijastičan jer mu se posrećilo da

razgovor krene u konkretnije vode.

“Nije postala posve normalna, nije mogla. Smučilo joj se od onoga

ondje, na onoj njihovoj prokletoj zabavi; nije mogla podnijeti stvarnost koju

su joj nudili.”

“Onda ne mislite da joj je stvarno pozlilo ondje?”

“Nije joj bilo ništa više zlo nego meni sada!”

“Hoćete reći da je povratila na zabavi jer nije mogla podnijeti

stvarnost?”

“Da.”

“Ali što to nije mogla podnijeti, konkretno?”

“Što?” Henning Kramer nasmiješi se ukočeno i otrovno. “Nije htjela

biti kao oni!”

“Oni?”

Krameru zaiskre oči. “Mrzila je pomisao na utapanje u kulturu u kojoj

čovjek mijenja osobnost zajedno s odjećom. Ti takozvani uzori koje Zimski

vrt servira, oni došeću ravno s posla na kojem propagiraju prirodno

oslobaĎanje endorfina u mozgu, gdje stalno iznova ponavljaju koliko su

droge štetne, tupe o tome koliku snagu daje govorenje istine, priznavanje

vlastitih grešaka i spoznaja da je ţivot sam po sebi neprekidna droga, a onda

išeću van i odjenu drugu haljinu, ili odijelo, ili šešir, i s takvih propovijedi

prijeĎu na večere gdje loču kao majke da bi se usudili jedni drugima reći

koju iskrenu riječ, gdje piju još više da bi se mogli ševiti u grmlju i kasnije za

to okriviti pijanstvo. Zar ne razumijete?”

“Niste li vi i sami jedan takav uzor?”

“Nadam se da nisam.”

Frølich ga je promatrao i pitao se kako da nastavi. “Razumijem to što

kaţete, o tome kako je to prozreti dvostruka mjerila”, reče on. “Ali ta je ţena

bila odrasla, odlikašica, i sa svojom uličnom prošlošću, sigurno je znala

kakav je svijet, kako stvari funkcioniraju. Nije povraćala kad bi joj se

hipoteze potvrdile.”

“Tu griješite”, reče Henning Kramer blago. “Baš je zato povratila.

Povraćala je od njih dvoje, od Bjørna i Annabeth.”

“Zašto?”

“Zato što...” Henning Kramer je oklijevao i iznenada ušuti.

“Recite.”

“Jedanput se poševila s Bjørnom Gerhardsenom dok se još kurvala da

bi nabavila novac za drogu.”

Frank sumnjičavo nabora čelo. Taj mu je podatak smrdio. Svoje

mišljenje naglasi grimasom i sumnjičavim odmahivanjem glavom.

“Tako je”, brzo reče Henning, a onda nastavi mirnijim tonom. “Fućka

mi se vjerujete li mi ili ne. Poanta je da je tipa prepoznala nakon dugo

vremena, i to je u redu. Annabeth Ås nije baš seksi, ono, pa si njezin frajer

ponekad plati kurvu. Sigurno nije jedini na svijetu. No problem je bio u tome

da tip nije shvatio da se mora pritajiti. Zaboga, Katrine je bila

istraumatizirana tim okruţenjem. Seksala se povremeno, no njoj je to bilo

teško. A taj tip tamo navaljuje i ţeli je opet imati, zar ne, besplatno, iza

grmlja ondje u vrtu.”

“Te večeri? Na zabavi?”

“Tako je.”

“Sigurni ste u to?” upita policajac oštro.

“Rekla mi je.”

“Što je rekla, ponovite mi točno njezine riječi.”

“„Nabacivao mi se, Mister Nice Guy.‟ Te je riječi upotrijebila. I to je

sve što smo rekli na tu temu.”

“Samo je to rekla? Mister Nice Guy?”

“Već smo ranije bili razgovarali o tome, o tome kako je... pa...

prepoznala Gerhardsena i tako to. I Annabeth i Bjørn tako su prokleto jadni,

zar ne, na neki svoj način, i kad smo razgovarali o njima tako... pa, otad smo

ga zvali samo Mister Nice Guy. Postala je to naša interna šifra. Zafrkavali

smo se s tim jer je on po danu upravitelj Zimskoga vrta, a noću si povremeno

kupi drpanje od potencijalnih pacijentica. Prekrstili smo ga u Mister Nice

Guy. Ironično, naravno.”

Frank Frølich preleti pogledom svoje bilješke. “A kad vam je to

ispričala?”

“Nakon zabave.”

Frank Frølich uspravi se na stolici.

“Ta je noć bila nešto posebno, razumijete. Dovezao sam se onamo da

je pokupim, zvala me da doĎem po nju.”

“Nazvala vas je? Kad?”

“U subotu navečer. Oko dvanaest. U ponoć. Drijemao sam pred

televizorom. Ona me probudila, nazvala me na mobitel.”

Frølich napeto upita, “I odvezli ste se onamo i pokupili je?”

“Da...”

“Kakav auto imate?”

“Nemam auto. Auto je bratov. On je na putu, na nekakvom seminaru.

Na Filipinima. Koristim njegov auto dok je on na putu. Audi. I išla je prema

meni ulicom, istog drţanja, ne, izazovno odjevena; s uličnim svjetlima iza

leĎa od kojih joj je suknja izgledala prozirno, kao u njezinu snu. Izgledala je

kao da je ispala iz nekog videospota. Preskočila je vrata auta, nije ih otvorila

– to je kabriolet, znate – i zavezala je košulju oko kose, ne, to je bilo kasnije,

no hoću reći da se nabrijala na voţnju autom, te noći, u otvorenom autu sa

mnom. Kosa joj je letjela po licu, ono, u zavojima i brdima, pa je traţila

nešto čime bi je zavezala, no nije našla pa je svukla gornji dio i ostala samo u

crnom grudnjaku i to joj je bilo uzbudljivo, sjediti ondje u grudnjaku. Bilo je

kao u snu. Ono, feelin’ free. Spustili smo se do Aker Bryggea, do

McDonald‟sa, to je bio njezin prijedlog, i ondje smo jeli. Htjela je

cheeseburger i stajala je ondje onako odjevena. Bio je to cijelo vrijeme onaj

isti osjećaj kao da smo u snu. Ono... ono... jebote, tu riječ treba ukinuti: ono,

u svakom slučaju ide mi na ţivce što to stalno govorim, siguran sam da je

ona zapravo bila milimetar od fiksanja te noći. Bila je u oblacima,

poprilično, i tad sam je pitao, prije nego što smo otišli odande, iz Aker

Bryggea, ono, što ti se dogodilo, ili sam je pitao zašto je tako uzbuĎena, i ona

je skrenula pogled, samo na sekundu. Vidio sam da ne ţeli pričati o tome jer

se ne ţeli skinuti s droge na kojoj je bila u tom trenutku, da se tako izrazim.

Ono, samo me gledala jednu sekundu i rekla, „Mister Nice Guy. Nabacivao

mi se...‟ A ja sam samo stajao i gledao je.”

“I onda?”

“Onda smo se odvezli na E6 – išli smo starim Mosseveienom, skoro

do Ingierstranda.”

“I?”

“Ondje sam parkirao.”

“Na Ingierstrandu?”

“Ne, prvo sam stao ondje, ali nismo bili sami. Nakon nas se ondje, na

ogromnom parkiralištu, zaustavio neki drugi auto pa smo se vratili do

Mosseveiena i skrenuli desno prema Gjersjøenu, prošli Tyrigravu i

zaustavili na odmorištu nedaleko E18, prema jezeru, jako lijepo mjesto.”

“I?”

“Onda smo razgovarali.”

“O čemu?”

“Općenito o ţivotu.”

“Ne o zabavi?”

“Ni jednu jedinu riječ.”

“Ništa drugo o njoj, o nečemu što joj se dogodilo toga dana?”

“Ne, samo sanjarenja.”

“I onda?”

“Onda smo se poševili.”

“Mislio sam da je ona u vezi s momkom koji se zove Ole Eidesen.”

Henning Kramer slegne ramenima.

“Jeste li bili ljubomorni na Eidesena?”

“Uopće ne, upravo obrnuto: on je bio ljubomoran na mene... moţda.”

“Zašto bi bio?”

“Katrine mi se povjeravala više nego njemu, pretpostavljam, a i mislio

je da ponekad spavamo skupa.”

“Jeste li?”

“Ponekad.”

Frølich je glodao penkalu i čekao.

“Ne često, samo kad bi ona to inicirala. Sad je već bilo prošlo dugo,

nekoliko tjedana.”

“Jeste li njihovu vezu smatrali ljubavlju?”

“Naravno.”

“Da preciziram”, reče Frank i uspravi se na stolici. “Pitam vas jeste li

htjeli biti u sluţbenoj vezi s njom, da vas dvoje budete skupa?”

“I bili smo skupa. Uvijek mi se vraćala. Ali ja nisam bio siguran da

ţelim toliku bliskost s njom. Zato smo bili bliskiji na duhovnom planu.”

“Na duhovnom planu?”

“Da.”

“I malo tjelesno, povremeno?”

“Da.”

“A te noći? Tko je preuzeo inicijativu? Tko je inicirao snošaj?”

“Ona.”

Frank je šutio.

“Nije točno reći da je inicirala. Visjelo je to u zraku. Moglo bi se reći

da je to bio, ono, seks od trenutka kad je sjela u auto. VoĎenje ljubavi bilo je

samo nekakav zaključak – jedino što je nedostajalo.”

“Jeste li koristili zaštitu?”

“Ne.”

“Gdje ste spavali?”

“U autu.”

“Te noći, rekli ste da je na sebi imala crni grudnjak i nešto preko?”

“Bluzu, crnu, i suknju.”

“Je li imala još što na sebi?”

“Ne, koliko ja znam.”

“Nije imala gaćice?”

“Nisam vidio da ih je skinula.”

“Onda je bila gola ispod suknje?”

“Ne, imala ih je. Pogurnula ih je u stranu... da se tehnički izrazim.”

“Onda je bila odjevena dok ste se seksali?”

“Da, hoću reći, imala je suknju i ja sam joj spustio grudnjak.”

“A bluza?”

“Nju je poslije odjenula.”

“Kad?”

Henning Kramer malo nabora čelo kao da razmišlja. “Kad sam je

vozio doma”, reče.

“Je li to bilo puno kasnije?”

“Moţda sat ili dva. Malo smo spavali, ja sam u svakom slučaju malo

spavao.”

“Koliko ste dugo spavali?”

“Probudio sam se malo poslije pola tri. Tada je bila izvan auta.

Probudio sam se kad je sjedala unutra.”

“I sigurni ste da je bilo pola tri?”

“02:37. Pogledao sam na sat na upravljačkoj ploči.”

“A dotad je ona bila vani?”

“Da, čuo sam kad su se vrata zalupila i ona je sjedala i onda sam

pogledao na sat, a ona me zadirkivala jer sam spavao. Pitala me imam li

pljugu. Imao sam pa smo popušili svaki po cigaretu, a onda me zamolila da

je odvezem k Oleu.”

“Što je tada imala na sebi?”

“Isto.”

“Nakit?”

“Pretpostavljam da da.”

“Kako to mislite? Je li imala nakit ili nije?”

Kramer je šutio nekoliko trenutaka kao da razmišlja. “Katrine je

uvijek imala nakit na sebi, zlatno prstenje... narukvice... prstenje s vijugavim

zmijama i velikim kamenjem, i lančić oko vrata.”

“A što je imala na sebi te noći?”

“Većinu, pretpostavljam. Prstenje. Da, uvijek je nosila prstenje, tada

takoĎer.” Henning Kramer nemirno se meškoljio. Policajac ga je promatrao

u tišini.

“Da?” Kramer pročisti grlo i prebaci teţinu.

Frank Frølich promatrao ga je još nekoliko sekundi. “I sigurni ste da je

nosila nakit te noći. Zakleli biste se u to?” upita.

“Naravno.” Kapci Henninga Kramera micali su se polako gore pa

dolje... gore...

“Kad je opet sjela u auto, je li imala nakit na sebi?”

“Mislim da je. Ali nisam je zagledao.”

“Onda niste sigurni je li imala nakit na sebi kad je sjela u auto?”

“Ne mogu se zakleti da ga je imala.”

“A jeste li je pitali što je radila vani?”

“Ne.”

“Zašto ne?”

“Nisam se sjetio.”

“Niste se sjetili?”

“Ne.” Henning Kramer slegne ramenima. “Moţda je išla piškiti, ili

samo protegnuti noge.”

“Je li imala još što, torbicu?”

“Da, imala je. Ne ručnu torbicu, nego neku malu s dugačkim remenom

koji je prebacila dijagonalno preko ramena. Nje se dobro sjećam.”

Frølich kimne. “A kad ste krenuli natrag?”

“Moglo je biti malo prije četiri, malo poslije tri, nisam siguran. Bio

sam uţasno umoran pa sam htio što prije ići kući.”

“Kamo ste je odvezli?”

“Ne daleko. Htjela je izaći na kruţnom toku kod E6 – onom kod

Hvervenbukte, kojim se ide prema Holmliji.”

“To je manje od kilometra od mjesta na kojem je naĎena ubijena”, reče

policajac.

Kramer kimne.

Frølich pročisti grlo. “Moram vas još jedanput pitati”, reče on polako.

“Jeste li sigurni da ste je ondje ostavili?”

Kramer pročisti grlo. “Da”, odgovori.

Frølich ga opet paţljivo promotri. “Zašto ste je ostavili baš ondje?”

“Htjela je ići k Oleu. Ole stanuje u Holmliji, nisam siguran na kojoj

adresi. No htjela je ići k Oleu i htjela je taj zadnji komad puta ići sama. Rekla

je da ne ţeli da me on vidi, u slučaju da je čeka.”

“Zašto ne?”

“Napravio bi scenu, valjda.”

“I onda?”

“Onda sam se odvezao od nje.” Henning Kramer se povukao u sebe.

Odjednom je izgledao shrvano. Frank Frølich pokuša ocijeniti kako bi se

sam drţao u takvoj situaciji. Bez obzira na to govori li mladić istinu ili ne,

bilo je očito da mu ovaj razgovor predstavlja napor. Počelo je relativno lako,

filozofskim brbljanjem o pokojničinu poimanju ţivota. Čak je i razgovor o

snošaju prošao glatko. Jedno je bilo sigurno. Više ne klizi glatko. Henning

Kramer izgledao je jako dirnuto, usnice su mu drhtjele. “Mahnula mi je.”

Ponovno ušuti, a usne mu nastave drhtjeti. Frølich ga je proučavao a onda

reče: “Jeste li primijetili druge automobile u blizini kad ste je ostavili? Je li

vas tko pratio?”

Kramer razmisli pa polako odmahne glavom. “Moţda sam sreo koji

taksi na autoputu, ne, ne znam. Činilo se skroz mirno, no kad sam počeo

voziti, siguran sam da sam nailazio na automobile.”

“Ali ne sjećate se više što se toga tiče?”

“Ne, samo sam vozio, slušao muziku i vozio.”

“I više je niste vidjeli?”

“Ne.”

“Stajala je i mahala vam dok ste odlazili?”

“Nije stajala; mahnula mi je i krenula gore.” Kramerova usna opet

lagano zadrhti. “I nakon toga je više nisam vidio”, zaključi on.

“Recite mi točno gdje ste je ostavili.”

Kramer pročisti grlo i zatvori oči. “Prošli smo parkiralište kod

Hvervenbukte, ono s lijeve strane kad vozite prema gradu.”

“Po Ljansbrukveienu?”

“Da, mislim da se tako zove ta ulica... Dakle, vozili smo još dalje,

prema kruţnome toku i nadvoţnjaku preko E6, i onda je ona rekla, „Ovdje

ispadam.‟ I onda...” Kramer opet pročisti grlo, “onda sam vozio kroz kruţni

tok i preko nadvoţnjaka preko E6...”

“Da...” reče Frølich strpljivo.

“Zaustavio sam na kraju nadvoţnjaka, ondje sam skrenuo lijevo da se

spustim na autoput. Ondje je izašla.” Kramer ušuti.

“Nastavite”, reče Frølich.

“Da, onda sam se spustio na autoput i više je nisam vidio.”

“Rekli ste da je krenula gore...”

“Da.”

“Kad ste je posljednji put vidjeli penjala se Ljabrudiagonalenom

prema Holmliji?”

“Da.”

“Ali onda je morala proći kroz dugačak tunel?”

Kramer digne pogled. Zamisli se pa polako kimne. “Da, morala je.”

Frank se promeškolji. “Od tog mjesta ima dosta do Holmlije, morala je

proći kroz onaj dugački tunel i dalje po Holmliaveienu. Sad se ne mogu

sjetiti ima li u tunelu pločnik, ali u svakom slučaju mi se čini nepraktičnim

izaći prije tunela...”

“Ne poznajem taj kraj”, prekine ga Henning Kramer.

“Ali svejedno”, reče Frølich, “ima dva-tri kilometra od kruţnog toka

do Holmlije. Zašto je niste odvezli skroz gore?”

“Htjela je da je ostavim kod kruţnog toka.”

Frank Frølich sjedio je i proučavao ga neko vrijeme.

I Kramer je gledao njega, pa pročisti grlo. “Moţda je išla kroz šumu”,

reče. “Moţda je išla prečacem.”

“Ali mislio sam da ste rekli da se počela penjati

Ljabrudiagonalenom?”

“Pa da, ali sigurno ima neki prečac kroz šumu.”

“Moguće je, ali jeste li vidjeli da je krenula onuda?”

“Ne, znam samo da je inzistirala da je ostavim na tom mjestu.”

Frølich odustane od te teme i baci pogled na bilješke. “Neki auto vas je

pratio do Ingierstranda, je li tako bilo?”

“Ne.”

“Mislio sam da ste rekli da niste bili sami ondje.”

“Bio je to samo neki auto koji se zaustavio. Neki par u voţnji, poput

nas, rekao bih.”

“Dakle u autu su sjedile dvije osobe?”

“Ne, nemam pojma, nisam vidio je li u autu bila jedna ili dvije osobe.

Nisam gledao.”

“Jeste li vidjeli o kakvom je autu riječ?”

“Ne sjećam se. Neki običan auto, sedan, neki japanac ili ford ili opel,

neki skroz običan auto.”

“Boja?”

Kramer slegne ramenima. “Nemam pojma, neka tamna boja po noći –

nije baš bilo osvijetljeno.”

“I taj auto vas nije slijedio s Ingierstranda?”

“Mislim da nije. U svakom slučaju, bili smo sasvim sami na onom

odmorištu.”

Frølich se opet zamisli. “Kad ste se vozili s mjesta na kojem ste imali

odnos, o čemu ste razgovarali?”

“Ni o čemu.”

“Baš ni o čemu?”

“Ne.”

“Niste razgovarali o tome kamo će ona, ili što će reći dečku ako je što

pita?”

“Ne.”

Frølich polako kimne i poţali što je sam preuzeo to ispitivanje.

Duboko uzdahne.

“Što je?” upita Henning Kramer bezazleno.

“Bojim se da ste prešli iz statusa svjedoka u osumnjičenika.”

Henning Kramer je šutio.

“Jeste li čuli što sam rekao?” upita Frank Frølich.

“Katrine je bila jedina osoba koju sam stvarno volio...”

“To ne funkcionira tako”, Frølich će umorno. “Katrine je pronaĎena

ubijena u stanju koje ukazuje na to da je ubojstvo bilo seksualno motivirano.

U devet od deset slučajeva seksualno je ubojstvo motivirano namjerom da se

sakrije drugi zločin, naime silovanje. A vi sada tvrdite da ste stupili u

dobrovoljan seks nekoliko sati prije nego što je naĎena ubijena.”

“Jesmo.”

“Pa, moguće je, ali drţavni odvjetnik, sudac ili porota neće to nuţno

vidjeti na taj način.”

“Ali što da ja sad radim?”

“U svakom slučaju morate potpisati izjavu i dati uzorke za

DNK-analizu. A onda morate dobro promisliti o svim vremenskim

okvirima. To mora biti najpreciznije moguće, jer vašu izjavu moramo

usporediti sa zapaţanjima drugih svjedoka. Pa ako se sjetite neke osobe ili

auta s putnicima ili bilo čega što bi moglo potvrditi ovo što ste mi sada

ispričali, situacija će biti nešto svjetlija po vas.”

Kramer je smrknuto gledao pred sebe.

“Kamo ste išli nakon što ste je ostavili?”

“Kući.”

“Gdje je to?”

“U Holmenu, u Stasjonsveienu.”

“Je li to stan vašega brata?”

“Ne, ondje stanujem s majkom.”

“Je li stan vaš ili majčin?”

“Majčin.”

Frank Frølich kimne i zabiljeţi. “Je li Katrine rekla nešto te večeri,

bilo što, što vas je uznemirilo ili začudilo ili što niste razumjeli...”

Kramer je sjedio zatvorenih očiju. Znojio se. Frølich opet poţali što

ispitivanje vodi sam.

“Ima jedna stvar...” počne Kramer.

“Da?”

“Imala je neku tajnu.”

“A da?”

“Pokušavam se sjetiti, ali imalo je veze s onom električnom

atmosferom kad sam se našao s njom te noći...”

“Kad ste je tek pokupili?”

“Pitao sam je da nije moţda dobila na lotu jer izgledala je nekako

uzbuĎeno i sretno, ali nije, rekla je da se dogodilo nešto lijepo.”

“Nešto lijepo?”

“Da, i ja sam je pitao što, ali ona je samo odmahnula glavom i rekla da

će mi reći poslije.”

“Poslije?”

Kramer kimne.

“Imate li dojam da je to imalo veze sa zabavom?”

Kramer odmahne glavom.

“Imate li neku teoriju o tome na što je mogla misliti?”

“Ni otprilike.”

Frølich pruţi ruku kao da nešto očekuje.

“Ha?”

“Ključevi auta”, Frølich će blago. “Ako se već ne sjećate puno

svjedoka, imate jednoga – najvaţnijeg svjedoka za nas u ovakvim

slučajevima. A to je vaš auto.”

Razbojničko ime

Elise Hermansen bila je vidno uzbuĎena kad je ušla. Zaustavila se s

unutarnje strane vrata i osvrnula se oko sebe. “Nikad prije nisam bila na

policiji”, ispriča se nervozno i dotakne kosu koja je izgledala svjeţe

isfrizirano.

“Bit će sve u redu”, reče Gunnarstranda. Primi je za lakat i povede

prema stolu koji je stajao nasred prostorije. “Molim vas, sjednite. Ţelite li

nešto? Kavu, recimo?”

“Ne, hvala”, reče ona i sjedne. “Moram li stvarno prolaziti kroz ovo?”

Gunnarstranda se zamisli. “Ne morate, ali bilo bi lijepo kad biste se

potrudili.” Ode do svojeg radnog stola, otvori ladicu i izvadi snop

fotografija. Nekoliko je sekundi u tišini stajao uz stol, no budući da ona nije

pokazivala znak da će odgovoriti, on nastavi: “Prema vašem opisu,

muškarac koji je ušao u putničku agenciju imao je četrdesetak godina, preko

metar osamdeset visine, rinčicu u uhu i bio je krupan, ali ne debeo.”

Elise Hermansen kimne.

“Krupan ali ne debeo”, ponovi Gunnarstranda i pogleda je ravno u oči.

“Kao policajac s kojim ste prošli put razgovarali – Frank Frølich?”

Gunnarstranda pokaţe prema Frølichu koji je upravo ušao i zatvorio vrata za

sobom.

Elise Hermansen se zarumeni, nervozno nasmiješi i zatrepće.

Frølich se nasmije i reče: “Hoćete reći da sam više debeo... nego

krupan? On je dakle bio mršaviji od mene?”

Elise Hermansen primiri Frølichov osmijeh. “Volim kad muškarci

nisu kost i koţa”, reče ona opuštenijim tonom. “Recimo da je bio uţi u

struku nego vi.”

“Super”, reče Frølich i namigne joj. Obrati se drugome policajcu:

“Htio bih razgovarati o jednom svjedoku. Sjest ću vani.” Pokaţe prema

drugim vratima i krene onamo.

“U usporedbi s vama bio je zapravo vitak”, dobaci Elise Hermansen za

njim.

Frølich zatvori vrata za sobom. GospoĎa se obrati Gunnarstrandi.

“Nisam tako mislila”, reče ona. “Moţda je krivo reći da je bio debeo.”

“Nepoznati je muškarac bio zgodan, na neki grub način”, nastavi

Gunnarstranda čitati.

Elise Hermansen ponovno kimne.

“Kad vam je postavljeno pitanje što ste mislili s tim izrazom: zgodan

na grub način, odgovorili ste da je u licu pomalo sličio nekom talijanskom

glumcu, nekome poput Marcella Mastroiannija ili Sylvestera Stallonea.” On

opet digne pogled.

Elise kimne.

“Moţete li to sad još podrobnije objasniti?”

“Bilo je to nešto vezano uz njegova usta i bradu. Ali konkretnije...”

Gunnarstranda kimne.

“Pomalo izraubano... muţevno.”

“Dobro. A kad vam je postavljeno pitanje koje su mu boje oči,

odgovorili ste da se ne sjećate. Moţete li se sada prisjetiti?”

Elise ţalosno odmahne glavom.

“Ali rekli ste da je imao salt and pepper kosu svezanu u rep i ruţan

oţiljak na desnoj podlaktici.”

Elise kimne.

“Ali ne sjećate se nikakvog imena? Je li Katrine Bratterud spomenula

njegovo ime?”

“U to nisam sigurna.”

“Da?”

“Mislim da je moguće da ga je nazvala nekim imenom.”

“Kad su njih dvoje razgovarali?”

“Ne, kad sam je poslije ispitivala, rekla je njegovo ime, mislim, ali ţao

mi je, ne mogu ga se sjetiti.”

“U redu”, reče Gunnarstranda prijateljski. “Sve što ste mi rekli o tom

muškarcu prenio sam gospoĎama u arhivu Kriposa, odreda za teške zločine,

i zamolio ih za slike ljudi roĎenih izmeĎu 1955. i 1964. To je raspon godina

od trideset pet do četrdeset pet. To je zato što neki izgledaju stariji nego što

jesu, ili mogu izgledati mlaĎi nego što jesu, zar ne? Ovisi o kosi i odjeći i

slično...”

“Bilo je to nekakvo razbojničko ime”, prekine ga Elise Hermansen.

Gunnarstranda popravi naočale. “Razbojničko ime?”

“Da, nekakvo ime kakvo razbojnici često imaju: Stig, Ronny...”

Gunnarstranda je sjedio i kimao. “Razbojničko ime”, promrmlja on.

“Bård, moţda? Roger? Jim?”

Elise Hermansen rezignirano odmahne glavom. “Moţda se sjetim...”

“Za sada”, reče policajac, “ja bih da si uzmete vremena i pogledate

slike. Ne trebate biti sto posto sigurni. Moţete slobodno reći ako vidite neku

osobinu koja vas na nešto podsjeća pa ćemo Frank Frølich ili ja

prodiskutirati s vama o tome poslije. I ne morate se bojati da ćete time

nekome naškoditi. Ako nekoga prepoznate, s tom ćemo osobom razgovarati

da raščistimo je li mogla biti povezana s Katrine Bratterud – ili je

jednostavno eliminirati iz slučaja. Dobro?”

Elise Hermansen kimne.

Gunnarstranda se morao boriti da obuzda napadaj kašlja. Nasmiješi se

kao da se ispričava pa nastavi: “Ţelim da znate da iako se netko nalazi u

policijskom arhivu, nije sasvim sigurno da je riječ o kriminalcu. To vam

govorim kako ne biste brzali sa zaključcima ako na hrpi ugledate sliku

nekoga koga poznajete. Još uvijek dobro?”

Elise Hermansen kimne.

“Počnimo”, reče Gunnarstranda i spusti snop fotografija pred nju na

stol.

“Sad ćemo vidjeti imamo li sreće”, reče Gunnarstranda kad je zatvorio

vrata za sobom. “GospoĎa izgleda kao da joj je pamćenje u redu, o čemu si

htio razgovarati?”

“O dečku s kozjom bradicom. Moţda ćemo Henninga Kramera morati

smatrati osumnjičenikom”, reče Frølich i okrene se na stolici.

“Dobro”, reče Gunnarstranda i počne čitati.

“Kaţe da je pokupio Katrine s Annabethine zabave, vozili su se

naokolo i završili na starome Mosseveienu – u Oppegårdu, gotovo odmah do

zabavnog parka Tusenfryd – gdje su navodno vodili ljubav. S njenom

suglasnošću.”

“Dobro”, Gunnarstranda reče i nastavi čitati. Frølich se polako ljuljao

naprijed-nazad na stolici dok je ovaj čitao.

Naposljetku Gunnarstranda digne glavu i reče: “Što ti misliš o tome?”

“Ja mislim...” počne mlaĎi policajac, ali zamukne kad je

Gunnarstrandu uhvatio jedan od njegovih napada kašlja.

“Ja mislim...” Frølich ušuti kad je Gunnarstrandinim mršavim tijelom

prošla nova serija trzaja. Pokušavao je zaustaviti kašalj koji se nije dao. Nije

to iritirani nos ili početak prehlade, pomisli Frank Frølich. Šefov kašalj bio

je šupalj, astmatičan i bronhitičan, kašalj koji kruli i reţe iz konkretnog

uporišta, ukopanog duboko u njegovim plućima. Kao lavina, pomisli Frølich

i pokuša se pretvarati da ne primjećuje uporno grčenje mišića na

Gunnarstrandinu licu. No nije se bilo lako praviti da se ništa ne dogaĎa kad

su se ovome oči bečile, a usne stisnule toliko da mu je glava poprimila

tamnocrvenu boju dok mu je zrak iznutra nadimao obraze. Policijski je

inspektor nalikovao ţabi. Lavina u plućima samo je čekala da se zakotrlja

niz padinu; čekala je da se prvi kamen oslobodi. “Trebao bi ići doktoru”,

reče Frølich kad više nije mogao izdrţati.

“Za... za... hm... hm... zašto... bih?”

“Mogao bi biti emfizem. Okorjeli pušači znaju dobiti emfizem.”

Napadaj počne popuštati. Šef je ukočeno zurio u Frølicha dok nije

počeo kontroliranije disati i dok se kamenje u u njemu nije smirilo. “Nije

emfizem”, reče on bijesno. Pročisti grlo kao da ţeli konstatirati da je napad

posustao. Obriše čelo. “Da, da”, promrmlja, “Nije emfizem. To je pušački

kašalj, najobičniji pušački kašalj.”

“To kaţe doktor?”

“Da.”

“Pa moraš prestati pušiti!”

“Svakako. Ali sad mi je kašalj pod kontrolom. Više ne uvlačim dim do

kraja.” Gunnarstranda je već čačkao u potrazi za sljedećom cigaretom. “Ne

do kraja”, ponovi. “Ipak je pušenje nešto što me veseli.”

“Ali...”

“Dosta o mojem pušenju! Pričaj mi o Henningu Krameru. Je li on trula

jabuka?”

Frølich poskoči od njegova uzvika. Poţuri se nastaviti: “Moţda. Priča

mu ima rupu. Djelovao je iskreno sve do ševe u autu, a onda je počeo s onom

čudnom pričom o tome kako ju je odvezao do kruţnog toka u blizini mjesta

zločina.”

“Laţe li?”

“Ne znam. Moţda je samo bio ţivčan. Moţe biti da je priča klimava

zbog ţivaca. Ako uzmemo da je govorio istinu u prvome dijelu, dakle da se

odvezao s njom onamo i doţivio sve kao ševu. Ali onda...”

“...Onda je ona bila voljna, misliš?” Gunnarstranda kimne pa nastavi:

“Zamislimo da je nešto pokušao, bio odbijen – ipak je ona imala dečka...

Onda ju je silovao, koknuo, prolio masu sjemena po njezinoj odjeći. Ona se

opirala, čupala mu kosu, grebala. To bi bilo logično rezoniranje.” Kimne.

Frølich je nekoliko sekundi sjedio u tišini.

Gunnarstranda je gnječio cigaretu meĎu prstima.

“Nije mi bilo drago što ga sam saslušavam”, reče Frølich.

Gunnarstranda se slabašno osmijehne. “Što je tu je.”

“Ali moţda je on počinitelj.”

Gunnarstranda uvuče dim. “Sad sam uzbuĎen”, nasmije se, pruţi ţar

cigarete u zrak i zagleda se u nj. “Recimo da ju je Kramer silovao i ubio.

Ispričaj mi što je zatim napravio.”

Frølich se nagne naprijed na stolici. “Sam si rekao”, uzvrati on. “To je

najlogičniji zaključak. Skinuo joj je odjeću; puna je njegovih vlasi i sjemena

i vlakana s njegove odjeće. Zna da trebamo jednu jedinu mrlju, jednu jedinu

vlas da bismo pomoću DNK testa utvrdili tko ju je silovao. To objašnjava i

rupu u njegovoj moći uvjeravanja dok je razgovarao sa mnom. Ipak je

morao smisliti uvjerljivo objašnjenje što je radio. Mogao ju je komotno

ostaviti na Mastemyru. Rezlika je u tome da nije preţivjela. Istina je moţda

da je bila mrtva, da ju je prebacio preko ograde u jarak.”

Gunnarstranda je čekao.

“Moralo se tako dogoditi”, zaključi Frølich.

“I onda?” reče Gunnarstranda u iščekivanju.

“Kako to misliš?”

“Trebamo li ga uhititi?”

“To ne znam”, uzdahne Frølich. “Zato bih volio da si bio sa mnom. U

svakom slučaju sad provjeravamo auto. Pa ćemo vidjeti.”

“Misliš dakle da nema opasnosti da će uništiti dokaze?”

“Naravno. Mogao je sakriti njezinu odjeću i...”

“Ali je li to opravdan razlog za sumnju?”

Frølich je oklijevao.

“Dobro, onda te pitam, treba li ga uhititi?”

Frølich ustane, razdraţen. “Ako ga ţeliš privesti, za Boga miloga,

učini to!”

“Ali ţeliš li ti?”

“Kako to misliš, ţelim li ja?”

“Treba li ga uhititi ili ne?”

“To ti odlučuješ!”

“Ali ja se mogu ravnati samo prema tvome izvještaju”, reče

Gunnarstranda srdito i mahne papirima koje je maločas čitao.

“Hoćeš reći da nije dovoljno dobar?”

“Nisam to rekao. Ali postoje dva momenta zbog kojih bih pričekao s

hapšenjem Kramera!” I Gunnarstranda ustane. Drekne: “Kao prvo, moramo

potvrditi ili pobiti Kramerovu priču. Eto. Moramo imati više otvorenih

mogućnosti, pogotovo zbog jedne stvari koju je Kramer rekao i za koju se

čudim da je ti nisi uhvatio!”

“A što to?” upita Frølich.

“Činjenica da je čovjek već priznao da je imao spolni odnos s

ubijenom!”

Frølich sjedne svom teţinom kad je odjednom uvidio domet te

informacije i shvatio na što Gunnarstranda cilja. “Super”, reče. “Bio sam

previše revan.”

“Kramer je stavio karte na stol”, nastavi Gunnarstranda nemilosrdno.

“Jer je priznao da je imao odnos s njom. Priznanje odnosa sa ţrtvom

silovanja sasvim je logična strategija za nasilnika ako se, ali samo ako, obje

strane naĎu na sudu. Onda se o pitanju krivnje odlučuje na temelju

vjerodostojnosti strana. Ali ovdje je drukčije. Naime, Katrine je sada mrtva.

Ako je motiv za ubojstvo Katrine Bratterud bilo skrivanje silovanja, onda je

ubojstvo počinjeno s namjerom da se ţrtva ušutka. Zašto bi onda poslije

priznao odnos s njom? To je isto kao da je stavio glavu na panj!”

“Misliš dakle da je Kramer nije ubio?”

“Nisam to rekao. Ali ako ju je ubio, morao je imati druge motive osim

prikrivanja silovanja!”

Frølich sjedne svom teţinom.

Gunnarstranda nastavi. “Skroz je nelogično da prizna seks s Katrine

ako ju je ubio da prikrije silovanje.”

“Dakle ne hapsimo ga”, uzdahne Frølich.

“Što zasad znamo?” upita Gunnarstranda nestrpljivo.

“Znamo da je bila ţiva u tri ujutro.”

“Ako Kramer govori istinu.”

Frølich kimne. “Ako govori istinu, bila je ţiva u tri ujutro. Onda

moramo poći od toga da je ubijena malo nakon toga jer je pronaĎena

petsto-šesto metara od mjesta na kojem ju je Kramer ostavio.”

“Ali nije ubijena ondje gdje je pronaĎena”, reče Gunnarstranda.

“Donesena je onamo.”

“Dakle mogla je sresti bilo koga”, reče Frølich. “Bilo koji luĎak

mogao je naići na nju, na primjer, u tunelu kroz koji je morala proći da doĎe

k dečku, bilo tko ju je mogao pokupiti, odvući je bilo kamo i zadaviti.”

“Ali onda mora postojati mjesto zločina.”

“Onda trebamo traţiti mjesto na kojem je ubijena?”

“Naravno. Moramo provjeriti sva mjesta koja je Kramer naveo u

izjavi, proći rutom kojom je navodno krenula prema Holmliji, pretraţiti ta

područja da naĎemo poprište ubojstva. TakoĎer moramo provjeriti

Kramerovu priču, pokušati pronaći svjedoke koji će potvrditi istinitost

njegovih navoda. Ali znamo i to da je jedna grupica gostiju napustila zabavu

u otprilike isto vrijeme kad i Katrine. Znamo i da je jedan auto slijedio

Kramera i Katrine do Ingierstranda – zar ne?”

“On to nije shvatio kao da su ga pratili.”

“Ali moguće je da jesu. Recimo da ih je netko slijedio. Moglo je biti da

su njih dvoje auto primijetili tek kad su došli na parkiralište Ingierstranda.”

“Nije li to malo nategnuto?”

“Ne zanima me je li nategnuto, poanta je da je moguće”, drekne

Gunnarstranda srdito. “Netko ih je mogao slijediti. Ili,” nastavi on, “netko iz

tog auta na Ingierstrandu moţe potvrditi Kramerove riječi. Osobno najviše

vjerujem da je napadač neki stranac. Netko tko se napalio na ţenu koja je

hodala sama usred noći.”

“Imamo i onog tipa koji ju je napao na poslu”, promrmlja Frølich tiho.

“To je konkretna epoizoda nasilja. Moramo ustanoviti što se dogodilo,

nadati se da će gospoĎa unutra”, kimne prema zatvorenim vratima, “nekoga

prepoznati.”

Inspektor kimne. “Ako je taj tip imao neriješenih računa s njom, on je

mogao slijediti nju i Kramera. Mogao ju je pratiti cijeli dan, cijelu večer i

noć i napasti kad je ostala sama.”

“Onda pretpostavljaš da ih je netko slijedio?”

“Saznajmo to, potraţimo auto koji se pojavio na Ingierstrandu. Ništa

ne bi bilo bolje nego da se pokaţe da je auto vozio neki zaljubljeni par koji

nije htio protratiti ljetnu noć na spavanje.”

“Tri traga”, zaključi Gunnarstranda na kraju. “Mogao je to biti

nepoznati počinitelj koji je naišao na Katrine dok je sama hodala prema

domu Olea Eidesena. Mogao je to biti netko tko je nekako povezan s njom,

što uključuje muškarca iz putničke agencije i druge – naprimjer nekoga sa

zabave...”

“A treći trag?”

“Henning Kramer. I on ju je mogao ubiti.”

“Mislio sam da si maloprije odbacio mogućnost da je to učinio.”

“Krivo. Rekao sam da to nije mogao napraviti da prikrije silovanje. To

su dvije različite stvari. Imamo samo njegovu riječ za sve što se dogodilo

izmeĎu ponoći i tri ujutro.”

“Što mislimo o priči da je ţrtva imala neku tajnu?” upita Frølich. “Je li

to nešto što ćemo istraţiti?”

“Ne djeluje mi previše čvrsto, ali ne vidim zašto se ne bismo raspitali.”

Gunnarstranda kimne. “U meĎuvremenu moţeš probati provjeriti

Kramerovu izjavu; probaj u Aker Bryggeu i Oslo Taxiju. Iskopaj što više

smeća.”

Zelena biljeţnica

Stan Katrine Bratterud bio je malen, ali jako lijep. Na zidovima su bile

svijetle tapete. Dnevnom sobom dominirali su sofa na razvlačenje, televizor

i pisaći stol. Pred prozorom bila je polica s cvijećem na tri etaţe – nekakvo

postolje na kojem su sobne biljke bile naslagane na vrlo profinjen način. Bio

je tu klorofitum, jedna razmjerno stara aloe vera i dosta bujan voštani cvijet

koji se omotao oko drvenih ljestvica u neprobojno klupko. Gunnarstranda

uroni prst u zemlju u tegli. Bila je suha, ali ne isušena.

Ode do pisaćeg stola. Na njemu je stajala pernica. Pokraj pernice bila

je mala drvena kutija. Podigne poklopac. U kutijici su bile kovanice, gumbi,

nekoliko ukosnica, kutija tampona u celofanu, dva upaljača i druge sitnice.

Spusti poklopac.

Gunnarstranda otvori vrata spavaće sobe. Širok bračni krevet

zauzimao je većinu prostorije. Nije bio pospremljen. Dva su popluna bila

isprepletena.

Otvori ormar. Odjeća je bila uredno obješena. Zatvori ormar i okrene

se prema komodi koja je stajala ispod prozora. Ondje je bio lak za kosu.

Stajao je na malom bijelom heklanom tabletiću. Na tabletiću je pisalo

njezino ime, Katrine, izvezeno crvenim kriţnim vezom.

On udahne pa otvori gornju ladicu. Bila je do vrha puna čipkastog

ţenskog rublja – grudnjaka i gaćica. Isto je bilo i u sljedećoj ladici. Lijevo od

kreveta stajao je star noćni ormarić od finog drveta. Bio je prekriven

prašinom. Na njemu je bila knjiga. Bila je to knjiga iz knjiškog kluba2. Bog

malih stvari autorice Arundhati Roy. Leţala je na časopisu Tique.

Gunnarstranda otvori ladicu noćnog ormarića. Ladicom se zakotrlja

penkala. Sjajna srebrna Parkerica. Pod penkalom je bila teka. Gunnarstranda

je izvadi. Bila je to biljeţnica formata A4. Stranice su bile ispisane

elegantnim rukopisom u plavoj tinti. Počne čitati:

Vozila sam ravnom cestom sa zelenim drvećem s obiju strana. Svako

toliko prolazila sam uz velika polja ţutih suncokreta koji su kimali glavama

i pozdravljali sunce. Cesta se pruţala ravno u beskraj. No auto je išao sve

sporije i sporije. Nestajalo mu je benzina. Nisam htjela da stane. Htjela sam

ići naprijed, kretati se. No auto je na kraju ipak stao. Bilo je teško, kao i

uvijek kad stvari krenu loše. Ogledala sam se oko sebe. Auto se zaustavio na

kriţanju pred drvenom kolibom. Izgledala je kao nekakva garaţa, bila je

posve napuštena, s razbijenim prozorima i uleknutim krovom koji je netko

pokušao popraviti ţljebastim limom u drugoj boji i izblijedjelim zelenim

komadima plastike. Uz kolibu je stajao napušten automobil. Bio je to

elegantan, crven sportski auto, porsche. Kontrast izmeĎu šminkerskog

crvenog auta i te ruševne kolibe bio je krasan, gotovo melem za oči. Više

puta pogled mi je prelazio s kolibe na auto i natrag. Kao da se moram

uvjeriti da ţelim vidjeti kontrast, a ne sam auto. S obiju strana ceste

protezala su se ţuta kukuruzišta prošarana zelenim još nedozrelim

kukuruzom. Tamnozelena stabla jela tvorila su prag u šumu iza njih i

granicu polja u daljini. Iza šume, planine su se protezale u nebo. Na cesti

desno oblak prašine dizao se za autom koji se pribliţavao. Auto je bio

kretnja na slici od plavoga neba, bijelih oblaka nalik na cvjetaču,

impozantnih planina i delikatnih boja zemlje. Poglasnila sam radio i

pripalila cigaretu, ne zato što sam imala potrebu za njom nego zato što me

pojava mene kao ţene koja puši u autu, s muzikom koja trešti iz zvučnika

činila dijelom slike, potvrĎivala je da sam ovdje.

Björn Skifs pjevao je Hooked on a feeling. Auto koji se pribliţavao bio

je stariji model opela, hrĎavocrven i oronuo. Nije usporio na kriţanju.

Zabio se ravno u bok sportskoga automobila, udubio vrata i odgurao lagani

porsche preko obiju traka i u jarak. Na radiju je muški zbor pjevao uga-čaka

uga-čaka i izgledalo je kao da vozač opela razmišlja o bijegu. Straţnji su se

kotači zavrtjeli i poslali oblak šljunka i prašine prije nego što je auto pojurio

unatrag i odvojio se od porschea. Novi oblak poletio je u zrak kad se

zaustavio. Crveni opel ubrzao je i još se jedanput zabio u bok sportskoga

auta kao ljuti jarac. Zvuk razbijenog stakla čuo se kao lagano šuškanje

papira kroz glazbu koja je treštila iz zvučnika. Porsche se zaljuljao, primio

udarac kao već ustrijeljeni jelen. Nekoliko se sekundi čula samo glazba, a

onda je zrak rasparao urlik motora koji se pokreće. Opel je ponovno krenuo.

Ponovilo se isto. Novi sudar. Porsche se od udarca zaljuljao još malo i

otklizio dalje u jarak. Nestao je ispod opela. I on je ostao zaglavljen.

Ugasila sam radio. Tišina je bila potpuna. Ugasila sam cigaretu u pepeljari

i zurila u čudnovatu skulpturu dvaju isprepletenih automobila dok se

proziran i svjetlucav oblak prašine slijegao na zemlju i bistrio zrak. Oronula

ruševina izgledala je jednako. Kukuruz se povijao na laganom povjetarcu i

nigdje nije bilo znaka ţivota.

Iznenada se opel zaljuljao. Spustio se prozor na vozačkoj strani. Nešto

je izbačeno kroz prozor i palo na tlo. Izgledalo je kao dvije štake. Otvorila

sam vrata auta, stavila nogu na tlo i poravnala suknju. Vani je bilo hladnije

nego što sam očekivala. Lagani je povjetarac bio oštar. Šljunak na cesti

pikao me pod bosim nogama. Stala sam, neodlučna. Iznenada je kroz prozor

opela izvirila noga. Crna cipela, potkoljenica. Noga s cipelom pala je na tlo

uz mukli udarac. Kroz prozor auta pojavila se još jedna noga. Još jedna

noga s crnom cipelom pala je na tlo. Sljedeća se kroz prozor pojavila glava

gotovo ćelavog muškarca. Iznad ušiju muškarac je imao vijenac kovrčave

kose i naočale. Nakon glave slijedio je trup. Naposljetku je naglavce bubnuo

na pod. Kad je glava susrela pod, zatvorila sam oči. Zatvorila sam oči jer

nisam htjela vidjeti kako lomi vrat i umire. Kad sam otvorila oči, prevrnuo

se i ostao nemirno leţati. Ali nije bio mrtav. Uskoro je uspuzao u sjedeći

poloţaj i obrisao lice rukama. Nije imao potkoljenice ni stopala. Noge su mu

bile amputirane, a bedra dva kratka batrljka ispod širokih skuta hlača. “Da

vam pomognem?” upitala sam osjećajući se glupo. Izgledalo je kao da nije

čuo. Podvrnuo je nogavice i pričvrstio na sebe proteze koje su leţale na tlu.

Prišla sam mu. Ukipila se. “Da vam pomognem da ustanete?” ponovila sam

i začula kako mi puca glas.

Izgleda da je moja sjena navela muškarca da zastane i pogleda uvis.

Krvario je iz usta i nosa. “Ne čujem te”, promrmljao je i lupnuo se po

ušima. “Mislim da sam oglušio, jebote.”

Podignula sam štake i pruţila mu ih. Pogled koji mi je uputio bio je

začuĎen. Pokušao je ustati no tresnuo je na pod. Nisam znala što da radim,

osim da ga primim za ruku. Oslonivši se na štake dok sam ga ja podizala,

uspio je ustati. “Hvala”, promrmljao je i othramao iz dvorišta. Nestao je,

nalik na klauna koji se ljulja na trapezu u kavezu za štakore. Tik-tak, tik-tak.

Vratila sam se do auta i sjela unutra. Šepava prikaza bliţila se šumi na

periferiji slike. Bilo mi je hladno i osjećala sam se usamljeno. Bogalj koji je

odšepao iz dvorišta postajao je sve manji i manji. Ni jedan jedini put nije se

osvrnuo.

Gunnarstranda spusti biljeţnicu i zamišljeno se zagleda pred sebe.

Shvati da sjedi na krevetu. Nije ni primijetio kad je sjeo. Na njezin krevet.

Duga svijetla ţenska vlas leţala je uvijena na plahti. Naglo se okrene jer je

imao osjećaj da mu netko viri preko ramena. No nije bilo nikoga. Duboko

udahne i prolista biljeţnicu do kraja. Bila je gotovo ispisana. Isti uredni

svjetloplavi rukopis iz stranice u stranicu. Samo je četiri-pet zadnjih listova

bilo prazno. Policajac zatvori biljeţnicu i vrati je natrag na mjesto u

noćnome ormariću. Zatim ustane i polaganim se korakom vrati u dnevnu

sobu. Na ulaznim se vratima zaustavi i promotri zgodan stan koji je nekoć

pripadao Katrini Bratterud. Bilo je drugačije napustiti taj prostor nego doći u

njega. Imao je posve drugačiji ugoĎaj. Kad je zatvorio i zaključao za sobom,

zapitao se je li bila glupa ideja doći u taj posjet. Ne znam, reče sam sebi. Ne

znam.

Mister nice guy

Frank Frølich primijetio je osobu koja je sjedila na stolcu pred sobom

211 čim je skrenuo u hodnik. Morao je to biti Bjørn Gerhardsen. Došao je na

vrijeme no Gerhardsen je svejedno djelovao nestrpljivo, s rukama

prekriţenim na prsima i stopalom koje je razdraţeno tapkalo gore-dolje.

Frølich se zagleda ravno preda se, proĎe uz njega bez kimanja i nastavi do

sljedećih vrata. Okrene se i dobaci pogled Gerhardsenu prije nego što će ući.

Lik ga je podsjećao na jednog od onih dječaka koji sjede u zadnjoj

klupi u razredu, s ambicioznim roditeljima i bez kičme. Gotovo ga je mogao

zamisliti kako se ljulja na stolici, u skupoj odjeći i samodopadno arogantan.

Frølich zatvori vrata za sobom i iskrade se natrag do sobe 211 da

prepiše izvještaje. Gerhardsen moţe još malo pričekati.

Deset minuta kasnije nazovu ga s recepcije.

“Hej Frank. Ovdje je neki tip. Bjørn Gerhardsen. Trebao se naći s

tobom ispred 211 u pola četiri.”

“Reci mu neka sjedne pred 211 i pričeka”, reče Frølich kratko i nastavi

s bilješkama.

Kad je sljedeći put digao pogled, bilo je deset do četiri. Gerhardsen je

strpljiv čovjek. Pet minuta poslije začulo se kucanje na vratima.

Frank Frølich okrene se na stolcu i pogleda vrata. Kvaka se oprezno

spuštala.

Kad su se vrata otvorila, policajac odglumi da je upravo podignuo

pogled s papira.

“Dobar dan, ja sam Bjørn Gerhardsen”, oprezno reče muškarac na

vratima.

Frølich baci pogled na sat na zidu. Zatim upitno pogleda Gerhardsena.

“Čekam vas pred vratima od pola tri”, reče ovaj.

“U redu”, reče Frølich i ustane. “Mislio sam da nećete ni doći. No,

sjednite”, reče on i pokaţe fotelju pokraj pisaćeg stola. “Frank Frølich”,

nastavi on i pruţi mu ruku.

Gerhardsen sjedne. Bio je poslovno, ali leţerno odjeven u taman sako

i svjetlije hlače s dţepovima, neke skupe marke. Ispod jakne imao je

drečavoţutu košulju i kravatu čija je boja bila negdje izmeĎu košulje i jakne.

“Sigurno vam je jasno zašto ţelimo razgovarati s vama.”

“Da.” Gerhardsen pročisti grlo. “Hoćete reći... da me čekate od pola

četiri?”

Frølich nezainteresirano digne pogled s papira. “U braku ste s

Annabeth Ås?”

“Da.”

“I one nedjelje kad je Katrine Bratterud nestala, vaša ţena i vi pozvali

ste mnoštvo gostiju na zabavu. Moţete li početi tako da mi ispričate kako ste

vi doţivjeli tu zabavu?”

Gerhardsen je zurio u njega staklastim pogledom koji je odavao da

nije navikao da mu se tako obraćaju. Pogled mu je osim toga govorio da nije

siguran bi li takav ton trebao trpjeti. Naposljetku se odlučio, zatvorio oči i

teško gutnuo prije nego što će pročistiti glas. “Nema se tu što previše pričati,

bila je to uspješna zabava, vesela, s dobrom atmosferom. Mislim da bi to u

svakom slučaju potvrdila većina gostiju.”

Frølich kimne. “Kakva je to bila zabava? Kojim povodom?”

“Sasvim privatna. Annabeth i ja pozvali smo dobre prijatelje na večeru

i vino.”

“Ali većina gostiju bila je nekako povezana s centrom Zimski vrt, nije

li tako?”

“Pa, tako smo obiljeţili početak ljeta – svojevrsnom proslavom ljeta.”

“Ali nisu bili pozvani svi?”

“Ne, bio je to uţi krug, pretpostavljam. Takve stvari su Annabethina

domena.”

“I Katrine Bratterud?”

“Da, ona je prošla taj program u komuni. Trebala je i sluţbeno biti

otpuštena, mislim da je to izraz koji koriste. Zapravo ne znam detalje cijele

te procedure.”

“Vi ste ondje upravitelj?”

“Da, ali ne terapeut. Ja sam školovani ekonomist i moje je područje

ekonomija.”

“Aha, a inače ste generalni direktor u jednom financijskom

poduzeću?”

“U Geo-investu d.d.”

“Katrine vam nije bila bliska prijateljica?”

“Pa, zapravo, bila je dobra prijateljica. Bio je to jedan od razloga zašto

je pozvana. Godinama je bila dio Annabethine svakodnevice. I...” On raširi

ruke. “Što da kaţem? Bila je zgodna, imala je... imala je stila, bila je

nadarena... inteligentna... i dobivala je same pohvale iz putničke agencije u

kojoj je radila.”

Frølich kimne za sebe i pogladi se po bradi. “Moţemo se poslije vratiti

na to”, promumlja on pa upita, “Jeste li primijetili nešto posebno na Katrine

te večeri?”

“Bilo joj je zlo.”

Frølich digne pogled.

“Da, pozlilo joj je i povratila je, mislim... nastala je prava mala strka

oko toga, rekao bih da se to zbilo oko jedanaest. Bilo je to u svakom slučaju

nešto nakon što smo ustali od stola. Uvijek dugo ostanemo sjediti... Nisam

vidio što se dogodilo ali, koliko sam shvatio, Annabeth je razgovarala s

njom...”

Gerhardsen umukne kad su se otvorila vrata iza njega. Inspektor

Gunnarstranda uĎe, ostane nekoliko trenutaka stajati pred ogledalom na zidu

i popravljati kosu. “Bjørn Gerhardsen”, reče Frølich Gunnarstrandi, a zatim

drugome, “Inspektor Gunnarstranda.”

Njih se dvojica rukuju. Gunnarstranda sjedne na rub pisaćeg stola.

Gerhardsen ga upitno pogleda. “Da samo nastavim?”

Kad druga dvojica nisu ničime pokazala da kane odgovoriti, on reče,

“Annabeth je razgovarala s njom i iznenada ju je netko gurnuo odostraga. U

svakom slučaju, razbijena je boca-dvije vina, kao što rekoh, nisam vidio, ali

Annabeth je bila zalivena skroz naskroz...”

“Ne znate tko je to bio?”

“Što ste rekli?”

“Gost koji se sudario s vašom ţenom? Ne znate tko je to bio?”

“Ne.”

Frølich mu gestom dade znak da nastavi.

“Ali u svakom slučaju nastao je veliki nered, a onda se Katrine valjda

onesvijestila. Dečko joj je bio ondje i odveo ju je u kupaonicu. Kasnije sam

čuo da je otišla odmah nakon toga, jer joj nije bilo dobro.”

Gunnarstranda je po prstima premetao paketić ţvakaćih guma. Paketić

se nije dao otvoriti. Uz razdraţen trzaj prelomi paketić na dva dijela i u usta

stavi dvije ţvakaće. Nagne se naprijed i savije ruku ispod brade, slušajući sa

zanimanjem. Brada mu se valjala kao donja čeljust ovce.

Frølich se obrati Gerhardsenu, “Ali niste vidjeli kad se to dogodilo?”

“Ne.”

“Gdje ste bili?”

“Kruţio sam, negdje već. Ipak sam bio domaćin.”

“Jeste li primijetili da je Katrine Braterud napustila zabavu? Kad se to

dogodilo? Kako se dogodilo?”

“Ne. Hoću reći – vidio sam da se svaĎa s dečkom.”

“SvaĎa?”

“Da, bilo je to nakon one nezgode, to jest nesvjestice ili kako da to već

nazovem. Prošao sam pokraj njih u hodniku. Trebao sam... no, trebao sam...

pišati. Ţestoko su se svaĎali.”

“Ţestoko?”

“Da, ili se barem činilo da se svaĎaju, ali ušutjeli su dok sam ja

prolazio kraj njih i čuo sam da su opet počeli čim sam zatvorio vrata. No

nemam pojma oko čega su se svaĎali.”

“Jeste li razgovarali s Katrine koji put tijekom zabave?”

“U neku ruku. Sjedili smo skupa za stolom, točnije jedno nasuprot

drugome, pa smo razgovarali; točnije rečeno, čavrljali smo.”

“Dokad je trajala zabava?”

“Do otprilike četiri ujutro, tad su otišli zadnji gosti.”

“Sjećate li se tko je ostao zadnji?”

“Bilo ih je dosta, zapravo. Po neke je došao prijevoz, no došlo je do

strke s taksijima i guţve. Neki su morali čekati. No neki su odlazili i ranije,

cijele noći, ali ja u svakom slučaju nisam obraćao paţnju na to kad je tko

otišao.”

Frølich pogleda papire. “Kako to moţete znati kad niste bili prisutni?”

upita ga leţerno.

Gerhardsen je ukočeno zurio u njega. “Zapravo jesam bio prisutan”,

odgovori.

“Ali mi smo čuli da ste bili meĎu onima koji su napustili zabavu malo

nakon kave, zajedno s izvjesnim Georgom Beckom i dijelom drugih.”

“Da, to je točno. Ali vratio sam se prije četiri.”

“Taksijem?”

“Ne, dovezao sam se jednim od tvrtkinih auta.”

Dva se policajca pogledaju. Gerhardsen to primijeti pa pročisti grlo.

“Imamo dva auta koji pripadaju Geo-investu, jedan kombi i jedno manje

osobno vozilo – daihatsu. Budući da sam ja generalni direktor, ponekad se

posluţim jednim od automobila. Jednoga sam uzeo kad sam se trebao vratiti

kući usred noći – da izbjegnem red za taksi.”

Pročisti grlo pa nastavi, budući da policajci nisu pokazali namjeru da

ga prekinu. “Imamo urede u Munkedamsveienu, u garaţi stoje ta dva auta i

jednostavno nisam mogao podnijeti pomisao na višesatno čekanje u redu za

taksi pa sam otišao u garaţu i odvezao se kući osobnim vozilom.”

Frølich pročisti grlo. “Jeste li što konzumirali?”

Gerhardsen slegne ramenima. “Pretpostavio sam da nemam

nedozvoljenu razinu promila.”

“Ali slavili ste i tulumarili cijelu noć.”

Gerhardsen ga je ukočeno gledao. “Pretpostavio sam da nemam

nedozvoljenu razinu promila.”

“Tko je sve ranije napustio zabavu te večeri?” prekine ga

Gunnarstranda. “Tko sve osim vas?”

“Goggen, dakle Georg. Zatim njegov dečko – muškarac čijeg se imena

ne sjećam, ali ga Annabeth poznaje iz nekih drugih kombinacija. Zatim još

jedna ţena koja je zimus radila na zamjeni kao učiteljica u centru. Ime joj je

Merethe Fossum. I Katrinin dečko – Ole. Ne sjećam se kako se preziva.”

“Kad ste otišli?”

“Oko ponoći.”

“Kamo?”

“Išli smo do Smugeta.”

Gunnarstranda upitno pogleda Frølicha koji mu objasni: “Kompleks

noćnih klubova i barova, u dnu Rosenkrantzove.”

“To je onda kod Aker Bryggea”, reče Gunnarstranda.

“Moţe se pješice do tamo”, potvrdi Gerhardsen. “Ravno preko

Rådhusplassena.”

“Što se onda dogodilo?”

“Hah, ušli smo unutra, u Smuget. I razišli se.”

“Razišli? Što to znači?”

“Da, ondje ima više prostora. U jednom je svirao blues bend, u

drugom je diskoteka. Bilo je različitih vrsta glazbe i bilo je krcato.

Razdvojili smo se.”

“A što ste vi radili?”

“Kruţio sam, popio pivo i mineralnu, čavrljao malo s nekoliko osoba

na šankovima.”

“Zašto ste uopće otišli sa zabave koju ste sami organizirali, na kojoj

ste bili domaćin?”

“To mi je običaj.” Gerhardsen se uspravi na stolcu. “Znam da to

nekome moţe zvučati čudno”, počne, “ali Annabeth i ja nemamo djece. U

braku smo već šesnaest godina. Poznajemo se toliko dobro da oboje znamo i

prihvaćamo da smo različiti i da se volimo zabavljati na različite načine.

Annabeth je ţena koja voli stvari; pod time mislim da sakuplja danski

porculan Royal Copenhagen – seriju s galebovima. Voli antikvitete i jako joj

je stalo da ima dom koji je moderan i koji odraţava nekakav dobar ukus. Ja

nisam takav. Ja sam jednostavan čovjek koji ţivi u stresnoj svakodnevici,

ima naporan posao. Kad ona poziva ljude k nama doma, uglavnom dolazi

njezin krug prijatelja i ako uhvatim priliku da radim nešto drugo... Hah, svi

znamo da neki gosti dolaze jer su usamljeni, neki dolaze jer misle da moraju

doći, a neki dolaze da budu s dobrim prijateljima s kojima se vole druţiti.

Ljudi imaju različite potrebe, a to vrijedi i za Annabeth i mene. Tako smo

daleko došli, ili smo se barem Annabeth i ja s time pomirili, i ţivimo dosta

dobro na takav način...” On napravi grimasu i odvagne riječi, “U praksi to

znači da zabave poput one u subotu često završavaju tako da Annabeth sjedi

i klepeće s drugim ţenama o ureĎenju interijera i o...” Raširi ruke u gesti

koja je trebala pokazati raspon tema u razgovorima njegove supruge. “...o...

o poslu, o komuni i uzorcima tapeta, što ja znam. A ja...” Ubode se

kaţiprstom u prsa. “Ja radije odem u grad i zabavim se.”

Frølich kimne za sebe. “Kakav je vaš dojam o Oleu Eidesonu?” upita

ga.

Gerhardsen slegne ramenima. “Prosječan mladić.”

“Prosječan?”

“Da, običan.”

“Ali upotrijebili ste riječ „prosječan‟.”

“Da.”

“Ima li u tome nešto pogrdno?”

“Uopće ne. Djeluje mi kao simpatičan mladić. Našli smo zajednički

jezik, u svakom slučaju.”

Frølich zabiljeţi. “A zatim? Jeste li ga vidjeli nakon što ste ušli u

Smuget?”

“Letimično, tu i tamo. Raštrkali smo se, muzika je bila glasna i lokal je

bio prekrcat da bismo se druţili. Pretpostavljam da je plesao i zabavljao se.”

“Kad ste otišli odande?”

“Oko tri.”

“I što ste onda radili?”

“Nije bilo taksija na vidiku, samo dugi redovi, pa sam se prošetao do

garaţe na Munkedamsveienu, uzeo auto i odvezao se.”

“A onda?”

“Onda? Mislite nakon što sam došao kući? Pa, praznio sam pepeljare,

sakupljao boce i na kraju otišao leći.”

“Vi i ţena?”

Gerhardsen kimne.

“Kad je to moglo biti?”

“Oko četiri, moţda, ne bih znao reći kad.”

“I onda ste zaspali?”

“Zaspao sam i slatko spavao bez snova sve do kasno poslijepodne.”

“Moţe li netko to posvjedočiti, što mislite?”

“Annabeth bi mogla, ali pretpostavljam da je i ona spavala.”

“Onda to ne moţemo potvrditi?”

Gerhardsen, sada razdraţeno, reče, “Pitajte Annabeth, nisam je pitao

je li leţala budna i bdjela nada mnom te noći. A sad prestanite okolišati,

zašto me ne pitate jesam li je ja ubio pa da svršimo s time?”

“Jeste li je ubili?”

“Naravno da nisam.”

Frølich utihne i dobaci pogled kolegi koji se igrao s kosom

prebačenom preko ćele a onda izvadio ţvakaću gumu iz usta i srdito je

pogledao.

“Je li bila vaša ili ţenina ideja da je pozovete?” upita Gunnarstranda

pa nastavi ţvakati.

“Bila je to Annabethina ideja.”

“Sjećate li se kad ste prvi put sreli Katrine?”

Bjørn Gerhardsen mrko uzdahne i pogleda ih. Njih su dvojica šutjela.

Gerhardsen razmisli. Na kraju se odluči.

“Prvi put sam je sreo prije nekoliko godina u jednom kupleraju u

blizini Filipstada, na uglu Parkveiena i Munkedamsveiena. Ondje sam joj

platio tisuću petsto kruna za seks. Nisam je vidio unaprijed, nisam znao tko

je prije nego što je ušla da me izmasira. Posluţila mi je kao nešto za povaliti,

da se tako izrazim. Sasvim sigurno bih je zaboravio da nije bilo...”

On zatvori oči kao da traţi prave riječi. Izvije usta u grimasu. Dva su

ga policajca promatrala u tišini. Gunnarstranda napuše balon od ţvakaće

gume koji pukne. Bio je to signal za nastavak:

“Kad je primljena na liječenje u Zimskome vrtu, Annabeth ju je

dovela sa sobom doma. Nisam je prepoznao, ali mislim da je ona vrlo

vjerojatno prepoznala mene. Naime, pobjegla je iz komune malo nakon što

me vidjela tog poslijepodneva. Kad ju je Annabeth dovela doma, pozdravio

sam je; bila je mršava sitna narkomanka, oronula olupina koja je Annabeth

pomogla s kupovinom. Iste večeri pobjegla je s odjela na kojem je bila. Nisu

je našli...”

“I taj ste njezin nestanak protumačili time da vas je prepoznala?”

“Da.”

“Kad ste to zaključili?”

“Kasnije, ali doći ću do toga.”

“Nastavite.”

“Ja sam je pronašao. Bio sam u gradu na sastanku i spuštao sam se na

Bankplassen da naĎem prostitutku. Bilo je to negdje tri tjedna kasnije.

Nisam znao da je to ona dok nije sjela u auto. Kroz prozor smo dogovorili

cijenu...”

“I pokupili ste je kao prostitutku?”

“Da... bez riječi je sjela kraj mene u auto, a ja nisam znao tko je. Vozio

sam prema Bispekaiji da naĎem neko mirno mjesto gdje bih se parkirao. U

nekom sam je trenutku pogledao i prepoznao je. Tada se glasno nasmijala i

oduševila se mojom zaprepaštenom reakcijom. TakoĎer me podsjetila na

naš susret u onome institutu za masaţu. Osim toga je izgovorila dosta toga

čega se ne sjećam, ali poanta je bila u tome da sam ja grozna osoba.

Odgovorio sam da nikad nisam tvrdio da sam bolji od bilo koga. Rekao sam

joj i da ne dolazi u obzir da od nje kupim ikakve seksualne usluge. I pitao

sam je da li da je odvezem u komunu. Onda me pitala jesam li razmišljao o

tome kako ću objasniti kako sam je pronašao. Rekao sam da to nije nikakav

problem: reći ću da sam je slučajno sreo u gradu. Pa me pitala jesam li

razmišljao kakva će biti njezina verzija... pred Annabeth. Tada sam stao i

rekao da nemam više što reći, da moţe ići i da moţe zadrţati novac koji je

već dobila. Dao sam joj još malo novca. Onda je samo u tišini sjedila u autu

i dugo me gledala.”

Gerhardsen opet umukne, kao da je došao do teškog dijela, a onda

nastavi:

“Pitao sam je da li da je odvezem natrag do centra. No rekla je ne, i

dodala da mi ne ţeli ništa dugovati. Ponovila je to dvaput. Upotrijebila je

upravo te riječi: „Ne ţelim ti ništa dugovati!‟ A onda mi je pruţila oralni

seks prije nego što je otišla.”

Tišina je visjela meĎu zidovima.

Nakon nekog vremena Bjørn Gerhardsen pročisti grlo pa reče:

“Trebao bih dodati da se nekoliko dana poslije pojavila u komuni i da je

odonda prošla cijeli program sve dok se nije i sluţbeno očistila, završila

školovanje i odradila praksu. Koliko sam je upoznao ovih godina, bila je

snalaţljiva i izvrsna u svakom smislu.”

“Jeste li otad imali seksualnu vezu s njom?”

“Nikad.”

“Kako...”

Gunnarstranda rasprsne napuhani balon od ţvakaće gume i prekine

Frølicha, rekavši, “Zanima me jedna stvar što se tiče te voţnje

automobilom.”

Bjørn Gerhardsen digne glavu. “Primijetio sam tu neke promjene

atmosfere”, reče Gunnarstranda. “Vozite po kvartu, pokupite kurvu koju

vam se svidjela, a onda se šokirate kad je prepoznate. Zatim uslijedi nekakva

diskusija izmeĎu vas dvoje... diskusija koja sadrţi tonove nekakvog...

nazovimo to... moraliziranja, u tom trenutku postajete predstavnik nečega

što moţemo nazvati norveškom graĎanštinom. U svakom slučaju djelujete

kao predstavnik normalnoga, uzor kakav i vaša ţena predstavlja kad se

nalazi sa svojim pacijentima...” Gunnarstranda iscrta navodnike prstima.

“...Normalni svijet, zar ne... htjeli vi to ili ne, vi i ţena postajete uzor koji

pacijenti moraju imati!”

“Naravno”, prekine ga Gerhardsen. “Ali ne trebate mi tako

moralizirati!”

“Ne moraliziram ja”, ustrajao je Gunnarstranda. “Samo se pitam

kakva je to promjena atmosfere nastupila u autu. Pokušavam si predočiti

kakve ste si signale slali u pozadini tog razgovora. Dakle: bili ste napaljeni,

htjeli ste nešto povaliti i s time na umu zaustavili ste se pred, kako vi tvrdite,

nepoznatom kurvom na Bankplassenu. Dogovorili ste cijenu kroz otvoreni

prozor auta, ona se smjestila u auto, no vi ste se šokirali kad ste je

prepoznali. Onda se upuštate u nekakvu moralno ogorčenu raspravu s njom,

a koja završava tako da si kupujete iskupljenje prepustivši joj novac bez

protuusluge. No na kraju ipak dobivate seksualni klimaks koji ste zapravo

traţili kad vam ona, na vaše iznenaĎenje pruţi seksualnu uslugu. Jesam li to

dobro shvatio?”

“To su vaše riječi, ne moja verzija”, odgovori Gerhardsen odmjereno.

“Ali slaţete se da se to moţe tako opisati?”

“Ne mogu to poreći.”

“I dva se dana kasnije svojevoljno pojavila kod vaše ţene i krenula na

dugotrajno terapijsko liječenje?”

“Da.”

“Kako ste doţivjeli odnos izmeĎu vas dvoje u autu, psihološki

gledano?”

“Što sad hoćete reći?”

“Pa, koje ste uloge igrali? Jeste li bili dominantan muškarac koji

kupuje brzinsko pušenje od olupine kojoj treba lova za šut?”

“Nisam nikad tako na to gledao.”

Gunnarstranda reče, “Jeste li sigurni u to? Tko je od vas imao prevlast,

psihološki gledano, u toj voţnji?”

Gerhardsen odgovori, “Nikad nisam razmišljao na taj način, ali rekao

bih da je ona. Ja sam se osobno htio izvući iz te situacije.”

Dva su policajca šutjela pa on nastavi: “Ili... moguće je da je u

početku... kad je nisam prepoznao, upravo to čekala, da je prepoznam. Znači

da me morala prepoznati čim sam zaustavio auto i spustio prozor. Onda je

valjda dobila dojam da ima...” On pročisti grlo. Sad je bio njegov red da

nacrta navodnike. “...da ima psihološku prevlast, kako ste vi to sročili... jer

me prepoznala, pretpostavljam. Ono što mogu sa sigurnošću reći jest da sam

se osjećao manjim od makova zrna kad sam shvatio tko je ona...”

“A poslije?”

“Ne razumijem na što ciljate.”

“Sigurno razumijete. Ponizi vas otkrićem da zna tko ste i time

razotkriva koliko ste jadni. Kakva je bila psihološka ravnoteţa meĎu vama

nakon toga?”

Gerhardsen zatvori usta i ostavi ih zatvorenima.

Gunnarstranda se nasmiješi i pokaţe bijele zube. “Nije opasno reći

istinu, Gerhardsene, bili ste dosta dobri dosad. Sasvim je razumljivo, sasvim

normalno poţeljeti se osvetiti za malu neugodnost u autu.”

Gerhardsen ukočeno odgovori, “Nisam se ni za što osvetio...”

“Ali jeste, osvetili ste se”, nasmiješi se policajac. “Pokušavali ste je

osvojiti, zar ne? Znamo da ste joj se nabacivali na zabavi.”

“Nisam se ja nikome nabacivao na zabavi.”

“Naši svjedoci govore drugačije!” podbode Gunnarstranda. “Nemojte

sad početi lagati. Znam da ste prišli Katrine Bratterud i nabacivali joj se na

zabavi!”

“Pa što onda?”

“Pa što?” Gunnarstranda se opet nasmiješi. “Ako se to dogodilo te

večeri, moglo se dogaĎati i prije, nije li?”

“Ali nije se dogaĎalo prije.”

“Kako mi to moţemo znati? Kako moţemo znati da se nije osjećala

kao da je cijelo vrijeme seksualno ugnjetavate?”

“Razgovarajte s njezinim terapeutima.”

“Vašom ţenom?”

“Da, učinite to. Nemam tajni pred njom.”

“Hoćete reći da vaša ţena zna da ste kupili seksualne usluge od jedne

njezine pacijentice?”

“Da.”

“Oprostite”, reče Gunnarstranda ljutito. “Ali vi ste upravitelj ustanove

Zimski vrt, niste li?” Nije čekao odgovor nego nastavi: “Pitanje etike nikad

niste imali na dnevnome redu?”

Bjørn Gerhardsen reče zatvorenih očiju, “Čini mi se da se ovaj

razgovor ne bi trebao baviti etičkom platformom Zimskog vrta.”

“Ne, prijeĎimo na tu konkretnu večer”, Gunnarstranda će mirnije.

“Dobar dio stručnjaka bi ionako frknuo nosom da čuje kako ključno osoblje

ustanove za odvikavanja od droge poziva narkomane na najobičnije

pijanke.” Podigne glas kad ga je Gerhardsen htio prekinuti. “Ali pustimo to.

Moj je problem ono što se dogodilo one noći kad je djevojka ubijena, moram

saznati što se točno dogodilo te noći.”

“Naravno”, reče Gerhardsen popustljivo. “Zato sam vam posvetio

svoje dragocjeno radno vrijeme i pokušavam vam ispričati što se dogodilo.”

“Jeste li sreli Katrine Bratterud u centru Osla nakon što ste izašli iz

taksija?”

“Katrine? U centru?”

“Odgovorite na pitanje.”

“Ne, nisam je sreo.”

“Jeste li je vidjeli?”

“Ne.”

“Zamislimo da to što kaţete nije točno”, Gunnarstranda će blago.

“Recimo da ste naletjeli na Katrine u Aker Bryggeu te noći...”

“Sasvim sigurno nisam!”

“Pustite me da završim”, otrese se Gunnarstranda. “Znamo da ste joj

se nabacivali na zabavi. Znamo da ste je promatrali kao nešto za povaliti. To

su vaše riječi. Zamislimo da ste je slijedili, ponovno joj se pokušali pribliţiti,

da vam se opirala i da ste pronašli uzicu koju ste joj stegnuli oko vrata kako

biste je pokorili...”

Policajčeve oči sijevnu prema Gerhardsenu koji se usukao na stolici.

“Na potpuno ste krivom tragu”, reče on konačno.

“Recite mi što se dogodilo!”

“Imao sam zabavu kod kuće, bio sam domaćin mnoštvu veselih ljudi.

Otišao sam do grada plesati i zabavljati se...”

“Ne da si naĎete nešto novo za povaliti?”

“Ne.”

“Moţete li dokumentirati u koje ste doba pokupili tvrtkin daihatsu te

noći?”

Gerhardsen spusti glavu i razmisli. “Ne, sumnjam. To je najobičnija

podzemna garaţa koja se otvara ključem, a ne znam je li me tko vidio...”

“Moţete li dokumentirati kad ste izašli iz kluba – Smugeta?”

“Ne znam. Netko me sigurno vidio.”

“Nitko iz vašeg društva nije razgovarao s vama neposredno prije?”

“Ne.”

“Ali to je dosta neobično, nije li?”

“Moţda vi tako mislite, ali...”

“Ali što?”

“Ja tako ne mislim.”

“Znate li je li tko od gostiju imao neriješenih računa s Katrine?”

“Ne mogu to zamisliti.”

“A vaša ţena?”

“Annabeth? Kakvih bi ona mogla imati neriješenih računa s Katrine?”

“Mogla je biti ljubomorna.”

Gerhardsen odmahne glavom. “Da... pa... ali ne zbog te noći.”

“Na koji način je bila ljubomorna?”

Gerhardsen duboko uzdahne. “Pitajte nju”, počne on pa digne dlanove

u zrak kao da ţeli smiriti strasti. “Pitajte nju”, ponovi. “Bio sam primoran

reći Annabeth o svojem odnosu s Katrine. Nije bilo drugog rješenja. Kad je

Katrine Bratterud došla na liječenje, bilo je izvjesno da bi prije ili poslije

mogla nekome u komuni reći za mene. Bio sam je primoran preduhitriti – ne

pred svima, naravno – nego pred Annabeth. Nisam mogao iz dana u dan

strepiti pred...”

“Kad ste priznali ţeni?”

“Ne sjećam se.”

“Dugo poslije?”

“Hah... neko vrijeme. Rekao sam joj kad je postalo jasno da je Katrine

odlučila ostati u Zimskome vrtu i da više ne kani bjeţati.”

“Onda su prošle godine otkad ste joj to ispričali?”

“Da.”

“Onda je vaša ţena godinama liječila Katrine Bratterud znajući da ste

joj vi platili za seks dok je bila kurva?”

“Da”, Gerhardsen je djelovao umorno.

Dva se policajca pogledaju. Frølich pročisti grlo i upitno nabora čelo

pred šefom, koji mu kimne. “Mislite da je to utjecalo na odnos izmeĎu njih

dviju?” upita Frank Frølich oprezno.

“Annabeth je vrlo profesionalna”, odgovori Gerhardsen. “Pred

pacijentima je bila profesionalna, no cijeli je taj slučaj dakako uzrokovao

krizu u našem braku.”

“Kakav je bio odnos izmeĎu njih dviju, Annabeth i Katrine, je li bio

srdačan?”

“Ne, ali mislim da to nije imalo veze s tim, moglo bi se reći; to što

odnos izmeĎu Annabeth i Katrine nije bio prisan bilo je samo pitanje kemije

meĎu njima.”

“Ali upravo ste rekli da je vaše priznanje uzrokovalo krizu u vašem

braku.”

“Da, ali to je bilo izmeĎu Annabeth i mene.”

“Svejedno je tu krizu uzrokovala Katrine Bratterud. Bilo bi čudno da

vaša ţena nije usmjerila nikakve emocionalne reakcije prema njoj, zar ne?”

“Moţda vam to zvuči čudno, ali ja ne mislim da je bilo ikakvih

neriješenih računa izmeĎu Annabeth i Katrine.”

“Jeste li na ti sa svim pacijentima Zimskoga vrta?” ubaci se

Gunnarstranda.

“Zaboga, ne.”

“Zašto s Katrine jeste?”

“Bila je ondje godinama. Bila je uspješna priča, rehabilitirala se,

naravno da je to velika stvar.”

“Ali ne čini mi se prirodnim da s njom budete na ti.”

Gerhardsen uzdahne. “Meni je ona bila poseban pacijent.”

“Onda ste joj se pokušavali pribliţiti ovih godina.”

“Ne”, Gerhardsen će rezignirano. “Ali ta je cura imala počasno

mjesto. Čitao sam njezine izvještaje, intervjuirao je...”

Gunnarstranda ga prekine, “...a to što ste prošli odnos kurve i

mušterije nije utjecalo na situaciju?”

“Da. Koliko ćete još gnjaviti s tim?”

“Dok ne saznamo nešto vaţno što moţemo iskoristiti”, reče

Gunnarstranda i izvadi ţvakaću gumu, zapilji se u nju s grimasom a onda je

kvrcne u koš za smeće pokraj Gerhardsenove desne noge. “Je li vaša ţena

mogla napustiti zabavu te večeri?”

Gerhardsen je zurio u njega u tišini.

“Hajde, odgovorite na pitanje.”

“Na koliko dugo?”

“Na sat vremena.”

“Čisto sumnjam.”

“Zašto sumnjate?”

“Zato što bi netko od gostiju primijetio da je nema. Annabeth voli

takva druţenja. Voli biti u središtu paţnje. Ona je pozvala ljude. Bilo bi

nezamislivo da ona napusti kuću, a da gosti ostanu.”

“Je li moguće da je netko drugi bio odsutan neko kraće vrijeme?”

Gerhardsen se zamisli. “Moguće je”, reče na kraju. “Ali tko...”

Odmahne glavom. “Morate pitati Annabeth. Mene, kao što rekoh, nije bilo

nekoliko sati.”

“Je li netko drugi na toj zabavi imao neriješenih računa s Katrine?”

“Ne znam nikoga tko bi imao neriješenih računa s njom.”

“Ali sada pobijate sami sebe”, Gunnarstranda reče s osmijehom.

“Uopće ne.”

“Maloprije ste tvrdili da se Katrine svaĎala s dečkom.”

“Ali on je nikad ne bi ubio. Dragi moji, uvjeravam vas u to, tako drag

čovjek...”

“Oko čega su se svadili?”

“Nemam pojma.”

“Dakle niste vidjeli nikakvu svaĎu?”

“Da, ali... Više je bila riječ o tome da su šutjeli, takva je bila

atmosfera.”

“Prije ste tvrdili da su se ţestoko svadili.”

“Povlačim to.”

“Nije vam palo na pamet da se svade zbog vas?” upita Gunnarstranda.

“Mene?”

“Neposredno prije toga ste joj se nabacivali. Moţda je bio

ljubomoran?”

“Ne bi se to trudio skrivati od mene dok smo se vozili taksijem u grad.

Atmosfera u autu bila je na vrhuncu.”

“Moţe biti da je iskalio bijes na Katrine”, reče Frølich. “Je li vam to

palo na pamet?”

Gerhardsen izdahne i zatvori oči. Čelo mu se orosilo. “Ne”, reče on

zatvorenih očiju. “Nije mi to palo na pamet. Još nešto?”

Frølich upitno pogleda šefa, koji niječno odmahne rukom. “Zasad ne”,

reče Frølich. “Ali sasvim sigurno ćemo vas kontaktirati da razjasnimo neke

točke vaše izjave.”

“To me uopće ne čudi”, reče Gerhardsen i ustane.

Dva su policajca ostala sjediti i zuriti u zid nakon što je Gerhardsen

otišao. Gunnarstranda dohvati kutiju šibica i pokuša prelomiti jednu da je

upotrijebi kao čačkalicu.

“Koja gnjida”, uzdahne Frølich.

“Da, toliko sranja da nam treba lopata”, odvrari Gunnarstranda i

oprezno iskuša šibicu. “Geo-invest, što je to?”

“Offshore”, reče Frølich. “Neka naftna tvrtka koja ima posla s

arbitraţom – jedan od onih poslova za koje se čovjek mora školovati da bi

uopće shvatio što su.”

“Imamo li još razgovora večeras?”

“Eidesen – dečko.” Frølich je listao prazne papire na pisaćem stolu.

“Što ti misliš?” upita. “Bi li mogao Gerhardsen biti kriv – ili njegova

gospoĎa?”

Gunnarstranda slegne ramenima. “Bilo kako bilo, morao je biti na sto

muka kad se drugi put pojavila u centru.”

“Misliš da laţe?”

“Zašto bi lagao? Cijela ta priča s kurvom je delikatna. Morao je znati

ili pretpostavljati da se cura nekome povjerila, dakle da ćemo mi na neki

način saznati za njegovu grešku. Zato je riskirao i priznao nam sve. To se da

protumačiti time da nema što skrivati vezano uz ubojstvo.”

“A njegova ţena?”

Gunnarstrandina grimasa još se više rastegne, izgledala je još više

patnički. “Hm, hm, hm”, promrmlja on. “Zašto čekati nekoliko godina?”

“Moguće da joj je ta noć bila kap koja je prelila čašu. Prema

Kramerovim riječima, Gerhardsen je na toj zabavi na neki načim

napastvovao Katrine B. Njegova je ţena mogla primijetiti...”

“Da, i onda?”

“Vidjela je to i raspizdila se i... da... i tako dalje.”

“Da”, kimne Gunnarstranda. “Ali Kramer tvrdi da je imao Katrine na

oku sve do tri. Moramo ispitati okolnosti vezane za taj auto kojim se

Gerhardsen dovezao doma. Ali to je potpuno nevjerojatno, da su se Henning

i Katrine odvezli na isto mjesto u gradu na kojem je i ta ekipa izašla iz

taksija. Zvuči nevjerojatno da nitko od njih nije vidio one druge!”

“Henning i Katrine išli su u McDonald‟s u Aker Bryggeu. Ostali su

stali na drugoj strani Rådhusplassena pred Smugetom. Nisu se morali

sresti.”

“Ali ako jesu...” reče Gunnarstranda znakovito. “Gerhardsen i/ili Ole

Eidesen ugledaju Katrine u klinču s Henningom Kramerom...”

“Samo je Gerhardsen imao pristup automobilu”, doda Frølich.

“Kramer tvrdi da je neki auto došao za njima na Ingierstrand.”

Stari znanci

Kad je čuo kucanje, Gunnarstranda kvrcne sićušni opušak u pepeljaru

na stalku.

“Naprijed”, vikne i zgrabi fotografiju koja je spajalicom bila

pričvršćena za mapu na stolu.

Frølich uĎe. “Vidio si to?” Kimne prema slici koju je inspektor drţao u

ruci. “GospoĎa iz putničke agencije pogodila je ravno u sridu. Huliganovo

ime i sve.”

“Raymond Skau.” Gunnarstranda napravi grimasu kao da mu ime ima

kiseo okus. “Zvuči kao lik iz filmova o Olsenovoj bandi3.”

“Bilo kako bilo, tako se zove”, reče Frølich. “GospoĎa je sto posto

sigurna. Taj tip – Raymond Skau – bio je kod Katrine Bratterud u putničkoj

agenciji one subote kad je ubijena.”

Gunnarstranda ponovno promotri fotografiju. “Nikad vidio”,

promrmlja pa spusti fotografiju kad mu je počela podrhtavati meĎu prstima.

“Sitan kriminalac”, reče Frølich, “odsluţio je kaznu za preprodaju

ukradene robe, pljačku, poznat je po koketiranju sa striperskim miljeom i

slično. Moguće da je svodnik, drugim riječima. Nekoliko je puta priveden

zbog dilanja hašiša maloljetnicima. No najzanimljiviji je jedan slučaj od

prije nekoliko godina – u oţujku 1995.”

“Tako dakle”, reče inspektor i nagne se nad fotografiju. Prekriţi ruke

da ih smiri. Momak na slici izgledao je kao stotine drugih u istoj kategoriji.

Fotografija s uhićenja. Momak iscrpljena lica, praznog izraza pod

poluzatvorenim, pospanim kapcima, poluotvorenih usta i tamnoplave ili

gotovo sive kose. Tračak neravnih zubiju nazirao se u mračnoj rupi koju su

tvorila otvorena usta. “Ima slomljen zub?”

“Tako izgleda”, reče Frølich. “Ali taj put – dakle devedeset pete –

prijavila ga je Katrine Bratterud.”

Gunnarstranda zazviţdi. Frølichov se osmijeh rastegne u širok cerek.

“Prijava je upućena iz centra za ţrtve zlostavljanja. Naš frajer je ţivio s

našom damom, bog te mazo. I prijavljen je jer ju je isprebijao i pokušao

pregaziti autom!”

“Pregaziti?”

“Da”, reče Frølich. “Ljubomorna drama par excellence. A slučaj nije

riješen, o ne. GospoĎica Bratterud osobno se pojavila u policijskoj postaji i

povukla prijavu.”

“A on ju je čekao ispred?”

“To ne znamo, ali moguće je.”

“Kako je ona prošla? Nakon što je pregaţena?”

“Samo se uplašila. U svakom slučaju, ne sjećam se da se u izvještaju

patologa spominju ikakve trajne ozljede.”

“Ljubomora”, promrmlja Gunnarstranda čvrgnuvši fotografiju. “Tu

riječ volimo.” Ustane i prošeće do prozora.

“U njegovoj gajbi nije bilo nikoga”, reče Frølich.

“Gdje to?”

“U Grønlandu, javni stanovi za iznajmljivanje, jedna od onih starih

zgrada u ulici Grønlandsleiret.” Frølich polako kimne pa i on promotri

fotografiju. “Raymond Skau”, reče, “koje ime.”

“Ime nije ništa krivo”, reče Gunnarstranda. “A nije ni on kriv što ima

takvo ime.” Sjedio je i gledao pred sebe. Frølich je stajao kraj vrata.

“Da”, reče Gunnarstranda odsutno.

“Dečko”, reče Frølich i pokaţe prema vratima. “Sloţili smo se da

ćemo Olea Eidesena zajedno.”

Muškarac s ogrebotinama

Neka ţena trčkarala je ispred njih uz stepenice. Frank Frølich pratio ju

je pogledom. Kosa i lice bili su joj potpuno pokriveni velom. No Frølichove

su fantazije razbuktale konture dobro graĎenih bokova i grudi koje su se

nazirale ispod komotne i lepršave odjeće dok je skretala na zavoju stepenica.

“Ondje”, reče Gunnarstranda i pokaţe prema vratima kraj kojih je na

crvenoj traci ispod zvona bijelim slovima pisalo Ole Eidesen.

Ona muslimanka ţivjela je na istome katu. Stala je i traţila ključeve,

otključala vrata i skinula veo sa sebe prije nego što su se vrata zatvorila.

Frank Frølich nije mogao vjerovati vlastitim očima. “Jesi vidio?” upita.

“Što to?” Gunnarstranda pozvoni na Eidesenova vrata.

“Ţena, ima plavu kosu.”

“Pa što?”

“Ali nosila je veo!”

“Dozvoljeno je biti musliman i ako si Norveţanin.”

“Ali...” Frølich gutne pa pročisti grlo. U tom trenutku otvore se vrata

Eidesenova stana. Oleu Eidesenu moglo je biti tridesetak godina. Bio je

prosječne visine i vitak. U lijevoj obrvi visjela mu je upadljiva rinčica.

Tragove ćelavljenja pokušao je kamuflirati obrijavši kosu s glave. Tamna

sjena na lubanji otkrivala je liniju rasta kose. No najupadljiviji na njemu bio

je niz ogrebotina i crvenih pruga po licu.

“Eidesen?” reče Gunnarstranda.

“Da”, reče muškarac ozbiljno. Pogledom je prelazio s jednog policajca

na drugog.

Gunnarstranda zadrţi obje ruke u dţepovima dok se predstavljao.

“UĎite.”

“Ovo je Frank Frølich.”

Eidesen je imao duge tanke prste. Stisak mu je bio lagan ali čvrst.

Dnevna soba u koju su ušli bila je svijetla i mirisala je na parfem.

Imala je puno prozora, jutene tapete bile su obojene bijelo i soba je bila

oskudno namještena. Muzička linija stajala je na podu uza zid. Bijela koţna

sofa i dvije pletene fotelje stajale su oko staklenog stolića. Kad je Frølich

sjeo, fotelja zaškripi.

Eidesen se baci na bijelu sofu. Noge su mu bile preplanule ispod šorca,

preplanule i mišićave. Dobaci nesiguran pogled Gunnarstrandi koji je ostao

stajati i zamišljeno gristi usnu.

Frølich poravna blok u krilu, a onda se usredotoči na muškarca na sofi.

“Riječ je o Katrine Bratterud”, reče Frølich.

Eidesen kimne.

“OzlijeĎeni ste?” upita policajac.

Eidesen odmahne glavom. “Malo sam zaronio.”

“Zaronili?”

Eideson je nervozno kršio ruke. “Nemam mira, cijelo vrijeme mislim

na nju. Najgore mi je noću pa trčim.” Iskrivi lice u umoran osmijeh, kao da

se ispričava. “Trčao sam noćas i...” Osmijeh mu se raširi u nervozan,

autoironičan cerek, “spotaknuo sam se na neki ţbun i zviznuo tako da je sve

odzvanjalo.”

Frølich polako kimne. “Je li vam se javio svećenik?”

Eidesen se uozbilji pa odmahne glavom. “Jučer sam čuo.”

“Što ste čuli?”

“Da su o njoj pisale novine.”

“Od koga ste čuli?”

“Od jedne Sigrid koja radi ondje, u komuni.”

Frølich konzultira bilješke. “Sigrid Haugom?”

Eidesen kimne. “Nazvao sam onamo.”

“Što je rekla Sigrid Haugom?”

“Nazvao sam i ona mi je rekla da je Katrine ubijena. Da je Katrine ona

ţena koju su pronašli mrtvu kod Hvervenbukte.”

“Je li vam rekla kako je Katrine ubijena?”

Eidesen pročisti grlo i nesigurno odmahne glavom.

Strpljenje je vrlina, pomisli Frølich. Uvijek budi strpljiv, razmišljao je,

nemajući pojma zašto ga je šef pustio da ovako vodi ispitivanje, ali znao je

da iza svega stoji neki plan. “Koliko dugo ste je poznavali?”

“Ha?”

Frølich ponovi pitanje.

“Nekoliko mjeseci. Ali znao sam je iz viĎenja dugo prije toga.

Upoznali smo se na tečaju. Španjolskog.”

“Znate španjolski?”

“Da.” Pa doda, “Majka mi je Španjolka. Predajem španjolski u

večernjim satima, na Narodnom sveučilištu.”

“A Katrine Bratterud vam je ondje bila učenica?”

“Da.”

Frølich pričeka. Eidesen pročisti grlo. “Pozvao sam je van”, počne pa

opet pročisti grlo. “Treće večeri, jeli smo u onom španjolskom restoranu u

Pilestredetu, samo se ne sjećam...”

“Sjećate li se što je imala na sebi na zabavi u subotu?” upita Frølich.

“Pokušajte je točno opisati.”

“Crni gornji dio na kopčanje i s nekakvim... nekakvim... prozirnim

rukavima”, reče Eidesen pa se zamisli. “A dolje nekakvu suknju, sivu,

tamnosivu, laganu i ljetnu, ne prekratku, do malo ispod koljena, a cipela se

ne sjećam točno... Bile su, mislim, crne, ili sive, na male pete.”

“Donje rublje?” upita Frølich.

Eidesen slegne ramenima. “Ne znam zapravo. Odijevala se u

kupaonici, poslije tuširanja, bili smo kod nje doma – a onda smo uzeli taksi

onamo, do Åsice i Gerhardsena.”

“A što je običavala nositi od donjeg rublja?”

Eidesen opet slegne ramenima. “Uobičajeno... oba dijela, da se tako

izrazim.”

“Boje?”

“Kao što rekoh, ne znam. Rekao bih da je to bilo nešto tamno, budući

da je imala tamnu majicu. Pazila je na takve stvari... da ne izgleda vulgarno,

mislim na naramenice i slično.”

“Još nešto?”

Bio je to Gunnarstranda. Njegove osjetljive usne lagano su

podrhtavale. Mršavo tijelo stršalo je ispod materijala kaputa kad je gurnuo

ruke u dţepove. Pogled mu je neprestano imao izraz iščekivanja. Izraz koji

ne poziva na izravnu konfrontaciju, ali svejedno navješta neku eksploziju.

“Torbicu, malu torbicu preko ramena...” Eidesen prikuje pogled za

Gunnarstrandu koji skine kaput, napravi nekoliko koraka do slobodne

pletene stolice, smjesti je nasuprot Eidesenu i sjedne. Zatim nasloni glavu na

ruke i reče tiho, “Uvijek igram otvoreno i nikad ne laţem.”

“Ne?”

“Ali sam zato pravi seronja, Eidesen, pravi seronja, znate?”

Eidesen nesigurno odmahne glavom.

“Ali takva je igra”, reče Gunnarstranda. “Ponekad treba biti seronja.

Govorim vam to zato što uvijek igram otvoreno. Koliko sam shvatio, bili ste,

ili ste u nekome trenutku bili, Katrinin dečko. Ali to trenutačno ne mogu

uzeti u obzir. Najvaţnije je da saznamo tko je to učinio, a što se mene tiče

mogli ste to biti i vi. Ne znam. Nitko ne zna, osim počinitelja.”

Eidesen opet kimne. Nije mu bilo ugodno.

“Jeste li vi ubili Katrine?”

Eidesen napravi grimasu. “Ne.”

“Umrla je, kako to patolozi kaţu, groznom smrću”, reče

Gunnarstranda.

Eidesen digne pogled.

“Ne znamo zašto je počinitelj napravio to što je napravio. Zaključak je

u svakom slučaju da joj je trebalo dugo da umre. Jako dugo.”

Eidesen je disao otvorenih usta. U stanu je bilo tiho pa se čulo samo

Eidesenovo teško disanje.

Naposljetku Gunnarstranda ponovno prekine tišinu. “Kad kaţem

dugo, to znači da je počinitelj imao vremena i priliku zaustaviti se i ostaviti

je na ţivotu. I što onda, mogao je pomisliti, kakve veze ima kad je ionako

već mrtva? Pa, vrijeme koje je bilo potrebno da je ubije dovodi nas do dviju

vaţnih informacija. To znači da govorimo o zlobi s predumišljajem.” Zurio

je u Eidesena u tišini koja je uslijedila.

“I što još?” upita Eidesen podignuta lica.

“Ako je netko sto posto fokusiran na onesposobljavanje druge osobe,

za to mogu postojati dva razloga. Dva razloga koji se čine najvjerojatnijima.

Moţe biti da je počinitelj pokušao obraniti vlastiti ţivot. MeĎutim, u ovome

slučaju ne vjerujem u to. Samo davljenje moralo je trajati više minuta, što

znači da je djevojka pruţala otpor. Morala se ritati rukama i nogama. Imamo

situaciju gdje počinitelj čeka da nastupi smrt. Počinitelj se nije branio, što

moţe značiti da je bio sasvim zaslijepljen bijesom – ili sasvim hladnokrvan

u času ubojstva.”

Iz kuhinje se začuje škljocaj kad se uključio hladnjak; Frølich je čuo i

kucanje sata u mrtvoj tišini. Bio je to mali stolni sat koji je stajao na

televizoru – crnom i novom Philipsu.

Eidesen se počeše po ranama na bradi. “Dobro se opirala”, promrmlja

on.

Policajac kimne bez riječi. Gledao je Eidesenu u oči kad je rekao, “Je

li bilo kakvih nesuglasica izmeĎu vas i Katrine?”

Eidesen odmahne glavom.

“Riječima, molim vas.”

“Ha?”

“Odgovarajte mi na pitanja riječima, ne govorom tijela. Frank Frølich

ondje na fotelji rado bi zapisao vaše odgovore.”

“Ne, rijetko smo se svaĎali.”

“U subotu sedmoga lipnja oboje ste bili na zabavi kod izvjesne

Annabeth Ås, je li točno?”

“Da.”

“Poznaje li vas gospoĎa Ås?”

“Ne, bio sam pozvan preko Katrine. Annabeth je voditeljica komune u

kojoj je Katrine bila pacijentica, napola pacijentica.”

“Koliko ste dugo bili na zabavi kod gospoĎe Ås?”

“Otišao sam oko ponoći.”

“Jeste li otišli odande sami ili s nekime?”

“Sam... zapravo, nekoliko nas je zajedno uzelo taksi.”

“A Katrine?”

“Njoj je bilo zlo pa je otišla kući.”

“Prije vas?”

“Mislim da da.”

“Zašto mislite da je otišla sa zabave prije vas?”

“Bilo joj je loše, povratila je.”

Gunnarstranda zainteresirano nabora čelo. “Je li imala naviku

povraćati?”

Eidesen odgovori, “Naviku? Bilo joj je zlo.”

“Ali nije patila od poremećaja prehrane? Je li često povraćala hranu?”

“Nipošto.” Eidesen nastavi jednoličnim glasom, “Nakon što smo

završili s jelom, dosta kasnije, otišla je do kupaonice i povratila. Rekla je da

joj nije dobro.” On ušuti.

“Onda ste si to njezino ponašanje protumačili kao slučaj mučnine,

ţelučane viroze ili nečeg sličnog?”

“Da, hoću reći, prvo sam pomislio da je previše popila.”

“Ali nije?”

“Ne. Rekla je da nije takla alkohol cijelu večer.”

“A je li djelovala pijano?”

“Ne.”

“Što ste vi napravili? Pozvali joj taksi?”

“Ne.”

Gunnarstranda pričeka. Eidesen ponovno pročisti grlo. “Mislim da ga

je sama pozvala. Rekla je da odlazi i malo poslije je nestala.”

“Ali vi je niste ispratili iz zgrade?”

“Ne. Ali nisam je mogao naći pa sam pretpostavio da je otišla.”

“Jeste li se posvadili?”

“Ne.”

“Ali zašto je niste pozdravili ili ispratili kad je odlazila?”

“Atmosfera meĎu nama nije bila baš dobra.”

“Onda ste se ipak svadili?”

Eidesen slegne ramenima.

“Bilo joj je loše, htjela je ići kući. Vi ste htjeli ostati. Niste se mogli

sloţiti? Posvadili ste se?”

“Nismo se svadili.”

“Kad bih vam rekao da vas je jedan gost zabave vidio u prilično

usijanoj raspravi prije nego što je ona otišla, što biste na to rekli?”

“OK, to stoji. Ali ne sjećam se da je bilo baš toliko usijano. Više je bila

stvar neugodne atmosfere. Nije joj se svidjelo što ostajem. Bilo je pomalo

neugodno prije nego što je otišla.”

Gunnarstranda je šutio. Sunce se probijalo kroz velike prozore na

juţnoj strani i zrnca prašine plesala su u zraku. “Ole”, reče on, “Mogu li vas

zvati Ole?”

Eidesen kimne.

“U ovakvim slučajevima morate se za vlastito dobro od prvoga

trenutka drţati istine, Ole. Ako ne ţelite završiti u nevolji, razumijete?” Ne

pričeka odgovor nego nastavi, “No, Ole, jeste li se svadili ili niste? I ako

jeste, oko čega?”

“Ona je htjela otići jer joj je bilo loše, a ja nisam htio. Bilo je veselo, pa

se, pa je... poţivčanila na mene, samo to. Naţivciralo ju je, mislim da ju je

naţivciralo to što nisam htio ići s njom.”

“Je li to rekla? Da biste trebali ići s njom?”

“Ne. Ali njezinu sam razdraţenost tako protumačio.”

“Pričajte mi o toj njezinoj mučnini.”

“Pa, samo se srušila, nekako u stranu. Stajali smo i razgovarali s nekim

gospoĎama iz centra, izmeĎu ostalog i s domaćicom, Annabeth Ås.

Iznenada je Katrine samo pala prema meni, izvrnutih očiju. Samo se srušila.

Tada je uslijedila strka, pa sam je otpratio u kupaonicu. Bila je u nesvijesti

samo sekundu-dvije a onda se bacila na školjku i povratila.”

“Je li dala neko objašnjenje tog napadaja?”

“Ne.”

“Je li se to prije dogaĎalo?”

Eidesen napući usne i razmisli. “Ne ovako. Hoću reći, nikad je prije

nisam vidio da se onesvijestila, ali uţasno se bojala te zabave.”

“Zašto?”

“Bila je takva. Nije baš bila društvena meĎu ljudima koje ne poznaje. I

bilo ju je strah što će cijelu večer biti s tom ekipom koju ne poznaje.

Osjećala se kao nekakav eksponat jer je bila pacijent.”

“Ali je li toga dana ostavljala dojam da ju je strah?”

“Ne baš. Ali...” Ole Eidesen napravi grimasu. “Bila je nevjerojatno

osorna ranije tog dana. Stalno se prepirala sa mnom.”

“Prepirala se?”

“Da, bili smo ondje, kod nje doma. Gledao sam nogomet i onda smo se

počeli svaĎati. Točnije, ona se počela svaĎati.”

“Oko čega?”

Eidesen odmahne glavom. “Htjela je telefonirati pa nisam smio

gledati televiziju; stišala mi je ton pa smo se posvaĎali. Bila mi je to

utakmica s listića kladionice. Bila je uţasno mrzovoljna!”

“Pa ste si to protumačili kao učinak nervoze?”

“Da.”

“A zbog čega je bila nervozna?”

“Zbog odlaska na tu zabavu. Mislim da joj se nije išlo, ali je imala

osjećaj da mora.”

“Vratimo se na zabavu. O čemu ste razgovarali kad se onesvijestila?”

“Ne sjećam se, bilo je to uglavnom čavrljanje. Ona Annabeth Ås

davala je Katrini komplimente, čini mi se, da je pametna i tako nešto, ne

sjećam se točnih riječi.”

“Jeste li bili pijani?”

“Bio sam dobre volje. Pilo se vino uz večeru, pa kasnije konjak, dosta

konjaka.”

“Jeste li još što konzumirali?”

“Ha?”

Gunnarstranda reče, “Bili ste u vezi s narkomankom, sigurno

razumijete na što ciljam, jeste li konzumirali kakva druga sredstva osim

ţestice i vina te večeri?”

Lice Olea Eidesena ukočilo se. “Nije bila narkomanka. Za nekoliko je

mjeseci trebala biti proglašena posve rehabilitiranom. A ja ne koristim

nikakva druga sredstva!”

“Dakle niste koristili druga sredstva osim alkohola te večeri, jesam li

dobro shvatio?”

“Da.”

“Imali ste svatko svoj stan. Jeste li razmišljali o zajedničkom ţivotu?”

“Ne, bilo je to dosta friško. Ali povremeno bismo prespavali jedno kod

drugoga.”

“I smatrali su vas parom?”

“Neki, moţda.”

“A vi?” reče Gunnarstranda sarkastično. “Jeste li vi na to gledali kao

na vezu?

“Naravno.”

“Jeste li sami napustili zabavu?”

“Ne, uzeo sam taksi zajedno s još nekima nakon što je Katrine

nestala.”

“S kime to?”

“S tipom koji ţivi ondje, Bjørnom, i homićem koji se zove Goggen i

njegovim dečkom – momkom kojem nisam zapamtio ime – i ţenom po

imenu Merethe Fossum.”

“Kad je to bilo?”

“Oko ponoći.”

“Ali upravo ste bili tvrdili svojoj djevojci da ne ţelite otići odande?”

“Pa da, ali ti ljudi su bili raspoloţeni za zabavu. Goggen je zabavan

tip, jel, a i Bjørn je stvarno bio u redu.”

“A ţena?”

“Pa da, i ona je stvarno OK.”

“Jeste li poznavali tu Fossumovu otprije?”

“Ne.”

“Tada ste je upoznali? Na zabavi?”

“Tako je.”

“Kamo ste se odvezli?”

“Dolje do centra, u Smuget, u klub Smuget.”

“Auto vas je ostavio ispred ulaza?”

“Da.”

“Što je onda bilo?”

“Platili smo i ušli.”

“Svi zajedno?”

Eidesen se zamisli. “Mislim da da. Hoću reći, nas troje. Dva homića

htjela su nekamo drugamo. Nas troje ušli smo u Smuget.”

“Vi, ţena i Gerhardsen?”

“Ispred je bio mali red, stajao sam u redu s Merethe Fossum.

Gerhardsen je nestao ispred nas, ali kladim se da je platio i ušao.”

Gunnarstranda dobaci pogled Frølichu. “Imaš li ti običaj odlaziti u

restorane gdje moraš platiti ulaz?”

Frølich reče, “Smuget zapravo nije restoran, nego nekakav klub s

diskotekama i pozornicama...”

Gunnarstranda se okrene natrag prema Eidesenu.

“Jeste li vidjeli koga od ostalih nakon što ste ušli?”

“Najviše Merethe.”

“Što ste radili?”

“Malo smo plesali, slušali muziku, pili pivo... i...”

“A Gerhardsen?”

“Ne znam.”

“Niste ga vidjeli ondje?”

“Stajali smo skupa u redu. Ali nakon toga...” Eidesen odmahne

glavom.

“Kad ste došli kući?”

“Nisam gledao na sat ali bilo je kasno, vani se počelo daniti i onda sam

postao nemiran. Jer Katrine nije bilo. Obično smo noći vikendima provodili

zajedno – spavali bismo skupa. Pa sam na neki način očekivao da ću je

zateći ovdje.”

“Jeste li našli neki trag da je bila ovdje?”

“Moguće da je bila, ali ne vjerujem.”

“Zašto?”

Eidesen slegne ramenima. “Zašto bih? Mislim, nitko nije kuhao, nitko

nije ništa taknuo. Ako je i bila ovdje, ja to nisam primijetio.”

“No dobro, došli ste ovamo, nje nije bilo. Što ste onda napravili?”

“Nazvao sam je.”

“Usred noći?”

“Naravno. Bilo mi je čudno da nije ovdje, budući da je bila bolesna i

sve.”

Gunnarstranda ustane i ode do prozora. “Ali da je vama bilo zlo”, reče

on. “Da ste se vi onesvijestili i povratili i da niste bili raspoloţeni za

druţenje, ne bi li vam bilo prirodno otići svojoj kući, leći i spavati, i nadati

se da ćete se probuditi svjeţi i odmorni?”

“Da, ali onda bih ostavio poruku na telefonskoj sekretarici onome tko

me čeka.”

“Dakle nije bilo poruke na telefonskoj sekretarici?” Gunnarstranda

podigne crnu stvarčicu koja je leţala pokraj bijelog telefona na prozorskom

okviru. “Ovoj ovdje?”

“Nije bilo poruke, ne.”

“A imala je običaj ostavljati poruke na njoj?”

“Da.”

Gunnarstranda kimne. “Je li se javila na telefon kad ste je nazvali?”

“Ne.”

“Što ste onda napravili?”

“Legao sam na spavanje.”

“Da, i onda?”

“Pa, zaspao sam.”

“Mislio sam da ste otrčali u šumu i ogrebali se na trnju, niste li to

rekli?”

“Ne, to je bilo sinoć. Nisam mogao spavati nakon što sam čuo što se

dogodilo.”

“Ali one ste noći spavali?”

“Da, kao klada.”

“Iako je ona nestala bez traga?”

“Nije.”

“Nije?”

“Hoću reći, nisam mislio da je nestala. Mislio sam da spava.”

“Ali nije vam se javila na telefon.”

“Ne, ali bilo joj je loše i otišla je kući. Pretpostavio sam da spava.”

Gunnarstranda polako kimne. “Ima li netko tko moţe potvrditi da u

nedjelju niste imali te ogrebotine?”

Eidesen slegne ramenima. Zlovoljno. “Moţda.”

“Imena?”

“Ako hoćete, mogu vam zapisati imena ljudi s kojima sam se vidio u

nedjelju.”

“Dobro, spavali ste. Dokad ste spavali?”

“Do otprilike devet.”

“Jeste li pokušali stupiti s njom u kontakt?”

“Da, više puta. Telefonski.”

“Što ste tada mislili?”

“Kako to mislite?”

Gunnarstranda razdraţeno reče, “Pa, jeste li bili tjeskobni, što ste

mislili, koje su vam se hipoteze motale po glavi kad vam je djevojka nestala

preko noći, bolesna?”

“Nikakve.”

“Nikakve?” zine policajac.

Eidesen ustane i obiĎe stol. Stršao je dvije glave viši od niskog i

mršavog policajca s majmunskom vilicom i pramenovima prebačenim

preko ćelavog tjemena. “Ne znam kako bi se čovjek trebao ponašati u

takvim slučajevima”, reče on drhtavim glasom.

Frølich je ostao sjediti, budući da je izgledalo kao da mu šef još uvijek

ima situaciju pod kontrolom.

Eidesen reče, “Nisam nikakav specijalist za reakcije i osjećaje, ali

upravo sam izgubio osobu koja mi je draga, a da imate imalo poštovanja

prema...”

“Razmišljate li tako sada ili ste se pribojavali i toga jutra?” Sitni

policajac drekne i napravi dva koraka prema atleti koji je nesvjesno

ustuknuo. Policajac ponovi: “Je li vam tog jutra palo na pamet da se Katrine

nešto moglo dogoditi, da joj je netko mogao nauditi?”

“Ne.”

“A zašto ne?”

“Zato što...” Eidesen utihne, kao da razmišlja.

“Zašto?” drekne Gunnarstranda.

Drugi muškarac sjedne na sofu i duboko uzdahne.

Gunnarstranda takoĎer sjedne, posegne za paketićem duhana, uzme

cigaretu i počne se nervoznim prstima njome igrati.

Eidesen je djelovao iscrpljeno, ali je šutio.

“Jeste li mislili da je kod drugoga?”

Eidesen se zagleda kroz prozor.

“Hajde”, reče Gunnarstranda. “Vaše djevojke nije bilo cijelu noć,

navodno joj je bilo zlo ili je bila bolesna, a vi niste ništa učinili, niste se čak

ni raspitali za nju kod ljudi za koje ste morali znati da su joj najbliţi. Niste

prijavili njezin nestanak, čak ni kad su vijesti u nedjelju bile pune materijala

o ubijenoj djevojci pronaĎenoj kod Mastemyra, ni tada vam nisu proradila

zvona za uzbunu. Tako je očito zašto niste ništa poduzeli. Sigurno ste mislili

da je kod drugoga, osim ako je niste vi ubili.”

“Što ţelite reći?” Eidesenova reakcija bila je u jednakoj mjeri

šokiranost pitanjem koliko i razdraţenost zbog policajčeve nasrtljivosti.

“Ništa ne ţelim reći”, objasni policajac mirno. “Razmatram opcije. Ili

ste tog jutra bili sasvim mirni jer ste znali kako stvari stoje, da je mrtva, ili

ste to prihvatili mirno jer ste imali razloga pretpostaviti da se ništa nije

dogodilo. U tom slučaju, ako ste pretpostavili da je s Katrine sve u redu,

morali ste pretpostaviti da se nalazi negdje drugdje. Obje su mogućnosti

uvjerljive. Izgledate kao da ste se borili s nekim tko vas je izgrebao...”

“Nesretan slučaj”, prekine ga Eidesen.

“A da. I ne moţete ovako s nogu ispljunuti ime nekoga tko bi mogao

potvrditi vaše tvrdnje. Ali recimo da nemate ništa s ubojstvom. Dobro,

kaţete da se ujutro niste brinuli za Katrine. Onda vas ja pitam: Gdje je bila?

Točnije rečeno: Što ste mislili gdje je?”

Eidesen objesi glavu. Vagao je situaciju. Bilo je očito. Kad se konačno

uspravio, na licu je imao iscrpljen i pomalo rezigniran izraz. “Henning

Kramer”, promrmlja on tiho.

Frølich pročisti grlo i zabiljeţi.

Gunnarstranda reče, “Zašto mislite da je bila kod tog ročnika?”

“To je momak s kojim je provodila dosta vremena.”

“Dečko?”

“Prema Katrine bili su...” Eidesen ironično nacrta navodnike prstima,

“...„samo dobri prijatelji‟.”

“Ali niste to vjerovali?”

“Sada opet počinjete?” Eidesen je djelovao umorno.

Gunnarstranda odmahne glavom. “Ţelim znati zašto ste to rekli. U

kakvom su odnosu bili njih dvoje? Pogotovo postajem znatiţeljan kad

pretpostavljate da je provela noć kod dotičnoga. Kakva je osoba taj

Henning?”

“Kakva?” Eidesen slegne ramenima. “Krţljav momak, duga kosa,

malo čekinjav i s kozjom bradicom, puno se smije, opsjednut filozofijom.”

“Filozofijom?”

“Da, filozofskim pitanjima; sjedi i razmišlja, piše pjesme, voli kuhati,

opsjednut budističkim glupostima – dečko iz snova svake ţene.”

“Da iz toga zaključim da vi ne volite kuhati, ne pišete pjesme niti se

bavite filozofskim pitanjima?”

“Moţete zaključiti što god hoćete. Ali ne sviĎa mi se niti mi se ikad

sviĎao Henning Kramer. Nije to nikakva tajna.”

“Ali mislite da su on i Katrine bili u vezi.”

Eidesen nato slegne ramenima. “Bili su samo uţasno dobri prijatelji,

kako se to kaţe. U svakom slučaju, Katrine je tvrdila da joj je Henning

prijatelj a ne dečko. Svejedno sam se povremeno pomalo pitao. Tako su se

dobro poznavali.”

“I mislili ste da je kod Henninga one noći?”

“Da.”

“Onda ste sigurno mislili da meĎu njima ima nečega.”

“Tvrdila je da joj je Henning kao prijateljica.”

“Prijateljica? Je li bio homić?”

“Ne vjerujem, ali bili su prijatelji.”

“Nije imala prijateljice?”

“Ne.”

“Uopće?”

“Ne koliko ja znam.”

“Nije li to čudno?”

“Moţda, ali nisam razmišljao o tome. Moguće je da je imala

prijateljice, ali ja ne znam nijednu koja joj je bila bliska, u svakom slučaju.”

Gunnarstranda spusti pogled. “Dobro”, promrmlja a onda opet uperi

pogled u svog sugovornika. “Jeste li bili ljubomorni na Henninga?”

“Znao sam biti.”

“Jeste li bili te noći?”

“Ne.”

“Zašto ne?”

“Nemam pojma.”

“Ali došli ste kući usred noći, očekivali ste ondje zateći svoju

djevojku. Nje ondje nije bilo, a onda ste uzeli zdravo za gotovo da je kod

drugog muškarca. Pa ipak niste bili ljubomorni?”

“Nisam bio ljubomoran.”

“To mi je malo teško povjerovati!”

“Super!” drekne Eidesen razdraţeno. “Vi biste silom da sam ja

ljubomoran, i kakve to onda ima jebene veze? Ako hoćete, mogu vam to reći

ako vam je tako lakše. Da, mogu reći da sam bio ljubomoran, jeste sada

zadovoljni?”

“Ne!”

“A zašto ne?” Eidesen se uspravi i odozgo drekne zadnju riječ u lice

policajcu koji mirno reče: “Sjednite.”

Eidesen sjedne i Gunnarstranda svečano pročisti grlo. “Ţelim znati što

se dogodilo”, reče on mirno. “I kao što rekoh, ne blefiram i ne laţem. Rekao

sam vam to ranije da znate. Ja sam najobičniji drţavni sluţbenik i ništa ne

dobivam ni blefiranjem ni laganjem. Samo ţelim raditi svoj posao, a to je da

ustanovim istinu. A sad ste me uputili na dvije moguće hipoteze. Ili ste bili

ljubomorni, ili pak niste bili ljubomorni. Zamislimo mogućnost da ste bili

ljubomorni te noći. PronaĎena je ubijena ne više od dva-tri kilometra

odavde. Recimo da je bila na putu ovamo te noći. Kakve posljedice ima

ovakva hipoteza? Recimo da ste se sreli ispred zgrade, ili ste moţda izašli –

nemirni jer nije bila ovdje i čekala vas. Kad se počelo daniti, srećete je na

putu ovamo. Moţda ste je pitali gdje je bila. Moţda priznaje to za što je

optuţujete, da je bila kod Kramera. Moţda to inicira svaĎu koja završava

fatalno. To se dobro slaţe s činjenicama u slučaju, naime da je počinitelj

morao biti bijesan na ţrtvu. Ako je ţrtva varala ili prevarila počinitelja,

moguće je zamisliti takav bijes. Razumijete? Je li se tako dogodilo?”

“Ne”, Eidesen će rezignirano.

“Mogla je doći ovamo”, nastavi policajac. “Mogla je ući unutra, što ja

znam, mogli ste je ubiti na ovoj ovdje stolici.”

Gunnarstranda sjedne i zagleda se u Eidesena, gladeći se dvama

prstima po nosu. Tišina potraje.

Frank Frølich osjeti da je gladan. Kao na znak, zakruli mu u ţelucu. I

Eidesen i Gunnarstranda ga pogledaju. Frølich pročisti grlo i promeškolji se

na fotelji.

“Zašto ste je pustili da jednostavno ode sa zabave, sama tako rano?”

upita Gunnarstranda konačno.

“Sa zabave? Bilo joj je loše a ja sam se dobro zabavljao.”

“Ali ondje ste bili stranac, zar ne?”

“Ništa više nego Katrine.”

“Malo više nego ona. Katrine je znala domaćicu, vi niste poznavali

nikoga u kući.”

“Bio sam pozvan kao i svi drugi i bilo mi je zabavno.”

“Kako zabavno?”

“Ljudi su pričali dobre priče. Bilo je super ljudi.”

“Napustili ste zgradu s drugom ţenom, Merethe Fossum. Ona je

otprilike vaših godina ili?

“Malo mlaĎa.” Eidesen je sada imao pogled osobe koja se trudi ne

odvratiti pogled.

“Bilo vam je dobro. Mislim, bili ste samo vas dvoje?”

“Bilo je krcato, ali malo smo plesali i malo razgovarali.”

“Mi? Bili ste par, onda?”

“Nismo bili par. Ja sam bio s Katrine!”

“Ali vi i ta Merethe dobro ste se sloţili i bilo je kemije meĎu vama, i

prije nego što je Katrine otišla sa zabave?”

“Ne.”

“Onda Katrine nije zato otišla, zato što ste se nabacivali drugim

ţenama?”

“Nisam se nikome nabacivao.”

“Ali otišli ste plesati s njom. I priznali ste da ste se posvadili s

Katrine.”

“Nismo se posvadili zbog toga.”

“Gdje stanuje ona?”

“Tko?”

“Merethe Fossum.”

“Na Galgebergu, na zavoju na početku ulice Vålerenga koja vodi gore

prema Ryenbergetu.”

“Kako to znate?”

“Uzeli smo zajednički taksi do doma. Ona je tamo izašla.”

Gunnarstranda dade znak Frølichu koji ustane i krene prema vratima.

No njemu iznenada nešto sine. “Još jedna stvar”, reče Frølich kad je njegov

kolega zakopčao jaknu i počeo motati cigaretu.

Eidesen umorno digne glavu. “Da?”

“Znamo kakvu je odjeću nosila, ali bila je to zabava. Kakav je nakit

imala na sebi toga dana?”

“Nakit...” Eidesen je razmišljao. “Tanak zlatni lančić oko vrata.

Moţda par narukvica. Imala je smisao za narukvice. Uvijek je imala nešto

ovdje.” Ilustrirao je to uhvativši se oko zapešća. “Zveckale su. Mislila je da

je fora kad zveckaju.”

“Još nešto?”

“Ne sjećam se ničega posebnog.”

“Prstenje ne?”

“O da, sigurno, uvijek je imala puno zlata po sebi.”

“A naušnice?”

“Da, njih se sjećam. Ja sam joj ih kupio. Na dar. Dva lista kanabisa –

zlatni, po jedan u svakom uhu.”

“Mislio sam da se nije drogirala.”

“Pa nije.”

“Ali lišće kanabisa...?”

“Da, što s njim?”

Frølich odmahne rukom. “Ništa”, promrmlja i pričeka Gunnarstrandu

koji se uspravio pred mnogo višim i snaţnijim Oleom Eidesenom. “Nalaţem

vam da posjetite Zavod za sudsku medicinu u roku dvadeset četiri sata”, reče

policijski inspektor pa tutne cigaretu u usta. “Ondje ćete dati uzorak za

analizu DNK. Imate dvadeset četiri sata. Ugodnu večer vam ţelim.”

Debate na kiši

Kiša je pokušavala izbrisati tanku crticu od penkale na Frølichovu

lijevome palcu. Kapljica kiše pala bi na crticu otprilike svake treće minute.

On jedva da ih je osjetio; osjećao je samo da je mokar do gole koţe.

Materijal kišne kabanice bio je krut kao karton, a voda mu je tekla niz

rukave i kapala s obiju šaka. Plava crta oštro se ocrtavala na preplanuloj koţi

nadlanice.

Čučnuo je i osvrnuo se po prostoru oko ugaţenog grma malina.

Pretraţio je padinu i pokušao ne ugaziti ni najmanji mogući komad

vegetacije. Je li ovaj ugaţeni dio jarka bio poprište ubojstva bilo je manje

vaţno, sad kad je pljusak isprao sve što je moglo predstavljati trag. Zelena

kabanica sezala mu je do kukova. Na nogama je imao tamne traperice i

visoke zelene gumene čizme. Pokušao je zavrnuti dno krute kabanice da mu

se voda ne slijeva po bedrima. No nije upalilo. Obje nogavice bile su mu

tamnoplave od vode, a hlače su mu se neugodno lijepile za koţu svaki put

kad bi se pomaknuo. Kapuljača mu je pala naprijed kao kaciga i ograničila

mu vidno polje s obiju strana. Svaki put kad bi okrenuo glavu, morao ju je

desnom rukom povući prema gore da bi vidio išta osim unutrašnjosti

kapuljače. Frølich ustane i krene prema ostalim istraţiteljima mjesta

zločina.

“Nemam pojma”, reče.

Nije trebao govoriti dalje. Ostali su shvatili što je mislio. Kao što je

netko mogao ubiti drugu osobu na tom mjestu, mogla je i kakva srna u

prolazu ugaziti stazu i grmlje.

“U svakom slučaju nema odjeće”, reče Yttergjerde, najstariji policajac

u ekipi, krivonog muškarac snaţnog, gotovo bačvastog trupa, dugih

nadlaktica i pognutog drţanja. Majmunolika pojava priskrbila mu je

nadimak Julius4.

“Jesi li već bio na godišnjem, Frølich?”

Frank odmahne glavom ispod kapuljače.

“Nisi išao uloviti onu veliku štuku?”

Frank, kojem je bila poznata Yttergjerdeova strast za ribolovom na

štuke, reče kako stvari stoje: “Ja uglavnom lovim pastrve.”

“Nisi se nikad palio na štuke?”

“Ne”, reče Frølich, zagledan u kišu. “Mušičarenje je umjetnost za

sebe: treba saznati čega ima u okolišu, pripremiti pravu mušicu i čvrsto

drţati kad riba zagrize.”

“Štuke su zaguljene”, reče Julius Yttergjerde. “U nedjelju sam ulovio

jednu od četiri kile.”

“Meni vikendom nema micanja iz kuće ”, prizna drugi. “Curu mi ne

zanima ribičija.”

“Četiri kile”, ponovi Yttergjerde. “Morao sam je pogoditi u čelo

tupom stranom čekića, mlatiti je po glavi dok se nije pošteno smrskala, a

onda sam je stavio u crnu vreću za smeće i tako je leţala na dnu čamca dok

sam pokušavao uloviti još koju, jedno par sati. No kad sam došao kući, ţene

nije bilo doma pa sam joj ostavio štuku u sudoperu i napisao na cedulju da je

očisti i napravi popečke za večeru! I popodne doĎe ţena kući i krene po noţ,

a štuka iznenada mlatne repom i odleti u zrak. Aha, a leţala je i sušila se pola

dana. Ali dolje na podu se toliko praćakala, cijelo vrijeme prema mojoj ţeni,

i škljocala raljama kao gladni krokodil!”

Frank Frølich se umorno osmijehne. “Sigurno je to jedna od onih što

jedu malu djecu na kupanju”, reče suho.

“Ti misliš da se ja šalim”, reče Yttergjerde. “Ali njih je skoro

nemoguće umlatiti. One su kao ţivotinje iz dţungle, ukopaju se u mulj kad

je suša. Kad brana presuši u lipnju vidiš ih kako se ukopavaju, samo im se

oči vide. Stari ribiči uzmu si pola godišnjeg samo da bi išli onamo tamaniti

štuke po cijele dane, ali nije u redu koristiti takve trikove! Kad doĎe kiša,

mlatnu repom po površini vode kao mali kitovi i isplivaju, čovječe.” Julius

se nije smiješio. Lice mu je imalo duboke bore. Imao je duge uske zube koje

je skrivao čvrsto stisnutim usnama, što je njegovom licu davalo mrzovoljan

izraz – baš to je i najnevjerojatnijim ribičkim pričama davalo auru

uvjerljivosti.

Frølich kimne. “Daleko je još sušno ljeto”, reče on i baci pogled prema

nebu. “Što smo dosad našli?”

“Praznu i zdrobljenu limenku kokakole”, čitao je Julius s popisa koji

je zapisao. “Rabljeni kondom – ispran i poprilično istrunuo, razne komadiće

papira koji su nekoć bili kutije cigareta... brdo pivskih čepova... jedan

električni motor, pretpostavljam da je riječ o pumpi za vodu.”

“Tko bi bacio pumpu?” upita Frølich.

“Bilo tko, ako je pokvarena”, reče Yttergjerde. Kimne glavom prema

rubu vode malo niţe. “Čekaj samo da pozovu ronioce. Onda ćemo plivati u

ukradenim autima i kamp-prikolicama.”

“Samo traţimo nove tragove”, reče Frølich umorno, trljajući onu

plavu crticu od penkale na nadlanici. “Odjeću, svečanu ţensku odjeću,

vjerojatno čarape s čipkom i slično... donje rublje... i nakit.”

Julius Yttergjerde očajno odmahne glavom. U tom trenutku iza zavoja

se pojavi mlaĎi redarstvenik s nekim predmetom u rukama. I Frølich i

Yttergjerde okrenu se prema njemu. Kiša je iz sjena kapala na policijsku

kapu mladoga redarstvenika, a jedna mu je kap visjela s vrha nosa.

Redarstvenik im pruţi ono što je pronašao. Bila je to ţenska cipela s

visokom petom, jako uprljana blatom i prljavštinom. “Ta ima barem tri zime

u šumi iza sebe”, reče Julius sumorno. Usredotoči se na Frølicha i bez riječi

uzdahne, uzdahom koji je izraţavao kako se svi osjećaju, svi koji su

pretraţivali teren na kiši koja je lijevala kao iz kabla. “Da dodam cipelu na

popis?”

Policajac koji ju je pronašao imao je isti vojnički stav kao i Frølich,

nepomičan, da ne osjeti neugodu promočene odjeće. “Ondje su bile i dvije

plastične vrećice”, prokomentirao je.

“Posljednji je put viĎena na putu prema Holmliji”, reče Frølich. “A

pronaĎena je ni petsto metara odavde.”

Pokaţe prema bijeloj kabini za presvlačenje i prema drugoj strani

zaljeva. “Ondje”, reče, “gdje cesta skreće i gdje ima tek kolobran prema

plaţi. Netko ju je iskipao preko ograde. Ubijena je na nekom mjestu u

blizini.” Baci pogled na sat. “Nadam se da moţete izdrţati još malo”,

promrmlja, “ja imam...” Pročisti grlo u potrazi za pravim riječima. “Ja

naţalost imam... sastanak s jednim svjedokom.”

Napusti ih i odšeće prema autu. Ionako će misliti svoje, nema pomoći.

A on će korisniji biti drugdje.

U prtljaţniku auta našao je staru plastičnu vrećicu. Poloţio ju je na

sjedalo prije nego što je sjeo. Morao se presvući u suhu odjeću pa je prvo

trebao svratiti kući. Kad je otvorio vrata, začuje telefon u dnevnoj sobi. Tad

mu sine da je zaboravio nazvati Evu-Britt. Javi se na beţični i nastavi traţiti

suhu odjeću dok je razgovarao. Eva-Britt podsjetila ga je da imaju dogovor u

petak navečer. Frank se upravo tog razgovora pribojavao. “Moţda ću moći

tek u subotu”, odgovori leţerno i izvadi traperice iz ormara. Tišina u

slušalici zvučala je zloslutno. “Jasno mi je da ti se to ne sviĎa”, promrmlja

on pitajući se ima li koju ispeglanu košulju. Vjerojatno ne. “Ali ne mogu

odbiti Gunnarstrandu, ne taj dan. Kad me on pozove u vikendicu, to nije

samo vikendica, to je sveti gral.”

U ladici pronaĎe čarape i potraţi neki par bez rupe na peti dok je

Eva-Britt uzdisala, gdje god da se nalazila. Sveti gral ili ne, nije riječ o tome.

Riječ je o tome da je on stručnjak kad nju treba staviti na drugo mjesto. To je

poniţavajuće i navodi je da sumnja u njegove osjećaje – bila je to uobičajena

prodika – on odloţi beţični telefon na prozorsku dasku. Legne na krevet i

zguli pokisle hlače s bedara kad se sobom zaori njezin glas: “Slušaš li ti što ti

ja govorim?”

Frank zgrabi slušalicu. “A sranje”, reče.

“Što?”

“Ispao mi je telefon, moţeš li ponoviti ovo zadnje?”

Svlačio je sa sebe hlače dok je njezin glas prštao u pozadini kao iz

walkmana. Gledao se u ogledalu. Predebeo i prebijel. Opet uzme slušalicu i

digne je do uha. “Razumijem”, reče kad je stala da udahne. “I duboko se

ispričavam. Ali moţeš li u subotu ili ne?”

Mucala je od bijesa. Bio je to stadij prije nego što mu krene psovati

sve po spisku. Morao ju je prekinuti: “Kupit ću crno vino za tebe i koje pivo

za mene. Pozivam te na lagano usoljen bakalar, slaninu i juhu od gljiva koje

moţeš spremiti – a u nedjelju neću početi s poslom prije deset ujutro,

obećavam.”

Odmakne slušalicu od uha prije nego što je nastavila bjesnjeti.

“Da”, ponovi on. “Nema molbi, moram raditi u nedjelju.” Opet odloţi

telefon, navuče suhe hlače i zakopča rasporak. Potegne hlače za pasicu i

odmjeri trbuh iz profila.

Telefon! Prisloni ga na uho. Linija je pukla. Prekopa ormar, pronaĎe

nepoguţvanu košulju i pregleda je; imala je samo mali nabor na dţepu na

prsima, posluţit će. Nazove je i počne raditi grimase sam sebi u ogledalu

dok je zvonilo. Pustila je da zvoni cijelu vječnost. “Pukla je veza”, reče

Frank prije nego što je stigla išta reći.

“Ponekad djeluješ tako prokleto nezainteresirano”, urlikne ona.

“Ne počinji opet s tim”, uzvrati on. “Obećavam da ću u subotu biti

ovdje cijelu večer. Obećavam da neću kasniti, obećavam da ću isključiti

telefon, obećavam da neću gledati TV, neću puštati muziku iz sedamdesetih,

bit ću totalno zainteresiran za sve tvoje probleme na poslu. Neću posuditi

video, obećavam da ću uz jelo piti crno vino, smislit ću barem pet

komplimenata i obećavam da ću upaliti svijeće na stolu. Dobro?”

“Bemu miša, kako si romantičan”, zastenje ona.

“Znam ja to kad hoću”, nasmije se Frank i napravi grimasu svome

odrazu u ogledalu. Bio je suh i trebao bi biti dovoljno sreĎen za sluţbu.

Izvan forme

Georg Beck radio je u centru za osobe s teškoćama u učenju u

Nydalenu, jednoj od onih institucija gdje se čini da je većina pacijenata

mentalno zaostala. Frølich uĎe, ali ne uspije sresti pogled osobe na recepciji.

Mladić koji je sjedio ondje ţvakao je ţvaku i nestao van, ne mareći za

policajca koji se pribliţavao. Frølich istraţivački nastavi prema

unutrašnjosti niske zgrade i zaustavi muškarca u četrdesetima koji je izašao

na jedna od vrata. Frank pretpostavi da radi ondje, budući da je pod rukom

nosio registrator. Muškarac smeĎe podrezane brade, nakošenih usta i s

nakošenim šiškama. Tip se nasmiješi na spomen imena Georga Becka.

Zatim mu pokaţe put kroz hodnike pa do crvenih vrata na kojima je bijelim

slovima pisalo Soba za aktivnosti II.

Frølich pokuca i otvori. Unutra su bile dvije osobe. Mršava starija

ţena sjedila je za stolom u invalidskim kolicima. Georg Beck stajao je

nagnut nad njom. Pokušavali su slijepiti dva komada kartona. Beck je bio

punašan muškarac prosječne visine, smeĎe kose s razdjeljkom koja je u

kovrčama padala na čelo. “Tako, Stella”, reče on srdačno i namigne

Frølichu. Beck je dobro prikrivao debljinu komotnom odjećom: na sebi je

imao plav pulover na V-izrez, široke bijele pamučne hlače i sandale. Vodio

je ruke starije ţene prema jednom od komada kartona za jaja koji su leţali na

stolu. “Tako, drţi taj, Stella”, reče on strpljivo. “Imala si prste u svemu i

svačemu, Stella, svih ovih godina. Sad drţi, tako. Sad ćemo uzeti tubu

ljepila.”

Ostarjela ţena u invalidskim kolicima sjedila je poluotvorenih usta i

koncentrirala se. Karton od jaja u jednoj ruci i tubica ljepila u drugoj.

Kapljica sline skupila joj se na donjoj usni, rastegnula se u dugačku i gustu

nit koja joj se polako protezala u krilo prije nego se odlučila osloboditi i

kapnuti.

“Ma ne, Stella!” reče muškarac umjetnim glasom, obriše je papirom

oko usta i paţljivo joj zatvori usta. “Nećemo tako sjediti.” Georg Beck opet

namigne prema Franku Frølichu. “Ovdje su nam neki nepoznati gosti!”

Starica zapišti i otkrije umjetne zube u plavosivom osmijehu. Ruke su

joj bile tako mršave da joj je koţa visjela duţ podlaktica. Naborani se prsti

raširiše i ona se zagleda u neku točku u daljini.

“Op, op”, vikne Beck oprezno. “Pa stišćemo tubicu, moţeš ti to,

Stella, stisni tubicu! Ne tako jako Stella, ha? Ne jako, pa stiskala si već

tubice, Stella!”

On još jedanput namigne Frølichu, uspravi leĎa i nekoliko sekundi

ostane stajati i gledati u ţenu u kolicima. Ruke s kartonom od jaja i tubicom

ljepila potonu joj u krilo i ostanu ondje nepomično leţati. Ona je mirno

sjedila poluotvorenih usta i zurila ravno pred sebe.

Beck očajno odmahne glavom i okrene se Frølichu. “Dobro, ljepoto,

pucaj!” reče on i naceri se tako da je razotkrio širok razmak meĎu

sjekutićima.

“Radi se o zabavi kod Annabeth Ås.”

“O, Boţe, onoj koja je tako dramatično završila!” Beck napravi

afektiranu grimasu. “DoĎite sa mnom, doĎite sa mnom”, usklikne on i

odleluja iz zgrade prema slobodnim klupama ispod prozora. “Ne brinite

zbog Stelle, ona ionako ništa ne čuje. Bio sam ondje, i ja, koji inače imam

takav smisao za tajming, otišao sam jer, kako bih ja to rekao, nisam u formi;

nisam nanjušio skandal iako je riječ bila ispisana ogromnim blještavim

neonskim slovima.”

Beck bez pardona odmjeri policajca i ponudi mu stolicu. “Što god

činili, šefe, nemojte ovdje mahati lisicama, inače ćemo se svi onesvijestiti!”

“U kakvoj ste vezi s Gerhardsenom i Åsicom?” Frølich je htio znati.

“O, samo sam unio malo sjaja u zabavu”, reče Beck lagano se

nasmijavši. “Ali Annabeth je upravo divna. Ona me pozvala onamo, a kad

ona pita, to se ne odbija. Ja samo radim kao vanjski suradnik... za Zimski

vrt; drugo jednostavno ne bih podnio. No radim dovoljno da me se poziva na

tulume. Onda on obično izvadi najbolji konjak, Bjørn – hobotnica.”

“Hobotnica?” upita Frølich.

“Ups”, usklikne Beck i stavi ruku preko usta. “Jesam li već previše

rekao? Eto vidite – ja i snaţni momci, nije to dobra kombinacija.”

Frølich je zurio u njega.

“Hoću reći da je Bjørn bacio oko na tu sirotu curu, ili pipke, to bi bilo

preciznije”, reče on znakovito. “Boţe, gdje taj sve nije zavukao svoje pipke,

ne usudim se ni pomisliti.”

“Hoćete reći da...”

“Da, pipkao ju je nogama ispod stola, što kaţete na to? Za večerom.

Onu jadnu curu, nije da sam neko nevinašce, a nije bome ni ona, koliko sam

shvatio...” Beck se tiho nasmije i namigne. “...Ali ne trebamo dublje ulaziti u

tu stranu priče – ne? Osim toga, Bjørn je tada sjedio za istim stolom kao i

Annabeth – na kraju krajeva, a vani na terasi joj je zavukao ruku pod

suknju.”

“Katrine Bratterud?”

“Da, tako se zvala.”

“Vidjeli ste to?”

“I ne samo ja. I Annabeth je vidjela. Toliko je škrgutala zubima da bi

čovjek pomislio da ima miševe u zidovima.” On se opet nasmije. “A moţda

je taj izraz zapravo dosta prikladan.”

“Kako je djevojka reagirala?”

“O Boţe, nemam pojma. Povukao sam se odande jer je Annabeth

stisnula šake i krenula van na terasu. Nisam došao na tu zabavu da bih zvao

hitnu. Fino sam sjeo i započeo razgovor s nekim drugim.”

“Ali kako...” Frølich je traţio prave riječi. “Je li to bio randevu njih

dvoje? Na terasi? Mislim, Katrine Bratterud i Gerhardsena – ili je izgledala

kao da se opire?”

“Jednostavno ne znam. Moţda da, moţda ne. U svakom slučaju nisu

naišle na mnogo otpora – njegove ruke, mislim.”

“Ali niste vidjeli kako je to završilo?”

“Dragi moj lijepi prijatelju...”

Frølich pročisti grlo. “Mislim, niste vidjeli što se dogodilo kad im se

pridruţila gospoĎa Ås?”

“Ne, zaboga. Kladim se da je Annabeth natjerala Bjørna da se

obuzda.”

“Ali ako se nešto dogodilo na terasi, nešto... skandalozno... vi biste za

to, pretpostavljam, čuli?”

“Naravno.”

“Dakle mislite da je Gerhardsenovo nasrtanje na ţrtvu izazvalo

emocionalne reakcije kod Annabeth Ås?”

“Boţe, kako govorite, ţrtva! Postajem uţasno nervozan.” Gestikulirao

je i sloţio lice u ozbiljne nabore. “Ali da, bila je pogoĎena situacijom, to

svakako.”

“Jeste li znali da je djevojci pozlilo na zabavi?”

“Čuo sam za to, i upravo si to ne mogu oprostiti. Već je tada skandal

bio u punome jeku. Otišao sam ubrzo nakon toga.”

“Zabavu ste napustili sami?”

“Ne. Bilo nas je pet. Bilo je tako trulo ondje. Otišli smo do Enke.”

Beck namigne. “Hoću reći, ostavili smo njih troje kod Smugeta, a Lasse i ja

nastavili smo dalje. Lasse, to je moj frajer.” Nasmiješi se.

“Tko je sve bio u autu?”

“Bjørn, sav nabrijan kao uvijek...”

“Muţ Annabeth Ås?”

“Da, zatim dečko djevojke o kojoj govorimo – komad s apsolutno

predivnim listovima, i jedna dama koja se vješala po njemu.”

“Njih troje ostavili ste kod Smugeta?”

“Da, Bjørna, ţensku i sportaša... Olea. Lijepo ime, zar ne? Uvijek se

osjećam svečano kad čujem to ime. Sjetim se Ole Bulla, znate, i pjesme

Pastiričina nedjelja i našeg narodnog blaga.”

“Mljekaričina nedjelja.”

Georg Beck zine i lupi se lagano po čelu. “Eto vidite, postajem sav

nervozan od ovoga.”

“Zašto vi i Lasse niste išli u Smuget?”

“Htjeli smo u Enku, no drugi, pogotovo Bjørn, htjeli su na neko više

hetero mjesto. Pa smo ih ostavili ondje, a Lasse i ja otišli smo do Enke gdje

smo sreli jedan drugi par i odvezli se k meni doma u pola četiri ujutro, sva

četvorica. To je ono što se naziva alibijem, zar ne?” Beck se vragolasto

nasmiješi i nagne se. “Hoćete da idem u detalje?”

Frølich uzdahne pa istrgne list iz bloka i pruţi ga Becku. “Moţete li mi

ovdje zapisati imena?” reče i ustane.

Upute za voţnju

Dva su policajca sjedila usporeĎujući različite izjave svjedoka. Frølich

je ubacio u računalo sav materijal o kretanjima ubijene. Gunnarstranda je

dugo sjedio i promatrao fotografiju s uhićenja Raymonda Skaua. “Taj je

čovjek ključan”, reče.

“U svakom slučaju nikad nije doma”, dobaci Frank Frølich preko

ramena.

Gunnarstranda ustane. “Ali moramo mu više puta probati pokucati na

vrata, a ako to ne da rezultate, traţit ćemo nekoga da provali”, nastavi on pa

utihne kad je zazvonio telefon. Nekoliko sekundi kasnije mrko spusti

slušalicu i ustane. “Bio je to Yttergjerde”, promrmlja on uzrujano.

“Julius?” upita Frølich.

Gunnarstranda je prtljao s kaputom, nije ga mogao dovoljno brzo

odjenuti.

“Što je bilo?” reče Frølich.

“Odjeća, našli su njezinu odjeću”, odvrati inspektor kratko. Nato se

naglo okrene i izjuri van. Kaput je lepršao za njim. Ruke je pruţio. Nos mu

je stršao kao kljun. Podsjećao je na gladnog galeba koji leti na struji iza

trajekta, vedro smiren i uzbuĎen u isti mah.

Frølich skrene s ceste, uveze se na šljunčano mjesto i stane. Dva su

policajca zadnji komad puta prešli pješice. Stariji je imao dobra dva metra

prednosti pred mlaĎim, sjedokosim Frankom Frølichom. Yttergjerde i

njegovi dečki ogradili su područje s donje strane ceste.

“Ovo nije daleko od mjesta na kojem smo je našli”, promrmlja

Frølich.

Dočekao ih je Yttergjerde. “Doplutalo je u plastičnoj vrećici”, reče on.

“Zapravo, plivalo je i bućkalo se tamo meĎu stijenama.” Pokaţe.

Njih su dvojica slijedili. Na tlu su leţali razni komadi odjeće, sada

upakirani u prozirnu plastiku na kojoj su se od lagane kišice formirale velike

nakupine kapljica. Frølich razabere crn grudnjak, crne gaćice, sivu suknju,

bluzu i samo jednu cipelu.

“A druga cipela?” upita Gunnarstranda.

“Ovo je bilo sve”, reče Yttergjerde. “I vrećica, ondje.” Pokaţe prema

bijeloj plastičnoj vrećici sa zelenim slovima reklame za lanac supermarketa

Joker. Zelena je izgledala gotovo isprano.

“I vrećica je naĎena ondje?” Gunnarstranda kimne prema stijenama uz

rub vode koje su malo stršale iz vode pod granama dvaju ogromnih borova.

“Da, i bila je zavezana. Sve šaljemo u laboratorij?”

“Je li vrećica doplutala ovamo ili je ovdje bačena?”

“Teško je reći, ako nije bačena odozgo...” Yttergjerde kimne prema

cesti gdje se polako kotrljao plavi stariji volvo pun znatiţeljnih mladaca.

“...Onda to nije moglo biti daleko odavde.”

“Nije bilo nikakvog nakita, ili torbice ili osobnih predmeta?”

Yttergjerde odmahne glavom.

“Bilo bi dobro da malo razgledamo”, reče Gunnarstranda i krene se

uspinjati prema drţavnoj cesti.

“Onda nam fali jedna cipela i brdo nakita”, reče Frølich uspuhano, iz

nekog razloga i predobro osjećajući uspon. “I torbica”, doda.

“Koliko smo daleko od mjesta na kojem je naĎeno tijelo?” upita

Gunnarstranda.

“Dva ili tri kilometra.” Frølich kimne prema zapadu i okrene se. “I

otprilike toliko od odmorišta na kojem su se Henning i ona zaustavili.”

“Počinitelj je prvo bacio odjeću pa onda tijelo?”

“Moguće je”, reče Frølich zamišljeno. “Ovisi o tome u kojem je

pravcu auto vozio.” Odmjeri cestu u jednom pa drugom pravcu. “Plastična

vrećica s desne strane ceste, tijelo s lijeve strane ceste...”

“Ako je auto vozio odavde prema centru”, doda Gunnarstranda.

“Henning Kramer veli da je cura bila na putu prema Holmliji, a ako je

pokupljena ondje, auto s počiniteljem morao je biti na putu od Osla. U tom

slučaju prvo se riješio tijela a onda odjeće, zar ne?”

Sjednu u auto. Frank Frølich upali motor. “Jesi li primijetio odjeću?”

upita.

Gunnarstranda ga upita, “Što to, na što misliš?”

“Znači li nam ona išta? Mislim, izgleda kao da se sama svukla.”

“Ne slaţem se”, reče Gunnarstranda. “Ne izgleda kao da je išta od

odjeće poderano na komade; to je nešto posve drugo. Vidjet ćemo što kaţu

iz labosa.”

Frølich kimne, izveze auto na cestu i skrene natrag prema centru Osla.

Kad su se pribliţili Hvervenbukti, Frølich uspori i skrene u stranu. Na lijevoj

su strani mogli razabrati bijelu kabinu za presvlačenje na molu, zelene

travnjake koji su se protezali gore prema parkiralištu, a onda Ljanskollen

ogrnut borovima.

“Prilično samotno mjesto”, reče Frølich. “Ako je počinitelj vozio

ovako kao mi i zaustavio ovdje gdje mi stojimo, morao ju je nositi preko

ceste i onda je baciti preko zaštitne ograde.”

“Što nas upućuje na to da je auto vozio u suprotnom smjeru”, reče

Gunnarstranda. “Dakle: počinitelj je uvukao Katrine u auto, silovao je i

ubio, skinuo s nje svu odjeću, vozio sedamsto-osamsto metara niz cestu,

zaustavio auto, iskipao je preko zaštitne ograde, sjeo u auto, vozio dalje i...”

“U tom slučaju vozač je morao stati usred zavoja”, prekine ga Frank

Frølich. “To nije dobro mjesto za skrenuti s ceste”, pokaţe. “Bi li ti stao

nasred ceste da se ţeliš riješiti leša?”

“Usred noći moţda”, reče Gunnarstranda kolebajući se pa doda:

“Nešto mi je čudno u tome.”

“Mnogo je smislenije da je parkirao ovdje”, reče Frølich. “Na ovoj

strani ceste.” Dobaci pogled šefu. “Kramer je vozio ovim putem”, reče on

znakovito.

Gunnarstranda mu odgovori zagonetnim smiješkom. “Bez obzira na to

u kojem je smjeru počinitelj vozio, ovdje se zaustavio”, zaključi on. “Ako je

vozio prema nama, skrenuo na onu stranu ceste i parkirao, zašto ju je nosio

na drugu stranu ceste?” pitao se Gunnarstranda. “Mogao ju je ostaviti ovdje

u jarku. Ne”, zaključi on. “Izgleda kao da je počinitelj vozio iz suprotnog

smjera, iz Osla – i stao usred zavoja.”

IziĎu iz auta. PrijeĎu cestu i bace pogled preko zaštitne ograde dolje na

stijenu gdje je nekoliko dana ranije pronaĎeno tijelo Katrine Bratterud.

Gunnarstranda reče, “Ako je auto vozio iz grada prema van, to se slaţe

s Kramerovom izjavom. S druge strane počinitelj je mogao ova iskrcavanja

obaviti da nas zbuni.”

Frølich slegne ramenima. Jedan automobil proĎe uz njih pa je morao

vikati da bi ga se čulo od buke motora. “Sve ovisi o tome gdje je i kad

ubijena. Ako ju je netko pokupio dok je hodala uzbrdo prema zgradama i

Holmliji i ubio je izmeĎu te točke i ovog mjesta, vjerojatno je ubijena ondje

gore na parkiralištu.” Kimne glavom prema drugoj strani zaljeva gdje je bio

parkiran pokoji automobil. “Onda je taj isti auto vozio dalje i vozač je prvo

ovdje izbacio tijelo, a onda se riješio odjeće ondje gdje ju je Yttergjerde

pronašao.”

Gunnarstranda se nagne preko ograde i baci pogled dolje. “Ali nije ni

pokušao sakriti leš.” Razmišljao je naglas, “Leš je pronaĎen bez nakita, ali

nakita nije bilo u vrećici koju je Yttergjerde našao. Dakle...”

“Počinitelj djeluje prokleto hladnokrvno”, zaključi Frølich.

“Hladnokrvno i usredotočeno. Odjeća zasebno, nakit zasebno i leš zasebno.”

Baci zadnji pogled prema fjordu i poĎe za Gunnarstrandom koji je već

ulazio u auto.

“Ima par stvari koje mi se ne sviĎaju u toj teoriji”, reče inspektor kad

su se odvezli dalje.

Frølich upita, “Kojoj teoriji?”

“Toj da je počinitelj vozio iz grada ovamo. Problem je u tome da mi se

čini da tapkamo u mraku. Ako je auto vozio od grada, počinitelj bi sad već

lako mogao biti u Švedskoj.”

Prvi plan – pozadina

Sjedila je i čekala za njihovim stolom u dnu restorana. Sjedila je očito

već neko vrijeme jer je na stolu stajala poluprazna boca mineralne vode.

Sunčeve zrake izvana davale su sjaj njezinoj gustoj tamnoj kosi. Čitala je i

već ga je očito primijetila, jer je počela skupljati papire. Prepustio je traper

jaknu momku u garderobi, ali tek kad je spremio novčanik u straţnji dţep.

Gledali su se. Na sebi je imala laganu ljetnu haljinu. To je bilo

drugačije. Inače je radnim danima nosila formalniju odjeću. Nekoliko je

sekundi stajao i promatrao je. Ramena su joj bila preplanula i zlaćana.

“Uobičajeno?” upita ona.

On kimne i sjedne.

“Dobro”, reče ona. “Već sam naručila.”

“Što misliš o tetovaţama?” upita on.

Ona upitno podigne čelo. “Ne ţeliš valjda reći da...?”

“Ne, mislim na tebe, jesi li ikad razmišljala o tome? Da se tetoviraš?”

Ona odmahne glavom. “Ja, sa svojim poslom?” Pogurne rame

naprijed i zaškilji prema njemu, kao da zamišlja sliku. “Ja, sa svojim

imidţem...”

“Ona ubijena djevojka bila je tetovirana, imala je veliku tetovaţu na

trbuhu.” Napravi rukom krug po trbuhu.

Eva-Britt ga pogleda iskosa. “Misliš da je to seksi?”

“Moţe biti. Ali ne na truplu. Ali što ti misliš? Moţe li to biti sa

stilom?”

“Ako si striptizeta, moţda.” Raskrči stol da konobar moţe staviti

hranu na stol. “Ali ja nisam striptizeta”, doda pa počne posipati špagete

parmezanom.

“Lena se tetovirala, ako se ne varam”, podsjeti je Frank. Lena je bila

stara prijateljica Eve-Britt.

Eva-Britt se opet zamisli. “Moţda moţe biti sa stilom”, reče.

“Zato što je Lena ima?”

“Ne, ali Lena ima zgodan motiv, lik iz stripa. Malu ţutu ptičicu velike

glave...”

Frank nije imao pojma o čemu priča.

“U starim brojevima Mikijevog zabavnika”, reče Eva-Britt. “Ona

ptičica koja se uvijek nadmudruje s onom mačkom.”

“Kiki i Silvestar”, reče Frank.

“Aha”, kimne Eva-Britt. “Kiki.” Pokaţe svoje golo rame. “Lena ovdje

ima tetovaţu Kikija. Zgodna je jer je pomalo nestašna. I lagano je

humoristična. Ruţe i ptice i slično gori su jer bi kao trebali biti seksi. To

znači da moraš paziti kako se odijevaš. Ja na svojem poslu ne mogu hodati s

crteţem na ramenu. Kao ţena...”

“Zašto je tvoj posao tako poseban?”

“Pokušavaš li ti to biti zajedljiv?”

“Ne”, objasni Frølich. “Znatiţeljan sam. Razmišljam o toj curi s

velikim cvijetom na trbuhu.”

“Da, to se u većini slučajeva moţe pokriti”, kimne Eva-Britt. “Ali ja,

kao šefica u srednje velikoj firmi u kojoj su mi većina kolega muškarci...”

Zatrese glavom s naherenim osmijehom na licu. “Ne mogu izazivati

muškarce da maštaju o mojem tijelu. Tetovaţa je jednostavno nezamisliva.”

“Dakle, razmišljala si o tome da se tetoviraš?”

Ona digne pogled, ali prečuje pitanje. “A da ne spominjem da se

tetovaţe teško uklanjaju. Jednostavno mislim da su grozne. Vidjela sam

jednom neku djevojku u Felixu. Imala je zmiju tetoviranu niz nogu, pitona

koji joj je puzao preko bedra i ispod koljena. Svaki muškarac kojeg ona

upozna sigurno fantazira o tome gdje se nalazi ostatak te zmije. Razumiješ?

Sigurno joj je to zabavno dok je još mlada i luda i zgodna. Ali jednoga dana

neće moći imati ozbiljan posao koji zahtijeva poštovanje i profesionalnu

distancu.”

“Sad ne razumijem što misliš”, reče Frank. “Mislio sam da si ti za

ţenska prava i protiv seksualnog ugnjetavanja.”

“Pa jesam!”

“Ali treba li upotrijebiti protiv nje to što si je tetovirala zmiju koja

raspiruje muške fantazije?”

“Slušaj me što ti govorim. Ne bi se trebalo upotrijebiti protiv nje, ali

sama sebe izbacuje iz igre, jer će se svaki muškarac usredotočiti na njezinu

seksualnost više nego na druge kvalitete kad je upozna.”

“Hm”, reče Frank.

“Nešto si naučio sad?”

“Ne znam”, reče Frank. “Moţda ima nešto u tome.”

“Razmisli”, nastavi Eva-Britt. “I ja se mogu osjećati seksi, htjeti biti

seksi...”

“To”, reče Frank zadovoljno.

Ona ga prečuje. “Ali zašto bih to nalijepila na svoje tijelo pa da se toga

nikad više ne mogu riješiti?”

Frank se uozbilji. “Mene zanima govori li tetovaţa nešto o njoj.”

Eva-Britt se nasmiješi. “I, što misliš?”

On se zamisli. “Mislim da je pokušala stvoriti nov ţivot, to svi kaţu.

Pokušala se osloboditi.”

“Ali takva oznaka moţe ukazivati na više strana”, reče Eva-Britt.

“Ako je tetovaţa nešto što je imala iz starih dana, moţda je poţalila što se

tetovirala. No mogla je to biti i korisna uspomena.”

“Korisna?”

“Nekakav ţig, simbol nečega što se više nikad neće ponoviti.”

On se zamisli. “Lukava si ti danas”, reče Frank. Počne i on jesti, no

uskoro se opet zamisli.

Eva-Britt reče, “O čemu razmišljaš?”

“Ragnar Travås kaţe da su tetovaţe nešto na što se navučeš, gotovo

kao cigarete.”

“Cigarete?”

“Kaţe da je jedno tetoviranje dobro, drugo isto, ali treće; e onda si se

već navukao. Onda je samo pitanje vremena kad ćeš ukrasiti cijelo tijelo.”

“To mi je u svakom slučaju ruţno. Takvi ljudi izgledaju kao da su ih

sklopili u tvornici.”

On kimne.

“Pričaj o nečemu drugom”, reče Eva-Britt s podignutom vilicom.

“Samo nemoj o tome kako ideš na vikendicu s onim svojim ludim šefom.”

Frank proguta. “Što bi ti htjela raditi poslije?” upita je konačno.

“Kino”, reče ona.

“Koji film?”

Eva-Britt se vragolasto nasmiješi. “Svejedno, samo da je nešto seksi.”

U prah ćeš se vratiti

Ako je prethodni dan bio vlaţan, ovaj je bio suši od bijelog vina.

Inspektor Gunnarstranda spusti prozor auta i baci pogled na kršnu figuru

Franka Frølicha koji se pribliţavao. Parkiralište je bilo prazno, osim

ponekog automobila koji se pekao na suncu. Kroz otvor u čempresovoj

ţivici koja je parkiralište dijelila od groblja pojavila se vrtlarica. Skidala je

sa sebe par prljavih radnih rukavica i vukla se u kratkim hlačama i teškim

čizmama punim zemlje. S čizama su otpadali grumeni, a za njom je ostajao

trag zemlje. Obrisala je znoj s čela, pripalila cigaretu i ostala stajati i pušiti

zamišljeno zagledana u tlo. Na parkiralište se dokoturao minibus, prošao uz

vrtlaricu, pa uz Frølicha i parkirao se. Na bočnoj strani vozila velikim je,

mutnim i šarenim slovima bio narisan logo s imenom komune, ZIMSKI

VRT. Ekipa lijepo odjevenih mladih ljudi nagrne van. Djelovali su krhko u

toj krutoj svečanoj odjeći, gotovo kao da su ih uvaljali u štirku kako bi stajali

uspravno. Frølich im kimne. Mladi su se ogledavali oko sebe s rukama

duboko u dţepovima hlača, a onda odšetali do ulaza u kapelicu gdje ih je

čekao tamno odjeveni gospodin iz pogrebnog poduzeća. I Ole Eidesen je bio

ondje. Stajao je zadubljen u program obreda. Bio je u crnini.

Frank Frølich sjedne u Gunnarstrandin auto i donese za sobom snaţan

vonj dezodoransa i znoja. “Ono je bila VIP-loţa”, promrmlja i kimne prema

mladima pred kapelicom. “Hoćemo ući?”

Gunnarstranda odmahne glavom. “Ostavi im tih pola sata za sebe.”

Frølich spusti svoj prozor. “Bog te mazo, kako je vruće”, proguĎa. “I

sad sam pročešljao skoro sve, ali ni traga Raymondu Skauu.”

Mladeţ iz minibusa motala se ispred ulaza u kapelicu.

“Ima sva sila prokleto velikih spomenika ovdje”, reče Frølich

naposljetku.

“Ma nemoj?”

“Da, obeliksa i svega.”

“Obeliska.”

“Bila je to igra riječi, vezano uz jedan strip.”

“A da?”

“Jedan Gal, debeli momak koji nosi takve obeliske na leĎima – zove se

Obeliks.”

“Čovječe.”

“Aha.”

“Vidiš ti to.”

“Jesi li vidio koga poznatog?” upita Frølich.

“Henninga Kramera, Annabeth Ås i onu ekipu iz komune. Ole

Eidesen je tu negdje...” Gunnarstranda kimne prema ulazu gdje je nestao

Eidesen.

“Razgovarao s nekim?”

“Ne.”

“Moţda bismo trebali još jedanput izrešetati Kramera.”

“Ne danas. Osim toga, prvo moramo pronaći rupe u njegovoj izjavi.”

“Jesi li vidio Gerhardsena?” upita Frølich.

Gunnarstranda baci pogled na sat. “Ima još par minuta fore.”

“Misliš da joj je majka ovdje?”

“Pretpostavljam da jest, ipak joj je ona najbliţi rod.”

“Kako jadno”, promrmlja Frølich. “Kako jadno.”

“Moţda da još jedanput pretraţimo park”, reče Gunnarstranda.

“Ne bismo li trebali ući i pozdraviti njenu majku?”

“Moţda bih i htio, ali ovo nije ni vrijeme ni mjesto za provoĎenje

ofenzivnog policijskog posla.”

“Točno”, reče Frølich i obriše znoj papirom koji je izvukao iz dţepa u

jakni. “Točno”, ponovi. “To onda znači da ću morati voziti k njoj doma.”

“Trenutno park djeluje poprilično primamljivo”, reče Gunnarstranda.

“Meni ne.”

“Da to protumačim kao da nemaš ţelju još jedanput pretraţiti park?”

“Toplo-toplo!”

“Ali zar nemaš ambicija jednom postati drţavni odvjetnik?”

“I zato bih se trebao preznojavati ovdje u parku?”

“Ne nuţno, ali ako je poanta u tome da promatramo poznanike te

sirote djevojke, onda temeljna teorija mora biti ta da se zločinac muva ovuda

po grmlju ili sjedi u kapelici i sluša kakvu je divnu osobu zadavio. Eno

Srebrenke...”

Gunnarstranda zašuti i oba policajca pogledom su slijedila Sigrid

Haugom. Ona zatvori vrata parkiranog mercedesa. Frølich zazviţdi. “K

vragu, kakvo tijelo”, promrmlja.

“Prestara je za tebe, Frølich. To je Sigrid Haugom. Katrinina osoba od

povjerenja. Ona koja me pitala volim li svoje ime.”

“Što misliš tko je starkelja?”

Gunnarstranda slegne ramenima. “Mogao bi biti i šef porezne uprave

u Bømlou, otkud ja znam. Ali vjerojatno joj je to muţ. U tom slučaju, ime

mu je Erik Haugom.”

Oba muškarca slijedila su par pogledom. Nju, gracioznu i skladnu,

uglaĎenu i odjevenu u skladu s prigodom, uključujući i crni šal preko

ramena. On je izgledao elegantno; ravnih leĎa, lakonog i s nadurenom

grimasom ispod nosa. Bio je rumen u licu.

“Pogodi što radi”, reče Gunnarstranda.

Frølich je odugovlačio s odgovorom. Oba su policajca pogledom

pratila par. Kad su prošli zadnji auto parkiran pred kapelicom, muškarac

stane, izvadi češalj iz straţnjeg dţepa i začešlja kosu prema otraga

promatrajući se u prozoru auta.

“Nemam pojma”, reče Frølich konačno.

“Ţive u Grefsenu u vili koju je projektirao neki poznati arhitekt, punoj

stare krame koje su se dočepali na aukcijama antikviteta ovdje i u Londonu.

Sin im studira na Yaleu i voze svaki svoj auto. On mercedes, ona BMW.”

“Valjda ţeli vratiti dug društvu”, promrmlja Frølich. “Servisiranjem

narkomana.”

“Ali što misliš od čega on ţivi?”

“Nemam pojma.”

“Doktor je, naravno.”

“Doktor?” Frølich se naceri. “Znam tko je taj tipus!”

“A da?” reče Gunnarstranda nezainteresirano.

“Da, Erik Haugom? Doktor? On je jebena zvijezda. Tip ima kolumne

u nekoliko listova!”

Gunnarstranda se zagleda u Frølicha. Lice mu je imalo izraz kao da je

upravo kušao pokvarenu hranu. “Rekao si zvijezda? Ti koristiš takve

riječi?”

Frølich ga nije čuo. Lice mu je bilo jedan velik, vlaţan cerek. “Još

uvijek čitam Haugomove kolumne. Naziva se seksologom. Taj tip zna sve

što vrijedi znati o analnom seksu, grupnom seksu, zlatnom tušu... you name

it.” Odjednom umukne, kao da se nečega sjetio. “Izgledaju dosta pristojno”,

promrmlja on. “Hoću reći... Ona je...”

Gunnarstranda – koji je još uvijek promatrao drugog policajca kao da

je neki predmet koji privremeno mora trpjeti, ali je uvjeren da će jako brzo

nestati – otvori usta i bezizraţajno, ali ozbiljno reče, “Prestani pričati

gluposti.”

“Dobro, neću više.” Frølich ušuti.

Gledali su kako par pozdravlja čovjeka iz pogrebnog poduzeća. Dašak

vjetra zahvati srebrnu kosu Sigrid Haugom pa ona elegantno zabaci glavu.

Nestanu unutra.

“Hajde sad”, reče Gunnarstranda.

“Ha?”

“Reci to što si htio.”

“Ne voliš kad tako govorim.”

“Ma daj reci više, jebemu!”

Frølich pročisti grlo. “Pa, ona je sva plaha, ima moţda pedeset i nešto,

zar ne? Ali s tom guzicom, mislim, biti tako plaha.” On umukne.

“Da?”

“Pa, zamisli što sve taj tip zna o seksu...”

“Daj začepi!”

“Pa rekao sam ti da ne voliš takve komentare.”

“Idem prošetati”, reče Gunnarstranda i izaĎe iz auta. ProĎe

asfaltiranim parkiralištem i ode za vrtlaricom koja je polako šetala prema

grobu gdje je kleknula i počela plijeviti tvrdoglave vlati trave i jarčevca

meĎu zvjezdanima i mriţicama. Gunnarstranda prebaci jaknu preko ramena

i udahne miris svjeţe pokošene trave i slatkog ljetnog cvijeća proţet laganim

vonjem truleţi. Tišina nad grobovima prizvala mu je u sjećanje Edel.

Polaganim korakom hodao je prema njezinu grobu. Putem proĎe uz otvoren

grob gdje je humak zemlje bio pokriven sivom ceradom, pa nastavi prema

dijelu gdje je leţala Edelina urna. Ljubičasta jurnica koju je posadio godinu

ranije toliko je narasla da se raširila preko cijele male gredice ispred

nadgrobnog spomenika i malko na travnjak. Mali ljubičasti cvjetovi još su

sjajili meĎu peteljikama sa sjemenom, sa zelenilom u pozadini. On čučne i

zatvori oči na nekoliko sekundi. Vidio ju je pred prozorom kako zalijeva

teglu cvijeća. Otvori oči i pokuša se prisjetiti kad je to bilo i zašto se sjetio

baš te slike. No kad je slika nestala, nije je se više mogao sjetiti onako jasno.

Nije se mogao sjetiti koliko je stara bila u toj prilici, ni kakvu je odjeću imala

na sebi. Nije se mogao sjetiti ni koji je to cvijet zalijevala.

Okrene leĎa grobu i polako se vrati do kapelice, nastavi i proĎe uz

juţnu stranu kapelice gdje je drugi ukop upravo završio; smrknuti

oţalošćeni promatrali su jedni druge, izraţavali sućut i rukovali se.

Gunnarstranda se osjećao kao uljez pa se povuče. Jedan mršav momak u

prljavim trapericama sjedio je pokraj kosilice malo dalje na tratini.

Gunnarstranda se zaustavi nasred jedne od šljunčanih staza koja je

vodila ravno kroz veliko groblje. Stazu su presijecale bezbrojne druge manje

staze koje su se s njom kriţale i pravile manje kvadrate u tlocrtu, parcele

omeĎene visokim zelenim ţivicama čempresa. Neke starije ţene šetale su

onuda; traktor prijeĎe put tik ispred njih, pa još jedanput, ovoga puta bliţe.

Gunnarstranda uvidi koliko je beznadno promatrati osumnjičenike u

ovakvome okruţenju. ZaobiĎe kapelicu. Na istočnom zidu krematorija

stajale su urne prvih članova Norveškog kremacijskog društva. PriĎe bliţe i

pokuša pročitati natpise na urnama. Odjednom prepozna ime, ime starijeg

susjeda iz djetinjstva u Grünerløkki. Pročita još jedanput njegovo ime i

osjeti neobično strahopoštovanje.

Ovamo je dakle dospio na kraju. Gunnarstranda se s osmijehom

prisjeti starca na prozoru na vrhu Markveiena, čiče koji je agitirao za

krematorije. “Kaţem ja vama, šmrkavci, krematorij je budućnost!” vikao je i

zauzvrat dobivao salve smijeha. A sad je ovdje, na počasnome mjestu – šaka

pepela u glinenoj posudi.

Gunnarstranda nastavi dalje i zaĎe za ugao taman na vrijeme da ugleda

Bjørna Gerhardsena kako se šulja kroz vrata kapelice.

Račun

Frank Frølich pronašao je parkirno mjesto u Torrgati, izmeĎu kioska s

kebabima i jedne od bolje opskrbljenih voćarni. Sine mu da bi trebao u

kupovinu, ali odoli iskušenju i prijeĎe cestu pa nastavi niz pločnik na

suprotnoj strani. Mladić u šarenom šorcu i s kacigom na glavi vozio je

biciklom slalom izmeĎu ljudi. Frølich se provuče kroz grupu Afrikanaca u

skupim koţnatim jaknama; bili su usred ţustre rasprave. Parkirani kombi

blokirao je promet. Bila je to isluţena Toyota Hiace s velikim rupama od

hrĎe na bočnim stranama. Straţnja su vrata bila širom otvorena i otkrivala su

teretni prostor dupkom pun mesa. Mladići koji su izgledali kao Arapi

prenosili su meso iz vozila u jednu od trgovina. Prokrijumčareno meso iz

Švedske, pomisli Frølich i ostane nekoliko sekundi promatrati istovar.

Naposljetku se prene i nastavi Ulicom Berndta Ankera prema nakladniku

udţbenika za koji je radila Merethe Fossum. UĎe u prijemni dio sa

središnjim stolom u prizemlju. Muškarac na recepciji imao je uniformu, i

pripadao je zaštitarskoj kući čiji je logo imao oblik lisica. On digne slušalicu

i upita Frølicha očekuju li ga. Riskirao je. “Da”, reče. Muškarac u

zaštitarskoj uniformi nazove nekoga gore i doda slušalicu Frølichu koji je

prisloni na uho i začuje kako dvaput zvoni. Glas Merethe Fossum bio je

dubok i pomalo promukao. Seksi, pomisli Frølich pa je upita da li da doĎe

gore. Ona reče da joj je ionako vrijeme za ručak i zamoli ga da se smjesti u

kantini.

Zaštitar ga uputi u podrum. Kantina je bila jedna od onih na

samoposluţivanje, s dugim pultom gdje se čovjek moţe posluţiti kriškama

kruha i suhim, prepečenim pecivima s tradicionalno norveškim nadjevima:

tamnim čajnim kobasicama, jetrenom paštetom i uvinutim listovima sira,

ukrašenim crvenom paprikom. Uz kavu se moglo dobiti rum-kuglice

umotane u celofan. Debela gospoĎa s bijelom pregačom zatraţi pet kruna za

šalicu kave koja je izgledala jednako crno i tajnovito kao naftna mrlja iza

starog traktora. Frølich zaviri u vrč za mlijeko koji je stajao uz kasu. Bio je

prazan. Nakašlje se. Debela je znala o čemu je riječ a da se nije ni okrenula.

Zgrabi crven tetrapak mlijeka sa stola iza pulta i bez riječi ga stavi preda nj.

On istoči pristojan mlaz u kavu, ali u toj tmini nije vidio ni tračak sivila.

Očito je bila neka pauza za ručak jer su se ljudi slijevali niz stubište i

kantina se počela puniti. Frølich pronaĎe slobodan stol odmah do ulaza da

ga Merethe Fossum lakše pronaĎe. Čim se pojavila, znao je da je to ona.

Nesigurno se ogledavala oko sebe dok im se pogledi nisu sreli. Bila je krhka,

vitka, poletna, ne viša od metar šezdeset i elegantno odjevena u crnu suknju

i pripadajući sako. Stavi zapakirane sendviče na pult pa si natoči kavu. On

ustane i nakašlje se. Ona se hitro okrene i kosa joj zaleprša u krug kao u

reklami.

Nasmiješila se znatiţeljno, gotovo upitno, a onda sjela, pogrbila se na

stolcu, leţerno smjestila dvije vitke noge i otkrila velikodušnu količinu koţe

iznad koljena. Dugi prsti s crvenim noktima razmotali su papir u koji je bio

umotan sendvič. Imala je uske, fine ruke s bijelom i bucmastom koţom oko

zapešća. Proučavala je sendviče spuštenih kapaka, sva tajanstvena. Jedan joj

se uvojak oslobodi iza uha i padne naprijed preko lijepog lica.

Frank Frølich bio je posve očaran. Nije skidao pogled s nje. Crte lica

bile su joj čiste i senzualne. Lice joj je bilo ovalno, oči bademaste i

ledenoplave, nos ravan, usta široka i s izraţenim Amorovim lukom. Koţa

vrata bila joj je više zlatna nego bijela.

“Upoznali ste Katrine Bratterud na zabavi kod Annabeth Ås”,

promuca Frølich, osjećajući se kao preveliki gorila pokraj te delikatne i

ţenstvene pojave. Znojio se jer je sjedila tako blizu.

Ona digne pogled i brzo kimne. Iz nje je zračila neka topla energija.

Njegov je dţemper upijao tu toplinu. Sigurno se zato znojim, pomisli on.

“I Olea”, reče ona oklijevajući.

“Olea Eidesena?”

“Da, s njom nisam puno razgovarala, rano je otišla. Ali Ole je super.”

U Frølichovoj glavi njezin zbroj bodova padne s 99 na 89. Pravio se da

proučava bilješke, ali je kradomice pogledao gore čim je dignula šalicu s

kavom i mahnula nekom kolegi.

“Čemu ste vi dugovali dolazak?” upita on pa ponovno pročisti grlo.

“Mislim, zašto ste bili pozvani?”

“Drţala sam ondje nekoliko sati, predavala sam u komuni. Bilo je to

uglavnom tijekom zime.”

“Profesorica ste?”

“Diplomirala sam komparativnu knjiţevnost. Time se zapravo ţelim

baviti.” PrijeĎe pogledom po prostoriji. “Ovdje sam počela raditi u oţujku,

no drţala sam nekoliko sati norveškog, engleskog i društvenih predmeta u

Zimskom vrtu tijekom zime.” Nasmiješi se.

“Jeste li predavali Katrini?”

“Ne, ona je radila, u zadnjoj fazi. ViĎala sam je prije tu i tamo,

izdaleka. Mislim da me nije znala.”

MeĎu njima zavlada tišina.

“Zgodna kantina”, reče on panično i ogleda se oko sebe.

“Meni se ne sviĎa”, nasmije se ona. “Ali volim njihovu kavu.” Frølich

joj skine deset bodova za izjavu o kavi, ali joj doda petnaest za lijepe zube u

tom zagonetnom osmijehu. Olabavi kravatu, duboko udahne i pripremi se

suočiti s tim blistavim plavim očima. Tankim je prstima drţala krišku kruha.

Nekoliko je sekundi pogledavala prema kolegama koji su nastavili dalje u

unutrašnjost kantine. Zatim se opet okrene policajcu i prinese hranu ustima.

Frank Frølich dignuo je pogled upravo u trenutku kad je zinula i savila

krišku kruha u rolicu tijesta, a siva čajna kobasica i zeleni krastavac iscurili

su sa strane. Nije odgrizla zalogaj nego utrpala cijelu masu u usta i počela

ţvakati tako da su joj slina i mrvice kruha curili izmeĎu usana. Odmah ih

srkne i istog časa kad su im se pogledi sreli ona počne govoriti ustima punim

hrane. Govorila je o Annabeth Ås i njezinoj kući, o tome kako su ona i

Gerhardsen krasni ljudi, a onda je počela o vremenu, kiši i tome kako je

grozno imati mokre noge. Frølichov je pogled bio prikovan u njezina široka

usta. Ruke su mu počele drhtati, ali nije mogao odlijepiti pogled od tih

mljackavih usta. Desni joj se obraz elastično raširi, ona izvadi još jednu

krišku i presavine je kao i prethodnu, utrpa je u usta k drugoj i nastavi

pričati. Nešto o kišobranu, da, sigurno je bilo nešto o kišobranu. Tanki prsti

mijesili su još kruha: ugurala ga je u usta, k masi od koje joj se obraz već sav

bio ispupčio. Otpije malo. Srkala je kavu koja je izgledala kao naftna mrlja –

mogao je to biti razrijeĎeni ţele od sladića s čokoladnim kuglicama.

A onda je bilo gotovo. Ona zguţva papir i poliţe prste. Frølich duboko

izdahne, kroz nos. Nije znao čemu je to svjedočio, znao je samo da je gotovo

– i da to ne ţeli ponovno proţivjeti.

“Sa zabave ste otišli rano”, reče on brzo.

“Tko?”

“Vi i neki drugi.”

“Da, išli smo do grada.”

“Tko?”

“Ole i ja.”

“Još netko?”

“Da, bilo nas je petero u autu. Ali dva su geja htjela na neko gej

mjesto, a ni Bjørn ni Ole nisu htjeli tamo. Meni je to super, gej barovi i

slično, svi gejevi koje znam su super.”

“Bili ste ondje vi i Ole, Bjørn Gerhardsen i još dvojica muškaraca?”

“Da, Goggen i Lasse. Oni su skupa.”

“I što je onda bilo?”

“Otišli smo u Smuget, Ole i ja.”

“A Bjørn Gerhardsen?”

“Nemam pojma.”

“Nije li bio s vama u Smugetu?”

“Sigurno je bio. Ali ja sam bila s Oleom i unutra je bila takva guţva da

nisam vidjela nikog poznatog.”

“Dakle niste sigurni da je Bjørn Gerhardsen bio unutra?”

“Zašto ne bi bio?”

“Dobro”, reče Frølich turobno. “Što je onda bilo?”

“Otišli smo odande malo kasnije. K meni.” Ona namigne. “Nemojte

nikome reći. Obećala sam da ću šutjeti o tome.”

“Vi i Ole Eidesen otišli ste k vama doma i on je ušao s vama?”

“Da.”

Frølich je zurio i osjetio kako mu se obrazi ţare. Merethe Fossum

čačkala je zube noktom jednog tankog prsta. Nije isprve uspjela dohvatiti to

što je traţila. Zato zine jače i gurne prst dublje u usta, usana iskrivljenih u

grotesknu grimasu.

“Kad?”

Ona slegne ramenima, napravi pauzu u kopanju po ustima da bi mogla

govoriti. “U svakom slučaju počelo se daniti. Moţda oko četiri.”

“Jeste li sigurni da je bilo toliko sati?”

“Ne.” Ona se prazno nasmije, a kad je ugledala izraz na policajčevu

licu, doda, “Ţao mi je.”

“Znate li kad ste ušli u vaš stan?”

“Malo kasnije. Stvarno mi je ţao, ali uopće nisam gledala na sat.”

“Koliko je dugo ostao kod vas?”

Merethe Fossum pogleda grumen hrane na jednom od crvenih noktiju.

Poliţe ga. “Do jedanaest, dvanaest ujutro, ne sjećam se. Je li to vaţno?”

Frølich zabiljeţi, nije znao što bi napisao i zato joj oduzme sto bodova

u vlastitom privatnom računu.

Pogleda gore. “Jako je vaţno”, reče on. “Ole Eidesen bio je s vama od

ponoći do jedanaest sljedećeg jutra, jesam li vas dobro shvatio?”

Ona kimne.

“I nije napuštao stan za to vrijeme.”

“To bih primijetila.” Lagano se i sneno nasmiješi. “Da”, ponovi sebi u

bradu. “To bih primijetila.”

“On je rekao da niste proveli noć skupa.”

“O Boţe, jadan momak.”

“Kako, molim?”

Ona se nasmije. “Dobro se drţi dogovora. Dogovorili smo se da će to

ostati tajna. Ona sad ionako ne moţe saznati za to kad je mrtva, sirotica. To

je stvarno loše. No treba misliti i na one koji ostaju. Oleu nije lako, zar ne?

Kad netko s kim si u vezi skonča na takav način.”

“Da, dobro kaţete.”

“Pa da!”

“Jeste li se čuli odonda?”

“O, Boţe”, uzdahne Merethe Fossum.

“Što?”

Ona se nasmije, ali se povuče u sebe. “...Mislim, izgledam li vam ja

kao djevojka za jednu noć?”

Frølich ju je promatrao u tišini.

“Razgovarala sam s njim, jedanput. Oprostite ako je to ludost, ali nije

to baš lako...”

“Jeste li u bilo kojem trenutku na bilo koji način razgovarali s Oleom

Eidesenom o tome što ćete reći policiji o svojim kretanjima te noći?”

Frølich zabiljeţi prije nego što je odgovorila. “Ne”, reče ona. “Uopće

nismo.”

“Ali to je malo čudno.”

“Zašto bi bilo čudno?”

“Njegova je djevojka ubijena, policija vrši ispitivanja... O čemu ste

imali razgovarati ako vam to nije bila tema?”

Ona se zagleda u Frølicha razrogačenih očiju. “Zar je i to ludo?

Pozvati tipa u kino?”

Kad je Frølich malo kasnije prozujao uz recepcionera u uniformi,

traţio je mobitel po dţepu jakne. Nije ga bilo. Zaustavi se. Je li ga mogao

zaboraviti u kantini? Ili ondje ili u autu. Okrene se i pogleda prema

stepenicama. U autu, pomisli. Moţda je u autu, a ako jest, izbjeći ću ponovni

odlazak onamo dolje. Namigne zaštitaru i izaĎe.

Razgovor u stakleniku

Nakon što ga je Frølich nazvao, Gunnarstranda je sjedio i gledao kroz

prozor. Razmišljao je o pogrebu, o licima onih koji su prošli uz auto na putu

u crkvu. Razmišljao je o Gerhardsenu i njegovoj energičnoj supruzi. Sat na

zidu iznad vrata odraţavao se u prozoru. Sad je već prošlo nekoliko sati.

Došlo je vrijeme da još jedanput posjete Zimski vrt.

Kad je pola sata kasnije za sobom zatvorio vrata auta i pogledao preko

šljunčanog parkirališta, zapitao se je li mu ta ideja ipak bila gubitak

vremena. Velikim je posjedom vladala potpuna tišina. Vjerojatno su svi

uzeli slobodno radi pogreba. On stavi ruke u dţepove jakne i krene istom

stazom kojom su on i Frølich prošli nekoliko dana prije, ali sada nije sreo

nikoga ţivog. ZaĎe za ugao ţute zgrade doma i ugleda mračne, beţivotne

prozore na uredskoj zgradi. Zaustavi se i odluči iskoristiti priliku da malo

razgleda uokolo. Iz dţepa izvuče opušak. Pripali ga i nastavi šetati uz

povrtnjak prema stakleniku. Krumpir je bio nagrnut. To je očito napravljeno

motičicom ili malom lopatom. Netko je bio temeljit. Drugi su pak redovi bili

tako loše nagrnuti da će vrlo loše uspjeti. Poriluk i luk bili su blijedi, tanašni

i slabi. Nedostajalo im je dušika. Mrkve su se dobro drţale. Nastavi prema

stakleniku i pokuša otvoriti vrata. Nisu bila zaključana. Kvrcne opušak u

stranu i uĎe.

Stao je i pohlepno udisao topao, teţak i vlaţan zrak staklenika. Unutra

su rasli krastavci i salata. Gore, na sljemenu krova, bili su otvori za

provjetravanje i propuštali su unutra svjeţ dašak hladnijeg zraka koji ga je

milovao po glavi. ZaĎe dublje izmeĎu dvaju stolova s biljkama i u dnu

prostorije, uz kraći zid, primijeti nekoga. Bila je to Annabeth Ås. Iz tamne

odjeće za pogreb presvukla se u zelen kombinezon, kariranu košulju i visoke

gumene čizme. Zalijevala je biljke, hodala uz stolove s biljkama s crijevom

na koje je bio spojen raspršivač. On se nakašlje no nije ga čula. Nakašlje se

još jedanput.

“O”, usklikne ona kad se okrenula. “Prepali ste me!”

“Smatrao sam da ne priliči smetati vam usred sprovoda”, reče

Gunnarstranda.

“Znam zašto ste došli”, reče Annabeth Ås rezignirano i nastavi

zalijevati. “Boţe, Bjørn i ja raspravili smo to toliko puta, slutila sam da će

opet iskrsnuti. Pustite me da vam sama ispričam, tako ćemo izbjeći svaku

bombastičnost i neugodne pauze. Bjørn, moj muţ, velik je dečko. Da,

priznao mi je da ju je iskoristio u trenutku slabosti. Da već nisam dobrano

počela izvoditi tu sirotu djevojku na pravi put, spakirala bih je u neku drugu

ustanovu za liječenje ovisnosti. To otvoreno govorim, nije to nikakva tajna.”

“A zašto to niste napravili?” upita Gunnarstranda, brišući listove

pojedinih biljaka na stolu.

“Dobro pitanje. Uvijek je lako postavljati pitanja kad je sve gotovo.

Mislite da to nisam htjela napraviti? Mislite da nisam razmotrila taj

problem? No njoj je kod nas bilo lijepo. Imala je povjerenje u nas. Ovdje je

dobro funkcionirala, Gunnarstranda. Vjerujte mi, to nije bilo lako postići.”

Annabeth Ås podigne crijevo i povuče ga za sobom.

“Uopće ne mislim da je bilo lako”, prekine je Gunnarstranda ponovno.

“Ali nije moglo biti ni ispravno. Nije moglo biti ispravno rješenje zadrţati

Katrine Bratterud kao pacijenticu kad je vaš muţ imao odnos s njom.”

“Eto vidite!” Annabeth Ås srdito mahne crijevom. “Dolazite mi

ovamo s optuţbama. Zašto to radite?” Uputi oštar pogled policajcu pa

nastavi agresivnim tonom, “Kaţete to jer je ubijena. Da se to nije dogodilo,

nitko ništa ne bi znao. Ona nije imala nikakvih neugodnosti. U potpunosti se

rehabilitirala. Bila je uspješna. Odvikavanje je prošlo uspješno. Prema tome,

nije ju bilo krivo zadrţati.”

Gunnarstranda je šutio. Imala je pravo. Oštro je zurila u njega s druge

strane stola.

“Katrine je imala sve uvjete da ovdje uspije. Zadobili smo njezino

povjerenje. Htjela se riješiti ovisnosti. Mogli smo je poslati nekome

drugome – na neko mjesto gdje bi morala stanovati zajedno s drugim

pacijentima, raditi s nekim drugim, novim liječničkim osobljem. Ali onda ne

bismo imali nikakvu garanciju da će se izliječiti. No, što je učinjeno,

učinjeno je. Nitko nije mogao ispraviti fatalnu grešku mojega muţa u

trenutku slabosti.”

“Trenutku slabosti?” upita Gunnarstranda.

“Da... ići na jedno takvo mjesto – salon za masaţu. No zar je njegova

slabost u tom davno prošlom trenutku trebala biti prepreka Katrininim

šansama da uspije?” Annabeth Ås nakrivi glavu kao da se obraća bliskome

prijatelju. “Bi li to bilo ispravno?” upita blagim glasom.

Gunnarstranda se iskosa nasmiješi. “Moţe se na to i tako gledati”,

prizna on. “Ali to nije nuţno i ispravno gledište. Ne moţete znati kako bi

odvikavanje teklo negdje drugdje. Ne moţete znati da ne bi jednako daleko

dogurala.”

“Ali zar ne čujete što vam govorim?” Annabeth Ås gotovo vrisne,

iznenada ljuta. “Katrine je ovdje imala sve uvjete za uspjeh, mi smo je

izliječili. Mi smo joj otvorili svijet!”

“Ubijena je dok je bila ovdje”, Gunnarstranda će razdraţeno.

Annabeth Ås zatvori usta i baci crijevo na tvrd zemljani pod. Gledali

su se u tišini.

Nije imalo smisla produbljivati istraţivačku teoriju s ovom ţenom,

pomisli policajac. Slutio je za čim ona ide. Nije ţelja da izbavi Katrine

Bratterud navela tu ţenu da je zadrţi kao pacijenticu. Vodila ju je

vjerojatnost uspjeha. To i gradski doprinosi koji su zacijelo išli uz djevojku.

I u lovu na uspjeh Annabeth Ås progutala je ponos, ili točnije, zaţmirila je

pred etikom svoje profesije. “Nitko ne zna točno što se dogodilo te noći”,

reče on blaţim tonom. “Nitko ne zna zašto je Katrine danas morala biti

pokopana. No nemojmo se meĎusobno optuţivati. Konstatirajmo samo to da

ste zadrţali pacijenticu koju moţda niste trebali liječiti ovdje. Je li još netko

osim vas znao za prijašnje... iskustvo vašega muţa s Katrine Bratterud?”

“Ne.”

“Kako moţete biti tako sigurni?”

“Jer takve glasine ne mogu ostati tajna na ovakvome mjestu.”

“Jeste li ikad načeli tu temu s Katrine?”

“Nikad.”

“Niste to uopće spominjali?”

“Ne.”

“A ona, je li ona načela tu temu?”

Annabeth Ås odmahne glavom zatvorenih očiju. “Ne. Nikad.”

Nikad, pomisli Gunnarstranda. Katrine je morala znati da ona zna. I

suprotno: spoznaja da je njezin suprug iskoristio pacijentičinu potrebu za

novcem morala je obojiti ugoĎaj svaki put kad je Annabeth Ås susrela

Katrine. I pacijentica je to morala osjetiti, sve drugo bilo bi nemoguće.

Voda iz crijeva dosegla mu je cipele i tekla s obiju strana kamenog

puta na kojem je stajao. “Zatvorimo vodu”, reče on i odšeće natrag do

slavine za koju je crijevo bilo pričvršćeno. Zavrne slavinu, ispravi leĎa i

promotri je. Nije se pomaknula s mjesta. “Znam da ne volite govoriti o

tome”, reč Gunnarstranda. “Ali moj je zadatak istraţiti motive. Ako na

trenutak pretpostavimo da je Katrine bila beskrupulozna ţena, mogli bismo

pomisliti da je taj odnos – mislim na činjenicu da je vaš muţ kao upravitelj

iskoristio Katrinine seksualne usluge...” Ušuti na nekoliko sekundi kad je

ona odjednom zatvorila oči. Zatim nastavi, “...Mogli bismo moţda pomisliti

da je zbog te činjenice Katrine imala vašeg muţa u šaci. Bi li pritisnula

vašeg muţa, pokušala iskoristiti to što ga drţi u šaci?”

“Nikad.”

“Odgovarate poprilično definitivno.”

Annabeth Ås skine vrtlarske rukavice i došeće do njega. “Dragi moj,

Katrine se htjela izliječiti. Zato sam je htjela zadrţati. Zato sam je i zadrţala

kao pacijenticu. Katrine je bila moţda najmotiviraniji pacijent s kojim sam

se ikada susrela. Sama ta pomisao da bi ucjenjivala Bjørna – to joj nikad ne

bi palo na pamet.”

“To kaţete sada. Moţda to govorite kako biste sakrili takav čin.”

“Zašto bih to skrivala, da je poduzela nešto da ucijeni Bjørna?”

“Zato što bi ucjena Bjørnu dala motiv da je ubije.”

“Ha!” nasmije se Annabeth Ås arogantno. “Kako ste u krivu. Bjørn!

Bjørn da ubije Katrine?” Ona se opet nasmije. “Oprostite mi. Ali ta je

pomisao potpuno smiješna. Vjerujte mi, Gunnarstranda. Bjørn Gerhardsen

zna ukucati brojke u kalkulator, i moţda se da namamiti u neko sumnjivo

mjesto da bi nahranio svoju mačo seksualnost. Ali nešto drugo...? Kad ljeti

pecamo na jugu Norveške, ja moram umlatiti ribe koje on upeca. Ako se u

brvnari miš uhvati u mišolovku, on se ne usudi ni pogledati u tom smjeru. Ja

moram počistiti. Istina o Bjørnu jest da je on dobar dečko, ali mekan kao

vata.”

Gunnarstranda je šutio. Razmišljao je o njezinim riječima dok su

hodali uz stolove i van na svjeţ zrak. Dobar dečko, mekan kao vata.

Pokušavala je umanjiti muţevu muškost.

Hodali su uz povrtnjak prema parkiralištu.

“Vjerujte mi, Gunnarstranda, vaša nagaĎanja potpuno su promašena.

Katrine se htjela riješiti ovisnosti. Izabrala je nas jer smo joj mogli pomoći.”

Policajac stane i pogleda je u oči. “Jeste li napuštali zabavu koju ste

organizirali te subote?”

Još uvijek se blago smiješila dok je odmahivala glavom. “Ni na

minutu. Bjørn je otišao s Georgom Beckom i nekoliko drugih. To vam je već

rekao, koliko sam shvatila. No vratio se mekan i mazan kao mačić koji

izbiva od majke dulje od dva sata.”

Gunnarstranda ju je promatrao nekoliko sekundi a onda je upita,

“Sjećate li se kad je otišao?”

“Oko ponoći. Vratio se sam malo prije četiri i pomogao mi počistiti.”

“Je li još netko napuštao zabavu prije kraja?”

“Ne, zapravo ne. Društvo se počelo razilaziti oko pola tri, ali potrajalo

je dok nisu svi otišli taksijima. Potrajalo je sat vremena, moţda više.”

Muškarac koji se svukao

Čekaonica je bila dupkom puna. Frank Frølich pokušao se orijentirati.

Stariji muškarac u zelenoj zakopčanoj parki i hlačama koje su izgledale kao

donji dio pidţame suho je kašljao i grgljao. Policajac brzo odvrati pogled.

Pogled mu padne na drugog starca, sivobijelog s dugim čekinjama i

razbarušenom masnom kosom. Dijete je sjedilo u majčinu krilu. Starija ţena

sjedila je do njih i štrikala. Kraj nje je sjedila još jedna starija ţena s rupcem

na glavi. Imala je debele smeĎe štrample i iznošene papuče na nogama.

Frank Frølich razmišljao je o ugledu Erika Haugoma kao seksologa i zapita

se na trenutak kakvi seksualni problemi muče ove pacijente. IzmeĎu ţene s

rupcem i muškarca u parki nalazila su se vrata recepcije. Frank Frølich

pokuca i otvori vrata.

Ţena u bijelome digne pogled s posla kojim se bavila. “Pričekajte

vani”, reče.

“Molim?” reče policajac.

“Molim vas da pričekate vani.”

“Imam jedno pitanje”, reče Frølich uljudno.

“Onda pričekajte svoj red.” Domaršira oko pulta, autoritativna ţena u

bijelim hlačama i bijeloj bluzi. Zgrabi policajca za ruku s namjerom da ga

odvede van. Kad je on istrgnuo ruku, ona otvori vrata i pokaţe van prema

lampi koja je svijetlila crveno. “Crveno je svjetlo, vidite?” upita ga iritirano.

“Ta boja na semaforu znači stop. Crveni čovjek. Ta boja i ovdje znači stop.

Kad bude svijetlilo zeleno, moţete ući – kad bude vaš red, pod uvjetom da

ste se naručili. Ako se niste naručili, moţete nazvati izmeĎu osam i devet

ujutro. Jasno? Comprende?”

Frank Frølich ukočeno se nasmiješi. “Dušice!” prekine je on. Ţena

usklikne kad ju je blago povukao natrag kroz vrata i zatvorio ih. Stavi joj

policijsku značku na pult.

“Što je to?” Mlada ţena sada je djelovala malodušno a ne ljuto.

Otklapara natrag iza pulta u bijelim klompama. Ondje zgrabi telefon i utipka

broj sa slušalicom ispod brade. “Ako ne odete dobrovoljno, morat ću pozvati

nekoga da vas izbaci”, reče ona i zagleda se u prazno.

“Ime mi je Frank Frølich. Došao sam razgovarati s Erikom

Haugomom koji ovdje radi kao liječnik”, reče policajac.

“Čekajte svoj red”, reče ţena u prazno.

“Pokušali smo zvati, ali iz nekog razloga nitko se ovdje ne javlja na

telefon. Imam prijedlog”, reče Frølich mirno. “Predlaţem da pokucate

Haugomu i zamolite ga da odvoji deset minuta. Alternativa je da ga

pozovem na saslušanje. Onda će biti obvezan odazvati se i u tom slučaju

gubi četiri sata, najmanje. Moţete fino odloţiti slušalicu i pitati ga što mu se

više sviĎa, iz obzira prema njemu, ne meni.”

Ţena spusti slušalicu i zatvori oči. “Kako smo bezobrazni”, promrmlja

ona i nestane u prostoriji iza pulta.

Malo poslije pokaţe mu da uĎe kroz ista vrata. ProĎu kroz prostorije

koje su mirisale po lijekovima, prostorije opremljene paravanima,

leţajevima presvučenim papirnatim pokrivačima i s plakatima za kontrolu

vida na zidovima. Isti je plakat visio i u Haugomovu uredu.

Erik Haugom dočeka ga pruţenom rukom. Liječnik rumena lica u

propisanoj bijeloj kuti iz koje su iznad gumbiju stršale sive dlake ljubavnog

tepiha. PrijeĎe jezikom po zubima ispod donje usne. Vilica mu je izgledala

kao ladica blagajne. “Morate oprostiti našim damama”, reče on. “Znate, ovo

je klinika i ponekad se znaju pojaviti svakakvi čudaci. Prije dva mjeseca,

kad je u smjeni bila Inger Marie – nju ste upravo upoznali – odjednom se na

prijemu pojavio neki muškarac. Bilo je potpuno nemoguće uspostaviti

kontakt s njim. Simpatičan čovjek, pristojno odjeven, znate, u odijelu i s

kravatom i sve. I samo je stajao i nije se ni pomaknuo. Bez jedne jedine

riječi. Kao lutka u izlogu. I što sad? Pokušali su razgovarati s njim, svi

odreda, no on je samo stajao, tako ukipljen. Mislim da u dvadeset minuta

nije ni jedanput trepnuo. Na kraju, sigurno je bilo prošlo već dvadeset

minuta, počeo se svlačiti, moţete li to zamisliti? Sasvim mirno, komad po

komad odjeće slagao je i prebacivao preko ruke. Na kraju je stao ondje gol i

gnjusan – tako su mislile te naše dame – i gol kao od majke roĎen išetao

ravno van, kroz čekaonicu, niz stepenice i van na ulicu. Moţete si to

zamisliti? Svijet više nikad nije bio isti za Inger Marie. Sjednite”, reče i

izvuče policajcu stolicu. “Frølich ste rekli, zar ne? Toliko je bar jadna ţena

uspjela zapamtiti.”

“Dobro”, reče Frank Frølich i sjedne. “Nisam vas došao dugo

zadrţavati. No, radi se dakle o zabavi kod Annabeth Ås.”

Haugom sjedne za radni stol i kimne.

“Jeste li i vi poznavali Katrine Bratterud?” upita policajac.

“Jedva”, reče Haugom nasmiješivši se. Osmijeh mu je bio nategnut –

jezik mu se igrao s donjom vilicom – nekakav nervozni tik koji se ukočio i

nije se dao maknuti.

“Sigrid, moja ţena, pričala je o njoj”, nastavi doktor kad Frank Frølich

nije ništa rekao. “Mnogo priča o svome poslu. Na ţenski način. Zar nije

tako? To je ţenski običaj – pričati o poslu bez obzira na sve? Imam prijatelja

koji je fakultetski profesor. Hoću reći, igramo bridţ zajedno – Sigrid, ja i taj

par. I muţ, Mogren mu je ime, Mogren priča o tim grozomornim kolegicama

koje pričaju i pričaju o svojim problemima umjesto da rade svoj posao. To

mi muškarci radimo, ne? Vi ste policajac. Ja sam doktor. Kako bi bilo da ja

pričam o svakom vraţjem pacijentu i svakom genitalnom herpesu ili penisu

inficiranom gonorejom ili o hipohondru s kojima se susrećem svaki dan,

ha?”

“Razumijem u čemu je problem.”

“I mislio sam. Ali nećemo valjda diskutirati o našim bračnim

nesuglasicama?”

“Dakle niste poznavali Katrine Bratterud?”

“Ne... Pa, iz viĎenja. Zgodna cura, grudi, duge noge, zgodna cura, zar

ne?”

“Koliko sam shvatio, vi ste dovezli ţenu k Annabeth Ås te subote i vi

ste došli po nju kasnije te noći.”

“Da, to je točno. Uţasna priča, to kako je ta zgodna cura ubijena, zar

ne? Uţasna priča!”

“Kad ste došli po ţenu?”

“Malo iza četiri ujutro.”

“Bilo je to jako velikodušno od vas.”

“Reći ću vam jednu stvar, Frølich. Radim to cijeli brak. Nisam vam ja

nikakav moderan muškarac; ne radim nikakve kućanske poslove i ne krpam

si čarape. Ali zato radim ono što se od mene kao muţa očekuje. Jedna od tih

stvari je voţenje Sigrid kad poţeli ići kući.”

Frølich digne pogled. Ono što se očekuje od mene kao muţa, pomisli

on. Vrlo ambiciozan cilj. Ponovo spusti pogled.

“Bili ste budni i čekali da vas nazove?”

“Naravno. Pa ja sam joj muţ.”

Policajac udahne. Nije se uspijevao sasvim pomiriti s još uvijek

nasmiješenom grimasom na Haugomovim usnama.

“Čime kratite vrijeme?” upita.

“Ovdje?”

“Ne, mislim kad bdijete i čekate da vas ţena nazove.”

“To su ulaganja koja zajednički ţivot čine ugodnim dugoročno”, reče

doktor i lagano se nasmiješi. “O tom području bih vam mogao pričati kao

stručnjak. Mnogo je mitova kad se radi o receptu za ugodan suţivot. Tajna je

u malim ulaganjima koja ne koštaju mnogo, naprimjer u strpljivosti i

popustljivosti. Osim toga, volim takve trenutke. Noćni su sati najljepši,

pogotovo ljetne noći. Samo se prošetati, ne? Tišina i ono plavosivo svjetlo.

Ili sjediti na verandi i čitati, pušiti dobru cigaru. To traje više od sat

vremena; vrijeme proĎe a da ni ne primijetite. Trebali biste pušiti cigare.

Vidim ja po vašim prstima da ne pušite baš mnogo. Moţda pripadate onoj

histeričnoj generaciji koja sve ţeli ispraviti, izbosti se iglicama umjesto da

uzima lijekove, koja misli da moţe spriječiti rak jedenjem jabuka i crnog

kruha koji se ne da saţvakati. Hah, ne znam zapravo. Izgled vara. Sigurno

ste dobar momak. Ali trebali biste pušiti cigare. One duši daju jedan dublji

mir. Preporuka liječnika, moglo bi se reći. Tako ćete izbjeći griţnju

savjesti.”

“Kad ste došli onamo”, pita Frølich. “Dakle, pokupiti svoju ţenu. Je li

ostalo još puno gostiju?”

“Nitko.”

“Samo vaša ţena?”

“Da, pomagala je prati pepeljare, spremati boce i slično.”

“Je li Bjørn Gerhardsen bio ondje?”

“Da, koliko sam shvatio, taman se bio vratio iz Ďira po gradu. Proklet

čovjek, ode u grad i ostavi ţenu da sjedi doma, ha? Bio je na drugoj zabavi,

kladim se. Ali on je moderan čovjek, Gerhardsen. Moderan. Ali zna uţivati

u dobrim stranama ţivota, iako je moderan.”

“Sjećate li se točno u koliko ste sati došli?”

“U četiri i pet.”

“A jeste li stekli dojam koliko je prije vas Gerhardsen došao?”

“Ne, ali nije mogao doći puno prije.”

“Zašto tako mislite?”

“Naslonio sam se na poklopac motora auta kojim se dovezao i motor

je još uvijek bio dosta vruć.”

“Jeste li upućeni u ono što se bilo dogodilo?”

“Što to?”

“To da je Katrini Bratterud pozlilo tijekom večeri.”

“Mislim da nisam, ne. Bilo je to usred noći. Boţe dragi, bili su mrtvi

umorni, svi po redu. Već je bilo skoro jutro.”

Policajac ustane. “Hvala što ste odvojili vrijeme za razgovor ovako

iznebuha”, reče on; proĎe kroz vrata no onda se okrene kao da se nečega

sjetio.

“Izvolite?” reče Haugom iza pisaćeg stola.

“Eh, tu i tamo čitam vašu kolumnu”, reče Frølich oklijevajući.

“Koju od njih?” upita Haugom podignute brade.

“Ha, tko bi znao?” reče Frølich i spusti pogled.

Haugom se popustljivo nasmiješi. “Imate moţda kakvo pitanje?”

“Isparilo mi”, reče Frølich i zgrabi kvaku. “Javit ću vam se ako se

sjetim.”

Nakit

Gunnarstranda je čitao Frølichov izvještaj i na kraju srdito kvrcnuo

prstom po papiru. “Je li ona glupa ili što?” upita i pogleda prema Frølichu

koji je sjedio na niskom naslonjaču ispod prozora. Frølich odvagne zelenu

strelicu za pikado u ruci. Nanišani ljuljajući podlakticu amo-tamo a onda

baci strelicu prema tabli koju je pričvrstio izmeĎu dvaju registratora na

polici iznad svog pisaćeg stola.

“Ne moţe biti”, odgovori Frølich odsutno. “Ima posao, obrazovana

je.” Uzme novu strelicu sa stolića za kavu pokraj sebe.

Gunnarstranda mrko digne pogled s izvještaja. “Pa moţe biti glupa

iako je obrazovana.”

Frølich opet nanišani. No strelica promaši tablu i nestane iza korica.

On opsuje.

“Pa i ti si obrazovan”, reče Gunnarstranda otrovno.

“Ha?”

“A ne djeluješ pretjerano pametno u ovom trenutku.” Gunnarstranda

nestrpljivo odmahne papirima.

Frølich s mukom ustane iz naslonjača, duboko udahne i teško izdahne.

ProĎe sobom, sjedne za svoj pisaći stol i izvuče policu s mišem i

tipkovnicom. Reče, “Znamo da jedno od njih laţe: ili Merethe Fossum ili

Eidesen. Toliko je bar jasno.”

Gunnarstranda kimne. Reče, “Ti i ja ţestoko smo pritisnuli Eidesena

prve večeri. Sloţio je nevjerojatno ludu priču koja mu ne pruţa alibi. Ako se

dobro sjećam, on tvrdi da je otišao kući, očekivao zateći Katrine u svome

krevetu, no nje nije bilo. Je li tako?”

Frølich je pomicao strelicu miša po ekranu i čitao. “Kaţe da je došao

kući izmeĎu pola tri i tri.”

“A moguće je da je Katrine tada još bila ţiva”, reče Gunnarstranda.

Frølich pročita, “Eidesen kaţe da je zvao Katrine Bratterud, ali da se

nije javila.” Gunnarstranda kimne. “I otišao je spavati. Dakle nema alibi...”

Frølich se okrene na stolici. “No Merethe Fossum tvrdi da su ona i

Eidesen otišli k njoj doma i bili u krevetu do podneva sljedećeg dana.”

Gunnarstranda reče, “Ali zašto bi Ole Eidesen lagao i prikrio solidan

alibi?”

“Pa da ispadne simpatičniji. Ipak je bio dečko toj djevojci i bolje zvuči

da je otišao spavati i čekao je u vrijeme kad je ubijena. Bolje nego da kaţe da

je bio u krevetu s drugom ţenom.”

“Ali ako je tako, moralo mu je biti jasno da ćemo prozreti takvu laţ.”

“Točno”, reče Frølich ozbiljno. “Ali bio je njezin dečko, nije imao

motiva ubiti je. A ima i alibi, no da izbjegne tuĎa predbacivanja – sjeti se da

je Katrine bila popularna djevojka – pričekao je sa stavljanjem alibija, s

Merethe Fossum, na stol. Što će svi njezini prijatelji reći kad čuju kako je

pustio Katrine da ide sama u noć, izloţena svim seksualnim prijestupnicima

i divljim ţivotinjama, a da je on spavao s Merethe Fossum dok su mu curu

ubijali.”

Gunnarstranda reče, “Ako je avantura Katrine Bratterud s Henningom

Kramerom izazvala njegovu ljubomoru, onda Eidesen ima motiv. Recimo

da je bio ljubomoran. Ima muškaraca koji non-stop sumnjaju u svoje

djevojke. Recimo da ju je špijunirao nakon što je napustio zabavu, recimo da

ju je vidio na drugoj strani ulice, primijetio da ulazi u suparnikov auto...

Dragi moj, svake godine u ovoj zemlji dogaĎa se podosta slučajeva ubojstva

iz ljubomore.”

“Ali zašto bi Merethe Fossum lagala?” upita Frølich. “Svi potvrĎuju

da su njih troje išli u Smuget. Svi potvrĎuju da su se njih dvoje ondje drţali

skupa. Bilo bi posve nevjerojatno da pokriva Eidesena laţima. Time nema

što dobiti. Moramo pretpostaviti da Fossum govori istinu i da Eidesen ima

alibi. Ako je Eidesen otkrio da je Katrine otišla s Henningom Kramerom te

večeri, onda je jedina njegova osveta bilo to što joj je vratio istom mjerom i

spavao s Merethe Fossum. To je puno vjerojatnije nego da je pobjegao iz

zgrade da je ubije.”

Gunnarstranda ga je slušao sa zamišljenom borom na čelu.

Frølich nastavi. “Samo se Gerhardsen nema čime pokriti. Zamisli,

Bjørn Gerhardsen morao je biti napaljen na Katrine te večeri. Georg Beck

kaţe da je stajao na verandi i pipao je. Onda imamo taj fantastični splet

okolnosti da su dva automobila napustila zabavu otprilike istovremeno.

Odvezli su se do grada. Taksi staje ispred Smugeta. Kramer parkira audi u

Ulici Corta Adelera i njih dvoje šeću prema Aker Bryggeu. Ondje staju u red

za fast food i kupuju hranu, i ona pleše s beskućnikom. Vrijeme prolazi,

recimo da Bjørn Gerhardsen nije uopće ušao unutra s Oleom i Merethe. Nije

im htio drţati svijeću. Recimo da je otišao do Aker Bryggea gdje ima

mnoštvo ţena, tamo ugledao nju i Kramera. Auto u garaţi firme mu je blizu.

Znamo da je uzeo auto. Ali to je mogao napraviti i puno prije. Mogao je

uzeti auto i slijediti ih i mogao je prijeći u akciju kad je Kramer ostavio

Katrine, a zatim se odvesti kući. Mogao je stići. Henning Kramer rekao je da

je ostavio Katrine izmeĎu pola tri i tri. To daje Gerhardsenu dovoljno

vremena da je siluje, ubije, baci tijelo i stigne doma do četiri.”

Sjedili su i gledali se. Frølich raspiren vlastitim monologom.

Gunnarstranda tih.

“Što ti se u toj teoriji ne sviĎa?” upita mlaĎi policajac izravno.

Gunnarstranda ustane sa stolice i ushoda se po sobi. “Sve je u redu,

zapravo”, reče i uzme zadnju strelicu koja je leţala na niskom stoliću za

kavu. “Ali razmišljam o Henningu Krameru. Sve mi se manje sviĎa njegova

izjava. Ne znamo koliko je u stanju obuzdati hormone.” Gunnarstranda se

nagne prema prozoru i nastavi razmišljati dok se desnom rukom igrao

zelenom strelicom. “A ako laţe”, promumlja, “ako laţe, radi to da nešto

prikrije, a što bi drugo skrivao nego...”

“...nego to da ju je ubio?” zaključi Frølich. Sjedili su bez riječi.

Gunnarstranda se igrao strelicom. Frølich pročisti grlo. “Ali moţemo li si

priuštiti da ne pretraţimo Gerhardsenov sluţbeni auto?” upita on konačno.

“Ako je Katrine bila u autu, naći ćemo dokaz da je bila ondje, kvragu.”

Gunnarstranda kimne. “Ne moţemo si priuštiti da to ne napravimo”,

promrmlja.

Zazvoni telefon. Gunnarstranda pohita do svojeg stola i zgrabi

slušalicu. Frølich ustane i počne traţiti strelicu koja je nestala iza

registratora na polici. Odustane i okrene se prema Gunnarstrandi koji je

kimao i gunĎao u slušalicu: “Da... da... da... točno... dobro, dobro...”

Spusti slušalicu.

Gledali su se. “Kakav je nakit Katrine Bratterud trebala imati?” upita

Gunnarstranda.

“Osim piercinga?” Frølich nabora čelo. “Najvjerojatnije nešto

zlatnine. Prstenje, zlatnu narukvicu i vjerojatno zlatni lančić, narukvicu od

slonovače... Jedino što znamo sa stopostotnom sigurnošću jest da je te noći

nosila nekakve naušnice, dva zlatna lista kanabisa. Dar od Eidesena – ali za

to imamo samo njegovu riječ.” Nasmije se i upitno digne obrve.

Gunnarstranda je vagao zelenu strelicu u ruci. “Sagni se”, reče on i

nacilja.

Frølich se odrazi nogom i odgurne stolicu na kojoj je sjedio dalje od

linije vatre. Gunnarstranda baci. U sridu. “Bio je to Yttergjerde”, reče on i

samozadovoljno se nasmiješi. “Yttergjerde i par drugih policajaca provalili

su u stan Raymonda Skaua. Ni traga Skauu. Ali pronašli su ţenski nakit u

njegovu stanu, izmeĎu ostalog zlatne listiće kanabisa koji se objese na uho.”

“Raymond Skau?”

Gunnarstranda kimne.

“Kod njega je nakit Katrine Bratterud?”

“To ćemo još vidjeti”, reče Gunnarstranda. “No samo nam Eidesen

sada moţe odgovoriti je li to njezin nakit.” On ustane. “Pa sad imam ispriku

da ga ponovno dovučem u svoj ured. Ti za to vrijeme moţeš nastaviti s

terenskim radom – pogotovo provjeri sve što ima veze s Henningom

Kramerom.”

Epitaf

Ole Eidesen dolazio je hodnikom, klateći se s rukama duboko u

dţepovima hlača. Na sebi je imao bijelu majicu sa šarenom ilustracijom na

prsima: nekakvim akvarijem po kojem su plivali ili spermiji ili punoglavci.

Bijele hlače na jednom su koljenu imale zelenu mrlju od trave. Izgledale su

kao da su mu prevelike, onako nabrane preko bijelih tenisica. Kad ga je

ugledao, Gunnarstranda uputi porculanskobijeli osmijeh i pridrţi širom

vrata tom kratko ošišanom gostu nalik na redovnika, koji se morao malo

sagnuti u koljenima da bi ga pozdravio – gotovo kao da je uglaĎeno izveo

kniks. Čim je ušao Eidesen stane. Ogrebotine na njegovu licu još su bile

upaljeno crvene. Pogled mu padne na Gunnarstrandin stol. Papiri su bili

pospremljeni, no površina izmeĎu kompjutora i električne pisaće mašine

bila je pokrivena sitnim predmetima.

“Uzmite si vremena koliko god vam treba i pokušajte pokazati koji od

ovih predmeta mislite da su mogli pripadati Katrini”, reče inspektor i povede

Olea Eidesena prema pisaćem stolu.

Na stolu su leţali jedna stara britva s hrĎavim mrljama, cilindar boje

mesinga koji je sadrţavao ruţ, porculanska lula za hašiš, grumen crnog

afganistanskog hašiša zamotan u proziran celofan, dvije zlatne naušnice u

obliku listova kanabisa, kutija šibica, jedna od onih od kojih dio novca ide u

humanitarne svrhe, napola potrošena tabla kontracepcijskih pilula, dva

zlatna prstena, jedan u obliku zmije, drugi sa zelenim kamenom. Crn

jednokratan upaljač s bijelom brojkom jedan sa strane stajao je uspravno

pokraj vozačke dozvole, zlatna ogrlica s bizmarkovskim pleterom,

narukvica od bjelokosti, skupina tanjih narukvica od nepoznatog materijala i

mala crna ručna torbica.

Eidesen je dugo zurio u predmete, a onda nesigurno podigne pogled na

policajca.

“Uzmite si vremena”, reče Gunnarstranda i sjedne, “uzmite si

dovoljno vremena.”

Eidesen pročisti grlo pa pokaţe torbicu. “Mogu li je vidjeti?”

“Torbicu? Naravno, proučite je.” Policajac izvuče ladicu iz stola pa

nasloni jednu nogu na nju i nagne se daleko prema otraga. “Proučite je,

zaboga.”

“Njezina je”, reče Eidesen i zaviri unutra.

“Sigurno?” upita policajac.

“Da.”

“Kako moţete biti sigurni?”

“Ja sam joj je poklonio.” Eidesen pokaţe naušnice. “I njih.”

“Sigurni ste?”

“Da, siguran sam.”

“Ako kaţem da sam listove kanabisa kupio kod uličnog prodavača na

Markveienu, što ćete onda reći?”

Eidesen nabora čelo. “To moţda i jeste, ali torbicu niste. Nju

prepoznajem.” Otvori je i izvrne bijelu podstavu. “Vidite”, reče. “Prolio joj

se jednom lak za nokte, prepoznajem mrlju. Sasvim je posebna. Ovo je

njezina torbica i ja sam joj je kupio u Španjolskoj. Nema baš puno ovakvih

torbica. Moţda me moţete prevariti, ali naušnice, zlatni lančić, prstenje i

narukvica od bjelokosti, i ovaj ruţ, Lancôme u ovoj nijansi? Ovo su

Katrinine stvari.”

“Sasvim ste sigurni?”

“Da.”

“Nedostaje li nešto?”

“Nisam siguran.”

“A što to znači?”

“Mislim da je imala još jedan prsten, s dva dijamanta.”

“Mislite da je imala takav prsten te večeri?”

Eidesen uzdahne, teško. Na kraju odmahne glavom. “Bilo bi skroz

čudno”, promrmlja on i polako odmahne glavom, “da ga nije imala. Taj

prsten nikad nije skidala sa sebe.” Gunnarstranda kimne. “Pričekajmo s tim

prstenom”, reče on. “Koje od stvari na stolu su bile njezine?”

Eidesen sloţi naušnice, oba prstena, narukvice, zlatni lančić i torbicu u

brdašce na stolu. “I ovo”, nastavi i doda ruţ. Uzme tablicu pilula. “Za ovo

nisam siguran.”

“Je li koristila kontracepcijske pilule?”

“Da.” On mahne prstima prema dokumentu koji je leţao na stolu.

“Mogu li vidjeti...”

“...vozačku dozvolu?” dovrši Gunnarstranda pa kimne. “Samo

izvolite.”

Eidesen okrene vozačku iskaznicu i ugleda portret Katrine Bratterud.

Stajao je i gledao. “Gdje ste to našli?” upita muklim glasom.

Policajac ne odgovori. Eidesen polako odmahne glavom. Fotografija

lica njegove djevojke na nekoliko ga je sekundi izbacila iz takta.

“Kako to da je ta djevojka imala tako puno vrijednog nakita?” upita

policajac.

“Nemam pojma.”

“Je li dobila što od vas – osim naušnica?”

“Ne.”

“Je li to ukradena roba?”

Eidesen digne pogled i iskrivi usta u podrugljivu grimasu.

Gunnarstranda je sjedio i promatrao ga.

“To vam je ona”, reče Eidesen i kimne prema predmetima. “Epitaf...

ukradena roba.” Usta su mu se ukočila u ogorčenoj grimasi. Borio se sam sa

sobom.

Gunnarstranda je šutio.

Eidesen pogleda oko sebe da vidi ima li gdje sjesti. Gunnarstranda mu

pokaţe niski naslonjač u sjedaćoj garnituri ispod prozora. “Slobodno

sjednite.”

“Da moţete promijeniti nešto od onoga što se te večeri dogodilo”,

nastavi policajac, “što biste napravili drugačije?”

Eidesen uzdahne, digne glavu i zamišljeno se zagleda u zid. “Zapravo

nemam pojma”, promrmlja.

“Jeste li znali da je po nju na zabavu došao Henning Kramer?”

Eidesen razrogači oči.

Policajac kimne. “Nazvala je Henninga Kramera od Annabeth Ås i

zamolila ga da doĎe po nju. “On je odmah sjeo u auto, ona je krenula prema

gradu i našli su se na Voksenkollveienu. Je li vam rekla da će Henning doći

po nju?”

Eidesen zamišljeno odmahne glavom.

“Otišla je vjerojatno malo prije ili malo nakon što je vas petero otišlo u

grad taksijem.”

“Molim?”

“Vjerojatno je otišla poslije vas jer vi niste prošli uz nju. Mislim,

pretpostavljam da biste znali da je vaš taksi prošao uz nju.”

Eidesen je šutio.

“Što mislite zašto vam nije rekla ništa o tome da će je Kramer

pokupiti?”

Eidesen pričeka s odgovorom nekoliko trenutaka. “Ne znam što da

kaţem”, reče tihim glasom. Pročisti grlo. “Ne znam što da kaţem”, ponovi.

“Nisam imao pojma o tome.”

“U kakvom su odnosu bili Henning Kramer i Katrine?”

“Odnosu?”

“Da, jesu li bili prijatelji ili...”

“Ljubavnici? Zapravo sam mislio da...” Nastavi sjediti i zuriti pred

sebe.

“...da vas je varala?” dovrši policajac.

“Nisam to rekao.”

“Jeste li vi prevarili nju?”

“Ha?”

“Jeste li je varali s drugim ţenama?”

“Ne”, reče Eidesen.

“Nikad?”

Eidesen odmahne glavom.

“Ni one noći kad je ona ubijena?”

Eidesen ga pogleda, nijem.

“Molim vas, Eidesene, ne ispitujem vas iz zabave. Jeste li bili s

drugom ţenom kad je Katrine ubijena?”

“Razgovarali ste s Merethe”, reče Eidesen pa pročisti grlo.

Gunnarstranda duboko udahne.

“Htio sam pričekati da razgovarate s njom. Mislio sam vam to reći, ali

sam htio pričekati.”

“Eidesen”, reče Gunnarstranda pa rezignirano uzdahne. “Recimo da

ste optuţenik u ovome slučaju, i recimo da se trebamo naći na istraţnom

sudu. Odlučivalo bi se hoćete li u zatvor ili ne. Našli biste se s odvjetnikom i

znate li što bi vam taj odvjetnik rekao? Prošaptao bi vam na uho: „Za Boga

miloga, ne dajte da vas ikad uhvate u laţi. Ako kaţete neistinu, gubite

vjerodostojnost.‟ Drugim riječima: ako jedanput slaţete, tko moţe

garantirati da ne laţete cijelo vrijeme?”

Sjedili su i gledali se u tišini.

“Htio bih promijeniti izjavu”, reče Eidesen na kraju.

“Što biste promijenili?”

“Ono što sam rekao o voţnji taksijem kući nakon Smugeta te noći.”

“Što se zapravo dogodilo?”

“Otišao sam k Merethe Fossum.”

“Kad ste došli onamo?”

“IzmeĎu tri i četiri ujutro.”

“Što ste radili?”

“Otvorili smo bocu vina i otišli u krevet.”

“Zašto bih vam vjerovao?”

“To je istina.”

“Zašto ste prije rekli nešto drugo?”

“Ne znam.”

“Učinite ovu izjavu uvjerljivijom.”

“Što sad hoćete reći?”

“Dajte mi nešto”, prekine ga policajac rezignirano. “Nešto zbog čega

bih vam povjerovao.”

“Ima plakat Audrey Hepburn u spavaćoj sobi, sliku iz filma... kako se

zove... Doručak kod Tiffanyja – znate one slike divâ iz pedesetih.”

“To ste mogli primijetiti prije – ili poslije.”

“Upoznao sam je na toj zabavi.”

“Ali ste svejedno mogli vidjeti taj plakat u danima koji su uslijedili

nakon one noći.”

“Ima madeţ.”

Policajac uzdahne.

“Na unutarnjoj strani bedra, visoko gore”, reče Eidesen.

“I to ste mogli vidjeti kasnije.”

“Samo ako je bila sa mnom poslije, a nije.”

“A zašto bih je išao ispitivati više puta?” Gunnarstranda ustane.

“Tratite mi vrijeme glupostima i laţima. Uzrokovali ste mi puno kašnjenja.”

Mahne rukom prema predmetima Katrine Bratterud. “Ţelite li da uhvatimo

osobu koja joj je ostavila ovaj epitaf ili ne ţelite?”

Eidesen ne odgovori. Oprezno pročisti grlo. Gunnarstranda prošeće do

prozora i stavi ruke na leĎa.

“Ima jedna stvar”, reče Eidesen hrapavim glasom.

Gunnarstranda je zurio u plavo nebo, iznad brda na zapadu mogao je

razabrati nekakvu letjelicu, zmaja. Nije odgovorio, nije se okrenuo.

“Katrine je imala prošlost punu svakakvih sranja”, reče Eidesen.

“Zamislite kako je to biti s nekime tko je radio sve sa svima.”

Eidesen ušuti i Gunnarstranda se konačno okrene od prozora i prikuje

pogled na nj. “A što time ţelite reći?” upita leţerno.

“Ne znam”, reče Eidesen i uzdahne. “To je to što ţelim reći, a vi ili

razumijete ili ne razumijete.”

“Znate li neke od muškaraca na koje mislite?”

“Ne zanima me nitko od njih.”

“Je li Katrine ikad spominjala nekog muškarca po imenu Raymond?”

“Mislim da nije.”

“Raymond Skau?”

“Ne.”

“Sasvim ste sigurni?”

“Nikad nisam čuo to ime, ni od nje ni od bilo kog drugog.”

“Onoga dana kad ste išli na zabavu, što se dogodilo? Kad ste se našli?”

“Bio sam ondje kad je došla doma. Radila je subotama.”

“Doma?”

“Bio sam kod nje od petka. Bili smo u kinu, gledali smo Matrix. Fakat

dobar film, barem meni. Ali mislim da se njoj nije baš svidio. I to je bilo

blesavo, zapravo.”

“Zašto?”

“Jer je inače voljela takve filmove, mislim akcijske, i elegantne

glumce, zvuk, i tako dalje, ali bila je potpuno odsutna...”

“Odsutna?”

“Da, odsutna, ali poslije smo išli k njoj u Hovseter. Bilo je kasno i išli

smo spavati. Probudio sam se kad je odlazila na posao u... oko osam i

petnaest, mislim. Otvarali su u devet pa je krenula dovoljno rano da bude

ondje malo prije početka.”

Gunnarstranda se odmakne od prozora, proĎe prostorijom i sjedne na

stolicu ravno nasuprot Eidesenu. “A vi?” upita.

“Ja sam imao slobodan dan pa sam ostao u krevetu. Spavao sam dugo,

ne sjećam se kad sam ustao, u svakom slučaju kasno ujutro. Odvjeţbao sam

trening, otrčao jedan krug, dolje do Bogstada i natrag, a onda sam kupio

novine, pročitao ih i naručio nešto za jesti kad se ona vratila kući.”

“Kad je to bilo?”

“Popodne – pola tri – tri, moţda.”

“I onda?”

“Jeli smo, ona se istuširala i tako to. Ja sam malo gledao nogomet,

Molde – Stabæk na TV-u... Završilo je neriješeno, 0:0.”

“Što je ona radila?”

Eidesen slegne ramenima. “Ne sjećam se baš, radila je nešto svoje.

Isprobavala odjeću i slično.”

“Odjeću?”

“Da, malo je šizila što će obući navečer.”

“I što još?”

“Visjela je na telefonu...”

“Koga je zvala?”

“Nemam pojma. Gledao sam tekmu. Završila je oko šest.”

“Je li vam i dalje djelovala odsutno?”

“Malo. Ali i nervozno; odsutno i nervozno.”

Gunnarstranda pričeka.

“Pretpostavljam da je bila uzbuĎena zbog te zabave.”

“Jeste li sigurni?”

“Kako to mislite?”

“Da, moţda je govorila o drugim stvarima, moţda joj se nešto

dogodilo na poslu?”

Eidesen odmahne glavom.

“Onda nije spominjala posao?”

“Ne.”

“Koliko je poziva obavila?”

“Nekoliko, nisam pratio.”

“A jeste li čuli o čemu je pričala?”

“Ne. Zatvorila je vrata, hoću reći, telefon je u hodniku i mislim da je

nogomet malo bučio pa je zatvorila vrata.”

“Ali kako znate da je zvala više ljudi?”

“Jer je završila pa se malo prešetavala, malo sjedila na kauču, ustala pa

opet telefonirala.”

“Koliko je poziva obavila?”

“Nemam pojma.”

“Više od dva?”

“Sigurno.”

“Znate li je li razgovarala sa Sigrid Haugom?”

“Moguće je, ali nije mi govorila s kime razgovara.”

“A vi niste bili znatiţeljni, ako je zivkala četiri puta?”

Eidesen napravi grimasu, odmahne glavom.

“Malo mi je to čudno”, reče policajac. “Mislim, većina bi se pitala što

ta ţena izvodi?”

“Pretpostavio sam da priča bez veze, znate kakve su cure, stalno

melju.”

“Jeste li sigurni da nije pokušala s vama razgovarati o nečemu

posebnom tog dana, ali to moţda niste registrirali?”

“Sad ne razumijem što ţelite reći.”

“Pa, recimo da joj se nešto dogodilo na poslu i da je htjela razgovarati

s vama, ali ste bili toliko okupirani televizijom da niste shvatili da ţeli reći

nešto vaţno, pa...”

“Ne”, reče Eidesen kategorički. “To bih primijetio.”

“Ali bila je uznemirena?”

“Bila je uzbuĎena. I to zbog te proklete zabave. Bila je jebeno

nervozna zbog te zabave.”

“Kako se ta nervoza očitovala?”

“Isprobala je brdo odjeće, i bila je... pa... nadrkana.”

“Nadrkana?”

“Da, skoro kao da je u PMS-u, non-stop je nekog vraga prigovarala.”

“Prigovarala, što to znači?”

“Da, psovala je jer ja gledam tekmu i jer nisam presavinuo novine i jer

sam bacio majicu od trčanja u kupaonu, takve stvari.”

“Imala je mrzovoljne ispade?”

“Mrzovolja je preslaba riječ. Nadrkana je bolje.”

“Ali je li to imalo veze s vama?”

“Što ţelite reći?”

“Pa, pitam se jesu li ti ispadi bili baš specifični za taj dan ili vas je

inače smatrala lijenim i nemarnim kad se radi o pospremanju?”

“Ne, ne”, uvjeravao ga je Eidesen. “Bilo je to specifično za taj dan.”

“Jedan drugi svjedok kaţe da je Katrine bila ustreptala tog dana jer je

imala neku tajnu koju nije htjela podijeliti.”

“Tajnu?”

“Ali vi to niste primijetili?”

“Ne, uopće.”

“Vama ništa ne zvoni kad spomenem riječ tajna? Niste imali nikakvih

zajedničkih tajni – nešto u čemu drugi nisu sudjelovali?”

“Ništa čega bih se sad sjetio, u svakom slučaju.”

Policajac polako kimne. “Ali jednu stvar ne razumijem”, nastavi.

“Zašto ste to njezino raspoloţenje protumačili kao utjecaj nervoze zbog

zabave?”

“Zato što je ona tako rekla.”

“Ispričajte mi što je rekla.”

“Pitao sam je koji joj je vrag, jer mi je bacila majicu od trčanja u lice i

onda stala i gledala me, kao da razmišlja i smiruje se. Onda je rekla da je

nervozna zbog zabave.”

“Kako je to rekla?”

Eidesen zamišljeno nabora čelo. “Rekao sam nešto poput „Koji je tebi

vrag?‟ ili: „Što je pak sad?‟ Ili tako nešto. I onda je ona rekla: „Samo sam

tako uţasno napeta.‟”

“Da?” reče policajac.

“To je rekla.”

“„Samo sam tako uţasno napeta‟?”

“Tako je to sročila.”

“Zašto ste to protumačili kao nervozu?”

“Bila je napeta... uzrujana”, doda Eidesen kad se susreo s policajčevim

skeptičnim izrazom. “Stvar je u tome da je, kad je koristila riječ „napeta‟,

mislila uzrujana, nervozna.”

“Ali je li mogla misliti nešto drugo? Je li to moglo značiti da je napeta

zbog nečega što se dogodilo ili napeta zbog nečega što će se tek dogoditi?”

Eidesen razmisli. “U tom slučaju moralo je biti zbog zabave. Ja sam to

barem tako protumačio.”

“Sigrid Haugom kaţe da ju je Katrine nazvala taj dan”, reče policajac.

“Ona kaţe da je Katrine bila tjeskobna, da je rekla da se nešto dogodilo taj

dan – u putničkoj agenciji – i da je Katrine htjela s njom raspraviti to što se

dogodilo.”

Eidesen slegne ramenima.

“Imamo razloga vjerovati da se osjećala ugroţenom.”

“Ugroţenom?”

“Vama to uopće nije spomenula?”

Eidesen odmahne glavom. “Ne, koliko se sjećam.”

“Ali ja vas molim da se probate sjetiti još jedanput. Kad je

objašnjavala zašto je tako razdraţljiva, koje je točno riječi upotrijebila?”

“Kao što sam rekao: „Samo sam tako uţasno napeta.‟”

“Još uvijek ste sigurni da je napetost bila zbog zabave te večeri?”

“Sad više ne, kad ste rekli to o ugroţenosti. O kakvoj je ugroţenosti

bila riječ?”

“Koliko ste znali o Katrininoj prošlosti?” upita Gunnarstranda blago.

“Pa sad, znao... Nisam htio puno znati.”

“Rekli ste ovdje nešto o tome kako je to biti s nekim tko je radio sve sa

svakim.”

“Ta strana njezine prošlosti nije bila tajna.”

“Ali zašto ste bili s njom?”

“Bila mi je draga.”

“Što ste znali?”

“Da je bila narkomanka, da je radila puno gluposti.”

“I znali ste za njezinu prošlost na ulici?”

“Jednu stvar morate shvatiti kad je riječ o Katrine i meni”, reče

Eidesen tiho. Pročisti grlo, oklijevajući dok je traţio prave riječi. “Nije me

zanimala njezina prošlost.”

Gunnarstranda je čekao. Upravo u tom trenutku Ole Eidesen je

djelovao jako prisutnim.

“Što je bilo, bilo je. Ona Katrine koja se prostituirala nije ista osoba

kao Katrine koju sam ja poznavao. Mene nije zanimala osoba koja se

prostituirala i uzimala heroin, zanimala me Katrine.”

“Koliko sam shvatio, Katrine nikad nije uzimala heroin”, reče

policajac. “Uzimala je amfetamine, kokain, ecstasy...”

“Mislite da nije probala heroin? Prostituirala se jer je bila

narkomanka.”

“Ne mislim ja ništa”, odgovori Gunnarstranda. “Ali pročitao sam

izvještaje. Jeste li razgovarali o prošlosti?”

“Nikad.”

“Zašto ne?”

“Rekao sam vam, nije me zanimalo.”

“Jeste li bili ljubomorni na njezinu prošlost?”

“Naravno da nisam.”

“Meni se čini da jeste.”

“Onda vi imate problema.”

“Što je bilo kad je ona htjela razgovarati o tome?”

“Zamolio bih je da šuti.”

“Jeste li bili nasilni?”

“Nikad nisam udario drugu osobu.”

“Ni Katrine?”

“Nije mi bilo ni na kraj pameti.”

“Jeste li je ikad udarili?”

“Nikad. To što me to pitate samo pokazuje koliko me slabo poznajete.

To što pitate pokazuje da niste poznavali nju.”

“Ali traţili ste me da probam razumjeti vaše muke. Traţili ste da

probam razumjeti vašu patnju zbog veze sa ţenom koja je radila sve sa

svakim.”

“Nisam vas to traţio.”

“Ali ja sam to tako shvatio. Kad sada kaţete da niste htjeli razgovarati

o njezinoj prošlosti, ispada da ste bili ljubomorni na njezinu prošlost.”

“Nisam bio ljubomoran. Nikad nisam bio ljubomoran. Zašto ste tako

zapeli za to?”

“Jer slutim motiv.”

“Sad ste potpuno zabrazdili. Nikad ne bih učinio Katrine ništa naţao. I

sami ste rekli, Merethe Fossum mi je alibi za tu noć.”

“Pa da, ali recimo da je Katrine te subote inzistirala na razgovoru o

svojoj prošlosti. Recimo da ste je odbili saslušati. Ne čini mi se

nevjerojatnim da je to moglo uzrokovati svaĎu, kad uzmemo u obzir vaš

emocionalan odnos prema njezinoj prošlosti.”

“Ali rekao sam vam da nemam emocionalan odnos prema njezinoj

prošlosti.”

“Znamo da je Katrine bila izvan ravnoteţe te subote. Bila je izvan

ravnoteţe – moţda zbog nečega što se dogodilo u putničkoj agenciji. Moţda

je bila riječ o njezinoj ovisničkoj prošlosti. Djeluje posve nevjerojatno da taj

osjećaj očaja nije donijela kući s posla. Zapravo i znamo da jest. Nazvala je

Sigrid Haugom i ispričala joj što se dogodilo dok ste vi sjedili u drugoj sobi.

Vi i Katrine bili ste u vezi, bili ste intimni, išli ste jedno drugome u stan.

Zašto bi šutjela pred vama o tako vaţnom dogaĎaju?”

“Jer me nije zanimala njena prokleta prošlost.”

“Sada se čini kao da zatomljavate nekakvu agresiju prema istoj toj

njezinoj prošlosti.”

“Ne radim to.”

“Aha”, nasmiješi se policajac. “Bijesni ste. Uţasno ste bijesni sad.

Vidim da sjedite i kipite.”

“A što vas briga za to?”

“Pa, ljuti ste na nju, zato što je bila kurva.”

“Rekao sam da mi se ţivo jebe čime se bavila.”

“A ja to ne vjerujem.”

“Jebe mi se što vi mislite!” drekne Ole Eidesen.

Gunnarstranda se nasloni na naslon stolice. Bilo je jednostavno glupo

provocirati tog čovjeka. Eidesen ipak ima alibi. Najvjerojatnije samo trati

vrijeme ispitujući ga.

Izvuče ladicu iz stola i izvadi sliku Raymonda Skaua s uhićenja. Pruţi

fotografiju Eidesenu. “Prepoznajete ovoga?”

Eidesen spusti sliku na stol i dobro je prouči. Pročisti grlo. “Ne”, reče.

“Jeste li ga vidjeli prije?”

Eidesen odmahne glavom. “Mislim da nisam.”

“Nikad?”

“Ne.”

“Razmislite.”

“Razmišljam koliko god mogu.”

“Sasvim ste sigurni da nikad niste vidjeli tu osobu?”

“Da. Tko je to?”

“To je jedna osoba iz Katrinine prošlosti.”

“Tko?”

Gunnarstranda se nasmiješi. “Zanima vas?”

Eidesen rezignirano udahne. “Fućka mi se”, izdahne.

“Da vam kaţem ili ne?”

“Dobro, fućka mi se. Zaboli me tko je to.”

“Sad sam shvatio”, reče policajac. “Sada zapravo ima još samo jedna

stvar koju ne razumijem.”

“A to je?”

“Još me niste pitali što se to dogodilo u subotu – u putničkoj agenciji.”

Laţ

Kad je Frølich nazvao, policijski inspektor sjedio je s tanjurom

pomfrita na pisaćem stolu pred sobom. Sa slušalicom ispod brade

pokušavao je iscijediti kečap iz najlonskog paketića u svjeţe opranu

pepeljaru Cinzano. Opsuje kad si je zamrljao kravatu.

“Pomak”, reče Frølich.

“O čemu to govoriš?”

Frølich reče, “Moţemo u uhićenje.”

“Koga?”

“Henninga Kramera.”

Gunnarstranda je jeo prţene krumpiriće. “Zašto?” reče ţvačući.

“Razgovarao sam s dva taksista koji potvrĎuju Kramerovu verziju do

Aker Bryggea. Obojica se sjećaju djevojke. Sto posto Katrine B. – pravi

komad u suknji i crnom čipkastom grudnjaku. Njih su dvoje izgledali kao

par, a ona je pogotovo bila dobre volje, izgledala je vrlo uzbuĎeno. Konobar

iz Lekterena – jednog od restorana na brodovima – takoĎer se dobro sjeća

cure. Plesala je valcer s nekim muškarcima na rivi, rasplesala se. Jedna cura

koja radi u McDonald‟su prepoznala ih je oboje. Kupili su cheeseburgere i

kolu i otišli. Momak iz Lekterena sjeća se i Kramera, ali nije mu bilo jasno

kako momak koji tako bezvezno izgleda moţe imati jednu takvu ţenu.”

“I svi su se sloţili da su se fino provodili”, prekine ga Gunnarstranda i

uroni nekoliko krumpirića u pepeljaru s kečapom. “PrijeĎi na stvar!”

Krumpiri se rašire na sve strane kad ih je htio strpati u usta.

“Sad ćeš čuti”, nastavi Frølich uzbuĎeno. “Jedan taksist zove se Kardo

Bukhtal. On je tog jutra vozio jednu skupinu iz provoda. Sjeća se te voţnje

jer je bila dugačka, sve do Skija. Na povratku je vozio starim Mossveienom

i provezao se uz mjesto na kojem je Kramer spomenuo da je parkirao. I

voljan se zakleti da je vidio taj auto ondje.”

“Kramerov auto?”

“Da, Kramerov auto, audi kabriolet, zelen sa sivim krovom. Da, i taj

tip misli da su takvi auti prva liga pa je usporio dok ga je prolazio. Auto je

stajao ondje u pola sedam toga jutra. U vrijeme kad je Kramer tvrdio da je

slatko spavao u svome krevetu nakon što je ostavio Katrine B. na kruţnom

toku na putu prema Holmliji.”

“Drugim riječima, Henning Kramer laţe.”

“Kao kandidat za gradonačelnika.”

Gunnarstrandini prsti bili su zamrljani kečapom. “Gdje si sad?”

“Na Holmenu.”

Gunnarstranda ustane. Stavi slušalicu pod bradu, obriše prste salvetom

pa se potapša po dţepovima da naĎe cigarete. “Na Holmenu? Kog vraga

radiš na Holmenu? Ţelim Henninga Kramera ovdje, sada! S lisicama na

rukama!”

“Sjedim pred kućom njegove majke”, odgovori Frølich bezizraţajno.

“Momak nije doma. Ali dobio sam adresu njegova brata. Vjerojatno ondje

Henning stanuje kad mu je brat na putu.”

“Adresa?”

“Iza Deichmanske biblioteke, Fredensborgveien 33.”

“NaĎemo se ondje.” Inspektor je već bio na putu prema vratima.

Ostatak kole popije jureći niz stepenice. Skuti kaputa lepršali su za njim.

Ako je Frølich razgovarao s majkom tog pavijana, mogla ga je nazvati

i upozoriti, uzbuniti dečka. Gunnarstranda prevali sljedeći niz stepenica u tri

koraka i primijeti Yttergjerdeovu pognutu figuru dolje na recepciji.

Yttergjerde digne pogled. Njih se dvojica pogledaju. Gunnarstranda pokaţe

kaţiprstom prema van, a onda ga digne u zrak i napravi krug. To je bilo

dovoljno. Yttergjerde počne trčati.

Kazaljka brzinomjera pokazivala je 110. Izlozi dućana i pješaci bili su

tek sive sjene. Auti ispred njih skretali su u stranu i panično se penjali na

nogostupe. Yttergjerde je nonšalantno vozio posred kolnika, izmeĎu kolona

automobila, prolazio je kroz crveno, gurao se naprijed u krivi smjer i natrag,

i cijelo to vrijeme brbljao je kao taksist. “Bio sam u Glommi za vikend”,

reče. “Poplava i tako to, sada, u šestom mjesecu, zamisli. Bio sam sa

šogorom na jezeru Mingevannet, skoro skroz kod Sarpa, sjedili smo u

čamcu i bacali prema obali. To se radi u rano ljeto, znaš, kad se skrivaju u

šašu. Ali hvatali smo samo neke sitne, štukice ne veće od kaţiprsta. Ali

misliš da nisu grizle na mamce koji su bili duplo duţi od njih samih? Ha? I

tako su agresivne! Samo su...”

“Gledaj gore!” vikne Gunnarstranda i udari objema rukama u vrata

pretinca za rukavice da se pripremi na sudar.

No Yttergjerde okrene volan ulijevo i skrene auto u suprotan smjer.

Drţao je brzinu i vozio ravno prema parkiranom kamionu iz kojeg su

istovarivali robu. Iza kamiona stajala je kolona automobila koji nisu mogli

vidjeti policijski auto. Prvi auto u koloni skrenuo je da obiĎe kamion i išao

ravno na njih. Yttergjerde pročisti grlo i nagazi gas čim je naciljao rupu

izmeĎu dvaju vozila i jednog od automobila koji je skrenuo u stranu.

“Mogao sam ih koristiti kao mamac, znaš, ostaviti ih na udici. Uza sve, štuke

su i kanibali. Moj šogor je ulovio jednu od tri kile, znaš li gdje se udica

uglavila? U štukinoj lubanji. Šogor je bacio mamac štuki u glavu i nabo je

k‟o harpunom. Ha? Tri kile!”

“Daj začepi!” Gunnarstranda zgrabi ručkicu iznad desnih vrata u

trenutku kad se neki biciklist bacio na pločnik skupa s biciklom.

Yttergjerde slegne ramenima. Već su bili na Fredensborgveienu.

Zavijanje sirene odjekivalo je meĎu zgradama. Yttergjerde naglo zakoči i

zaustavi se pred još jednim patrolnim vozilom. Gunnarstranda je već izašao

iz auta i bio na putu prema ulaznim vratima. Zašto je ovdje drugo patrolno

vozilo? Frølich nije mogao stići tako brzo.

Dugim se koracima popne po stepenicama. Yttergjerde je mirnije

krenuo za njim. Gunnarstranda se zaustavi tek na drugom katu, pred

otvorenim ulaznim vratima. Na vratima je stajao redarstvenik u uniformi.

Gunnarstranda ga obiĎe i uĎe unutra.

Mrtvac je visio na kuki koja je bila namijenjena za električni vod.

Djelovala je dovoljno čvrsto za luster. No za tijelo je djelovala krhko. Netko

je odvezao kabel s kuke i poloţio mrtvaca na pod.

“Skinuo sam ga i poloţio na pod”, reče uniformirani redarstvenik

pokraj vrata. “Nadam se da to ne smeta.”

Gunnarstranda ga prostrijeli pogledom, ali ne odgovori. Redarstvenik

slegne ramenima pa se nasloni na dovratak. Osim redarstvenika,

Gunnarstrande i Yttergjerdea u prostoriji je bio i jedan nepoznat muškarac.

Gunnarstranda je tiho zurio u stranca koji je masaţom srca pokušavao

reanimirati Henninga Kramera. Nije izgledalo kao da ima koristi od toga.

Muškarac je sjedio pognut nad mrtvacem. LeĎa bijele košulje bila su mu

mokra od znoja, a mrtvo tijelo ispod njega svojski se zatreslo svaki put kad

bi momak pritisnuo prsa. Beţivotne noge šuplje su udarale u parket svaki

put kad bi pokušao pumpanjem pokrenuti srce. Isto je bilo i s glavom

Henninga Kramera. Čovjek koji je opkoračio mrtvaca uzme malu pauzu,

uspuhano pokuša doći do zraka pa opet rukama pritisne prsni koš Henninga

Kramera. Dva beţivotna stopala i glava bubnu u parket.

Gunnarstranda dade znak Yttergjerdeu koji se nagne nad dvojicu na

podu. Kliještima odreţe ostatak kabla koji je još uvijek bio ovijen oko

mrtvačeva vrata. Muškarac koji je pokušavao masirati srce digne pogled,

nešto promrmlja pa nastavi.

Gunnarstranda pročisti grlo pa upita redarstvenika, “Je li bio hladan?”

“Kao led”, odgovori redarstvenik.

Gunnarstranda pokaţe prema muškarcu koji je nastavio masirati srce.

“Tko je ovaj?”

Redarstvenik na vratima slegne ramenima.

U tom trenutku kroz vrata proĎe Frank Frølich. Baci pogled na

mrtvaca i duboko uzdahne. On i Gunnarstranda se pogledaju.

“On je pronašao tijelo”, reče redarstvenik i pokaţe prema muškarcu

koji je masirao srce. “A s ovim je počeo sad.”

Frølich vikne muškarcu na podu, “Hej, vi ste liječnik?”

Muškarac se okrene. “Veterinar.”

“Mrtav je”, reče Gunnarstranda veterinaru.

“Moramo mu otvoriti prsa”, reče muškarac. “Moramo mu pokušati

pokrenuti srce rukama.”

“Što?” reče Gunnarstranda.

“Pokrenuti srce rukama.”

“Zar ste poludjeli?” Gunnarstrandi su usne drhtjele od razdraţenosti.

“Čovjek je mrtav. Zar ne vidite? Skoro je proziran. Visio je na plafonu

nekoliko sati.”

“Glupost”, reče veterinar, ustane i odvuče se do kuhinje. Uskoro se

pojavi na vratima s velikim noţem za meso. Na licu je imao usredotočen

izraz i znojio se. Zamahne noţem. “Moramo ga otvoriti!”

“Ja ovdje odlučujem”, reče Gunnarstranda oštro. Glas mu se tresao od

zatomljenog bijesa. “Mrtav je.” Glas mu pukne na riječi mrtav.

“Ali to pali na štakorima u institutu. Radim to svaki dan. Samo

otvorimo prsa i pokrenemo srce.”

Gunnarstranda je preneraţeno zurio u veterinara s noţem. Yttergjerde

je sjedio na koljenima i zurio u leš kao da on skriva duboke tajne o njegovom

vlastitom ţivotu. Bilo je nemoguće uspostaviti kontakt očima i sa kime u toj

sobi. Nikome nije bilo ugodno. Ne sviĎa im se ton moga glasa, pomisli

Gunnarstranda. Boje se što ću napraviti. Misle da ću nauditi tom tipu. On je

u šoku. Sredi se, reče Gunnarstranda sam sebi. Čovjek je u šoku.

Začuje se zveket kad je muškarac na vratima kuhinje ispustio noţ.

Ruke su mu se tresle, vilica mu je podrhtavala. Očito je bio na rubu sloma.

Policajac, kojem je laknulo što ovaj više ne drţi noţ, okrene se prema

prozoru i pokaţe prema iznurenom sivom kaktusu naslonjenom na staklo.

“Vidite onaj kaktus?” upita ga.

“Ne razumijem na što mislite”, reče muškarac na vratima umorno i

pogladi se po čelu.

“On raste.”

“Pa?”

“Prozorska klupica ne raste.”

“Ha?”

“Daska nikad neće početi rasti, ma koliko je zalijevali.”

Veterinar je zbunjeno zurio u kaktus. Odjednom se okrene prema

tijelu na podu.

“Ali to mi je brat”, usklikne.

Gunnarstranda ga primi za ruku. Opet ista priča, pomisli i pogleda ga u

oči. “Moja sućut.”

“Zar ne shvaćate da ne ţelim izgubiti brata?”

“Stanite”, reče Gunnarstranda oštro kad se muškarac sagnuo prema

noţu. Nastavi blaţe, “Siguran sam da ste dobar veterinar i dobar

znanstvenik, i sigurno imate puno dobrih rezultata sa štakorima s kojima

radite, ali ne smijete zaboraviti da je ovo tijelo bilo ljudsko biće. Čak i kad bi

mu srce zakucalo nakon što mu otvorite prsa, morate imati na umu da mu

nije pumpalo krv u mozak već jako dugo. Morao bi leţati prikopčan na

respirator s teškim oštećenjima mozga dok netko ne bude dovoljno ljubazan

da ga isključi.”

“U pravu ste”, reče muškarac. “Nisam o tome razmišljao.”

Gunnarstranda kimne prema noţu na podu. “Gdje ste to našli?”

“Što?” reče drugi odsutno.

“Gdje ste pronašli noţ?”

“U kuhinji.”

“Onda je iz ovog stana?”

“Naravno.”

“A vi ste brat?”

“Da.”

Ostali u sobi izdahnu i počnu se ponovno micati. Gunnarstranda je

doslovno osjećao njihove poglede na sebi. Na podu je leţao leš. On je stajao

s pokojnikovim bratom u naručju. Ovdje nije mogao obaviti nikakvo

saslušanje.

Gunnarstranda se ogleda po stanu. Police s knjigama sezale su gotovo

cijelom duţinom zidova, od poda do stropa. Soba je bila lijepa, ureĎena s

ukusom. Nekoliko afričkih maski i umjetničkih plakata visjelo je na

dijelovima zida na kojem nije bilo polica s knjigama.

“Dakle, ovo je vaš stan?” Gunnarstranda se opet ogleda. Pogled mu

padne na figuricu konjanika izrezbarenu iz drveta koja je izgledala kao da je

pala s police. Odmah do vrata s unutrašnje strane stajao je kofer s oznakom

British Airwaysa još uvijek obješenom na ručki, a do njega vrećica iz duty

free dućana. “Bili ste na putu?”

Veterinar pogleda kamo i policajac pa kimne.

“Dugo?”

“Tjedan i pol.”

“Krasna dobrodošlica”, ubaci se Frølich.

Veterinar se spusti na stolicu i prazno se zagleda pred sebe. “Nisam

spavao cijeli dan. Sav sam iscrpljen od promjene vremenskih zona. I onda

doĎem ovamo i naĎem Henninga obješenog za luster. Previše mi je. Ovo je

stvarno previše.”

“Što ste...” počne Gunnarstranda, no Frølich ga zaustavi i čučne pred

veterinara koji je zurio u prazno. “Imate našu najdublju sućut”, reče Frølich

blago. “Jasno nam je da vam ovo predstavlja strahovit napor. Ali smo isto

tako obvezani raščistiti neke stvari, iako je ovo vaš stan. Ako poĎete sa

mnom, sredit ću vam hotelsku sobu do sutra.”

“Ovo je moj stan”, čovjek na stolici odsutno konstatira.

“Naravno da je ovo vaš stan.”

“Zašto onda ne odete odavde, zašto ne mogu ostati sam?”

“Moramo uzeti sa sobom vašeg pokojnog brata”, reče Frølich. “I

moramo pustiti forenzičare da pročešljaju stan i ustanove kako se ovo

dogodilo.”

“Ali očito je kako se to dogodilo.”

“Gospodine Kramer”, inzistirao je Frølich pa uzme kofer iz hodnika.

“Hoćete li poći sa mnom?”

Gunnarstranda je gledao kroz prozor dok se nisu pojavili na ulici.

Frølich se gegao, golem i širok, a sivom, gotovo ispranom muškarcu vjetar

je razmrsio kosu i otkrio ćelu dok su hodali prema policijskom vozilu. S

laganom grimasom, Gunnarstranda nesvjesno digne ruku i pogladi svoj

pramen prebačen preko ćelavog tjemena.

U tom trenutku kroz vrata uĎu bolničari hitne pomoći. Sa sobom su

donijeli mrtvačku vreću. Gunnarstranda pogleda mrtvog Henninga

Kramera.

“Trebat ćemo tehničku pomoć ovdje”, reče on kratko. “Nakon toga

definitivno uzimam slobodan vikend.”

Utvrda

Bio je petak poslijepodne i ljetni je promet na glavnoj cesti prema

Drammenu, izletištu juţno od Osla, bio ubitačno spor. No čim je Frølich

skrenuo na staru obilaznicu kroz brda Lierbakkenea, promet je bio slabiji.

Na Hurumlandetu gotovo nije bilo drugih automobila, pogotovo nakon što

je s glavne ceste skrenuo na vijugavu stazu koja je spajala imanja. Tu i tamo

put je prolazio kroz seoska dvorišta gdje bi kakav mlitavi bernardinac ili

gonič losova leţao s glavom meĎu prednjim šapama i tromo otvorio krvavo

oko da pogledom isprati auto. Zatim je prolazio kroz krajolik polja i livada s

obiju strana. Usporio je kad se put iznenada suzio na mostu preko starog

jarka, prošao breţuljke gdje je neki ljudina koji se još uvijek smatrao

seljakom izveo krave koje su ili pasle na proplancima ili tupo stajale i čekale

s glavama u zavjetrini iza trupaca.

Frank Frølich nikad nije bio sasvim siguran kuda treba ići nakon što

završi asfalt. Put je vodio u šumu. Pucketalo mu je pod gumama i bilo je

suho, kiša nije padala već nekoliko sati, tako da se prašina iz šljunka

uskovitlala, a Frank je zatvorio ventilaciju. Sunce se probijalo kroz raslinje

uz cestu, a on je još uvijek prolazio uz ograde sa zelenim poštanskim

sandučićima ili račvanja gdje se šljunčani put dijelio i odakle su kolotrazi od

traktora ili uţi tragovi krava vodili u divljinu. Frank nikad nije zapamtio

gdje treba stati; sjetio bi se tek kad bi ugledao Gunnarstrandinu crvenu

Bolänzovu traktor-kosilicu. Kad bi samo pronašao traktor, prepoznao bi to

mjesto. Svaki put je bilo isto, i svaki put mu se putovanje činilo duţim nego

prethodni. ProĎe malo imanje gdje su graciozni konji sjajne dlake kasali

uokolo po dobro utabanom ograĎenom proplanku. ProĎe uz još jedno

imanje gdje se mnoštvo konja nervozno propinjalo dok je auto prolazio.

Vozio je uz brvnare s drvenim kapcima na prozorima, uz brvnare s veselim

poštanskim sandučićima, ali uspori tek kad je ugledao zelen kontejner za

smeće namijenjen vlasnicima brvnara. Pomisli kako je njega već vidio. Iza

kontejnera put se račvao. Frank je zaboravio kojim putom treba poći no

skrene desno jer je taj vodio dalje uzbrdo. Petsto metara uz brijeg spazi

Gunnarstrandinu traktorsku kosilicu koja je stajala nemarno parkirana ispod

borova. Sparkira se do kosilice, otvori prtljaţnik i izvadi vreću za spavanje,

paket mesa za roštilj, šest limenki piva i bocu Ballantine‟sa. Zaključa auto

pa se odgega stazicom izmeĎu drveća koja je vodila prema

Gunnarstrandinoj najvećoj svetinji: brvnari koju je nazvao Utvrda.

Šefa je zatekao na verandi. U trenirci. Izgledao je kao da ga je netko

uvaljao u tijesto pa odustao od pokušaja da ga ispoha. Na stolici je sjedilo

nešto bijelo iz čijeg je vrha stršala glava, sa svake strane po jedna ruka i

dvije kvrgave, gotovo nenošene tenisice koje su počivale na ogradi verande.

Prsti su mu motali zalihu cigareta.

Frølich je započeo izlaganjem izvještaja o bratu Henninga Kramera:

“To je on, brat koji je vlasnik auta – audija. Henning je dobio auto na

raspolaganje dok je on na putu. Brat je bio na putu deset dana i kaţe da je

Henning stanovao kod majke, ali je dolazio obići njegov stan. I prespavao bi

ondje – ponekad. Nisu imali nikakav poseban dogovor ovaj put, osim što je

Henning trebao navratiti i zaliti neke biljke, izmeĎu ostalog onaj kaktus.”

Gunnarstranda spusti noge na pod terase, ustane i baci još ugljena na

roštilj u kutu, gdje se ţar veselo oglasi suhim pucketanjem.

“Uzmi čaše unutra”, reče on i počne vaditi marinirano meso iz vrećica.

Frølich uĎe kroz široka staklena vrata i zaputi se prema kredencu koji

je dnevnu sobu dijelio od kuhinje. Ondje pronaĎe dvije velike krigle za pivo

koje ponese van.

“Sloţio sam salatu”, promrmlja Gunnarstranda i vaţno kimne kad je

Frank Frølich natočio pivo u čaše.

“Brat kaţe da je Henning često boravio u njegovom stanu. Osim toga

kaţe da je razgovarao s Henningom preko telefona, Henning ga je nazvao u

četvrtak.”

“U koje doba dana?” upita Gunnarstranda.

“U osam navečer po norveškom vremenu, a budući da je Henning

zvao njega, brat je to vidio kao znak da se htio osigurati da ga ne ometa

prilikom vješanja.”

“Zašto?”

“Kao prvo, zato što je bilo tri ujutro – na Filipinima. Henning je

poštovao svojeg brata i ne bi ga nikad probudio usred noći osim ako nije

nešto posebno – tako brat misli. No razgovor se sveo na pitanje kad se brat

vraća kući. A i Henning ga nikad prije nije zvao dok je bio u inozemstvu.”

“Četvrtak navečer. Pitam se što sam tad radio”, promrmlja inspektor

sebi u bradu.

“Ja sam u svakom slučaju bio u kinu”, reče Frølich.

“Tratiš vrijeme na kino, ha?”

“Nisam bio sam, bio sam s damom. Osim toga, bio je to jedan od

najnasilnijih filmova koje sam ikad gledao. Bio je to film koji je Katrine

Bratterud gledala večer prije nego što je ubijena. Matrix. Inače, jedan od

likova imao je istu bradicu kao Henning Kramer. Zapravo mu je dosta

sličio.”

“Ma da? Je li bio junak ili negativac?”

“Negativac”, reče Frølich i naceri se.

“O čemu su razgovarali?”

“Tko?”

“Henning i brat, kad je Henning nazvao te večeri?”

“O ţivotu, smislu ţivota, jesu li stvari unaprijed odreĎene ili čovjek

kontrolira vlastiti ţivot... o sudbini.”

“To ne znači biti depresivan”, reče Gunnarstranda. “To moţe značiti

da se pitao.”

“Ali u tom je slučaju mogao pričekati da se brat vrati kući.”

“Mogao je imati druge motive da ga nazove, moţda je pokušavao

artikulirati neke stvari, ipak je momak bio filozofski nastrojen.”

“Ali ako si je poslije oduzeo ţivot...”

“Ne znamo je li si oduzeo ţivot”, prekine ga Gunnarstranda. “Jesi li se

ti ikad zapitao tko si i odakle dolaziš?”

“To je bar prilično jasno...”

“Mislim, ako sebe vidiš kao smrtno biće, koji je smisao ţivota, postoji

li neki smisao?”

Frølich se tiho zahihoće, ali zašuti čim je primijetio kolegin pogled.

Slegne ramenima. “Ne baš često.”

Drugi policajac razdraţeno je promatrao Frølicha. “Prije ili poslije

hoćeš, svi se zapitaju. Moţda je Henning Kramer bio napredan. Je li brat

imao kakvu ideju gdje je Henning mogao ostaviti pismo?”

“Ne.”

Frølich baci pogled u kriglu. Ostaci pjene na staklenoj stijenci iscrtali

su pauka. Bijeli mjehurići dizali su se kroz smeĎu tekućinu. Frank prinese

čašu ustima i s velikim uţitkom otpije.

Gunnarstranda uĎe kroz široka vrata verande i nastavi do kuhinje gdje

stane i počne nešto premetatati. Frank se okrene i pogleda prema šumi koja

je završavala krajolikom njiva koji je pak vodio prema plavome ušću

Drammensfjorda. Daleko na vodi bilo je mnoštvo jedrilica na okupu,

vjerojatno oko bove na kojoj se okreće regata.

Gunnarstranda izaĎe s tanjurićima i salatom na bijeloj drvenoj dasci.

Postavi stol pa stavi meso na roštilj koji odmah počne cvrčati i dimiti se.

“Bi li se ti objesio u bratovom stanu?” upita Gunnarstranda, uzme

bocu viskija, odvrne čep i omiriše grlić.

“Nemam brata.”

Nakon što ga je Gunnarstranda ošinuo pogledom, on sjedne i ispravi

neozbiljnu opasku, “Ne bih se objesio – niti kod roĎaka niti drugdje.”

“Upravo je u tome stvar”, reče Gunnarstranda i natoči viski u čep,

okusi ga i napravi grimasu zatvorenih očiju. Zatim nastavi, “Tipični

samoubojica pokušava više puta, izolira se od društva, saţalijeva sam sebe i

svima oko sebe daje nagovijestiti koliko je ţivot grozan, ali Henning Kramer

to nije radio.”

“Da, brat mu je bio potpuno šokiran, ali to si vidio. Ostavio sam ga

kod majke. Ostat će kod nje nekoliko dana. Sad, kad je Henning umro, ostali

su samo njih dvoje; otac je umro prije nekoliko godina. Automobilska

nesreća.”

“Henning Kramer nije bio tipični samoubojica”, ustvrdi inspektor

odlučno. “Proces samoubojstva je kao trakt, počinje malim signalima i moţe

poći različitim smjerovima, ali kasnije, kako se psihoza razvija,

samoubojstvo postaje svojevrsna opsesija.”

“Ali ne znamo ništa o njemu u tom smislu. Tko zna, moţda je redovito

odlazio na psihijatrijsko liječenje.”

“Ma kakvi. Svi koji se zapošljavaju u tom centru za liječenje ovisnosti

prolaze temeljite provjere. Psihijatrijski pacijent nikad ne bi prošao test.”

“Ti testovi ne moraju biti baš tako strašno dobri”, nasmije se Frølich.

“Henning Kramer pušio je domaću marihuanu. Njegov prozor kod mame

bio je pravi rasadnik.”

Gunnarstranda rezignirano uzdahne.

“Ali mogao je biti uţasno deprimiran”, nastavi Frank Frølich. “Ako ju

je ubio – Katrinu.”

“Pa to je to!” Njih su dvojica stajala i zamišljeno zurila u prazno.

“Mogao je to napraviti”, ponovi i skrušeno prekriţi ruke. “Mogao ju je

ubiti.”

Gunnarstranda reče, “Kako je njezin nakit dospio kod Skaua?”

“Nemam pojma.”

“Raymond Skau morat će ispljunuti neko stvarno dobro objašnjenje za

nakit.”

MlaĎi policajac još nije bio gotov s Henningom Kramerom. “Prema

onome taksistu s kojim sam razgovarao ispada da Henning Kramer laţe

koliko je dug i širok o tome što se dogodilo te noći.”

“Ali zašto bi se ubio?”

“Nije više mogao izdrţati.”

Obojica se nasmiju tom klišeju.

Stariji policajac ode do roštilja i okrene meso. Frank je pio pivo i

uţivao u pogledu.

Naposljetku Frølich preuzme riječ. “Imamo gole činjenice: Djevojka

je ubijena. Henning Kramer laţe o tome što je radio te noći. Zasad samo za

Henninga sa sigurnošću znamo da je imao konkretnu priliku uzeti joj nakit.

Što ja znam, mogao je prodati taj nakit Skauu.” Pokaţe prema oblacima koji

su se počeli skupljati na jugu, “Vidi”, reče on, “izgleda da se opet sprema

nevrijeme.”

Gunnarstranda baci pogled prema nebu na nekoliko sekundi a onda

uzme cigaretu, pripali je i zakloni rukom. “To su isti oni oblaci koji se uvijek

vide iznad Nesoddena iz Osla. Ovdje nema kiše – prati fjord, sva ta voda.”

On digne komad mesa i prouči ga a onda vrati natrag na roštilj.

“Pitanje se onda svodi na to zašto bi Kramer uklonio njezin nakit”, reče on

konačno. “Zašto bi je ubio, a onda uklonio svu odjeću i sav nakit?”

“Da se riješi dokaza”, reče Frølich, ali nastavi defanzivno kad je vidio

kritičan pogled kolege, “Nemam pojma što je mislio, nemam blage veze. Ali

stvar je u tome da je on... mislim onaj koji ju je ubio, morao ukloniti nakit. I

što onda? Moţda je htio imati uspomenu, ili je moţda mislio da bi mu

mogao biti od koristi.”

“Ili ju je jednostavno opljačkao”, reče Gunnarstranda mirno. Napadaj

kašlja uspinjao mu se naboranim vratom.

Dok se Gunnarstranda borio s kašljem, Frank je počeo grickati salatu.

“Bi li Henning Kramer opljačkao Katrine?” pitao se.

“Ne Henning. Ako je pljačka bila motiv, morao je to biti Skau.”

Frølich nije uspijevao vidjeti smisao u tome. Nabora nos.

Gunnarstranda uspije doći do daha pa počne razmišljati na glas.

“Raymond Skau je savršen počinitelj”, ustvrdi. “On je silovatelj kojeg smo

traţili, čovjek koji je naletio na oskudno odjevenog komada usred noći, curu

s kojom je nekoć bio u ozbiljnoj vezi, koju je ranije isprebijao u napadu

ljubomore. Savršeno paše to što je nakit kod njega, no onda – pretpostavke

iznenada više ne stoje. Slika se raspada jer je Kramer rekao neistinu.

Jebemu!” Gunnarstranda lupi šakom o stol.

“U svakom slučaju moramo pronaći Skaua”, reče Frølich staloţeno.

“A Gerhardsen je sad valjda osloboĎen sumnji.”

“Nitko nije osloboĎen sumnji”, drekne Gunnarstranda razdraţeno.

Frølich uzdahne. “Jedino što sigurno znamo jest da se Henning odvezao na

ono odmorište kod jezera. Ondje mu je viĎen auto, što se slaţe s onime što

nam je on sam ispričao.”

“I što onda?”

“Zamislimo da ju je Henning ubio”, mirno je rezonirao Frølich.

“Henning je poznavao Katrine. Mogao je znati za Raymonda Skaua. Mogao

je znati za njezine probleme s tim tipom, i mogao je znati da ju je Skau

posjetio na poslu ranije toga dana. Katrine je zvala više brojeva. Tko zna,

moţda je jedan od tih brojeva bio Henningov. Zamisli njih dvoje u autu.

Ona, lijepa i krasna, polugola, sretna. On, uzbuĎen i napaljen na nju.

Pretpostavimo da nisu na istoj valnoj duljini. On je nabrijan na seks, ona

razmišlja o kvaliteti ţivota. On je zagrli. Ona to pokuša okrenuti na šalu, no

on se ne da. Podivlja, siluje Katrine, davi je. Prirodno bi bilo upotrijebiti

logiku zločinca, da uzima odjeću i nakit kako bi uklonio svaki trag, no

istovremeno shvaća da bi policija mogla pronaći ostatke sjemena u tijelu.

Čitao je o DNK-testovima. Henning je sigurno znao da ostaci sjemena mogu

dovesti natrag do njega. Zato smišlja plan. Servira nam laţ da su se njih

dvoje dobrovoljno seksali u autu. Samo što je sačuvao njezin nakit. Njega je

mogao kasnije prodati.”

“Malo mi je to tanko”, reče Gunnarstranda.

“Super, predloţi nešto bolje.”

“Ja predlaţem da jedemo”, reče Gunnarstranda i uzme pladanj pa

odmaršira do roštilja.

Neko su vrijeme jeli u tišini. Salatu, marinirane odreske i svjeţ bijeli

kruh. Pili su hladno pivo. Frank zapravo nije mislio da bi poslijepodne s tim

gunĎalom moglo postati tako obećavajuće.

Tišinu prekine Gunnarstranda. “Kao prvo, Henning je priznao da je

pokupio Katrine pred kućom Annabeth Ås. Raymond Skau je mogao biti

ondje. Skau je mogao stajati pred Annabethinom kućom i čekati Katrine.

Pojavio joj se na poslu ranije toga dana, nije li? Tko zna, moţda je slijedio

nju i Eidesena na zabavu kod Annabeth Ås. Pretpostavimo da je stajao pred

kućom bračnog para Ås-Gerhardsen. Ondje je vidio kako Katrine uskače u

Henningov auto. Pa ih počinje pratiti. Znamo da su Henning i Katrine otišli

do Aker Bryggea i ondje kupili klopu u McDonald‟su. Odvezli su se dalje.

Henning kaţe da se jedan auto dovezao na parkiralište na Ingierstrandu.”

Gunnarstranda ušuti i razmisli o tome što je rekao.

Frølich im obojici natoči još. Bijela pastirica sleti na ogradu verande i

mahne repom. “Publika”, reče Frølich. “Špijun.”

“Ako to iseciramo i logički razmislimo”, nastavi Gunnarstranda,

“imamo posla sa slučajnim silovateljem. Jednom kad uhvatimo Skaua, dat

ćemo ovima sa sudske medicine da uzmu uzorak DNK. Nakon četrnaest

dana pokazat će se pripada li koţa pod Katrininim noktima Skauu, onda je

samo pitanje vremena kad ćemo naći ostatke njezine kose na njegovoj

odjeći. Kad se to dogodi, sve ovo sranje bit će riješen slučaj.”

“Ali gdje je Skau?”

“Vjerojatno u Švedskoj”, progunĎa Gunnarstranda i namaţe maslac

na krišku kruha. “I to je tipično. Već sam uhvatio dva ubojice koji su mislili

da mogu pobjeći u Dansku ili Švedsku dok se duhovi ne smire. Za par

tjedana Skau će se vratiti i onda ga imamo.”

Dva su policajca sjedila i gledala u prazno. Gunnarstranda je

zamišljeno ţvakao. Frølich je prekriţio noge i uperio lice prema suncu –

opušten.

“Ne mogu se sjetiti da sam vidio ogrebotine na Henningu Krameru”,

reče Gunnarstranda naposljetku.

Frølich se naceri. Šef ipak nije odbacio ideju o Krameru kao

počinitelju. “Ne znamo gdje je grebla”, reče. “Patolog će nam znati reći je li

Henning imao oţiljke od grebanja.”

Gunnarstranda napravi grimasu kao da se iznenada sjetio svoje uloge

domaćina i da je Frølich gost. “Dobro došao ovamo”, naceri se.

“Hvala. I hvala na klopi.”

“Hvala i tebi. Igraš šah?”

Franku Frølich se snuţdi. Šah. Taman kad se raskomotio. Šah – igra u

kojoj se jedna figura zove lovac, a druga pijun. Gdje jedna od njih skače u L.

Popije velik gutljaj piva da dobije na vremenu. Šah, pomisli. Igra u kojoj ili

kralj ili kraljica stoje na polju označenom D1.

“Znao sam”, reče Gunnarstranda zadovoljno. “Svaki dobar policajac

voli šah.”

Frank pomisli kako poneki put mrzi šah. To što cijelo vrijeme moraš

donositi strateške izbore, uvijek razmišljati tri koraka unaprijed prije nego

doneseš odluku. “Rijetko imam priliku igrati”, reče oprezno.

“DoĎi”, reče Gunnarstranda i povede ga u kuću, prema niskom stoliću

s crnom tablom. “Petak navečer, divljina, viski, pivo i šah”, nastavi on

nasmiješeno. “Došao si u raj.”

Djevojka s duplerice

Sljedećeg jutra Frølich se ravno iz Gunnarstrandine brvnare odvezao

do Drammena, no umjesto da skrene za Oslo, skrenuo je lijevo prema

Kongsbergu. Sišao je s autoputa, vozio dobrih pola sata i zaustavio se odmah

kod skretanja na drţavnu cestu kroz Nedre Eiker. Sjedio je u autu i gledao

prema maloj dolini. Naselje je moralo biti izgraĎeno negdje u

sedamdesetima. Kuće su stajale u elegantnim redovima. Pokušali su ih

izgraditi tako da se prirodno uklope u teren, ali pokušaj nije uspio, budući da

se okoliš sastoji od dviju velikih ravni koje se u obliku slova V spuštaju

prema prirodnome dnu u jarku kojim je vjerojatno nekoć tekao potok.

Cijelom duţinom ravni prolazili su redovi katnica u nizu, mjestimično

začinjeni niskim samostojećim prizemnicama. Uglavnom, dominirali su

krovovi od šindre i odbojni kvadratni prozori s dvostrukim staklima. Tu i

tamo stajala su i pojedina ambicioznija zdanja, neka s velikim verandama i

zidovima s obiljeţjima bogatstva – ispupčenim erkerima s prozorima od

malih stakalca u sredini – a druge kuće bile su još kičastije opremljene, s

imitacijom grčkih stupova na ulaznome dijelu ili višebojnim vitrajima.

MeĎutim, velika većina vrtova imala je grmlje ili voćke koji su uspijevali.

Frank Frølich izaĎe iz auta i uĎe u naselje. Zujao je motor kosilice;

mala djevojčica sjedila je na klackalici, sama i napuštena. Stavila je prst u

usta i krupnim očima zurila u policajca koji je prolazio. Na verandi malo

dalje dječačić je sjedio na plastičnom traktoru i oponašao brujanje motora.

Frank je primijetio kuću Bratterudovih puno prije nego što je ugledao broj

na zidu. Osjećaj neimaštine isijavao je iz krhke gradnje, od crne rupe u

crijepu, mrlja na oljuštenoj boji fasade, naherenog poštanskog sandučića,

prevrnute kante za smeće, trave na tratini koja je toliko narasla da je bila

načičkana dugim, paperjastim cvjetovima, pa do krhkih stepenica koje su

prijetile urušavanjem.

Ţena koja je otvorila bila je zaobljena oko struka i imala je neobično

velike podočnjake te crvenkastu kovrčavu kosu. Frank Frølich sjećao je se s

pogreba. Bila je to ţena koja je cijelo vrijeme imala torbicu prebačenu preko

ruke i koja se rukovala s Annabeth Ås poslije obreda.

Frølich se predstavi. Ţeni je pogled plamtio ţutim i prigušenim

sjajem, alkoholnim plamenom koji se hranio njezinim podočnjacima.

“Daleko ste od kuće”, reče ona. “Ovo je Buskerud.”

Frølich joj uzvrati osmijehom dostojnim televizijskog voditelja.

“Dolazim ponajviše da porazgovaramo o Katarine, čisto... nesluţbeno”, reče

on i strpljivo stavi ruke na leĎa.

“Kako to?”

“Da se upoznam s njezinim porijeklom... djetinjstvom... tek toliko da

saznam malo više.”

Jedan velik pramen kovrčave crvene kose padne joj na čelo. Ţena ga

odmakne dlanom. Prsti su joj bili debeli i kratki, crveni od ekcema.

“Pozvala bih vas unutra, ali nered je.”

“Moţemo prošetati”, reče Frølich vedro.

“Da se povlačim po naselju s policijom? Dajte, molim vas!” Ona

okrene glavu i zapilji se u njega iz profila. Bio je to pogled sumanute ptice

sekundu prije nego što će se zaletjeti nekome u lice. Frølich odvrati pogled i

primijeti kako sivo, rasušeno drvo izbija kroz lak ulaznih vrata. Curi,

pomisli on i primijeti zašto su stepenice nakošene. Temelji su počeli trunuti.

Tišina je potrajala, činilo se, cijelu vječnost. Neki kukac, bio je to neki

polukrilac sa šest nogu i trokutastim oklopom, oprezno je tapkao niz

rukohvat stepenica. Dva ticala izgledala su kao antene i kukac je tim

antenama mahao kao što slijepac maše štapom da pronaĎe izvore opasnosti

na putu pred sobom. Pitam se zna li kamo ide, pomisli Frølich i opet digne

glavu da još jedanput susretne ţenin mrki pogled.

“Pa, onda ipak uĎite”, reče ţena konačno i tromo se okrene.

“Sjednite gdje ţelite, samo ne na mačkinu stolicu”, uzdahne ona i opet

s čela odmakne kovrču, koja istog trena padne natrag na isto mjesto. Ţena

tada izbaci donju usnu i otpuhne je. “Ovo je mačkina stolica; ako sjednete na

nju, moţete odmah kući prati hlače!”

Frølich potraţi i naĎe kuhinju, gdje je sunce sjalo kroz prozor i

obasjavalo mrlje na podu zagasitim, isušenim sjajem. NaĎe si drvenu stolicu

za malim stolom ispod prozora i ponese je u dnevnu sobu.

“Ima li dugo otkad je bila kod kuće... u posjeti... prije nego što je

umrla, mislim?” upita pa sjedne.

“Nikad nije dolazila kući.”

Frølich je šutio u tajcu koji je uslijedio nakon tog ispada.

“No, sad je mrtva, i to je tuţno, ali ona je morala završiti loše. To sam

oduvijek znala. Bila je patološka laţljivica i povlačila se s dečkima i

muškarcima otkad je bila ovolika.” Njezina šaka pokaţe neku visinu

otprilike metar od poda.

“Što mislite time da je bila patološka laţljivica?”

“Da je to i bila; lagala je o svemu i svačemu, i ništa joj nije bilo

dovoljno dobro. Ja joj nisam bila dovoljno dobra. Kad je došla ovamo prije

par godina, skuhala sam joj, kupila sam sve njezino omiljeno, svu hranu

koju je voljela kao mala. No to joj nije bilo dovoljno dobro. Ne, trebali ste

vidjeti tu neku ţenu koja ju je dopratila, finu damicu koja nije htjela pipnuti

ništa od mojih stvari, hodala je u krug po dnevnoj sobi prekiţenih ruku kao

da ju je strah da ne pokupi neku boleštinu. Ti ljudi voze skupe aute i jedu

finiju hranu. Ja nisam bila dovoljno dobra. Ne, Katrine je imala visoko

mišljenje o sebi, mislila je da je jedna od finih ljudi, ona! Kći nekoga tko se

nije bio u stanju brinuti za svoju djecu.”

“Vi ste je posvojili?”

“Da, bila je posvojena.”

Frølich je čekao nastavak. Nije ga bilo. U tišini koja je uslijedila,

Frølich je razmišljao kako da formulira sljedeće pitanje. No, začudo, ona ga

preduhitri: “Katrine je voljela svojega oca. Moga muţa. Bili su nerazdvojni.

I bilo je sve u redu s njom dok je on bio ţiv. No onda je umro, od raka. Ona

je tada imala jedanaest godina, mislim. I postala je teška kad ju je uhvatio

pubertet. Nikad se nismo slagale, nas dvije.”

Frølich pročisti grlo.

Ona ga prekine: “Sad će konačno biti zajedno. Stavit ću njezinu urnu

na njegov grob.”

Frølich pokuša iščitati što se skriva u tom čemernom pogledu, ali

odustane. Kad je tišina dovoljno potrajala, upita je leţernim tonom: “Zašto

ste posvajali?”

“Nisam mogla imati djecu.”

“Mislim... zašto baš Katrine?”

“Njezina prava majka je umrla. Samo smo to znali. A onda je umro i

Fredrik, nekoliko godina kasnije. Da, nije trebalo puno godina da počnem

tjerati muškarce odavde štapom. U tome je bio problem s Katrine, nikad nije

preboljela gubitak oca.”

“Od čega je umrla Katrinina biološka majka?”

“To nitko ne zna. Ali to je hranilo njezine fantazije, znate. Fantazirala

je o svemu odavde do Monaca.”

Frank Frølich kimne i spusti pogled. Nije volio razmišljati o maloj

djeci s nedostiţnim snovima.

“Znate, razmišljala je o avionskim nesrećama i saobraćajkama,

zamišljala da zapravo dolazi iz nekog dvorca iz bajke.”

Frølich se sjetio jednog davnog zadatka, on i još dvojica policajaca

trebali su biti pratnja ljudima iz Centra za socijalnu skrb u jednom slučaju

zanemarivanja djeteta koje je onda socijalna trebala preuzeti. Bila je riječ o

djevojčici od kojih sedam godina. Koliko je sad stara? Osamnaest?

Devetnaest?

“Ali što ja znam, ta je ţena mogla biti narkomanka ili je jednostavno

umrla od raka kao moj muţ. Nismo ništa znali i nismo htjeli ispitivati.

Nismo htjeli znati.”

“Je li vam poznato ime Raymond Skau?” upita Frølich.

Ona napravi kiselu grimasu.

“Dakle, znate to ime?”

Ona kimne. “On ju je i uvukao u sve to, taj tip, dosta stariji od nje. Bio

je jedan od najgorih hahara u okolici. Odselio je u Oslo. Sad je nestao, ali

bili su nekakav par, njih dvoje. Ona je odselila tamo, k Raymondu, čim je

bila dovoljno stara.”

“Koliko je tad bila stara?”

“Moţda petnaest... ili šesnaest? Otišla sam onamo, dovukla je natrag.

Čak je htio nasrnuti na mene. „Pazi se‟, vikao je na mene. „Upozoravam te,

imam crni pojas u karateu!‟ Ha? Ti ćeš mene! Ali odgovorila sam ja njemu.

Rekla sam: „Idi doma i donesi ga, da te opalim njime po leĎima!‟”

Frølich se uljudno nasmiješi.

I ona se nasmije, Beate Bratterud. “Da, lako se sad smijati, nakon

svega. Ali sve je pošlo po krivu. To s Katrine, mislim. Grozno mi je

razmišljati o tome. Naravno da je bilo dobro što se izvukla iz toga. Šteta što

to nije moglo proći bez gorčine. Jer nije se trebala sramiti ni mene ni svoga

doma. Pruţili smo joj sve što je trebala, borili smo se za nju, stvarno jesmo.

Ali treba reći da joj nije baš bilo lako.”

Frank ustane. “Ispričajte me na par minuta”, reče i uzme mobitel iz

dţepa jakne. Utipka Gunnarstrandin broj i prijateljski se nasmiješi

tmurnome licu s druge strane stola.

Zazvonilo je triput.

“Molim vas, budite kratki.”

“Ja sam”, reče Frank.

“Zucni već jednom.”

“Baš ti hvala”, reče Frølich kiselo pa nastavi: “U posjetu sam kod

majke Katrine Bratterud kao što smo se dogovorili. Kaţe da je Raymond

Skau odavde. Poznaje Skaua koji je vjerojatno bio Katrinin dečko u

tinejdţerskim godinama. Vjerojatno ju je on doveo na ulicu.”

“Da”, reče Gunnarstranda nestrpljivo. “Nastavi.”

“To je to zasad.”

“Vidjet ćemo koliko je to značajno”, reče glas iz telefona. “Prijavili su

aktivnost u Skauovom stanu. Ako odmah sjedneš u auto, moţda stigneš na

ispitivanje.”

Frølich prekine vezu i ostane sjediti i zuriti u telefon u svojoj ruci. Na

kraju ga vrati u dţep. “Kaţete da je Katrine fantazirala o svojemu porijeklu”,

reče on i pogleda Beate Bratterud. “Što ste pod time mislili?”

“Mislila sam to što sam rekla.”

Frølich pričeka.

“Porijeklo je ponekad bilo jedino što joj se motalo po glavi. No nikad

nije uspjela saznati ništa o tome.”

“Što je konkretno poduzimala?”

“Hah, tko zna, karitas moţda. Centar za socijalnu skrb nije joj mogao

pomoći. To sam joj mogla odmah reći. Te ţene u Centru za socijalnu skrb

izdrţe na poslu dvije godine dok ne izgore, a ako i ne izgore, onda samo

stoje i krešte o nekakvoj povjerljivosti podataka. Jedini koji su išta mogli

reći o socijalnim slučajevima od prije dvadeset godina ljudi su koji su bili

socijalni slučajevi prije dvadeset godina. Rekla sam joj to, ali mislim da me

nije slušala. Mislim da nije imala prevelikog uspjeha u nalaţenju roditelja.”

Beate Bratterud uspravi se na stolici. “S time je počela prvih godina nakon

što mi je muţ umro. Bili su bliski, znate. Katrine i Fredrik. Ali mene nikad

nije voljela. Nikad joj nisam bila dovoljno dobra.” Kovrčava ţena s mukom

ustane i odgega se do stola za šivanje u kutu, pa izvuče iz njega ladicu. Vrati

se s nekakvom kutijicom. U kutiji su bile fotografije. “Evo”, reče i izvadi

fotografije, pogleda ih nekoliko pa ih spusti na stol ili pruţi policajcu koji ih

je proučavao s uljudnim zanimanjem. Bila su to mlaĎa izdanja Beate

Bratterud s dugom kovrčavom kosom. Bila je mršavija i s blaţim crtama

lica. Na jednoj se slici smijala; zubi su joj bili ravni i nakrivljeni prema

unutra, kao ribi. Frølich je proučavao njezin osmijeh i pitao se moţe li se

reći da je bila lijepa.

Beate Bratterud pruţi mu cijelu kutiju i odvuče se do još jedne

komode. On je listao fotografije. PronaĎe presavinuti i poţutjeli isječak iz

novina pa raširi krhak list u krilu. Bila je to stranica iz novina Verdens Gang.

Pročita datum u kutu: 11. srpnja 1965. Stranicom je dominirala djevojka u

bikiniju koja je pozirala na jednome od startnih mjesta olimpijskog bazena.

Kovrče su joj padale na ramena, i bila je malo punašna u bedrima i trbuhu.

VG-ova djevojka dana zove se Beate, glasio je tekst ispod slike. Frank

pobliţe prouči novinski isječak. O da, bilo je to mlaĎe izdanje Beate

Bratterud. Digne glavu i sretne njezin tmuran pogled.

“Idu godine”, reče ona mrzovoljno, okrene se pa počne kopati po

drugoj ladici. Frølich nije znao što bi trebao reći, ali činilo mu se da bi bilo

loše ne dati joj kompliment. Pročisti grlo. “Opa!”

Ona se okrene.

On je drţao novinski isječak u zraku.

“Da, hajde da i to čujem”, reče ona.

On osjeti kako se zarumenio u licu pa se opet usredotoči na fotografije.

Bilo je slika muškaraca u paradi za Dan ustava 17. svibnja, mladeţi u

trapez-hlačama, ţene s dječjim kolicima, grupna slika u parku. Na

pojedinim slikama bio je taman i mršav muškarac zalizane kose i finih crta

lica. I bilo je nekoliko slika Katrine – plavokose i vrlo lijepe, sa senzualnom,

punom gornjom usnom. Nije baš sličila roditeljima.

“Ima jedna slika koju sam vam htjela pokazati”, promrmlja Beate

Bratterud i konačno pronaĎe to što je traţila. “Ovdje ćete vidjeti...”

Slika je pokazivala mršavog muškarca i Katrine zagrljene – pred

drvenim dvorišnim vratima – na šumskoj cesti sa zelenim krošnjama u

pozadini. Otac je grlio kćer oko ramena a ona je njega drţala oko struka.

Dvije osobe koje se vole.

“Upoznali smo se onako kako su se ljudi upoznavali davnih dana”,

reče ona sneno s druge stolice.

Frølich digne obrve. “Vi i vaš muţ?”

“Da, danas ljudi daju oglase u novine da bi se upoznali, sad je tu

internet i ne znam što sve ne. Moţda zovu partnere telefonom, što ja znam...

davnih se dana išlo na ples...”

Frølich kimne i pomisli koliko je ogorčena jedanaestogodišnja

djevojčica mogla biti kad je ostala bez oca. “Okrutno”, promrmlja on.

“U mjesnoj dvorani”, nastavi ona. “Jednoj stvarno staromodnoj

mjesnoj dvorani gdje su cure stajale uz zid, a dečki zvali na ples, nakon što

su prvo vani na stepenicama pili da skupe hrabrost, ne? I pravi orkestar s

pravom muzikom. Tamo su se muški tukli za cure, sigurno ste čuli za

Prøysena – kako je pjevao o koraku naprijed i koraku natrag i djevojci koja

se smije kad netko napravi krivi korak – i o tesarskim šegrtima. Fredrik i ja

upoznali smo se u tom lokalu i on je izabrao mene, a ne neku drugu. Obično

to ovako kaţem: Onaj tko nikad nije bio u na plesu u mjesnoj dvorani, taj ne

zna što je ţivot!”

“Tako je”, reče Frølich.

“I tko ne zna Theodora!”

“Molim?”

“Prøysena.”

Frølich pročisti grlo. “Govori li vam što ime Henning Kramer?”

“Baš ništa.”

“Ole Eidesen?”

“Ne.”

Frølich odloţi fotografije na stol. “Kaţete da vas se Katrine pomalo

sramila, ili je u svakom slučaju mislila da nema dovoljno dobro porijeklo.

To ste rekli?”

“Sramila se mene”, reče Beate Bratterud ogorčenim glasom. “Sramila

se ove kuće, mojeg izgleda. Katrine nikad nije mogla primiti moju ljubav.

Postala je snob, i grijeh je reći ali što se dulje liječila, to je veći snob

postajala.”

Frank tmurno kimne.

“Ali ovo nije prvi put, znate”, reče Beate Bratterud.

“Prvi put?”

“Ovo nije prvi put da je Katrine umrla. Prvi put je bilo prije deset

godina. Droga joj je skoro uzela ţivot. A sad je vjerojatno silovana i

zadavljena...”

Punašna ţena turobno uzdahne.

Frølich suosjećajno kimne.

“A ja samo razmišljam o tome kako je sigurno mnogo puta umrla u tih

deset godina...”

Frølich ustane i krene prema vratima. Beate Bratterud utonula je u

vlastite misli i nije ju htio opet dizati.

Dva mjeseca

Zelena vrata imala su prozor od armiranog stakla. Zavjesa je bila

pomaknuta u stranu i jedna je glava gledala van. Iako je ţica u staklu

iskrivljavala crte lica na drugoj strani, bilo je očito da ne pripadaju

muškarcu. Gunnarstranda dade znak pratnji na stepenicama da se povuku.

Zatim stavi ruku na zvonce i pritisne još jedanput. Osoba s unutrašnje strane

počne premetati po bravi. Vrata otvori vrlo mlada djevojka. Moglo joj je biti

petnaest, šesnaest, sedamnaest ili osamnaest godina. Gunnarstranda se

zapita bi li joj moglo biti četrnaest. Ali zaključi da mu se to ne čini

vjerojatnim. Morala je imati preko petnaest. MeĎutim, bila je jako

našminkana; koţa lica bila joj je kruta gotovo kao karton, usne su joj bile

namazane tamnocrvenim ruţem i na sebi je imala vrlo malo odjeće. Upravo

je oskudna odjeća otkrivala koliko je mlada: mršavih bedara bez imalo

mesa, kao da je još uvijek u razvoju.

“Je li Raymond kod kuće?” upita policajac s osmijehom od uha do

uha.

“Ne”, reče ona i uzvrati mu osmijeh.

“Tko si ti?”

“Ja sam mu djevojka.”

Gunnarstranda kimne. “Dobro jutro”, reče.

“Bok”, reče ona.

Gunnarstranda se okrene i baci pogled prema naoruţanom policajcu

koji se smjestio više na stepenicama, djevojci izvan vidokruga. Ovaj se

bešumno povuče natrag i nestane. Gunnarstranda se opet okrene djevojci i

povjerljivo upita, “Hoće li uskoro doći?”

“Svaki čas, mislila sam da je on to pozvonio.”

“Pričekat ću ga unutra”, reče Gunnarstranda i uĎe. Hodnik je bio

oličen tamnim bojama; bio je dug i uzak kao što hodnici u starim zgradama

često jesu. Zaustavi se ispred vrata kupaonice i širom ih otvori. Proviri

unutra. Kupaonica je djelovala neobično moderno i vrlo čisto. Otvori širom i

sljedeća vrata.

“Spavaća soba”, reče cura iza njega.

Gunnarstranda baci pogled u izvučene ladice koje su leţale razbacane

po podu. Na širokom, nepospremljenom krevetu leţale su nabacane čarape,

muške gaće i drugi nered koji je vjerojatno bio sadrţaj ladica. Gunnarstranda

zatvori vrata i nastavi dalje u stan s djevojkom koja ga je pratila u stopu. Bilo

je očito da mu ne vjeruje baš sasvim. Gunnarstranda uĎe u dnevnu sobu koja

je bila uredna. Raymond Skau sakupljao je stare ploče. Tri su zida bila od

poda do stropa prekrivena policama punim vinilki. Bilo ih je sigurno na

tisuće. Samo su dvije police bile rezervirane za CD-ove. Ima što slušati

nekoliko godina, pomisli Gunnarstranda i pogleda prema četvrtom zidu na

kojem su bila dva visoka prozora prema ulici. Ispod prozora, ili izmeĎu njih,

zid je resila ogromna glazbena linija. Zvučnici su bili dva stupa visine

čovjeka. On nastavi do kraja dnevne sobe i baci pogled u kuhinju, koja je

izgledala jednako zakrčeno kao i spavaća soba. Odavno prljavi sasušeni

tanjuri činili su malu graĎevinu na radnoj plohi, hrpe šalica s crnim slojem

stvrdnute kave u sudoperu. Miris unutra odavao je da se već dugo nitko nije

potrudio isprazniti kantu za smeće.

Mlada ţena stajala je nasred sobe i kršila ruke. “A tko si ti?” upita

usiljeno.

Gunnarstranda se vrati do jednog od prozora u dnevnoj sobi i da signal

ljudima dolje, odmahne glavom i pokaţe svoj mobitel.

“Ja sam Raymondov kompić”, reče kratko.

“Ja sam Linda”, reče cura i nasmiješi se onako kako se pristojne

djevojke smiješe kad su nesigurne, ali se nadaju da će sve proći u redu.

Gunnarstrandi zazvoni mobitel. “Da”, javi se i ode do prozora. “Skau

nije ovdje, ali očekuju ga, pa ću ostati dok ne doĎe.” Poklopi i autoritativno

pokaţe prema kauču. “Sjedni”, reče djevojci.

Ona sjedne. Gunnarstranda se smjesti na fotelju ravno nasuprot njoj.

“Već dugo poznaješ Raymonda?” upita je.

“Skupa smo dva mjeseca.”

Gunnarstranda kimne.

“Sutra”, reče ona. “Sutra će biti točno dva mjeseca.”

“Dva mjeseca je uţasno dugo”, reče Gunnarstranda sarkastično.

“Da, ni ja ne mogu vjerovati”, reče ona naivno i nasmiješi se kao da ne

moţe vjerovati.

“Jesi li onda upoznala Katrine?” upita Gunnarstranda.

“Ne, ne bih rekla.”

“Svijetle kose, dosta lijepa, ali malo starija od tebe.”

Cura po imenu Linda odmahne glavom.

“Radi u putničkoj agenciji”, reče Gunnarstranda.

Djevojka slegne ramenima.

“Ali ti još sigurno ideš u školu.”

“Radimo jedan projekt.” Ona se zahihoće.

“Onda ne moraš biti u školi?”

“Pa moramo, ali...” Opet se zahihoće.

“Koliko imaš godina?” upita policajac.

“Četrnaest.”

Gunnarstrandine usne razvuku se u zadovoljan osmijeh.

“Čemu se smiješ?” Djevojčica se zarumeni kao da misli da se

policajac smije njoj.

“Smijem se Raymondu.”

“Raymond je baš kul, ha?”

“Kul”, kimne Gunnarstranda. “Totalno kul”, promrmlja on i zaključi

da moderan ţargon mladeţi nije nešto što upotrebljava svaki dan. “Gdje je

on uopće?”

“Kod plavaca”, odgovori ona.

“Plavaca?” ponovi policajac ne shvaćajući.

“Kod murje”, reče ona. “Nazvao me iz murje. Trebao bi uskoro doći.”

“Stanuješ ovdje?” upita Gunnarstranda srdačno. “Ţiviš s

Raymondom?”

“Jesi lud?” reče cura. “Starci mi ne bi nikad dali.”

“Ali imaš ključeve?”

“Da. Unosim poštu i slično.”

“Slično?”

“Da, kuham i...”

“I?”

Ona se rezignirano nasmiješi. “Bračne duţnosti.”

Gunnarstranda se sveznajuće nasmiješi. “Bračne duţnosti”, ponovi i

namigne joj.

Cura se opet zarumeni. U tom trenutku policajcu zazvoni mobitel.

Digne ga na uho, primi poruku i nasmiješi se curi s druge strane stola.

“Super”, reče. “Krenite!”

Malo nakon toga netko pozvoni na vrata i djevojka skoči na noge. “To

je Raymond”, reče energično.

“Sigurno je”, reče Gunnarstranda i ostane sjediti.

U tom trenu začuju se ubrzani koraci, pa tresak i netko tko hrapavim

glasom psuje.

Djevojčica po imenu Linda uplašeno pogleda prema Gunnarstrandi

koji s mukom ustane i krene prema vratima. “Spakiraj svoje stvari”, reče on

djevojčici. “Reći ću nekome da te odveze doma.” Otvori vrata i stane

promatrati guţvu koja se odvijala na podu stepeništa. Jedan muškarac uvijao

se i koprcao u tišini pod teţinom dvaju uniformiranih policajaca. Ruke su

mu bile iskrivljene iza leĎa, gdje su bile spojene lisicama. Kad se pokušao

okrenuti da pogleda oko sebe, masna mu je kosa visjela oko lica kao debela

zavjesa.

Gunnarstranda se nasmiješi djevojci. “Ali prije nego što odeš kući,

porazgovarat ćeš o svojem dečku s nekim simpatičnim ljudima.”

Wc daska

Frølich je primijetio mršava Gunnastrandina leĎa čim je skrenuo za

ugao iz Prinčeve ulice. Šef je prolazio uz diskont pića Steen og Strøm. Frank

ubrza. “Čestitam na Raymondu Skauu”, reče Frank kad ga je dostigao.

Gunnarstranda se načas nasmiješi pa obojica nastave hodati bez daljnjeg

spominjanja te teme.

Prošli su preko Egertorgeta izmeĎu knjiţare i zbijenog kruga ljudi koji

su se okupili oko uličnih svirača pred stepenicama podzemne.

“Imamo li što slaviti?” upita Frølich naposlijetku. Morao je vikati da

bi ga se čulo od frula i pjesme.

“Ne”, reče Gunnarstranda i psujući se progura kroz guţvu.

“Čak ni Raymonda Skaua?”

Gunnarstranda odmahne glavom. Nastave nizbrdo desnom stranom

Ulice Karla Johana. Frølich baci pogled preko ograde terase Dasslokketa na

trokutastom trgu, kafića koji su prozvali WC daskom jer se nalazio iznad

podzemnog javnog zahoda. Iako kiša već neko vrijeme nije padala, plastične

stolice koje su stajale vani još su uvijek bile mokre. Na mjestima gdje su bili

natkriveni baldahinima, stolovi i stolice djelovali su donekle suho. Pa ipak,

ispod njih nije bilo ni jednog jedinog gosta. Samo su otvorena vrata

ugostiteljskog kioska odavala da je otvoren. Dan je trebao biti topliji,

razmišljao je on. Sunčan i za nošenje dizajnerskih sunčanih naočala. “Idemo

na kavu”, reče i zgrabi šefa za rame. Gunnarstranda poĎe za njim kroz vrata

ograde.

“Znaš li zašto nismo mogli naći Raymonda Skaua?” upita

Gunnarstranda i pronaĎe relativno suhu stolicu uz ogradu prema Ulici Lille

Grensen.

Frølich odmahne glavom.

“Zato što je sjedio u pritvoru.”

“Ponovi”, reče Frølich.

“Neću”, reče Gunnarstranda.

Frølich dovikne mladoj konobarici koja se vukla prema njima, “Dvije

kave.”

Sjedili su i gledali se.

“Dakle, sjedio je u pritvoru”, reče Frølich loše prikrivajući ironiju.

Gunnarstranda kimne. “Raymond Skau uhićen je navečer u nedjelju

13. lipnja. Hitni poziv iz Sagene Videa, male videoteke kod crkve u

Sageneu. Djevojka koja ondje radi prijavila je pljačku. Skau je uhvaćen iza

crkve u kvartu dolje kod Akerselve, večer nakon što je Katrine Bratterud

ubijena, sumnjičili su ga da je iz Sagene Videa ukrao nešto novca i filmova u

CD-formatu.”

“DVD-formatu”, ispravi ga Frølich.

“Najgore od svega je što je ta rupa odmah do moje kuće”, reče

Gunnarstranda. “I tip je sjedio u pritvoru sve do danas.”

“A mi smo već nekoliko dana imali nalog za uhićenje.”

Gunnarstranda napravi grimasu.”Nemoj to reći novinarima.”

“Ali još uvijek je mogao ubiti Katrine u noći sa subote na nedjelju.”

“Moguće je, ali to mi se više ne čini tako izglednim.”

“Ali imao je njezin nakit.” Frølich pruţi ruku u zrak. “Gle”, reče on,

“sad opet pada kiša.”

Gunnarstranda baci pogled prema nebu pa izvadi cigaretu; pripali je i

zakloni rukom da se ne smoči.

“Kad sam došao k Skauu, unutra me pustila curica od četrnaest

godina. Zove se Linda Ros i kaţe da je Skauova cura.”

“Četrnaest godina! On ima skoro četrdeset!”

Inspektora uhvati jedan od njegovih slavnih napada kašlja. Dok se

Gunnarstranda borio s kašljem, kiša je bubnjala po baldahinu i stvarala

ugoĎaj gotovo kao da su u šatoru.

Kad je kašalj popustio, Frølich se ubaci. “Gdje su te kave? Pa samo

smo nas dvojica ovdje. Ne treba im valjda toliko vremena da naprave dvije

vraţje šalice kave!”

“A da, problem je samo to što djevojka tvrdi da je ona donijela nakit u

stan. Naši ljudi su nakit našli u torbici Katrine Bratterud koja je leţala na

stoliću u dnevnoj sobi. Cura tvrdi da je ona stavila torbicu na stolić, da je

stigla poštom.”

“Poštom?”

“Ona tako kaţe, torbica je stigla poštom u srijedu ili četvrtak.”

“Govori li istinu?” upita Frølich.

“Vjerojatno. Ta curica je zaljubljena do ušiju.”

“Ali Raymond je svejedno mogao ubiti Katrine u nedjelju ujutro.”

Gunnarstranda frkne nosom. “Ta mala je glupa, ali ne tako glupa da

sklepa tu priču. I zašto bi Skau sam sebi poštom poslao Katrinin nakit?”

“Zašto joj se Skau pojavio na poslu – u putničkoj agenciji?” uzvrati

mu Frølich protupitanjem.

“On tvrdi da mu je Katrine dugovala novac.”

“Koliko?”

“To ne ţeli reći, a ne ţeli reći ni za što mu je dugovala novac.”

Frølich kimne.

“To što on šuti o tome ne znači ništa. Skau je jedan od onih na koje

smo navikli, stari poznanik policije, i misli da moţe nešto izmusti

zadrţavanjem informacija. Osim toga, već su dva meĎusobno nepovezana

doušnika dojavila Yttergjerdeu da Skau duguje lovu na sve strane. To

objašnjava zašto je bio dovoljno očajan da nasrne na Katrine na poslu.”

Gunnarstranda utihne i razmisli o tome što je upravo rekao.

Uzme novu cigaretu iz dţepa i zapali je opuškom prethodne.

“Skau je navodno dilao amfetamin s nekim Vijetnamcima. To

objašnjava i zašto je bio očajan. Dosta su oštri s duţnicima, ti Vijetnamci.”

“Bilo kako bilo, stiţe kava”, reče Frølich vedro. Uzme je i izvadi

novac da plati. “Imate puno posla danas?” upita djevojku koja je kiselo

zurila u prazno i još se više namrgodila zbog njegovog zajedljivog

komentara.

Ime

“Odbijam dati izjavu”, rekao je Raymond Skau čim su ga ugurali kroz

vrata.

“Na to imate puno pravo”, reče inspektor Gunnarstranda sa svoje

stolice pa zijevne. Umorno pokaţe prema crvenom naslonu druge plastične

stolice. “Molim vas, sjednite.”

Raymond Skau, neobrijan i krvavih očiju, u vrećastoj sivoj trenirci,

ostao je stajati i zuriti u stolicu, a onda ponovi, “Odbijam dati izjavu. Ne

čujete dobro?”

“Znači li to da odbijate i sjesti?” upita Gunnarstranda rezignirano.

Skau prijeĎe pogledom od policajca do stolice i natrag.

“Moţete, naravno, ostati stajati.”

“Odvezite me natrag u ćeliju.”

Policajac baci pogled na sat. Bilo je deset minuta poslije ponoći.

Napravi ţalosnu grimasu i informira ga, “Auta neće biti prije sedam ujutro.”

“Nemate jebeno pravo na to.”

“Na što to nemamo pravo?”

“Uskratiti mi prijevoz do ćelije.”

“Da, ali ne uskraćujem vam ja prijevoz do ćelije, zar ne?”

“Onda me vi odvezite natrag do ćelije.”

“Nema prijevoza još šest sati i pedeset minuta. Toliko ćete dugo

stajati?”

“Prijavit ću vas.”

“Slobodno.”

“Prijavit ću vas Uredu za kontrolu policijskih aktivnosti, moj advokat

će vas prijaviti.”

“Slobodno. Imate na to puno pravo. Moţda da sjednete u

meĎuvremenu. Kao što rekoh, imate preko šest sati za ubiti.”

Gunnarstranda ustane i ode do prozora. “Vaša djevojka tvrdi da je

preuzela poštanski paket, paket u kojem je bio Katrinin nakit”, reče on

leĎima okrenut pritvoreniku.

“Već smo razgovarali o tome – sada odbijam dati daljnje izjave”,

prekine ga ovaj. “Nema smisla da me zajebavate s time. Odbijam i imam

puno pravo na to.”

Gunnarstranda se okrene. Raymond Skau je sjeo, poloţio obje

podlaktice na stol i streljao ga pogledom ispod uskih lagano zaobljenih

obrva. Gunnarstranda se pribliţi. Razdjeljak koji mu je vodio od čela prema

otraga bio je bijel i ravan i ni vlas mu nije krivo stajala. Gunnarstranda mu se

unese u lice. Obrve su mu bile pojačane olovkom. “Šminkate se?” upita ga

policajac u nevjerici.

“Pa što?” odvrati Skau. “Ni meni se ne sviĎa vaš zadah.”

Gunnarstranda se uspravi. Stajao je i gledao ga s osmijehom na licu.

“Odlično da odbijate dati izjavu”, reče. “Ne mislim da je to nešto naročito

mudro, ali imate puno pravo odbiti dati izjavu. Ipak, htio bih da poslušate što

imam za reći, kad ste već ionako ovdje. Imate li što protiv toga da čujete što

ja mislim?”

“Imam jebeno puno protiv toga da me mamite da kaţem nešto što će se

poslije moći iskoristiti protiv mene.”

“Ali imate li razloga strahovati od toga da ćete reći nešto što ćemo

moći iskoristiti protiv vas?”

Raymond Skau ne odgovori.

“Vaša djevojka”, počne Gunnarstranda. “Linda. Moguće je, naravno,

da laţe. Priču o nakitu mogla je smisliti da vas spasi. Iz nekog je razloga

zaljubljena u vas. Jasno, ima pravo biti. Ali ta zatreskanost je prolazna,

govorim to iz iskustva, jer ćete biti optuţeni za bludničenje nad

maloljetnicom, za seksualno iskorištavanje. Ima samo četrnaest godina.”

“Ali nisam to znao!”

“Sigurno niste. Ali nije u tome stvar. Priznala je tu činjenicu, pa ćete

biti osuĎeni htjeli vi to ili ne. Posljedica je u svakom slučaju ta da će je,

koliko god sada bila zaljubljena, ta zaljubljenost proći. Ako laţe o nakitu,

samo je pitanje vremena kad će priznati istinu. A onda ste nadrapali. S druge

strane, moţda govori istinu. Moguće je da je preuzela poštanski paket.

Pitanje je onda tko vam je poslao paket s nakitom. Zapitajmo se ovo: Tko je

to mogao učiniti?”

Raymond Skau mrko je gledao pred sebe.

Policajac se nakašlje pa reče, “Mogli ste to napraviti sami. Mogli ste

ubaciti nakit u poštanski sandučić.”

“Zašto bih to napravio?”

Gunnarstranda se pravio da ga nije čuo. “Ne znam zašto ste to

napravili, ali razmišljao sam o tome da saznam. Namjeravam saznati to, kao

i zašto ste napali Katrine na poslu, dan prije nego što je ubijena.” Skau ga je

htio prekinuti, ali policajac ga zaustavi podignutom rukom. “Tvrdite da vam

je Katrine dugovala novac. Ali ne ţelite reći za što vam je bila duţna ni

koliko vam je dugovala. No, recimo da je to istina. Pretpostavljam da je to

istina jer su dva meĎusobno nepovezana doušnika rekla da ste zadnja dva

tjedna očajnički trebali novac. Priča se da dugujete jednom Vijetnamcu

mnogo novca za amfetamin koji ste preprodali a niste platili.”

Skau nabora čelo i reče mrko, “Sad ću i za to biti optuţen?”

“Boli me Ďon što radite s drogom”, odgovori policajac rezignirano.

“Imam druge stvari na pameti, ali moţemo, čisto eksperimenta radi,

pretpostaviti da je to što su nam prišapnula ta dva doušnika istina. Ono što

znam jest da ste se pojavili na Katrininom radnom mjestu i traţili novac koji

vam je bila duţna. Znamo da ste to napravili, da ste je napali i prijetili joj

ondje, znamo da ste se toliko razbjesnili da ste fizički nasrnuli na Katrine

iako je bila prisutna još jedna osoba. Zanimljiv je taj vaš bijes. Isti taj bijes i

vaše ponašanje kad ste je sreli samu – usred noći – bez svjedoka – takoĎer su

zanimljivi.”

Skau je šutio.

Gunnarstranda ga je nekoliko trenutaka promatrao u tišini, a onda

nastavi. “Zbog toga moram saznati što se dogodilo nakon što ste otišli iz

putničke agencije. Bilo je jedan popodne kad ste izašli kroz vrata Katrininog

radnog mjesta. Zatvorili su u dva sata jer je bila subota. Da probam nagaĎati

što je dalje moglo biti.”

“Ne trebate se truditi”, reče Skau srdito.

“Sakrili ste se”, zaključi Gunnarstranda. “Znali ste da rano zatvaraju

jer je subota i zato ste je čekali. Sjedili ste na klupi malo dalje i čekali dok

niste vidjeli da je izašla. Zatim ste je pratili doma do zgrade u

Hovseterveienu. Čekali ste dok nije opet izašla. Tada je izašla s dečkom pa

ste oklijevali, ali ste ih svejedno pratili.”

“Dajte začepite”, reče Skau umorno. “Samo serete bez veze i dobro to

znate.”

Gunnarstranda baci pogled na sat. “Imamo dovoljno vremena”,

promrmlja on. “Ovo je samo hipoteza, ali recimo da se tako dogodilo, da ste

slijedili par. Slijedili ste taksi koji ih je pokupio. Taksi je vozio do

Voksenåsena i ostavio par ispred jedne kuće u Voksenkollveienu. Sad ste

samo trebali čekati da zabava završi. Moţemo pretpostaviti da ste to

napravili. Ili moţemo pretpostaviti da ste izviĎali kvart u kojem njih dvoje

ţive, Holmliju i potez kod Hovsetera te večeri i noći, da je dočekate. To bi

bilo dosta logično. Gadno vas stišću, a Katrine vam duguje novac. Zašto je

ne biste sačekali usred noći? Očajni ste. IzmeĎu tri i četiri ujutro ona stiţe

pješice cestom u pravcu Holmlije, sama. Sat vremena kasnije je mrtva. Tjelo

je vjerojatno prevezeno autom. Počinitelj vozi komad puta, zaustavlja se i

prebacuje tijelo preko zaštitne ograde uz cestu. Tijelo ostaje ondje. Auto

vozi dalje, zaustavlja se da se riješi vrećice s njezinom odjećom. I tri dana

poslije, naši ljudi nalaze njezin nakit u vašemu stanu. Dragi moj Raymonde.

Zar ne vidite da ste u škripcu?”

“U ovoj sam zgradi uvijek u škripcu.”

“Sve ukazuje na vas. Dugovali ste novac i Bogu i vragu. Imali ste tko

zna koliko tisuća kruna na lageru kod Katrine. Znamo da ste joj došli prijetiti

u subotu. Pronalazak njezinog nakita dovoljan je dokaz da ste bili u kontaktu

s njom te noći...”

“Nemam pojma otkud taj nakit!”

Gunnarstranda ga prečuje. “Ni te noći niste dobili ništa novca, pa ste

joj uzeli nakit. Bi li pokrio vaš dug, to ne znam, ali vaš je očaj bio dovoljno

stvaran. Toliko ste očajnički trebali novac da ste opljačkali sav utrţak iz

Sagene Videa. Znamo vaš temperament, i moţemo samo pretpostaviti što se

dogodilo kad je ona naišla na vas bez novca te noći.”

“Nisam je vidio te noći.”

“Šutite i slušajte sad”, drekne Gunnarstranda. “Ako je točno da to niste

vi učinili, morate shvatiti jednu stvar, a to je da ćemo mi, to jest ja...”

Gunnarstranda se ubode u prsni koš kvrgavim kaţiprstom ţutim od

nikotina... “Samo ja mogu ustanoviti da to niste vi učinili. A ako ţelite da

smanjim pritisak na vas, zbog lakšeg kriminalnog djela u kojem ste

vjerojatno do grla, morate mi dati nešto; ako je to jedino što imate, dajte mi

barem nešto, neku slamku, bilo što – samo nešto što ukazuje da je niste vi

ubili. Eto!” reče on i izvadi snop papira iz torbe koja je stajala na podu, a

onda njime lupi o stol. “Ovo je vaša prva izjava. Ne moţete potvrditi što ste

radili cijelu noć sa subote na nedjelju i cijelu nedjelju.”

“Spavao sam.”

“Gdje?”

“Doma.”

“Ali opet mi dajete indiciju da ste si sami stavili kutiju s nakitom u

sandučić.”

“Kako ste došli do toga?”

“Kad kaţete da ste spavali kod kuće cijelu noć sa subote na nedjelju,

priznajete da ste bili doma. Ubili ste Katrine i uzeli joj nakit. Bili ste kod

kuće, ali niste mogli drţati nakit u kući. Vidjeli su vas kako nasrćete na nju u

putničkoj agenciji i znali ste da bismo vam u bilo kojem trenutku mogli

banuti na vrata.”

“Ne čujete dobro? To nisam bio ja!”

“Tiho, momče!” vikne policajac. “Ubili ste je, ukrali joj nakit. Morali

ste znati da ćemo vam doći na vrata i onda biste s nakitom u kući bili u

škripcu. Ali u isti ste mah trebali nešto što vrijedi u slučaju da vam na vrata

pokuca utjerivač dugova. Zato ste stavili nakit u svoj poštanski sandučić, jer

ste mislili da ondje nećemo traţiti. Mogli ste to komotno stići napraviti u

vremenu otkad ste je ubili pa dok niste uhićeni u nedjelju navečer.”

“Ali mućnite glavom. Zašto bih stavio nakit u sandučić, tako blizu

sebe i svog stana?”

“Trebali ste pristup nakitu za slučaj da vam neki od vaših kreditora

doĎe na vrata. Planirali ste pljačku. Zapravo ste uhićeni zbog pljačke istog

poslijepodneva.”

“Ali koji kurac hoćete da sad kaţem?”

“Recite mi zašto ste traţili Katrine na poslu te subote.”

“Dugovala mi je novac.”

“Za što?”

“Stari dug.”

“Ali za što?”

“Za jedno ime.”

Gunnarstranda sjedne i namršti se. “Ime?”

Raymond Skau kimne.

Policajac razdraţeno mahne prstima da ga potakne da nastavi.

“Tormod Stamnes.”

Gunnarstrandini prsti mahali su kao opsjednuti.

“Tormod Stamnes radio je u Centru za socijalnu skrb u općini Nedre

Eiker kad je Katrine dobivala skrbnike. On je sredio cijelu stvar.”

“A to je Katrine zanimalo?”

“Nije ju zanimalo ništa osim toga. Samo joj je to bilo na pameti. Da

sazna sve o sebi.”

“A što joj je taj tip rekao?”

“Nemam pojma.”

Gunnarstranda reče sumnjičavo, “Nemate pojma?”

“Nisam ga nikad ispitivao o takvim stvarima. Sasvim sam slučajno

saznao...”

Raymond Skau iznenada namršteno pogleda preko stola. “Što

nudite?”

“Ne razumijem na što mislite.”

“Upravo ste rekli da ćete mi navaliti optuţbu za bludničenje nad

maloljetnicom. Što mi nudite za to što vam mogu reći?”

Gunnarstranda je zurio u njega.

“Hoćete li me osloboditi optuţbe za bludničenje?”

Gunnarstrandi se smrkne pogled. “Nemoj me zafrkavati, dečko.

Dajem ti jedinu šansu. Pričaj!”

Raymond Skau gledao ga je ispod svojih tankih obrva. Razmišljao je.

Gutne pa nastavi razmišljati. Na kraju se odluči. “Znao sam piti s jednim

starim pijancem koji već sto godina radi u socijalnoj skrbi.”

“S kime?”

“Zove se Arne i u invalidskim kolicima je. Rekao mi je tko je radio u

centru kad su Katrine udomili kod Beate i Fredrika Bratterud, kad je imala

dvije godine.”

“Otkud je taj Arne?”

“Iz Krokstadelve. Arne ţivi u Krokstadelvi.”

“Ali kako znate da je taj Stamnes rješavao stvar?”

“Arne je rekao da su ured za zaštitu djece i ured za socijalnu pomoć

tada bili zdruţeni. I u ono vrijeme taj je Tormod Stamnes sve obavljao. Ali

Tormod Stamnes sad je već dosta star. Otišao je u penziju prije mnogo

godina. Dogodilo se da se taj moj kompić, Arne, iznenada sjetio kako se ovaj

zove. A onda sam ja konačno saznao i gdje ţivi. Rekao je da se sjeća tog

slučaja kad sam razgovarao s njim.”

“I koliko je Katrine platila za njegovo ime?”

“Dugovala mi je deset tisuća.”

“Deset tisuća?”

“Deset somova da sazna istinu o sebi, zar je to tako puno?”

Gunnarstranda ustane i krene prema vratima.

“Ne moţete me ostaviti da sjedim tu do jutra”, vikne Raymond Skau.

“Ne moţete, jebemu!”

Policajac bez odgovora zatvori vrata za sobom.

Kočničar

Frølich je išao pješice jer se pokazalo da Tormod Stamnes ţivi u

Uranienborgveienu, u zidanoj trokatnici s lijepim balkonima i zaključanim

ulaznim vratima. Frank Frølich pozvoni dolje, ali bez ikakva odgovora; nije

zazujala brava niti se itko spustio stubištem. U odrazu u staklu na vratima

spazi mršavu mladu ţenu od oko dvadeset i pet godina kako se klati preko

ceste. Vodila je dva mršava hrta i svi su troje poskakivali u hodu. Frølich se

odmakne u stranu. Ţena otključa i odmjeri ga pogledom a onda pusti unutra

pse koji bešumno uplešu kroz uski otvor. Ţena poĎe za njima pazeći da se

vrata uredno zaključaju.

Frølich donese odluku, okrene se i odvuče Uranienborgveienom.

Nasred ceste vozila su električna invalidska kolica. Njima je upravljao

muškarac sa šeširom. Kolona automobila nakupila se iza kolica s upaljenim

lijevim ţmigavcem koji je treptao narančastim svjetlom na kriţanju s

Parkveienom. Bilo je smiješno vidjeti ravna leĎa muškarca u kolicima dok

su skretala lijevo. Izgledao je kao da se naslanja na kolonu automobila i

zaustavlja ih.

I Frølich skrene lijevo. Rominjalo je i puhao je hladan povjetarac.

Ulice su bile prazne i uokvirene neprijateljskim, praznim i neprozirnim

staklima prozora. Poneka silueta u crnome izjurila bi iz zgrada paralelnih sa

stablima u Slottsparkenu, parku oko Kraljevske palače. Bilo je to tipično

prijepodne u Oslu. Frølich je besciljno lutao Parkveienom, uz dobro

opremljenu umjetničku galeriju a onda se našao pred starim restoranom

Lorry. Onjuši zrak. Stari pivopija pronašao je put kući. Ogleda se oko sebe,

popne se stepenicama prema ulazu, u dva koraka, i primi kvaku. Vrata su

bila otvorena.

Pepeljara

Majka Henninga Kramera stanovala je u kući s dvama stanovima na

Stasjonsveienu. U vrtu je imala krasne trajnice i njegovan grm sibirskog

čajevca koji je rastao uz ogradu i zaklanjao vrt od pogleda iz automobila u

prolazu. Pločica s imenom na vratima bila je bakrena, ali oksidirana i

pozelenjela. Ime Kramer bilo je ugravirano istom goticom kao i logo

Aftenpostena. Inspektor Gunnarstranda pritisne zvonce pokraj pločice.

Daleko iznutra začuje se zvonjava. Sjena iza zavjesa na kuhinjskom prozoru

dala mu je na znanje da ga motre. Okrenuo je leĎa vratima i gledao promet.

Kad je začuo zveckanje zasuna s unutrašnje strane, polako se okrene.

“Vaš sin”, počne inspektor Gunnarstranda kad su se oboje našli u

maloj, ali vrlo urednoj kuhinji s prozorom prema cesti. Razmišljao je o tome

što da kaţe i promatrao ţenu koja je stajala pred njim. Imala je skoro

šezdeset godina i izmoreno lice proţeto tugom. Oči su joj bile krvave i

izgledala je malo podbuhlo. Usta su joj oblikovala laganu grimasu.

Neprestano su drhtala, stisnutim trzajima koji su odavali da teškom mukom

kontrolira osjećaje. Gledala ga je praznim pogledom, ne baš prijateljski, ali

ni neprijateljski ni znatiţeljno; pogledom koji se drţao usprkos boli i

strpljivoj patnji. On pročisti grlo. “Vaš sin nije ostavio nikakvo pismo.”

I dalje ga je gledala s istim praznim izrazom na licu, apatično. “Kakvo

pismo?” upita nakon nekog vremena, dezorijentirano.

“Većina samoubojica ostavi pismo”, objasni policajac jednoličnim

tonom i očima čvrsto uprtim u njezine. Naslutio je oluju unutra i bio je

spreman.

Ona se uhvati za ručku pećnice na keramičkom štednjaku. Osim te

kretnje nije reagirala.

“Pismo”, ponovi Gunnarstranda lagano kimnuvši.

Oluja se nije razbuktala; iako je ţena progovorila, riječi je izgovarala

jednolično i neodlučno. “Mogu razumjeti da griješite”, reče ona. “Mogu to

shvatiti jer ste stranac. Lako je pogriješiti kad ne poznajete osobu o kojoj

sudite. Da ste poznavali Henninga, ne biste mislili to što sada mislite.”

Stajala je i disala na usta, kao da joj je bio velik napor izgovoriti te

riječi.

“Što vi mislite?” upita Gunnarstranda naposlijetku.

“O čemu to? Što biste vi da ja mislim?” Odjednom je izgledala

bijesno. “Nisam ovdje, osjećam se kao da nisam ovdje. Znam da je mrtav, ali

svejedno čekam da uĎe na vrata. Mislila sam da je to Henning sada

pozvonio!”

Policajac je stajao na istome mjestu, u otkopčanoj jakni i s rukama

duboko u dţepovima hlača, dok je jednako odlučno gledao u nju. Bila je viša

od njega. Oči su joj bile suzne i sad se naslonila na štednjak, čime se razlika

u visini izmeĎu njih poravnala.

On reče, “Što mislite o načinu na koji je umro?”

“Ne vjerujem da se ubio, ako me to pitate.”

“Mislite dakle da je to bilo... ubojstvo?” Malo je to rastegnuo tako da

je zadnja riječ došla nakon dulje pauze.

Ona se uspravi, primijetivši izbor riječi i način na koji ju je izgovorio.

Nanjušila je neizrečeno što je odjednom visjelo u zraku. Okrene se i zagleda

kroz prozor, gdje su oboje kroz odškrinuta vrata od kovanog ţeljeza mogli

vidjeti aute kako prolaze.

“To biste vi trebali saznati”, ustvrdi ona.

Gunnarstranda kimne. “To je jedan od razloga zašto stojim ovdje i

pitam vas za pismo. Koliko sam shvatio, Henning nije baš otvoreno

govorio... o depresiji ili drugim problemima koji su ga u zadnje vrijeme

mučili.”

“Ne.”

“Niti o osjećajima vezanim uz smrt Katrine Bratterud?”

“Tugovao je, ali nije mi se povjeravao.”

“Je li uopće govorio o svojem odnosu s njom?”

“Ne puno.” Opet se okrene prema njemu, odvagne riječi, značenje

onoga što je rekao i pogleda ga s novim zanimanjem. On je vidio svoje

obrise u kuhinjskom prozoru, mršavu prikazu okrugle, gotovo ćelave glave i

izbuljene oči koje su se udvostručile u odrazu.

“Znala sam da ona Henningu mnogo znači, da je vjerojatno

zaljubljen.” Pročisti grlo i uz uzdah ponovi, “Zaljubljen – Henning se nije

snalazio s takvim pojmovima, uvijek bi sve vagao i analizirao. Ismijavao je

riječi kao što je zaljubljenost; zaljubljenost se bazira na neposrednim

osjećajima, a on se jednostavno bojao takvih stvari – govorenja o

osjećajima. Henning je bio intelektualan tip.”

Gunnarstranda kimne.

“...No puno se toga vrtjelo oko nje. On je mislio da mu je ona vaţna, i

on je njoj bio vaţan. Ali ja je nikad nisam upoznala.”

“Dakle zadnjih dana nije bio u depresiji niti drugačiji nego inače?”

Oči joj zasuze. Usta zadrhte. “Tugovao je. Da, ali nikad ne bi dopustio

da se ta tuga zadrţi. To jednostavno nije bio njegov stil, njegov način

razmišljanja. Ako je bio zaljubljen, mislim... ako je doţivio bol ili radost tog

osjećaja, ili čak i ljubomoru, on bi to vidio kao iluziju, nešto što će proći.

Boţe dragi, nemoguće je to objasniti. Kao što rekoh, ideja da bi si oduzeo

ţivot zbog nesretne ljubavi... Zvuči kao da govorite o nekoj drugoj osobi.

Ali kako vi na to gledate?” upita ona oprezno kad je Gunnarstranda

nastavio šutjeti.

“To ovisi o okolnostima”, odgovori on jednoličnim tonom.

Ona zbunjeno digne obrve.

“Volio bih da sam našao pismo u kojem kaţe da si je odlučio oduzeti

ţivot”, počne policajac i konačno se otrgne s mjesta na kojem je stajao

čitavo vrijeme. “...Da to tako kaţem”, promrmlja, ode prema malom

kuhinjskom stolu ispod prozora, izvuče stolicu i sjedne. Usporeno podigne

jednu mršavu nogu i prebaci je preko druge dok je šeprtljavo traţio cigaretu.

“Što biste pomislili da sa stopostotnom sigurnošću utvrdimo da je Henning

digao ruku na sebe?”

Ţena malo usuče ramena i pusti pećnicu. Sjedne i ona. Policajac

zatakne cigaretu za uho dok ju je promatrao. Nije izgledala kao da plače. No

suze su joj tekle niz obraze u dvjema tankim prugama. Grimasa joj se usjekla

dublje u lice, kao da su suze koje teku dio mimike lica, nešto što je ondje

stalno. Disala je normalno, samo su grimasa i pruge suza odavale u kakvom

je stanju. Gunnarstranda je uvidio da je to prvi put u ovome slučaju da je

naišao na neskrivenu i spontanu tugu. I uvidio je da je zadnje pitanje došlo

prerano.

“Da se ovako izrazim”, reče Gunnnarstranda tiho i nagne se naprijed.

“Je li Henning digao ruku na sebe – postoje dvije radne hipoteze koje moram

pobiti ili potvrditi. Razlog zbog kojega uopće radim na tome jest činjenica

da je vaš sin bio blizak sa ţenom koja je ubijena.”

“Onda postoji veza izmeĎu Katrinine smrti i Henningove smrti?”

“Smatram to vrlo vjerojatnim, bez obzira na to je li se ubio ili nije.”

Gunnarstranda ne reče više ništa. Ona je prestala plakati. Put joj je izgledala

bljeĎe, no značenje njegovih riječi prodrlo je do nje i sad ga je probavljala.

“Slaţete se sa mnom”, prošapće ona. “Henning je ubijen.”

“Stanite malo.” Gunnarstranda ustane i ode do prozora. “Nisam to

rekao.”

Baci pogled van i ne naĎe ništa zanimljivo na što bi prikovao pogled,

no svejedno zagledan u ulicu upita, “Kakav je dojam na vas ostavila Katrine

Bratterud?”

“Baš nikakav... mislim”, doda ona.

“Jer”, prekine je policajac, “poznavali ste je samo iz sinovljevih priča,

to ste već rekli. No bio je u nekakvom odnosu s njom, htjeli vi to ili ne, i

spominjao ju je pred vama pa ste morali formirati neko mišljenje, nekakvu

predodţbu o tome kakva je ţena bila, tko je bila, barem vašemu sinu.”

“Da”, kimne ona. “Ali što da sad kaţem? Henning je imao dvadeset

pet godina, stanovao je sa mnom, nije se činilo da radi bogzna što osim što je

bio zadubljen u svoje interese. Sluţio je civilni vojni rok u toj komuni. Bio je

zadovoljan ondje i ona mu se sviĎala. Bila je pacijentica, koliko sam

shvatila, pokušavala se očistiti. Bila je jedna od onih koji su to uspjeli,

koliko sam shvatila...”

“Koji su bili Henningovi interesi?”

“Kao što rekoh, Henning je u svemu volio doprijeti do biti, kao i s

ljubavlju. Što je to? Što je to zapravo? Henning je bio takav, još otkad je bio

mali.” Ona se posramljeno nasmiješi.

“A interesi?”

“Putovanja, knjiţevnost... Boţe dragi, da vi vidite sve te knjige...”

Zabaci glavu prema drugoj sobi. “...Debele su kao biblije, i čitao je i čitao...”

“Putovanja?”

“Pa da, sav je novac trošio na putovanja.”

Gunnarstranda kimne. “Jeste li je upoznali?”

“Curu iz komune? Nikad.”

“Jeste li znali da vaš sin povremeno uţiva narkotike?”

Ona se uspravi a izraz lica, koji se na nekoliko minuta razvedrio dok je

pričala o sinovljevim čitalačkim dosezima, ponovno se smrkne. “Čini li ga

to lošom osobom?”

“Naravno da ne. Jeste li znali da to radi?”

“Da.”

“Dopustite mi da budem posve otvoren, gĎo Kramer. Velika je

vjerojatnost da je vaš sin umro od vlastite ruke.”

Ţena na kauču se trgne i ponovno krene protestirati, ali Gunnarstranda

odsječno odmahne rukom. “Razlog zbog kojeg ne mogu isključiti tu

mogućnost sadrţi tri faktora. Prvi je sam način na koji je umro, zasad to

nepobitno izgleda kao samoubojstvo. Drugi faktor koji samoubojstvo čini

vjerojatnim jest to što je bio uţivatelj droga...”

“Nije to bio”, prekine ga ţena srdito.

Gunnarstranda odsječno digne ruku. “Nemojmo se svaĎati oko toga,

činjenica je da mnogi ljudi koji povremeno konzumiraju opojna sredstva

često zapadaju u depresije, i dugotrajne i akutnije. O tome je li za

Henningovu smrt kriva akutna depresija, bila ona uzrokovana drogom ili ne,

psihijatar će moći reći pametnije stvari nego vi ili ja. Treći faktor koji govori

u prilog tome da se vaš sin objesio njegov je odnos s Katrine Bratterud.”

“Ali zašto bi smrt te sirote djevojke govorila da si je Henning oduzeo

ţivot?”

Gunnarstranda se opet okrene k prozoru. Vani na ulici prolazila je

sredovječna ţena u ruţičastom šorcu i bijeloj bluzi. Gurala je dječja kolica.

“Razmislite”, reče on.

“A što mislite što radim? Ni o čemu drugome ni ne razmišljam cijeli

dan nego o Henningu, ali ne mogu to shvatiti.”

“Recimo da je Henning ubio Katrine”, reče Gunnarstranda.

“Zar ste poludjeli? On ju je volio!”

“Razumijem vašu reakciju”, reče policajac. “Ali budući da je moj

zadatak riješiti ovaj slučaj, bilo bi sasvim neoprostivo da ne uzmem u obzir

mogućnost da ju je on ubio. Ako je Henning to napravio, moguće je shvatiti

da je to rezultiralo depresijom koja ga je pak dovela do samoubojstva,

pogotovo ako ju je volio, kao što vi kaţete.”

“Ali zašto bi to napravio?”

“Dobro pitanje”, reče Gunnarstranda. “Dok ne iskrsne odgovor,

moramo raditi na tome da saznamo što se zapravo dogodilo one noći kad je

Katrine umrla.”

“Ništa se nije dogodilo te noći. Henning je leţao doma u krevetu i

spavao kad je ona ubijena.”

“Je li?”

“Kako to mislite?” Ţena za stolom nervozno je premetala maramicu

po rukama.

“Mislim”, reče Gunnarstranda, “da je nešto u Henningovim izjavama

klimavo. Nešto jednostavno ne štima. On tvrdi da se odvezao autom s

odmorišta na Gjersjøenu ovamo u tri ujutro – da se ovdje pojavio najkasnije

u pola četiri. Ali to nije točno. Jedan je taksist spreman prisegnuti da je vidio

Henningov auto parkiran na istome mjestu u sedam ujutro – baš onoga jutra

kad je Katrine ubijena. I kune se da je Henningov auto stajao na istome

mjestu koje je Henning tvrdio da je napustio više od četiri sata ranije. Sada

vas ja pitam, i znam da vam je teško, ali vaš će odgovor biti, i mora biti,

upotrijebljen na sudu: Kad je Henning došao kući te noći?”

“Najkasnije u pola četiri ujutro.”

“Onda moj svjedok laţe?”

“Nisam to rekla.”

“Ali kaţete da je auto došao ovamo u pola četiri, kako je onda mogao

biti na tom mjestu u sedam?”

Ţena se ugrize za usnu.

“Odgovorite”, prošapće policajac.

“Vratio se natrag.”

“To ste sad smislili ili je tako bilo?”

“Bilo je tako, vratio se natrag.”

“Zašto?”

“Zato što...”

Gunnarstranda nije htio navaljivati; dohvati cigaretu iza uha. Pripali je

zamrljanim Zippom ne gledajući ţenu i uvuče dim. Otvori prozor i pristojno

izdahne dim van kroz otvor. “Hajde”, potakne je. “Zašto se Henning

vraćao?”

“Jer je bio zabrinut za nju.”

Ona ustane i dohvati pepeljaru iz kuhinjskog ormarića. Bila je to teška,

kristalna pepeljara.

“Bio je zabrinut za nju?” upita Gunnarstranda sumnjičavo.

“Da. Ja sam mu rekla neka ode.”

Gunnarstranda otrese pepeo s cigarete.

“Imate li jednu za mene?” upita ona.

Gunnarstranda joj pruţi paketić duhana. Ona počne motati cigaretu,

ali je morala odustati kad joj se papir poderao. Policajac odloţi svoju u

pepeljaru, smota joj jednu i pripali je Zippom.

Majka Henninga Kramera duboko uvuče dim. Ispuhne oblak dima

prema stropu i zagleda se za njim. Zatim ispriča Gunnarstrandi kako je

sjedila i čekala Henninga, kako joj je Henning ispričao zašto se brine za

Katrine.

“Zaspao je u autu zajedno s njom, kasno u noći. Kad se probudio,

Katrine je bila nestala!”

“Nestala?”

“Da, bez traga. I on je izašao i traţio je, ali nigdje je nije bilo.”

Henningova mama spusti cigaretu u pepeljaru i ustane kad ju je policajac

htio prekinuti. Zastane na vratima dnevne sobe i okrene se prema njemu.

“Dovezao se ovamo i probudio me. Znam da je bilo pola četiri jer mi nije

bilo jasno zašto je došao k meni i probudio me. Zato sam pogledala na

budilicu. Henning je bio zabrinut zbog nje i pitao me što bi trebalo napraviti,

rekao je da mu nije jasno kamo je mogla nestati, i kad sam vidjela koliko je

zabrinut, rekla sam mu da se vrati natrag i potraţi je.”

Ona nestane kroz vrata i policajac vikne za njom. “Koliko je tada bilo

sati?”

“Otišao je prije šest”, vikne ona iz druge prostorije. I doda glasnije,

“Dala sam mu nešto za jesti i dosta smo dugo razgovarali.”

Pojavi se na vratima.

“Kad se odvezao odavde?”

“Znam samo da je bilo prije šest.”

“Kad se vratio?”

“U osam.”

“I nije ju pronašao?”

“Ne.”

“Zašto je vaš sin šutio o tome?” upita Gunnarstranda.

Ţena na vratima samo odmahne glavom. Sjedne i izvadi kutiju bijelog

Marlbora s grimasom kao da se ispričava. “Vaše su mi malo prejake”, reče,

stavi jednu u usta i pusti policajca da joj pripali.

“A zašto nam je Henning lagao o tome što se dogodilo?”

Gunnarstranda spremi upaljač u dţep.

“Bojao se da ćete posumnjati na njega.”

“Ali rekli ste to i sami, zašto bismo mislili da ju je on ubio?”

“Ne znam, ali bio je sav zbunjen. Nije znao kamo je nestala i imao je

griţnju savjesti što je nije paţljivije traţio kad se probudio u autu i vidio da

je nema. Bio je uvjeren da je morala biti ondje negdje, da je moţda zalutala

ili da ju je netko spriječio da zove upomoć. I još je više bio uvjeren da je tako

bilo kad se drugi put vratio.”

“Ali nije pronašao ništa?”

“Nisam sigurna.”

“Što to znači?”

“Da nisam sigurna. Pitala sam ga je li je pronašao. Rekao je da nije i

skroz me čudno pogledao. Kad sam ga pitala dalje, rekao mi je da šutim, da

ne govorim više.”

Gunnarstranda je promatrao ţenu koja je zatvorenih očiju duboko

udisala i izdisala dim cigarete. “Mislim da se nešto moralo dogoditi kad se

odvezao natrag.”

“Kao naprimjer što?”

“Ne znam, ali razmišljam naglas.”

“Što mislite?” upita Gunnarstranda.

“Moţda je pronašao tijelo. Njezino mrtvo tijelo.”

Gunnarstranda zgnječi cigaretu u pepeljari. “Nije uopće govorio o

tome?”

“Ne.”

“Je li pričao o saslušanju, kad ga je policija ispitivala?”

Ona kimne.

“Što je rekao?”

“Rekao je da je lagao, da vam nije rekao da se vraćao, da se odvezao

natrag da je drugi put potraţi. Rekla sam mu da mu je to glupo. Rekla sam da

ćete shvatiti da laţe.” Oklijevala je.

“Što je odgovorio?” upita Gunnarstranda mirno.

“Rekao je: „S time ćemo se nositi kad do toga doĎe‟”, odgovori ona.

“Kako to tumačite?” upita policajac.

“Nemam pojma.”

Gunnarstranda promrmlja, “„S time ćemo se nositi kad do toga

doĎe...‟”

Pogledaju se.

“Ne znam”, reče ona. “Ali znam da je nije ubio.”

Gunnarstranda pričeka. Naposljetku ona digne pogled i s neveselim

osmijehom reče, “Majka uvijek zna.”

Policajac kimne za sebe. “Smrt vašeg sina tragična je i razumijem da

ne volite razmišljati o tom dogaĎaju. Ali ovo što mi sada govorite moglo je

tištiti Henninga. Mogao je osjećati krivnju za to što se dogodilo i zapasti u

depresiju...”

Policajčevo lice bilo je umorno i oko usta i očiju ocrtavao mu se trag

očaja.

“Znam da to nije napravio”, reče ona tiho.

“Nakon ovoga što ste mi ispričali, ne mogu uzeti zdravo za gotovo da

je nije ubio.”

“Ali mislim da je bilo ozbiljno to s tom djevojkom.”

“Što mislite kad kaţete ozbiljno?”

“Da je bilo nešto izmeĎu nje i Henninga više nego što su imali s

drugima.”

“Mislite da je njihov odnos bio poseban. Ali jako malo toga na to

ukazuje, gospoĎo Kramer. Katrine Bratterud bila je u vezi s drugim

muškarcem.”

“Ali je svejedno prema Henningu osjećala nešto posebno. Bila mu je

dragocjena.”

“Naravno, ako ju je ubio, zbog tog posebnog odnosa izmeĎu njih

zločin je morao izazvati tešku depresiju.”

“Biste li vi ubili nekoga s kime namjeravate provesti ţivot?”

“Provesti ţivot?” Gunnarstranda razrogači oči. “Maloprije ste rekli da

je bio skeptičan prema pojmu ljubavi.”

“To što je bio skeptičan prema takvim pojmovima ne znači da je nije

volio. Henninga je mučila ideja da su riječi kao što je ljubav krinka za nešto

drugo. Htio je doprijeti do onoga drugoga, do onoga istinskoga ispod njezine

koţe.”

Sjedila je i gledala pred sebe, a onda dodala, “I upravo je to bit ljubavi,

zar ne?”

Policajac je šutke zurio pred sebe. Razmišljao je o svojim razgovorima

s Edel, o vlastitom gubitku, o vlastitoj čeţnji za samoćom. “Siguran sam da

je Henning bio jako inteligentan mladić i posebna osoba”, zaključi on i

ustane. “Ali mi u policiji bavimo se dokazima i činjenicama, a ne

predrasudama, i zanimat će nas sve na što moţda naiĎete... ili čega se

sjetite.” Pruţi joj ruku i oprosti se.

Arhiv

Gunnarstranda je taman pristavio lonac krumpira kad je zazvonio

telefon.

“Znam što ćeš reći”, reče Frølich prije nego što je inspektor stigao

odgovoriti uobičajeno arogantno. Frølich nastavi, “Zovem iz arhiva.”

Gunnarstranda baci pogled na Kalfatrusa koji je nemirno plivao po

svojem akvariju. Voda mu se počela prljati. Alge i talog. “Kako to?” upita

on i pogleda niz sebe. U ruci je drţao vilicu i noţ s kockom maslaca na vrhu.

“Zbog Tormoda Stamnesa – socijalnog radnika koji je vodio

posvajanje Katrine Bratterud. Tip ima preko sedamdeset godina i pomalo je

oslabio”, reče Frølich.

“Kako oslabio?”

“Visi u Lorryju preko dana. Jedan je od onih dečkiju koji vise s

glavom iznad čaše piva deset minuta prije nego što je cijelu isprazne na eks.”

“Aha.”

“Koliko si spreman platiti za dobar motiv?” upita Frølich i naceri se.

“Tako si mislio podebljati plaću? Imam tavu na vatri u kuhinji”,

Gunnarstranda progunĎa.

“Stamnes je bio uključen u projekt udomljavanja Katrine 1977. Ali

nije to najzanimljivije u cijeloj priči. NajluĎe je to što je tip razgovarao s

Katrine Bratterud dan prije nego što je ubijena.”

Gunnarstranda odloţi pribor za jelo pokraj Kalfatrusovog akvarija.

Oči su mu povratile onu staru strast kad se ugrizao za usnu i udahnuo.

“Taj tip ne izgleda baš dobro”, reče Frølich. “Dugo se pravio kao da ne

razumije o čemu govorim. A onda se šokirao kad sam spomenuo njezino

ime i rekao da je mrtva, iskreno je reagirao, a onda je samo poteklo iz njega,

sve skupa. Da je bio prisutan, i rekao mi je ime prave majke. Katrine

Bratterud izvukla je iz njega sve što je znao. Dan prije nego što je ubijena!”

“Kako joj je bilo pravo ime?

“Lockert”, reče Frølich. “Prava majka Katrine Bratterud zvala se

Helene Lockert.”

“Poznato mi je to ime”, promrmlja Gunnarstranda i dobro se zamisli.

“I mislio sam da ćeš reći nešto slično”, nasmije se Frølich u slušalici.

“Zvoni ti?”

“Ne ovog časa.”

“Helene Lockert umrla je kad je Katrine imala dvije godine. Ali nije to

glavna poanta, glavna stvar je način na koji je umrla.”

“A to je?”

“Slučaj Lockert. U Lillehammeru 1977. Helene Lockert zadavljena je

i pronaĎena mrtva u svojoj kući. Počinitelj nepoznat.”

Pospremanje

Kad je policajac otišao, konačno je skupila hrabrost i počela spremati

Henningove stvari. Kopanje po njegovoj odjeći još joj je bilo odbojno.

Njegove stvari koje leţe gdje ih je ostavio, činjenica da neće doći i ponovno

ih koristiti, svaki i najmanji detalj podsjećao ju je na njega, podsjećao ju je

na to da je mrtav. Nadţivjeti svoju djecu uţasna je sudbina, razmišljala je.

To je nešto najmučnije što se čovjeku moţe dogoditi. Kad je konačno

uspjela proći kroz njegova vrata, ostala je stajati i proučavati njegovu sobu

kao da je vidi prvi put.

Policajac ju je pitao za pismo. No ona se gnušala kopanja po njegovim

ladicama, diranja njegovih stvari, susretanja sa svojom tugom, svojim

gubitkom, svojim emocijama. Bila je umorna od razmišljanja o svemu što

njezin sin nikad neće postići, što nikad neće stići ostvariti, čime je neće

obradovati. Ne treba imati snove, pomisli ona. Opasno je imati snove jer

snovi te čine ranjivim. Snovi koji propadnu uzrokuju najteţu bol. Nije nikad

smjela imati snove za Henninga. Svi ljudi imaju ih dovoljno za sebe. Stajala

je neodlučno i promatrala dţempere, hlače, cipele koje više neće ispuniti

njegovo tijelo, njegov duh, njegova bit.

Moram razmišljati o nečemu praktičnom, reče ona sebi. Nije htjela

dirati nošenu odjeću. Puna je njegova mirisa, a znala je da bi joj to bilo

previše. Moram se pomiriti s činjenicom da je Henning mrtav, razmišljala je,

da se nikad neće vratiti – ovamo, u ovaj ţivot. Pogled joj padne na crvenu

knjigu koja je leţala na krevetu. Autor je bio Carl Gustav Jung, jedan od

Henningovih gurua. Henning je mislio da je Jung internalizirani hinduist,

kako je on to rekao: Jung je imao teoriju o tome kako je vrijeme iluzija. Te je

riječi Henning upotrijebio. Duša se ne raĎa ponovno, mama, nego cijelo

vrijeme ţivimo različite ţivote, istovremeno dok ţiviš ovaj ţivot kao moja

majka, ţiviš i neki drugi ţivot, u nekom drugom vremenu, moţda kao

graĎanin Pariške komune, moţda kao ţena u kamenom dobu, moţda kao

deva!

“Deva!” bila je viknula preneraţeno i odbacila njegove riječi. Sjedne

na krevet. Naravno da je bio u pravu, mora postojati nešto nakon smrti. Mora

postojati nešto što se seli nekamo drugamo, dalje od čahure tijela, zvalo se to

duša ili energija ili duh. Ali Henning nije sam sebi presudio, u to je bila

sigurna. Sama pomisao na to da digne ruku na sebe bila mu je potpuno

strana, bio je to način razmišljanja u koji se ne bi mogao uţivjeti. To je

trebala reći policajcu. Upravo mu je tako trebala reći. Henning nije shvaćao

što je to samoubojstvo.

No ako Henning ţivi dalje na nekoj drugoj prolaznoj, duhovnoj razini,

onda još ima nade. Nade u neku duhovnu razinu, nekakav oblik duhovne

supstance – Boga. Ali kako bi Henning susreo Boga, on koji je Bibliju sveo

na zbirku mitova i dobrih pripovjedaka, i koji je sebe nazivao agnostikom?

Pogled joj padne na bijelu mramornu kutijicu koju je donio iz Indije.

Ustane i zapita se usudi li se uzeti je. Mala mramorna kutija, ukrašena

oniksom i sedefom. Gledala ju je, borila se protiv vlastitih osjećaja,

nadvladala ţelju da se okrene od nje i na kraju podigla poklopac. Istog

trenutka se lecne. U kutijici je bilo nešto. Suh i tih zvuk odavao je da nešto

unutra klizi uokolo kad pomakne ruku. Nešto je bilo unutra. Bujica novih

osjećaja preplavi joj tijelo. Sigurno je nešto dragocjeno. I samim time mora

biti nešto tajno. Henning je imao tajnu. Treba li zaviriti? Je li to ispravno?

Točnije rečeno, hoće li to moći podnijeti? Hoće li unutra naći još jedan

neostvaren san koji će je još jedanput baciti na zemlju od boli zbog

nepravedne sudbine?

Borila se sama sa sobom. Sa suzama u očima podigne poklopac male

mramorne kutijice. I ugleda prsten.

Prsten. Odloţi kutijicu od sebe na pisaći stol i izvadi prsten. Teţak

prsten, širok prsten s dvama kamenčićima. Prouči ga. Luster se reflektirao u

svim fasetama dvaju kamenova. Izgledalo je kao da kamenje usisava

svjetlost i zatim je rasprskava van. Nije to bila jeftina biţuterija. Pobliţe ga

promotri. Nešto je bilo ugravirano s unutrašnje strane. Katrine, pročita i

brizne u plač. U kutijici je bio uzaludan san, san koji bolje da je ostao tajan.

Detektiv

Gunnarstranda je protegnuo noge i pješačio niz Maridalsveien do

Beyerova mosta. Trebao je razmišljati, a mrzio je presjedati s autobusa na

autobus. Zato je odlučio ići tramvajem, jednom linijom do drugog kraja

grada. Pješice je prešao Akerselvu. Netko je na mostu postavio nekakvu

umjetničku instalaciju s balonima. Nastavi niz Ulicu Thorvalda Meyera

prema Birkelundenu. Pokušavao je zamisliti Katrine Bratterud kad je

saznala istinu o svojoj biološkoj majci. Katrine na cilju, kod socijalnog

radnika koji će joj otvoriti vrata, vrata iz ţivota koji je proţivjela u snovima.

Je li bila razočarana? Vjerojatno ne. Saznanje da joj je majka bila ţrtva

ubojstva čiji je počinitelj još uvijek nepoznat sadrţi samo još više novih

tajni.

Gunnarstranda je imao podvojeni stav o takvom razvoju slučaja. S

jedne strane nije dobro previše širiti istragu, jer je vaţno cijelo vrijeme

koncentrirati snage na najplodnije i najlogičnije. U tom bi kontekstu

ubojstvo na drugom mjestu prije mnogo godina moglo biti slijepa ulica. S

druge strane, informacija o biološkoj majci Katrine Bratterud toliko je

senzacionalna da bi bilo nemarno ignorirati je.

Gunnarstranda sjedne na klupu na tramvajskoj stanici da pričeka

tramvaj. Neka starija ţena kopala je po kantama za smeće u parku i na kraju

našla dvije prazne boce te ih stavila u golemu torbu. Jedan mlaĎi par drţao

se za ruke, zaustavio se i ostao fascinirano zuriti uvis prema lišću u krošnji

breze. Gunnarstranda je taman htio zapaliti cigaretu kad je svjetloplavi

tramvaj skrenuo u Schleppegrellovu ulicu.

Zgrada u Drammensveienu bila je jedna od onih u kojima su stanovale

bogate graĎanske obitelji: zidana vila na dva kata, ţbuka u boji sličnoj boji

pješčenjaka, dva balkona na pročelju kojim bi se ponosio i kraljevski par.

Feudalno ozračje naglašavali su dorski stupovi na ulazu. Na zidu pokraj

teških vrata visjela je pločica s natpisom Horgen d.d., stisnuta izmeĎu

pločice jednog konzulata i pločice ambasade jedne od zemalja koje su se

nedavno odcijepile iz starog Sovjetskog Saveza. Otvorio mu je sam Axel

Horgen i lice slično buldogu naceri se od uha do uha kad je pred vratima

prepoznao Gunnarstrandu.

Ako je pročelje bilo impresivno, predvorje je bilo pomalo kaotično

zbog brojnih i neuspjelih renovacija. Stubište koje je zavijalo prema dolje s

prvoga kata bilo je izvorno. Isto je vrijedilo i za skulpturu koja se smjestila u

jednu od niša u zidu. MeĎutim, pod je bio pokriven linoleumom, a zidovi

prekriveni neuglednim jutenim tapetama. Štukature na stropu počele su se

raspadati, a na jednom je mjestu i sam strop utonuo. Axel Horgan povede ga

u tu nisku jazbinu, uz neku zastrašujuću ţenu koja je vladala središtem

plesne dvorane ureĎene kao predsoblje. Sjedila je na jednostavnoj stolici

usred prostorije i s neometanim pogledom na prozore, pisaći stol i telefaks

imala je na oku prolaznike kao pauk koji vreba u svojoj mreţi. Hodnik je

napravio još par zavoja prije nego što su se dva muškarca probila kroz

otvorena vrata Horgenovog spartanski namještenog ureda. Iako je pisaći stol

bio golem, izgledao je poprilično usamljeno u dalekom kutu sobe. U drugom

su kutu bila dva naslonjača. MeĎutim, visina stropa uzrokovala je akustične

vibracije zbog kojih je lupanje njihovih peta zvučalo kao jeka u Alpama.

Gunnarstranda je proučavao svjedodţbe i diplome Axela Horgena koje su

visjele na zidu. “Impresivno”, promrmlja. Drugi se muškarac smjesti za stol

i nasloni noge na otvorenu ladicu. “Bez ulizivanja, Gunnarstranda. Preskoči

čavrljanje, nisi došao ovamo proučavati moje ukrase na zidu.”

“O, više sam ciljao na to kako je impresivno to što si pribavio takve

papire... tečaj ruskoga”, čitao je Gunnarstranda iz jednog od okvira visoko

gore. “Privlačiš li klijente svojim znanjem ruskog?”

“Privlačimo klijente svime što podsjeća na ozbiljan policijski posao.

Mislio si promijeniti pašnjak?”

Gunnarstranda odmahne glavom.

“Trebamo stare lisce”, reče Axel Horgen i izgledao je kao da to i misli.

Gunnarstranda izvadi cigaretu iz dţepa kaputa i upitno ga pogleda.

“Samo izvoli”, reče Horgen, “dokle god zatvaramo vrata i otvaramo

prozore, još uvijek smo kraljevi u vlastitom uredu.”

Gunnnarstranda zapali cigaretu i sjedne u jedan od dubokih

naslonjača. Kad je sjeo, imao je osjećaj kao da straţnjicom tone u ogromno

klupko pamuka. Na putu prema dolje noge su mu izgubile kontakt s podom,

sve dok na kraju nisu bile uperene u suprotni zid. “Iz ovog više nikad neću

ustati”, reče Gunnarstranda i ispruţi noge.

“Da si potencijalni klijent, izvukao bih te tek kad pristaneš potpisati

ugovor.”

“Snalaziš se?”

“Imam za kruh i još mi malo ostane.”

“Skup prostor?”

“Jeftiniji nego na Aker Bryggeu.”

“To ti vjerujem”, reče Gunnarstranda pa doda, “Radim na slučaju

onog tijela koje su pronašli kod Hvervenbukte.”

Axel Horgen kimne. “Čuo sam.”

“A prije dvadeset godina dok si još imao dovoljno srama da radiš u

Kriminalističkoj”, reče Gunnarstranda, “ubijena je jedna ţena u

Lillehammeru. Prezivala se Lockert.”

Axel Horgen kimne, imao je izraz osobe koja sluša ali je dovoljno

iskusna da ne pokaţe je li joj nešto zanimljivo ili ne.

Gunnarstranda uvuče dim.

“Tako je”, reče Axel Horgen. “Tako je.”

Promatrali su se u tišini.

“Radio si na tom slučaju”, ustvrdi Gunnarstranda.

Horgen napravi grimasu. “Gunnarstranda”, reče on ozbiljno. “Radio

sam ondje tek pola godine. Bio sam svjeţ kao rosa. Jedino što sam radio na

tom slučaju bilo je pisanje izvještaja veličine romana. Jesi li ih čitao?”

“Nisam još.”

“Prvo pročitaj, Gunnarstranda, onda postavljaj pitanja.”

Gunnarstranda odmahne glavom. “Trebam brifing.”

“Zašto?”

“Moram znati što da traţim.” Gunnarstranda je oklijevao; otrese

pepeo na vlastiti pruţeni dlan. Nagne se naprijed, duboko udahne i odrazi se.

Uz podosta truda, iz drugog pokušaja uspije ustati iz dubokog naslonjača pa

ode do visokog prozora, odškrine ga i baci pepeo van. Stajao je i gledao

promet. Plavi je tramvaj štropotao niz Drammensveien. Buka je odzvanjala

sobom. Gledao je za tramvajem kako se udaljava. Polako se vrate i ostali

zvuci. Vrata koja su se zatvorila na drugoj strani ulice, trubljenje automobila

malo dalje, struganje ţenskih potpetica po asfaltu, a iza zelene ţivice čuli su

se glasići dvoje djece u igri. Okrene se Axelu Horgenu. “Ubijena djevojka

bila je kći Helene Lockert.”

Axel Horgen zazviţdi.

Dugo su se gledali. Horgen podigne jedan kut usana uvis u kosi

osmijeh. “Taj je slučaj mučio veći broj policajaca kroz godine, ne samo

mene.” Spusti noge na pod i uspravi se na stolici.

“Ali tebe poznajem”, reče Gunnarstranda.

“Ali što onda ako je tvoja ţrtva bila kći Lockertove?” reče Axel

Horgen konačno. “Svi ljudi umiru.”

“Cura je zadavljena.”

“Čuo sam priče da je silovana.”

“To je upitno.”

“Upitno?”

“Jedan svjedok tvrdi da je stupio s njom u dobrovoljni seks.”

“A zašto već nije priznao?”

“Mrtav je, objesio se.”

“Zašto ja nisam čuo ništa o dirljivom oproštajnom pismu s

priznanjem?”

“Nema pisma, barem ne još”, reče Gunnarstranda umorno.

“Helene Lockert bila je zadavljena, ali nije bilo ni traga seksu u cijeloj

priči.”

Gunnarstranda reče, “Nadam se da je slučaj Lockert slijepa ulica. Ne

mogu odvojiti čovjeka da proučava slučaj star dvadeset godina. Pogotovo ne

slučaj koji nikad nije riješen.”

“Hah, što reći?” Axel Horgen slegne ramenima. “Helene Lockert bila

je sama s kćeri. Samohrana majka. Otac djeteta bio je pomorac. Ako je itko

na svijetu imao alibi čvrst kao stijena onda je to on, putovao je kao prvi

časnik na Fred Olsenovu kruzeru kad je Helene Lockert ubijena. Mislim da

veza Helene Lockert i tog pomorca nikad nije bila ozbiljna, inače bi se

brinuo za svoju kćer. Ona je u svakom slučaju bila mala, nije imala više od

dvije godine, i nije bila u stanju ništa reći. Helene Lockert ubijena je u svom

domu dok je kći sjedila zavezana u dječjim kolicima ili zatvorena u vrtiću. I

to je sve. Borba usred bijela dana u mirnom gradiću usred Norveške. Borba

koja je završila smrću Helene Lockert. Nepoznati počinitelj još uvijek je

nepoznat.”

“Uhićenja?”

“Nije ih bilo. Ali...”

“Da?”

“Dugo smo razmišljali o tome da optuţimo jednog muškarca, jednoga

koji je ljubovao s Helene Lockert. Ali i on je imao nekakakv alibi. I nije bilo

motiva. Momak je trebao oţeniti ţrtvu. Bilo je ostalo tek nekoliko dana do

vjenčanja. Druga je hipoteza bila ljubomora. Lockertova i taj muškarac –

kako se dovraga zvao?... Buggerud, Buggestad, Bueng... da, tako je, Bueng

– on je već tada bio zašao u godine, bio je sigurno dvadesetak godina stariji

od nje, ako ne i više...”

“Druga hipoteza?” upita Gunnarstranda kad je Axel Horgen odjednom

ušutio kao da se iznenada nečega sjetio.

“A, to? Pa, Bueng je bio šarmer, nepopravljiv zavodnik, motao je više

ţena istovremeno. Imali smo teoriju o ljubomori i gomile ţena na

ispitivanju, ali i taj je trag otišao u vjetar. Prokletstvo, mrzim nerazjašnjene

slučajeve!”

Axel Horgen ustane. “Nikad ti ne daju mira”, doda sebi u bradu.

Gunnarstranda baci cigaretu kroz prozor pa prekriţi ruke na prsima.

“Špurijus? Onako nesluţbeno: Je li to Bueng učinio?”

“Ne... ili ne znam. Mislim, pošteno smo ga provjerili.”

“Ali što ti osjećaj kaţe?”

Horgen se naceri. “Zaboravi slučaj Lockert. Vjerojatnost je devet

naprama jedan da je samoubojica silovao i ubio kćer Helene Lockert. Hoćeš

se kladiti?”

Gunnarstranda odmahne glavom. “Moguće da je taj slučaj Lockert

slijepa ulica. Ali razmišljao sam”, reče Gunnarstranda. “Ako si puno

razmišljao o tom slučaju, a to sasvim sigurno jesi, onda si pomalo pratio, zar

ne, malo si usput provjeravao, i mislio sam si...”

“Mislio si si...?”

“...da moţda znaš gdje mogu naći starog Buenga.”

Zlatni rez

Nitko nije odgovorio kad je pokucao. On otvori vrata i uĎe. “Hej”,

vikne, još uvijek bez odgovora. Prazan naslonjač stajao je sam ispod

prozora. On uĎe dalje unutra i stane na mjestu gdje je zid završavao, a soba

skretala iza ugla. Stariji je čovjek leţao na krevetu i spavao u niši s desne

strane. Starac je leţao posve odjeven. Policajac je oklijevao, neodlučan.

Ogleda se oko sebe po praznim zidovima. Soba je bila bez ikakvog traga

osobnosti i na kratak je trenutak vidio sebe kako proţivljava posljednje dane

na isti način. Bilo je to moguće. Sam je. Ili se moţe razboljeti. Zamislivši se

načas kako leţi na krevetu mogao je i sobu vidjeti novim očima. Muškarac

koji je ondje ţivio nije joj se trudio dati osoban pečat. U isti je mah

Gunnarstranda osjetio kako ga polako obuzima osjećaj srama zbog toga što

je upao unutra i sada ovako stoji, jer se našao ondje kao stranac u tuĎem

domu, domu čovjeka koji ni ne zna da je on ovdje.

Muškarac na krevetu spavao je posve bešumno, samo su prsa koja su

se podizala i spuštala u sivom vunenom dţemperu odavala da diše.

Gunnarstrandin pogled prijeĎe preko komode sa zatvorenim ladicama,

ladica u pisaćem stolu i noćnog ormarića s policom. Stari tranzistor marke

Radionette stajao je na komodi. Antena je bila slomljena. Sjajan batrljak

stršao je ukoso uvis.

Gunnarstranda još jedanput proĎe pogledom do usnulog starca. Bueng

je bio mršav, visok i sijed, oštra profila, naboranog lica, ali nos mu je bio

ravan, brada duga i šiljasta, usne pune, ali stroge.

Policajac izaĎe i za sobom zatvori vrata. U hodniku ostane neodlučno

stajati i ogledavati se oko sebe. Moţda nije dopušteno dati sobama osoban

pečat, pomisli. Moţda imaju kućna pravila, zakon barake kao u vojsci.

Zidovi Buengove sobe bili su goli, bez slika, bez knjiga.

Ţena u dugoj suknji i sa šalom preko ramena polako je hodala

hodnikom. Moglo joj je biti pedesetak godina i činilo se da ondje radi.

Kretala se nekako prirodno; samouvjereno je ušla u hodnik kao da je bezbroj

puta paradirala njime, ţena kratke crvenkaste kose, milih očiju i šarmantnog

nakošenog osmijeha. “Mogu li vam pomoći?”

“Bueng”, reče Gunnarstranda.

“Ravno iza vaših leĎa.”

“Spava”, reče Gunnarstranda.

“Aha”, reče ţena i opet se nahereno nasmiješi. “Razumijem.”

Gunnarstranda kimne i osjeti rijedak trenutak njeţnosti prema

nepoznatoj osobi.

“Pričekajte ovdje”, reče ona, lagano ga potapša po ramenu pa nastavi

hodnikom i skrene u jedan od ureda. Malo nakon toga Gunnarstranda začuje

zvonjavu u sobi iza svojih leĎa. Dugo je zvonilo. Naposljetku se zvuk

prekine i iznutra odjekne promukao glas. Vrata ureda na kraju hodnika

otvore se i ţena sa šalom proviri van. “Pokucajte”, oblikovala je riječ

usnama i rukom odsimulirala kucanje.

Gunnarstranda posluša.

Bueng odškrine vrata. “Da”, reče srdačno i upitno.

Gunnarstranda se predstavi. “Ja sam policajac”, doda.

“A da?” reče Bueng. “Policajac, da. Policajac.”

Muškarac je bolovao od Parkinsonove bolesti. Od drhtaja u rukama

dlan mu je udarao u okvir vrata – kao da bubnja neku melodiju.

Gunnarstranda pogleda prema vratima ureda, a ţena sa šalom uputi

mu još jedan, najsrdačniji osmijeh.

Gunnarstranda duboko udahne. “Hoćete li poći sa mnom u šetnju?”

upita i začuje ţenu sa šalom kako mu se pribliţava s desne strane.

“Bueng nema toliko snage u nogama”, objasni ona. “Ali imamo

zgodne klupe u vrtu.”

Bueng je uspijevao hodati sam, ali kretao se jako polako. Šake i ruke

cijelo su mu se vrijeme tresle. Gunnarstranda mu pridrţi vrata. Pogledaju se.

Bueng digne jednu drhtavu ruku. “Prokletinje”, promrmlja i polako se

odgega van na sunce. Vrt je bio lijep, s visokim čempresima, šljunčanim

stazama i voštanim begonijama koje su rasle poredane uz rubno kamenje.

No tko god da je njegovao cvijeće nije znao puno o ruţama, zaključi

policajac. Nasred livade stajao je boleţljiv grm ruţe bez cvjetova. IzmeĎu

rijetkih listova kao koplje je izbila snaţna svjetlozelena i trnovita divlja

mladica. Ispred te neuspjele ruţe stajala je zelena klupa oko koje je desetak

vrapčića skakutalo i s poda zobalo mrvice keksa. Dva muškarca sjednu na

klupu. Razgovor je tekao glatko dokle god su govorili o njegovateljima i

lijekovima. No čim ga je Gunnarstranda upitao za Helene Lockert, Bueng se

zatvorio. “Riječ je o njezinoj kćeri”, objasni policajac. “Katrine. Ubijena

je.”

“Kćeri”, reče Bueng zamišljeno.

“Da”, reče policajac.

“RoĎenje je nemoguće promijeniti”, promrmlja Bueng pa doda, “To je

jedini san iz kojega se čovjek probudi, a u koji se nemoguće vratiti.”

“Mm...” reče Gunnarstranda i zapita se kako da to shvati.

“A sad kaţete da je i ona mrtva. Curica”, ustvrdi starac. Sjedili su i

gledali pred sebe. Gunnarstranda osjeti poriv da potraţi cigarete po

dţepovima; prsti su ga zasvrbjeli.

“Trebali smo se vjenčati”, reče Bueng konačno. “Ali od toga nije bilo

ništa.”

“Nije”, sloţi se policajac.

Još jedanput zavlada tajac. Gunnarstranda zabije ruke u dţepove da

potraţi cigarete dok je pokušavao smisliti daljnju strategiju. Na klupi malo

dalje sjedile su dvije starije dame i jele svaka svoje pecivo.

Nakon nekog vremena začuju se koraci po šljunku i Bueng digne

pogled. “Ne dajte mu da išta dira”, reče on tiho. “Taj uništi sve čega se

dotakne. Neki dan je satima prtljao i igrao se s rezačem za ţivicu pa se ovaj

raspao na komadiće čim ga je domar upalio. I to vam je neka ispomoć. A

nakon toga se morao dočepati potpuno nove kosilice, crknula je čim je on s

njom završio.”

“O kome govorite?” upita Gunnarstranda tiho.

“O onome ondje, sa sivom kapom. Sad je izašao van popravljati,

vidim mu po hodu.”

Policajac isprati starčev pogled i ugleda starijeg momka sa sivim

kačketom i oksericama kako korača po šljunku. U ruci koja se ljuljala

naprijed-natrag drţao je velik francuski ključ.

“Bueng, bili ste tada i s drugim ţenama osim Helene Lockert”, prekine

ga Gunnarstranda odlučno. “Sada je već prošlo mnogo vremena. Bilo pa

prošlo. Nikoga više nije briga za prošle grijehe. S kim ste sve tada bili?”

“Ah, smrt”, reče Bueng filozofski. “Prošetajte Ulicom Karla Johana

pa ćete vidjeti koliko malo smrt utječe na nas ostale. Ne, moţete to vidjeti i

ovdje, na svima nama!”

“Dobro”, Gunnarstranda će nestrpljivo. “Imam ovdje popis iz

ondašnjeg policijskog izvješća. Kaţe da su izmeĎu ostalih saslušane Birgit

Stenmoe, Grete Rønning, Oda Beate Saugstad, Connie Saksevold...”

Policajac pogleda gore i uzdahne. “Connie”, promrmlja, “zamislite, nazvati

siroto dijete Connie...”

“Connie je bila napola Amerikanka”, reče Bueng. “Pila je kavu s

mlijekom i šećerom i imala psorijazu. Bila je strašno iskompleksirana zbog

te psorijaze... iako joj je uglavnom bila na tjemenu. Koga briga ako ţena ima

prhut u kosi? Trebali ste vidjeti Conniene noge, bile su glatke kao polirani

aluminij.”

“Koliko sam shvatio, to su ţene koje su mislile da su vam djevojke

dok ste vi bili zaručeni s Helene Lockert?”

“Nije lako uvijek govoriti ne”, Bueng će zamišljeno. “Nije lako

razočarati ljude.”

“Ne, nije lako”, reče Gunnarstranda.

“Ali često stvari poĎu po krivu kad previše laţete.”

“Upravo tako”, reče Gunnarstranda.

“Dvije ljubavnice istovremeno, to ide”, reče Bueng. “Tri ljubavnice

istovremeno je previše. Postaje teško zapamtiti kojoj si što rekao, a onda je i

vrijeme problematično. Većina te ljubavnica ţeli barem dvije noći tjedno, a

s tri komada brzo postaje pregusto... postaje teško sve uskladiti. Potpuno

podivljaš od laţi.”

“Vi ste ih imali pet”, reče Gunnarstranda.

“Da, moralo je loše završiti.”

“Upravo tako.”

“Ali dvije ljubavnice – to ide. Ne zarobiš se u neku šablonu. Znate i

sami, ţene imaju različiti okus, različito se i ljube.”

“Točno”, reče Gunnarstranda.

“Narav ţene vidi se u načinu na koji se ljubi”, reče Bueng.

“Morali ste biti dosta stariji od nje... mislim, od Helene?”

“Bio sam preko dvadeset godina stariji, da, ali godine u ljubavi nisu

vaţne.”

“Imala je kćer?”

“Da, to je ova koja je sad mrtva, rekli ste.”

“Kćer Helene Lockert, jeste li je puno viĎali?”

“Ne sjećam je se baš dobro. Zanimala me njezina majka.”

“A ona je ubijena.”

“Da, bila je to tuţna priča. Nismo se vjenčali. A ni ja se poslije nisam

ţenio. Nikad nisam mislio da ću ostarjeti sam.”

“Je li vas ikad posjetila kći Helene Lockert?”

Bueng okrene gornji dio tijela i glava mu je lagano drhtjela dok je

promatrao policajca. “Što smjerate ovakvim ispitivanjem?”

“Imamo razloga vjerovati da je znala za identitet svoje majke...”

“Ali dragi moj, pa tko ne zna identitet vlastite majke?”

“Slučaj je sloţen, Bueng. Molim vas da odgovorite na pitanje. Je li vas

ikada posjetila kći Helene Lockert?”

“Nikad.” Bueng je opet zurio ravno pred sebe. Dašak vjetra pomiluje

mu pramen bijele kose na čelu. “Nikad”, ponovi za sebe.

“SuĎeno mi je umrijeti sam...” nastavi Bueng višim glasom. “A nisam

nikad mislio da će biti tako...”

“Dakle, odustali ste od ideje braka nakon Helene Lockert?” upita

policajac.

“Helene je shvaćala da nije uvijek lako.”

“Znala je za svoje suparnice?”

“Nije imala suparnice, zapravo. Zapravo je Helene bila jedina.”

“Ali jedna od teorija policije bila je da je neka od njezinih suparnica...”

“Nisam se u tome slagao s policijom.”

“Jeste li sumnjali na nekoga?”

“Mislim da je Helene ubio neki od njezinih bivših momaka.”

“Ali svjedoci, više svjedoka spomenulo je da su primijetili neku ţenu

kako prolazi njezinom ulicom, ţenu koja se čudno ponašala, i to otprilike u

vrijeme kad je Helene Lockert ubijena.”

“Da, ali jedini muškarac kojega su provjerili bio je otac djevojčice, a

on je imao alibi. Ali Helene je bila lijepa ţena...”

“Ali svjedoci...”

“...onda se prerušio, rekao bih. Muškarci u ţenskoj odjeći nisu ništa

novo.”

“Ali sad su prošle godine”, reče Gunnarstranda i duboko uzdahne.

“Imali ste mnogo godina da razmislite o tom slučaju, jeste li sigurni da

nije...”

“Spomenuli ste Connie”, prekine ga Bueng, “i spomenuli ste Odu

Beate...”

“Grete Rønning”, nastavi policajac čitati svoj spisak, “Birgit

Stenmoe...”

“Da?” reče Bueng iščekujući.

Gunnarstranda je šutio.

“Da?”

Policajac pročisti grlo. “Nema više imena.”

Bueng okrene glavu. Pogledaju se.

“Moram sad ići”, Bueng će naglo i ustane. “Umoran sam.”

Gunnarstranda je gledao za njim. Za prilikom koja je teturala preko

šljunčane staze. Nije izgledao kao ubojica, sasvim sigurno. Ali izgled vara.

U to se već uvjerio.

Policajac izvadi cigaretu iz dţepa jakne, pripali je i duboko uvuče dim.

Prekriţi noge i zapita se bi li trebao biti ljutit ili ne. Nije znao. Trenutak

kasnije nešto ga nagna da okrene glavu. Pokraj ulaza stajala je ona ţena u

dugoj suknji i sa šalom. Kad ju je primijetio, napravila je zbunjenu kretnju

rukama. Stavi nekakve papire pod ruku i polako krene prema njemu.

Zaustavi se pokraj klupe. Gunnarstranda ustane i nekontrolirano se

nasmiješi kad je shvatio da su jednako visoki.

“Poznajete li Buenga dobro?” upita ga ona kad su sjeli.

On uzdahne i odmahne glavom. “Ja sam policajac.”

Ona je šutjela i čekala nastavak.

“Riječ je o jednom starom slučaju.”

“Gotovo nikad ga ne posjećuju”, reče ona.

Gunnarstranda se slabašno osmijehne. “Nije htio ni da ga ja posjetim.”

Pogleda prema njoj. Pročita joj ime na pločici koja je bila pričvršćena na šal:

Tove Granaas. Lice joj poprimi ozbiljan izraz, a onda se smekša u onaj kosi,

ljupki osmijeh. “Inače jako voli razgovarati s ljudima.”

“Ali onda vjerojatno ne razgovara o sebi”, reče Gunnarstranda.

“Imate pravo”, nasmije se ona pa umukne.

Gunnarstranda je ţelio da razgovor potraje što duţe. “Lijep vrt”, reče

on. “Krasne begonije.”

“Da”, reče ona i pokaţe prema ruţnoj ruţi u travi ispred njih. “Ali ona

nam ne uspijeva.”

“Ruţe se kaleme na korijen divlje ruţe”, reče Gunnarstranda i kimne

prema svjetlozelenoj trnovitoj mladici koja je stršala u zrak. “Kad se dogodi

ovo, znači da je korijen odlučio izrasti na svoju ruku.”

“Stvarno?” Djelovala je impresionirano. “Ne mogu vjerovati da sam

naišla na nekoga tko zna u čemu je problem. Policajac koji se razumije u

cvijeće.”

“To je samo zanimacija, hobi.”

“Onda sigurno imate krasan vrt?”

“Ne... Imam brvnaru”, doda on kad je nakrivila glavu, zainteresirana.

“O čemu voli razgovarati?”

“Ha?”

“Bueng, o čemu voli razgovarati?”

“Ţelite pokušati opet?” upita ona.

“Ne, ne znam je li vrijedno truda.” Odloţi cigaretu u kutiju šibica i

čvrsto je zatvori. “Bio je svjedok u jednom starom slučaju, prije više od

dvadeset godina. Ne znam čak ni seţe li mu pamćenje tako daleko.”

“Zovemo ga Elvis”, reče ona.

“Zašto?”

“Pjeva kao Elvis. Malo moţda i sliči na Elvisa.” Zahihoće se. “Iako

mu rad nogu malo šteka.”

Gunnarstranda kimne. “Parkinson, zar ne?”

“Da.”

Sjedili su i gledali pred sebe. Izgledala je kao da razmišlja. “Imate

kakvu legitimaciju?” upita ga iznenada. Gunnarstrandu je očarao osmijeh

koji je pratio pitanje. Odlučnost. Izvadi novčanik s policijskom značkom i

pokaţe joj. “Lijepo ime”, reče ona.

“Nema nas puno”, odvrati Gunnarstranda.

“Pravi je šarmer”, reče ona. “Elvis... Bueng.”

“Vjerujem.”

“A to znači da nikad ne govori o sebi.”

Policajac kimne. “Je li ga tko posjećivao u zadnje vrijeme?”

“O, rijetko ima posjete”, uzdahne ona rezignirano. “Zato je i bilo

lijepo da ste ga vi danas došli posjetiti. Bilo je pomalo uzbudljivo.”

“Kad je imao zadnji posjet?”

“Nemam pojma, ali sigurno je bilo davno.”

“Jeste li sasvim sigurni da ga nitko nije došao posjetiti u zadnja dva

tjedna?”

“Sumnjam da jest.”

“Ali jeste li sigurni?”

“Ne, pa nisam na poslu svaki dan non-stop.”

“Moţete li saznati?” ...Jer onda vas mogu nazvati, mislio je dodati, ali

se suzdrţao da ne bi ispao smiješan u vlastitim očima.

Ona se nasmiješi. “To se da izvesti.”

Ustanu. “Ima li nade?” upita ona.

Nije shvatio na što misli.

“Ruţa.” Ona kimne prema čudnoj biljci na tratini.

Policajac slegne ramenima. “Odreţite svjetlozeleni izdanak koji je

niknuo iz tla. Ako se opet pojavi, moţete iskopati cijelu biljku i baciti je.”

“Bilo je tu nešto, Kalfatruse, vidio sam to”, promrmlja Gunnarstranda

dok je lopticom vate čistio unutrašnju stranu stakla u akvariju. Pogleda

ribicu. Stajala je posve mirno u vodi dubokoj pet centimetara. “I moram

nabaviti neku opremu da ti se ovaj vraţji akvarij ne prlja toliko”, nastavi on i

pogurne naočale uz nos. Stajao je i zamišljeno mrmljao ribi: “Ili je starome

ţenskaru nedostajalo neko ime na spisku koji sam mu čitao ili mi je nešto

htio poručiti. U svakom slučaju, ne vjerujem da je on naš ubojica. Izgleda

preslabo i prebolesno za to. Ali što ako mi je htio nešto poručiti? Što je to

moglo značiti?”

Baci vatu na policu i ode po novu. Dovikne Kalfatrusu, “To bi bilo

nevjerojatno, zar ne? Kripos je na tom slučaju radio mjesecima i onda,

dvadeset godina poslije ja odem u starački dom, a stari se zavodnik iznenada

sjeti bitnih činjenica?”

Traţio je nešto u što bi istočio vodu i razmišljao, “Moglo je biti nešto

drugo, neki detalj, nije morala biti osoba.”

Dohvati litreni vrč za mjerenje, ulije vodu i uzme termometar. “U tom

slučaju”, promrmlja, “kad bih naletio na nešto značajno što bi razjasnilo

slučaj Lockert, što onda? Dogodilo se to prije više od dvadeset godina, i

izmeĎu slučajeva nema nikakve veze. Katrine Bratterud odrasla je negdje

drugdje, nekoliko stotina kilometara od Lillehammera...”

Dolijevao je toplu i hladnu vodu u vrč sve dok nije dobio

odgovarajuću temperaturu. Oprezno ulije temperiranu vodu Kalfatrusu koji

je reagirao uzbuĎenim i uzrujanim udaranjem repa. Gunnarstranda je

promatrao ribu. “Sad ti je lijepo”, promrmlja. “Voliš imati vodu oko sebe,

voliš poznati okoliš. Zamisli da završiš na podu ili u slanoj vodi, završio bi

kao jadna Katrine. Ugušen i mrtav.”

Zastane i razmisli. Naposljetku reče ribi, “Moţda se to i dogodilo, ha?

Ispala je iz svojeg pravog elementa. Ali koji je u tom slučaju bio njezin

element? Ili koji joj je element bio krivi?”

Prazna stolica

Sjedili su u njezinoj kuhinji, u prostranom kutu za blagovanje. Bili su

sami. Budući da je Julie bila kod oca, stolica na čelu stola bila je prazna.

Eva-Britt naslonila je glavu na ruke. Već je odavno bila gotova s jelom.

Natoči si još malo crnoga vina. Usne su joj se jače smiješile, a oči se caklile

kad se još jedanput posluţila.

“Misliš da si pobijedila, ha”, reče on.

“Ja?”

“Znam da sam kukavica”, reče on i posluţi se s još gljiva.

Ona se nasmije. “Nisam to rekla.”

On zastruţe po tavi. “Ali namjeravala si to reći”, reče, odloţi tavu na

stol i uzme još jedan krumpir. “Kukavica si, Frank, mislila si reći, isto kao

što sad misliš reći, Budi oprezan, sjeti se da u umaku ima puno vrhnja.”

“U krivu si”, reče ona. “SviĎa mi se što si fino popunjen.” Opet se

lagano nasmije i stavi mu ruke na prsa košulje. “Volim muškarce koji su

fino popunjeni.”

“Voliš mene”, reče Frank. “I kaţeš da voliš muškarce koji su fino

popunjeni zato što sam ja debeo. Ako pitaš psihologa...”

“Idem psihologu svaki tjedan i psihologe ne ispituješ ti, oni ispituju

tebe.”

“Dobro, kad budeš ondje sljedeći put, moţete raspravljati o kvaliteti

našeg odnosa...”

“A što misliš o čemu pričam? Ni o čemu drugome i ne govorim.”

“...Moţete razgovarati o tome kako to da trpiš mene koji ne ţelim ni sa

kime ţivjeti. Taj psiholog...”

“Psihologica...”

“...Ta psihologica će ti reći da te tvoja podsvijest navodi da ti se

sviĎam zato što si se vezala za mene, zar ne – psihološki vezala – isto kao što

pačić počne slijediti kozu ako koza stoji pokraj jajeta kad se izlegne – ti i ja

zajedno smo godinama i sad si psihološki vezana za mene. I zato te tvoja

podsvijest pokušava uvjeriti da sam ja onaj pravi.”

“Govoriš toliko gluposti”, reče Eva-Britt i isprazni svoj tanjurić.

“I onda na kraju kaţeš da sam kukavica jer već stopedesetpettisućiti

put spavamo skupa, a ja ne volim da govoriš o zajedničkom stanovanju...”

“Odbijam slušati tvoje brbljanje!” Ona prekriţi ruke i zagleda se u

odraz u velikim prozorima desno od njih.

“Moţeš slobodno odustati”, reče Frank kiselo. “I taj smo ritual prošli

već milijun puta.”

“To ti i kaţem”, reče ona i nasmije se. “Mogli bismo komotno biti u

braku.”

“Da, slaţem se.”

“Slaţeš se?”

“Naravno da se slaţem!”

“Ali zašto protestiraš svaki put kad razgovaramo o tim stvarima?”

“Tu si u krivu”, reče Frank i nasmiješi se. “Da se mene pita, već bismo

odavno bili u braku...

O da”, nastavi on kad ga je htjela prekinuti. “I to moţeš prenijeti

svojoj psihologici jer ću sad naglas izgovoriti pravu istinu. Progovorit ću.

Razotkrit ću ono što oboje znamo duboko u sebi, a to je da to zapravo ti ne

ţeliš. Ti ne ţeliš ţivjeti sa mnom. Zato cijelo vrijeme ţeliš da ispada da ja to

ne ţelim. Ali pravi je razlog da ţivimo odvojeno to što ti to ne ţeliš i zato

tvrdiš da sam za sve ja kriv. To je posve jednostavna psihologija, isto kao što

su ljudi koji rade u društvima za zaštitu ţivotinja zapravo izopačene osobe

koje fantaziraju o tome kako spaljuju mačiće – i da su svi skinheadsi i nacisti

zapravo prikriveni homići koji navlače ţenske gaćice i mreţaste čarape kad

su sami u kupaonici.”

Eva-Britt odmahne glavom.

“Moţemo napraviti jedan test”, reče Frank. “O čemu ja razmišljam, a

o čemu ti. O čemu ja razmišljam?”

“Ne zanima me.”

“Ali ja u svakom slučaju znam o čemu ti razmišljaš.”

“A da?” reče ona.

“Razmišljaš o Julie. Prvi put razgovaramo o zajedničkom ţivotu a da

nismo uvukli Julie u raspravu.”

“To je istina”, reče ona i nasmiješi se. “To je u svakom slučaju

pozitivno.”

Frølich se protegne preko stola i nadlanicom joj pomiluje obraz.

Sjedili su i gledali se.

“Ona te voli”, reče Eva-Britt. “Jednako si joj vaţan kao i ja.”

On je šutio.

“To ti je jasno, zar ne?”

On kimne, gledajući je ispod spuštenih kapaka.

Ona ga primi za ruku. “Ako ćemo ţivjeti skupa, moramo naučiti

podnositi tišinu kad smo zajedno.” Spustila je pogled. “A ne da si buljimo u

ruke”, reče odsutno i primi ga za podlakticu. “Moja baka je uvijek govorila

da to nosi nesreću.”

On tiho kimne. Ona digne pogled. “Što ćemo raditi kad si više nećemo

imati što reći?”

“Isto ono što rade u američkim filmovima”, Frank će tiho.

Ona se blago nasmiješi. Ustanu istovremeno. Ona ga zagrli oko vrata i

stane na prste. Poljubac je bio dug, i on je pogladi po izvijenim leĎima,

jedanput, drugi put. Kad se polako odmaknula, uţivao je u pogledu na meko

tijelo i bokove koji su se njihali dok je hodala prema prozoru. Pogledaju se u

odrazu. Mišići su joj zaigrali ispod haljine kad je posegnula prema uzici

venecijanera.

Frølich se probudio i pogledao uvis. Zvučalo je kao da netko na verglu

loše svira Mozartovu 40. simfoniju. Bila je to zvonjava telefona – njegovog

mobitela koji je leţao na podu. Sagne se da ga dohvati pa pritisne pravu

tipku. “Hej”, promrmlja pospano.

“Pogodi tko je”, reče Gunnarstranda.

“Samo trenutak”, reče Frølich i baci pogled prema Evi-Britt koja je

leţala na leĎima, gola na krevetu. Polako je otvorila oči i pogledala ga,

duboko u snu. S telefonom ispod brade, on digne poplun i pokrije ju.

Njezine se oči polako zatvore. Frølich ponese telefon sa sobom i iskrade se u

kuhinju s hlačama i majicom u rukama. “Hajde sad”, reče. “Sad mogu

govoriti glasnije.”

“Dobio si pismo”, reče Gunnarstranda.

“Sad, usred noći?”

“Pola jedan je.”

“Upravo sam zaspao.”

“Prerano lijeţeš, a pismo je vaţno.”

Frølich zijevne. “Ali zašto ga ne mogu pročitati ujutro?”

“Zato što je pošiljatelj Henning Kramer.”

“A sranje”, reče Frank Frølich.

Iz slušalice se začuje šum razmotavanja papira. “Kao tvoj direktni

nadreĎeni, pretpostavljam da mi prepuštaš zadatak lomljenja pečata?”

“Samo lomi.”

“Nije to samo tako”, promrmlja inspektor. “Jesi li kad pokušao

otvoriti pismo dvjema pincetama i noţem?”

“Kako to da si pismo primijetio tek sad?”

“Zato što je bilo u tvojem poštanskom pretincu. Kad si zadnji put

pokupio poštu?”

“Jutros – barem mislim.”

“Ne bih rekao”, promrmlja Gunnarstranda. “Jesi li spreman?”

“Koliko mogu biti nakon pola sata sna. Kladim se u deset kruna da je

riječ o oproštajnome pismu.”

“Koeficijent je bio nizak, ali pobijedio si. I jest”, promrmlja inspektor

konačno. “Trebamo pričekati do jutra da potvrdimo sve to, ali izgleda da je

slučaj zaključen.”

Frank Frølich zijevne.

“Tu nam je svo rezoniranje; kako je silovao curu, ubio je, ukrao nakit i

poslao ga Raymondu Skauu. Pravo priznanje.”

“Vjeruješ li u to?”

“Imam svoje sumnje.” Gunnarstranda se tiho zahihoće.

“Koje to?”

“Čuj zadnju rečenicu: Ne mogu više ovako. Ha?” Gunnarstranda je

zvučao razdraţeno. “Bi li ti upotrijebio tako bljutave izraze da se planiraš

ubiti?”

“Ne znam.”

“Jebemu, taj je tip bio dubokouman, mislilac. Ne bi se valjda ovako

izrazio?”

“Nemam pojma. Neka nam to psiholog kaţe.”

“Iritantno”, uzdahne Gunnarstranda odsutno.

“Znači li to pismo da smo gotovi sa slučajem?”

“Ne nuţno. Sad je došao i izvještaj Kramerove obdukcije. U njoj piše

da je Kramer bio drogiran kad je umro.”

“Pa to i nije neko iznenaĎenje, zar ne?”

“Ne znam, nije baš riječ o speedu. Patolog kaţe da je bio pun tableta za

spavanje.”

“Što ćemo?”

“Ti bi se vratio na spavanje?”

“Ali što moţemo?”

“Sve riječi do jedne natipkane su. Nema potpisa.”

Frølich je razmišljao.

“Vjerujemo li zbilja da je Henning Kramer napisao sva ova sranja?”

upita glas u slušalici.

“Pa moguće je.”

“Je li vjerojatno?”

Frank Frølich se zamisli. “Moguće je”, ponovi.

“Baš mi je puno pomoglo što sam te nazvao, čovječe.”

“Moramo nešto napraviti!”

“Zakazao sam za sutra sastanak s drţavnim odvjetnikom vezano za

cijeli slučaj. A ako ne ţelimo da to završi smanjivanjem prioriteta i/ili

obustavljanjem cijelog slučaja, trebamo pronaći dokaze da se Kramer nije

sam ubio.”

“Čekaj”, reče Frølich kad mu je šef prekinuo vezu. Prekasno. Signal

zauzete linije. Ostao je stajati i gledati u mobitel. Naposljetku je odlučio

razum. Frølich zijevne. Da, da, pomisli i počeše se po trbuhu. Stajao je na

vratima spavaće sobe i gledao ravno. Unutra se Eva-Britt ponovno

oslobodila pokrivača. Leţala je na boku, lica okrenutog prema njegovom

jastuku i tijelom je formirala elegantno slovo Z. Opčinjeno je stajao i

promatrao kako joj stopala slijede liniju i lijepo završavaju imitaciju slova

tijelom.

Nije imao ni najmanju ţelju napustiti ovu ţenu. U svakom slučaju ne

sada. Ne usred noći. Gunnarstranda je ponekad histeričan od stresa. Naravno

da oproštajno pismo zahtijeva evaluiranje i sumiranje istrage. Ali zašto bi se

to trebalo napraviti usred noći? Taj tip je opsjednut, pomisli. Ne, nije

opsjednut, samo nema dovoljno ljudi oko sebe. Ima premalo toga na pameti.

Sa starim je čangrizavcem suraĎivao već toliko dugo da je mirno prihvaćao

sve njegove mušice. Naravno da bih sad mogao otići na posao, razmišljao je,

mogao bih odjuriti u mrak i čitati izvještaje. Mogao bih prosjediti ostatak

noći s glavoboljom i okusom olova u ustima i iskemijati neki zaključak je li

se Henning Kramer objesio ili nije. Ili mogu leći u krevet pokraj ove

ljepotice, slušati je kako diše i razmišljati o Henningu Krameru, nadati se da

ću zaspati i sanjati Henninga Kramera – sve dok se ne probudim kraj nje.

Naceri se pri pomisli kako će Gunnarstranda biti bijesan kad se on ne pojavi.

Ušulja se u spavaću sobu, legne najopreznije što je mogao i ispruţi se na

krevetu. Dah Eve-Britt u pravilnim mu je razmacima milovao uho.

Ide – ne ide

Drţavni odvjetnik Fristad sjedio je prekriţenih nogu i s rukama

opuštenim na velikom trbuhu. Bio je jedan od onih koji odrţavaju dječački

imidţ puštanjem kose, i neposlušne šiške sezale su mu sve do fino

oblikovanih obrva. Svoju intelektualnu stranu naglasio je debelim

naočalama s okvirom od kornjačevine koje je crnom uzicom ovjesio oko

vrata da ih ne izgubi. Naočale su mu sjedile na vrhu velikog nosa, a uzica mu

je pravila ukrasne zavijutke na oba glatko izbrijana obraza. Drţavni

odvjetnik pokušavao je spriječiti naočale da mu skliznu s vrha nosa praveći

široke grimase ustima. Mrštenjem je napuhivao oba obraza tako da pogurnu

naočale milimetar prema gore, eda bi zatim polako kliznule dva milimetra

prema naprijed. Nastavio je tako sve dok mu naočale nisu pale na prsa, pa

uzdahnuo, dignuo ih i stavio na mjesto.

Frølich je gledao malo njega, malo Gunnarstrandu, na kojem su se

vidjeli tragovi noćnih napora. Inspektor je na usnama imao tamne mrlje od

kave, mršavi prsti tresli su se dok su drţali papire, a uske naočale za čitanje

bez okvira – zacijelo jeftino kupljene u ljekarni – nisu uspijevale prikriti

tamne sjene ispod njegovih očiju.

Gunnarstranda pročisti grlo. “Tijelo je pronaĎeno u nedjelju

prijepodne u jarku uz Ljansbrukveien, blizu kupališta kod Hvervenbukte.

Vjerojatno je izbačeno iz automobila, nije bilo pokušaja da se tijelo sakrije, a

pronašao ga je umirovljenik koji je šetao onuda. Ime mu je Jan Vegard

Ellingsen i isključen je iz istrage. Imamo razloga vjerovati da je tijelo

prevezeno autom do mjesta na kojem je pronaĎeno. Ţrtva je bila posve

svučena i imala je vrlo malo vanjskih ozljeda, osim tragova davljenja i

pokoje ogrebotine ili poderotine na koţi koje su, prema patologu, posljedica

pada u jarak s otprilike dva metra visine – prije nego što se tijelo zaustavilo.”

Podigne fotografije gologa tijela Katrine Bratterud koje iskrivljeno i

beţivotno leţi, praznog pogleda.

Drţavnom odvjetniku naočale padnu na trbuh pa ih vrati na mjesto.

Zaškilji u jednu od fotografija.

Fristad pokaţe sliku. “Što joj je to oko pupka?”

“Tetovaţa”, dobaci Frølich. “Nekakav cvijet.”

Drţavni odvjetnik prouči fotografiju, “Podsjeća na motive s narodnih

nošnji.”

Gunnarstranda pročisti grlo. “Osim ogrebotina koje su nastale tim

konkretnim padom, vide se...” spusti sljedeću sliku na stol – krupni plan

glave i ramena, “...vide se podljevi na šiji i vratu koji su posljedica davljenja,

rana od uzice – vjerojatno uţe od zavjese koju smo pronašli zajedno s

tijelom – koja se urezala u tkivo prilikom davljenja.”

“Imamo to?” upita Fristad. “Uţe?”

Gunnarstranda kimne. “Ţrtva je imala komadiće koţe pod noktima,

moguće od borbe s napadačem. Analiza DNK potvrĎuje da ostaci sjemena u

ţrtvinoj vagini pripadaju Henningu Krameru. Kramer je sam priznao da je

imao spolni odnos s djevojkom prije nego što je ubijena. Nadalje, Kramer je

u prvoj izjavi netočno iznio što se dogaĎalo u autu nakon što je ubijena otišla

sa zabave u Voksenkollveienu.”

“Samo tren,” prekine ga drţavni odvjetnik, “...a što je s komadićima

koţe ispod noktiju?”

Gunnarstranda odgovori, “Na njih ću se još vratiti.” Pročisti grlo.

“Odjeća?” upita odvjetnik.

“Jedan čovjek je pronašao vrećicu u kutu jarka dolje kod Gjersjøelve,

uz Ljansbrukveien. Vrećica je vjerojatno bačena iz auta. Vrećica je

pronaĎena... Zapravo, mogu prvo početi s nečim drugim. Sa sigurnošću

znamo da je ţrtva svojevoljno napustila zabavu kod Gerhardsena i Åsice.

Henning Kramer pokupio ju je blizu njihove kuće najvjerojatnije oko

ponoći. Nekoliko svjedoka vidjelo ih je u Aker Bryggeu u razdoblju izmeĎu

ponoći i pola jedan u noći. Izgledali su kao da se zabavljaju, a Kramer kaţe

da su se odvezli do Gjersjøea da bi razgovarali o zvijezdama i... i...”

“...poševili se?” dovrši drţavni odvjetnik upitnim tonom.

“Da... Na odmorištu uz Gjersjøen, izmeĎu odlagališta guma i

zabavnog parka... kako se ono zove?”

“Tusenfryd”, doda Frølich.

“Tako je.” Gunnarstranda je kopao po papirima. “Ţenina odjeća, to

jest većina odjeće – osim jedne cipele koju nismo uspjeli pronaći –

pronaĎena je izmeĎu odmorišta i mjesta na kojem je naĎeno tijelo. To moţe

značiti da je ubijena u blizini odmorišta na kojem su ona i Kramer imali

spolni odnos, da se počinitelj riješio odjeće prije nego što se riješio tijela. Ali

i na to ću se vratiti...” Traţio je dalje po hrpi. Frølich i drţavni odvjetnik

šutjeli su dok je inspektor listao po svojim papirima.

“Evo”, promrmlja Gunnarstranda. “Ima puno papira. I ionako ih

morate sami sve pročitati...

...Kramerova verzija tijeka dogaĎaja bila je da su se ševili na

odmorištu, da su se odvezli odande i da je ubijenu ostavio na kruţnom toku

autoceste E18 u Mastemyru oko tri ujutro jer je izrazila ţelju da se prošeće

do stana svog dečka u Putu Holmlia Senter 13.”

“Dečka?” upita drţavni odvjetnik i napravi novu grimasu.

Inspektor ga je gledao u tišini. Tišina se oduţi i drţavni se odvjetnik

opet namršti.

“Ole Eidesen”, ubaci se Frank Frølich. “Katrine Bratterud ostavila je

dečka Olea Eidesena na zabavi.”

Naočale drţavnog odvjetnika Fristada padnu na prsa.

Gunnarstranda pročisti grlo. “Dobro?” upita.

Fristad kimne i vrati naočale na nos.

Gunnarstranda reče, “Poslije smo imali razloga posumnjati u izjavu

Henninga Kramera. Pouzdan svjedok uočio je auto koji je Kramer vozio –

bio je to pomalo poseban auto, audi kabriolet – na istome odmorištu kod

Gjersjøena više od tri sata kasnije nego što je Kramer tvrdio da je otišao

odande. Auto je viĎen u zoru, kad je Katrine najvjerojatnije već bila mrtva.

Nismo stigli Kramera suočiti s izjavom tog svjedoka jer je Kramer umro. U

meĎuvremenu je Kramerova majka saslušana u vezi slučaja. Kramer je

stanovao s majkom, ali je pojedine noći provodio u bratovu stanu, kad bi mu

brat otputovao. Majka Henninga Kramera ispričala nam je kako je Henning

došao kući u nedjelju u pola četiri ujutro i probudio je, jako uznemiren.

Ispričao joj je da se vozio s Katrine, da je zaspao u autu i da je ona bila

netragom nestala kad se probudio oko pola tri.”

“Bio je jako uznemiren?” upita drţavni odvjetnik. “Moţe biti puno

razloga zašto je bio uznemiren. Mogao je i lagati majci.”

“Naravno. Ali majka kaţe da joj je Kramer rekao da je traţio Katrine i

da se onda vozio okolo da je pronaĎe, ali bez uspjeha. Na kraju se odvezao

doma i sve ispričao majci.”

“Je li vrijeme točno utvrĎeno, mislim vrijeme kad je umrla?”

“Teško je odrediti točan trenutak. Oslanjamo se na sadrţaj ţeluca,

potvrĎeni obrok kupljen u McDonald‟su u Aker Bryggeu oko ponoći,

ostatke sjemena u vagini i stupanj mrtvačke ukočenosti. Patolog

pretpostavlja da je smrt nastupila izmeĎu dva i pet ujutro.”

“A taj Kramer se vratio na odmorište, je li tako?”

“Prema majčinoj izjavi jest. Ona kaţe da je otišao od kuće malo prije

šest istoga jutra ponovno potraţiti Katrine i da se vratio u osam.

Ako pretpostavimo da ju je Henning Kramer ubio, mogao se naravno

prvo odvesti majci – s tijelom u autu – i onda se uspaničiti. Mogao je nešto

nasrati majci, koja mu je rekla da je ode potraţiti, a onda se mogao odvesti

natrag. Mogao se zaustaviti kod Hvervenbukte i iskrcati tijelo preko zaštitne

ograde. Mogao je nastaviti dalje i baciti njezinu odjeću.

Zato smo pretraţili auto koji je Kramer vozio i pronašli nešto vlasi,

mrlja koje bi mogle biti njegovo sjeme, te nešto vlakana s odjeće. Ali zasad

te stvari još nisu analizirane. Najjači dokaz koji zasad imamo protiv

Kramera – ako se to moţe smatrati dokazom – zapravo je trag sjemena.

MeĎutim, Kramerova majka kaţe da je on bio u nekakvoj vezi s Katrine

Bratterud. Tako da je lako moguće da je Kramer rekao istinu, da su njih

dvoje te noći u autu dobrovoljno stupili u spolni odnos.”

“Ali to nije dokaz da Kramer nije silovao Katrine”, prekine ga drţavni

odvjetnik Fristad inkvizitorski i bez grimasa.

Gunnarstranda odvrati, “Naravno, moguće je da je Henning Kramer

silovao i zatim ubio Katrine, tvrdi to naime u oproštajnom pismu.”

“Ali vi ne vjerujete tom oproštajnom pismu?”

“Ne sasvim.”

“Što patolozi kaţu o Kramerovu tijelu?” upita Fristad.

“Smatraju da su obje mogućnosti otvorene. Ali u prilog teoriji da se

sam ubio ide činjenica da je pronaĎen zadavljen s kablom oko vrata.”

Gunnarstranda potraţi po snopu fotografija i izvuče jednu koja je pokazivala

Henninga Kramera s kablom oko vrata. “Osim toga, imamo oproštajno

pismo u kojem Kramer piše da je uzeo Katrinin nakit, poslao ga poštom

Raymondu Skauu, dakle podmetnuo laţni trag, da bi prebacio sumnju za

ubojstvo Katrine Bratterud na njega.”

“Ali je li to nevjerojatno?”

“Uopće nije. Kramer i Katrine bili su jako bliski. Kramer je znao jako

puno o Katrininoj prošlosti, a veliku bolnu točku u toj prošlosti čini

Raymond Skau. Tko zna, Kramer je mogao imati mnogo motiva da naškodi

Skauu.”

“Hmmm...” Fristad će zamišljeno. Sjedio je i proučavao fotografije.

Nitko nije ništa govorio. Na kraju odvjetnik digne pogled. “A dalje?”

upita on s grimasom na ustima.

“Problematične su čestice koţe ispod noktiju Katrine Bratterud. Kao

prvo, nismo vidjeli tragove na Kramerovu tijelu koji bi potvrdili da je

izgreban. Osim toga, analiza DNK pokazala je da komadići koţe ne

pripadaju Henningu Krameru.”

Fristad je šutio. Svi su šutjeli.

Gunnarstranda rasporedi papire na hrpe.

“Znači li to da je izgrebala drugog počinitelja, koji nije Henning

Kramer?” upita Fristad na kraju.

Gunnarstranda odloţi papire. “Moguće je. Ali to ne znamo. Koliko

znamo, mogla je izgrebati neku drugu osobu tijekom večeri. Mogla se

sukobiti s nekime na zabavi, ili s nekime u redu za restoran u Aker Bryggeu.

Bez obzira na to, da je Kramer poţivio, i da je bio optuţen, obrani bi bilo

prokleto jak adut to što čestice koţe nisu njegove.”

“Ali slučaj djeluje prilično jasno”, reče Fristad glasno. “Imamo

Kramerovo priznanje. Kaţe da ju je ubio, podmetnuo nakit Skauu, jer je

znao da mu ona duguje novac i sve to, dakle u nadi da prebaci krivnju na

drugu osobu. A onda se ubio. Izgleda vraški primamljivo obustaviti cijelo to

sranje.”

“Osim sumnje koja bi trebala ići u prilog optuţenome.”

“Ali optuţeni je mrtav, jebemu.”

“Svejedno bi mu trebala ići u prilog”, ustvrdi Gunnarstranda uporno.

“Ako čestice koţe pod noktima Katrine Bratterud pripadaju nekoj drugoj

osobi, osobi koja ima motiv, moramo se zapitati zašto bi Kramer ostavio

laţno priznanje u oproštajnom pismu.”

“I?”

“Ako je Katrine zadavio netko drugi, a ne Kramer, ne razumijem zašto

bi on priznao.”

Fristad napravi skeptičnu grimasu. “Sad nepotrebno komplicirate

slučaj, Gunnarstranda. Govorimo o bivšoj kurvi, zar ne? O vraţjoj

narkomanki. Zašto bi jedan takav slučaj bio tako prokleto kompliciran – i

sadrţavao tolike urotničke motive koji uključuju ubojstvo s predumišljajem

i tako dalje, i tako dalje?”

“Ne kompliciram slučaj”, drekne Gunnarstranda srdito. “Samo

očekujem da se zaključi na ispravan način! Ţelim samo da pričekamo s

prioriziranjem drugog posla dok svi upleteni ne budu provjereni i dok ne

zaključimo nuţna ispitivanja.”

“Što ne štima s Kramerovom smrću?” upita Fristad.

“PronaĎeni su tragovi tableta za spavanje u Kramerovu tijelu. Ako se

ubio, mogao je te tablete za spavanje uzeti da se otupi. Problem s time što je

Kramer prije smrti uzeo tablete za spavanje jest u tome što nismo uspjeli

pronaći ni kutiju s lijekovima ni recept nigdje u stanu gdje je umro. Poanta je

da mi nije logično da je uzeo sredstvo za spavanje kojem nismo uspjeli

vidjeti ostatke u stanu.”

“Ali radio je u centru za liječenje narkomana, i sam je pomalo uzimao

hašiš i kokain, koliko sam pročitao. Kramer je sigurno imao puno kontakata,

a nabaviti ilegalne lijekove na ulici nije nikakav problem.”

Gunnarstranda baci pogled na Fristada koji kimne i napravi grimasu.

“Samo kaţem da je to čudno”, reče policajac. “Neobično je i to da

oproštajno pismo nije pronaĎeno na mjestu očevida. Nema otisaka prstiju ni

na papiru ni na kuverti. Čini mi se jako neobičnim da je stiglo poštom u

policijsku postaju. I da nije potpisano. Ispisano je laserskim pisačem, dakle

napisano je na kompjutoru. Ali Kramer nije imao vlastiti kompjutor. U

bratovom stanu ima jedan, ali u njemu nismo našli ni traga tome pismu.

Moguće je da je pismo napisao na kompjutoru na poslu, u komuni Zimski

vrt. Ali dosad nismo uspjeli pronaći kompjutor na kojem je to pismo

napisano.”

“Ovo s otiscima prstiju pogotovo zvuči prokleto čudno”, reče drţavni

odvjetnik i naočale mu padnu na prsa.

“Slaţem se”, reče Gunnarstranda. “Čudno je. Ali čudno je i to što

oproštajno pismo nije potpisano i to što nije ostavljeno na mjestu očevida.

Ako je morao priznati, zašto nije priznao kako spada, tako da odagna sve

sumnje? Zašto je pismo adresirano na Frølicha u policijskoj postaji? Zašto

ne na majku ili brata? Čak je i nazvao brata, i pričao o ţivotnim misterijima

prije nego što je umro. Neobično je da nije majci i bratu poslao posljednji

pozdrav.” Gunnarstranda mahne oproštajnim pismom. “Ovo je samo

priznanje, nije oproštajno pismo na kakva sam navikao.”

“Moţda ga je poslao Frølichu da bude siguran da će se pojaviti.”

“Naravno”, sloţi se Gunnarstranda. “Ali najčudnije je od svega to što

je zapravo priznao da je imao spolni odnos s djevojkom već u svojoj prvoj

izjavi. Zvuči skroz bolesno da bi je ubio radi silovanja, a onda priznao spolni

odnos s njom čim se policija pojavi.”

“Tu ste u pravu”, reče Fristad i naočale mu opet padnu.

“Čudno je takoĎer da se spustio do poštanskog sandučića i ubacio

oproštajno pismo, a onda otišao kući, uzeo tablete za spavanje pa se

objesio.”

Drţavni odvjetnik kimne, spoji dlanove pred sobom i počne bubnjati

prstima o prste. Razmišljao je naglas, “Osumnjičeni siluje djevojku, ubije ju,

ukloni odjeću i druge osobne predmete da prikrije svaki trag. Ali prikrivanje

tragova kao motiv vrijedi bez obzira na to tko ju je ubio?”

“Nakit”, reče Gunnarstranda. “To što se nakit pojavio kod Raymonda

Skaua komplicira priču. Ustanovljeno je da je Katrine Bratterud te noći

stvarno nosila taj nakit, nakit koji se kasnije pojavio kod Skaua. Raymond

Skau mogao ju je naravno vidjeti, mogao ju je ubiti i uzeti nakit. Problem je

u tome što Skauova djevojka, Linda Ros, tvrdi da je nakit unijela s poštom.

To da je Skau dobio taj nakit poštom slaţe se s onime što je Kramer napisao

u pismu.”

“Što kaţu policajci koji su pronašli nakit u stanu Raymonda Skaua?”

“Kaţu da se sve skupa nalazilo u torbici na stoliću u dnevnoj sobi, što

se opet poklapa s djevojčinom izjavom. Ona kaţe da je torbica bila u

poštanskom sandučiću u srijedu poslijepodne. Ali nije unijela poštu ni u

utorak ni u ponedjeljak. Ne znamo kad je stavljena u sandučić.”

“Je li Raymond Skau mogao sam staviti nakit u sandučić?”

“Mogao je to napraviti u nedjelju. Od nedjelje navečer, dan nakon što

je Katrine Bratterud ubijena, sjedio je u pritvoru, gdje sjedi i sad.”

“Ali ako zanemarimo nakit”, reče drţavni odvjetnik, “koliko sam

shvatio, Skau je napao Katrine na poslu. Ako ju je sreo te noći i opet je

napao... Mogao ju je ubiti. Kasnije je Skau mogao laţirati oproštajno pismo

– zar ne?”

“Moguće je”, prizna Gunnarstranda.

“Kramerova smrt mogla je biti samoubojstvo i ako je pismo laţno”,

reče Fristad.

Frølich je proučavao inspektora. Činilo mu se da jasno vidi konture

osmijeha kako se formiraju na njegovim tankim usnama. Drţavni odvjetnik

to nije primijetio. Sjedio je zatvorenih očiju i s ukočenom grimasom na

ustima – znak da razmišlja. “Zamislimo sljedeće”, reče on naglašeno.

“Zamislimo da je Katrine Bratterud ostavila Henninga u autu te noći da

udahne svjeţ zrak; ljubavnik joj spava, a ona je budna. Ode se prošetati. Tko

zna, moţda obavi nuţdu, ili puši, ili proteţe noge. Iznenada nailazi na

Raymonda Skaua, on je ubije, odstrani odjeću i ukrade nakit. Pratite me?”

Frølich kimne. Činilo mu se da se osmijeh na inspektorovim usnama

vidi jasnije. Nije znao što je Gunnarstranda smislio, ali u tom mu je trenutku

nešto išlo na ruku, toliko je Frølichu bilo jasno.

Fristad nastavi, “Cijela priča s nakitom stoji ili pada u vodu s tom

djevojkom, Lindom Ros? Nije li tako? Nakit ste našli ondje, kod Skaua...

Pa... tjedan dana poslije, kad Skau nema veze sa slučajem... Kramer si

oduzme ţivot u napadu depresije. Osjeća krivnju, naprimjer zato što je

otišao s odmorišta a da je nije pronašao. Pomisao da je moţda leţala mrtva a

on se samo odvezao, jedna takva pomisao mogla je slomiti Henninga

Kramera. Kad se Kramer ubio, Skau uviĎa mogućnost da spasi vlastitu koţu

i laţira oproštajno pismo koje će ga osloboditi krivnje. Piše nepotpisano

pismo u kojem u ime Henninga Kramera priznaje ubojstvo.”

Fristad se trijumfalno nasmiješi, “Je li moglo biti tako? Pitam ja vas!

Je li se moglo tako dogoditi? Je li moguće?”

Njegovo dječačko lice blistalo je kao u reklami.

Gunnarstranda je šutio.

Frølich je htio nešto reći, no drţavni ga odvjetnik preduhitri. “SviĎa

mi se ta teorija sa Skauom”, reče drţavni odvjetnik entuzijastično. “Skau je

dovoljno glup da napiše nepotpisano oproštajno pismo. Dovoljno je

beskrupulozan. Zar ne? Ha?”

Frølich pročisti grlo i zausti da mu odgovori.

Gunnarstrandin pogled bio je orlovski. “Pusti Fristada da dovrši”,

inspektor će oštro.

“Da”, ponovi drţavni odvjetnik sneno. “SviĎa mi se ta teorija sa

Skauom. Objašnjava i zašto se to bijedno oproštajno pismo pojavilo kod

Frølicha. Skau sjedi preko puta, u pritvoru. Samo ostavlja pismo u kuverti u

hodniku kad ga puste na razgibavanje. Adresirano je na policajca. Prošverca

ga van. Ha? Teorija je jednostavna, uvjerljiva, moguća je. Sjetite se,

Gunnarstranda, nije prvi put da...”

“Onda moramo probati izvući priznanje Linde Ros da laţe za nakit”,

Gunnarstranda će tiho, “i onda samo trebamo pričekati rezultate analize

DNK?”

“Mm... tako je! Trebamo odgovor analize DNK”, automatski zaključi

odvjetnik. “Ako čestice koţe ispod ţrtvinih noktiju pripadaju Skauu...”

On ustane, uzbuĎen. “Onda ju je po svoj prilici Skau i zadavio”,

ponovi. “Trebamo dakle pričekati DNK-test”, ustvrdi drţavni odvjetnik.

“Hvala, gospodo.”

“Nije to mogao učiniti Skau”, reče Frølich kad su dva policajca ostali

sami. “Otkud mu dovraga pristup kompjutoru dok sjedi u pritvoru?”

“Dobro kaţeš. Zvuči nevjerojatno.”

“Ali zašto nisi ništa rekao? Zašto izlazimo odavde s njegovim

zaključkom?” upita Frølich i kimne glavom prema vratima drţavnog

odvjetnika.

“Imam svoje razloge”, policajac će oštro. “Mene zanima gdje si ti bio

noćas.”

“Zaspao sam nakon što si me nazvao. Ispričavam se.”

“Vratio si se u krevet nakon što sam te ja iz njega izvukao?”

Frølich se pospano nasmiješi. “Imam svoje razloge.”

“Ali kad me pustiš da sam radim prljavi posao, onda se ne bi trebao

miješati kao ovdje sad”, podbode ga Gunnarstranda.

Gunnarstranda povede Frølicha niz stepenice. Već je pripremio

cigaretu. “Drţavni odvjetnik ţeli jednostavan i pregledan slučaj koji će

procesuirati. Za to treba dokaze. Pouzdaje se u to da ti i ja znamo što radimo.

I ţeli pokupiti veći dio zasluga. Sada misli da nam je pomogao pa još neko

vrijeme imamo odriješene ruke.”

“Odriješene za što?”

“Da prikupimo dokaze, naravno.”

“Kakve dokaze?”

“Dragi moj”, reče Gunnarstranda blago. “Nije ti sinulo da se uzorak

DNK iz čestica koţe ispod noktiju Katrine Bratterud ne poklapa ni s

Kramerom ni sa Skauom?”

“Znaš to?” upita ga Frølich oštro.

“Ne znam ja ništa. Ali namjeravam saznati.”

Uzbrdica

Bente Kramer teškim je koracima hodala uzbrdicom na kojoj je

policijska postaja stolovala kao tvrĎava na vrhu prilaza. Muškarac s

kaubojskim šeširom šetao je psa na zelenoj livadi koja se protezala prema

osloanskom okruţnom zatvoru. Jato odrpanih beskućnika vijećalo je na

klupi ispod drveta. Bente Kramer zaustavi se da doĎe do daha. Ţena u

uniformi blijeda lica i plave kose u repu ispod policijske kape poţuri natrag

nizbrdo dugim koracima. Bente Kramer joj kimne. Policajka joj uzvrati i

upitno nabora čelo. Bente Kramer napravi napetu grimasu i nastavi dalje.

Kad je već prešla toliki put, moţe i taj zadnji komad othodati sama.

Kad je prošla kroz teška vrata, stane i promotri hektičnu aktivnost oko

prijemnog pulta.

“Trebala bih razgovarati s inspektorom Gunnarstrandom”, reče

muškarcu koji joj je djelovao ljubazno.

“Imate li dogovoreno?”

Bente Kramer odmahne glavom.

Policajac nazove na telefon. Neki umoran čovjek koji je snaţno

zaudarao na dugotrajno pijanstvo i češnjak, probije se naprijed i vikne nešto

preko pulta. Muškarac na telefonu ignorirao ga je i zapita sa slušalicom

ispod brade, “O čemu se točno radi?”

Bente Kramer pročisti grlo. “Riječ je o prstenu”, reče. “Recite da je

Bente Kramer došla s prstenom koji je pripadao Katrine Bratterud.”

Treći dio

Posljednji šut

Hamlet

Ogrebotine po prsima i na boku bile su slabije; od njih su ostale

blijede, jedva vidljive crvene pruge, gotovo kao tragovi nakon vruće noći s

voljenom ţenom. Odmah ispod desne bradavice njezin je nokat izdubio

posjekotinu koja je takoĎer bila u procesu zacjeljivanja. Zatvorenih očiju još

je mogao prizvati osjećaj njezinih noktiju kako grebu i lede se čim je smrt

konačno došla u pomoć, odnijela je u zemlju sjena, čim joj je pet sekundi

grčevitih trzaja prošlo vitkim tijelom u travi. Njezino posljednje, ali

vjerojatno najjače svršavanje ikad. Dar – poklonjen nakon nekoliko bolnih

sekundi njegovih sumnji. Mislila je da će je silovati. Primijetila je pritisak

njegovog krutog uda na tijelu i mislila da je ţeli uzeti. Tada se opustila,

ponadala se da će preţivjeti. Pročitao joj je to u plavim očima. Pogled koji

ga je sada – u ovome trenutku – nagnao da pogne glavu od boli i kimne dok

mu je po cijelome tijelu izbijao znoj – još uvijek – nakon toliko vremena.

Hajde, obavi to, govorile su plave oči. Obavi što ţeliš, samo me ostavi na

ţivotu. Skoro ga je uspjela začarati – spriječiti vlastitu sudbinu. Ali samo

skoro. I sad je osjećao kako u njemu raste isti bijes. Bijes je rastao, ali

sjećanje na njezin pogled moglo ga je u bilo kojem trenutku natjerati da

stane, utone u duboke misli, bila je to uspomena koja je postala najbolji

način da zadrţi agresiju na nivou, da je se sjeti, kako je sama traţila –

raskrečenih nogu koje se šire da ga pusti u sebe. Tada više nije imao izbora.

Ubod koji je osjetila nije bio nagovještaj uţitka; bio je to nagovještaj smrti.

Ali nikad više takve oči. Odjene bijelu košulju i brzo sveţe kravatu.

Promotri se u ogledalu i prebaci sako preko ramena. Misli na nju, za nju to

radiš. Misli na nju. Obavi to.

“Hamlete”, reče Frølich i naceri se. “Prilično si uvjerljiv, k tome.

Trebao bi ti na kazališne daske.”

“Barem neću zaspati”, odgovori Gunnarstranda i odvagne prsten u

ruci. Frølich podboči bradu rukom i reče, “Koje je pitanje?”

“Pitanje glasi: Ako je Henning Kramer poslao Katrinin nakit

Raymondu Skauu, zašto nije poslao i ovo?” Gunnarstranda je drţao prsten

izmeĎu palca i kaţiprsta i kroz rupu škiljio u Franka Frølicha.

“Jer nije slao ništa.” Frølich razmisli o tome što je rekao pa na kraju

pita, “Ne znamo je li imala taj prsten one večeri kad je ubijena.”

“Eidesen je rekao da taj prsten nedostaje kad smo pronašli njezin

nakit. Ovaj prsten neosporivo moţemo povezati s Katrine.”

“Da je Kramer htio prebaciti krivnju na nekoga drugoga, ne bi si

ostavio prsten koji dokazano pripada njoj... dakle logično objašnjenje mora

biti da Kramer nije poslao nikakav nakit.”

“Toplije, Frølich. Kramer nije slao nikakav nakit, imao je samo ovaj

prsten. Znači da ga je netko drugi morao poslati Raymondu Skauu, a ako ga

je netko drugi poslao, morala je to biti osoba koja je prvo ubila Katrine

Bratterud, a onda i Henninga Kramera. A onda”, reče Gunnarstranda

odrješito, “nalazimo se pred problemom koji uopće ne razumijem.”

“A to je?”

“Ne razumijem zašto je Henning Kramer morao umrijeti.”

“Sigurno je nešto znao.”

Gunnarstranda nato slegne ramenima. “Moguće”, reče. “Ako si u

pravu, Kramer je sigurno pozvao počinitelja k sebi one večeri kad je ubijen.

To bi objasnilo i zašto ti je lagao o tome što se dogodilo one noći kad je

Katrine ubijena. Moţda je sumnjao na nekoga, ili na neku konkretnu osobu.

Nekoga koga je pozvao.”

“Zašto je morao pozvati počinitelja?” Frølich se sumnjičavo namršti.

“Zato što je ubijen u bratovu stanu, a ne kod sebe doma. Henning

Kramer bio je vrlo nepredvidiv kad je riječ o tome gdje će prenoćiti... Da”,

promrmlja Gunnarstranda zatvorenih očiju, “moralo je biti tako, Kramer je

morao zatraţiti sastanak, koji je rezultirao njegovom smrću. Nakon toga je

napisano oproštajno pismo. Budući da je Kramer mrtav, da je naoko počinio

samoubojstvo, lakše je sumnju za ubojstvo prebaciti na njega, puno lakše

nego skrenuti je na Skaua koji je ţiv i još uvijek moţe opovrgnuti da je išta

napravio. Počinitelj ne zna; Skau moţda ima alibi. Ako pogledamo

činjenice, što zasad znamo?”

“Znamo da je nije ubio neki slučajni silovatelj. Morao je to biti netko

iz kruga njezinih poznanika.”

Gunnarstranda kimne.

“Znamo da je počinitelj morao znati za Katrinin odnos s Raymondom

Skauom.”

Gunnarstranda se nasmije. “Ti koji si toliko nabrijan na kazalište, što

bi Erasmus Montanus5 rekao?”

“Kamen ne moţe letjeti. Majka Nille ne moţe letjeti. Ergo... je li

majka Nille kamen...?” pokuša Frølich.

Gunnarstranda odmahne glavom. “Znamo da je Katrine nazivala

prijatelje i poznanike prije nego što je otišla na zabavu. Znamo da je nazvala

barem pet brojeva, i kasnije te noći je ubijena. Ergo”, promrmlja, “ergo,

moguće je da se motiv krije u telefonskim pozivima.”

“Saznali smo da je imala nategnut odnos s Bjørnom Gerhardsenom”,

reče Frølich, “da ju je Annabeth Ås vjerojatno mrzila, da se nije mogla

odlučiti izmeĎu Olea Eidesena i Henninga Kramera, da je bjeţala pred

vlastitom prošlošću, a istovremeno je pokušavala raščistiti dio svoje

najranije prošlosti, dugovala je deset tisuća kruna nasilnom svodniku.

Saznali smo da je dan prije ubojstva posjetila socijalnog radnika koji je bio

upoznat sa slučajem njezina posvajanja.”

“Ovo zadnje”, nasmiješi se Gunnarstranda. “To znači da je Katrine

Bratterud odjednom znala tko je. Nije to ispričala Oleu Eidesenu. Zašto

nije? Zato što nije bila gotova s tim slučajem. Odjednom je znala ime svoje

biološke majke, bila je u šoku. Okolnosti oko posvojenja sigurno su ostavile

dubok dojam na nju. Sjeti se da je fantazirala o svojim biološkim

roditeljima, da su poginuli u zrakoplovnoj nesreći i slično. Sad je saznala

pravu istinu. Što je onda napravila?”

“Misliš da je nastavila istragu o svojem podrijetlu preko telefona?”

“Ne nuţno. Mogla je jednostavno javiti novosti nekome. Ali mogla je

nazvati i nekoga tko je znao više.”

“Ali kako to nama pomaţe?”

“Znamo da je nazvala četiri-pet brojeva, najmanje.”

“A nikad nećemo dobiti sudski nalog da provjerimo telefon. Čekaj

malo”, Frølich će uzbuĎeno. “Gerhardsen”, nastavi. “Gerhardsen ima love.

Ima brdo love. Katrine je mogla nazvati Gerhardsena i traţiti uslugu.

Trebala je novac da vrati Skauu. Dragi moj, to je čist posao za oboje. I

Katrine i Gerhardsen bili su već u takvoj situaciji. Traţila ga je novce. To

objašnjava zašto ju je kasnije na zabavi tretirao kao kurvu. To objašnjava

zašto joj je bilo muka na zabavi. Zamisli da joj je dao novac i ponovno

zatraţio uobičajen način plaćanja – u naturi?”

“Moţda si u pravu. Ali zašto bi je zadavio?”

Frølich razmisli. “Zato što na to nije htjela pristati”, reče. “A

Gerhardsen nema alibi. Tvrdi da je otišao u Smuget, ali to nitko nije

potvrdio, ni ljudi ondje ni drugi par s kojim se vozio u taksiju. Ni Ole

Eidesen ni Merethe Fossum ne sjećaju se da je ušao s njima. Bilo tko od njih

sjetio bi se da ga je poslije primijetio unutra. No petsto metara od mjesta na

kojem je njegov taksi stao ispred Smugeta morali su biti Katrine i Henning

Kramer. Boţe, njegov auto u Munkedamsveienu, sve se poklapa. Morao je

prijeći Rådhusplassen da uzme auto. Ako je to napravio odmah nakon

voţnje taksijem, morao je spaziti Katrine i Henninga. Oni su pak izvodili

cijeli šou-program na rivi.”

Gunnarstranda je s osmijehom promatrao svog mlaĎeg kolegu. “Ti bi

baš htio strpati Gerhardsena u ćuzu.”

“Naravno.”

“Imaš nešto protiv njega?”

“U svakom slučaju vrijedi uzeti novu izjavu od tog tipa”, reče Frølich.

Prekine ih telefon i Gunnarstrandino lice raširi se u osmijeh od uha do

uha čim je odrezao svoj bahati pozdrav.

On pročisti grlo. “Naravno da se sjećam”, reče i nemirno ustane.

I Frølich ustane.

“Samo tren”, reče Gunnarstranda i zakloni dlanom slušalicu. “Da,

Frølich?”

Kad mu je vidio rezervirani izraz lica, njegov kolega nije mogao

suspregnuti osmijeh. “Neka dama?” upita on i naceri se od uha do uha.

Gunnarstranda pročisti grlo ne dajući se smesti. “Što je, Frølich?”

ponovi grubo.

Frølich je već bio na vratima. “Hoćemo Gerhardsena uhititi ili samo

privesti na ispitivanje?” upita sluţbeno.

Inpektor nestrpljivo slegne ramenima i okrene mu leĎa. Čim se

usredotočio na telefon, smekšale su se crte na mršavome licu. Sjedne, ostane

sjediti i slušati s velikim osmijehom na licu. “A to”, reče blago, “to je često

pitanje gnojiva...”

Divlja mladica

Vozio je nasumce prema središtu grada. Trebao je naći neku garaţu.

Nije mu bilo toliko vaţno gdje će ostaviti auto. Glavno je bilo da je mjesto

anonimno. Mjesto na kojem će za auto dobiti potvrdu. U takvim trenucima,

kad više nema dvojbi što treba napraviti, svi mali dogaĎaji na kupu dobiju

novo značenje – mali dogaĎaji koji postaju razumljiva cjelina. Na neki je

način sada na početku, konačno stoji ondje gdje je trebao početi. Naravno da

mu je to slabost – ne počinjati na početku. Ali to je moţda najveća slabost

svih ljudi: sklonost okolišanju oko cilja, sve dok više ne bude povratka. I to

je uvijek tako: tek kad se čovjek naĎe pred ciljem, zna koji je najkraći put –

tek tad zna otkud je trebao početi.

Naceri se. Znao je gdje je trebao početi. Nakon toliko nezgoda,

konačno je znao. Na temelju najuobičajenije slabosti koja postoji:

ustručavanja da se suoči s pravom istinom. Čovjek izbjegava vidjeti sitne

tragove bolesti sve dok isti ti signali ne narastu toliko da se bolest koja te

simptome drţi na ţivotu više ne moţe zanijekati.

Svih ovih godina postojala je samo jedna jedina stvarna prijetnja.

MeĎutim, ţivjeli su s tom prijetnjom. On je prihvatio prijetnju; ne zato što je

bio glup, ne zato što je bio slab, nego zato što je dao da ga zavaraju simptomi

kad se otrovni tumor počeo buditi.

No je li bilo uzalud?

Ništa nije uzalud. Poglasni radio u autu. Pitanje je bilo krivo

postavljeno. Zato ništa nije uzalud. Radio počne iritantno krčati kad se

spustio u tunel Fjellinjen. S obiju strana auti su zujali uz njega, mladi u lovu

na nešto što ni sami nisu znali što je. Gradski promet bio je studija

nestrpljivosti. Uspori i skrene iz tunela prije njegova kraja pa iskrsne na

danje svjetlo prije Filipstada. Skrene desno i polako se uveze prema garaţi.

Pucketanje iz zvučnika ometalo mu je razmišljanje. Morao je ugasiti radio.

Zavoji su ga polako vodili dolje. Ništa nije uzalud. Muka i trud vode k

spoznajama, otkrivaju istinu. Drugi nisu uzalud umrli. Pomogli su mu da

naĎe pravi tumor. Sad kad se više ne moţe sakriti, postoji samo jedno

rješenje: treba ga se riješiti. Izveze se iz spirale na plato garaţe. Iz mraka u

mrak.

Sunce je prţilo policajčeva leĎa dok je za sobom zatvarao kovana

ţeljezna vrata i polako krenuo vrtnom stazom, uz lijep red vajgela –

prelijepih grmova sa zvonastim cvjetovima koji samo što nisu ocvali.

Zaustavi se, primi granu koja je još uvijek imala cvjetove, njeţna voštana

zvona. Osjeti strepnju. I dok je tako stajao, začuje šuškanje novinskog papira

negdje iza ţivice. Znači ima nekoga doma. Odmakne se i proĎe zadnjih

nekoliko metara do širokih ulaznih vrata te pozvoni. Iznutra se ništa nije

čulo. Ili im zvono ne radi ili ga ne čuju, pomisli on i digne ruku da ponovno

pozvoni. U tom trenutku vrata se odškrinu.

“Gunnarstranda?” reče Sigrid Haugom začuĎeno. “Što vas opet

dovodi ovamo?”

Inspektor stavi obje ruke u dţepove jakne i pokuša u glavi uobličiti

odgovor. “Divlja mladica”, reče on konačno.

Sigrid Haugom širom otvori vrata i povede ga unutra. Na sebi je imala

cvjetnu haljinu. Izgledala je kao da ju je upravo odjenula. Kao da mu ţeli

naglasti da je njegova pretpostavka točna, zaustavi se nabrzinu ispred

ogledala i poravna nekoliko nabora na prsima. “Stvarno to mislite?” reče

ona.

“Što to?”

Ona mu dobaci pogled preko ramena. “Da je Katrine bila divlja

mladica?”

“Govorim o jednoj drugoj divljoj mladici”, policajac će kratko pa baci

pogled nalijevo dok je prolazio uz vrata verande. Na terasi je stajala leţaljka,

na leţaljci otvorene novine, hrpa novina leţala je po podu, napola pojedena

jabuka stajala je na tanjuriću pored novina.

Ona sjedne na isto mjesto kao i prošli put, pokraj ovalnog stola i s

nogama ispod sebe na sofi. Gunnarstranda ode do prozora i baci pogled na

leţaljku. “Smetam?” upita i uzme teglu s japanskim mini-drvcem koja je

stajala na prozoru.

“Na bolovanju sam”, reče ona.

“Nešto ozbiljno?”

“Samo sam iscrpljena.”

“Ima li to veze s ubojstvom – s Katrine?”

“To je u svakom slučaju pridonijelo.”

“Bile ste vezane... mislim... bile ste bliske?”

“Blago rečeno, da.”

Policajac je još uvijek drţao teglu kad se okrenuo prema njoj. “Ovo

drvce umire”, ustvrdi.

“Ako se razumijete u cvijeće”, uzdahne Sigrid Haugom, “moţda mi ga

moţete spasiti.”

“Bonsai”, reče Gunnarstranda i digne teglu. “Japanska umjetnost.

Sigurno nije bio jeftin.”

“Bio je to dar”, reče ţena na kauču. “Nikad ne pitam za cijenu

darova.”

“Kladio bih se da je staro preko sto godina”, policajac će zamišljeno.

“Pojedina takva stabalca mogu imati i preko petsto godina, koliko sam čuo.

Vidio sam neka, izgledaju nevjerojatno staro.”

“Svi ćemo jednom umrijeti”, reče Sigrid Haugom i duboko udahne.

“Oprostite, ali ne mogu izbaciti Katrine iz glave. Pokušavam, ali ne ide mi.”

“Zamislite da je ovo drvce stvarno staro”, reče Gunnarstranda

skrušeno, “zamislite da ima dvjesto godina. Tada ga je moralo njegovati

šest, sedam, moţda osam generacija vrtlara.”

“Fantastično”, Sigrid Haugom će nezainteresirano.

Policajac se prene. “Sedam generacija hortikulturnih vještina”, reče on

oštrim glasom. “Dvjesto godina njegovanja, skroz od Francuske revolucije

do danas, biljka koja je zahvaljujući kontinuiranoj brizi i njezi uspjela

nadţivjeti Montesquieua, Napoleona, Georgea Washingtona, Wedela

Jarlsberga, Bjørnstjernea Bjørnsona, Mussolinija i predsjednika Maa. Sve

dok...!” naglasi on i uz tresak spusti teglu natrag na prozor. “Sve dok je vi

niste dobili na poklon i pustili da se sasuši na prozoru!”

Sigrid Haugom gledala ga je u čudu.

“Vidio sam to drvce prošli put kad sam bio ovdje”, reče policajac,

prijeĎe sobu i sjedne nasuprot njoj na sofi. “Bila je to jedina nepredvidiva

stvar u ovoj kući. Jedino neočekivano u ovom muzeju s lampama koje je

sigurno oslikao Louis Comfort Tiffany glavom, s antiknim švicarskim

satom, starim stolovima i talijanskom dizajnerskom sofom. Onaj tepih ondje

na podu, koliko se ja razumijem u tepihe, vjerojatno su isplela djeca u

Kašmiru. Primijetio sam da su šalice u kojima ste posluţili kavu

Meissnerove.” Pokaţe nalijevo. “Ne nedostaje ni pitoreskna drška malja

koju ste vi ili suprug stavili za ukras pokraj kamina. Ali u tom konglomeratu

nedefiniranog ukusa i zavidne razine snobizma ni vi ni vaš suprug niste

vidjeli što se dogaĎa na prozoru.”

“Nismo”, reče blago Sigrid Haugom, zbunjena njegovim ispadom.

“Sva sreća da vi imate oči.”

“Izgleda da mi je to stabalce u toj jadnoj presušenoj tegli ispričalo sve

što sam trebao znati o vašem karakteru.”

“A da?” ton Sigrid Haugom dobio je oštar ţalac burţujske arogancije.

“Divlja mladica koja me danas dovela ovamo raste u vrtu jednog

staračkog doma. Divlja mladica u jednoj inače vrlo lijepoj ukrasnoj ruţi,

divlja mladica koja izgleda kao svjetlozelen izdanak posaĎen u tlo nasred

livade. Govorim li jasno?”

“Jasno i glasno”, reče Sigrid Haugom ravnodušno, “ali nemam pojma

o čemu govorite.”

Gunnarstranda se nasmiješi i ispruţi noge pred sebe. Reče, “Nemaju li

Kinezi izraz za sve?”

“Sigurno imaju.”

“Kinezi bi vjerojatno rekli nešto poput, „Iako vam je pogled zastao na

toj mladici, vi je niste vidjeli.‟”

“Kao što rekoh, nemam pojma o čemu pričate.”

“Moţda ni sam nisam sasvim siguran. Ţelim samo odgovor na jedno

pitanje.”

“Onda mislim da biste ga trebali i postaviti”, reče Sigrid Haugom i

uzdahne.

“U petak prije tjedan i pol Katrine Bratterud pozvonila je na vrata

jednog stana u Uranienborgveienu”, reče Gunnarstranda pa nastavi. “Stan

pripada umirovljeniku koji se zove Stamnes. On je svojedobno radio u uredu

za zbrinjavanje djece. Jednom je bio zaposlen u općini Nedre Eiker gdje je

vodio slučajeve koji su izmeĎu ostalog uključivali i posvajanje djece.

Katrine Bratterud posjetila ga je jer je imala razloga vjerovati da je Stamnes

bio upoznat sa slučajem njezina posvajanja prije više od dvadeset godina.

Zvuči li vam to poznato, gospoĎo Haugom?”

“Teško”, reče ona hladno.

“Taj Stamnes osjećao je da je još uvijek duţan čuvati povjerljivost

podataka, ali je popustio Katrininim pitanjima. Izgledi da će joj uspjeti

pomoći bili su vrlo slabi. Imao je stvarno previše slučajeva posvajanja. Ali

tog se slučaja sjećao. Sjećao ga se jer je bio povezan s uistinu tragičnim

okolnostima zbog kojih je dijete išlo na posvajanje. Majku tog djeteta

zadavio je nepoznati počinitelj, a otac je bio mornar na plovidbi koji nije bio

u braku s majkom djeteta niti se smatrao sposobnim brinuti se o djetetu.

Djevojčica je zato dana na posvajanje. To je Stamnes ispričao Katrini

Bratterud. Nije se sjećao imena njezina oca, samo imena majke, jer se to ime

tada dugo motalo po novinama: Helene Lockert.” Policajac utihne. U tišini

koja je uslijedila, u sobi se čulo samo kucanje antiknog sata.

“Katrine Bratterud te je večeri bila u uistinu posebnoj situaciji”,

policajac će tiho. “Ušla je u trag vlastitom identitetu, saznala kamo pripada,

odakle dolazi, bila je na tragu da shvati zašto se ona i svijet nisu slagali. I što

učiniti u takvoj situaciji? Što je logično napraviti, ili još bolje: Što joj

osjećaji govore da treba raditi? Da pokuša pronaći svoga oca, ili obitelj

svoje majke? Ne znam što je Katrine htjela napraviti prvo. Ali znam da je

nešto napravila.

Kasnije te večeri Katrine i Ole Eidesen našli su se ispred kina Saga

gdje su pogledali akcijski film. Oleu je bio po ukusu, ali kaţe da je Katrine

bila vidno odsutna i nepristupačna cijele večeri. Sljedećeg dana na posao je

otišla rano. Oleu još nije rekla ništa o velikoj novosti. Zašto nije, zapitao

sam se. Ne znam, ali mislim da je to zato što je imala puno toga na pameti,

misli u joj se rojile u glavi. Muči je i to što je informaciju o referentu

Stamnesu kupila od jednog bivšeg dečka. Taj čovjek, Raymond Skau, tvrdi

da mu je Katrine za podatke bila duţna deset tisuća kruna. Nije imala toliko

novca. Još mu ih je dugovala i s isplatom je kasnila jedan dan. Ne znam o

čemu je razmišljala više, o tragičnoj sudbini svoje biološke majke ili o

novcu koji nema. Ono što sa sigurnošću znamo jest da je u trinaest sati

Raymond Skau došao na Katrinino radno mjesto i zahtijevao da mu plati.

Ona mu odgovara, iskreno, da mu ne moţe platiti, što ga navodi da nasrne na

nju i prijeti joj. Malo zatim, on odlazi. Ono što znamo jest da je Katrine

otišla s posla u četrnaest sati i došla u svoj stan gdje ju je čekao Ole Eidesen.

On nam je ispričao da je bila nepristupačna i nervozna. Osamila se,

provodila sate u kupaonici. Sve do pet-šest poslijepodne. Tada sjeda za

telefon. Zove niz brojeva, izmeĎu ostalog i vas.”

“To nije nikakva tajna”, reče Sigrid Haugom. “Pa ja sam vam to rekla,

nazvala je i ispričala mi za tog tipa koji je nasrnuo na nju.”

“Sjećam se”, reče Gunnarstranda. “Ali niste mi ispričali cijeli

razgovor, zar ne? Helene Lockert trebala se uskoro udati”, nastavi on, “ali

nije stigla. Ubijena je. Muškarac s kojim se trebala vjenčati još uvijek je ţiv.

Ime mu je Reidar Bueng i ţivi u istom onom staračkom domu u čijem vrtu iz

tla raste divlja mladica. Susreo sam se s njim i razgovarali smo.”

Gunnarstranda pročisti grlo, prvi put, a onda i drugi. Traţio je reakciju

na svoj dugi monolog, no reakcija je izostala. Sigrid Haugom gledala ga je

velikim očima, ali pogled joj je bio uperen prema unutra.

“Malo sam upoznao...” Gunnarstranda ušuti, potraţi druge riječi pa

opet pročisti grlo. “Slučajno sam ondje upoznao jednu višu medicinsku

sestru”, nastavi. “Zbog nečega što mi je danas ispričala preko telefona imam

jedno pitanjce za vas, gospoĎo Haugom.”

Sigrid Haugom još je tiho i odsutno sjedila na kauču.

Gunnarstranda prikuje pogled uz njezine oči. “Pitam vas sljedeće:

zašto ste proveli jedan cijeli sat s Buengom u tom staračkom domu dan

nakon što je ubijena Katrine Bratterud?”

Glasnik

Napućio je usta i zviţdao dok je laganim korakom hodao

Egertorgetom. ZaobiĎe dvoje japanskih turista; drţali su svatko svoju kartu i

traţili nešto po zraku... Kao u Deset malih crnaca.

Bit će to kao posjet bolesniku. Brz i efikasan posjet bolesniku, kakve

su doktori obavljali davnih dana. Posljednjem malom crncu. Ruka s

aktovkom ljuljala se naprijed-natrag. Slijedio je rijeku ljudi Ulicom Karla

Johana. Mršav muškarac poharanog lica i duge crne kose šepao je pogrbljen

ravno prema njemu. Prerušeni anĎeo, pomisli on i hladno se nasmiješi.

Molitva.

Glasno se nasmije prosjakovom ţicanju. Kakav anĎeo! Ignorirao je

komentar koji je prosjak dobacio za njim. Nije čuo njegove riječi. Ako

postoji išta nebitno na ovome svijetu, onda su to narkomani. A najmanje od

svih sviĎaju mi se narkomani propalice.

Jedan jedini ubod! Jedan ubod onoga tipa od kojeg ovakvi propalice

rašire nebeska krila, kad se u svojoj glupoj hedonističkoj ţudnji za

samouništenjem ubodu i ubrizgaju si preveliku dozu.

PrijeĎe Skippergatu na crveno svjetlo, visoko podignute glave ode

ravno preko Ulice Fred. Olsena do Jernbantorgeta. Čuo je trubu taksija koji

je vozio do daske, ali hitro skrene lijevo na postaju. Muškarac u gomili.

Anoniman u toplom ljetnom danu.

“Već znate odgovor, naravno”, Reče Sigrid Haugom. “Inače me ne

biste pitali. Naime, razmišljala sam malo o vama, o tome kakav ste tip. Vi

ste čovjek koji pokušava prikriti vlastite karakterne crte. Kamuflirate se, i

predstavljate kao očito tašt čovječuljak. Ta kosa koju ste tako paţljivo

začešljali preko glave, vjerojatno da bi vas drugi, pogotovo ţene,

saţalijevali – nema ništa jadnije od očite taštine. Ali ja vidim kroz vašu

fasadu. Vi ste običan čovjek, znate li to? Ne, niste čak ni to. Vi ste mali

patuljasti klošar, osoba puna kompleksa. Dolazite ovamo a već znate

odgovor na pitanje koje ste postavili. Namučili ste se da doĎete ovamo gore

samo da biste imali gušt postaviti to pitanje, uţitak što ćete pitanje čuti

vlastitim ušima. Vi ste ohol mali crv, znate li to?”

Inspektor Gunnarstranda nije rekao ni riječ u dugotrajnoj tišini koja je

uslijedila nakon tog ispada. Gledao je ţenu s druge strane stola ravno u oči.

Pogled joj je imao vlaţan sjaj. No Sigrid Haugom od srdţbe je dobila crvene

mrlje po obrazima.

Ona spusti noge na pod i prekine tihu borbu izmeĎu njih. “Podsjećate

na dječačića sa setom za kemijske pokuse”, reče ona, “jer ste tako izuzetno

zadovoljni sami sobom. Jedino što vama išta znači jest trijumfirati, pokazati

meni da znate. Ali da vam odam jednu tajnu? Tajna je da ne znate ništa,

nemate pojma ni o čemu. Nemate ni najblaţeg pojma što je vaţno, što išta od

svega znači.”

Policajac koji je cijelo vrijeme nepomično sjedio ni sad se nije

pomaknuo. Vlaţan mu je pogled još uvijek bio čvrsto uprt u njezine oči sve

dok nije odvratila pogled. “Ne trebate me gledati tako, to je stvarno jadno.

Ne znate baš ništa, ništa što bi bilo imalo vaţno. Ništa!”

“Jeste li to rekli i Heleni Lockert?” upita Gunnarstranda isprekidanim

glasom. Sigrid Haugom podrugljivo se načas nasmije. “To sam čekala”, reče

ona pa iskrivi usta u ruţnu grimasu i počne ga oponašati: “Jeste li to rekli...

Bez brige, nisam.”

“Nije bilo adekvatnih riječi?”

“Kako bi jebene riječi pomogle u takvom trenutku?”

“Pa ste je onda radije zadavili?”

“Uštedite si trud, Gunnarstranda.”

“Vi ste je zadavili”, ponovi policajac uporno.

“Da”, prizna Sigrid Haugom razdraţeno. “Osjećate li se sad bolje,

rastete li? Osjećate li neku perverznu potenciju dok slušate takva

priznanja?”

“Katrine”, reče Gunnarstranda promuklo. “Je li vidjela smrt svoje

majke?”

Sigrid Haugom je šutjela. Njezino lice, dio oko usta, ukočilo se u

izobličenu, zamišljenu grimasu. Tišina u sobi paralizirala je. Ona naglo

ustane. “Ne mogu podnijeti ovu tišinu”, reče i ode do prozora, gdje se

grčevito primi rukom za klupčicu. Drugu je drţala na sljepoočnici. “Boli me

glava. Najbolje bi bilo da poĎete. Ova glavobolja me ubija.”

Gunnarstranda se okrene na fotelji i zagleda se u nju. “Je li vas vidjela

kako je davite?” ponovi tihim glasom.

“Ne znam”, reče. “Jednostavno ne znam.”

“Zašto je nikad niste pitali?”

“Zašto bih to napravila?” Sigrid Haugom digne i drugu ruku prema

licu. “Ozbiljno mislim. Boli me glava. Ne primam goste kad imam

migrenu”, uzdahne ona.

“Znači li to da je Katrine ubijena prije nego što ste je stigli pitati što

zna?”

“Molim vas, Gunnarstranda. Idite sad.”

Policajac ustane, udahne i oklijevajući počne hodati po parketu. Stane

iza nje. Vani je prţilo sunce. Lipanjsko sunce koje je upeklo prevrtljivu kišu

u zemlju, koja je sad bila povoljno tlo za rast. Svo zelenilo u lipnju će rasti

prema nebu, osnaţiti dovoljno da urodi cvjetovima, sjemenjem i sazri

tijekom ljeta i jeseni. Pokraj leţaljke s novinama i sunčanim naočalama vani

na terasi leţali su ostaci stare gredice cvijeća, gdje su pirika i jarčevac

svojom zastrašujuće energičnom vitalnošću preuzeli svu vlast i okupirali

cijelo područje. Neke jadne maćuhice koje su preţivjele zimu objesile su

blijede glave u šikari. Sunce koje ţivot znači probijalo se kroz prozor

dnevne sobe i crtalo sjajan ţuti pravokutnik na parketu i komadiću tepiha na

kojem je on stajao. Isto je sunce odraţavalo slabašnu sliku u prozoru. Bila je

to gotovo bezbojna slika sobe u kojoj su se nalazili, stolova, stolica, sata na

zidu i dviju silueta. Gunnarstranda se usredotočio na konture ţene ispred

njega na prozorskom staklu. Stajala je čvrsto zatvorenih očiju. Koţa joj je

bila zategnuta preko čeone kosti, a prsti koji su se drţali za glavu sličili su na

bijele ţile u prozirnom listu.

“Zašto vas policija nikad nije ispitala u vezi s ubojstvom Helene

Lockert?” upita on.

Sigrid Haugom se trgne. “Još ste tu? Zar vas nisam zamolila da

odete?”

“Zašto u izvještajima sa saslušanja nema vašeg imena?” ponovi

policajac nakon što je pročistio grlo.

Sigrid Haugom nepomično je stajala na istome mjestu.

“To mora da je bio šok”, reče Gunnarstranda i pribliţi se njezinim

leĎima. “Sresti ponovno njezinu kćer, nakon svih tih godina. Moţda je to

bila sudbina. Jeste li to pomislili? Ponekad dogaĎaji imaju značenje.”

“O čemu to govorite?”

Gunnarstranda duboko udahne i pokuša vidjeti ima li kakvih promjena

na licu čije je zagasite kontraste vidio u odrazu u prozoru. “Ţena mi je umrla

od raka prije nekoliko godina”, reče on i pročisti grlo. “Imala je samo jedan

san u ţivotu. Mislim, jedan pravi, stvaran san.” On zašuti.

“Da?” reče Sigrid Haugom naposlijetku, nestrpljivo ili iskreno

zainteresirano.

Gunnarstranda je morao ponovno pročistiti grlo. “Prije nego što je

umrla, uspjela ga je ispuniti, taj san. Ali nije da je i tada poduzela išta da se

to dogodi. Nije mogla, bila je prebolesna za to. Nije znala da se san ostvario

prije nego što se to dogodilo.”

“Nisam sanjala o tome da ponovno sretnem Heleninu kćer.”

“Ali to se dogodilo”, reče policajac. “Moţda je bilo suĎeno da se

dogodi.”

“Ako je tako...” reče ona naglo se okrenuvši. “Zašto je onda ubijena?

Moţete li mi to reći? Je li i to bilo suĎeno?”

“Ne znam”, reče policajac i pogleda je u oči. “Nemam pojma. No ono

što je vaţno jest da ste se srele, da ste je uspjeli zavoljeti.”

Sigrid Haugom skrene pogled. “Moţda ste u pravu”, reče. “Ali to

nikad nije dovoljno.” Ušuti. “Katrine... kad sam je vidjela prvi put, u

Zimskom vrtu, nakon svih onih godina... kao da je Helene ondje stajala. Od

prvoga sam trenutka znala da to mora biti Helenina kći.” Sigrid Haugom

slabašno se i sneno osmjehne. “Ista divna plava kosa”, reče tiho. “Helenina

usta, njezino tijelo, glas. Istog sam trena znala tko je ona i zapravo sam

pomislila da je to bilo suĎeno, da ona i ja... Ali zašto je onda ubijena?”

Izraz lica Sigrid Haugom bio je iskreno upitan.

“Zašto vas nikad nisu saslušali zbog ubojstva Helene?” Ponovi

policajac nepokolebljivo.

“Ne znam”, reče ona umorno. “Moţda me Reidar nikad nije

spomenuo.”

“Reidar Bueng? Naveo je vaše ime. Morao je postojati neki drugi

razlog, neki zbog kojega vas je Kripos izostavio.”

“Bila sam u Škotskoj. U Edinburgu.”

“U Škotskoj?”

“Sluţbeno.”

Gunnarstranda se znatiţeljno nasmiješi. “Pričajte”, zamoli je.

“Konačno nešto što ne znate, dakle. Po struci sam inţenjerka,

inţenjerka kemije.”

“Mislio sam da ste socijalna radnica.”

“I to. Ali kemiju sam studirala na sveučilištu u Edinburgu nakon

mature. Tada je inţenjersko zvanje bilo na cijeni. Naţalost, nisam odmah

nakon toga počela raditi. Kad sam trebala početi, nakon što sam skoro

dvadeset godina bila kućanica, moja se struka u tih dvadeset godina već bila

toliko razvila da je nisam pratila. Zato sam počela s nečim drugim. Nečime

što se bavilo davanjem, popravljanjem. Obećajete li da ćete otići ako vam

ispričam što se dogodilo?”

Gunnarstranda ju je netremice gledao.

“Uvijek vjerni sebi, ha? Pošteni. Ništa ne obećavate. Apostol običnih

ljudi.” Ona se gorko nasmiješi. “Doputovala sam tako da sam samo došla na

aerodrom i kupila kartu koju je netko otkazao. Trebalo je to biti iznenaĎenje.

Zapravo je to jedna vrlo banalna priča. Otišla sam ravno k Reidaru. Htjela

sam ga iznenaditi i mislila sam da nema nikoga kod kuće. Ali bilo je. U

spavaćoj sobi. Leţao je pod njom. Mojom najboljom prijateljicom. Mislite

da je to uzbuĎujuće? Muškarcima je to ponekad uzbuĎujuće. Meni je bilo

odurno. Čula sam zvukove i stajala kao lopov i gledala dok je ona...

Razumijete? S mojim dečkom. Nema se što više reći, zapravo.”

“Jeste li ušli onamo? K njima dvoma?”

“Jeste li ludi? Ne. Otišla sam k njoj doma. Čekala sam da doĎe. Znala

sam da će se brzo vratiti. Ostavila je dijete samo ondje, u ogradici, dok je...”

“Onda ste je samo čekali?”

“Da.”

“Zašto?”

“Jer sam htjela da umre, naravno.”

“Je li se to moglo izbjeći? Njezina smrt?”

“Ne znam... moţda da sam bila netko drugi, s drugačijim pogledom

na... na stvari.”

“Jeste li razgovarale?”

“Naravno.”

“Ali zašto ste je ubili?”

“Jer mi je bila najbolja prijateljica.”

“Da...?”

“Moja najbolja prijateljica, zar ne razumijete?” Sigrid Haugom

umorno se nasmiješi. “Naravno da ne razumijete. Nemam baš neko

opravdanje. Znam to i sama...”

“Kad ste pustili ubijenu?”

“Kad je ostala leţati posve mirno. Nije ispustila ni zvuk. Vrištanje je

već bila obavila s njim. I to me razbjesnilo, to da nije pustila ni glasa.”

“I kamo ste nestali?”

“Natrag u Škotsku. Istoga dana. Samo sam otišla na aerodrom.”

“Nije vam se javila policija?”

“Nikad.”

“Dakle nitko nije znao da ste u zemlji?”

“Nitko.”

“Je li Katrine znala išta o tome?”

“Ne”, reče Sigrid Haugom.

“Ali vas je nazvala i rekla da je saznala ime svoje majke. To vam je

zapravo ispričala preko telefona one subote, zar ne?”

Sigrid Haugom umorno kimne.

“Je li vam ona rekla da Bueng ţivi u staračkom domu?”

Sigrid Haugom odmahne glavom. “Ne, Katrine nije znala ništa o

Reidaru Buengu. Nije znala ništa o meni. Bio je to šok. Bio je to uţasan

razgovor. Mislila sam da će mi srce otkazati kad mi je rekla što je otkrila.

Znala sam gdje se Reidar nalazi. Znala sam gdje je svakoga dana od onoga

dana kad se to dogodilo.”

“Htjela sam se uvjeriti da joj nije on ispričao za mene, mislim, o

odnosu izmeĎu Helene i mene. Znala sam da je samo pitanje vremena kad će

ga Katrine naći. Da je saznala za Reidara, prije ili poslije iskrsnulo bi i moje

ime. Bila bi to katastrofa za nas obje. Morala sam prvo razgovarati s

Reidarom. Morala sam ga nagovoriti da šuti o meni pred Katrine.”

“Mislite li da je Bueng znao da ste vi ubili Helene?”

“Naravno.”

“Ali nikad vas nije odao?”

“Nikad.”

“Ni meni nije ništa rekao. Volite li ga još uvijek, Reidara Buenga?”

Ona se nasmije istim jezivim smijehom i ponovno se iskesi: “Volite li

ga još uvijek”, oponašala ga je oštrim glasom. “Vi smiješni, uštogljeni

licemjeru.” Stisne šake. “Što me zapravo pitate? Vi ste policajac. Trebali

biste znati što pitate. Što vam znači to jebeno pitanje? Pitate li se nedostaje li

mi suţivot s jednim starcem koji nije u stanju samostalno hodati? Ţudim li

za tjelesnim kontaktom s tim čovjekom?”

“Zanima me volite li ga”, ponovi policajac jednako nepokolebljivo.

Stajali su i gledali se sve dok ona nije rekla: “A kakvu to ulogu igra?

Uništila sam si ţivot. Proţivjela sam pola ţivota s osobom koja ljubav

pokazuje snagom mišića, transakcijom tjelesnih tekućina.”

Zagleda se u strop i mučno uzdahne. “Znate, sad više ne znam jesam li

uopće voljela Reidara. Nemam blage veze. Nemam više iluzija o ljubavi. Ali

vjerovala sam u to, tada. Osjećala sam se nokautirano... Jeste li ikada u

mlaĎim danima popili previše i osjećali toliku mučninu da ste poţeljeli da

ste mrtvi, samo da pobjegnete? Bilo je to upravo tako. Ali takva mučnina

proĎe. Pijanstvo proĎe. Taj put ništa nije prošlo. Znala sam ići u duge šetnje

navečer dok ne bih pronašla neko pusto mjesto gdje sam se mogla bosti

iglama i pribadačama i vrištati, u pokušaju da izaĎem iz krize koja je bila

moja... koja je bila ljubav. Ali sad? Više ne znam. Ne znam više što uopće

ima ikakav značaj. Ali ako je nešto najgore u svemu tome, onda je to

činjenica da se ne mogu prisjetiti upravo te svoje strane koju sam nekoć

smatrala najdragocjenijom.” Sigrid Haugom stisne zube i slina joj štrcne na

oba kuta ustiju. “Jedino što nikad ne blijedi, jedina istina koja još uvijek stoji

jest činjenica da sam mrzila Helene!”

“Danas jednako jako kao i tada?”

“Opet vi”, ona udahne i izdahne zatvorenih očiju. “Ponekad, da. U

pravilu ne.”

“Ne uspijeva vam”, reče Gunnarstranda iznenada.

“Što mi ne uspijeva?”

“Usmjeriti bijes i gorčinu na mrtvu Helene.”

“Kako to mislite?”

“Mislim da mrzite nekoga drugog, da ste ogorčeni na potpuno drugu

osobu.”

Sigrid Haugom odmahne glavom. Polako.

“Pričali ste već ovu priču, zar ne, Sigrid?”

Sigrid Haugom ga oprezno promotri. “Zašto me odjednom zovete

imenom? Što sad pokušavate?” upita ona, ali brzo opet zatvori usta, kao da

ju je strah da ne kaţe previše.

“Znam tko je ubio Katrine”, policajac će mirno. “A znate i vi.”

Sunce je sjalo u njezinoj srebrnoj kosi. “Ne znam o čemu govorite.

Osim toga, boli me glava. Najbolje da odete.”

“Katrine vas je nazvala te subote”, reče Gunnarstranda i priĎe bliţe.

“Pričala je o Stamnesu, o pravom identitetu svoje majke i o Raymondu

Skauu koji joj se pojavio na poslu i traţio novac. Razumijem da je to morao

biti šok. Ali niste to trebali širiti dalje. Kad ste to ispričali njemu, potpisali

ste joj smrtnu presudu. Znali ste to, zar ne?”

Sigrid Haugom imala je zatvorene oči. “Nisam znala. Otišla sam do

Reidara u nedjelju da ga pripremim na Katrine. Nije mi bilo ni na kraj

pameti da je mrtva.”

“Ali sigurno ste to znali.”

“Zli ste”, reče ona pa ponovi. “Vi ste zli.”

“Odvezli ste se k Buengu iako ste znali da je ona mrtva.”

Sigrid Haugom je šutjela.

“Moguće je da je ubio Katrine da vas zaštiti. On sam sigurno misli da

je to učinio iz viteštva. Ali bez obzira na to: Ne moţe to tako, jebemu. Znate

jednako dobro koliko i ja da je to on napravio.”

“Recimo da znam”, reče ona ogorčeno. “Recimo da znam, što onda?

Moţe li se to promijeniti? Moţe li se iskupiti? I te vaše smiješne tvrdnje da

me htio zaštititi. Hah!” Oštro se nasmije i zagleda u policajca suţenim

očima. “Nije vam palo na pamet da je htio zaštititi sebe?”

On je nekoliko trenutaka stajao i gledao je. Na kraju duboko udahne i

napravi dva koraka naprijed. Ona okrene glavu i promotri ga kao da je

zapravo začuĎena što se on još uvijek usuĎuje biti ovdje. “Zamislite”, reče

ona i iskrivi usta u prezrivu grimasu. “Zamislite, istina vam uopće nije pala

na pamet.”

“Sigrid Haugom”, reče inspektor Gunnarstranda umorno. “Uhićeni ste

zbog ubojstva Helene Lockert. Hoćete li, molim vas, poći sa mnom

dobrovoljno?”

Neugodno

U tramvaju je bila guţva. Bilo je nemoguće doći do sjedaćeg mjesta.

Ljudi su stajali gusto zbijeni pred vratima i u prolazu. On je stajao pritisnut

uz ţenu koja se čvrsto drţala za jednu od traka koje su visjele sa stropa. Na

gornjem dijelu tijela imala je samo crvenu potkošulju. Dlake ispod pazuha

bile su joj kovrčave i vlaţne od znoja. Zurio je u nju. Ispod očiju si je ţutom

bojom nacrtala neprivlačne crte. Kosu je obojala u plavo i uz korijen je imala

taman izrast prirodne boje. Svaki put kad je tramvaj skretao, zurio joj je

ravno u prorez izmeĎu vrata i ruba majice, prorez koji je otkrivao dvije male

dojke s dugim ispupčenim bradavicama. Prizor ga je potaknuo na

razmišljanje o jednoj drugoj djevojci, o trzajima njezina tijela koji su polako

bivali sve slabiji i slabiji, poput ribe na dnu čamca. I odjednom je opet bio

ondje, s koljenom pritisnutim u vlaţnu travu i lagano pruţenog drugog

stopala, dok se njezino mlado tijelo koprcalo.

Zvuk. Trgne se kad je primijetio pogled ţene s obojanom kosom; mora

da je on ispustio taj zvuk. Pročisti grlo i skrene pogled, da ga netko ne bi

upamtio.

Vani je bilo jednako toplo kao i na zatvorenome. Bilo je zapravo

toplije, ali ne toliko vlaţno; nije bilo toliko zagušljivo. Kad je stao na

pločnik, a tramvaj nastavio dalje, osjetio je ţenin pogled kroz prozor.

Pogledi su im se načas susreli. Iz takvih razloga treba planirati, naprimjer

sići dvije stanice ranije.

Problem je sa suncem taj što ljudi mogu biti vani na lijepome

vremenu. No vrućina to čini manje vjerojatnim. Većina starijih ljudi je u

hladu kad je sunce prejako. Prvi put kad je prošao, pokušao je dobiti pregled

nad aktivnostima u predvorju. Činilo se da je dosta mirno. ProĎe kriţanje, pa

još jedno kriţanje, osjeti kako mu se disanje ubrzava. U rukama osjeti

nestrpljive trnce. On stane i digne ruke s ispruţenim prstima. Nisu se tresli.

Biti napet je jedno. Napetost je dobar znak. Za nekih pola sata čeka ga mir.

Ovo je moţda najjednostavnija operacija dosad. No istovremeno je i najteţa.

Prvi put točno zna – prvi put to osjeća u tijelu kao što osjeća glad – da će

rezultat biti smrt.

Skrene lijevo na sljedećem kriţanju pa nastavi dalje do sljedeće ulice.

Skrene lijevo tako da je sad opet bio na putu prema staračkom domu.

Sigrid Haugom ţustrim je koracima prošla kroz vrata na lijevoj strani.

Gunnarstranda je išao za njom. Prošli su kroz nekakvu blagovaonicu u

tradicionalnom norveškom stilu sa starinskim ormarom uza zid, a u sredini

prostorije bio je stol s ulaštenom površinom i okruţen s osam stolica. Ona se

zaustavi kod sljedećih vrata i okrene se, kao da ţeli provjeriti je li dobro

čula. “Vi to mene slijedite?” Gunnarstranda kimne. “Tako dakle”, reče ona

kratko, nastavi manjim hodnikom i krene prema stepenicama koje su vodile

gore na kat. Na pola stepenica ona se opet okrene. Na bijelom zidu iznad

njezine glave visjela je moderna slika jarkih ţutih i plavih boja, nebo.

“Sasvim sigurno to nije napravio zbog mene”, reče ona i pogleda dolje u

policajca kroz šipke na ogradi. “Njega zanima samo on sam i njegove

vlastite potrebe.”

“Mislite da ju je silovao?”

“On?” Prezirno otpuhne. “Ne bi on nikad napravio nešto tako banalno.

Ne. Njegova su djela obojena jednom jedinom svrhom: da izbjegne skandal

koji bi izazvao eventualan sudski proces protiv mene.”

Gunnarstranda reče, “Skandal? Kakav skandal? Pa vaš suprug ne bi

bio umiješan u proces protiv vas, zar ne?”

Ona se svisoka nasmiješi. “Krivo ste shvatili, pametnjakoviću. Ne boji

se on onoga što sam ja jednom napravila Helene, njega je strah jedino

posljedica njegovih vlastitih postupaka. On se boji što ću ja ispričati o njemu

i tome kako me zlostavljao pola mog ţivota.”

Ona zatrese glavom kad je vidjela njegov izraz lica. “Je li vam se

konačno upalila lampica? Erik nije ono što ljudi misle da jest. Erik je

ţivotinja.”

Gunnarstranda napravi sumjičavu grimasu zbog njezinog izbora riječi.

Kad je ona koraknula dolje, on je koraknuo prema gore. Ona primi ogradu.

“Samo vi otpuhujte”, prošapće ona. “Samo se smijte. Ne pokušavajte

razmišljati kako je to leţati gol, ruku i nogu zavezanih za krevet dok vam

dijete leţi u susjednoj sobi, iz noći u noć. Ne pokušavajte ni zamisliti kako je

to cijeloga dana biti u sluţbi čovjeka kojeg napaljuje vaš bol – i poslije se

odjenuti da bi svojem mučitelju bili pratnja na ručku u nekakvom

snobovskom društvu, paziti da izaberete odjeću koja skriva otekline i

masnice, smješkati se i šaputati mile riječi na uho istog tog čovjeka samo da

ne narušite njegovu dragocjenu fasadu – ne moţete, mašta vam ne seţe tako

daleko – zamislite kako je to kad morate godinama puzati pred drugom

osobom samo zato što ste jednom bili toliko glupi da ste dotičnome ispričali

svoju najveću pogrešku – taj jedan čin.”

“Zašto niste otišli od njega?”

“Kako to moţete pitati!”

Gunnarstranda raširi ruke. “Je li vam prijetio da će vas odati, je li

prijetio da će otići na policiju s onime što zna o ubojstvu Helene Lockert?”

“Shvatili ste, pametni mali policajče.”

“Hoćete reći da je ubio tu jadnu djevojku da bi zadrţao tu tajnu...”

Gunnarstranda je traţio prave riječi, “...zadrţao tu tajnu zapečaćenom?”

“Ubio je Katrine da nitko ne sazna tko je ubio njezinu majku. Kad bi

svi saznali tko je ubio Helene, ne bi me imao čime drţati u šaci. Ne bi me

mogao spriječiti da ispričam što je on radio meni.”

“Pomozite mi da ga uhvatim”, reče inspektor Gunnarstranda brzo.

Ona odmahne glavom. “Ne moţete me ničime namamiti”, reče mirno.

“Budimo iskreni jedno prema drugome sada, Gunnarstranda. Stojite tu i

nemate nikakvih dokaza protiv njega.”

“Nemam”, prizna policajac. “Nemam dokaza. Ako mi vi ne

pomognete.”

Ona se nasmije. “Za Boga miloga! Zašto bih vam pomogla?”

Gunnarstranda je oklijevao. Sigrid Haugom podrugljivo ga je

promatrala.

“Jer ovo ne moţe ovako dalje”, odgovori policajac na kraju.

Ona se opet nasmije. Bio je to hladan i grub smijeh. “Ne moţe ovako

dalje?” Oponašala ga je s grimasom na licu. “Ne moţe ovako dalje!” SiĎe još

jednu stepenicu niţe. “Jeste li ikad pomislili”, odbrusi, “na to da ţivim s

krvlju na rukama već preko dvadeset godina? Jeste li pomislili da se ono o

čemu sam sanjala dvadest godina konačno ostvarilo? Konačno ja znam

nešto, konačno ja njega drţim u šaci! Konačno, konačno ja imam moć!”

“Ali ţelite li to zaista?”

“Ništa na svijetu ne ţelim više!” vikne Sigrid Haugom.

Policajac ju je promatrao kako stoji na stepenicama, nagnuta naprijed i

uspuhana, raščupane kose i nenašminkana lica, na kojem su gnjev i mrţnja

iscrtali oštre bore. Kaplja sline pjenila joj se na donjoj usni. “Učinite to onda

za nekog drugog”, reče on ozbiljno. “Učinite to za nju. Gledajte na to kao na

priliku da ispravite situaciju. O tome ste sanjali – da se iskupite Katrine.”

Ona duboko udahne da obuzda novi ispad. Stajala je tako zatvorenih

očiju, sve dok se nije odlučila i obznanila mu svoju odluku odmahivanjem

glave.

“No dobro”, reče on. “Ali svejedno morate poći sa mnom.”

Kad je konačno otvorila oči, bile su sjajne od suza. “Slučaj protiv

mene je u zastari”, reče ona, hitro se okrene i nastavi se uspinjati s

policajcem za petama.

“Vidjet ćemo”, reče Gunnarstranda njezinim leĎima. “Srećom nije

moj posao da odlučim je li kazneni slučaj protiv ubojice Helene Lockert u

zastari ili nije.”

Ona naglo stane.

Gunnarstranda nastavi, “Ja sam samo policajac, nisam sudac. Ali

nadam se da se nećete opirati uhićenju. To bi samo bilo neugodno za nas

oboje.” Sarkastično se nasmiješi.

“Ne, naravno”, reče ona zbunjeno i počne rukama gladiti haljinu kao

da briše sa sebe nešto odvratno. “Oboje smo odrasli ljudi.” Primi kvaku.

“Moram nešto odjenuti. Što ste ono htjeli da napravim?”

“Samo ga nazovite i recite da ste bili ondje, u staračkom domu, one

nedjelje.”

“Da kaţem da sam bila kod Reidara, da sam ga posjetila?”

“Da.”

“Ništa drugo?”

Policajac pročisti grlo kad je pogledao gore i vidio njezino odjednom

nasmijano lice. “Što je bilo?”

“To sam već napravila”, reče ona. “Čudno.”

“Rekli ste mu? Kad?” Gunnarstrandino se mršavo tijelo trgne. Ţustrim

koracima priĎe joj posve blizu. Policajčeve osjetljive usne lagano su

drhtjele. “Nemojte sad blefirati. Kad ste mu rekli?”

“Danas ujutro.”

“Laţete.”

Ona odmahne glavom. “Previše sam lagala u ţivotu da bih to više

mogla.”

“Ali zašto baš danas?”

“Zato što sam danas...” Ona udahne i opet zatvori oči. “...Danas... kad

sam se danas probudila...” Ona ušuti.

“Što danas?” Gunnarstranda je zurio u nju. “Što hoćete reći?”

Ona se odsutno nasmiješi. “Zašto mislite da ćete me razumjeti ako

vam iskreno odgovorim na to pitanje?”

Policajac je izvadio mobitel. Promatrao ju je sa zabrinutom borom na

čelu, a onda joj okrene leĎa s telefonom na uhu. “Ne idite nikamo”, reče on

tiho dok je nestrpljivo čekao da se Frank Frølich javi. Pa doda još tiše, “Ali

sigurno ste razumjeli koliko je sumanuto od vas reći tom čovjeku da ste

posjetili Buenga?”

“Više ništa ne razumijem.”

“Nadam se da nije prekasno”, reče Gunnarstranda i opsuje. “Gdje

drţite četkice za zube i slično? U kupaonici? Dobro, idemo onda po to.”

Slijedio ju je niz hodnik s telefonom na uhu. Slijedio ju je u stopu.

Nešto mu je govorilo da ta ţena ne bi trebala ostati sama ni jednu jedinu

sekundu.

Telefon

Jedan mladić s prevelikom glavom, velikom kosom i neobično

tanahnim tijelom naguranim u plavo odijelo treći je put došao iza ugla i

pogledao Franka Frølicha koji nestrpljivo ustane. “Je li Gerhardsen unutra

ili nije?” upita Frølich razdraţeno. Sjedio je već skoro četrdeset i pet minuta

i čekao audijenciju. Mladić je imao izbuljene oči i natečen, crven prištić na

bradi.

“Na sastanku je”, glasio je odgovor. Mladić ostane stajati.

“Jeste li mu rekali da ga čekam?”

Mladić nijemo kimne. Imao je tamnoplavu košulju, iste boje koje je

bio i tapison na podu. Košulja je oko vrata bila stegnuta smeĎom svilenom

kravatom. Kravata je bila svezana u prelabav čvor. Mladiće koje je tako

iritantno gledati ne bi trebalo zapošljavati, pomisli Frølich i nestrpljivo se

pokrene.

“Sastanak će dugo potrajati”, reče mladić s podsmijehom.

Frølich pomisli: Takvi kao ti trebali bi biti u šumama i na poljima.

Reče: “Dakle vaš šef misli da me moţe izbaciti iz takta?” Vrati se do stolice

i sjedne.

Mladić je stajao s rukama uz tijelo. Što ono Eva-Britt stalno govori?

Mislim da muškarci u smokinzima znaju biti stvarno seksi, ali James Bond bi

već jednom trebao shvatiti da ne moţe trčati naokolo u takvoj odjeći. Frølich

se nasloni i promotri mladića. Momci u odijelima ne bi trebali stajati

uspravno s rukama uz tijelo, pomisli. Tako izgledaju kao podne lampe.

“Upali se”, reče on i nasmiješi se.

U tom trenu zazvoni mu mobitel.

Toplo, toplije

Najjednostavnije u cijeloj priči bilo je to što je čovjek pacijent. On

spusti pogled na svoje noge. SvjetlosmeĎe, mekane cipele i komotne hlače.

Noge su mu bile skroz obične, koraci mirni. Vaţno je jedino kako izgleda

izvana, ne kako se osjeća u sebi. Osjećaj teţine bio je umišljen.

Još jedanput skrene ulijevo i ţustrim koracima krene ravno prema

staračkom domu. Predvorje je bilo napušteno i posve mirno. Pred ulazom je

stajao jedan taksi. Auto je stajao, dakle došao je po putnike, nije ih dovezao.

On proĎe uz taksi, napravi zadnje korake do ulaza. Čim je otvorio vrata,

preplavi ga poznat miris: miris starih ljudi, uţegao vonj sastavljen od

elemenata kao što su urin, izmet, prašina, ustajao zrak i truleţ organskih

materijala. Zaudaralo je kao otvoren grob. Ironija tog prizora izmami mu

osmijeh na lice. Mlada ţena u kričavo ţutom puloveru sjedila je iza niskog

staklenog zida i razgovarala na telefon. On ode do vrata i pristojno pokuca

na okvir.

“Reidar Bueng?” upita i nasloni se na zid.

Ona malo spusti slušalicu i napravi uplašenu grimasu. “Znate, mene su

ovamo tek stavili pa ne znam baš...”

“Studentica?” On se nasmiješi. “Zar nemate neki popis gdje moţete

pogledati?”

“Pa da.” Ona odloţi slušalicu i počne traţiti po papirima. Postala je

nervozna jer nije mogla pronaći to što traţi. Napokon digne pogled. “Soba

104.”

“Hvala”, reče on i mirno nastavi kroz hodnik. ProĎe uz sobu 104 bez

zaustavljanja, baci samo letimičan pogled udesno da zapamti gdje se u

hodniku nalazi. Kroz prozore hodnika vidio je bijelo cvijeće na livadi.

Starac s kačketom i bijelih nogu u preširokim kratkim hlačama stajao je s

francuskim ključem nad rastavljenom kosilicom.

On nastavi dalje i pronaĎe zahod dalje niz hodnik. UĎe, zaključa vrata

za sobom i odloţi fascikl na poklopac zahoda. U fasciklu su bile plastične

rukavice, kanila i injekcija, svako u svojem pretincu. On navuče rukavice i

ţurno montira iglu. Zatim špricom uvuče prvo jednu dozu iz bočice, pa još

jednu. Pusti da u zahod kapnu dvije kapi otopine. Ajme meni, pomisli on.

Netko je danas dobio potpuno krivu terapiju. Sakrije oruţje u dţep jakne.

Zatim prouči dţep u ogledalu. Izgledao je sasvim normalno. Vrati sunčane

naočale na nos i polaganim korakom izaĎe u hodnik.

Nije bilo ţive duše. Misli na nju, osjeti gnjev, misli na to kako ćeš je

slomiti! Nastavi mirno do sobe 104. Izdahne, udahne, izdahne, udahne pa

dvaput pokuca. Iznutra se nije čuo ni najmanji šum. Vrijeme je da obavim

posao, pomisli on i primi kvaku.

“Zabrinuti ste za mene”, konstatira Sigrid Haugom kad su sjeli u auto.

“Mislite da sam psihotična i da bih si mogla nauditi.”

“Samo radim svoj posao”, reče Gunnarstranda i odjene jaknu, upali

auto i pokrene ga.

“Je li vam posao i viriti ţenama dok sjede na zahodu i piške?”

“Nisam virio. Posao mi je uhićenike slijediti u stopu. Niste prvi u

tome.”

“Stvarno loše laţete, Gunnarstranda.”

Pogleda prema njoj i reče sa sarkastičnim osmijehom na tankim

usnama, “Morate imati na umu da sam se naslušao laţljivaca, puno previše.”

“Čudno”, uzdahne ona.

“Što je čudno?”

“Ovaj trenutak.”

Ona nastavi, “Koliko sam puta pokušala zamisliti kako bi to bilo biti

uhićen. Tisuće puta.” Baci pogled van kad je on prikočio autu s desne strane.

“Kakav antiklimaks.”

“I ja se polako navikavam na to”, Gunnarstranda će sarkastično.

Šutjeli su.

“Mislim...” počne on nakon nekog vremena.

“Bojite li se da ću se baciti iz auta?” prekine ga ona.

“Mislim da je Henning Kramer nešto saznao”, nastavi Gunnarstranda

nepokolebljivo.

Ona uzdahne, “Boţe, sad ste već naporni.”

“Mislim da je otkrio nešto što je vaš muţ previdio, nešto zbog čega mu

je Henning postao opasan. Ţelim da razmislite. Što je Henning mogao

saznati?”

Ona zatrese glavom. “To je prilično očito, zar ne?”

Gunnarstranda joj dobaci nemiran pogled.

Ona se podrugljivo nasmiješi gledajući pred sebe. “Ne uviĎate očito?

Boţe, ako je ostatak naše policije glup kao što ste vi, nije ni čudo da sam se

tada provukla, sedamdeset sedme. Zar ne vidite? Kako je moguće da vam

nije sinulo!”

Gunnarstranda je gledao cestu, još jedanput prikoči da propusti auto s

desna. Ona se odjednom uozbilji. “I za to sam ja kriva”, reče ona. “Htjela

sam pomoći Katrine one večeri na zabavi kad joj je bilo zlo. Pa sam nazvala

Erika. Mislila sam da bi nas on mogao odvesti kući, htjela sam otići odande

i trebala sam razgovarati s Katrine u četiri oka. Erik se nije pojavio. Henning

je došao i pokupio Katrine, ali Erik se nije pojavio.”

Gunnarstranda kimne za sebe. Slika mu se počinjala bistriti.

“Čekala sam Erika na zabavi. Kad sam vidjela Katrine kako odlazi...”

“Dakle vidjeli ste je kako odlazi?”

“Da, stajala sam na verandi i gledala je kako izlazi kroz vrata, zatvara

ih i nastavlja prema dvorišnim vratima. Vidjela sam je u svjetlu ulične

svjetiljke ravno ispred ulaza. Vidjela sam kako ide niz ulicu. Mislila sam

vikati za njom, ali sam odustala. Umjesto toga sam ušla i pokušala nazvati

Erika i javiti mu da ne treba dolaziti ni po mene. Nije se javio na telefon.”

“Već je krenuo?”

Sigrid Haugom prečula je pitanje. Reče, “Onoga ponedjeljka kad ste

došli u komunu, Henning je hodao kao u transu. Razgovarali smo o tome što

se dogodilo, svi zajedno, o zabavi, o Katrine. Henning je gnjavio i gnjavio.

Morali smo stalno iznova pričati što se dogodilo te večeri. Cijelo sam

vrijeme osjećala Henningov pogled na sebi. Postoji samo jedno objašnjenje

za to. Henning je te večeri primijetio Erika. Provezao se uz Erika na putu

prema Annabeth oko ponoći. Erik je bio ravno iza njega kad je pokupio

Katrine. Ali svi su znali da je mene pokupio tek u četiri ujutro. To su

ponavljali i ponavljali na sastancima u ponedjeljak popodne.”

Ona utihne. Policajac je šutio.

Ona mu se nasmiješi. “Počinjete mi se sviĎati, Gunnarstranda, znate

šutjeti na pravim mjestima.” Pročisti grlo. “Henning nas je nazvao večer

nakon pogreba. Zahtijevao je da razgovara s Erikom.”

“O čemu su razgovarali?”

“Mislim da mu je Henning priprijetio da će otići k vama sa svojim

sumnjama i onime što je znao o Erikovoj voţnji te večeri.”

“A vaš ga je muţ molio da to pusti”, nastavi Gunnarstranda.

Ona se podrugljivo nasmije. “Ne bi mu nikad palo na pamet da ikoga

išta moli.”

Ona baci pogled kroz prozor. “Ne”, reče. “Erik je zakazao sastanak,

tako da njih dvojica mogu razgovarati, jedan na jedan.”

Posljednji šut

Tih, metalan glas Elvisa Presleya odjekivao je iz zvučnika radija na

noćnom ormariću. No soba je bila prazna.

Nije vjerovao. Nije mogao vjerovati. UĎe još jedanput u kupaonicu, pa

u kuhinju, u malu loĎu. Nigdje ţive duše. Pogleda sebe. Muškarac u ţutim

gumenim rukavicama. Mora ih skinuti. Zguli rukavice s ruku i stavi ih u

dţep. Ne, ne moţe tako. Izvadi rukavice iz dţepa i stavi ih umjesto toga u

fascikl. Što da napravi? Sjedne na naslonjač pokraj prozora i polako počne

prelaziti pogledom po sobi. Gledao je ravno kroz otvorena vrata kupaonice –

u košaru za prljavo rublje. To je pravo mjesto. Šmugne u kupaonicu i spusti

fascikl u polupunu košaru s rubljem.

“Maybe I didn’t treat you, quite as good as I should have...” pjevao je

Elvis.

On isključi radio i ostane stajati i osluškivati. Nije se čulo ništa.

Nikakvo mumljanje, nikakav šum u cijevima. Za svaki slučaj po stoti put

provjeri kvrgu u dţepu jakne. Bio je spreman. Potpuno spreman, a nikog nije

bilo kod kuće.

Bilo je to stvarno čudno. Odjuri natrag do prozora dnevne sobe i

proviri van. Ista ona kosilica koju je vidio kroz prozor u hodniku leţala je na

livadi, napuštena. Zašto je napuštena? Zašto je tako mirno?

Postalo mu je vruće pa pojuri do vrata. Stane. Nije htio otići, ne još,

sad kad je tako blizu cilju. Nešto je krivo. Najbolje bi bilo nestati, odmah!

On primi kvaku. Predomisli se još jedanput. Zaključa vrata iznutra. U dva

ţustra koraka naĎe se kraj prozora. Okrene kvaku i otvori prozor prema van.

Šarke su se nalazile s obiju strana i prozor se trebao moći otvoriti do kraja.

Netko je bio stavio osigurač. Prozor nije bilo moguće otvoriti širom. On

pokuša još jedanput. Nije išlo dalje. Bijednih dvadeset centimetara razmaka

bilo je sve za što je prozor ostavljao prostora.

Ukipi se kad je netko primio kvaku iza njega. Nije to mogao biti

Bueng. Bio je to netko drugi. Hvala Bogu da su vrata zaključana. Zagleda se

u smeĎa vrata – i okrene natrag prema prozoru. Pomisli: Razbij staklo.

Odmah!

Osoba s vanjske strane vrata pokuša opet. Trzaj kvake. Kucanje.

Kako bi dovraga čovjek trebao otvoriti ovaj prozor? Pogurne okvir.

Lijeva strana popusti. Eto. Jedan mali klin koji je trebalo zakrenuti prema

gore. Dvije sekunde kasnije lijevu je nogu spustio u grmlje puno trnja. To

mu nije pomoglo. Grm ruţe ogrebao ga je po nozi. Izašao je. Zatvori prozor

za sobom. Nastavi dalje. Trnje mu se zarilo u odjeću i poderalo je. Znojio se.

Nije se, meĎutim, zaustavljao ni gledao oko sebe; hodao je ţustrim koracima

prema šljunčanoj stazi koja je dijelila livadu na dva pravokutnika. Park je

bio potpuno prazan. Trebao si znati. Trebao si znati da nešto nije u redu kad

je sve bilo tako mirno!

Dobro, što se dogodilo? Djevojka na recepciji. Samo to. I što je

vidjela? Muškarca sa sunčanim naočalama koji je pitao za pacijenta. To je

bilo sve.

Zaustavi se na uglu i oprezno virne oko kuće. Patrolno policijsko

vozilo stajalo je parkirano na prilazu. Bilo je prazno.

Sad! pomisli on. Sad! Auto je prazan. Znači da su tu samo jedan ili

dvojica. Jedan ili dva tupavca koji odgovaraju na prijave. Istraţuju nešto za

što ih je netko zvao. Nitko ne traţi tebe! Nestani!

Pokrene se, prema parkiranome policijskom autu, proĎe ga i ode van.

Skrene lijevo i nastavi hodati ravno. Svaki mišić u leĎima bio mu je u čvoru.

Svakog je trenutka očekivao povik iza sebe. No to se nije dogodilo.

Odmaknuo je dvadeset pet metara, četrdeset metara. Bilo je još pet metara

do prvog kriţanja. Silio se ne ubrzati. Još jedan metar. Skrene ulijevo bez

osvrtanja. Nastavi dalje, sada u zaklonu velikog stambenog bloka. Hodao je

pet metara, šest metara, deset metara. Izdahne. Dobro je prošlo. Nitko nije

ništa primijetio.

Mučila ga je pomisao na prazan policijski auto. Zašto se taj auto

pojavio? Jesu li ga pozvali zbog njega? To je bilo potpuno nevjerojatno. Da

policija išta zna, ne bi poslala jedno jedino patrolno vozilo. Policijski su auto

sigurno pozvali zbog nečeg drugog. Ali zašto je netko vukao vrata?

Pokušavao je razmišljati. Nije čuo vikanje. To je dobar znak. Policajac bi

vikao da je stajao pred zatvorenim vratima i htio uspostaviti kontakt s

nekime unutra. Ta osoba koja je pokušala ući nije nikako mogla biti

policajac. Dobro, zašto ga je onda uhvatila panika? Nešto je moralo poći po

krivu. Ali što? Nije bilo moguće znati. Ali ako je nešto pošlo po krivu, što se

u tom slučaju moglo upotrijebiti protiv njega? Ništa. Policija tapka u mraku.

Pitanje je: je li dolazak ovamo, u starački dom, bila pogreška. Ne! Nije bila

pogreška. Reidar Bueng jedina je veza sa Sigridinim slučajem. Jedini koji

zna išta značajno. Jedina nit kojom je moguće išta rasplesti.

Zaustavi se. Upravo je prelazio most Bentsebruu.

Samo osjećaj...

Okrene se. Ne. Nitko se nije zaustavio, nitko ga nije slijedio.

Pogledom potraţi rijeku i odglumi da pretraţuje dţepove pa se još jedanput

okrene. Ništa. Pa ipak, bio je to mučan osjećaj. Polako nastavi dalje, ravno

Bentsebrugatom prema Vogtovoj ulici i tramvajskoj stanici. Ondje se

zaustavi i ponovno okrene. Nije imao što vidjeti, samo nekog mlaca koji se

vuče pločnikom, mladu ţenu koja zaključava auto, stariju ţenu koja vuče

kolica za kupovinu. Tramvaj se pojavi iza brda lijevo kod Sandakera. Kad je

konačno doklizio pred njega i stao, on uĎe kroz jedna od dvostrukih vrata u

sredini. Bio je jedini koji je ušao. Nasmiješi se, počne hodati naprijed prema

vozaču da plati kartu. Iznenada tramvaj stane. On proviri van, ali na putu

nije bilo ni auta ni pješaka. No vrata otraga su se zalupila. On se sledi.

Okreni se, pogledaj tko je prije nego tramvaj krene!

Polako se okrene udesno. Ništa. Nije bilo uniformi, samo ljudi koji

sjede, naslanjaju se na metalne rukohvate, ţvaču kaugume, tiho razgovaraju.

Ništa. Dok je traţio sitniš u dţepu, odsutno kimne bradatom sikhu koji je

uresio glavu tamnocrvenim turbanom.

NaĎe prazno mjesto na lijevoj strani. Misli su mu se motale oko tog

velikog fijaska. Ili je nešto ozbiljno pošlo po krivu ili nije napravljena

nikakva šteta. Ali morao je saznati. Mladić duge crne kose i s bubuljicama

na licu počeo je govoriti o odnosu izmeĎu jezika i spoznaje. “Ako si vrag,

hoću da mi kaţeš da si vrag”, reče on suputnici, krupnoj djevojci s mnogo

celulita na bedrima.

Okrene se i pogleda iza sebe. Ništa. Pa ipak je osjetio peckanje na

leĎima. IzmeĎu lopatica osjetio je svrbeţ koji nije bio fiziološkog karaktera.

Netko je ondje. Netko mora biti ondje. Znojio se. Prstima je gnječio čelo.

Vlaţno. Borio se sam sa sobom da se ne okrene još jedanput.

Zazvoni nečiji mobitel. Čovjek koji se javio počne govoriti na jako

dobrom engleskome. Mladić koji je izgledao kao da bi mogao biti

Vijetnamac igrao se na mobitelu, igrao je nekakvu igricu. Bilo se teško

usredotočiti u ovakvim uvjetima. No najteţe je bilo ne okrenuti se.

No dobro, što se moţe dogoditi? Ništa. Digne pogled. Neka je ţena

buljila u njega. U što to bulji? Nije više mogao izdrţati. Morao se okrenuti.

Trgne se. Nekoliko bijednih sekundi mislio je da je to ona. Ali nije bila. Iako

joj je ţena koja je sjedila na sjedištu neposredno iza njega jako sličila.

Plavokosa putnica spusti pogled pa pogleda u stranu.

On se okrene naprijed. Ne smije se ovako ponašati. Mora biti miran.

Imati kontrolu. Najbolje da ode kući, meditira i smisli kad da opet prijeĎe u

akciju. Iz tramvaja je izašao na Aker Bryggeu. Mnogo je ljudi izašlo. Mnogo

lagano odjevenih ljudi, bezbriţnih i nasmijanih. Neki dječaci na rampi su

izvodili trikove s biciklima. Veliki je kran bio postavljen pred ulazom na trg.

Tri pristala momka nudila su bungee-jumping.

On uspori, htio je biti zadnji u koloni. Odmah je uvidio koliko je to

beznadno. Cijeli Rådhusplassen vrvio je ljudima. Zaustavi se kod velikog

krana gdje su upravo remenjem vezali stariju ţenu. Visjela je i klatila se

iznad asfalta kao mješavina trupla i Karlssona na krovu6. Odlično se

zabavljala dok su je podizali uvis.

Trgne se. Jedan je dječačić zaklonio oči, gledao u nebo i vikao: “Bako!

Bako!”

Ţustrim koracima nastavi hodati rivom. Svrbeţ na leĎima cijelo je

vrijeme bio prisutan. Netko je iza njega. Netko.

Skrene desno, prema trgu, zaustavi se i osvrne. Ljudi. Mnoštvo ljudi.

ProĎe tik uz fontanu i uĎe u garaţu. Bio je sam u dizalu. Vrata se

zatvore. Nasloni se na stakleni zid kad je primijetio neko kretanje na lijevoj

strani.

Frank Frølich i Erik Haugom gledali su se oči u oči, činilo se, cijelu

vječnost. Haugom se povukao u dno staklenog dizala. Fiksirali su se očima

dok je dizalo tonulo sve dublje. Frank nije ţurio niz stepenice. Skakutao je

savijajući koljena. Na zavojima bi se pogledali. Svaki put kad je Frank zašao

za ugao, Haugom bi okrenuo glavu, u svakom zavoju malo niţe. Kad je

Haugomova glava prošla policajčevo koljeno, Frank gurne staklo nogom i

svom snagom udari. Haugomovo se tijelo trzne. No Haugomov pogled nije

odavao ništa. Bilo je to zatvoreno lice, dva prazna oka iznad stisnutih usta.

Frank primijeti da liječnik ima madeţe na tjemenu. Imao je još dva zavoja

kad se začuo zveket metalnih vrata prema platou s parkiranim autima. Frank

je stigao do vrata deset sekundi kasnije. Unutra su se čuli koraci u trku.

Stajao je mirno i udisao teţak zrak proţet ispušnim plinovima. Pokuša

zamisliti zatvoreno lice u staklenom dizalu, zamisliti izraz na njegovom licu

dok trči i osvrće se preko ramena. No nije uspio. Još uvijek je mirno stajao i

pokušavao čuti otkud dopire zvuk stopala u trku. To mu se činilo

nemogućim. Hala je odjekivala slabašnom jekom koja je dopirala sa svih

mjesta istovremeno – dolazila je u valovima iznad redova i kolona praznih,

mračnih automobila – svjetleći natpis na stropu, ţute crte na betonu. Frank je

polako šetao posred ceste, široke trake s autima s obiju strana. Zaustavi se

kad je začuo paljenje motora. Zvučalo je više kao vrisak nego kao paljenje.

Haugom je postajao nervozan. Frank se zadovoljno nasmiješi i zapita se

koliko je zapravo glup taj čovjek. Malo nakon toga gume zacvile kao kod

kočenja. Čovjek mora da je na rubu. Motor ponovno vrisne. Frank se

usredotoči. ProĎe pogledom po zidovima; nigdje kretanja. Motor vrisne još

jedanput. Zvuk se pribliţavao. U zadnji čas uspio se baciti u stranu.

Ugljen-sivi mercedes prošao mu je nekoliko milimetara od stopala. Uspio je

vidjeti samo djelić starijeg čovjeka pogrbljenog nad volanom. To je moţda

najjadnije na tom liku, pomisli Frank dok se pridizao na koljena – loše

usmjerena fanatičnost i prgavost koju je taj prazni tip uspio mobilizirati. Kad

se sve zbroji, svi su negativci podjednako loši, samo što neki negativci na

filmu izgledaju neusporedivo bolje nego drugi, Eva-Britt je znala reći.

Frank klekne i očetka hlače promatrajući Haugomov mercedes kako

usporava pred zavoj pa skreće na put koji je vodio prema gore. Idiot je čak

uspio ući u krivi smjer.

On uzdahne i ustane pa polako krene za njim, istim putem kojim je

vozio auto. Bila je to podzemna garaţa koja se razlikovala od ostalih u Oslu.

Bila je jedina u kojoj treba voziti prema dolje da bi se izašlo.

Frank poţuri uz uski zavoj kojim se Haugom provezao. Na etaţi više

ponovno zacvile kočnice. Gume vrisnu. Trebao se popeti prije nego što se

tip krene spuštati sa sto na sat. Polako se uspuhao. Trčao je. Noge su mu bile

teške kao olovo. Gore opet vrisnu kočnice. Etaţa se počela nazirati. Otvor je

bio deset metara od njega. Gume na autu vrtjele su se. Motor je reţao. Frank

je zamišljao kako se ugljen-sivi mercedes punom brzinom zalijeće u njega.

Vidio je vlastito tijelo – slomljene kičme i smrskanih kukova – kako pada na

poklopac motora, bespomoćno se kotrlja prema vjetrobranskom staklu i

krovu prije nego što će svom teţinom beţivotno pljusnuti na pod, gdje će mu

lubanja velikom silom tresnuti o beton i razbiti se.

Još pet metara. Frank je osjećao okus krvi u ustima. Iznenada se začuje

snaţan tresak.

Netko se sudario.

U trenutku kad se Frank popeo, negdje se zalupe vrata auta. On stane i

pokuša doći do daha. Srce mu je toliko tuklo da mu je grmjelo u ušima.

Pokušavao je usporiti disanje, ali nije uspijevao. Prvo što je primijetio bila je

ţena koja je stajala kod dizala. Drţala je za ruke dva dječačića u kratkim

hlačama. Jedan od njih kopao je nos. Šezdeset metara dalje vidio je

Haugomov ugljen-sivi mercedes. Prednjim krajem gotovo je prepolovio

mali parkirani VW Golf. Na prolazu je teturao muškarac. Bio je to Haugom.

No nešto nije bilo u redu. Haugom je stajao svinutih koljena i sa začuĎenim

izrazom na licu. Drţao se za bedro.

Frank Frølich se pokrene. “Stoj”, vikne Eriku Haugomu. “Stanite

mirno!”

Potrči. Krajičkom oka vidio je ţenu s dvoje djece kako ih brţe-bolje

vodi na stubište. Haugomu zaklecaju koljena. Frank oklijevajući uspori.

Erik Haugom opet se zaljulja u koljenima. “Stoj”, ponovi Frølich

mirnije, pa nastavi ravno prema čovjeku kojemu je lice poprimilo odsutan,

gotovo snen izraz. Zgrčeni muškarac koji se pokušavao zadrţati na nogama

izgledao je kao heroinski ovisnik koji je upravo ubrizgao poveću dozu. Kad

je ovaj pao na koljena, Frølich stane.

Dijelilo ih je pet metara kad je muškarac pustio bedro. Bio je to

neobičan prizor. Izgledalo je kao da mu se jakna čvrsto zalijepila za desnu

nogu.

“Pomozite mi”, prošapće Erik Haugom i prevali se onemoćalo na

beton.

“Što je?” upita Frank Frølich i sagne se nad njega. “Jeste li

ozlijeĎeni?”

Haugom je disao piskutavo i s velikim naporom. Borio se za zrak.

Usta su mu se micala. Frank se sagne nad njega. “U dţepu jakne”, prošapće

Haugom grgljavo.

“Što vam je u jakni?”

“Kanila, izvadite je.”

“Imate špricu u dţepu?”

Haugom ne odgovori; pao je na leĎa i pokušavao se izravnati. Bio je

vrlo crven u licu i sipljivo, jedva čujno disao.

“Dobro, doktore”, promrmlja Frølich figuri koja je leţala na tlu.

“Mislim da vam treba liječnik.” Zamišljeno je stajao i naizmjence gledao u

mobitel i dolje u Haugoma koji je sad leţao na boku I kojemu su se prsti

grčevito tresli. “Gdje su ti doktori kad ih trebaš?” zapita se Frølich tihim

glasom.

Izgubljena djevojka

Sjedili su u kafiću Justisen. Smjestili su se za stol u kutu, ispod

fotografije osloanskog umjetnika Hermansena. Gunnarstranda je upravo

dokrajčio svoj patent – sendvič s kosanim odreskom i jajetom na oko. Sad je

ispirao okus šalicom crne kave. Fristad i Frølich pili su točeno pivo.

“Onda sada moţemo napraviti ono što smo trebali napraviti odavno”,

reče Fristad s laganim osmijehom nakon kojeg je slijedila velika grimasa.

“Zatvaramo slučaj zbog nedostatka dokaza. Što je uopće imao u šprici?”

Gunnarstranda digne pogled s kave. “Koktel u stilu Arnfinna Nesseta7.

Zaboravio je fascikl u košari za rublje u Buengovoj sobi. U njemu je bilo

originalno pakiranje. Jaka doza.”

“Curacit?” Fristad sveznajuće kimne glavom. “To ja zovem

samoubojstvom sa stilom.”

“Ja bih to nazvao pehom.” Gunnarstranda se obrati obojici. “Nije imao

šanse, doza Curacita vrlo je brzo paralizirala dišne organe. Bila je

namijenjena Buengu. Kad si se ti pojavio u domu, špricu je vjerojatno imao

u dţepu. Ondje je leţala kao neaktivirana bomba sve dok se nije sudario u

garaţi. U sudaru mu se cijela šprica očito zabila u bedro. Patolog je morao

izrezati iglu, toliko se čvrsto zarila.”

“Tipično”, reče Frank Frølich. “Prokleto tipično.”

“Što to?”

“To što je htio paralizirati Buengove dišne organe. Haugom je očito

bio navučen na gušenje. Čak i lijekovi koje je koristio završavaju

gušenjem.”

Fristad otpije pivo i cmokne usnama. “Koliko sam shvatio, njegova je

ţena priznala ubojstvo Helene Lockert. Zašto je onda muţ počeo s ovim

ubijanjima?”

Inspektor Gunnarstranda slegne ramenima. “Vjerojatno je mislio da

ona nikad neće priznati”, ustvrdi on. “Istina o ubojstvu Lockertove

godinama ih je vezala u dobru i zlu. Imao ju je čime drţati u šaci. Ona tvrdi

da ju je zlostavljao, ali nikad ga nije pokušala prijaviti jer joj je prijetio da će

odati sve što zna o tome kako je svojedobno ubila Helene Lockert. Te

subote... Sigrid Haugom jedva je uspjela do kraja čuti što je Katrine govorila

prije nego što je telefonski razgovor prepričala suprugu, ali ni jedno ni drugo

nisu znali što da rade. Ne prije nego što je Katrini pozlilo na zabavi.

Haugomov motiv za ubojstvo Katrine Bratterud bio je spriječiti ponovno

pokretanje slučaja Lockert.”

Gunnarstranda proţvače, proguta pa nastavi: “Kad je Katrine saznala

tko joj je biološka majka, bilo je samo pitanje vremena kad će početi kopati

po slučaju. Tada bi prije ili poslije isplivalo i ime Sigrid Haugom. Sigrid

kaţe da se njezin muţ bojao njezine osvete i strahovao za svoj ugled. Ona bi

se pak na suĎenju branila olakotnim okolnostima, naime objasnila bi s

kakvom je psihopatskom zvijeri od supruga ţivjela. Da je završila u zatvoru,

on je više ne bi drţao u šaci. Prijavila bi ga za zlostavljanje i ništa je u tome

ne bi spriječilo. Tako bi se osvetila za sva poniţenja koja joj je prireĎivao

svih tih godina.

Uloga Sigrid Haugom u ubojstvu Katrine svodi se na to da je nazvala

muţa sa zabave kad je Katrini pozlilo. Dovezao se i vidio Katrine samu

nasred ceste. Vidio je kad je uskočila u Kramerov auto. Nikad nećemo

saznati što mu je tada prolazilo glavom – mislim, je li je već tada odlučio

zadaviti. U svakom slučaju, slijedio ih je. Ţeni je tvrdio da ih je slijedio

samo zato što je htio razgovarati s Katrine. Ne znam je li mu povjerovala.”

“Ali morao ih je špijunirati više sati”, reče Fristad. “Nije mu mogla

biti namjera samo razgovarati ako ih je vrebao tako dugo.”

“U svakom slučaju nije mislio razgovarati kad je krenuo u akciju”,

reče Frølich. “Gornji dio tijela pun mu je ogrebotina. Morao se dakle skinuti

prije nego što je nasrnuo na nju. I time je ubojstvo moralo biti s

predumišljajem. Prišao joj je bez odjeće, jednostavno zato da ne ostavi

tragove na njezinu tijelu.”

“Samo je došao i zadavio je?”

“Da”, reče Frølich.

“Ali kako je izbjegao rane po licu?”

“Pronašli smo masku u prtljaţniku automobila”, reče Frølich. “Koţnu

masku kakve koriste sadomazohisti, s patentnim zatvaračem na ustima i

slično. Sigurno je izgledao brutalno – bez odjeće i s facom Hannibala

Lectera.”

“Jadna cura”, uzdahne Fristad.

“Cure”, ispravi ga Gunnnarstranda. “Jadne cure. Ta maska nije bila

strana ni njegovoj ţeni.” Sjedili su i gledali u prazno. Gunnarstranda oguli

papir s kocke šećera i stavi je u usta. Pio je kavu i srkao šećer. “Sigrid

Haugom kaţe da je imala osjećaj da je Henning Kramer promatra”, nastavi.

“Ali nije znala u čemu je stvar. Nije znala da je Henning vidio Erika

Haugoma u Voksenkollveienu. Henning pak nije mogao prokljuviti zašto je

Sigrid muţ pokupio tek u četiri ujutro – ako je vidio da je tip stigao

istovremeno kad se i on sam dovezao.”

“Ona je moţda sukrivac”, zaključi Fristad. “Trebalo bi je optuţiti.”

Gunnarstranda slegne ramenima pa otpije još malo kave. “Ne

vjerujem. Sigrid tvrdi da muţu nije rekla ništa o tome. Posjetila je Buenga u

nedjelju, prije nego što je saznala da je Katrine mrtva. Buenga je posjetila jer

se bojala da će Katrine saznati za njega i tako otkriti istinu o ubojstvu svoje

majke. Haugom je pak poslao Katrinin nakit Skauu da ga okrivi za ubojstvo

Katrine. Uslijedio je Henningov poziv njima i tad ga je Haugom traţio da se

sastanu. U srijedu. Nakon pogreba, nakon što je Frølich ispitao Haugoma u

ordinaciji.”

“Haugom se pojavio kod Henninga”, Frølich će kratko. “Tip je

stvarno bio savjestan.”

“Ne znamo je li Haugom drogirao Henninga, ali to je u svakom slučaju

vjerojatno. Zatim ga je objesio na luster.”

“Jebote, koji lik”, reče Fristad i kratko kimne kad je par odvjetnika

prošlo uz njih na putu prema izlazu.

“Da, mudro je to izveo. Takozvano samoubojstvo bilo je gotovo

dovoljno da odloţimo slučaj.”

“Mi?” Fristad se glasno nasmije. “Ti, Gunnarstranda. Ti si htio

odloţiti slučaj. Ako se dobro sjećam, ja sam tebe traţio da nastaviš.”

Gunnarstranda stavi novu kocku šećera na jezik i nastavi u tišini piti

kavu.

Fristad se još uvijek cerio i pravio grimase.

Gunnarstranda ga je promatrao umornim očima, sve dok njegov ispad

nije završio. Tada reče, “Sigrid Haugom dugo je sumnjala na svoga muţa,

ali vezu je shvatila tek kad je Henning umro. To je izazvalo teţak obračun

izmeĎu njih. Zato je otišla na bolovanje i naposljetku ispričala suprugu da je

posjetila Buenga u staračkom domu.”

Sjedili su i opet gledali u prazno. Frank Frølich digne ruku i pozove

konobaricu ispruţivši dva prsta u zrak. Ona odmah stavi još dva piva na

pladanj.

“Dakle Bueng mu je bio zadnja prijetnja”, Fristad će ozbiljno. “Motiv

za ubojstvo djevojke bilo je sprečavanje ponovnog pokretanja slučaja

Lockert. Henning je ubijen da se prikrije prvi zločin. Isti je motiv uzrokovao

i pokušaj ubojstva Buenga.”

Gunnarstranda kimne. Okrene se prema Franku Frølichu. “Jedan dan

bi mogao...” Sagne se da dohvati koţni fascikl i stavi ga na stol. Povuče dva

patentna zatvarača pa izvuče zelenu biljeţnicu. “...mogao bi otići do majke

Katrine Bratterud s ovime”, reče i pruţi je Frølichu. “To će joj sigurno bilo

drago imati.”

“Što je to?” upita Frank Frølich i nezainteresirano pogleda biljeţnicu.

“Njezina kći”, reče Gunnarstranda s umornim osmijehom na licu.

“Kći koju je izgubila nakon što joj je suprug umro.”

Bilješka o piscu

Kjell Ola Dahl roĎen je 1957. u norveškom gradu Gjøviku, a u Oslu je

studirao psihologiju. Već svojim prvim djelom objavljenim 1993. stekao je

reputaciju jednog od najboljih norveških pisaca trilera. Niz njegovih

romana, koji je ubrzo postigao meĎunarodnu slavu, posvećen je slučajevima

koje rješavaju inspektor Gunnarstranda i njegov pomoćnik Frank Frølich. U

Norveškoj je nedavno objavljen osmi roman iz te serije. Dahl je osvojio

Riverton Prize te bio nominiran za više prestiţnih nagrada. S obitelji ţivi u

Askimu nedaleko od Osla.

Bilješka o prevoditeljici

Anja Majnarić roĎena je u Zagrebu 1982. Diplomirala je engleski

jezik i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i usput odslušala

modul norveškoga jezika. Od 2006. bavi se isključivo knjiţevnim

prevoĎenjem kao slobodni prevodilac. Prevela je niz romana s engleskoga

jezika, većinom fantastiku, i nekoliko stripova (izmeĎu ostaloga djela autora

kao što su Neil Gaiman, Stephen King, Guy Gavriel Kay, Clive Barker,

Andrew Davidson). Članica je Društva hrvatskih knjiţevnih prevodilaca od

2009.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić

Za nakladnika Sibila Serdarević

Glavni urednik Seid Serdarević

Urednik Roman Simić Bodroţić

Lektura Tanja Ratković

Korektura Margareta Medjurečan

Grafička urednica Maja Glušić

Prijelom Fraktura

Dizajn naslovnice Luka Predragović

Godina izdanja 2013.

ISBN 978-953-266-497-3

www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr

T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

Bilješke

1 Nekadašnja industrijska zona na dokovima središnjeg Osla, a danas mondeno

naselje prepuno trgovina, restorana i skupih uredskih prostora (nap. prev.). 2 Knjiški su klubovi u Norveškoj tvrtke koje svojim članovima u redovitim

razmacima šalju knjige na kućnu adresu. (nap. prev.) 3 Izmišljena banda u seriji danskih filmova snimljenih u razdoblju od 1968. pa sve

do 2001. Egon Olsen i njegova dva pomoćnika, Benny i Kjeld, bezazleni su kriminalci u

elegantnim odijelima i polucilindrima koji se pomoću vlastitih izuma sastavljenih od

svakodnevnih predmeta kao što su lego kocke i baloni na razne načine bezuspješno nastoje

dočepati bogatstva. (nap. prev.) 4 Slavna čimpanza iz zoološkog vrta u Kristiansandu. (nap. prev.)

5 Erasmus Montanus glavni je lik u istoimenoj satiričnoj drami Ludviga Holberga iz

1722. Sin danskog farmera Rasmus Berg vraća se sa školovanja u Kopenhagenu, latinizira

vlastito ime u Erasmus Montanus, počinje se roditeljima obraćati na latinskom, filozofira i

pokušava dokazati razne besmislice, izmeĎu ostaloga da je njegova majka kamen. (nap.

prev.) 6 Karlsson na krovu junak je niza dječjih romana Astrid Lindgren čiji glavni lik ţivi

u stambenoj zgradi u Stockholmu i ima propeler na leĎima pomoću kojeg moţe letjeti

uokolo. (nap. prev.) 7 Norveški serijski ubojica koji je 1983. osuĎen za ubojstvo 22 pacijenta staračkog

doma koji je vodio. Sumnja se da je Curacitom, lijekom za opuštanje mišića, ubio čak 138

osoba. (nap. prev.)